PRESUDA OPĆEG SUDA (treće prošireno vijeće)

18. listopada 2023. (*)

„Tržišno natjecanje – Zabranjeni sporazumi – Tržište modafinila – Odluka kojom se utvrđuje povreda članka 101. UFEU‑a – Sporazum o mirnom rješavanju sporova u području patenata – Ograničenje tržišnog natjecanja s obzirom na cilj – Kvalifikacija – Ograničenje tržišnog natjecanja s obzirom na posljedicu – Uvjeti izuzeća iz članka 101. stavka 3. UFEU‑a – Novčane kazne”

U predmetu T‑74/21,

Teva Pharmaceutical Industries Ltd, sa sjedištem u Petah Tikvi (Izrael),

Cephalon Inc., sa sjedištem u West Chesteru, Pennsylvanija (Sjedinjene Američke Države),

koje zastupa D. Tayar, S. Ortoli i A. Richard, odvjetnici,

tužitelji,

protiv

Europske komisije, koju zastupa G. Conte, T. Franchoo i C. Sjödin, u svojstvu agenata,

tuženika,

OPĆI SUD (treće prošireno vijeće),

u sastavu: F. Schalin (izvjestitelj), predsjednik, M. Jaeger, P. Škvařilová-Pelzl, I. Nõmm i D. Kukovec, suci,

tajnik: M. Zwozdziak‑Carbonne, administratorica,

uzimajući u obzir pisani dio postupka,

nakon rasprave održane 14. prosinca 2022.,

donosi sljedeću

Presudu

1        Svojom tužbom koja se temelji na članku 263. UFEU‑a tužitelji, Teva Pharmaceutical Industries Ltd (u daljnjem tekstu: Teva) i Cephalon Inc.zahtijevaju poništenje Odluke Europske komisije C(2020) 8153 final od 26. studenoga 2020. u vezi s postupkom primjene članka 101. UFEU‑a i članka 53. Sporazuma o EGP‑u (predmet AT.39686-CEPHALON) (u daljnjem tekstu: pobijana odluka) i, podredno, ukidanje ili smanjenje iznosa novčanih kazni.

I.      Okolnosti spora

2        Cephalon je biofarmaceutsko društvo sa sjedištem u Sjedinjenim Američkim Državama koje isporučuje izvorne i generičke farmaceutske proizvode diljem svijeta. Glavne aktivnosti Cephalona obuhvaćaju istraživanje, razvoj i stavljanje lijekova na tržište, s posebnim naglaskom na poremećaje središnjeg živčanog sustava, uključujući poremećaje spavanja, bol, onkologiju, upalne bolesti i regenerativnu medicinu.

3        Teva je multinacionalno farmaceutsko društvo koje se bavi razvojem, proizvodnjom i prodajom generičkih lijekova te inovativnih i specijaliziranih farmaceutskih proizvoda, aktivnih farmaceutskih sastojaka i proizvoda u slobodnoj prodaji.

4        U listopadu 2011., nakon što je Komisija odobrila prijavljenu koncentraciju, odlukom C(2011) 7435 final (predmet COMP/M. 6258 – Teva/Cephalon) od 13. listopada 2011. na temelju članka 6. stavka 1. točke (b) Uredbe Vijeća (EZ) br. 139/2004 od 20. siječnja 2004. o kontroli koncentracija između poduzetnika (Uredba EZ o koncentracijama) (SL 2004., L 24, str. 1.; SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 5., str. 73.) Cephalon je kupilo društvo Teva.

A.      Proizvod o kojem je riječ i patenti koji se na njega odnose

5        Proizvod o kojem je riječ u ovom predmetu su lijekovi koji sadržavaju aktivni farmaceutski sastojak (u daljnjem tekstu: AFS) poznat kao modafinil. Modafinil je stimulirajuće sredstvo za dugoročnu budnost koje se koristi za liječenje određenih poremećaja spavanja.

6        Modafinil je 1976. otkrio laboratorij Lafon, francusko farmaceutsko društvo. Lafon je najprije 24. lipnja 1992. u Francuskoj registrirao modafinil pod žigom Modiodal, a zatim pod žigom Provigil, Vigil ili Modasomil u drugim zemljama.

7        Cephalon je 1993. od Lafona dobio isključiva prava na modafinil, a 2001. je konačno stekao cijelo društvo Lafon. Cephalon je 1997. počeo prodavati modafinil pod žigom Provigil u Ujedinjenoj Kraljevini. Godine 2005. prodavao je modafinil u nekoliko zemalja Europskog gospodarskog prostora (EGP).

8        Što se tiče EGP‑a, različiti su nacionalni patenti Cephalona za molekulu AFS modafinila istekli najkasnije 2003., dok je zaštita podataka o tom AFS‑u istekla najkasnije 2005.

9        Iako su patenti za molekulu modafinila istekli, Cephalon je još uvijek imao sekundarne patente na veličinu čestica i druge patente povezane s modafinilom koji su istekli 2015. u EGP‑u.

10      Lijek Provigil bio je najprodavaniji proizvod u portfelju Cephalona. Uzimajući u obzir skori dolazak generičkih proizvoda na tržište i kako bi zaštitio svoje djelatnosti u predmetnom području, Cephalon je radio na proizvodu druge generacije pod nazivom Nuvigil koji se temeljio na AFS‑u modafinila, a koji je namjeravao staviti na tržište kako bi postupno zamijenio Provigil počevši od 2006., prvo u Sjedinjenim Američkim Državama, a zatim u EGP‑u. Osim toga, Cephalon je planirao stavljanje u promet drugog lijeka na osnovi modafinila, nazvanog Sparlon. Naposljetku, Cephalon nije stavio na tržište ni Nuvigil ni Sparlon u EGP‑u. Osim toga, potonji nije dobio odobrenje u Sjedinjenim Američkim Državama.

11      Krajem 2002., kada su četiri proizvođača iz sektora generičkih lijekova, među kojima je i Teva, zatražila regulatorno odobrenje za stavljanje na tržište njihovih generičkih proizvoda modafinila u Sjedinjenim Američkim Državama, Cephalon je pokrenuo postupak zbog povrede patenta u Sjedinjenim Američkim Državama.

12      U lipnju 2005. Teva je svoj generički proizvod modafinil stavila na tržište u Ujedinjenoj Kraljevini.

13      Nakon razmjene pisama Cephalon je 6. srpnja 2005. pokrenuo patentni spor protiv Teve pred High Courtom of Justice (England & Wales) (Visoki sud, Engleska i Wales, Ujedinjena Kraljevina) te je zatražio izdavanje privremene mjere kako bi spriječio Tevu da prodaje svoj generički proizvod modafinila u Ujedinjenoj Kraljevini. Teva je zatim podnijela protutužbu za proglašenje ništavosti.

14      Prije rasprave o zahtjevu za izdavanje privremene mjere predviđene za 11. srpnja 2005., Teva je pristala prestati prodavati generičke proizvode modafinila u Ujedinjenoj Kraljevini. Zauzvrat, Cephalon je pristao dati jamstvo u iznosu od 2,1 milijuna britanskih funti (GBP) (odnosno oko 3,07 milijuna eura) u slučaju da Teva uspije u sudskom postupku i ima pravo tražiti naknadu štete i kamate zbog izmakle dobiti.

15      Pregovori o sporazumu o nagodbi započeli su krajem studenoga 2005.

B.      Sporni sporazum

16      Cephalon i Teva sklopili su 8. prosinca 2005. sporazum o nagodbi (u daljnjem tekstu: sporazum o nagodbi). Sporazum o nagodbi također je sklopljen za njihova povezana društva te je stupio na snagu 4. prosinca 2005.

17      U skladu sa sporazumom o nagodbi utvrđeno je, među ostalim, da se na temelju članka 2. Teva obvezuje da neće neovisno ući na tržište modafinila ili se natjecati s Cephalonom na njemu (u daljnjem tekstu: klauzula o zabrani tržišnog natjecanja) i da neće osporavati Cephalonove patente na modafinil (u daljnjem tekstu: klauzula o neosporavanju patenta) (u daljnjem tekstu, zajedno nazvane: ograničavajuće klauzule).

