PRESUDA OPĆEG SUDA (osmo vijeće)
27. veljače 2014.(*)
„Žig Zajednice – Postupak povodom prigovora – Prijava verbalnog žiga Zajednice TEEN VOGUE – Raniji nacionalni verbalni žig VOGUE – Dopuštenost – Označavanje tužbenih zahtjeva – Relativni razlog za odbijanje – Vjerojatnost dovođenja u zabludu – Istovjetnost ili sličnost proizvoda – Sličnost znakova – Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe br. 207/2009 – Djelomično odbijanje registracije“
U predmetu T‑509/12,
Advance Magazine Publishers, Inc., sa sjedištem u New Yorku, New York (Sjedinjene Američke Države), koji zastupa C. Aikens, barrister,
tužitelj,
protiv
Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM), koji zastupa V. Melgar, u svojstvu agenta,
tuženik,
druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem OHIM‑a, intervenijent u postupku pred Općim sudom
Nanso Group Oy, sa sjedištem u Nokiji (Finska), koji zastupa M. Tuominen, odvjetnik,
povodom tužbe protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća OHIM‑a od 17. rujna 2012. (predmet R 147/2011‑4), koja se odnosi na postupak povodom prigovora između Nanso Group Oy i Advance Magazine Publishers, Inc.,
OPĆI SUD (osmo vijeće),
u sastavu D. Gratsias, predsjednik, M. Kancheva i C. Wetter (izvjestitelj), suci,
tajnik: E. Coulon,
uzimajući u obzir tužbu podnesenu tajništvu Općeg suda 16. studenoga 2012.,
uzimajući u obzir odgovor na tužbu OHIM‑a podnesen tajništvu Općeg suda 28. veljače 2013.,
uzimajući u obzir odgovor na tužbu intervenijenta podnesen tajništvu Općeg suda 15. veljače 2013.,
uzimajući u obzir repliku podnesenu tajništvu Općeg suda 14. svibnja 2013.,
uzimajući u obzir izmjenu sastava vijećâ Općeg suda,
uzimajući u obzir činjenicu da stranke nisu, u roku od mjesec dana od kad su obaviještene o zatvaranju pisanog dijela postupka, podnijele zahtjev za određivanje rasprave, te donijevši stoga odluku da temeljem izvještaja suca izvjestitelja i primjenom članka 135.a Poslovnika Općeg suda odluči o tužbi bez provođenja usmenog dijela postupka,
donosi sljedeću
Presudu
Okolnosti spora
1 Dana 31. listopada 2003. tužitelj, Advance Magazine Publishers, Inc., Uredu za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM) podnio je prijavu za registraciju žiga Zajednice, temeljem Uredbe Vijeća (EZ) br. 40/94 od 20. prosinca 1993. o žigu Zajednice (SL 1994, L 11, str. 1.), koja je izmijenjena (zamijenjena Uredbom Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Zajednice (SL L 78, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.)).
2 Žig za koji je zatražena registracija verbalni je znak TEEN VOGUE.
3 Proizvodi za koje je zatražena registracija pripadaju razredu 25. Međunarodne klasifikacije proizvoda i usluga (Nicanska klasifikacija) za registriranje žigova od 15. lipnja 1957., kako je izmijenjena i dopunjena, i odgovaraju sljedećem opisu: „Odjeća; obuća; klobučarski proizvodi; dijelovi za sve navedene proizvode“.
4 Prijava žiga Zajednice bila je objavljena u Glasniku žigova Zajednice br. 52/2006 od 25. prosinca 2006.
5 Dana 23. ožujka 2007. intervenijent Nanso Group Oy podnio je prigovor na traženu registraciju žiga za proizvode gore navedene u točki 3., a sukladno članku 42. Uredbe br. 40/94 (koji je postao članak 41. Uredbe br. 207/2009).
6 Prigovor se temeljio na sljedećim ranijim žigovima:
– švedskom verbalnom žigu VOGUE, registriranome 24. siječnja 1969. pod brojem 126124, za proizvode iz razreda 25. koji su odgovarali sljedećem opisu: „Odjeća, uključujući čizme, obuću i papuče“,
– švedskom figurativnom žigu registriranome 27. kolovoza 1934. pod brojem 43934, za proizvode iz razreda 25., reproduciranome u nastavku:
– prijavi za finski verbalni žig VOGUE, predanoj 5. listopada 1998. pod oznakom T 199803628, za proizvode iz razreda 25.,
– zaštićenom pratećem trgovačkom nazivu VO Gue.
