Tužba podnesena 29. travnja 2014. – Schumacher Packaging protiv Komisije
(Predmet T-265/14)
Jezik postupka: njemački
Stranke
Tužitelj: Schumacher Packaging GmbH (Schwarzenberg, Njemačka) (zastupnici: H. Janssen i G. Engel, Rechtsanwälte)
Tuženik: Europska komisija
Tužbeni zahtjev
Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
poništi Odluku Europske komisije od 18. prosinca 2013. u predmetu o državnoj potpori SA.33995 (2013/C) – Poticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora energije i ograničenju EEG nameta za energetski intenzivna poduzeća;
naloži tuženiku snošenje troškova postupka.
Tužbeni razlozi i glavni argumenti
U prilog svojoj tužbi, tužitelj ističe tri tužbena razloga.
Prvi tužbeni razlog: povreda članka 107. stavka 1. UFEU-a
Tužitelj tvrdi da pobijana odluka povrjeđuje članak 107. stavak 1. UFEU-a, jer namet na temelju EEG-a iz Zakona o poticanju obnovljivih izvora energije (Gesetz für den Vorrang erneuerbarer Energien, u daljnjem tekstu: EEG) i posebni sustav naknade ne predstavljaju državnu potporu ili sredstva koja nadzire država. Sve činjenice relevantne za kvalifikaciju tih mjera utvrđene su u prethodnom postupku između Komisije i Savezne Republike Njemačke. Tužitelj smatra da više nije bilo nikakvih sumnji koje je Komisija trebala utvrditi u postupku u skladu s člankom 108. stavkom 2. UFEU-a i člankom 4. stavkom 4. Uredbe (EZ) br. 659/1999 kojom se određuju detaljna pravila primjene članka 93. Ugovora o EZ-u1 .
Drugi tužbeni razlog: povreda članka 108. stavka 1. UFEU-a i načela pravne sigurnostiTužitelj u tom pogledu ističe da je Komisija povrijedila članak 108. stavak 1. UFEU-a i načelo pravne sigurnosti jer je primijenila postupak za nove potpore u skladu s člankom 4. stavkom 4. Uredbe br. 659/1999 umjesto postupka za zatečene potpore u skladu s člankom 17. i sljedeći Uredbe br. 659/1999 kako bi preispitala svoju prethodnu ocjenu EEG-a kao potpore. Tužitelj u tom pogledu osobito primjećuje da Komisija Odlukom od 22. svibnja 2002. nije smatrala da je EEG 2000. program potpore u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a jer nije bilo prijenosa državnih sredstava. Izmjene EEG-a 2000. koje je unio EEG 2012. u usporedbi s Odlukom Komisije od 22. svibnja 2002. nisu bile bitne. Komisija je stoga mogla potvrditi izmijenjeno pravno mišljenje u postupku u skladu s člankom 108. stavkom 1. UFEU-a bez posljedica za tužitelja.Treći tužbeni
razlog: povreda članka 41. Povelje o temeljnim pravima i prava na saslušanje Tužitelj također tvrdi da je tuženik donio pobijanu odluku bez da je tužitelju prethodno dao priliku da iznese svoje stajalište.