Žalba koju je 1. ožujka 2024. podnio EVH GmbH protiv presude Općeg suda (peto prošireno vijeće) od 20. prosinca 2023. u predmetu T-53/21, EVH GmbH/Europska komisija
(predmet C-171/24 P)
Jezik postupka: njemački
Stranke
Žalitelj: EVH GmbH (zastupnici: I. Zenke, Rechtsanwältin i T. Heymann, Rechtsanwalt)
Druge stranke u postupku: Europska komisija, E.ON SE, RWE AG
Žalbeni zahtjev
Žalitelj od Suda zahtijeva da:
ukine presudu Općeg suda od 20. prosinca 2023., EVH GmbH/Komisija (T-53/21), i poništi odluku Europske komisije od 17. rujna 2019. o koncentraciji „E.ON/innogy” (predmet M.8870, SL 2020., C 379, str. 16.);
podredno i u svakom slučaju, vrati predmet T-53/21 Općem sudu na ponovno odlučivanje;
naloži Komisiji snošenje troškova, uključujući žaliteljeve troškove za rad odvjetnika i putne troškove u predmetu T-53/21.
Žalbeni razlozi i glavni argumenti
Žalba se temelji na pet žalbenih razloga:
Kao prvo, žalitelj ističe da je Opći sud pogrešno protumačio pravo Unije, to jest članak 101. UFEU-a i članak 21. stavak 1. Uredbe o koncentracijama1 . Taj je sud, prema njegovu mišljenju, pogrešno isključio primjenu članka 101. UFEU-a zbog navodnog blokirajućeg učinka članka 21. Uredbe o koncentracijama, zanemario žaliteljeve dokaze o zabranjenom sporazumu između društava E.ON i RWE te povrijedio njegova postupovna prava time što nije uzeo u obzir činjenice koje je on iznio.
Kao drugo, žalitelj smatra da je Opći sud pogriješio time što predmete upravnih postupaka M.8870, M.8871 i B8-28/19 nije promatrao kao sastavne dijelove jedne te iste koncentracije, koje je nužno trebalo ispitati u okviru postupka kontrole koncentracija, čime je pogrešno primijenjen članak 3. Uredbe o koncentracijama. S jedne strane, isključeno je RWE-ovo stjecanje 16,67 % udjela u društvu E.ON. S druge strane, zanemaren je pojam koncentracije iz članka 3. Uredbe o koncentracijama u vezi s njezinom uvodnom izjavom 20.
Kao treće, žalitelj tvrdi da je Opći sud povrijedio i članak 2. Uredbe o koncentracijama time što je pogrešno definirao tržište, pogrešno ocijenio posljedice koncentracije, utvrdio pogrešno razdoblje prognoze i pogrešno razvrstao obveze.
Kao četvrto, žalitelj smatra da pobijana presuda sadržava očite netočnosti odnosno iskrivljava činjenice, zbog čega je zatraženo i njezino ispravljanje.
Naposljetku, kao peto, žalitelj navodi da je Opći sud nametnuo pretjerane zahtjeve u pogledu dokazivanja time što je u više navrata od njega tražio da – kada je riječ o dokazivanju očitih pogrešaka u ocjeni – iznese rezultate ispitivanja koje Komisija nije provela i podnese brojčane dokaze o tome do kojih bi konkretnih zaključaka ta institucija došla da je provela pravilno ispitivanje. Nadalje, Opći je sud, prema žaliteljevu mišljenju, povrijedio načela raspodjele tereta dokazivanja odbijanjem njegova zahtjeva za dostavu postupovnih akata.
____________
1 Uredba Vijeća (EZ) br. 139/2004 od 20. siječnja 2004. o kontroli koncentracija između poduzetnika (Uredba EZ o koncentracijama) (SL 2004., L 24, str. 1.)