7 Razlog koji se navodi u potporu prigovoru jest onaj iz članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 40/94 (koji je postao članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe br. 207/2009).
8 Dana 7. travnja 2008. tužitelj je, u okviru postupka povodom prigovora, podnio zahtjev da intervenijent pokaže dokaz stvarne uporabe ranijih žigova navedenih u prilog prigovoru, u smislu članka 43. stavaka 2. i 3. Uredbe br. 40/94 (koji su postali članak 42. stavci 2. i 3. Uredbe br. 207/2009), nakon čega ga je Odjel za prigovore pozvao da podnese navedeni dokaz.
9 Dana 9. listopada 2008. intervenijent je dostavio različite dokumente kako bi pokazao da su raniji žigovi uistinu bili u stvarnoj uporabi.
10 Dana 16. studenoga 2010. Odjel za prigovore uvažio je prigovor i odbio registraciju žiga za koji je podnesena prijava u odnosu na sve sporne proizvode.
11 Dana 14. siječnja 2011. tužitelj je protiv odluke Odjela za prigovore podnio žalbu OHIM‑u temeljem članaka 58. do 64. Uredbe br. 207/2009.
12 Svojom je odlukom od 17. rujna 2012. (u daljnjem tekstu: pobijana odluka) četvrto žalbeno vijeće OHIM‑a odbilo žalbu i naložilo tužitelju da intervenijentu plati iznos od 1.200 eura na ime troškova pretrpljenih u okviru postupaka povodom prigovora i žalbe. Ono je smatralo da je Odjel za prigovore ispravno uvažio prigovor zato što se vjerojatnost dovođenja u zabludu ne može isključiti zbog istovjetnosti ili sličnosti spornih proizvoda, odnosno odjeće, obuće i klobučarskih proizvoda, s proizvodima zaštićenima ranijim švedskim verbalnim žigom VOGUE, žigom za čiju je uporabu uostalom smatralo da je dokazana u dovoljnoj mjeri, ali isključivo za trikotažne odjevne predmete, kao i da je dokazan srednji stupanj sličnosti suprotstavljenih znakova.
Tužbeni zahtjevi stranaka
13 Tužitelj zahtijeva od Općeg suda da:
– odbaci prigovor u dijelu u kojem se odnosi na klobučarske proizvode, kao i na cipele, čizme, sandale, košulje, bluze, haljine, suknje, sakoe, pulovere, odijela, prsluke, hlače, kratke hlače, kupaće kostime, kapute, kravate, šalove, svilene rupce, naramenice i pojaseve,
– naloži intervenijentu snošenje troškova.
14 OHIM i intervenijent zahtijevaju od Općeg suda da:
– odbije tužbu,
– naloži tužitelju snošenje troškova.
Pravo
Dopuštenost tužbe
15 Treba precizirati da je tužiteljeva tužba, koja je usmjerena na odbacivanje prigovora u dijelu u kojem se odnosi na neke određene proizvode, u stvarnosti usmjerena na to da Opći sud donese odluku koju je, prema tužiteljevom mišljenju, trebalo donijeti žalbeno vijeće nakon podnesene žalbe. Doista, iz članka 64. stavka 1. druge rečenice Uredbe br. 207/2009 proizlazi da žalbeno vijeće može ukinuti odluku odjela OHIM‑a koji je donio odluku koja je predmet žalbe te postupiti u okviru nadležnosti tog odjela, što u konkretnom slučaju znači odlučiti o prigovoru te ga odbaciti. Sukladno tome, ta mjera spada u mjere koje može donijeti Opći sud temeljem svoje ovlasti da izmjeni odluku, utvrđene u članku 65. stavku 3. Uredbe br. 207/2009 (u tom smislu vidjeti presude Općeg suda od 8. srpnja 2004., MFE Marienfelde/OHIM − Vétoquinol (HIPOVITON), T‑334/01, Zb., str. II‑2787., t. 19.; od 12. rujna 2007., Koipe/OHIM – Aceites del Sur (La Española), T‑363/04, Zb., str. II‑3355., t. 29. i 30. kao i od 6. rujna 2013., Eurocool Logistik/OHIM – Lenger (EUROCOOL), T‑599/10, t. 25. i navedenu sudsku praksu).
