Privremena verzija

PRESUDA OPĆEG SUDA (peto prošireno vijeće)

(*)

„Lijekovi za humanu primjenu – Privremeno oduzimanje nacionalnih odobrenja za stavljanje u promet lijekova za humanu primjenu koji sadržavaju djelatnu tvar hidroksietil škrob (HES), otopine za infuziju – Tužba za poništenje – Izravni utjecaj – Djelomična nedopuštenost – Obveza obrazlaganja – Pogreška koja se tiče prava – Očita pogreška u ocjeni – Načelo opreznosti – Proporcionalnost – Članak 116. Direktive 2001/83/EZ”

U predmetu T-416/22,

Fresenius Kabi Austria GmbH, sa sjedištem u Grazu (Austrija) i drugi tužitelji čija su imena navedena u prilogu(1), koje zastupaju W. Rehmann i A. Knierim, odvjetnici,

tužitelji,

protiv

Europske komisije, koju zastupaju M. Escobar Gómez i A. Sipos, u svojstvu agenata,

tuženika,

koju podupiru

Irska, koju zastupaju A. Joyce, M. Tierney, M. Browne i D. O’Reilly, u svojstvu agenata, uz asistenciju P. McCanna, SC, i E. O’Callaghan, barrister,

i

Europska agencija za lijekove (EMA), koju zastupaju S. Marino, S. Drosos i M. van Egmond, u svojstvu agenata,

intervenijenti,

OPĆI SUD (peto prošireno vijeće),

u sastavu: J. Svenningsen, predsjednik, C. Mac Eochaidh, J. Laitenberger (izvjestitelj), J. Martín y Pérez de Nanclares i M. Stancu, suci,

tajnik: A. Marghelis, administrator,

uzimajući u obzir rješenje od 18. listopada 2022., Fresenius Kabi Austria i dr./Komisija (T-416/22 R, neobjavljeno, EU:T:2022:636),

uzimajući u obzir pisani dio postupka,

nakon rasprave održane 14. studenoga 2023.,

donosi sljedeću

Presudu

1        Svojom tužbom na temelju članka 263. UFEU-a tužitelji, Fresenius Kabi Austria GmbH i druge pravne osobe čija su imena navedena u prilogu u biti zahtijevaju poništenje Provedbene odluke Komisije C(2022) 3591 final od 24. svibnja 2022. koja se, u okviru članka 107.p Direktive 2001/83/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, odnosi na odobrenja za stavljanje u promet lijekova za humanu primjenu koji sadržavaju djelatnu tvar „hidroksietil škrob (HES), otopine za infuziju”, nakon ocjene ispitivanja sigurnosti primjene lijeka nakon dobivanja odobrenja za stavljanje lijeka u promet (u daljnjem tekstu: pobijana odluka), u dijelu u kojem se njome državama članicama o kojima je riječ nalaže da privremeno oduzmu nacionalna odobrenja za stavljanje u promet (u daljnjem tekstu: OSP) za lijekove iz njezina Priloga I. (u daljnjem tekstu: lijekovi o kojima je riječ).

I.      Okolnosti spora

2        Tužitelji su dio svjetske grupacije Fresenius Kabi koja je i sama dio grupacije Fresenius, specijalizirane za zdravstvenu skrb, koja među ostalim proizvodi i distribuira lijekove koji sadržavaju hidroksietil škrob (HES) kao djelatnu tvar.

3        Tužitelji su nositelji OSP-ova za dio lijekova o kojima je riječ.

4        Lijekovi o kojima je riječ, koji su odobreni na nacionalnoj razini, ponajprije su namijenjeni liječenju hipovolemije (smanjeni volumen krvi) uzrokovane akutnim (iznenadnim) gubitkom krvi, kada liječenje alternativnim otopinama za infuzije poznatima kao „kristaloidi” nije dovoljno.

5        Lijekovi o kojima je riječ nekoliko su puta od 2013. bili podvrgnuti postupku ocjenjivanja u pogledu njihova odnosa koristi i rizika, osobito s obzirom na povećani rizik od poremećaja bubrežne funkcije i smrtnosti prilikom njihove primjene na pacijentima koji imaju sepsu, opekline ili koji su u kritičnom stanju.

6        Europska komisija je 19. prosinca 2013. donijela Provedbenu odluku C(2013) 9793 final koja se, u okviru članaka 31. i 107.i Direktive 2001/83/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, odnosi na [OSP-ove] za lijekove (otopine za infuziju) koji sadržavaju HES. Komisija je tom odlukom, upućenom državama članicama, odlučila da bi države članice o kojima je riječ trebale izmijeniti te OSP-ove na temelju znanstvenih zaključaka koordinacijske skupine za postupak uzajamnog priznavanja i decentralizirani postupak – lijekovi za humanu primjenu Europske agencije za lijekove (EMA) (u daljnjem tekstu: CMDh). U skladu s tom odlukom, valjalo je utvrditi mjere za smanjenje rizika (u daljnjem tekstu: mjere za smanjenje rizika), osobito novim kontraindikacijama i novim upozorenjima, kao i smanjenjem doziranja tih lijekova.

7        Komisija je 17. srpnja 2018. donijela Provedbenu odluku C(2018) 4832 final koja se, u okviru članka 107.i Direktive 2001/83/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, odnosi na [OSP-ove] za lijekove za humanu primjenu koji sadržavaju djelatnu tvar HES, otopine za infuziju. Tom odlukom, upućenom državama članicama, Komisija je odlučila da bi predmetne države članice trebale izmijeniti te OSP-ove na temelju znanstvenih zaključaka CMDh-a utvrđivanjem, među ostalim, dodatnih mjera za smanjenje rizika zbog toga što se prvotne mjere za smanjenje rizika nisu u dovoljnoj mjeri poštovale u kliničkoj praksi i zbog toga što su se lijekovi o kojima je riječ nastavljali davati pacijentima koji imaju kontraindikacije. Te dodatne mjere za smanjenje rizika uključivale su ograničenu isporuku lijekova o kojima je riječ isključivo zdravstvenim djelatnicima koji su prošli posebno obvezno osposobljavanje kao i jasnija upozorenja na pakiranjima.

8        Odbor za procjenu rizika u području farmakovigilancije (u daljnjem tekstu: PRAC), a koji je odbor EMA-e odgovoran za ocjenu sigurnosnih pitanja koja se odnose na lijekove za humanu primjenu, donio je 10. veljače 2022. izvješće o ocjeni u kojem je većinom glasova zaključio da je nepostupanje u skladu s informacijama o proizvodu i dalje postojalo, unatoč značajnim dodatnim mjerama za smanjenje rizika koje su provedene 2018. PRAC je također zaključio da se lijekovi o kojima je riječ i dalje primjenjuju kod populacija koje imaju kontraindikacije i stoga su izložene većem riziku od ozbiljnog ugrožavanja, uključujući smrtnost. PRAC je naveo da nije bilo moguće utvrditi nijednu dodatnu mjeru za smanjenje rizika ni kombinaciju mjera za smanjenje rizika kojima bi se u dovoljnoj mjeri osigurala sigurna primjena lijekova o kojima je riječ. Naime, prema njegovu mišljenju, slučajevi nepostupanja u skladu s informacijama o proizvodu nisu bili samo posljedica pomanjkanja svijesti, nego kako se čini rezultat namjernog izbora liječnika koji propisuju lijekove. Slijedom toga, PRAC je zaključio da je odnos koristi i rizika lijekova o kojima je riječ nepovoljan te je preporučio privremeno oduzimanje OSP-ova za te lijekove.

9        Dana 23. veljače 2022. CMDh, pred kojim je pokrenut postupak u skladu s člankom 107.q stavkom 2. prvim podstavkom Direktive 2001/83/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. studenoga 2001. o zakoniku Zajednice o lijekovima za humanu primjenu (SL 2001., L 311, str. 67.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 56., str. 67.), kako je izmijenjena Direktivom 2010/84/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. prosinca 2010. u pogledu farmakovigilancije (SL 2010., L 348, str. 74.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 56., str. 162.), smatrao je, odlukom donesenom većinom glasova, da treba privremeno oduzeti OSP-ove za lijekove o kojima je riječ.

10      Komisija, pred kojom je pokrenut postupak u skladu s člankom 107.q. stavkom 2. petim podstavkom Direktive 2001/83, kako je izmijenjena, donijela je 24. svibnja 2022. pobijanu odluku u pogledu država članica kojom je odlučila da države članice o kojima je riječ trebaju privremeno oduzeti OSP-ove za lijekove o kojima je riječ na temelju znanstvenih zaključaka priloženih kao Prilog II. toj odluci.

11      Člankom 3. pobijane odluke predviđa se da države članice iznimno mogu, pod određenim uvjetima i za razdoblje od najviše 18 mjeseci od dana donošenja te odluke, odgoditi provedbu privremenog oduzimanja.

II.    Zahtjevi stranaka

12      Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

–        poništi pobijanu odluku u dijelu u kojem se njome državama članicama nalaže da privremeno oduzmu OSP-ove za lijekove navedene u Prilogu I. toj odluci;

–        podredno, poništi pobijanu odluku u dijelu u kojem se njome državama članicama nalaže da privremeno oduzmu OSP-ove za lijekove koje stavljaju u promet i koji su navedeni u Prilogu I. toj odluci;

–        naloži Komisiji snošenje troškova.

13      Komisija od Općeg suda zahtijeva da:

–        odbaci tužbu kao nedopuštenu u dijelu u kojem se odnosi na privremeno oduzimanje OSP-ova za proizvode koji sadržavaju HES u odnosu na koje tužitelji nisu nositelji ili, podredno, odbaci tužbu kao nedopuštenu u cijelosti;

–        u svakom slučaju, odbije tužbu za poništenje u cijelosti kao neosnovanu;

–        naloži tužiteljima snošenje troškova.

14      Kao i Komisija, Irska od Općeg suda zahtijeva da:

–        odbaci tužbu kao nedopuštenu u dijelu u kojem se odnosi na privremeno oduzimanje OSP-ova za proizvode koji sadržavaju HES u odnosu na koje tužitelji nisu nositelji ili, podredno, odbaci tužbu kao nedopuštenu u cijelosti;

–        u svakom slučaju, odbije tužbu za poništenje u cijelosti kao neosnovanu.

15      EMA od Općeg suda zahtijeva da:

–        odbije tužbu kao neosnovanu;

–        naloži tužiteljima snošenje troškova.

III. Pravo

A.      Dopuštenost tužbe

16      Komisija, koju podupire Irska, bez formalnog isticanja prigovora nedopuštenosti, tvrdi da je tužba nedopuštena.

17      Kao prvo, Komisija tvrdi da tužbu treba proglasiti nedopuštenom u dijelu u kojem tužitelji nastoje ishoditi poništenje pobijane odluke za proizvode u odnosu na koje nemaju OSP-ove bez podnošenja ikakvih dokaza da djeluju u ime nositelja OSP-ova o kojima je riječ.

18      Kao drugo, Komisija osobito ističe da je drugi dio tužbenog zahtjeva nedopušten s obzirom na to da se pobijana odluka koja je upućena državama članicama ne odnosi izravno na tužitelje. Naime, iz članka 3. pobijane odluke proizlazi da države članice imaju određenu marginu prosudbe prilikom provedbe te odluke jer mogu odgoditi privremeno oduzimanje na temelju ocjene osnovanosti prema svojoj diskreciji. Usto, pobijana odluka podrazumijeva provedbene mjere, odnosno nacionalne odluke kojima se privremeno oduzimaju OSP-ovi čime se provodi pobijana odluka.

19      Tužitelji tvrde da je njihova tužba dopuštena.

20      U skladu s člankom 263. četvrtim stavkom UFEU-a, svaka fizička ili pravna osoba može pod uvjetima utvrđenima u prvom i drugom stavku tog članka pokrenuti postupke protiv akta koji je upućen toj osobi ili koji se izravno i osobno odnosi na nju te protiv regulatornog akta koji se izravno odnosi na nju, a ne podrazumijeva provedbene mjere.

21      U predmetnom slučaju, ova se tužba može proglasiti dopuštenom samo ako se pobijana odluka izravno i osobno odnosi na tužitelje, na temelju druge pretpostavke iz članka 263. četvrtog stavka UFEU-a.

22      Kao prvo, kad je riječ o uvjetu u skladu s kojim se akt Europske unije koji je predmet tužbe mora osobno odnositi na fizičku ili pravnu osobu, valja podsjetiti na to da fizička ili pravna osoba može tvrditi da se na nju odnosi osobno samo ako sporna odredba utječe na nju zbog određenih osobina koje su joj svojstvene ili zbog neke činjenične situacije koja je razlikuje od bilo koje druge osobe, izdvajajući je zbog toga pojedinačno, poput osoba kojima je odluka upućena (presude od 15. srpnja 1963., Plaumann/Komisija, 25/62, EU:C:1963:17, str. 223. i od 3. listopada 2013., Inuit Tapiriit Kanatami i dr./Parlament i Vijeće, C-583/11 P, EU:C:2013:625, t. 72.).

23      Pobijanom se odlukom tužitelje pojedinačno izdvaja na isti način kao da su adresati s obzirom na to da su oni nositelji određenih OSP-ova za lijekove o kojima je riječ te su kao takvi navedeni u Prilogu I. pobijanoj odluci. Stoga valja utvrditi da se pobijana odluka osobno odnosi na tužitelje.

24      Kao drugo, uvjet iz članka 263. četvrtog stavka UFEU-a u skladu s kojim se akt Unije koji je predmet tužbe mora izravno odnositi na fizičku ili pravnu osobu zahtijeva ispunjenje dvaju kumulativnih kriterija. S jedne strane, akt mora izravno proizvoditi učinke na tužiteljev pravni položaj. S druge strane, njime se ne smije dati nikakva diskrecijska ovlast njegovim adresatima koji su zaduženi za njegovu provedbu, s obzirom na to da je on potpuno automatski i proizlazi isključivo iz propisa Unije, bez primjene drugih posrednih pravila (vidjeti u tom smislu rješenje od 19. lipnja 2008., US Steel Košice/Komisija, C-6/08 P, neobjavljeno, EU:C:2008:356, t. 59. i presudu od 6. studenoga 2018., Scuola Elementare Maria Montessori/Komisija, Komisija/Scuola Elementare Maria Montessori i Komisija/Ferracci, C-622/16 P do C-624/16 P, EU:C:2018:873, t. 42.).

25      Isto vrijedi i kada postoji samo teorijska mogućnost da adresati ne postupe u skladu s aktom Unije jer njihova namjera da djeluju u skladu s njime nije dvojbena (vidjeti presudu od 5. svibnja 1998., Dreyfus/Komisija, C-386/96 P, EU:C:1998:193, t. 44. i navedenu sudsku praksu).

26      Svaki akt, bilo regulatorne ili druge prirode, može se načelno izravno odnositi na pojedinca i tako izravno proizvoditi učinke na njegov pravni položaj, neovisno o činjenici podrazumijeva li provedbene mjere (presuda od 12. srpnja 2022., Nord Stream 2/Parlament i Vijeće, C-348/20 P, EU:C:2022:548, t. 74.).

27      U ovom slučaju pobijanom se odlukom mijenja pravni položaj tužiteljâ u dijelu u kojem se njome obvezuje države članice da privremeno oduzmu OSP-ove čiji su oni nositelji. Iz točke 22. odgovora na repliku proizlazi da Komisija ne osporava to da tužitelji ispunjavaju prvi kriterij naveden u točki 24. ove presude. Ona dovodi u pitanje samo drugi kriterij naveden u toj točki time što tvrdi da države članice imaju određenu marginu prosudbe prilikom provedbe pobijane odluke.

28      Kad je riječ o pitanju ostavlja li pobijani akt ikakvu diskrecijsku ovlast svojim adresatima koji su zaduženi za njegovu provedbu, sama okolnost da pobijani akt mora biti predmet provedbenih mjera radi njegove provedbe ne znači nužno postojanje margine prosudbe za adresate takvog akta (vidjeti u tom smislu presudu od 12. srpnja 2022., Nord Stream 2/Parlament i Vijeće, C-348/20 P, EU:C:2022:548, t. 96.).