Članci 2.2. do 2.6. sporazuma o nagodbi uključuju sve transakcije koje se odnose na:

–        licenciju Teve za Cephalon u vezi s Tevinim pravima intelektualnog vlasništva;

–        licenciju koju je Cephalon dao Tevi za korištenje podataka, nazvanih CEP1347, u čijem je razvoju sudjelovao Cephalon u okviru studija o liječenju Parkinsonove bolesti;

–        Tevinu isporuku AFS‑a modafinila Cephalonu;

–        Cephalonovo plaćanje Tevi izbjegnutih troškova sudskih postupaka;

–        Tevinu distribuciju Cephalonovih proizvoda u Ujedinjenoj Kraljevini.

18      Isto tako, člankom 3. sporazuma o nagodbi utvrđena su generička prava u korist Teve. U skladu s tim člankom Cephalon dodjeljuje Tevi neisključivu licenciju za stavljanje njezina generičkog proizvoda modafinila na tržište, uključujući na područje EGP‑a, od 2012. (ili prije, u slučaju da bilo koji subjekt prvi put stavi na tržište generički proizvod modafinil).

19      U skladu s člankom 4. sporazuma o nagodbi, Teva i Cephalon su se obvezali da će odmah okončati svoje sporove u vezi s modafinilom u Sjedinjenim Američkim Državama i Ujedinjenoj Kraljevini.

20      Sporazum o nagodbi također obuhvaća iznose ili naknade uključene u različite transakcije navedene u točkama 17. i 18. ove presude.

C.      Pobijana odluka

21      Komisija je 26. studenoga 2020. donijela pobijanu odluku.

22      Komisija je smatrala da su tužitelji povrijedili članak 101. UFEU‑a i članak 53. Sporazuma o EGP‑u jer su sudjelovali u sporazumu o nagodbi u farmaceutskom sektoru, uz plaćanje za odgodu ulaska na tržište. Povreda se odnosila na Njemačku, Austriju, Belgiju, Bugarsku, Cipar, Dansku, Španjolsku, Finsku, Francusku, Grčku, Mađarsku, Irsku, Island, Italiju, Latviju, Lihtenštajn, Litvu, Luksemburg, Norvešku, Nizozemsku, Poljsku, Portugal, Rumunjsku, Ujedinjenu Kraljevinu, Slovačku i Švedsku te je trajala od 4. prosinca 2005. do 12. listopada 2011., osim u pogledu Bugarske i Rumunjske, gdje je započela 1. siječnja 2007., kao i Mađarske, gdje je prestala 14. lipnja 2011. (članak 1. pobijane odluke).

23      Za navedenu povredu Komisija je Cephalonu i Tevi izrekla novčane kazne u iznosu od 30 480 000 eura odnosno 30 000 000 eura (članak 2. pobijane odluke).

II.    Zahtjevi stranaka

24      Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

–        poništi pobijanu odluku u cijelosti;

–        podredno, ukine novčane kazne koje su im izrečene,

–        još podrednije, u pogledu Teve, znatno smanji novčanu kaznu koja joj je izrečena;

–        naloži Komisiji snošenje troškova.

25      Komisija od Općeg suda zahtijeva da:

–        odbije tužbu;

–        naloži tužiteljima snošenje troškova.

III. Pravo

A.      Zahtjevi za poništenje ili djelomično poništenje pobijane odluke

26      Tužitelji ističu četiri tužbena razloga. Prvi tužbeni razlog temelji se na pogrešci koja se tiče prava i činjenica jer je Komisija kvalificirala sporazum o nagodbi kao ograničenje tržišnog natjecanja s obzirom na cilj. Drugi tužbeni razlog temelji se na pogrešci koja se tiče prava i činjenica jer je Komisija sporazum o nagodbi kvalificirala kao ograničenje tržišnog natjecanja s obzirom na posljedicu. Treći tužbeni razlog, istaknut podredno, temelji se na pogrešnoj primjeni članka 101. stavka 3. UFEU‑a. Naposljetku, četvrtim tužbenim razlogom, koji je također istaknut podredno, tužitelji traže poništenje novčanih kazni koje su im izrečene ili barem djelomično poništenje novčane kazne izrečene Tevi.

1.      Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na pogrešci koja se tiče prava i činjenica jer je Komisija sporazum o nagodbi kvalificirala kao ograničenje tržišnog natjecanja s obzirom na cilj

27      Prvim tužbenim razlogom tužitelji prigovaraju Komisiji da je počinila pogrešku koja se tiče prava i činjenica time što je sporazum o nagodbi kvalificirala kao ograničenje tržišnog natjecanja s obzirom na cilj.

28      Tužitelji ističu da je Komisija iskrivila dva kumulativna kriterija navedena u presudi od 30. siječnja 2020., Generics (UK) i dr. (C‑307/18, EU:C:2020:52). Iz navedene presude proizlazi da se sporazum o mirnom rješavanju sporova kojim se utvrđuju prijenosi vrijednosti može kvalificirati kao ograničenje s obzirom na cilj ako su, s jedne strane, prijenosi vrijednosti „objašnjeni samo poslovnim interesom kako nositelja patenta tako i navodnog [počinitelja povrede] da se ne upuštaju u tržišno natjecanje prema zaslugama” i, s druge strane, ako sporazum ne dovodi do „dokazanih učinaka koji potiču tržišno natjecanje i mogu dati povoda razumnoj sumnji da je dovoljno štetan za tržišno natjecanje”.

29      Ovaj je tužbeni razlog podijeljen na četiri dijela. U okviru prvog dijela tužitelji tvrde da prvi kriterij naveden u točki 28. ove presude treba shvatiti kao upućivanje na činjenicu „da svaka komercijalna transakcija ima uvjerljivo objašnjenje koje nije dijeljenje tržišta”. Međutim, tužitelji prigovaraju Komisiji da je taj kriterij zamijenila hipotetskim kriterijem koji se sastoji od utvrđivanja bi li tužitelji zaključili iste transakcije pod istim uvjetima da sporazum o nagodbi nije sklopljen. U okviru drugog dijela tužitelji prigovaraju Komisiji da nije ispunila taj kriterij jer nije uspjela osporiti dokaze koje su podnijeli tijekom upravnog postupka, a koji dokazuju da se svaka transakcija može objasniti čimbenicima različitima od interesa stranaka da se ne upuštaju u tržišno natjecanje zasnovano na zaslugama. Osim toga, u okviru trećeg dijela, koji se odnosi na drugi kriterij naveden u točki 28. ove presude, tužitelji ističu da je sporazum o nagodbi imao „dokazane učinke koji potiču tržišno natjecanje” time što je predviđao raniji ulazak Teve na tržište. Naposljetku, u okviru četvrtog dijela tužitelji prigovaraju Komisiji da je počinila pogreške u ocjeni konteksta i uvjeta sporazuma o nagodbi.

a)      Prvi dio prvog tužbenog razloga, koji se temelji na neprimjenjivanju odgovarajućeg pravnog kriterija

30      Prema mišljenju tužiteljâ, Komisija je iskrivila kriterij utvrđen u presudi od 30. siječnja 2020., Generics (UK) i dr. (C‑307/18, EU:C:2020:52), potvrđenoj presudom od 25. ožujka 2021., Lundbeck/Komisija (C‑591/16 P, EU:C:2021:243), zbog dva razloga, a to su, kao prvo, odstupanje od izričite upute iz presude od 30. siječnja 2020., Generics (UK) i dr. (C‑307/18, EU:C:2020:52), u skladu s kojom razumna naknada koju proizvođači izvornih lijekova plaćaju proizvođačima generičkih lijekova za pružanje usluga ili isporuku proizvoda isključuje povredu s obzirom na cilj i, kao drugo, usvajanje i primjena hipotetskog kriterija temeljenog na analizi učinka.

31      Prema mišljenju tužiteljâ, pozivajući se tako na svoju argumentaciju istaknutu u okviru drugog dijela ovog tužbenog razloga, svaka komercijalna transakcija obuhvaćena sporazumom o nagodbi bila je opravdana neovisno o ograničavajućim klauzulama te je imala „uvjerljivo” objašnjenje koje nije „jedina” protučinidba za Tevin kasniji ulazak na tržište modafinila.

32      Osim toga, primjena hipotetske analize u ocjeni navodnog ograničenja tržišnog natjecanja s obzirom na cilj nije u skladu sa sudskom praksom. Hipotetski scenarij složen je zadatak koji bi trebao uzeti u obzir ne samo pravni i ekonomski kontekst sporazuma u trenutku njegova sklapanja već i svaku naknadnu procjenu. Štoviše, hipotetska analiza odnosi se na ocjenu sporazumâ kao ograničenja tržišnog natjecanja s obzirom na posljedicu. Sud nije primijenio hipotetski kriterij u presudi od 30. siječnja 2020., Generics (UK) i dr. (C‑307/18, EU:C:2020:52), nego je primijenio jednostavan činjenični kriterij koji zahtijeva uvjerljivo objašnjenje za trgovinske sporazume koji su se stvarno dogodili.