16 U svakom slučaju, kako navedena tužba osim zahtjeva na osudu intervenijenta na snošenje troškova sadrži samo ovaj tužbeni zahtjev, treba zaključiti da njome tužitelj nužno zahtijeva poništenje pobijane odluke, a ne samo njezinu izmjenu (u tom smislu vidjeti presudu Općeg suda od 7. studenoga 2013., Budziewska/OHIM – Puma (Félin bondissant), T‑666/11, t. 18. i navedenu sudsku praksu), što se osim toga može zaključiti i iz pozivanja tužitelja na jedini tužbeni razlog povrede članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009.
17 Dakle, tako određena tužba jest dopuštena.
Uvodna razmatranja
18 Važno je istaknuti da je, kako proizlazi iz pobijane odluke, žalbeno vijeće – kao i Odjel za prigovore – svoje odbijanje prijave za registraciju žiga za koji je podnesena prijava za odjeću, obuću i klobučarske proizvode iz razreda 25. temeljilo na postojanju vjerojatnosti dovođenja u zabludu između žiga za koji je podnesena prijava i ranijeg švedskog verbalnog žiga VOGUE, s obzirom na to da se na druge ranije žigove nije pozvalo prilikom odbijanja prijave.
19 Iz toga slijedi da predmetnu tužbu treba procjenjivati isključivo u odnosu na raniji švedski verbalni žig VOGUE.
Povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009
20 Kao svoj jedini tužbeni razlog tužitelj ističe da se vjerojatnost dovođenja u zabludu između žiga za koji je podnesena prijava i ranijeg švedskog verbalnog žiga VOGUE odnosi isključivo na trikotažne odjevne predmete. Smatra da je žalbeno vijeće počinilo pogrešku u usporedbi cjelovitog dojma koji ostavlja, s jedne strane, žig za koji je podnesena prijava i, s druge strane, raniji švedski verbalni žig VOGUE, time što nije posvetilo dovoljno pozornosti elementu „teen“, iako se radi o verbalnom elementu koji se nalazi na prvom mjestu u žigu za koji je podnesena prijava, a početni dio žiga ima osobitu važnost u općem dojmu koji stvara taj žig. Prema mišljenju tužitelja, taj element stvara važnu vizualnu razliku u odnosu na raniji švedski verbalni žig VOGUE te se s fonetskoga gledišta od njega razlikuje dodatnim slogom. Ne može se prihvatiti tvrdnju da element „vogue“ samostalno dominira u žigu za koji je podnesena prijava, tim više što se, s obzirom na to da nijedan od suprotstavljenih žigova nema značenje u švedskom jeziku, oni ne mogu smatrati sličnima u koncepcijskom smislu. Budući da raniji švedski verbalni žig VOGUE, prema riječima samog žalbenog vijeća, ima uobičajenu razlikovnu sposobnost, nikakva dodatna vjerojatnost dovođenja u zabludu ne proizlazi iz razlikovnoga karaktera jačeg od uobičajenoga, prisutnoga kod elementa „vogue“. Što se tiče usporedbe predmetnih proizvoda, žalbeno vijeće nije vodilo računa o svim relevantnim faktorima koji karakteriziraju njihove međusobne odnose. Ono je suglasno da su trikotažni odjevni predmeti različiti od klobučarskih proizvoda zbog svojih posebnih funkcija te drugačijih tekstila i materijala koji se koriste u njihovoj proizvodnji. Također, različita su i prodajna mjesta ili odjeli velikih trgovina na kojima se oni prodaju. Ti proizvodi nisu ni komplementarni, s obzirom na to da jedni nisu važni ni nužni za korištenje drugih, niti su međusobno konkurentni, s obzirom na to da jedni ne mogu zamijeniti druge. Što se tiče usporedbe između trikotažnih odjevnih predmeta i obuće, tužitelj priznaje da su ti proizvodi djelomično istovrsni, u mjeri u kojoj prvi obuhvaćaju čarape i drugo donje rublje koje se nosi na nogama, ali napominje da nije isti slučaj s cipelama, čizmama i sandalama. Uz to, različiti su upotrijebljeni materijali, naime, u prvom slučaju to su pletene tkanine, u drugome koža ili imitacija kože, te, kao ni u ovom slučaju, navedeni proizvodi nisu međusobno konkurentni. Čak i kada se prodaju u istoj trgovini, prodaju se u različitim odjelima. Ti proizvodi nisu međusobno konkurentni ništa više nego što bi to trikotažni odjevni predmeti bili u usporedbi sa svim drugim vrstama odjeće iz razreda 25.