29      Postojanje margine prosudbe nužno se mora ocijeniti s obzirom na konkretne pravne učinke na koje se odnosi tužba i koji stvarno mogu nastati u odnosu na pravni položaj zainteresirane osobe. Stoga valja razmotriti pravne učinke koje imaju odredbe tog akta na koje se odnosi tužba, na situaciju osobe koja se poziva na pravo na pokretanje postupka na temelju drugog dijela rečenice članka 263. četvrtog stavka UFEU-a (vidjeti u tom smislu presudu od 12. srpnja 2022., Nord Stream 2/Parlament i Vijeće, C-348/20 P, EU:C:2022:548, t. 97. i 98. i navedenu sudsku praksu).

30      U tom se pogledu Komisija poziva na članak 3. pobijane odluke, kojim se predviđa da, pod određenim uvjetima, država članica može iznimno odgoditi privremeno oduzimanje OSP-ova o kojima je riječ za razdoblje koje nije dulje od 18 mjeseci.

31      Doista je točno da države članice na temelju te odredbe imaju određenu marginu prosudbe u pogledu eventualne odgode provedbe pobijane odluke pa tako i u pogledu trenutka u kojem moraju privremeno oduzeti OSP-ove za lijekove o kojima je riječ. Suprotno tomu, one nemaju nikakvu marginu prosudbe kad je riječ o obvezi privremenog oduzimanja tih OSP-ova, i to najkasnije po isteku razdoblja od 18 mjeseci od dana donošenja pobijane odluke, tako da je tužitelji ne mogu izbjeći (vidjeti u tom smislu presudu od 12. srpnja 2022., Nord Stream 2/Parlament i Vijeće, C-348/20 P, EU:C:2022:548, t. 105. i 110.).

32      Iz prethodno navedenog proizlazi da se pobijanom odlukom državama članicama ne daje nikakva diskrecijska ovlast u pogledu privremenog oduzimanja OSP-ova o kojima je riječ, s obzirom na to da je ona potpuno automatska i proizlazi isključivo iz propisa Unije. Slijedom toga, ona se izravno odnosi na tužitelje u dijelu u kojem su oni nositelji tih OSP-ova.

33      Sudska praksa na koju se poziva Komisija (presude od 13. ožujka 2018., European Union Copper Task Force/Komisija, C-384/16 P, EU:C:2018:176, t. 47. do 59.; od 13. ožujka 2018., Industrias Químicas del Vallés/Komisija, C-244/16 P, EU:C:2018:177, t. 54. do 66. i rješenje od 14. veljače 2019., Associazione GranoSalus/Komisija, T-125/18, EU:T:2019:92, t. 74. do 85.) ne može dovesti u pitanje taj zaključak. Naime, ta sudska praksa nije relevantna u ovom slučaju s obzirom na to da se odnosi na treću pretpostavku iz članka 263. četvrtog stavka UFEU-a (vidjeti presude od 13. ožujka 2018., European Union Copper Task Force/Komisija (C-384/16 P, EU:C:2018:176, t. 45.), 13. ožujka 2018., Industrias Químicas del Vallés/Komisija (C-244/16 P, EU:C:2018:177, t. 52.) i rješenje od 14. veljače 2019., Associazione GranoSalus/Komisija (T-125/18, EU:T:2019:92, t. 65.)).

34      Kao treće, iako tužitelji zahtijevaju poništenje pobijane odluke ne samo u dijelu u kojem se odnosi na njih, nego i u dijelu u kojem se odnosi na druge nositelje OSP-ova za lijekove navedenih u njezinu Prilogu I., oni ne dokazuju niti tvrde da imaju aktivnu procesnu legitimaciju u ime tih nositelja, tako da bi, čak i pod pretpostavkom da se pobijana odluka poništi, ona mogla biti samo djelomično poništena u dijelu u kojem se odnosi na tužitelje. Stoga, u svakom slučaju, zatraženo poništenje može imati svoje učinke samo u pogledu lijekova za koje su tužitelji nositelji OSP-ova (vidjeti u tom smislu presudu od 23. rujna 2020., BASF/Komisija, T-472/19, neobjavljenu, EU:T:2020:432, t. 29. i navedenu sudsku praksu).

35      Osim toga, pogrešan je argument tužiteljâ prema kojem se pobijana odluka može poništiti samo u cijelosti i prema kojem bi svako proglašenje ništavosti imalo učinak erga omnes i slijedom toga ga treba odbiti.

36      Stoga tužbu valja proglasiti dopuštenom samo u dijelu u kojem se odnosi na lijekove za koje su tužitelji nositelji OSP-a, a u preostalom dijelu odbaciti zahtjeve za poništenje kao nedopuštene zbog nepostojanja aktivne procesne legitimacije tužiteljâ za poništenje pobijane odluke u dijelu u kojem se odnosi na OSP-ove u odnosu na koje oni nisu nositelji.

B.      Podnošenje odgovora na tužbu

37      Tužitelji ističu da je Komisijin odgovor na tužbu nepravodoban. Tužba je dostavljena Komisiji 27. srpnja 2022. Odgovor na tužbu podnesen je tek 13. listopada 2022., dok je rok istekao 10. listopada 2022., u skladu s člankom 81. stavkom 1., člankom 60. i člankom 58. stavkom 2. Poslovnika Općeg suda.

38      U skladu s člankom 6. prvim stavkom Odluke Općeg suda od 11. srpnja 2018. o podnošenju i dostavi postupovnih akata putem aplikacije e-Curia (SL 2018., L 240, str. 72.), postupovni akti dostavljaju se putem e-Curije vlasnicima korisničkog računa u predmetima koji ih se tiču. U skladu s člankom 6. trećim stavkom te odluke, postupovni akt dostavljen je u trenutku kada primatelj (zastupnik ili asistent) zatraži pristup tom postupovnom aktu.

39      U predmetnom slučaju Komisiji je putem aplikacije e-Curia tužba proslijeđena 27. srpnja 2022., a s obzirom na to da je ta institucija zatražila pristup tužbi 3. kolovoza 2022., rok za podnošenje odgovora na tužbu istekao je 13. listopada 2022.

40      Slijedom toga, time što je podnijela odgovor na tužbu 13. listopada 2022., Komisija je poštovala navedeni rok.

C.      Meritum

41      U prilog svojoj tužbi tužitelji ističu četiri tužbena razloga. Prvi tužbeni razlog temelji se na povredi članka 116. Direktive 2001/83, kako je izmijenjena Direktivom 2010/84. Drugi tužbeni razlog temelji se na povredi načela opreznosti. Treći tužbeni razlog temelji se na povredi načela proporcionalnosti. Četvrti tužbeni razlog temelji se na nedostatku u obrazloženju.

1.      Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na nedostatku u obrazloženju

42      Tužitelji ističu da pobijana odluka sadržava nedostatak u obrazloženju jer je proturječna.

43      Na prvom mjestu, tužitelji tvrde da se pobijanom odlukom u njezinu Prilogu III. utvrđuje uvjet za ukidanje privremenog oduzimanja OSP-ova koji, ako se slijedi rasuđivanje na kojem se temelji ta odluka, nije moguće ispuniti.

44      U tom pogledu tužitelji ističu da, u skladu s tim prilogom, kako bi se ishodilo ukidanje privremenog oduzimanja, nositelji OSP-ova moraju, s jedne strane, podnijeti uvjerljive znanstvene dokaze o povoljnom odnosu koristi i rizika za točno određenu populaciju i, s druge strane, predložiti niz mjera za smanjenje rizika kojima se dovoljno štite pacijenti koji su izloženi povećanom riziku od ozbiljnog ugrožavanja njihova zdravlja.

45      Kao prvo, tužitelji tvrde da se primjenom lijekova u skladu s OSP-om već potvrđuje postojanje povoljnog odnosa koristi i rizika na temelju trenutačno dostupnih znanstvenih podataka. U skladu sa znanstvenim zaključcima iz Priloga II. pobijanoj odluci, ograničenja donesena 2013. nisu dostatna s obzirom na to da ih zdravstveni djelatnici ne poštuju. Tužitelji tvrde da bi prihvaćanje takvog argumenta, koji se navodi za odbacivanje dopunskih mjera za smanjenje rizika koje su predložili, značilo da bi ukidanje privremenog oduzimanja bilo općenito nemoguće, s obzirom na to da bi svaka navodna primjena izvan OSP-a, čak i namjerna, sustavno sprječavala donošenje dopunskih mjera za smanjenje rizika.

46      Kao drugo, tužitelji tvrde da je znanstvenim zaključcima iz Priloga II. pobijanoj odluci izričito odbijena provedba drugih mjera za smanjenje rizika. Stoga se pobijanom odlukom de facto nalaže opoziv OSP-ova. Uvjeti za ukidanje privremenog oduzimanja nikada ne bi mogli biti ispunjeni.

47      Kao treće, tužitelji tvrde da se u pobijanoj odluci ne navode razlozi zbog kojih se odluka donesena 2013. nije mogla održati na snazi do dobivanja rezultata dvaju kliničkih ispitivanja IV. faze u kirurgiji i traumatologiji (u daljnjem tekstu: studije PHOENICS i TETHYS) koje su naručene 2013. kako bi se ispunio uvjet koji se odnosi na podnošenje drugih elemenata ocjene.

48      Na drugom mjestu, tužitelji ističu da je pobijana odluka proturječna zbog iznimke predviđene u njezinu članku 3.

49      Kao prvo, proturječno je da se tom odredbom zahtijeva da država članica koja primijeni tu iznimku i odgodi privremeno oduzimanje OSP-a nastavi poštovati mjere za smanjenje rizika uvedene 2018. unatoč činjenici da te mjere nisu učinkovite, kao što je to navedeno u znanstvenim zaključcima iz Priloga II. pobijanoj odluci.

50      Kao drugo, činjenica da se tom odredbom zahtijeva da takva država članica mora obustaviti opskrbu akreditiranoj ustanovi ako je očito da potonja ne poštuje mjere za smanjenje rizika pokazuje da Komisija smatra da dodatna ograničenja opskrbe, kao što su to predložili tužitelji, predstavljaju učinkovite dopunske mjere za smanjenje rizika, suprotno onomu što je navedeno u znanstvenim zaključcima iz Priloga II. pobijanoj odluci.

51      Kao treće, Komisija je odluku o privremenom oduzimanju OSP-ova o kojima je riječ temeljila na razlozima povezanima s javnim zdravljem u državama članicama. Istodobno, država članica može, na temelju članka 3. pobijane odluke, iznimno odgoditi privremeno oduzimanje na razdoblje od samo 18 mjeseci, ako se to smatra nužnim s obzirom na razloge povezane s javnim zdravljem u navedenoj državi članici.

52      Komisija, koju podupiru Irska i EMA, zahtijeva da se četvrti tužbeni razlog odbije.

53      Obveza obrazlaganja predstavlja bitan postupovni zahtjev koji treba razlikovati od pitanja osnovanosti obrazloženja, koje se odnosi na materijalnu zakonitost spornog akta (presude od 22. ožujka 2001., Francuska/Komisija, C-17/99, EU:C:2001:178, t. 35. i od 20. rujna 2019., ICL-IP Terneuzen i ICL Europe Coöperatief/Komisija, T-610/17, EU:T:2019:637, t. 47.).

54      Prema ustaljenoj sudskoj praksi, obrazloženje koje se zahtijeva člankom 296. drugim stavkom UFEU-a treba prilagoditi prirodi akta o kojem je riječ i ono mora na jasan i nedvosmislen način odražavati rasuđivanje institucije koja je donijela akt, tako da zainteresirane osobe mogu utvrditi razloge za donesenu mjeru i tako da nadležni sud može provesti svoj nadzor. Zahtjev obrazloženosti treba ocjenjivati s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja, osobito prema sadržaju akta, prirodi navedenih razloga i interesu koji adresati ili druge osobe na koje se akt odnosi u smislu članka 263. četvrtog stavka UFEU-a mogu imati da dobiju objašnjenja. U obrazloženju nije potrebno podrobno navoditi sve relevantne činjenične i pravne elemente, s obzirom na to da se pitanje ispunjava li obrazloženje akta zahtjeve iz članka 296. UFEU-a mora ocjenjivati ne samo s obzirom na tekst obrazloženja nego i na njegov kontekst kao i na skup pravnih pravila kojima se uređuje područje o kojem je riječ (vidjeti presude od 2. travnja 1998., Komisija/Sytraval i Brink’s France, C-367/95 P, EU:C:1998:154, t. 63. i navedenu sudsku praksu i od 28. ožujka 2017., Rosneft, C-72/15, EU:C:2017:236, t. 122. i navedenu sudsku praksu).

55      Usto, sudjelovanjem zainteresiranih osoba u postupku izrade akta mogu se smanjiti zahtjevi obrazloženosti jer se time pridonosi njihovoj obaviještenosti (presude od 21. srpnja 2011., Etimine, C-15/10, EU:C:2011:504, t. 116. i od 1. veljače 2013., Polyelectrolyte Producers Group i dr./Komisija, T-368/11, neobjavljena, EU:T:2013:53, t. 101.).

56      U ovom slučaju, iz uvodne izjave 2. pobijane odluke proizlazi da je PRAC zaključio da i dalje postoji nepostupanje u skladu s informacijama o proizvodu, unatoč značajnim mjerama za smanjenje rizika koje su provedene nakon pokretanja postupka upućivanja okončanog 2018. U skladu s uvodnom izjavom 3. pobijane odluke, PRAC je uzeo u obzir ozbiljnost problema sigurnosti i činjenicu da bi udio pacijenata koji su izloženi tim rizicima u nedostatku učinkovitih mjera za smanjenje rizika mogao imati znatne posljedice na javno zdravlje, uključujući potencijalno povećanu smrtnost. U skladu s uvodnom izjavom 4. pobijane odluke, PRAC je zaključio da odnos koristi i rizika lijekova o kojima je riječ više nije povoljan te je stoga preporučio privremeno oduzimanje OSP-ova za te lijekove.

57      Usto, iz uvodne izjave 5. i članka 1. pobijane odluke proizlazi da je ta odluka donesena na temelju stajališta većine država članica zastupljenih u CMDh-u iz dokumenta naslovljenog „Znanstveni zaključci”, koji je preuzet u Prilogu II. pobijanoj odluci i koji je stoga njezin sastavni dio. U skladu s tim zaključcima, u interesu Unije morala se donijeti odluka o privremenom oduzimanju OSP-ova za lijekove o kojima je riječ.

58      U tim se znanstvenim zaključcima na desetak stranica iznose razlozi zbog kojih se smatralo da odnos koristi i rizika lijekova o kojima je riječ više nije povoljan. Iz njih osobito proizlazi da je bila predviđena provedba dopunskih mjera za smanjenje rizika, ali se smatralo da nije bilo moguće utvrditi nijednu drugu mjeru za smanjenje rizika kako bi primjena lijekova o kojima je riječ bila sigurna.

59      Kritika tužiteljâ koja se odnosi na obrazloženje pobijane odluke usmjerena je osobito na navodne proturječnosti i nedosljednosti koje su u njemu sadržane.

60      Kad je riječ o argumentaciji prema kojoj su uvjeti za ukidanje privremenog oduzimanja iz Priloga III. pobijanoj odluci proturječni jer se nikad ne bi mogli ispuniti ako se smatra da se znanstvenim zaključcima izričito osporava učinkovitost mjera za smanjenje rizika, valja istaknuti da se u Prilogu III. pobijanoj odluci navodi sljedeće:

„Kako bi se ukinulo privremeno oduzimanje, nositelj(i) [OSP-ova] moraju dostaviti čvrste dokaze o pozitivnom odnosu koristi i rizika unutar klinički relevantne populacije pacijenata, kao i skup mjera za smanjenje rizika kojima se može dovoljno zaštititi pacijente s povećanim rizikom od ozbiljnog ugrožavanja zbog izloženosti otopinama za infuziju HES.” [neslužbeni prijevod]

61      Stoga, u skladu s tim prilogom, tužitelji mogu dostaviti sve dokaze kojima se može dokazati povoljan odnos koristi i rizika za svaki lijek o kojem je riječ unutar klinički relevantne populacije pacijenata. Ti se dokazi mogu, među ostalim, odnositi na sve rizike i koristi svakog predmetnog lijeka i nove prijedloge mjera za smanjenje rizika. Osim toga, ni iz pobijane odluke ni iz znanstvenih zaključaka iz Priloga II. toj odluci ni na koji način ne proizlazi da je logično i nužno isključeno da bi se u budućnosti mogle utvrditi mjere za smanjenje rizika kojima se pacijenti s povećanim rizikom od ozbiljnog ugrožavanja zbog izloženosti lijekovima o kojima je riječ mogu dovoljno zaštititi. Naime, uvodna izjava 3. pobijane odluke upućuje samo na nepostojanje učinkovitih mjera za smanjenje rizika. U znanstvenim se zaključcima navodi da je PRAC zaključio da „nije bilo moguće utvrditi” nijednu mjeru za smanjenje rizika ili kombinaciju tih mjera kojima se dovoljno osigurava sigurna primjena lijekova o kojima je riječ, pri čemu se uporabom prošlog vremena upućuje na to da je to utvrđenje vrijedilo do trenutka kada je PRAC donio svoj zaključak.