33      Komisija je također počinila pogrešku time što je komercijalne transakcije iz sporazuma o nagodbi ocjenjivala kao „cjelinu”, „neovisno o točnoj kvantifikaciji i stvarnom doprinosu svake transakcije prijenosu ukupne vrijednosti”. Iz te činjenice proizlazi da je Komisija zanemarila doprinos presude od 30. siječnja 2020., Generics (UK) i dr. (C‑307/18, EU:C:2020:52), prema kojoj svaki navodni prijenos vrijednosti treba ocijeniti kako bi se pronašlo uvjerljivo objašnjenje, različito od puke naknade za ograničavajuće klauzule.

34      Tužitelji u odgovoru prigovaraju Komisiji da je počinila pogrešku koja se tiče prava time što je pobijanu odluku temeljila isključivo na subjektivnim dokazima, iako iz sudske prakse proizlazi da se povreda s obzirom na cilj može utvrditi samo na temelju objektivnih čimbenika. Komisija nije uzela u obzir objektivnu razumnost naknade, poslovni cilj i kontekst pregovora u trgovinskim sporazumima.

35      Naposljetku, Komisija je počinila pogrešku koja se tiče prava u pogledu tereta dokazivanja time što je od stranaka zahtijevala da pruže subjektivni dokaz da bi se predmetne transakcije izvršile i u hipotetskom scenariju nepostojanja sporazuma o nagodbi i nastavka sudskog postupka. Međutim, teret dokazivanja je na Komisiji. Usto, dokazi iz razdoblja nastanka činjenica i izvješća stručnjaka podneseni Komisiji pružaju uvjerljivo objašnjenje za trgovinske sporazume koje Komisija ne može odbaciti ako ne postoji značajno iskustvo o suprotnome.

36      Komisija osporava argumente tužiteljâ.

37      Iz sudske prakse proizlazi da se pojam „ograničenje tržišnog natjecanja s obzirom na cilj” može primijeniti samo na određene vrste usklađenog djelovanja između poduzetnika, koje po samoj svojoj naravi pokazuju dovoljan stupanj štetnosti za dobro funkcioniranje uobičajenog tržišnog natjecanja da se može smatrati da ispitivanje njihovih posljedica nije potrebno (vidjeti u tom smislu presudu od 30. siječnja 2020., Generics (UK) i dr., C‑307/18, EU:C:2020:52, t. 67. i navedenu sudsku praksu).

38      Konkretnije, kad je riječ o sporazumima o mirnom rješavanju sporova, sličnima sporazumu o nagodbi, u okviru sporova koji se odnose na patent za postupak proizvodnje AFS‑a koji je postao dostupan javnosti, sklopljenih između proizvođača izvornih lijekova i nekoliko proizvođača generičkih lijekova i koji su imali za posljedicu odgađanje ulaska generičkih lijekova na tržište u zamjenu za prijenos novčane ili nenovčane vrijednosti prvih u korist drugih, Sud je presudio da se takvi sporazumi ne mogu u svakom slučaju smatrati „ograničenjima s obzirom na cilj” u smislu članka 101. stavka 1. UFEU‑a (vidjeti u tom smislu presudu od 30. siječnja 2020., Generics (UK) i dr., C‑307/18, EU:C:2020:52, t. 84. i 85.).

39      Međutim, kvalifikacija „ograničenje s obzirom na cilj” mora se prihvatiti kada iz ispitivanja dotičnog sporazuma o mirnom rješavanju sporova proizlazi da su prijenosi vrijednosti predviđeni njime objašnjeni samo poslovnim interesom kako nositelja patenta tako i navodnog počinitelja povrede da se ne upuštaju u tržišno natjecanje prema zaslugama, s obzirom na to da su sporazumi kojima konkurenti svjesno zamjenjuju rizike tržišnog natjecanja praktičnom međusobnom suradnjom obuhvaćeni kvalifikacijom „ograničenja s obzirom na cilj” (vidjeti u tom smislu presudu od 30. siječnja 2020., Generics (UK) i dr., C‑307/18, EU:C:2020:52, t. 83. i 87.).

40      U svrhu tog ispitivanja valja u svakom pojedinačnom slučaju ocijeniti je li neto pozitivan saldo prijenosa vrijednosti proizvođača izvornih lijekova u korist proizvođača generičkih lijekova bio dovoljno značajan da doista potakne proizvođača generičkih lijekova na odustajanje od ulaska na dotično tržište i da, stoga, na temelju vlastitih zasluga ne konkurira proizvođaču izvornih lijekova, a da pritom nije potrebno da je taj neto pozitivan saldo nužno viši od dobiti koju bi taj proizvođač generičkih lijekova ostvario da je uspio u patentnom sporu (vidjeti u tom smislu presudu od 30. siječnja 2020., Generics (UK) i dr., C‑307/18, EU:C:2020:52, t. 93. i 94.).

41      Iz toga proizlazi da kvalifikacija sporazumâ kao što je sporazum o nagodbi kao „ograničenja s obzirom na cilj” pretpostavlja ocjenu njihovih vlastitih značajki, iz kojih treba zaključiti o eventualnoj posebnoj štetnosti za tržišno natjecanje, prema potrebi nakon detaljne analize navedenih sporazumâ, njihovih ciljeva te ekonomskog i pravnog konteksta, u okviru kojeg iznos prijenosa vrijednosti ima osobitu važnost (vidjeti u tom smislu presudu od 30. siječnja 2020., Generics (UK) i dr., C‑307/18, EU:C:2020:52, t. 89.).

42      U ovom slučaju iz odjeljka 5. pobijane odluke, a posebno iz uvodnih izjava 544. do 580. proizlazi da je Komisija objasnila na temelju postojeće sudske prakse, među kojoj je i sudska praksa navedena u točki 37. i sljedećima ove presude, koju je analizu trebala provesti. U odjeljku 6. pobijane odluke ona je, u skladu sa sudskom praksom i načelima navedenima u odjeljku 5., ispitala jesu li transakcije predviđene sporazumom o nagodbi i povezani prijenosi vrijednosti bili poticaj za Tevu da prihvati ograničavajuće klauzule.

43      Tako iz sudske prakse navedene u točki 37. i sljedećima ove presude proizlazi da je potrebno provesti sveobuhvatnu ocjenu koja uključuje interese i poticaje stranaka o kojima je riječ, kako bi se provjerilo jesu li komercijalne transakcije iz sporazuma o nagodbi, poput onih navedenih u točki 17. ove presude, mogle imati druga objašnjenja osim poslovnog interesa kako nositelja patenta tako i navodnog kršitelja da se ne upuste u tržišno natjecanje prema zaslugama.

44      U tom pogledu valja istaknuti, što tužitelji uostalom ne osporavaju, da prijenos vrijednosti na proizvođača generičkih lijekova može imati različite oblike, poput izravnog ili neizravnog plaćanja, koji čine dio komercijalnih transakcija između proizvođača izvornih lijekova i proizvođača generičkih lijekova. Takva komercijalna transakcija stoga može donijeti proizvođaču generičkih lijekova koristi koje inače ne bi ostvario u uobičajenim tržišnim uvjetima, bilo zato što takva transakcija ne bi bila izvršena u uobičajenim tržišnim uvjetima ili zato što bi ta transakcija bila izvršena pod uvjetima povoljnijima od uobičajenih tržišnih uvjeta. Osim toga, treba istaknuti da u normalnim tržišnim uvjetima nije uobičajeno da se protučinidba za transakciju sastoji od obveze nenatjecanja i neosporavanja patenta.

45      U skladu s time, Komisija je bila dužna provjeriti bi li komercijalne transakcije iz sporazuma o nagodbi također mogle biti sklopljene pod tako povoljnim uvjetima da nisu postojale ograničavajuće klauzule. Naime, ako Komisija može utvrditi da predmetne transakcije ne bi bile sklopljene ili ne bi bile zaključene pod tako povoljnim uvjetima da navedene klauzule nisu postojale, može se zaključiti da je jedino objašnjenje za navedene transakcije poslovni interes nositelja patenta o kojem je riječ i navodnog počinitelja povrede da se ne upuste u tržišno natjecanje prema zaslugama.