21 OHIM i intervenijent osporavaju tužiteljeve argumente.
22 Sukladno članku 8. stavku 1. točki (b) Uredbe br. 207/2009, na temelju prigovora nositelja ranijeg žiga, žig za koji je podnesena prijava za registraciju neće se registrirati ako zbog njegove istovjetnosti ili sličnosti s ranijim žigom i istovjetnosti ili sličnosti proizvoda ili usluga obuhvaćenih tim žigovima postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu javnosti na državnom području na kojem je zaštićen raniji žig; vjerojatnost dovođenja u zabludu uključuje vjerojatnost dovođenja u svezu s ranijim žigom.
23 Sukladno ustaljenoj sudskoj praksi, mogućnost da javnost povjeruje da predmetni proizvodi ili usluge potječu od istog poduzeća ili poduzeća koja su gospodarski povezana predstavlja vjerojatnost dovođenja u zabludu. Prema toj istoj sudskoj praksi, vjerojatnost dovođenja u zabludu treba procjenjivati uzimajući u obzir sve okolnosti, sukladno poimanju koje relevantna javnost ima o predmetnim znakovima i proizvodima ili uslugama te vodeći računa o svim faktorima koji su relevantni u konkretnom slučaju, osobito o međusobnoj povezanosti sličnosti znakova i sličnosti obilježenih proizvoda ili usluga (vidjeti presudu Općeg suda od 9. srpnja 2003., Laboratorios RTB/OHIM – Giorgio Beverly Hills (GIORGIO BEVERLY HILLS), T‑162/01, Zb., str. II‑2821., t. 30. do 33., i navedenu sudsku praksu).
24 U svrhu primjene članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009, vjerojatnost dovođenja u zabludu istodobno pretpostavlja istovjetnost ili sličnost suprotstavljenih žigova i istovjetnost ili sličnost proizvoda ili usluga koje oni označavaju. U pitanju su kumulativni uvjeti (vidjeti presudu Općeg suda od 22. siječnja 2009., Commercy/OHIM – easyGroup IP Licensing (easyHotel), T‑316/07, Zb., str. II‑43., t. 42. i navedenu sudsku praksu).
25 Konkretno, prvo treba ispitati ocjenu žalbenog vijeća, koju nije osporio ni tužitelj, a prema kojoj relevantnu javnost u odnosu na koju treba analizirati postojanje vjerojatnosti dovođenja u zabludu predstavlja šira javnost u Švedskoj.
Usporedba proizvoda
26 Treba napomenuti da je žalbeno vijeće u točki 27. pobijane odluke ispravno zaključilo da proizvodi zaštićeni ranijim švedskim verbalnim žigom VOGUE, čija je stvarna uporaba dokazana u pogledu trikotažnih odjevnih predmeta, predstavljaju odjeću te da su dakle istovrsni „odjeći“ na koju se odnosi žig za koji je podnesena prijava.
27 Osim toga, žalbeno je vijeće zaključilo da su trikotažni odjevni predmeti, obuća i klobučarski proizvodi međusobno slični, što tužitelj osporava.
28 Sukladno ustaljenoj sudskoj praksi, kako bi se ocijenila sličnost između predmetnih proizvoda, treba voditi računa o svim relevantnim faktorima koji karakteriziraju njihov međusobni odnos. Ti faktori uključuju osobito njihovu prirodu, namjenu, uporabu te njihov međusobno konkurentan ili komplementaran karakter. U obzir se mogu uzeti i drugi faktori, kao što su distribucijski kanali predmetnih proizvoda (vidjeti presudu Općeg suda od 11. srpnja 2007., El Corte Inglés/OHIM – Bolaños Sabri (PiraÑAM diseño original Juan Bolaños), T‑443/05, Zb., str. II‑2579., t. 37. i navedenu sudsku praksu).