62      Kad je riječ o iznimci iz članka 3. pobijane odluke, u uvodnoj izjavi 6. navedene odluke navodi se da države članice iznimno mogu privremeno odgoditi privremeno oduzimanje OSP-ova o kojima je riječ ako su ispunjeni određeni uvjeti za zaštitu pacijenata i ako se prethodno dogovorene mjere za smanjenje rizika zadrže i nastave slijediti. U članku 3. pobijane odluke navode se, među ostalim, kao uvjeti koji mogu opravdati odgodu privremenog oduzimanja da se ta odgoda smatra nužnom zbog razloga povezanih s javnim zdravljem u državi članici o kojoj je riječ (članak 3. točka (a) pobijane odluke) te nekoliko drugih uvjeta kojima se nastoji osigurati poštovanje mjera za smanjenje rizika.

63      Suprotno onomu što tvrde tužitelji, ti uvjeti nisu u suprotnosti s privremenim oduzimanjem predviđenim u pobijanoj odluci, koja se temelji na razlozima povezanima s javnim zdravljem i okolnosti da se mjere za smanjenje rizika nisu smatrale dostatnima da bi odnos koristi i rizika lijekova o kojima je riječ bio povoljan.

64      Naime, razlozi povezani s javnim zdravljem kojima se opravdava odgoda privremenog oduzimanja mogu se razlikovati od onih kojima se opravdava privremeno oduzimanje i koji, primjerice, proizlaze iz potrebe zdravstvenog sektora da se tijekom razdoblja odgode pripreme na privremeno oduzimanje OSP-ova, međutim to ne opravdava odgodu na neodređeno vrijeme.

65      Kad je riječ o mjerama za smanjenje rizika, valja utvrditi da su nedostatne, osobito zbog činjenice da se nisu dovoljno poštovale prvotne mjere za smanjenje rizika. Osim toga, iz ispitivanja primjene lijeka ocijenjenog 2022. proizlazi da se stopa nepoštovanja mjera za smanjenje rizika znatno razlikovala među različitim područjima u različitim državama članicama koje su sudjelovale u ispitivanju. Stoga Komisijin pristup koji se sastoji od toga da se mogućnost države članice da odgodi privremeno oduzimanje OSP-ova o kojima je riječ tijekom ograničenog razdoblja podvrgne uvjetima kojima se nastoji osigurati poštovanje mjera za smanjenje rizika kao i od utvrđivanja obveze obustave opskrbe akreditiranoj ustanovi ako je očito da potonja ne poštuje mjere za smanjenje rizika nije nedosljedan razmatranju na kojem se temelji pobijana odluka kako je navedeno u točki 63. ove presude.

66      Naposljetku, argument tužiteljâ prema kojem je u pobijanoj odluci trebalo navesti razloge zbog kojih se odluka donesena 2013. nije mogla održati na snazi, osobito do dobivanja rezultata studija PHOENICS i TETHYS, ne dokazuje nedostatak u obrazloženju. Naime, kao prvo, kao što to osobito proizlazi iz uvodne izjave 2. pobijane odluke kao i znanstvenih zaključaka iz njezina Priloga II., pobijana odluka donesena je nakon ocjene posljednjeg ispitivanja primjene lijeka u kojem je ocijenjena učinkovitost mjera za smanjenje rizika donesenih 2018. Kao drugo, ako tužitelji smatraju da podaci dobiveni iz studija PHOENICS i TETHYS mogu pogodovati odnosu koristi i rizika lijekova o kojima je riječ, oni ih mogu podnijeti nadležnom tijelu kako bi ono ocijenilo jesu li ispunjeni uvjeti za ukidanje privremenog oduzimanja, kao što je to navedeno u Prilogu III. pobijanoj odluci. Kao treće, pitanje je li Komisija trebala čekati rezultate tih dvaju studija prije donošenja pobijane odluke proizlazi iz osnovanosti pobijane odluke te će se razmatrati u okviru trećeg tužbenog razloga, koji se temelji na povredi načela proporcionalnosti.

67      Isto tako, argument tužiteljâ prema kojem primjena lijekova o kojima je riječ u skladu s OSP-om potvrđuje povoljan odnos koristi i rizika na temelju trenutačno dostupnih znanstvenih podataka također proizlazi iz osnovanosti pobijane odluke te će se razmatrati u okviru prvog i drugog tužbenog razloga.

68      Zaključno, u pobijanoj odluci, uključujući znanstvene zaključke iz njezina Priloga II., detaljno se navode razlozi na kojima se ona temelji. U obrazloženju pobijane odluke osobito se navodi rasuđivanje institucije koja je donijela akt kako bi se tužiteljima, koji su inače sudjelovali u postupku donošenja pobijane odluke, omogućilo da utvrde razloge za donesenu mjeru, a Općem sudu da provede svoj nadzor.

69      Stoga četvrti tužbeni razlog treba odbiti kao neosnovan.

2.      Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 116. Direktive 2001/83, kako je izmijenjena, i drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela opreznosti

70      Tužitelji ističu da pobijana odluka nije osnovana s obzirom na to da nisu ispunjeni uvjeti predviđeni člankom 116. Direktive 2001/83, kako je izmijenjena, kojima se nadležna tijela ovlašćuju da privremeno oduzmu OSP-ove za lijekove. Znanstveni zaključci na kojima se temelji pobijana odluka ne omogućuju utvrđivanje nepovoljnog odnosa koristi i rizika u okviru primjene lijekova o kojima je riječ prema odobrenim indikacijama.

71      Komisija, koju podupiru Irska i EMA, ističe da nije bilo ni pogreške u pogledu ispunjenja pravnih pretpostavki predviđenih člankom 116. Direktive 2001/83, kako je izmijenjena, ni očite pogreške u ocjeni prilikom ocjene dostupnih podataka o sigurnosti lijekova o kojima je riječ, s obzirom na to da je zaključak prema kojem se odnos koristi i rizika tih proizvoda ne može smatrati povoljnim potkrijepljen znanstvenim podacima.

a)      Prvi dio prvog tužbenog razloga, koji se temelji na pogrešci koja se tiče prava koja proizlazi iz pogrešnog tumačenja pojma „odnos koristi i rizika” iz članka 116. Direktive 2001/83, kako je izmijenjena

72      Tužitelji tvrde da se člankom 116. Direktive 2001/83, kako je izmijenjena, dopušta ukidanje ili privremeno oduzimanje OSP-ova samo ako se proizvod o kojem je riječ pokaže štetnim u okviru predviđene primjene, drugim riječima, ako odnos koristi i rizika nije povoljan u odnosu na njegovu primjenu u skladu s OSP-om.

73      U tom pogledu tužitelji ističu da se odnos koristi i rizika, kako je definiran člankom 1. točkom 28.a Direktive 2001/83, kako je izmijenjena Direktivom 2004/27/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. (SL 2004., L 136, str. 34.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 61., str. 101.), ocjenjuje ponajprije s obzirom na predviđenu primjenu lijeka, a koja je definirana indikacijama OSP-a i povezanim ograničenjima primjene koja su također navedena u OSP-u. U skladu s člankom 1. točkom 28. Direktive 2001/83, kako je izmijenjena Direktivom 2004/27, pojam „rizik” pokriva svaki rizik povezan s kakvoćom, sigurnošću primjene ili djelotvornošću lijeka u pogledu zdravlja pacijenata ili javnog zdravlja. U skladu s uvodnom izjavom 7. Direktive 2001/83 pojmovi sigurnosti i terapijske djelotvornosti mogu se analizirati samo u međusobnom odnosu i procjena njihova odnosa ovisi o napretku znanosti i uporabi za koju je lijek namijenjen. Kakvoća, djelotvornosti i sigurnost primjene lijeka uvijek su povezane s njegovom predviđenom primjenom koja će se razmatrati tijekom postupka odobravanja. Nijedan lijek ne bi mogao biti siguran i djelotvoran ako se ne koristi kako je navedeno.

74      Komisija, koju podupiru Irska i EMA, zahtijeva da se prvi dio prvog tužbenog razloga odbije.

75      U skladu s člankom 116. prvim stavkom Direktive 2001/83, kako je izmijenjena, nadležna tijela privremeno oduzimaju, ukidaju ili mijenjaju OSP ako se zaključi da je lijek štetan, da nije dovoljno terapijski djelotvoran, da odnos koristi i rizika nije povoljan ili da kvalitativni i kvantitativni sastav lijeka nije u skladu s deklariranim.

76      Ti uvjeti izmjene, privremenog oduzimanja ili ukidanja OSP-a alternativni su i nisu kumulativni (presude od 11. prosinca 2014., PP Nature-Balance Lizenz/Komisija, T-189/13, neobjavljena, EU:T:2014:1056, t. 41. i od 19. rujna 2019., GE Healthcare/Komisija, T-783/17, EU:T:2019:624, t. 44.). Usto, treba ih tumačiti u skladu s općim načelom koje proizlazi iz sudske prakse, prema kojem neosporno treba priznati da zaštita javnog zdravlja ima prednost u odnosu na gospodarske razloge (presude od 19. travnja 2012., Artegodan/Komisija, C-221/10 P, EU:C:2012:216, t. 99. i od 19. rujna 2019., GE Healthcare/Komisija, T-783/17, EU:T:2019:624, t. 44.).

77      U ovom slučaju pitanje je li prvi dio prvog tužbenog razloga osnovan ovisi o tumačenju pojma „odnos koristi i rizika”.

78      U načelu i kao što to proizlazi iz ustaljenje sudske prakse, prilikom tumačenja odredbe prava Unije valja uzeti u obzir ne samo njezin tekst nego i kontekst u kojemu se nalazi te ciljeve propisa kojeg je dio (vidjeti presudu od 7. svibnja 2019., Njemačka/Komisija, T-239/17, EU:T:2019:289, t. 40. i navedenu sudsku praksu), međutim, jasan i precizan tekst označava granicu njezina tumačenja (presuda od 16. prosinca 2020., American Airlines/Komisija, T-430/18, EU:T:2020:603, t. 109.; vidjeti u tom smislu presudu od 15. srpnja 2010., Komisija/Ujedinjena Kraljevina, C-582/08, EU:C:2010:429, t. 51. i navedenu sudsku praksu). Nastanak neke odredbe prava Unije može se također pokazati relevantnim za njezino tumačenje (vidjeti presudu od 16. ožujka 2023., Towercast, C-449/21, EU:C:2023:207, t. 31. i navedenu sudsku praksu).

1)      Doslovno tumačenje pojma „odnos koristi i rizika” iz članka 116. Direktive 2001/83, kako je izmijenjena

79      Pojam „odnos koristi i rizika” definiran je u članku 1. točki 28.a Direktive 2001/83, kako je izmijenjena, kao „[p]rocjena pozitivnih terapijskih učinaka lijeka s obzirom na rizike iz točke 28. prv[e] alinej[e]”.

80      Člankom 1. točkom 28. prvom alinejom te direktive definiran je pojam „rizik vezan uz primjenu lijeka” kao „svaki rizik za zdravlje bolesnika ili za stanovništvo povezan s kakvoćom, sigurnošću primjene ili djelotvornošću lijeka”.

81      Nijedna od odredaba navedenih u prethodnim točkama ne uključuje niti izričito isključuje uzimanje u obzir rizikâ koji proizlaze iz primjene lijeka izvan OSP-a prilikom ocjenjivanja njegova odnosa koristi i rizika na temelju članka 116. prvog stavka Direktive 2001/83, kako je izmijenjena.

82      Naprotiv, tekst članka 1. točke 28. prve alineje Direktive 2001/83, kako je izmijenjena, općenit je s obzirom na to da se tom odredbom upućuje na „sve rizike” za zdravlje pacijenata ili za javno zdravlje povezane s kakvoćom, sigurnošću primjene ili djelotvornošću lijeka. Isto tako, tom se odredbom pojam „sigurnost lijeka” ne ograničava na određene primjene. Stoga se tom odredbom rizici koji proizlaze iz primjene lijeka izvan OSP-a ne isključuju iz pojma rizikâ povezanih sa sigurnošću tog lijeka.

83      Iz doslovnog tumačenja pojma „odnos koristi i rizika” iz članka 116. Direktive 2001/83, kako je izmijenjena, proizlazi da je on dovoljno širok da omogućava uzimanje u obzir rizika povezanih s primjenom lijeka izvan OSP-a.

2)      Kontekstualno tumačenje pojma „odnos koristi i rizika” iz članka 116. Direktive 2001/83, kako je izmijenjena

84      Kao prvo, člankom 23. stavkom 2. Direktive 2001/83, kako je izmijenjena, utvrđuju se određene obveze obavješćivanja koje ima svaki nositelj OSP-a za lijek.

85      Iako je točno da se tom odredbom kao takvom ne predviđa privremeno oduzimanje OSP-a zbog nepovoljnog odnosa koristi i rizika koji proizlazi iz uzimanja u obzir rizikâ povezanih s primjenom lijeka izvan OSP-a, ostaje činjenica da se njome izričito predviđa obveza za nositelja OSP-a da nadležnom nacionalnom tijelu dostavi „podatke o uporabi lijeka kad je takva uporaba izvan okvira uvjeta [OSP-a]”. Ta obveza obavješćivanja u velikoj mjeri ne bi imala smisla ako nadležno tijelo ne bi moglo uzeti u obzir takve podatke i iz toga izvesti regulatorne posljedice.

86      Štoviše, iz te odredbe, a osobito iz veze između, s jedne strane, kraja prve rečenice drugog podstavka i, s druge strane, kraja druge rečenice drugog stavka proizlazi da „podaci o uporabi lijeka kad je takva uporaba izvan okvira uvjeta [OSP-a]” mogu biti „sv[e] drug[e] nov[e] informacij[e] koje mogu utjecati na ocjenu odnosa [koristi i rizika] dotičnog lijeka”.

87      Kao drugo, u članku 101. stavku 1. Direktive 2001/83, kako je izmijenjena, opisuje se cilj farmakovigilancijskog sustava i opseg informacija koje se prikupljaju. Iz te odredbe proizlazi da pojam „rizici [...] u pogledu zdravlja pacijenata ili javnog zdravlja” obuhvaća i rizike koji proizlaze iz primjene „izvan okvira uvjeta [OSP-a]”. Ni Direktiva 2001/83 ni bilo koja druga odredba prava Unije ne sadržava naznaku prema kojoj bi taj pojam, u okviru članka 101. Direktive 2001/83, trebao imati drukčiji doseg od onoga u okviru članka 116. navedene direktive, na način da u okviru prve odredbe pokriva rizike povezane s primjenom lijeka o kojem je riječ izvan OSP-a i da, u okviru druge odredbe, ne pokriva takve rizike.

88      Usto, iz članka 101. stavka 2. Direktive 2001/83, kako je izmijenjena, proizlazi da države članice mogu uzeti u obzir sve informacije prikupljene u okviru farmakovigilancijskog sustava, uključujući informacije o rizicima povezanima s primjenom lijeka izvan OSP-a, kako bi razmatrale mogućnosti sprečavanja ili smanjivanja rizika i, prema potrebi, kako bi poduzele regulatorne mjere u vezi s OSP-om o kojem je riječ. Ta odredba ne sadržava nikakvu naznaku prema kojoj su privremeno oduzimanje ili opoziv OSP-a načelno isključeni iz mjera koje bi države članice mogle poduzeti kako bi se suočile s rizicima povezanima s primjenom lijeka izvan OSP-a.

