Tužba podnesena 23. travnja 2024.. – YU/Komisija

(predmet T-217/24)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: YU (zastupnik: L. Frölich, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

naloži EU (Europskoj komisiji) da tužitelju isplati naknadu od 87 000 000,00 eura za nematerijalnu štetu (zabrinutost, tjeskoba, bol, patnja i pogoršanje zdravstvenog stanja);

naloži EU (Europskoj komisiji) da tužitelju isplati dospjele kamate na iznos od 10 038 973 802,36 eura, od 25. kolovoza 2023. do datuma donošenja redovnih odluka Europske komisije u predmetima SA.46963 i SA.52275. Primjenjiva zakonska kamata temelji se na referentnoj graničnoj stopi koju je objavilo luksemburško pravosudno tijelo odvojeno od Mémorial B na početku svakog semestra, uvećanoj za 8 postotnih bodova. U slučaju da se odlukama utvrdi da se predmetni iznosi ne mogu vratiti zbog isteka primjenjivog roka zastare, EU-u (Europskoj komisiji) se nalaže da tužitelju isplati njegov profesionalni prihod s konačnim iznosom glavnice od 45 000 000,00 eura u predmetu SA.46966 i 20 032 947 604,71 eura u predmetu SA.52275, bez utjecaja na kamate i druga sporedna plaćanja;

naloži EU (Europskoj komisiji) da tužitelju isplatiti naknadu od 14 000,00 eura za troškove postupka. U slučaju da se utvrdi zastara za tužbu za povrat predmetnih iznosa, naknada će se povećati na 72 000,00 eura;

naloži Europskoj uniji snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe tri tužbena razloga.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi pravnih pravila kojima se dodjeljuju prava tužitelju. Tužitelj tvrdi da je Europska komisija, nakon odgovora od 25. srpnja 2023., usvojila neaktivno postupanje koje se sastojalo u odbijanju ispravljanja pogrešaka učinjenih u dopisima od 14. i 20. srpnja 2023. Te pogreške povrjeđuju europske ugovore i Direktivu 2019/1937 i dovele su do protupravnog postupanja Europske komisije izraženog posebno u nepostupanju što povlači odgovornost EU-a u smislu članka 41. stavka 3. Povelje Europske unije o temeljnim pravima i članka 340. stavka 2. UFEU-a.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na postojanju štete. Prema tužiteljevu mišljenju protupravno postupanje Europske komisije, osobito njezino nepostupanje, sprečavaju tužitelja da u nacionalnim pravnim postupcima ishodi povrat svojih prihoda od profesionalne djelatnosti, čime mu je nanesena šteta.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na postojanju uzročne veze. Tužitelj ističe da je protupravno postupanje Komisije, osobito njezino nepostupanje, izravni uzrok nastale štete čiju naknadu zahtijeva ovom tužbom.

____________