29 Kako bi obrazložilo svoj zaključak u pogledu sličnosti između trikotažnih odjevnih predmeta s jedne strane i obuće i klobučarskih proizvoda s druge strane, žalbeno je vijeće istaknulo da ti predmeti uglavnom dijele „svoju prirodu i svrhu korištenja, koja se sastoji u pokrivanju i zaštiti dijelova ljudskog tijela“. Ono je također istaknulo sličnosti u distribucijskim kanalima tih proizvoda, činjenicu da su podvrgnuti utjecaju mode i da je relevantna javnost sklona međusobno ih usklađivati, što pokazuje njihov komplementaran karakter (točka 27. pobijane odluke).
30 Najprije, u pogledu sličnosti između trikotažnih odjevnih predmeta i klobučarskih proizvoda, treba istaknuti da, iako različiti predmetni proizvodi nisu u svojoj ukupnosti usmjereni istoj javnosti, njihova zajednička namjena ipak jest odijevanje osoba po modi. Na taj način predmetni proizvodi, s gledišta relevantne javnosti, spadaju u istu skupinu proizvoda, odnosno proizvode za odijevanje po modi. Ako velik broj modnih poduzeća pod istim žigom prodaje odjevne predmete različitih stilova, nije isključeno to da bi relevantna javnost mogla shvatiti da različiti predmetni proizvodi potječu od istog poduzeća (u tom smislu vidjeti, u pogledu odjeće i donjeg rublja za žene s jedne strane i osobito klobučarskih proizvoda za dječake i adolescente s druge strane, presudu Općeg suda od 16. studenoga 2011., Chabou/OHIM – Chalou (CHABOU), T‑323/10, neobjavljenu u Zborniku, t. 34.).
31 S toga gledišta, slična namjena predmetnih proizvoda kao i okolnost da spadaju u istu skupinu proizvoda povećava mogućnost da su i distribuirani istim kanalima i stavljeni u prodaju u istim trgovinama. Iako jest točno, kako to ističe tužitelj, da se ti proizvodi nužno ne prodaju u istim trgovinama ili u istim odjelima velikih trgovina, to ne utječe na činjenicu da ih distribuiraju trgovci na veliko u sektoru tekstila i da ih se prodaje u modnim trgovinama kao i u velikim trgovinama koje nude proizvode za odijevanje po modi. Bez utjecaja na analizu vjerojatnosti dovođenja u zabludu iz točaka 48. i 49. infra, treba primijetiti da te okolnosti također mogu kod relevantne javnosti pojačati osjećaj da predmetni proizvodi potječu od istog poduzeća ili od poduzeća koja su gospodarski povezana (gore navedena presuda CHABOU, t. 37.).
32 Zatim, u pogledu sličnosti između trikotažnih odjevnih predmeta i obuće, treba odmah istaknuti da postoji naglašena komplementarnost između trikotažnih predmeta namijenjenih pokrivanju nogu i stopala (osobito sokne, čarape i hulahupke) i obuće, pri čemu prosječni potrošač navedenih trikotažnih proizvoda često povezuje izbor tih proizvoda s izborom obuće, koju pak može povezati s odjećom. Dakle s pravom je žalbeno vijeće u točki 27. pobijane odluke naglasilo želju relevantne javnosti da međusobno usklađuje te proizvode. Iz sudske prakse koja govori o sličnosti između odjeće u općenitom smislu i obuće također proizlazi da dovoljno uske veze između njihovih svrha, a koje je moguće raspoznati osobito iz činjenice da spadaju u isti razred, te konkretna mogućnost da ih mogu proizvoditi isti proizvođači ili da mogu biti prodavani zajedno, omogućuju zaključiti da ti proizvodi mogu biti povezani u svijesti relevantne javnosti (presuda Općeg suda od 13. srpnja 2004., AVEX/OHIM – Ahlers (a), T‑115/02, Zb., str. II‑2907., t. 26.). Na temelju razloga objašnjenih na početku ove točke, to rasuđivanje još i više vrijedi kada je riječ o trikotažnim odjevnim predmetima.