89      Kao treće, u članku 22. drugom stavku Direktive 2001/83, kako je izmijenjena Direktivom 2010/84, koja se, doduše, odnosi na situaciju različitu od one u ovom slučaju, odnosno odluku o izdavanju OSP-a pod određenim uvjetima, zakonodavac je izričito predvidio uvjete u kojima podaci o djelotvornosti i sigurnosti lijeka koji se odnose na njegovu primjenu „pod uobičajenim uvjetima” mogu biti ograničeni.

90      Stoga činjenica da članak 116. Direktive 2001/83, kako je izmijenjena, ne sadržava nikakvo upućivanje na „uobičajene uvjete” primjene potkrepljuje Komisijino tumačenje prema kojem pojam „rizik vezan uz primjenu lijeka” obuhvaća i rizike povezane s njegovom primjenom izvan OSP-a.

91      Iz kontekstualnog tumačenja pojma „odnos koristi i rizika” iz članka 116. Direktive 2001/83, kako je izmijenjena, proizlazi da su tim pojmom obuhvaćeni i rizici povezani s primjenom lijeka izvan OSP-a.

92      Argument tužiteljâ prema kojem članak 23. stavak 2. i članak 101. Direktive 2001/83, kako je izmijenjena, predviđaju samo obveze farmakovigilancije za nositelja OSP-a, a ne privremeno oduzimanje OSP-a, ne može dovesti u pitanje taj zaključak. Naime, navedene odredbe nisu razmatrane kao pravna osnova pobijane odluke, nego u okviru kontekstualnog tumačenja pojma „odnos koristi i rizika” iz članka 116. Direktive 2001/83, kako je izmijenjena.

3)      Tumačenje pojma „odnos koristi i rizika” uzimajući u obzir cilj članka 116. Direktive 2001/83, kako je izmijenjena

93      Iz uvodne izjave 2. Direktive 2001/83 proizlazi da je zaštita javnog zdravlja njezin osnovni cilj (vidjeti presudu od 5. svibnja 2011., Novo Nordisk, C-249/09, EU:C:2011:272, t. 37. i navedenu sudsku praksu).

94      Člankom 116. Direktive 2001/83, kako je izmijenjena, slijedi se taj cilj s obzirom na to da se njime nadležnim tijelima nameće obveza privremenog oduzimanja, ukidanja ili izmjene OSP-a ako se odnos koristi i rizika lijeka smatra nepovoljnim.

95      Kao što je to utvrđeno u točki 76. ove presude, članak 116. Direktive 2001/83, kako je izmijenjena, treba tumačiti u skladu s općim načelom koje proizlazi iz sudske prakse, prema kojem nesporno treba priznati da zaštita javnog zdravlja ima prednost u odnosu na gospodarske razloge.

96      Kako bi se osiguralo učinkovito ostvarivanje navedenog cilja, nadležna tijela moraju imati mogućnost uzeti u obzir informacije koje se odnose na sve rizike koje lijek predstavlja za javno zdravlje, uključujući one povezane s primjenom izvan OSP-a. Naime, primjena lijeka izvan OSP-a može predstavljati rizike za javno zdravlje slične rizicima povezanima s primjenom tog lijeka u skladu s OSP-om. Primjena lijeka izvan OSP-a nije rijetkost. Ona se temelji na profesionalnoj odluci zdravstvenog djelatnika koji procjenjuje njezine koristi i rizike. Stoga taj djelatnik o tome mora biti što je moguće bolje obaviješten.

97      Slijedom toga, treba odbiti argument tužiteljâ prema kojem činjenica privremenog oduzimanja OSP-a za siguran i djelotvoran lijek koji se koristi u skladu s indikacijama ne odgovara po definiciji cilju zaštite javnog zdravlja.

98      Iz tumačenja pojma „odnos koristi i rizika”, uzimajući u obzir cilj članka 116. Direktive 2001/83, kako je izmijenjena, proizlazi da su tim pojmom obuhvaćeni i rizici povezani s primjenom lijeka izvan OSP-a.

99      Zaključno, iz doslovnog, kontekstualnog i teleološkog tumačenja članka 116. prvog stavka Direktive 2001/83, kako je izmijenjena, proizlazi da Komisija nije povrijedila tu odredbu uzimajući u obzir rizike koje predstavlja primjena lijekova o kojima je riječ izvan OSP-a prilikom ocjene njihova odnosa koristi i rizika.

100    Taj je zaključak potkrijepljen pripremnim aktima Direktive 2010/84 kojom je izmijenjen, među ostalim, članak 116. Direktive 2001/83. Konkretno, iz Priloga I. radnom dokumentu Komisije od 10. prosinca 2008. priloženom Prijedlogu direktive o izmjeni Direktive 2001/83 proizlazi da je pojam „uobičajeni uvjeti primjene” izbrisan „jer nije definiran i moglo bi ga se tumačiti kao ograničavanje regulatornih mjera u slučaju velikog javnozdravstvenog problema povezanog s primjenom izvan OSP-a (primjerice kod djece)”.

4)      Drugi argumenti tužiteljâ

101    Svi drugi argumenti koje su istaknuli tužitelji ne mogu dovesti u pitanje zaključak prema kojem pojam „odnos koristi i rizika” iz članka 116. Direktive 2001/83, kako je izmijenjena, obuhvaća i rizike povezane s primjenom lijeka izvan OSP-a.

102    Kao prvo, kad je riječ o argumentu tužiteljâ prema kojem nositelji OSP-a za lijek nisu odgovorni za njegovu primjenu izvan OSP-a, što prema njihovu mišljenju proizlazi iz sudske prakse, dostatno je utvrditi da ta okolnost ne isključuje uzimanje u obzir rizikâ povezanih s primjenom lijeka izvan OSP-a kako bi se ocijenio odnos koristi i rizika tog lijeka u okviru izvršavanja ovlasti za donošenje regulatornih mjera. Pobijanom se odlukom ne pretpostavlja niti sugerira da su tužitelji i drugi nositelji OSP-ova za lijekove o kojima je riječ odgovorni za primjenu tih lijekova izvan OSP-a.

103    Kao drugo, argument koji se temelji na uvodnoj izjavi 7. Direktive 2001/83 nije relevantan jer se u toj uvodnoj izjavi upućuje na prvotni tekst Direktive 2001/83, uključujući njezin članak 116., kojim nije predviđena alternativa na kojoj se temelji pobijana odluka, odnosno ona u skladu s kojom se OSP privremeno oduzima, ukida ili mijenja ako se smatra da odnos koristi i rizika nije povoljan.

104    Kao treće, nije relevantan ni argument prema kojem se pravom Unije ne uređuje primjena lijeka izvan OSP-a. Naime, okolnost da pravo Unije ne definira uvjete primjene lijekova izvan OSP-a ne znači da se rizici koji proizlaze iz takve primjene ne mogu ili ne moraju uzeti u obzir u okviru izvršavanja ovlasti Unije za donošenje regulatornih mjera.

105    Kao četvrto, ne može se prihvatiti ni argument tužiteljâ prema kojem zlouporaba lijeka može biti smanjena samo na nacionalnoj razini. Okolnost da nacionalno pravo predviđa posljedice zlouporabe lijeka ne sprječava tijela Unije da izvršavaju, odnosno čak i moraju izvršavati ovlast, koja im je povjerena, da s dužnom pažnjom donose regulatorne mjere uključujući i da se suočavaju s rizicima koji proizlaze iz primjene lijeka izvan OSP-a.

106    Slijedom navedenog, prvi dio prvog tužbenog razloga valja odbiti.

b)      Drugi dio prvog tužbenog razloga, koji se temelji na očitoj pogrešci u ocjeni i drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela opreznosti

107    Tužitelji upućuju na sudsku praksu koja se odnosi na načelo opreznosti prema kojoj to načelo dopušta nadležnim tijelima da u slučaju nesigurnosti poduzmu odgovarajuće mjere kako bi se spriječili određeni mogući rizici za zdravlje ljudi, sigurnost i okoliš, a da ne moraju čekati da se u cijelosti pokaže izvjesnost i ozbiljnost tih rizika. Prema toj sudskoj praksi, na nadležnom je tijelu da dokaže da su ispunjeni uvjeti za privremeno oduzimanje OSP-a, što Komisija i EMA nisu povrijedile u ovom predmetu. U tu svrhu, Komisija je dužna iznijeti ozbiljne i uvjerljive indicije na temelju kojih se može razumno sumnjati u sigurnost primjene lijeka o kojem je riječ. Takve indicije u ovom predmetu uopće ne postoje.

108    U tom pogledu tužitelji osobito ističu argumente kojima se dovodi u pitanje utvrđivanje rizikâ, navodni propust da se u obzir uzmu koristi lijekova o kojima je riječ koje proizlaze iz medicinske potrebe i zaključci o nepostojanju učinkovitih mjera za smanjenje rizika.

109    Komisija, koju podupiru Irska i EMA, zahtijeva da se drugi dio prvog tužbenog razloga i drugi tužbeni razlog odbiju.

110    Osim toga, načelom opreznosti, koje je opće načelo prava Unije, u slučaju nesigurnosti nadležna se tijela ovlašćuju da donesu odgovarajuće mjere kako bi se spriječili određeni mogući rizici za javno zdravlje, sigurnost i okoliš, a da ne moraju čekati da se u cijelosti pokaže izvjesnost i ozbiljnost tih rizika (vidjeti presudu od 19. rujna 2019., GE Healthcare/Komisija, T-783/17, EU:T:2019:624, t. 45. i navedenu sudsku praksu; vidjeti u tom smislu i presudu od 3. prosinca 2015., PP Nature-Balance Lizenz/Komisija, C-82/15 P, neobjavljenu, EU:C:2015:796, t. 21.).

111    Slijedom toga, u skladu s načelom opreznosti, rizici za zdravlje koji se razlozima navedenima u članku 116. prvom stavku Direktive 2001/83 nastoje spriječiti ne moraju biti konkretni, nego samo mogući (presuda od 19. rujna 2019., GE Healthcare/Komisija, T-783/17, EU:T:2019:624, t. 46.; vidjeti u tom smislu i presude od 10. travnja 2014., Acino/Komisija , C-269/13 P, EU:C:2014:255, t. 59. i od 3. prosinca 2015., PP Nature-Balance Lizenz/Commission, C-82/15 P, neobjavljena, EU:C:2015:796, t. 23.).

112    U tom se sustavu člankom 116. prvim stavkom Direktive 2001/83 dodjeljuju prava poduzetnicima nositeljima OSP-ova jer im se tim pravima jamči zadržavanje OSP-ova dok se ne utvrdi da postoji jedan od uvjeta za njihovu izmjenu, privremeno oduzimanje ili ukidanje (vidjeti u tom smislu presudu od 19. travnja 2012., Artegodan/Komisija, C-221/10 P, EU:C:2012:216, t. 96.). Iz toga slijedi, kad je riječ o teretu dokazivanja, da je na nadležnom tijelu, u ovom slučaju Komisiji, da utvrdi da su ispunjeni uvjeti koji se odnose na ukidanje, privremeno oduzimanje ili izmjenu OSP-a, navedeni u članku 116. Direktive 2001/83 (vidjeti u tom smislu presude od 7. ožujka 2013., Acino/Komisija, T-539/10, neobjavljena, EU:T:2013:110, t. 79. i od 19. rujna 2019, GE Healthcare/Komisija, T-783/17, EU:T:2019:624, t. 47.).

113    Uzimajući u obzir načelo opreznosti, Komisija ipak može samo pružiti ozbiljne i uvjerljive indicije na temelju kojih se može razumno sumnjati, a da se ne ukloni znanstvena nesigurnost, u sigurnost primjene lijeka o kojem je riječ, njegovu terapijsku djelotvornost, postojanje povoljnog odnosa koristi i rizika ili deklarirani kvalitativni i kvantitativni sastav (presude od 3. prosinca 2015., PP Nature-Balance Lizenz/Komisija, C-82/15 P, neobjavljena, EU:C:2015:796, t. 23. i od 19. rujna 2019., Acino/Komisija, T-539/17, neobjavljena, EU:T:2019:624, t. 48.).

114    Međutim, donošenje odluke o izmjeni, privremenom oduzimanju ili ukidanju OSP-a za lijek opravdano je samo ako je ta odluka potkrijepljena objektivnim i novim znanstvenim ili medicinskim podacima (vidjeti presudu od 19. rujna 2019., GE Healthcare/Komisija, T-783/17, EU:T:2019:624, t. 49. i navedenu sudsku praksu).

115    U tom je pogledu nadležno tijelo dužno navesti glavna izvješća i znanstvena vještačenja na koja se oslanja i, u slučaju znatnog odstupanja, pojasniti razloge zbog koji se udaljava od zaključaka iz izvješćâ ili vještačenjâ koja su podnijeli poduzetnici o kojima je riječ. Ta se obveza osobito nalaže u slučaju znanstvene nesigurnosti. Riječ je o postupanju u kojem se saslušavaju stranke te koje je transparentno, kako bi se zajamčilo da je tvar o kojoj je riječ bila predmet temeljite i objektivne znanstvene procjene, koja se temelji na usporedbi najzastupljenijih znanstvenih teza i znanstvenih stajališta koja su iznijeli farmaceutski laboratoriji o kojima je riječ (presuda od 19. rujna 2019., GE Healthcare/Komisija, T-783/17, EU:T:2019:624, t. 50.).

116    Kad je riječ o sudskom nadzoru koji provodi Opći sud, ova tužba ulazi u područje medicinske farmakologije koje je složene tehničke i znanstvene prirode.

117    U skladu sa sudskom praksom, kada Komisija treba provesti složene tehničke ili znanstvene procjene, ona raspolaže širokom diskrecijskom ovlašću. U okviru svojeg sudskog nadzora, sud Unije mora provjeriti poštovanje postupovnih pravila, materijalnu točnost činjenica koje je utvrdila Komisija, nepostojanje očite pogreške u ocjeni tih činjenica ili nepostojanje zlouporabe ovlasti (vidjeti presudu od 9. rujna 2010., Now Pharm/Komisija, T-74/08, EU:T:2010:376, t. 111. i navedenu sudsku praksu).

118    Kad je riječ o opsegu nadzora koji se provodi nad znanstvenim ocjenama, valja podsjetiti na to da Opći sud svojom ocjenom ne može zamijeniti ocjenu CMDh-a, koji je slijedio PRAC-ovu preporuku. Sudski nadzor provodi se samo u odnosu na pravilnost njegova djelovanja kao i na unutarnju usklađenost i obrazloženje CMDh-ova mišljenja. U pogledu potonjeg aspekta, sud je samo ovlašten provjeriti sadržava li mišljenje obrazloženje koje omogućuje da se ocijene razmatranja na kojima se temelji te utvrđuje li se njime da između medicinskih ili znanstvenih utvrđenja i zaključaka postoji razumljiva veza (vidjeti u tom smislu presude od 11. prosinca 2014., PP Nature-Balance Lizenz/Komisija, T-189/13, neobjavljenu, EU:T:2014:1056, t. 52. i od 19. rujna 2019., GE Healthcare/Komisija, T-783/17, EU:T:2019:624, t. 51.).

119    Međutim, u ovom slučaju, kao što to proizlazi iz članka 1. prvog stavka pobijane odluke, Komisija je, nakon savjetovanja sa Stalnim odborom za lijekove za humanu primjenu (uvodna izjava 7. pobijane odluke), tu odluku temeljila na znanstvenim zaključcima CMDh-a, pri čemu se taj odbor složio s PRAC-ovim općim zaključcima i razlozima kojima opravdava preporuku. Znanstveni zaključci CMDh-a nalaze se u Prilogu II. toj odluci i stoga čine sastavni dio pobijane odluke. Prema tome, treba smatrati da sudski nadzor koji je na Općem sudu, osobito nadzor u pogledu očite pogreške u ocjeni, treba izvršavati nad svim tim znanstvenim zaključcima (vidjeti u tom smislu i po analogiji presude od 5. prosinca 2018., Bristol-Myers Squibb Pharma/Komisija i EMA, T-329/16, neobjavljenu, EU:T:2018:878, t. 98. i od 19. prosinca 2019., Vanda Pharmaceuticals/Komisija, T-211/18, EU:T:2019:892, t. 54.).