46      Kako bi se utvrdilo je li jedino uvjerljivo objašnjenje svih komercijalnih transakcija bilo to da se Teva potakne na prihvaćanje ograničavajućih klauzula i da tako odustane od tržišnog natjecanja s Cephalonom na temelju svojih zasluga ili bi te transakcije, u svakom slučaju, bile zaključene u normalnim tržišnim uvjetima, Komisija je morala usporediti ono što se stvarno dogodilo s onim što bi se dogodilo da ograničavajućih klauzula nije bilo. Iz toga slijedi da treba odbiti kao neosnovan argument prema kojem je Komisija primijenila pogrešnu hipotetsku analizu.

47      Isto tako, suprotno onomu što tvrde tužitelji, pravni kriterij koji je primijenila Komisija nije hipotetska analiza koja proizlazi iz ocjene sporazumâ kao ograničenja s obzirom na posljedicu.

48      Komisija je samo ispitala bi li predmetne komercijalne transakcije bile zaključene bez ograničavajućih klauzula radi provjere potiču li one Tevu na to da odustane od tržišnog natjecanja s Cephalonom na temelju njezinih zasluga.

49      Kao što to proizlazi iz sudske prakse navedene u točki 37. i sljedećima ove presude, svrha ocjene koja se mora provesti kako bi se utvrdilo je li neki sporazum obuhvaćen kvalifikacijom „ograničenja s obzirom na cilj” nije utvrditi ni kvantificirati protutržišne učinke neke prakse, nego samo utvrditi njegovu objektivnu težinu, koja upravo može opravdati to da se njegovi učinci ne moraju ocjenjivati (vidjeti u tom smislu presudu od 25. ožujka 2021., Arrow Group i Arrow Generics/Komisija, C‑601/16 P, neobjavljenu, EU:C:2021:244, t. 86.).

50      Činjenica da se ta ocjena mora provesti, prema potrebi, nakon detaljne analize predmetnog sporazuma i osobito poticajnog učinka prijenosa vrijednosti koji se njime predviđa, ali i njegovih ciljeva te ekonomskog i pravnog konteksta u kojem se nalazi, ne podrazumijeva ocjenu protutržišnih učinaka tog sporazuma na tržište. Ona samo pretpostavlja cjelovitu i detaljnu ocjenu samih složenih sporazuma kako bi se ne samo isključila kvalifikacija „ograničenja s obzirom na cilj” kada postoji dvojba o njihovoj dovoljnoj štetnosti za tržišno natjecanje nego i kako bi se izbjeglo to da sporazumi mogu ne biti obuhvaćeni tom kvalifikacijom samo zbog svoje složenosti, iako detaljna analiza tih sporazuma pokazuje da objektivno imaju dovoljan stupanj štetnosti za tržišno natjecanje (presuda od 25. ožujka 2021., Arrow Group i Arrow Generics/Komisija, C‑601/16 P, neobjavljena, EU:C:2021:244, t. 87.).

51      Što se tiče argumenta tužiteljâ koji se temelji na tome da je kriterij ograničenja s obzirom na cilj koji je primijenila Komisija u pobijanoj odluci suprotan presudi od 30. siječnja 2020., Generics (UK) i dr. (C‑307/18, EU:C:2020:52), jer bi svaka dodatna transakcija imala razumnu naknadu koju bi proizvođač izvornih lijekova platio proizvođaču generičkih lijekova za isporuku usluga ili proizvoda, valja podsjetiti na to da Sud u navedenoj presudi zapravo nije isključio mogućnost da, u određenim slučajevima, sporazum o nagodbi koji uključuje prijenos novčanih ili nenovčanih vrijednosti ne bi bio obuhvaćen kvalifikacijom „ograničenja s obzirom na cilj”. To bi bio slučaj kad bi se navedeni prijenosi vrijednosti mogli pokazati opravdanima, odnosno prikladnima i strogo nužnima s obzirom na legitimne ciljeve stranaka sporazuma. Međutim, valja utvrditi da se to pitanje treba razmotriti u okviru drugog dijela ovog tužbenog razloga, kojim tužitelji tvrde da su transakcije zaključene izvan sporazuma o nagodbi imale drugo uvjerljivo objašnjenje, koje se razlikuje od onoga da predstavljaju protučinidbu ograničavajućim klauzulama.

52      Što se tiče tvrdnje prema kojoj je Komisija svoju ocjenu u pobijanoj odluci temeljila samo na subjektivnoj namjeri stranaka, valja podsjetiti na to da, kako bi se ocijenilo sadržava li sporazum ograničenje „s obzirom na cilj”, valja uzeti u obzir sadržaj njegovih odredbi, ciljeve koji se njime žele postići te ekonomski i pravni kontekst u kojem se on nalazi. Osim toga, iz sudske prakse proizlazi da, iako namjera stranaka nije element potreban za određivanje ograničavajućeg karaktera sporazuma, ništa ne sprječava tijela nadležna za zaštitu tržišnog natjecanja ili nacionalna tijela i tijela Europske unije da to uzimaju u obzir (vidjeti presudu od 2. travnja 2020., Budapest Bank i dr., C‑228/18, EU:C:2020:265, t. 53. i navedenu sudsku praksu). To je li se Komisija prilikom svoje ocjene oslanjala samo na subjektivne čimbenike razmatrat će se u okviru drugog dijela ovog tužbenog razloga.

53      Što se tiče tereta dokazivanja, na Komisiji je da dokaže da su u relevantnom kontekstu klauzule o zabrani tržišnog natjecanja i o neosporavanju patenta zaključene u okviru predmetnog sporazuma o nagodbi dovele do sporazuma kojim se ograničava tržišno natjecanje s obzirom na cilj i stoga da dokaže da iz ispitivanja tog sporazuma proizlazi da se prijenosi vrijednosti predviđeni njime objašnjavaju isključivo poslovnim interesom nositelja predmetnog patenta i navodnog počinitelja povrede da se ne uključe u tržišno natjecanje prema zaslugama (vidjeti sudsku praksu iz točke 39. ove presude).

54      Međutim, suprotno onomu što tvrde tužitelji, Komisija se može osloniti samo na pravne i ekonomske elemente koji su uzeti u obzir prilikom pregovora koji su doveli do sporazuma o nagodbi, uključujući i komercijalne transakcije. Elementi koji su nastali nakon sklapanja sporazuma o nagodbi ne mogu biti dio relevantnog okvira jer ih stranke nisu mogle uzeti u obzir kada su odlučile sklopiti taj sporazum.

55      Budući da tužitelji ističu da u trenutku donošenja pobijane odluke postoji nedostatak iskustva u pravu Unije kako bi se predmetni sporazum kvalificirao kao „ograničenje s obzirom na cilj”, dovoljno je uputiti na presudu od 30. siječnja 2020., Generics (UK) i dr. (C‑307/18, EU:C:2020:52), i na presudu od 25. ožujka 2021., Lundbeck/Komisija (C‑591/16 P, EU:C:2021:243). Naime, u prvonavedenoj presudi Sud je naveo pod kojim se uvjetima sporazum o nagodbi treba kvalificirati kao „ograničenje s obzirom na cilj”. U točki 130. drugonavedene presude Sud je pojasnio da nije uopće potrebno da Komisija već osudi istu vrstu sporazuma kako bi se mogli smatrati ograničenjem tržišnog natjecanja s obzirom na cilj, i to čak i ako su oni nastali u posebnom kontekstu poput prava intelektualnog vlasništva. Dakle, taj se argument ne može prihvatiti.

56      Što se tiče argumenta da je Komisija ocijenila komercijalne transakcije „kao cjelinu”, dovoljno je u toj fazi, kao prvo, istaknuti da su komercijalne transakcije iz sporazuma o nagodbi bile zaključene kao da su dio cjeline. Činjenica da su sporazum o nagodbi i transakcije koje sadržava sklopljeni u isto vrijeme ili da između njih postoji ugovorna veza upućuje na to da ti sporazumi čine istu ugovornu cjelinu. U takvom slučaju postoji rizik da kombinacija trgovinskog sporazuma i sporazuma o nagodbi koji sadržava klauzule o zabrani stavljanja na tržište i o neosporavanju patenta, koje same po sebi ograničavaju tržišno natjecanje, u stvarnosti ima za cilj, pod izlikom komercijalne transakcije, koja može imati oblik složene ugovorne konstrukcije, to da potakne proizvođača generičkih lijekova na to da se podvrgne tim klauzulama prijenosom vrijednosti predviđenim dodatnim sporazumom. U tom kontekstu, kao što je to već navedeno u točki 45. ove presude, pitanje bi li takva transakcija također bila zaključena u normalnim tržišnim uvjetima dio je procjene koju Komisija mora provesti. Kao drugo, valja istaknuti da je nakon takve procjene važan neto pozitivan saldo prijenosa vrijednosti izvršenih u okviru svih transakcija, kao što to proizlazi iz sudske prakse navedene u točki 40. ove presude.