33 Naposljetku, u pogledu sličnosti u širem smislu između trikotažnih predmeta, s jedne strane, te klobučarskih proizvoda i obuće zajedno, s druge strane, treba podsjetiti na to da, prema ustaljenoj sudskoj praksi, odjeća, obuća i klobučarski proizvodi, koji se svi nalaze u razredu 25., imaju istu svrhu, jer su proizvedeni radi pokrivanja ljudskog tijela, njegovog skrivanja, zaštite i ukrašavanja (u tom smislu vidi presude Općeg suda od 10. rujna 2008., Tsakiris‑Mallas/OHIM – Late Editions (exé), T‑96/06, neobjavljenu u Zborniku, t. 30. i od 24. ožujka 2010., 2nine/OHIM – Pacific Sunwear of California (nollie), T‑364/08, neobjavljenu u Zborniku, t. 33.).
34 Ispravno ih je dakle žalbeno vijeće smatralo sličnima u smislu članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009, i to bez obzira na činjenicu da su ti proizvodi sastavljeni od različitih tekstila i materijala te da se oni ponekad prodaju na različitim prodajnim mjestima.
35 Predmetni proizvodi su dakle djelomično istovrsni, a djelomično slični.
Usporedba znakova
36 Suprotstavljeni znakovi čine verbalne žigove, pri čemu je raniji švedski verbalni žig sastavljen od jedine riječi „vogue“, dok je žig za koji je podnesena prijava sastavljen od riječi „teen“ i „vogue“.
37 Treba podsjetiti na to da se opća procjena vjerojatnosti dovođenja u zabludu treba, u dijelu koji se odnosi na vizualnu, fonetsku ili koncepcijsku sličnost suprotstavljenih znakova, temeljiti na dojmu koji proizvodi cjelina, vodeći računa osobito o njihovim specifičnim i dominantnim elementima. Percepcija žigova koju ima prosječni potrošač predmetnih proizvoda ili usluga ima presudnu ulogu u općoj procjeni navedene vjerojatnosti. U tom pogledu prosječni potrošač žig obično percipira kao cjelinu i ne upušta se u ispitivanje njegovih različitih pojedinosti (vidjeti presudu Suda od 12. lipnja 2007., OHIM/Shaker, C‑334/05 P, Zb., str. I‑4529., t. 35. i navedenu sudsku praksu).
38 U konkretnom slučaju, žalbeno je vijeće zaključilo da postoji srednji stupanj vizualne i fonetske sličnosti suprotstavljenih znakova, ipak isključujući koncepcijsku sličnost, zato što nijedan od predmetnih izraza nije imao značenje na švedskom jeziku.
– Vizualna usporedba
39 Na prvom mjestu valja ustvrditi, kako je učinilo i žalbeno vijeće u točki 29. pobijane odluke, da je točno da žig za koji je podnesena prijava sadrži dvije riječi, za razliku od ranijeg švedskog verbalnog žiga koji sadrži samo jednu riječ, no točno je i da je žig za koji je podnesena prijava u cijelosti uključen u raniji švedski verbalni žig. Riječ „vogue“, koja je prisutna u suprotstavljenim znakovima jest, u slučaju ranijeg švedskog verbalnog žiga, jedina riječ koju može pročitati relevantna javnost, a u slučaju žiga za koji je podnesena prijava, ona je zadnja riječ koju će pročitati. Također, dok riječ „teen" ima četiri slova, riječ „vogue“ sastoji se od pet slova. Iz prethodno navedenoga proizlazi da, kada je riječ o žigu za koji je podnesena prijava, u pogledu vizualne usporedbe element „teen“ nije važniji od elementa „vogue“.
40 Na drugom mjestu, u pogledu tužiteljevog pozivanja na sudsku praksu prema kojoj početak znaka ima osobitu važnost u općem dojmu koji taj znak stvara (presude Općeg suda od 16. ožujka 2005., L’Oréal/OHIM – Revlon (FLEXI AIR), T‑112/03, Zb., str. II‑949., t. 64. i 65. te od 16. prosinca 2008., Focus Magazin Verlag/OHIM – Editorial Planeta (FOCUS Radio), T‑357/07, neobjavljena u Zborniku, t. 36.), treba podsjetiti na to da to razmatranje ne može vrijediti u svim slučajevima i ne može ni u jednom slučaju obezvrijediti načelo prema kojemu pri ispitivanju sličnosti žigova treba uzeti u obzir cjelovit dojam koji žigovi stvaraju, s obzirom na to da prosječni potrošač žig obično poima kao cjelinu i ne upušta se u ispitivanje njegovih različitih pojedinosti (vidjeti presudu Općeg suda od 16. svibnja 2007., Trek Bicycle/OHIM – Audi (ALLTREK), T‑158/05, neobjavljenu u Zborniku, t. 70. i navedenu sudsku praksu). Na taj način, unatoč prisutnosti prvog elementa koji razlikuje žig za koji je podnesena prijava od ranijeg žiga, oni mogu pokazivati i stanovitu vizualnu sličnost zbog prisutnosti zajedničkog elementa (presude Općeg suda od 25. studenoga 2003., Oriental Kitchen/OHIM – Mou Dybfrost (KIAP MOU), T‑286/02, Zb., str. II‑4953., t. 39. do 44., od 8. ožujka 2005., Leder & Schuh/OHIM – Schuhpark Fascies (JELLO Schuhpark), T‑32/03, neobjavljenu u Zborniku, t. 38. do 47. i od 14. travnja 2011., Lancôme/OHIM – Focus Magazin Verlag (ACNO FOCUS), T‑466/08, Zb., str. II‑1831., t. 56. do 63.).