120    Kao prvo, postupak koji je doveo do donošenja pobijane odluke uslijedio je nakon više postupaka ocjenjivanja koji su provedeni 2013., u okviru postupka upućivanja iz 2012. na temelju članka 31. Direktive 2001/83 i u okviru postupka upućivanja iz 2013. na temelju članka 107.i te direktive, kako je izmijenjena, te 2018. u okviru postupka upućivanja na temelju tog istog članka. Kao što to proizlazi iz znanstvenih zaključaka iz Priloga II. pobijanoj odluci, u okviru postupaka upućivanja iz 2012. i 2013. utvrđeno je da su lijekovi o kojima je riječ povezani s povećanim rizikom smrtnosti pacijenata koji imaju sepsu, zatajenje bubrega ili koji su u kritičnom stanju. U tom pogledu PRAC je uputio na tri nasumična kontrolirana ispitivanja (u daljnjem tekstu: ECR-ovi), odnosno studije 6S (Perner i dr., 2012.), VISEP (Brunkhorst i dr., 2008.) i CHEST (Myburgh i dr., 2012.) i dvije metaanalize, odnosno studije Zarychanski i dr., 2013. i Perel, Roberts, and Ker, 2013. Prema studijama 6S i VISEP liječenje proizvodima koji sadržavaju HES povezano je s povećanim rizikom od smrtnosti na 90 dana. Ti su rezultati potvrđeni i dvjema metaanalizama. ECR-ovi su jednako dokazali postojanje povećanog rizika od terapije zamjene bubrežnih funkcija ili zatajenja bubrega nakon liječenja proizvodima koji sadržavaju HES.

121    Iz spisa i, konkretnije, iz PRAC-ova izvješća u okviru postupka upućivanja iz 2013. proizlazi da je taj odbor smatrao da su kod pacijenata koji imaju sepsu ili septički šok rizici od povećane smrtnosti veći od ograničene koristi lijekova o kojima je riječ. Osim toga, PRAC je utvrdio da ne postoji „dokaz koji upućuje na to da [koristi povezane s] primjenom [lijekova] u okviru drugih indikacija premašuju utvrđene rizike”.

122    Slijedom toga, mjere za smanjenje rizika utvrđene su, među ostalim, u obliku novih kontraindikacija, uključujući pacijente koji imaju sepsu, zatajenje bubrega ili koji su u kritičnom stanju te novih upozorenja.

123    Kao drugo, u dvama ispitivanjima o primjeni lijekova naloženima u okviru postupka upućivanja iz 2013. pokazalo se da je u 2017. i 2018. postojalo značajno nepoštovanje tih prvotnih mjera za smanjenje rizika. Iz spisa i, konkretnije, iz PRAC-ova izvješća o ocjeni u okviru postupka upućivanja iz 2018. proizlazi da je taj odbor smatrao da su koristi lijekova o kojima je riječ u okviru primjene u skladu s odobrenom indikacijom vrlo male i da navodna klinička korisnost lijekova o kojima je riječ ne premašuje rizike povećane smrtnosti i zatajenja bubrega za pacijente koji su u kritičnom stanju ili koji imaju sepsu i koji su i dalje izloženi tim lijekovima. Slijedom toga, PRAC je od 2018. preporučio privremeno oduzimanje OSP-ova za lijekove o kojima je riječ.

124    Međutim, kao što je to utvrđeno u znanstvenim zaključcima na kojima se temelji pobijana odluka, Komisija je 2018. odlučila da lijekovi o kojima je riječ mogu ostati na tržištu pod uvjetom da se provede niz dodatnih mjera za smanjenje rizika kako bi se osiguralo da se lijekovi o kojima je riječ ne primjenjuju kod pacijenata s rizikom od ozbiljnog ugrožavanja. Kao uvjet OSP-a nametnuta je provedba novog ispitivanja primjene lijeka povodom učinkovitosti tih novih mjera za smanjenje rizika, s obzirom na to da se poštovanje nove rutine i tih mjera za smanjenje rizika smatralo ključnim za osiguranje povoljnog odnosa koristi i rizika lijekova o kojima je riječ.

125    Kao treće, PRAC je 2013. zaključio i 2018. potvrdio da je za pacijente u elektivnoj kirurgiji i traumatologiji potrebna provedba dodatnih ispitivanja sigurnosti s obzirom na to da bi rizici kod tih pacijenata mogli biti manji. U tom pogledu, u Prilogu IV. Provedbenoj odluci C(2013) 9793 final utvrđeno je sljedeće:

„[Nositelj ili nositelji OSP-a] trebali bi provesti dva [ECR-a] IV. faze s odgovarajućim nadzorom i klinički značajnim kriterijima procjene kako bi dokazali djelotvornost i sigurnost u perioperativnom kontekstu i u traumatologiji.” [neslužbeni prijevod]

126    Iako je, u skladu s tim prilogom, predviđeno da konačna izvješća o studiji budu dostupna krajem 2016., rezultati ispitivanjâ nisu bili dostupni u okviru postupka koji je doveo do donošenja pobijane odluke.

127    Kao četvrto, iz znanstvenih zaključaka iz Priloga II. pobijanoj odluci proizlazi da je glavni predmet PRAC-ova izvješća o ocjeni iz 2022. najnovije ispitivanje primjene lijeka.

128    Međutim, tom je prilikom PRAC također razmatrao dodatne dokaze koje su podnijeli nositelji OSP-ova o kojima je riječ, uključujući nova ispitivanja, odnosno ispitivanja društva Gupta iz 2021., društva Suzuki iz 2020., društva Kwak iz 2018., društva Nizar iz 2020., društva Mahrouse iz 2021. i društva Lee, iz 2021. U tom je pogledu PRAC zaključio da ti podaci ne dovode u pitanje koristi i rizike primjene lijekova o kojima je riječ, kako su utvrđeni, i ne sadržavaju značajne informacije o mogućoj izmjeni njihova sigurnosnog profila.

129    Kad je riječ o ispitivanju primjene lijeka ocijenjenog 2022., PRAC je ocijenio njegove rezultate kao i odgovore koje su dostavili nositelji OSP-ova. Na temelju toga taj je odbor zaključio da se još uvijek nije postupalo u skladu s informacijama o proizvodu unatoč velikom broju dodatnih mjera za smanjenje rizika provedenih 2018. PRAC je među ostalim izrazio ozbiljnu zabrinutost u pogledu stope nepostupanja u skladu s kontraindikacijama koja je, prema njegovu mišljenju, još uvijek visoka i koja čini 6,6 % neusklađenih propisivanja lijeka, odnosno 3,5 % propisivanja pacijentima koji su u kritičnom stanju, 2,2 % propisivanja pacijentima sa zatajenjem bubrega i oko 1 % propisivanja pacijentima koji imaju sepsu. Usto, rezultati tog ispitivanja pokazali su da je sedam od osamnaest pacijenata koji imaju sepsu i koji su liječeni otopinom na bazi HES-a, osim sepse, imalo dodatnu kontraindikaciju. Usto, PRAC je bio zabrinut zbog visoke ukupne stope nepostupanja u skladu s informacijama o proizvodu u dvjema državama članicama.

130    PRAC je također naveo da se uglavnom poštovalo ograničenje primjene doze i trajanja liječenja. Međutim, smatrao je da znanstveni podaci uključuju i određene dokaze kojima se dokazuje šteta nastala pacijentima koji su liječeni dozama u skladu s postojećim preporukama. Slijedom toga, zaključio je da nije moguće zaključiti da su proizvodi koji sadržavaju HES sigurni za pacijente koji imaju kontraindikacije kada su doza koja se primjenjuje i trajanje liječenja u skladu s preporukama.

131    Usto, PRAC je razmatrao može li se uvođenjem dodatnih mjera za smanjenje rizika smanjiti nepostupanje u skladu s informacijama o proizvodu za lijekove o kojima je riječ. Kao što je to utvrđeno u točki 8. ove presude, PRAC je zaključio da nije bilo moguće utvrditi nijednu dodatnu mjeru za smanjenje rizika ni kombinaciju mjera za smanjenje rizika kojima bi se dovoljno osigurala sigurna primjena lijekova o kojima je riječ.

132    Kao peto, PRAC i potom CMDh zaključili su da odnos koristi i rizika lijekova o kojima je riječ više nije povoljan jer rizici povezani s primjenom tih lijekova premašuju koristi. Slijedom toga, PRAC i zatim CMDh preporučili su privremeno oduzimanje OSP-ova za lijekove o kojima je riječ. Pobijanom odlukom Komisija je, nakon savjetovanja sa Stalnim odborom za lijekove za humanu primjenu, postupila u skladu s tom preporukom.

133    S obzirom na razmatranja iz točaka 110. do 119. ove presude i s obzirom na argumente koje su istaknuli tužitelji, potrebno je stoga razmotriti dokazuje li njihova argumentacija da znanstveni zaključci iz Priloga II. pobijanoj odluci sadržavaju očitu pogrešku u ocjeni u pogledu ocjene odnosa koristi i rizika, što posljedično dovodi do nezakonitosti pobijane odluke koja se temelji na tim zaključcima.

1)      Utvrđivanje rizikâ povezanih s primjenom lijekova izvan OSP-a

134    Kao prvo, tužitelji tvrde da je odnos koristi i rizika lijekova o kojima je riječ povoljan. Postoje brojni klinički podaci koji potvrđuju djelotvornost i sigurnu primjenu tih lijekova. Periodična ažurirana izvješća o sigurnoj primjeni redovito utvrđuju čvrst sigurnosni profil. Uostalom, i sam PRAC je 2021. potvrdio da je odnos koristi i rizika ostao isti. Primjena lijekova o kojima je riječ izazvala je zabrinutost u pogledu sigurnosti samo za pacijente koji imaju sepsu, zatajenje bubrega ili koji su u kritičnom stanju. Nijedan element znanstvene ocjene koji upućuje na nepovoljan odnos koristi i rizika u pogledu drugih populacija pacijenata (npr. u kirurgiji i traumatologiji) nije postojao 2013. i stoga se nije razmatrao. Tužitelji ističu da ne postoji nikakvo sigurnosno upozorenje zbog primjene u skladu s OSP-om. U potporu toj tvrdnji tužitelji se pozivaju na brojne podatke, uključujući nedavne znanstvene publikacije, smjernice Njemačkog društva za anesteziologiju i intenzivnu medicinu (Deutsche Gesellschaft für Anästhesiologie und Intensivmedizin) i druge medicinske smjernice. U znanstvenim zaključcima se navodi da se ti dokazi ne bi trebali uzeti u obzir. Ni ispitivanje primjene lijeka ocijenjeno 2022. ne upućuje na to da je odnos koristi i rizika lijekova o kojima je riječ nepovoljan u okviru primjene u skladu s odobrenom indikacijom.

135    Kao drugo, Komisija nije dovoljno razlikovala primjenu izvan OSP-a kod pacijenata u kritičnom stanju i primjenu izvan OSP-a u okviru drugih indikacija koje nisu povezane sa sigurnosnim rizicima.

136    Kao treće, tužitelji ističu da je odnos koristi i rizika koji se 2013. smatrao povoljnim za revidiranu indikaciju trebalo ispitati za pacijente u elektivnoj kirurgiji i traumatologiji. Studije PHOENICS i TETHYS provedene su kako bi se pružili drugi elementi ocjene kod tih populacija pacijenata. Do dobivanja izvješća o kliničkim ispitivanjima za te dvije studije, nijedan klinički ili znanstveni element nije pokazao da je odnos koristi i rizika lijekova o kojima je riječ nepovoljan za primjenu u skladu s odobrenom indikacijom.

137    U okviru svojih očitovanja na intervencijski podnesak koji je podnijela EMA, tužitelji navode da su studije PHOENICS i TETHYS sada dostupne. Tim se studijama dokazuje sigurna primjena i djelotvornost proizvoda koji sadržavaju HES te da je pobijana odluka bila neopravdana. Osim toga, uvjeti za ukidanje privremenog oduzimanja predviđeni u Prilogu III. pobijanoj odluci ispunjeni su, kao što se čini da to priznaje i sama Komisija u točkama 88. i 89. svojeg odgovora na repliku, zahvaljujući podacima koji proizlaze iz tih studija.

138    Studija PHOENICS, koja se odnosi na pacijente u elektivnoj kirurgiji, pokazuje „neinferiornost” u pogledu sigurnosti novije HES otopine u odnosu na odgovarajuću elektrolitičku otopinu. Ona također dokazuje da je prvi proizvod učinkovitiji od drugog zbog hemodinamičke stabilizacije i ravnoteže otopine.

139    Studija TETHYS, koja se odnosi na pacijente u traumatologiji, pokazuje da novija HES otopina nije inferiornija od elektrolitičke otopine u pogledu osnovnog kombiniranog kriterija za procjenu smrtnosti od 90 dana i zatajenja bubrega na 90 dana.

140    Kao četvrto, tužitelji tvrde da se pobijana odluka temelji na rezultatima studije CHEST provedene 2012. čiju je pouzdanost doveo u pitanje, među ostalim, ad hoc odbor stručnjaka EMA-e i koja je izazvala kritike unutar znanstvene zajednice. Usto, rezultati te studije više nisu relevantni.

141    Naime, kao prvo, količine HES-a upotrijebljene u okviru te studije kao i u okviru studija VISEP i 6S mnogo su veće od onih koje bi se koristile u postojećoj kliničkoj praksi.

142    Kao drugo, ta ispitivanja više ne odražavaju postojeću kliničku praksu jer je trenutačno prosječno trajanje liječenja, kao posljedica mjera provedenih u 2013. i u 2019., vrlo kratko i ograničeno na jedno propisivanje lijeka za gotovo sve pacijente.

143    Kao treće, nova je analiza studije CHEST manjkava osobito zbog činjenice da su je provodili gotovo isti autori koji su provodili izvornu studiju, a da izvorni podaci nikada nisu dostavljeni, kao što je to istaknuo i zamjenik urednika British Medical Journala, Peter Doshi u članku koji je dostavljen u prilogu A.28 replici. Studija Kajdi i dr. iz 2014., koju je PRAC naveo u svojem izvješću o ocjeni iz 2018., ne odnosi se ni na studiju CHEST ni na HES.

144    Komisija, koju podupire EMA, osporava te argumente.

145    Na prvom mjestu, Opći sud utvrđuje da se pobijana odluka temelji na razmatranju prema kojem odnos koristi i rizika lijekova o kojima je riječ nije povoljan zbog rizika koji proizlaze iz primjene tih lijekova izvan OSP-a. U tom pogledu, iz znanstvenih zaključaka na kojima se temelji pobijana odluka, i konkretnije iz ukupnog zaključka, proizlazi da je PRAC smatrao da to izvješće više nije povoljno s obzirom na ozbiljnost problemâ sigurnosti i udio pacijenata koji imaju kontraindikacije, uključujući pacijente koji su u kritičnom stanju, koji imaju zatajenje bubrega ili sepsu, a koji su ipak i dalje izloženi rizicima koji proizlaze iz primjene lijekova koji sadržavaju HES, uključujući povećani rizik od smrtnosti. Iz toga također proizlazi da je PRAC smatrao da je poštovanje mjera za smanjenje rizika utvrđenih u 2013. i u 2018. ključno za osiguranje povoljnog odnosa koristi i rizika za lijekove o kojima je riječ.

146    Okolnost da se pobijana odluka temelji na rizicima povezanima s primjenom izvan OSP-a, osobito kod pacijenata koji imaju kontraindikacije, u skladu je s člankom 116. prvim stavkom Direktive 2001/83, kako je izmijenjena, kao što to proizlazi iz razmatranja navedenih u točkama 77. do 106. ove presude. Stoga su bespredmetni argumenti tužiteljâ prema kojima bi odnos koristi i rizika lijekova o kojima je riječ bio povoljan da je uzeta u obzir samo primjena u skladu s OSP-om za te lijekove (vidjeti u tom smislu presudu od 21. rujna 2000., EFMA/Vijeće, C-46/98 P, EU:C:2000:474, t. 38.).