57      Iz prethodno navedenog proizlazi da, uz određene argumente koje treba ispitati u okviru drugog dijela ovog tužbenog razloga, prvi dio prvog tužbenog razloga treba odbiti kao neosnovan.

b)      Drugi dio prvog tužbenog razloga

58      U okviru drugog dijela prvog tužbenog razloga tužitelji tvrde da su transakcije zaključene izvan sporazuma o nagodbi imale uvjerljivo objašnjenje koje se razlikuje od onoga da su bile puka protuteža ograničavajućim klauzulama.

59      Svaka od transakcija nije nastajala kao rezultat pregovora koji su se vodili o ulasku Tevina modafinila na tržište generičkih lijekova, nego kao rezultat legitimnih, dobro utvrđenih i postojećih komercijalnih potreba obiju strana. Za svaku transakciju Teva ili Cephalon bili su ili jedina strana s kojom je bilo moguće poslovati (kao u slučaju Tevinih prava intelektualnog vlasništva u pogledu modafinila i Cephalonovih kliničkih podataka) ili potencijalni partner s jedinstvenim i odgovarajućim iskustvom (kao u slučaju Tevina proizvodnog kapaciteta AFS‑a modafinila ili Tevine distribucijske platforme u Ujedinjenoj Kraljevini).

60      Komisija osporava argumente tužiteljâ.

61      S obzirom na prigovore koje su iznijeli tužitelji, najprije valja provjeriti je li Komisija za svaku od komercijalnih transakcija predviđenih sporazumom o nagodbi počinila pogrešku u ocjeni time što je zaključila da je cilj navedene transakcije bio prijenos vrijednosti s Cephalona na Tevu u zamjenu za Tevinu obvezu da neće neovisno ući na tržišta generičkih lijekova i da neće konkurirati Cephalonu u pogledu modafinila.

1)      Tevina licencija za prava intelektualnog vlasništva na modafinil

62      Na temelju članka 2.2. sporazuma o nagodbi, Cephalon je pristao kupiti od Teve (neisključivu) licenciju za Tevina prava intelektualnog vlasništva za ukupan iznos od 125 milijuna američkih dolara (USD), odnosno oko 92,9 milijuna eura.

63      U uvodnoj izjavi 864. pobijane odluke Komisija je zaključila da je Teva stekla znatnu vrijednost time što je Cephalonu dala licenciju za svoja prava intelektualnog vlasništva. Što se tiče Cephalona, Komisija je pojasnila da on nije bio zainteresiran za stjecanje prava intelektualnog vlasništva od Teve, da nije imao nikakvu stvarnu potrebu za njihovim stjecanjem prije sporazuma o nagodbi i da nije imao nikakav interes platiti znatne iznose za licenciju prava intelektualnog vlasništva koja za njega nije imala nikakvu vrijednost ili je imala samo ograničenu vrijednost. Prema mišljenju Komisije, činjenice stoga snažno upućuju na to da Cephalon uopće ne bi zaključio tu transakciju ili, u svakom slučaju, da to ne bi učinio pod istim uvjetima da nije sklopljen sporazum o nagodbi i da je predmet transakcije bio prijenos vrijednosti s Cephalona na Tevu u zamjenu za obvezu potonje da neće neovisno ući na tržište modafinila i da neće konkurirati Cephalonu prema svojim zaslugama. Komisija je također smatrala da druga objašnjenja transakcija koje su stranke izvršile nisu uvjerljiva. Tevina licencija za prava intelektualnog vlasništva stoga je podrazumijevala neopravdani prijenos vrijednosti Tevi, koji ona ne bi mogla steći da nije sklopljen sporazum o nagodbi.

64      Tužitelji osporavaju Komisijinu ocjenu iz pobijane odluke da Cephalon, u vrijeme sklapanja sporazuma o nagodbi, nije smatrao Tevina prava intelektualnog vlasništva ozbiljnom prijetnjom i da nikad prije nije pokazao ni najmanji interes za njihovo stjecanje.

65      Prema mišljenju tužiteljâ, znanstveni dokazi pokazuju da bi se Cephalonovi proizvodi modafinila mogli smatrati protivnima Tevinoj američkoj prijavi patenta za modafinil „u obliku III.” (kristalni oblik modafinila, uveden 2000. i objavljen 2002.).

66      Naime, potpredsjednik Cephalona, osoba M. M., koja je također bila odgovorna za kemijsko istraživanje i razvoj na globalnoj razini, odmah se zainteresirala za Tevine prijave koje se odnose na polimorfe modafinila nakon što je za njih saznala. Zatim je Cephalon naručio studiju od društva Crystallics BV, dovršenu u ožujku 2003., dobio rezultate studije koju je 2004. proveo profesor C. sa Sveučilišta u Rouenu (Francuska) te je u siječnju 2006. dobio preliminarne rezultate studije koju je provelo društvo Solid State Chemical Information, Inc. (SSCI).

67      Na temelju tih studija Cephalon je želio doznati stvaraju li njegovi postupci polimorfe koje navodi Teva i kolika je vjerojatnost da bi količine oblika III. mogle i dalje postojati tijekom komercijalnog procesa proizvodnje.

68      Prema mišljenju tužiteljâ, znanstveni dokazi koje je Cephalon prikupio od 1995. do 2005. dali su progresivne zaključke koji su otkrili rizik od povrede.

69      Osim toga, tužitelji navode da je Cephalon također zatražio stručno mišljenje profesora M. s Massachusetts Institutea of Technology (MIT), koji je zaključio da je Cephalon izložen riziku da se oblik III., koji je predmet Tevinih patentnih prijava, otkrije u njezinu konačnom proizvodu. Tužitelji, između ostalog, navode kako slijedi:

–        Teva je imala velike izglede da uspije u svakom sudskom postupku ili „uplitanju” pred United States Patent and Trademark Officeom (Ured za patente i žigove Sjedinjenih Američkih Država), koji je doveo u pitanje njezina patentna prava na oblik III., tako da Komisija nije trebala dovesti u pitanje poslovnu procjenu društva Cephalon kako bi otklonila taj rizik;

–        činjenica da je Cephalon pustio na tržište Provigil u Sjedinjenim Američkim Državama prije datuma prvenstva Tevine prijave patenta nije smanjila rizik za Cephalon, kao što to pogrešno tvrdi Komisija;

–        tvrdnja Komisije da nije postojao rizik od povrede jer Cephalon nije stvarno otkrio oblik III. u svojem konačnom proizvodu u prosincu 2005. ne uzima u obzir ostvarenja znanosti;

–        kad je riječ o nedostatku dokumenata, u SAD‑u je uobičajeno ne dokumentirati zabrinutost u vezi s povredom, zbog straha da će se ti dokumenti upotrijebiti u sudskom postupku za utvrđivanje ne samo povrede, već, štoviše, namjerne povrede koja bi mogla utrostručiti naknadu štete;

–        naknade koje je Cephalon plaćao na temelju sporazuma o licenciranju za Tevina prava intelektualnog vlasništva bile su razumne i Komisija nije dokazala suprotno.

70      Komisija osporava argumente tužiteljâ.

71      Iz pobijane odluke proizlazi da se Komisija u potporu svojem zaključku prema kojem je licencija za Tevina prava intelektualnog vlasništva podrazumijevala neopravdani prijenos vrijednosti na nju (vidjeti točku 63. ove presude), osobito oslonila, s jedne strane, na dokaze iz razdoblja kada je sporazum o nagodbi bio sklopljen, a koji pokazuju da se Cephalon nije osjećao stvarno ugroženim Tevinim pravima intelektualnog vlasništva i nikad prije nije pokazao interes za njihovo stjecanje i, s druge strane, na Cephalonov nedostatak dužne pažnje.