41 Ispravno je dakle žalbeno vijeće zaključilo da postoji srednji stupanj sličnosti znakova u vizualnom pogledu zbog prisutnosti elementa „vogue“, koji je zajednički obama znakovima.
– Fonetska usporedba
42 Žalbeno je vijeće također zaključilo da postoji i srednji stupanj fonetske sličnosti suprotstavljenih znakova s obzirom na to da se njihov zajednički element „vogue“ izgovara na isti način u oba slučaja.
43 Važno je, najprije, napomenuti da prisutnost elementa „teen“ u žigu za koji je podnesena prijava zasigurno doprinosi fonetskom razlikovanju suprotstavljenih znakova, a kako to ističe tužitelj. No ne može se podržati tvrdnja da element „teen“ – imajući u vidu njegovu kratkoću – u tom pogledu prevladava nad elementom „vogue“, koji je zajednički obama znakovima. Posljedično se može smatrati da postoji određena fonetska sličnost između dva znaka uzeta kao cjeline (u tom smislu vidjeti presude Općeg suda od 11. prosinca 2008., Tomorrow Focus/OHIM – Information Builders (Tomorrow Focus), T‑90/06, neobjavljenu u Zborniku, t. 34. i gore navedenu ACNO FOCUS, t. 64.). Tužitelj dakle pogrešno tvrdi da je žalbeno vijeće počinilo pogrešku prilikom ocjene smatrajući da s fonetskoga gledišta suprotstavljeni znakovi pokazuju srednji stupanj sličnosti.
– Koncepcijska usporedba
44 Žalbeno je vijeće podsjetilo u točki 31. pobijane odluke da nijedan od dva predmetna elementa („teen“ i „vogue“) nema nikakvo značenje na švedskom jeziku, što nije osporavano. Međutim, vijeću pripada i obveza da provjeri je li šira javnost u Švedskoj, koja velikim dijelom govori engleski jezik, sposobna razlučiti smisao tih dvaju elemenata, a što nije učinjeno. Argumenti koje je OHIM posvetio tom pitanju u odgovoru na tužbu ne mogu ublažiti nedostatak analize žalbenog vijeća u pogledu poznavanja engleskog jezika u široj javnosti u Švedskoj. Treba dakle provjeriti ima li to nepotpuno ispitivanje žalbenog vijeća – koje pak ne znači nedostatak obrazloženja jer je ono jasno naznačilo razloge zbog kojih smatra da nije bilo moguće provesti usporedbu znakova na koncepcijskom planu, ali koje pokazuje djelomično pogrešnu ocjenu sposobnosti relevantne javnosti – takvu narav da može utjecati na zakonitost pobijane odluke.