147    Na drugom mjestu, treba odbiti argument prema kojem Komisija nije dovoljno razlikovala primjenu izvan OSP-a kod pacijenata u kritičnom stanju od primjene izvan OSP-a u okviru drugih indikacija koje nisu povezane sa sigurnosnim rizicima. Naime, kao što je to utvrđeno u točki 129. ove presude, PRAC je među ostalim izrazio ozbiljnu zabrinutost u pogledu visoke stope nepostupanja u skladu s kontraindikacijama. Osim toga, PRAC je utvrdio da, s obzirom na činjenicu da je dokazano ozbiljno ugrožavanje kod pacijenata koji imaju sepsu, zatajenje bubrega ili koji su u kritičnom stanju, znatan udio primjene otopina za infuziju na bazi HES-a u tim populacijama izaziva veliku zabrinutost u području javnog zdravlja.

148    Na trećem mjestu, kad je riječ o rizicima kod pacijenata koji imaju sepsu, zatajenje bubrega ili koji su u kritičnom stanju, iz razmatranja iz točke 120. ove presude proizlazi da su oni utvrđeni u okviru postupaka upućivanja iz 2012. i iz 2013. na temelju triju ispitivanja i dviju metaanaliza. Osim toga, kao što je to utvrđeno u točki 128. ove presude, također su razmatrani dodatni dokazi koje su podnijeli nositelji OSP-ova o kojima je riječ, uključujući nove studije. Prema znanstvenim zaključcima na kojima se temelji pobijana odluka, ni oni ne opravdavaju zaključak o koristima i rizicima lijekova o kojima je riječ koji je drugačiji od onog utvrđenog.

149    Ti se zaključci ne mogu dovesti u pitanje nijednim argumentom tužiteljâ.

i)      Neprijavljivanje nuspojava

150    Iz spisa proizlazi da je PRAC u okviru postupka upućivanja iz 2018. razmatrao i odbio argument nositeljâ OSP-ova o kojima je riječ koji se temelji na navodnom neprijavljivanju nuspojava za sigurnost lijekova o kojima je riječ. U tom je pogledu PRAC utvrdio da je te podatke osobito teško tumačiti. Uzimajući u obzir prirodu lijekova o kojima je riječ, činjenicu da su već desetljećima bili na tržištu, situacije u kojima se primjenjuju, odnosno hitne situacije u kojima se pacijenti liječe višestrukim terapijama i mogućnost da protekne rok između akutne izloženosti HES-u i pojave zatajenja bubrega ili smrti, PRAC je očekivao da će stopa „neprijavljivanja” biti značajna. Stoga je taj odbor zaključio da su, s obzirom na ograničenja dobrovoljnog prijavljivanja, rizici o kojima je riječ utvrđeni i potvrđeni na temelju podataka ECR-a, a ne dobrovoljnih prijava.

151    Tužitelji u tom pogledu ističu samo jedan argument. Prema njihovu mišljenju, prije bi trebalo očekivati „prekomjerno prijavljivanje” s obzirom na činjenicu da se lijekovi o kojima je riječ primjenjuju u situacijama u kojima se pacijenti liječe višestrukim terapijama i zbog upućivanja nekoliko izravnih komunikacija zdravstvenim djelatnicima.

152    Tim se argumentom ne dokazuje da su podaci iz dobrovoljnih prijava pouzdaniji od ECR-a i metaanaliza na kojima se temelje znanstveni zaključci i ne može se dokazati da je odluka o utvrđivanju rizika na temelju ECR-a i metaanaliza, a ne na podacima koji proizlaze iz dobrovoljnih prijava, bila očito pogrešna.

ii)    Pouzdanost studije CHEST

153    Najprije, iz spisa proizlazi da je PRAC u svojem izvješću o ocjeni iz 2018. razmatrao zabrinutosti u pogledu provedbe studije CHEST koje su izrazile određene zainteresirane stranke. PRAC je također naveo da je u svojoj prethodnoj analizi istaknuo moguća ograničenja te studije. Međutim, PRAC je u tom istom izvješću o ocjeni zaključio da su u neovisnoj analizi te studije koju je proveo Duke Clinical Research Institute utvrđene manje razlike u pogledu određenih sekundarnih i tercijarnih rezultata, ali da one nisu utjecale na zaključke. PRAC je smatrao da je ta nova analiza dovoljno uvjerljiva i da potvrđuje glavne rezultate studije CHEST.

154    U tom pogledu, točno je da je na stranici 26. izvješća o ocjeni iz 2018. pogrešno navedeno da su analizu koju je proveo Duke Clinical Research Institute proveli „Kajdi, M. E. i dr. 2014.” Međutim, riječ je o pogrešci u pisanju, kao što to osobito proizlazi iz upućivanja na autore i godinu objave („Patel, A. i dr., 2017.”) koje se zatim nalazi na toj istoj stranici te na popisu referencija navedenog izvješća.

155    Nadalje, samom okolnošću da je studija CHEST bila predmet kritika unutar znanstvene zajednice ne može se dokazati da je PRAC-ova ocjena koja se temelji na prethodno navedenoj analizi očito pogrešna, osobito zato što se njome uzimaju u obzir određena ograničenja te studije.

156    Naposljetku, tužitelji ne ističu nijedan argument kojim se dovodi u pitanje sadržaj te nove analize ili PRAC-ove ocjene, nego samo osporavaju neovisnost te analize. Međutim, iz Doshijeva članka, koji se nalazi u Prilogu A.28. replici, na koji se pozivaju tužitelji, proizlazi da su samo tri od osam autora neovisne analize također sudjelovala u studiji CHEST i da su, prema mišljenju New England Journal of Medicine, koji je objavio analizu, ti autori studije CHEST bili uključeni u novu neovisnu analizu te studije samo kako bi se potvrdilo da su podaci bili pravilno primljeni i da su njihovi elementi bili pravilno utvrđeni. U tim okolnostima tužitelji nisu dokazali da se PRAC nije mogao osloniti na predmetnu analizu.

157    Stoga valja odbiti zahtjeve tužiteljâ koji se odnose na pouzdanost studije CHEST.

iii) Nepostojanje podataka koji se temelje na revidiranom doziranju

158    Treba odbiti argument tužiteljâ prema kojem rezultati studije CHEST kao i rezultati studija VISEP-a i 6S više nisu relevantni jer više ne odražavaju postojeću kliničku praksu u pogledu doziranja. Naime, 2013. na temelju tih studija odlučeno je da se određeni pacijenti ne smiju liječiti lijekovima o kojima je riječ. Osim toga, tužitelji u to vrijeme nisu osporavali tu odluku. Stoga ne mogu dovesti u pitanje tu odluku u okviru novog postupka koji je doveo do donošenja pobijane odluke.

159    Točno je da je na Komisiji da dokaže da su ispunjeni uvjeti koji se odnose na privremeno oduzimanje OSP-ova o kojima je riječ, navedeni u članku 116. Direktive 2001/83 (vidjeti u tom smislu presudu od 7. ožujka 2013., Acino/Komisija, T-539/10, neobjavljena, EU:T:2013:110, t. 79.) i da je donošenje odluke o privremenom oduzimanju OSP-ova opravdano samo ako je ta odluka potkrijepljena objektivnim i novim znanstvenim ili medicinskim podacima (vidjeti presudu od 19. rujna 2019., GE Healthcare/Komisija, T-783/17, EU:T:2019:624, t. 49. i navedenu sudsku praksu). Međutim, ta okolnost ne znači da Komisija nije ovlaštena koristiti se podacima koji su upotrijebljeni u prethodnim postupcima kako bi potkrijepila iste zaključke. U ovom slučaju Komisija nije odstupila od prethodnih zaključaka koji se odnose na rizike utvrđene u tim postupcima. Suprotno tomu, pobijana odluka temelji se na novom zaključku u skladu s kojim mjere za smanjenje rizika nisu dovoljno učinkovite kako bi odnos koristi i rizika učinile povoljnim. U tom pogledu, Komisija se oslonila na nove podatke, odnosno podatke iz najnovijeg ispitivanja primjene lijeka koje se odnosi na učinkovitost mjera za smanjenje rizika.

160    Slijedom toga, valja utvrditi da se Komisija u pobijanoj odluci s pravom mogla osloniti na određene rezultate i zaključke iz prethodnih postupaka.

iv)    Studije PHOENICS i TETHYS

161    Studije PHOENICS i TETHYS, čija su izvješća tužitelji dostavili u prilozima A.29 i A.30 svojim očitovanjima na intervencijske podneske koje su Irska i EMA podnijele tajništvu Općeg suda 15. ožujka 2023., dovršene su 6. srpnja odnosno 25. lipnja 2022. Podnesena izvješća datiraju od 16. i 17. veljače 2023.

162    Prema ustaljenoj sudskoj praksi, u okviru tužbe za poništenje na temelju članka 263. UFEU-a, zakonitost akata Unije treba ocjenjivati u skladu s činjeničnim i pravnim elementima koji postoje na dan kada su ti akti doneseni (presuda od 20. rujna 2019., PlasticsEurope/ECHA, T-636/17, EU:T:2019:639, t. 217.).

163    Međutim, izvješća o studijama PHOENICS i TETHYS nisu bila dostupna u trenutku donošenja pobijane odluke, odnosno 24. svibnja 2022. te ih Komisija stoga nije mogla uzeti u obzir.

164    Slijedom toga, argumenti tužiteljâ koji se temelje na tim dvjema studijama bespredmetni su u okviru ovog spora.

2)      Medicinska potreba i alternativna liječenja

165    Tužitelji tvrde da su alternativna liječenja lijekovima o kojima je riječ slabije ocijenjena, potencijalno manje sigurna i ne zadovoljavaju postojeću medicinsku potrebu. U znanstvenim zaključcima se navodi da se ti dokazi ne bi trebali uzeti u obzir. HES je siguran i bolji od kristaloida, kao što je to dokazano u studiji Chappell i dr. 2021., čiji su ulomci dostavljeni u Prilogu A.25 tužbi. Prekomjerna primjena kristaloida povezana je s povećanim rizicima za zdravlje pacijenata. Osim toga, alternativne sintetičke koloide bile su predmet manjeg broja studija od HES-e i vjerojatno ne bi bile bolja alternativa.

166    Komisija osporava te argumente.

167    U tom pogledu iz spisa proizlazi da je PRAC u okviru postupka upućivanja iz 2018. na temelju članka 107.i Direktive 2001/83, kako je izmijenjena, razmatrao i raspravljao o tome bi li privremeno oduzimanje OSP-ova za lijekove o kojima je riječ dovelo do nezadovoljavanja medicinske potrebe. PRAC je osobito uzeo u obzir informacije koje su dostavile države članice i Kraljevina Norveška kao i mišljenja nositelja OSP-ova za lijekove o kojima je riječ.

168    PRAC je konkretnije razmatrao argumente koje je istaknulo osam država članica prema kojima bi privremeno oduzimanje OSP-ova za lijekove o kojima je riječ moglo utjecati na nacionalne kliničke prakse s obzirom na to da su lijekovi o kojima je riječ u tom trenutku odgovarali medicinskoj potrebi na njihovu području. U tom je pogledu PRAC, među ostalim, razmatrao i odbio argument prema kojem bi primjena lijekova o kojima je riječ mogla biti relevantna za pacijente s povećanim rizikom od povećanog zadržavanja tekućina u tkivu, uzimajući u obzir navedeni smanjeni volumni učinak.

169    PRAC je također razmatrao argumente koje je istaknulo šest država članica prema kojima odnos koristi i rizika drugih lijekova o kojima je riječ nije bio bolji. U tom je pogledu utvrdio da ta tvrdnja nije potkrijepljena relevantnim podacima. PRAC je, među ostalim, razmatrao dvije studije, odnosno studiju Ripollés i dr. iz 2016. i studiju Ertmer i dr. iz 2018., koje je podnijela država članica. Zaključio je da nije utvrđena mogućnost da medicinska potreba ne bude zadovoljena u slučaju privremenog oduzimanja OSP-ova za lijekove o kojima je riječ.

170    Osim toga, kao što je to utvrđeno u točki 128. ove presude, iz znanstvenih zaključaka na kojima se temelji pobijana odluka proizlazi da je PRAC razmatrao dodatne dokaze koje su podnijeli nositelji OSP-ova o kojima je riječ, osobito studije Gupta iz 2021., Suzuki iz 2020., Kwak iz 2018., Nizar iz 2020., Mahrouse iz 2021. i Lee iz 2021., u okviru kojih su otopine koje sadržavaju HES usporedili s albuminom ili kristaloidima. Konkretnije, kad je riječ o metaanalizi Chappell iz 2021. na koju se tužitelji oslanjaju u potporu svojoj argumentaciji, PRAC je utvrdio da je već ocijenio većinu kliničkih ispitivanja u kojima se uspoređuju otopine koje sadržavaju HES s kristaloidima u toj metaanalizi koja su objavljena prije postupka upućivanja iz 2017. Prema njegovu mišljenju, u četiri članka koja su objavljena nakon 2018. nije utvrđen povećan rizik od renalne toksičnosti kod pacijenata liječenih proizvodima koji sadržavaju 6 % HES-a. Kao što je to već utvrđeno u točki 128. ove presude, PRAC je zaključio da ti podaci ne dovode u pitanje koristi i rizike lijekova o kojima je riječ kao što su utvrđeni i da ne sadržavaju značajne informacije o mogućoj izmjeni njihova sigurnosnog profila.

171    Naposljetku, iz znanstvenih zaključaka na kojima se temelji pobijana odluka također proizlazi da je CMDh razmatrao i odbio određene prijedloge trećih osoba, zaprimljene nakon donošenja PRAC-ove preporuke, koji se osobito odnose na sigurnosni profil i relevantnost lijekova o kojima je riječ među terapijskim mogućnostima liječenja hipovolemije. Kao što to ističe Komisija, a da joj tužitelji u tom pogledu nisu proturječili, u tim su prijedlozima treće osobe tvrdile da proizvodi koji sadržavaju HES imaju bolji odnos koristi i rizika te bolju dostupnost od zamjenskih terapija.

172    Kao što je to navedeno u znanstvenim zaključcima na kojima se temelji pobijana odluka, CMDh je zaključio da ta očitovanja nemaju utjecaja na PRAC-ove opće zaključke i njegovu preporuku.

173    Tužitelji samo iznose drugo mišljenje o potrebi liječenja i alternativnom liječenju, pri čemu u točkama 59. i 60. tužbe upućuju na određeni broj publikacija u potporu svojem argumentu. Međutim, njihova argumentacija u tužbi ostaje općenita i ne upućuje na PRAC-ova i CMDH-ova detaljna razmatranja te tužitelji ne objašnjavaju u kojoj su mjeri ta razmatranja očito pogrešna.

174    Slijedom toga, ne može se prihvatiti njihov argument prema kojem alternative lijekovima o kojima je riječ nemaju bolji odnos između koristi i rizika te da se ne uzimaju u obzir u znanstvenim zaključcima na kojima se temelji pobijana odluka.

3)      Učinkovitost mjera za smanjenje rizika

175    Kao prvo, tužitelji tvrde da ispitivanje primjene lijeka ocijenjeno 2022. pokazuje da se revidirano doziranje poštuje gotovo 100 %. Štoviše, to ispitivanje upućuje na to da velika većina zdravstvenih djelatnika koji su sudjelovali u ispitivanju poštuje kontraindikacije, osim dvaju ustanova u Italiji koje su otada izgubile akreditaciju za primjenu lijekova o kojima je riječ. Očito je da je u većini zemalja propisivanje predmetnih lijekova unatoč kontraindikaciji iznimka, a ne pravilo. Prema mišljenju tužiteljâ, takva primjena izvan OSP-a ne može se primijeniti na druge zemlje koje nisu sudjelovale u ispitivanju primjene lijeka ocijenjenom 2022. Štoviše, znanstveni zaključci pokazuju da je najviša stopa neusklađenosti, odnosno ona utvrđena u Belgiji, bila uglavnom povezana s primjenom niskih doza tijekom poroda carskim rezom, koja nije povezana s posebnim rizikom za pacijente, ali koja ima koristi, kao što je to vidljivo iz više studija i publikacija te smjernice S 3 „Intravaskularna volumna terapija kod odraslih” koju je donijelo 14 njemačkih društava.