72      Kao što proizlazi iz spisa, Cephalon je od 2002. znao da je Teva podnijela patentnu prijavu za oblik III., da bi se, ako je potrebno, određene rezidualne količine oblika III. mogle otkriti u konačnom proizvodu Cephalona, da se oblik III. može spojiti između dva kristala oblika I. (u tom se slučaju radi o „povezivanju” oblika I. i III. modafinila) i da je oblik III. predmet koji se može patentirati. Međutim, ne postoji nikakva ozbiljna naznaka da je Cephalon u vrijeme nastanka činjenica bio stvarno zabrinut zbog eventualnih posljedica Tevine patentne prijave za oblik III.

73      Naime, Cephalon je od 1999. bio upoznat s činjenicom da je modafinil u obliku III. stvoren tijekom postupka proizvodnje, ali se zatim tijekom navedenog postupka pretvorio u modafinil u obliku I. (prema studijama Lafona).

74      Svakako je točno da je Cephalon, nakon što je saznao za Tevinu patentnu prijavu za oblik III. modafinila i prije sklapanja sporazuma o nagodbi, naručio istraživanje.

75      Kao prvo, to je bio zahtjev upućen Crystallicsu za istraživanje s ciljem boljeg razumijevanja utjecaja uvjeta različitih polimorfa i kontrole procesa. Rezultat tog istraživanja, dovršenog 2003., pokazao je da je u velikoj većini uvjeta kristalizacije dobiveni modafinil bio mješavina oblika I. i III.

76      Kao drugo, Cephalon je 2004. primio rezultate studije koju je proveo profesor C. sa Sveučilišta u Rouenu, a koju Cephalon međutim nije zatražio. Iz te studije proizlazi da su oblik I. i III. modafinila bili vrlo slični i da su dva polimorfna oblika imala sklonost rasti kao kristali blizanci.

77      Međutim, iz spisa proizlazi da te studije i njihovi rezultati nisu izazvali posebnu zabrinutost društva Cephalon.

78      Naime, iz interne prezentacije iz 2003., koja je izvještavala o Tevinim prijavama koje se odnose na kristalne oblike modafinila, proizlazi da je Cephalon pretpostavio da će vjerojatno postojati „postupak interferencije” između njega i Teve, ali da on raspolaže ranijim pravima, tako da nije bilo razloga za zabrinutost.

79      Isto tako, u internoj poruci elektroničke pošte iz kolovoza 2005. dr. H., glavni savjetnik za patente Cephalona, izjavio je da je već dugo upoznat sa „situacijom patenata” u Sjedinjenim Američkim Državama i Europi u vezi s modafinilom te da nema razloga za zabrinutost u pogledu „potencijalnih povreda”.

80      Kao treće, što se tiče studije koju je proveo SSCI, a koju je Cephalon zatražio prije sklapanja sporazuma o nagodbi, valja utvrditi da je Cephalon primio preliminarne rezultate tek nakon sklapanja navedenog sporazuma, odnosno 6. siječnja 2006. Posljedično, navedene rezultate Cephalon nije mogao uzeti u obzir za procjenu rizika od povrede prilikom sklapanja sporazuma o nagodbi i oni ne omogućuju utvrđivanje je li Cephalon imao interes za Tevina prava intelektualnog vlasništva.

81      Kao četvrto, isti se zaključak nameće u pogledu M.-ova izvješća (odnosno mišljenja profesora M. s MIT‑a) koje su tužitelji zatražili tijekom upravnog postupka iz 2018.

82      Argument tužiteljâ u skladu s kojim se radilo o „postupnom učenju” nije uvjerljiv kao ni argument prema kojem je Cephalon bio vrlo zabrinut „krajem 2005. godine”. U tom pogledu valja utvrditi da Cephalon u razdoblju od 2003. do 2005. nije poduzimao nikakve korake u odnosu na Tevu, iako mu za to nije nedostajalo potrebnog znanja. Zbog toga odluka o tome može li sredstvo biti zaštićeno patentom koju je donio Ured za patente i žigove Sjedinjenih Američkih Država u rujnu 2005. ne objašnjava navodnu iznenadnu zabrinutost, imajući na umu da je sam Cephalon 2003. namjeravao patentirati modafinil oblika III., što potvrđuje da je znao barem 2003. (vidjeti točku 72. ove presude) da se radi o predmetu koji je moguće zaštiti patentom. Osim toga, u vrijeme sklapanja sporazuma o nagodbi Cephalon nije otkrio nikakve tragove polimorfnog modafinila oblika III., ni u svojem AFS‑u modafinila ni u konačnom proizvodu Provigilu.

83      Osim toga, ne postoji dokumentirani dokaz o eventualnoj zabrinutosti Cephalona. Argument tužiteljâ da se nepostojanje dokaza o činjenicama, iz razdoblja njihova nastanka, može objasniti američkim postupovnim pravom mora se odbiti.

84      U tom pogledu, kao prvo, ako je dokument obuhvaćen pravilom „povjerljivosti", on je zaštićen i ne može biti objavljen pred američkim sudovima.

85      Kao drugo, suprotno tomu, iz spisa proizlazi da određeni dokazi iz razdoblja nastanka činjenica potkrjepljuju činjenicu da je Cephalon smatrao da njegovi proizvodi ne povređuju Tevina prava intelektualnog vlasništva. Štoviše, kao i Komisija, mora se uzeti u obzir da bi Cephalon, da je stvarno uočio rizik od povrede Tevinih prava intelektualnog vlasništva, djelovao kako bi otklonio taj rizik, što on nije učinio. Osim toga, čak i kada je Teva stupila u kontakt s Cephalonom, u srpnju 2005., kako bi raspravila o licenciranju svojih prava intelektualnog vlasništva, Cephalon nije izrazio interes za takvu licenciju izvan okvira sporazuma o nagodbi.

86      Naposljetku, Cephalonov nedostatak dužne pažnje u tom pogledu može se objasniti ako se uzme u obzir da je dodjela licencije za Tevina prava intelektualnog vlasništva Cephalonu u biti imala za cilj potaknuti Tevu na prihvaćanje ograničavajućih klauzula. Konkretno, iz prethodno navedenog proizlazi da Cephalon nije izrazio stvarni interes za dobivanje licencije, izvan okvira sporazuma o nagodbi. Nadalje, Cephalonova tvrdnja da je bio dobro upoznat s postojećim patentima u pogledu modafinila nije uvjerljiva. Naime, njome se ne može objasniti zašto je Cephalon pristao kupiti licenciju za Tevina prava intelektualnog vlasništva, bez procjene iznosa naknada koje treba platiti i zašto je Cephalon odmah bezuvjetno platio znatan dio tih naknada a da pritom nije bio siguran hoće li Tevina patentna prijava biti odobrena. Naposljetku, valja istaknuti da standardne odredbe kojima se štite interesi Cephalona nisu ni ugovorene u sporazumu o licenciji.

87      Stoga je potrebno utvrditi da je Komisija u pobijanoj odluci pravilno zaključila da se razina prijenosa vrijednosti ostvarene licencijom za Tevina prava intelektualnog vlasništva može objasniti jedino činjenicom da predstavlja protučinidbu za Tevino prihvaćanje ograničavajućih klauzula.

2)      Sporazum o opskrbi AFS‑om modafinila

88      U skladu s člankom 2.4. sporazuma o nagodbi, Teva i Cephalon su se obvezali zaključiti sporazum o opskrbi na temelju kojeg bi, kao prvo, Teva Cephalonu isporučila najmanje 10 000 kg AFS‑a modafinila godišnje između 2007. i 2011. (ukupno najmanje 50 000 kg) i, kao drugo, Cephalon bi zauzvrat plaćao Tevi fiksnu minimalnu cijenu koja je izričito osmišljena da odražava Tevine približne proizvodne troškove, uvećane za 30 %, u ukupnom iznosu od 28 milijuna USD između 2007. i 2011. Slijedom toga, 7. studenoga 2006. Teva je s Cephalonom, posredstvom svojeg društva kćeri Plantex, sklopila ugovor o provedbi uvjeta utvrđenih u članku 2.4. sporazuma o nagodbi (u daljnjem tekstu: Sporazum o opskrbi AFS‑om modafinila).

89      U uvodnoj izjavi 781. pobijane odluke Komisija je zaključila da su za Tevu uvjeti iz sporazuma o opskrbi AFS‑om modafinila predstavljali stabilan izvor prihoda zajamčen tijekom pet godina, koji ona ne bi mogla ostvariti bez prihvaćanja obveza nenatjecanja i neosporavanja patenta iz sporazuma o nagodbi. Što se tiče društva Cephalon, Komisija je u pobijanoj odluci zaključila da ono ne bi pristalo sklopiti sporazum o opskrbi AFS‑om modafinila da nije bilo tih obveza jer to ne bi bilo ekonomski racionalno, uzimajući u obzir njegov položaj u području opskrbe, potražnju u tom razdoblju kao i uvjete tog sporazuma.