45 U konkretnom slučaju, dio šire javnosti koji govori engleski jezik riječ „vogue“ shvatio bi kao izraz koji se odnosi na modu, dok riječ „teen“ jasno označuje adolescente. Osim toga, riječ „teenager“ na švedski se prevodi riječju koja je tvorena na sličan način, „tonåring“. Iz toga treba zaključiti da bi izraz „teen vogue“ mogao biti shvaćen jednostavno kao varijanta „vogue“, pri čemu pojam „ono što je moderno za adolescente“ prirodno proizlazi iz „ono što je moderno“. Ta očita koncepcijska sličnost može dakle samo osnažiti zaključak žalbenog vijeća koji se odnosi prvo na sličnost suprotstavljenih znakova, a zatim na vjerojatnost dovođenja u zabludu. Posljedično, ta pogreška u vezi sa sposobnošću relevantne javnosti nema utjecaja na zakonitost pobijane odluke, s obzirom na to da za relevantnu javnost koja ne govori engleski jezik zaključak žalbenog vijeća o nepostojanju utjecaja koncepcijske usporedbe na ocjenu sličnosti znakova ostaje ispravan (vidjeti presudu Općeg suda od 16. rujna 2013., Gitana/OHIM – Teddy (GITANA), T‑569/11, t. 67. i navedenu sudsku praksu).
– Zaključak o usporedbi znakova
46 Žalbeno je vijeće dakle ispravno smatralo da za relevantnu javnost postoji vizualna i fonetska sličnost suprotstavljenih znakova. S druge strane, tvrdnja prema kojoj se ne može utvrditi nikakva koncepcijska razlika između ranijeg švedskog verbalnog žiga i žiga za koji je podnesena prijava, i to zbog nepostojanja značenja sastavnih elemenata navedenih žigova na švedskom jeziku, točna je samo za relevantnu javnost koja ne govori engleski. No uzimanje u obzir i relevantne javnosti koja govori engleski moglo bi dovesti samo do dodatnog zaključka o postojanju koncepcijske sličnosti suprotstavljenih znakova.
47 Prema tome, tužitelj nije u pravu kada ističe da je suprotstavljene znakove pogrešno promatrati kao slične. Ustvari iz ustaljene sudske prakse proizlazi da se dva žiga smatraju sličnima kada – s gledišta relevantne javnosti – među njima postoji barem djelomična jednakost u pogledu vizualnih, fonetskih i koncepcijskih aspekata (u tom smislu vidjeti presudu Općeg suda od 23. listopada 2002., Matratzen Concord/OHIM – Hukla Germany (MATRATZEN), T‑6/01, Zb., str. II‑4335., t. 30. i navedenu sudsku praksu).
O vjerojatnosti dovođenja u zabludu
48 Opća procjena vjerojatnosti dovođenja u zabludu podrazumijeva određenu međuzavisnost faktora koji se uzimaju u obzir te osobito sličnost žigova i obilježenih proizvoda ili usluga. Na taj se način nizak stupanj sličnosti između obilježenih proizvoda ili usluga može kompenzirati većim stupnjem sličnosti između žigova, kao i obrnuto (presuda Suda od 29. rujna 1998., Canon, C‑39/97, Zb., str. I‑5507., t. 17. i presuda Općeg suda od 14. prosinca 2006., Mast‑Jägermeister/OHIM – Licorera Zacapaneca (VENADO avec cadre e.a.), T‑81/03, T‑82/03 i T‑103/03, Zb., str. II‑5409., t. 74.).
49 Imajući u vidu vizualnu i fonetsku sličnost suprotstavljenih znakova, i s obzirom na činjenicu da su proizvodi obilježeni ranijim švedskim verbalnim žigom VOGUE, s jedne strane, i žigom za koji je podnesena prijava, s druge strane, djelomično istovjetni, a djelomično slični, žalbeno vijeće je zaključilo da postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu, a da nije učinilo pogrešku, te tako potvrdilo odluku Odjela za prigovore kojom se odbija registracija žiga za koji je podnesena prijava za „odjeću; obuću; klobučarske proizvode; dijelove za sve navedene proizvode“, iz razreda 25.
50 Budući da jedini tužbeni razlog tužitelja koji je istaknut u potporu njegovim zahtjevima – kako onima za poništenje tako i onima za izmjenu odluke – a koji se temelji na povredi članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009 nije osnovan, tužbu treba odbiti u cijelosti.
Troškovi
51 Sukladno članku 87. stavku 2. Poslovnika Općeg suda, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove.
52 Budući da tužitelj nije uspio u postupku, valja ga osuditi na snošenje troškova, sukladno zahtjevima OHIM‑a i intervenijenta.
Slijedom navedenog,
OPĆI SUD (osmo vijeće)
proglašava i presuđuje:
1. Tužba se odbija.
2. Advance Magazine Publishers, Inc. nalaže se snošenje troškova postupka.
Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 27. veljače 2014.
Potpisi