176    Kao drugo, tužitelji tvrde da je učinkovitost mjera za smanjenje rizika potvrđena činjenicom da se ukupan broj jedinica prodanih lijekova znatno smanjio.

177    Kao treće, tužitelji tvrde da nepoštovanje mjera za smanjenje rizika ne treba uzeti u obzir jer oni nisu odgovorni za to i da se ne primjenjuje pravo Unije.

178    Komisija, koju podupire EMA, osporava te argumente.

i)      Reprezentativnost uzorka koja je uzeta u obzir u okviru ispitivanja primjene lijeka ocijenjenog 2022.

179    Ispitivanja poput ispitivanja primjene lijeka automatski se provode na reprezentativnom uzorku ciljane populacije, kao što to pravilno ističe EMA.

180    U tom su ispitivanju primjene lijeka sudjelovale trideset i dvije bolnice smještene u devet država članica, odnosno u Belgiji, Češkoj Republici, Francuskoj, Njemačkoj, Mađarskoj, Italiji, Poljskoj, Španjolskoj i Nizozemskoj.

181    Taj uzorak koji se sastoji od tih devet država članica predložili su sami tužitelji, kao što to proizlazi iz protokola ispitivanja. Znanstveni zaključci na kojima se temelji pobijana odluka pokazuju da je PRAC razmatrao reprezentativnost tog uzorka, da je smatrao da on predstavlja raširenu raspodjelu u Uniji i da je reprezentativnost uzorka potvrđena činjenicom da isključenje područja s najvećim brojem pacijenata iz post hoc analize osjetljivosti nije značajno utjecalo na ukupne rezultate. PRAC je zaključio da je ispitivanje primjene lijeka ocijenjeno 2022. reprezentativno za njegovu glavnu kliničku primjenu u Uniji.

182    Samom činjenicom da se stope nepostupanja u skladu s informacijama o proizvodu, uključujući i one u pogledu kontraindikacija, znatno razlikuju među različitim područjima u različitim državama članicama ne može se dokazati da uzorak nije reprezentativan ili da je trebalo odabrati veći uzorak.

183    Budući da tužitelji nisu istaknuli druge argumente u tom pogledu, ne može se dovesti u pitanje zaključak iz znanstvenih zaključaka na kojima se temelji pobijana odluka, prema kojem je uzorak koji je uzet u obzir u okviru ispitivanja primjene lijeka ocijenjenog 2022. bio reprezentativan.

ii)    Nepostojanje učinkovitih mjera za smanjenje rizika

184    Kad je riječ o poštovanju mjera za smanjenje rizika i nedostatku učinkovitih mjera za smanjenje rizika, kako bi se suočili s utvrđenim rizicima, iz uvodne izjave 2. pobijane odluke proizlazi da je PRAC zaključio da i dalje postoji nepostupanje u skladu s informacijama o proizvodu, unatoč značajnim mjerama za smanjenje rizika koje su provedene nakon pokretanja postupka upućivanja koji je okončan 2018. Osim toga, iz uvodne izjave 3. pobijane odluke proizlazi da je također zaključio da u trenutku donošenja pobijane odluke nisu postojale mjere za smanjenje rizika kojima bi se ta situacija mogla učinkovito poboljšati. Potonje utvrđenje odnosi se na mjere za smanjenje rizika koje su na snazi i na predložene dodatne mjere za smanjenje rizika.

185    PRAC je osobito razmatrao nekoliko predloženih dodatnih mjera za smanjenje rizika, odnosno izmjenu informacija o proizvodu i kontrolirani program pristupa kako bi se proizvodi koji sadržavaju HES isporučivali samo akreditiranim bolnicama i zdravstvenim djelatnicima osposobljenima za sigurnu primjenu proizvodâ, pismo o preuzimanju obveze, reviziju opreme za osposobljavanje, ponovno godišnje certificiranje i obvezne testove za zdravstvene djelatnike nakon osposobljavanja, ponovno godišnje certificiranje bolnica, bolju komunikaciju nositelja OSP-ova sa zdravstvenim djelatnicima kao i isporuku lijekova o kojima je riječ u četiri države članice koja je ograničena samo na bolnice koje imaju stopu neusklađenosti manju od 20 % na temelju informacija o indikaciji i kontraindikacijama koje se unose u bazu podataka za svakog liječenog pacijenta.

186    U tom je pogledu PRAC utvrdio da iz informacija dobivenih u okviru ovog postupka pred sudom proizlazi da nepostupanje u skladu s informacijama o proizvodu nije bilo samo posljedica pomanjkanja svijesti o mjerama za smanjenje rizika, zbog čega je, prema njegovu mišljenju, provedba određenih mjera za smanjenje rizika, kao što su obavješćivanje i osposobljavanje, bila neučinkovita. PRAC je također smatrao da bi povećana složenost mogla imati čak i suprotan rezultat, odnosno manju usklađenost informacija o proizvodu. Prema PRAC-ovu mišljenju, zbog očekivanog novog smanjenja broja akreditiranih područja i njihova ograničenog interesa za sudjelovanje u ispitivanjima o primjeni lijekova, provedba drugog ispitivanja radi mjerenja usklađenosti s predloženim dodatnim revidiranim mjerama za smanjenje rizika možda neće donijeti značajne rezultate, čime bi se spriječilo mjerenje hoće li budući pacijenti biti liječeni u skladu s onim što je navedeno u informacijama o proizvodu.

187    Nijednim od argumenata tužiteljâ ne može se dokazati da je Komisija počinila očitu pogrešku u ocjeni.

188    Kao prvo, zbog razloga izloženih u točkama 79. do 105. ove presude, valja odbiti argument tužiteljâ prema kojem Komisija nije trebala uzeti u obzir nepoštovanje mjera za smanjenje rizika koje su bile na snazi u trenutku donošenja pobijane odluke, s obzirom na to da oni nisu odgovorni za to i da pravo Unije nije primjenjivo.

189    Kao drugo, kad je riječ o argumentu tužiteljâ prema kojem je učinkovitost mjera za smanjenje rizika koje su bile na snazi u trenutku donošenja pobijane odluke potvrđena činjenicom da je ukupan broj prodanih jedinica lijekova znatno manji, valja utvrditi da iz znanstvenih zaključaka na kojima se temelji pobijana odluka proizlazi da je PRAC uzeo u obzir smanjenje prodaje lijekova o kojima je riječ u Europskom gospodarskom prostoru. U tom je pogledu PRAC smatrao da iz podataka o prodaji proizlazi da je, unatoč tom smanjenju, znatan broj pacijenata i dalje bio izložen lijekovima o kojima je riječ, uključujući uzimanje u obzir činjenice da se smanjeno doziranje uglavnom poštovalo i, slijedom toga, da su količine koje se primjenjuju po pacijentu smanjene. Prema PRAC-ovu mišljenju, ta je okolnost izazvala zabrinutost s obzirom na visoke stope nepoštovanja ključnih ograničenja, kao što su indikacija i kontraindikacije. Nijedan od argumenata koje su tužitelji istaknuli ne dovodi u pitanje to utvrđenje.

190    Kao treće, točno je da iz spisa proizlazi da je najnovije ispitivanje primjene lijeka pokazalo smanjenje, koje je u navedenom ispitivanju kvalificirano kao „vjerojatno”, u pogledu stope nepostupanja u skladu s informacijama o proizvodu i, osobito, stope nepostupanja u skladu s kontraindikacijama. Međutim, iz znanstvenih zaključaka na kojima se temelji pobijana odluka proizlazi da se, među ostalim, stopa nepostupanja u skladu s kontraindikacijama i dalje smatrala previsokom.

191    U tom se pogledu u znanstvenim zaključcima ističe da bi razina neusklađenosti trebala biti razmjerna utvrđenim rizicima. Međutim, uzimajući u obzir težinu štete koja je dokazana pacijentima koji imaju sepsu, zatajenje bubrega ili koji su u kritičnom stanju, sama okolnost da je došlo do pozitivne promjene stope nepostupanja u skladu s kontraindikacijama nije dostatna kako bi se osporila utemeljenost ocjene prema kojoj znatan udio u primjeni otopina za infuziju na bazi HES-a u tim populacijama i dalje izaziva veliku zabrinutost u području javnog zdravlja.

192    Uzimajući u obzir razmatranja iz točke 116. i sljedećih točaka ove presude te, konkretnije, važnost cilja koji se želi postići, odnosno zaštitu javnog zdravlja, kao i ozbiljnost utvrđenih rizika koji uključuju ozbiljan rizik smrtnosti, ta ocjena očito nije pogrešna. Usto, sud Unije nije ovlašten dovesti u pitanje takvu ocjenu tako da sam utvrdi stopu nepostupanja u skladu s kontraindikacijama koja je, prema njegovu mišljenju, još uvijek prihvatljiva s obzirom na rizike za javno zdravlje.

193    Kao četvrto, kad je riječ o predloženim dodatnim mjerama za smanjenje rizika, u skladu s člankom 104. stavkom 2. prvim podstavkom Direktive 2001/83, kako je izmijenjena Direktivom 2010/84, nositelji OSP-a koriste se farmakovigilancijskim sustavom za znanstveno ocjenjivanje svih informacija, kako bi razmotrili mogućnosti sprečavanja rizika i njihova minimiziranja te, prema potrebi, poduzeli odgovarajuće mjere.

194    Iz toga proizlazi da je na tužiteljima da predlože učinkovite dodatne mjere za smanjenje rizika kako bi se odgovorilo na utvrđene rizike i osobito na rizike za javno zdravlje koji proizlaze iz primjene lijekova o kojima je riječ kod pacijenata koji imaju kontraindikacije.

195    Tužitelji ne ističu nijedan argument kojim se može dovesti u pitanje razmatranje prema kojem nepostupanje u skladu s informacijama o proizvodu nije bilo posljedica pomanjkanja znanja zdravstvenih djelatnika i stoga ni zaključak da dodatne mjere za smanjenje rizika koje se sastoje od daljnjeg osposobljavanja vjerojatno ne bi bile učinkovite (vidjeti točku 186. ove presude).

196    Štoviše, kad je riječ o konkretnoj mjeri za smanjenje rizika koju su tužitelji predložili tijekom usmenog obrazlaganja od 7. veljače 2022., odnosno onoj o isporuci lijekova o kojima je riječ u četiri države članice samo bolnicama koje imaju stopu neusklađenosti manju od 20 % na temelju informacija o indikaciji i kontraindikacijama koje se unose u bazu podataka za svakog liječenog pacijenta, iz znanstvenih zaključaka na kojima se temelji pobijana odluka proizlazi da nositelji OSP-ova nisu podnijeli ocjenu njezine tehničke izvedivosti. U skladu s tim zaključcima, PRAC je zadržao svoje sumnje u pogledu mogućeg utjecaja te mjere za smanjenje rizika na smanjenje rizikâ, njezine izvedivosti i činjenice da bi ta mjera za smanjenje rizika dovela do dodatnog administrativnog opterećenja u okolnostima kliničke prakse u kojima se odluke trebaju brzo donositi.

197    S obzirom na činjenicu da je na tužiteljima da predlože dodatne mjere za smanjenje rizika koje bi mogle biti učinkovite kako bi se suočili s utvrđenim rizicima, Komisija nije počinila očitu pogrešku u ocjeni time što je donijela pobijanu odluku, ne čekajući još jednom rezultate dodatnog pokušaja provedbe dodatnih mjera za smanjenje rizika koje se temelje na pristupu sličnom već postojećim mjerama za smanjenje rizika.

198    Slijedom toga, drugi dio prvog tužbenog razloga, a time i prvi i drugi tužbeni razlog, u cijelosti se odbijaju.

3.      Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela proporcionalnosti

199    Tužitelji tvrde da je pobijanom odlukom povrijeđeno načelo proporcionalnosti.

200    Kao prvo, tvrde da privremeno oduzimanje OSP-ova za lijekove o kojima je riječ ne pridonosi sigurnosti pacijenta, već ima suprotan učinak. Alternativni lijekovi ne predstavljaju bolji odnos koristi i rizika s obzirom na dostupne znanstvene podatke. Smjernice o primjeni lijekova koji sadržavaju HES, kao i one iz Priloga A.19. tužbi, daju indikacije o sigurnoj primjeni tih lijekova i potvrđuju njihovu terapijsku vrijednost. HES je siguran i ima prednosti u odnosu na kristaloide i alternativne sintetičke koloide koji su bili predmet manjeg broja studija i vjerojatno ne bi bili bolje alternative.

201    Kao drugo, tužitelji tvrde da je pobijana odluka neproporcionalna s obzirom na to da bi se utvrđena neusklađenost uvjeta OSP-ova mogla dostatno i učinkovito otkloniti donošenjem dodatnih mjera za smanjenje rizika, poput onih koje su predložili tijekom postupka. Te su mjere osmišljene s ciljem odvraćanja zdravstvenih djelatnika od primjene lijekova o kojima je riječ izvan OSP-a i kako se sve zdravstvene ustanove koje ne poštuju mjere za smanjenje rizika više ne bi opskrbljivale. Argument prema kojem je nepoštovanje ograničenja posljedica namjernog izbora zdravstvenih djelatnika ne bi bio razlog za odbijanje donošenja takvih mjera, s obzirom na to da bi ti djelatnici bili odgovorni za svaku primjenu izvan OSP-a. Tužitelji ističu da se u ovom slučaju primjena izvan OSP-a u pogledu kontraindikacija znatno smanjila zbog izravne komunikacije sa zdravstvenim djelatnicima, osposobljavanja i nadzora.

202    Kao treće, tužitelji tvrde da je privremeno oduzimanje neproporcionalno i neprimjereno jer bi studije PHOENICS i TETHYS koje su bile u tijeku zbog toga bile zastarjele. Prema njihovu mišljenju, u nedostatku prijavljenih nuspojava, valjalo je čekati rezultate tih ispitivanja čiji je cilj bio otkriti nove elemente ocjenjivanja sigurnosti i stvarne primjene proizvoda.

203    Kao četvrto, tužitelji tvrde da je privremeno oduzimanje koje je naloženo na razini Unije neproporcionalno s obzirom na to da, u skladu s PRAC-ovim vlastitim zaključcima, nema primjene izvan OSP-a na razini Unije kod pacijenata koji imaju sepsu ili koji su u kritičnom stanju. Nepoštovanje u jednoj državi članici ne može se primijeniti na druge države članice s obzirom na to da se utvrđenja u devet odabranih država članica znatno razlikuju.

204    Komisija, koju podupiru Irska i EMA, zahtijeva da se treći tužbeni razlog odbije.

205    Ustaljenom sudskom praksom načelo proporcionalnosti priznato je kao jedno od općih načela prava Unije. Na temelju tog načela, akti institucija Unije ne smiju prelaziti granicu onoga što je prikladno i nužno za ostvarenje ciljeva koji se legitimno žele ostvariti mjerom o kojoj je riječ, pri čemu je, kad je moguće odabrati između više prikladnih mjera, potrebno odabrati onu koja je najmanje ograničavajuća i čiji nedostaci ne smiju biti nerazmjerni ciljevima kojima se teži (presude od 13. studenoga 1990., Fedesa i dr., C-331/88, EU:C:1990:391, t. 13.; od 5. svibnja 1998., Ujedinjena Kraljevina/Komisija, C-180/96, EU:C:1998:192, t. 96. i od 11. prosinca 2014., PP Nature-Balance Lizenz/Komisija, T-189/13, neobjavljena, EU:T:2014:1056, t. 111.).