90      Tužitelji osporavaju Komisijin zaključak u pogledu Cephalona. Potonje društvo suočilo se s rizikom nedovoljne opskrbe AFS‑om modafinila, što također proizlazi iz dokumenata o činjenicama iz vremena njihova nastanka kao što je poruka elektroničke pošte od 29. prosinca 2005. Osim toga, tužitelji prigovaraju Komisiji da je svoju odluku temeljila na selektivnom i neuravnoteženom ispitivanju spisa u pogledu kapaciteta opskrbe Cephalona i cjenovnih uvjeta dogovorenih s Tevom.

91      U tom kontekstu tužitelji objašnjavaju da je krajem studenoga 2005., nakon što je Food and Drug Administration (FDA, Agencija za hranu i lijekove, Sjedinjene Američke Države) najavio da se Sparlon može odobriti, Cephalon povisio svoje interne procjene potreba za AFS‑om modafinila za proizvodnju svojih lijekova Provigila, Nuvigila i Sparlona jer se za stavljanje na tržište dvaju potonjih lijekova, planirano u bliskoj budućnosti, prelazilo s količine od 96 000 kg na količinu od 138 500 ili 148 000 kg, pri čemu bi kapacitet opskrbe ostavio malo prostora za zadovoljenje povećane potražnje ili neočekivano smanjenje proizvodnje. U tom pogledu tužitelji napominju da je, što se tiče Cephalonovih dviju tvornica smještenih u Mitry‑Moryju (Francuska), jedna stara (to jest tvornica C‑1), a druga iako nova (to jest tvornica C‑2), još uvijek trebalo upravno odobrenje te je također bilo dvojbeno hoće li njegov vanjski dobavljač, društvo Helsinn, moći povećati svoju proizvodnju.

92      Stoga je najrazboritiji i najsigurniji način pokrivanja rizika od nedovoljne opskrbe bilo sklapanje ugovora s Tevom. Prema Cephalonovu mišljenju, Teva je bila logičan partner s obzirom na to da je imala velik kapacitet za proizvodnju modafinila jer je uložila napor u uvođenje proizvoda na bazi modafinila. Osim toga, ukupan iznos koji je trebao biti plaćen na temelju tog sporazuma predstavljao bi samo mali dio gubitaka koje bi Cephalon pretrpio da njegova opskrba AFS‑om nije bila dostatna.

93      Komisija osporava argumente tužiteljâ.

94      Kao prvo, valja istaknuti da tužitelji ne dovode u pitanje Tevin interes i da se njihova kritika odnosi samo na interes koji je Cephalon imao za zaključenje sporazuma o opskrbi.

95      Kao drugo, ne može se prihvatiti tvrdnja prema kojoj je Komisija dovela u pitanje poslovnu procjenu Cephalona ili je provela selektivno i neuravnoteženo ispitivanje spisa. U tom pogledu valja utvrditi da je Komisija u pobijanoj odluci svoj zaključak temeljila na dokumentima iz razdoblja nastanka činjenica, koji većinom potječu od samog Cephalona. Nakon toga je Komisija samo provjerila vjerodostojnost navoda tužiteljâ s obzirom na činjenice koje proizlaze iz dokaza.

96      Iz predmetnih dokaza doista proizlazi da je Cephalonov procijenjeni kapacitet opskrbe od 2007. bio dovoljan da zadovolji njegovu očekivanu potražnju.

97      U tom je pogledu očito (vidjeti točku 91. ove presude) da se opskrbni lanac Cephalona sastojao od njegovih tvornica u Mitry‑Moryju, odnosno postojeće tvornice C‑1 i nove tvornice C‑2, kao i vanjskog dobavljača, Helsinna.

98      Iz Cephalonovih dokumenata, koji datiraju iz vremena nastanka činjenica, proizlazi da je to društvo na kraju 2005. procijenilo svoju potrebu za AFS‑om modafinila:

–        za 2006. godinu, između 115 000 i 148 000 kg, dok je mogao imati pristup ukupnoj količini od oko 146 000 kg (tj. 37 000 kg iz tvornice C‑1, 29 400 kg iz tvornice C‑2 i 80 000 kg od njegova dobavljača Helsinna);

–        za 2007. godinu, između 117 000 i 146 000 kg, dok je mogao imati pristup ukupnoj količini od oko 230 000 kg (tj. 37 000 kg iz tvornice C‑1, 74 000 kg iz tvornice C‑2 i 120 000 kg od Helsinna);

–        za 2008. godinu, između 137 000 i 160 000 kg, dok je mogao imati pristup ukupnoj količini od oko 230 000 kg (tj. 37 000 kg iz tvornice C‑1, 74 000 kg iz tvornice C‑2 i 120 000 kg od Helsinna).

99      Na temelju tih brojki može se zaključiti, s obzirom na godine 2007. i 2008., da je predviđeni kapacitet opskrbe Cephalona prelazio predviđenu potražnju i da se stoga nije postavilo pitanje dugoročne nedovoljne opskrbe. Stoga je Komisija mogla pravilno zaključiti da zabrinutost u pogledu nedovoljne opskrbe nije uvjerljivo objašnjenje za to što je Cephalon sklopio sporazum.

100    Osim toga, u spisu nema nikakvih naznaka o zabrinutosti Cephalona u vezi s mogućom dugoročnom nedostatnosti opskrbe AFS‑om modafinila.

101    Točno je da iz poruke elektroničke pošte od 29. prosinca 2005., na koju se pozivaju tužitelji, proizlazi da postoji zabrinutost u pogledu opskrbe. Međutim, navedena zabrinutost odnosila se samo na početak 2006., a ne na iduće razdoblje. Zbog tog razloga sporazum o opskrbi AFS‑om modafinila koji je zaključen s Tevom nije mogao to ispraviti za 2006. jer se odnosio na opskrbu za razdoblje od 2007. do 2011. Usto, iz te poruke elektroničke pošte proizlazi da je postojalo interno rješenje za rješavanje problema prijavljenog u prvoj polovici 2006., a to je usporavanje ili zaustavljanje proizvodnje R‑modafinila (tj. AFS‑a Nuvigila) tijekom dva do tri mjeseca kako bi se izgradila određena zaliha modafinila za moguće povećanje potražnje za Provigilom i moguće povećanje predviđene prodaje Sparlona nakon njegova stavljanja u promet.

102    Uostalom, poruka elektroničke pošte od 29. prosinca 2005. uslijedila je nakon potpisivanja sporazuma o nagodbi. Ako je postojala stvarna zabrinutost zbog mogućeg dugoročnog problema nedovoljne opskrbe, to bi se spomenulo u navedenoj poruci elektroničke pošte, kao i odabir Teve kao novog izvora opskrbe.

103    Što se tiče kritike tužiteljâ koja se odnosi na analizu određivanja cijena oko koje su se Cephalon i Teva sporazumjeli (uvodne izjave 404. do 407., 749., 750. i 765. pobijane odluke), dovoljno je istaknuti da iz prethodno navedenog proizlazi da zaključenje sporazuma o opskrbi AFS‑om modafinila nije bilo motivirano stvarnom zabrinutošću Cephalona u pogledu dugoročne nedostatnosti opskrbe AFS‑om modafinila. Budući da se argumenti o cijenama temelje na pretpostavci da je Cephalon s pravom tražio dodatni izvor opskrbe kako bi se zaštitio od nestašice, oni se mogu odbaciti kao bespredmetni.

104    U svakom slučaju, iz analize koju je Komisija provela u pobijanoj odluci, na temelju dokaza u spisu, proizlazi da su cijene AFS‑a modafinila koje su određene u sporazumu o opskrbi AFS‑om modafinila bile za 100 % do 300 % veće od cijena plaćenih društvu Helsinn ili unutarnjih cijena koje je Cephalon platio koristeći vlastita proizvodna postrojenja u Mitry‑Moryju. Isto tako, Tevine su cijene bile još i veće od cijena koje je ponudio Helsinn u svojim alternativnim prijedlozima za mogući novi sporazum o opskrbi AFS‑om modafinila ili drugi alternativni dobavljači. Osim toga, sporazum o opskrbi AFS‑om modafinila, kako je sklopljen, predstavljao je za Cephalon nefleksibilnu obvezu „take or pay”, kojom se obvezao kupovati fiksne količine AFS‑a modafinila u trenutku kada je buduća potražnja njegovih predloženih lijekova na bazi modafinila (tj. Nuvigila i Sparlona) bila neizvjesna jer još nije imao regulatorna odobrenja.