206    Kad je riječ o sudskom nadzoru tih uvjeta u ovom slučaju, valja podsjetiti na to da su, prema ustaljenoj sudskoj praksi, odluke o primjeni kriterija djelotvornosti, sigurnosti primjene i kakvoće lijeka rezultat složenih ocjena iz područja medicinske farmakologije koje su predmet ograničenog sudskog nadzora. Naime, kada je institucija Unije pozvana provesti složene ocjene, ona raspolaže širokom diskrecijskom ovlašću čije izvršavanje podliježe sudskom nadzoru koji se ograničava na provjeru sadržava li predmetna mjera očitu pogrešku ili zlouporabu ovlasti ili je nadležno tijelo očito prekoračilo granice svoje diskrecijske ovlasti (vidjeti u tom smislu presudu od 23. prosinca 2020., BASF/Komisija, T-472/19, neobjavljenu, EU:T:2020:432, t. 109. i navedenu sudsku praksu).

207    Kako bi se ocijenilo poštuje li se načelo proporcionalnosti u području javnog zdravlja, treba voditi računa o činjenici da su zdravlje i život ljudi na prvom mjestu među dobrima i interesima koje UFEU štiti (vidjeti presudu od 19. prosinca 2019., Vanda Pharmaceuticals/Komisija, T-211/18, EU:T:2019:892, t. 154. i navedenu sudsku praksu).

208    Usto, Opći sud je presudio da se, uzimajući u obzir upravo isključivost kriterija sigurnosti primjene, djelotvornosti i kakvoće koji su propisani u okviru sustava Unije za usklađivanje izdavanja OSP-ova za lijekove i upravljanje njima, proporcionalnost mjere privremenog oduzimanja ili ukidanja OSP-a ocjenjuje isključivo s obzirom na te kriterije. Iz toga slijedi da su relevantni interesi u okviru nadzora proporcionalnosti istovjetni interesima povezanima sa zaštitom javnog zdravlja, koji se uzimaju u obzir pri primjeni relevantnog zakonodavstva (vidjeti presudu od 19. prosinca 2019., Vanda Pharmaceuticals/Komisija, T-211/18, EU:T:2019:892, t. 155. i navedenu sudsku praksu).

a)      Cilj koji se želi postići pobijanom odlukom

209    Najprije, kad je riječ o cilju pobijane odluke, iz njezine uvodne izjave 3. proizlazi da ju je Komisija donijela kako bi se suočila sa značajnim rizicima za javno zdravlje. Taj je cilj u skladu s osnovnim ciljem Direktive 2001/83, kako proizlazi iz njezine uvodne izjave 2.

210    Argument tužiteljâ prema kojem pobijana odluka ne pridonosi sigurnosti pacijenta, s obzirom na terapijsku vrijednost lijekova o kojima je riječ i činjenicu da odnos koristi i rizika alternativnih lijekova nije bolji, ne dovodi u pitanje taj zaključak. Naime, privremeno oduzimanje OSP-ova o kojima je riječ stvarno pridonosi zaštiti javnog zdravlja, osobito zbog toga što sprječava da se pacijenti koji imaju određene kontraindikacije liječe tim lijekovima i da budu izloženi ozbiljnim rizicima za svoje zdravlje, uključujući rizik od smrtnosti.

b)      Postojanje manje ograničavajućih mjera

211    Nadalje, s obzirom na argumentaciju koju su iznijeli tužitelji, potrebno je razmotriti je li u ovom slučaju postojala druga prikladna, ali manje ograničavajuća mjera.

1)      Donošenje dodatnih mjera za smanjenje rizika

212    Tužitelji smatraju da bi se rizici o kojima je riječ i, konkretnije, rizik od nepostupanja u skladu s kontraindikacijama mogli dostatno i učinkovito otkloniti donošenjem dodatnih mjera za smanjenje rizika.

213    Kao prvo, članak 116. prvi stavak Direktive 2001/83, kako je izmijenjena, predviđa tri mogućnosti ako nadležno tijelo utvrdi da odnos rizika i koristi lijeka nije povoljan. U takvoj situaciji nadležno tijelo može privremeno oduzeti, ukinuti ili izmijeniti OSP o kojem je riječ. Time što je predvidio te tri mogućnosti različitog intenziteta, zakonodavac Unije uzeo je u obzir načelo proporcionalnosti.

214    Stoga nadležno tijelo mora, kao prvo, izmijeniti OSP što je najmanje ograničavajuća mjera među onima predviđenima člankom 116. prvim stavkom Direktive 2001/83, kako je izmijenjena, pod uvjetom da ta izmjena predstavlja odgovarajuću mjeru.

215    Kao drugo, moguće mjere koje su manje ograničavajuće od donesenih mjera mogu se u okviru nadzora proporcionalnosti uzeti u obzir samo ako su jednako prikladne za postizanje cilja koji se želi postići spornim aktom Unije (vidjeti u tom smislu presude od 14. prosinca 2004., Arnold André, C-434/02, EU:C:2004:800, t. 55.; od 14. prosinca 2004., Swedish Match, C-210/03, EU:C:2004:802, t. 56. i od 4. svibnja 2016., Philip Morris Brands i dr., C-547/14, EU:C:2016:325, t. 180.).

216    Međutim, u točki 184. i sljedećim točkama ove presude već je utvrđeno da zaključci koji se odnose na nepostojanje učinkovitih dodatnih mjera za smanjenje rizika ne sadržavaju nikakvu očitu pogrešku u ocjeni. Slijedom toga, argument tužiteljâ prema kojem bi se utvrđena neusklađenost mogla dostatno i učinkovito otkloniti donošenjem dodatnih mjera za smanjenje rizika ne može se prihvatiti ni u okviru tužbenog razloga koji se temelji na povredi načela proporcionalnosti.

2)      Studije PHOENICS i TETHYS

217    U ovom slučaju, u Prilogu III. pobijanoj odluci izričito se predviđa mogućnost da nositelji OSP-ova za lijekove o kojima je riječ dostave čvrste dokaze kojima dokazuju povoljan odnos koristi i rizika unutar klinički relevantne populacije pacijenata kako bi se ukinulo privremeno oduzimanje. Slijedom toga i kao što je to utvrđeno u točki 66. ove presude, ako se pokaže da podaci iz studija PHOENICS i TETHYS mogu dovesti do povoljnog odnosa koristi i rizika lijekova o kojima je riječ, tužitelji će ih moći podnijeti kako bi ishodili ukidanje privremenog oduzimanja. Uostalom, iz točaka 125. i 126. ove presude proizlazi da je provedba tih studija bila uvjet za zadržavanje OSP-a i da su njihovi konačni rezultati trebali biti dostupni krajem 2016. U tim okolnostima, Komisiji se ne može prigovoriti da je povrijedila načelo proporcionalnosti time što je donijela pobijanu odluku, a da nije čekala da rezultati tih studija budu dostupni. Ako bi se takav prigovor prihvatio, bilo bi naime dovoljno da svaki nositelj OSP-a odgodi provedbu ispitivanja sigurnosti koje je uvjet za ostanak lijeka na tržištu kako bi se utvrdila i, po potrebi, sankcionirala nedostupnost rezultata takve studije.

218    Slijedom toga, neosnovani su argumenti tužiteljâ prema kojima je pobijana odluka neproporcionalna i neprimjerena zbog činjenice da je donesena prije nego što su rezultati studija PHOENICS i TETHYS bili dostupni.

c)      Postojanje nepovoljnosti koje su neproporcionalne u odnosu na ciljeve koji se žele postići

219    Naposljetku, s obzirom na argumente koje su istaknuli tužitelji, valja razmotriti uzrokuje li pobijana odluka nepovoljnosti koje su neproporcionalne u odnosu na ciljeve koji se žele postići.

1)      Privremeno oduzimanje OSP-ova za lijekove o kojima je riječ na razini Unije

220    Kad je riječ o argumentu tužiteljâ prema kojem je privremeno oduzimanje OSP-ova za lijekove o kojima je riječ na razini Unije neproporcionalno s obzirom na to da na razini Unije nema primjene izvan OSP-a kod pacijenata koji imaju sepsu ili koji su u kritičnom stanju, Opći sud utvrđuje sljedeće.

221    Kao što to proizlazi iz razmatranja iz točke 179. i sljedećih točaka ove presude, u znanstvenim zaključcima na kojima se temelji pobijana odluka zaključeno je, a da pritom nije počinjena očita pogreška u ocjeni, da je uzorak koji je uzet u obzir prilikom ispitivanja primjene lijeka ocijenjenog u 2022. bio reprezentativan za Uniju. Tim se zaključkom podrazumijeva da je bio reprezentativan za sve države članice, uključujući one čije nijedno područje nije sudjelovalo u tom ispitivanju i one u kojima su podaci iz tog ispitivanja pokazali znatno niže stope nepostupanja u skladu s informacijama o proizvodu, osobito u pogledu kontraindikacija, nego u drugima.

222    Sama okolnost da se, u skladu s tim ispitivanjem, stope nepostupanja u skladu s informacijama o proizvodu, osobito u pogledu kontraindikacija, razlikuju ovisno o različitim područjima u različitim državama članicama koje su sudjelovale u ispitivanju primjene lijeka ocijenjenom u 2022., stoga nije sprječavala Komisiju da donese mjeru na razini Unije.

223    Slijedom toga, treba odbiti argument tužiteljâ prema kojem je pobijana odluka neproporcionalna s obzirom na to da se lijekovi o kojima je riječ na razini Unije ne primjenjuju kod pacijenata koji imaju sepsu ili koji su u kritičnom stanju.

2)      Koristi od lijekova o kojima je riječ

224    Pobijana odluka ne uzrokuje ni nepovoljnosti koje su neproporcionalne u odnosu na ciljeve koji se žele postići, a koji proizlaze iz činjenice da privremeno oduzimanje OSP-ova za lijekove o kojima je riječ također sprječava njihovu primjenu kod pacijenata koji nemaju kontraindikacije. Naime, iz razmatranja navedenih u okviru ispitivanja drugog dijela prvog tužbenog razloga proizlazi da pobijana odluka ne sadržava očitu pogrešku u ocjeni niti se odnosi na zaključak da odnos koristi i rizika lijekova o kojima je riječ više nije povoljan niti se, u slučaju privremenog oduzimanja OSP-ova, odnosi na navodnu neispunjenu medicinsku potrebu.

225    Slijedom toga, argument tužiteljâ koji se temelji na terapijskoj vrijednosti lijekova o kojima je riječ ne može se prihvatiti ni u okviru tužbenog razloga koji se temelji na povredi načela proporcionalnosti.

3)      Mogućnost ukidanja privremenog oduzimanja

226    Argument tužiteljâ istaknut u okviru četvrtog tužbenog razloga, prema kojem se pobijanom odlukom de facto nalaže opoziv OSP-ova ne može se prihvatiti ni u okviru trećeg tužbenog razloga.

227    Kao što je utvrđeno u točki 60. i 61. ove presude, taj se argument temelji na pogrešnoj pretpostavci da uvjeti za ukidanje privremenog oduzimanja predviđeni u Prilogu III. pobijanoj odluci nikada ne bi mogli biti ispunjeni. Ti su uvjeti zapravo formulirani široko i otvoreno kako bi se tužiteljima omogućilo da podnesu sve dokaze kojima mogu dokazati povoljan odnos koristi i rizika za lijekove o kojima je riječ.

4)      Mogućnost odgode provedbe privremenog oduzimanja OSP-ova

228    Mogućnost, predviđena u članku 3. pobijane odluke, da se privremeno odgodi privremeno oduzimanje OSP-ova o kojima je riječ ne dokazuje ni postojanje neravnoteže između nepovoljnosti povezanih s privremenim oduzimanjem OSP-ova i njegovih ciljeva.

229    Kao prvo, ta mogućnost i dalje podliježe određenim uvjetima čiji je cilj, među ostalim, zaštititi pacijente i tome da se mjere za smanjenje rizika moraju poštovati (vidjeti točku 62. ove presude). Stoga su rizici za javno zdravlje koji proizlaze iz primjene lijekova izvan OSP-a, osobito kod pacijenata koji imaju kontraindikacije, u najvećoj mogućoj mjeri smanjeni.

230    Kao drugo, ta je mogućnost odraz načela proporcionalnosti s obzirom na to da omogućava odgodu u državama članicama u kojima još postoji potreba za prijelaznim razdobljem, uzimajući u obzir posebne razloge povezane s javnim zdravljem u državi članici o kojoj je riječ.

231    Iz svega prethodno navedenog proizlazi da nijedan argument koji su istaknuli tužitelji ne dokazuje da pobijana odluka prekoračuje granice onoga što je prikladno i nužno za ostvarenje cilja koji se želi postići.

232    Posljedično, treći tužbeni razlog kao i, slijedom toga, tužbu u cijelosti treba odbiti.

IV.    Troškovi

233    U skladu s člankom 134. stavkom 1. Poslovnika, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove. Budući da tužitelji nisu uspjeli u postupku, valja im naložiti snošenje, osim vlastitih troškova, i Komisijinih troškova, uključujući i troškove privremene pravne zaštite, u skladu s njezinim zahtjevom.

234    U skladu s člankom 138. stavkom 1. Poslovnika, države članice i institucije koje su intervenirale u postupak snose vlastite troškove. Stoga će Irska i EMA snositi svaka svoje troškove.

Slijedom navedenog,

OPĆI SUD (peto prošireno vijeće),

proglašava i presuđuje:

1.      Tužba se odbija.

2.      Fresenius Kabi Austria GmbH i drugi tužitelji čija su imena navedena u Prilogu snosit će vlastite troškove kao i troškove Europske komisije, uključujući i troškove privremene pravne zaštite.

3.      Irska i Europska agencija za lijekove (EMA) snosit će svaka svoje troškove.

Svenningsen Mac Eochaidh Laitenberger

Martín y Pérez de Nanclares       Stancu

Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu .

Potpisi

Sadržaj

I. Okolnosti spora

II. Zahtjevi stranaka

III. Pravo

A. Dopuštenost tužbe

B. Podnošenje odgovora na tužbu

C. Meritum

1. Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na nedostatku u obrazloženju

2. Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 116. Direktive 2001/83, kako je izmijenjena i drugi tužbeni razlog koji se temelji na povredi načela opreznosti

a) Prvi dio prvog tužbenog razloga, koji se temelji na pogrešci koja se tiče prava koja proizlazi iz pogrešnog tumačenja pojma „odnos koristi i rizika” iz članka 116. Direktive 2001/83, kako je izmijenjena

1) Doslovno tumačenje pojma „odnos koristi i rizika” iz članka 116. Direktive 2001/83, kako je izmijenjena

2) Kontekstualno tumačenje pojma „odnos koristi i rizika” iz članka 116. Direktive 2001/83, kako je izmijenjena

3) Tumačenje pojma „odnos koristi i rizika” uzimajući u obzir cilj članka 116. Direktive 2001/83, kako je izmijenjena

4) Drugi argumenti tužiteljâ

b) Drugi dio prvog tužbenog razloga, koji se temelji na očitoj pogrešci u ocjeni i drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela opreznosti

1) Utvrđivanje rizikâ povezanih s primjenom lijekova izvan OSP-a

i) Neprijavljivanje nuspojava

ii) Pouzdanost studije CHEST

iii) Nepostojanje podataka koji se temelje na revidiranom doziranju

iv) Studije PHOENICS i TETHYS

2) Medicinska potreba i alternativna liječenja

3) Učinkovitost mjera za smanjenje rizika

i) Reprezentativnost uzorka koje je uzeta u obzir u okviru ispitivanja primjene lijeka ocijenjenog 2022.

ii) Nepostojanje učinkovitih mjera za smanjenje rizika

3. Treći tužbeni razlog koji se temelji na povredi načela proporcionalnosti

a) Cilj koji se želi postići pobijanom odlukom

b) Postojanje manje ograničavajućih mjera

1) Donošenje dodatnih mjera za smanjenje rizika

2) Studije PHOENICS i TETHYS

c) Postojanje nepovoljnosti koje su neproporcionalne u odnosu na ciljeve koji se žele postići

1) Privremeno oduzimanje OSP-ova za lijekove o kojima je riječ na razini Unije

2) Koristi od lijekova o kojima je riječ

3) Mogućnost ukidanja privremenog oduzimanja

4) Mogućnost odgode provedbe privremenog oduzimanja OSP-ova

IV. Troškovi

*      Jezik postupka: engleski

1      Popis drugih tužitelja priložen je samo verziji koja je dostavljena strankama.