105    Iz prethodno navedenog proizlazi da je Komisija, a da pritom nije počinila pogrešku, mogla smatrati da razlozi koje je Cephalon naveo kako bi opravdao sklapanje sporazuma o opskrbi AFS‑om modafinila ne odgovaraju najrazboritijem ni najsigurnijem načinu pokrivanja rizika nedovoljne opskrbe.

106    Iz prethodno navedenog također proizlazi da je Komisija mogla pravilno zaključiti da je sporazum o opskrbi AFS‑om modafinila pridonio poticanju Teve da prihvati ograničavajuće klauzule.

3)      Sporazum CEP-1347

107    U skladu s člankom 2.3. sporazuma o nagodbi, Cephalon je dodijelio Tevi licenciju za kliničke i sigurnosne podatke koje je Cephalon razvio zajedno s Tevom u okviru studija o liječenju Parkinsonove bolesti (u daljnjem tekstu: podaci koji se odnose na sporazum CEP-1347), koju je Teva trebala za stavljanje na tržište svojeg lijeka Azilect (koji nije povezan s modafinilom), u zamjenu za 1 milijun USD.

108    U uvodnoj izjavi 810. pobijane odluke Komisija je utvrdila da je pristup Cephalonovim podacima koji se odnose na sporazum CEP-1347 za Tevu bio vrlo vrijedan jer je mogao ubrzati stavljanje na tržište njezina lijeka Azilecta, od čega je mogla očekivati prodaju i znatnu dodatnu dobit. Što se tiče Cephalona, Komisija je utvrdila da nije neovisno procijenio ni pregovarao o cijeni osiguravanja pristupa podacima koji se odnose na sporazum CEP-1347 i da je te podatke upotrijebio kao prednost u pregovorima o sporazumu o nagodbi te je odbio dati licenciju dok ne bude sklopljen navedeni sporazum. Slijedom toga, Komisija je u uvodnoj izjavi 811. pobijane odluke zaključila da nije vjerojatno da je Cephalon dao pristup podacima koji se odnose na sporazum CEP-1347 u prosincu 2005. a da nisu bile preuzete obveze nenatjecanja i neosporavanja patenta iz sporazuma o nagodbi ili, u svakom slučaju, pod istim uvjetima. Iz svega toga, Komisija je zaključila da je sporazum CEP-1347 bio neopravdani prijenos vrijednosti, što je pridonijelo tomu da Teva preuzme te obveze u širem kontekstu sporazuma o nagodbi.

109    Tužitelji navode da sporazum CEP-1347 nije pridonio neopravdanom prijenosu vrijednosti, odnosno nije djelovao kao nezakonito plaćanje za odgodu ulaska na tržište, s obzirom na to da je Cephalon podatke koji se odnose na sporazum CEP-1347 prenio po tržišnoj cijeni.

110    Tužitelji osporavaju i izračun koji je Komisija napravila u uvodnoj izjavi 789. pobijane odluke, prema kojem bi jednogodišnje kašnjenje u stavljanju lijeka Azilect na tržište rezultiralo gubitkom prihoda za Tevu od oko 200 milijuna USD. Tužitelji u odgovoru na navedeno ističu da je ta procjena pretjerana jer je Komisija temelji na pogrešnom tumačenju regulatornog postupka u Sjedinjenim Američkim Državama. Komisija je pogrešno pretpostavila da bi FDA‑ovo kašnjenje s odobrenjem Azilecta oduzelo Tevi godinu dana isključivih prava u odnosu na Azilect i da bi stoga to uzrokovalo gubitak u visini jednogodišnjeg prihoda.

111    Komisija osporava argumente tužiteljâ.

112    Nesporno je da je Teva kontaktirala Cephalon kako bi dobila pravo uporabe podataka koji se odnose na sporazum CEP-1347. U tom pogledu nije osporena činjenica da su Tevi navedeni podaci bili potrebni kako bi 2006. u Sjedinjenim Američkim Državama, Kanadi i Australiji ishodila regulatorna odobrenja za svoj inovativni lijek Rasagiline, ekvivalent Azilecta. Naime, 2005. godine bio je u tijeku konačni postupak odobrenja za stavljanje Azilecta na tržište, koji je Teva pokrenula pred FDA‑om. U kontekstu tog postupka odobrenja FDA je postavio pitanja o profilu nuspojava Azilecta te je zatražio dodatna dermatološka ispitivanja. S tim u vezi zakazan je sastanak između FDA‑a i Teve 7. prosinca 2005. S obzirom na to da Teva nije bila u mogućnosti provesti navedena testiranja prije tog datuma i da je saznala da Cephalon raspolaže podacima koji bi za nju mogli biti važni, ona je u više navrata kontaktirala Cephalon.

113    Nadalje, iz dokaza proizlazi da je Cephalon bio obaviješten o Tevinoj potrebi i da je Teva smatrala da su Cephalonovi podaci koji se odnose na sporazum CEP-1347 „vrlo korisni” i „ključni” za sastanak predviđen s FDA‑om za odobrenje Azilecta u Australiji.

114    Također je nesporno da je Cephalon odbio Tevi dostaviti navedene podatke, zbog tekućih patentnih sporova u koje su bili uključeni.

115    U tom je pogledu Teva navela da je „Cephalon očito neopozivo odlučio da neće dostaviti nikakve podatke za sastanak s FDA‑om sve dok [ona] i Cephalon ne riješe u cijelosti i konačno sve sporove koji su u tijeku i druga pitanja koja se odnose na modafinil”.

116    Kao što je to Komisija pravilno istaknula u pobijanoj odluci, to upućuje na to da je Cephalon priopćavanje podataka koji se odnose na sporazum CEP-1347 Tevi uvjetovao rješavanjem tekućeg patentnog spora, za koji su obveze nenatjecanja i neosporavanja patenta bile ključne.

117    Što se tiče izračuna koji je Komisija provela u uvodnoj izjavi 789. pobijane odluke, treba napomenuti da se on temelji na Tevinu internom dokumentu koji datira iz vremena nastanka činjenica i koji sadržava predviđanja prihoda od prodaje Azilecta, koja je izradila potonja za razdoblje od 2006. do 2009. Na temelju tih procjena lako se može izvršiti izračun izgubljene dobiti u slučaju kašnjenja u uvođenju Azilecta na tržište, kao što to proizlazi iz pobijane odluke i dodatnih objašnjenja koja je Komisija dala u svojim pismenima. Iz toga proizlazi da bi takvo kašnjenje dovelo do gubitka prihoda u iznosu od 200 milijuna USD i da bi kašnjenje od samo jednog tjedna imalo znatne posljedice. To pokazuje da je Tevi bilo važno da što je prije moguće dobije pristup podacima koji se odnose na sporazum CEP-1347.

118    Što se tiče argumenta, koji je prvi put istaknut u replici, prema kojem je Komisija pogrešno shvatila američki regulatorni okvir, valja ga odbiti kao neosnovan a da pritom nije potrebno ispitati njegovu dopuštenost s obzirom na članak 84. stavak 1. Poslovnika Općeg suda.

119    Naime, osim činjenice da ništa ne upućuje na to da Komisija nije razumjela američki regulatorni okvir, iz tog okvira jasno proizlazi da patent ima ograničeno razdoblje valjanosti i da se obnova može odobriti samo jednom. U ovom slučaju treba uzeti u obzir Tevino poimanje u vrijeme nastanka činjenica. S obzirom na to da je već 1994. podnijela prijavu za patent za Rasagiline (AFS za Azilect), znala je da je isključivost privremena i da bi trajanje postupaka potrebnih za odobrenje lijeka Azilect moglo skratiti trajanje te zaštite. Za nju je stoga bilo ključno što prije raspolagati potrebnim podacima kako bi ishodila odobrenje FDA‑a.

120    Iz prethodno navedenog proizlazi da je Komisija mogla ispravno zaključiti da je transakcija CEP-1347 doprinijela poticanju Teve da prihvati ograničavajuće klauzule.

4)      Sporazum o distribuciji u Ujedinjenoj Kraljevini

121    U skladu s člankom 2.6. sporazuma o nagodbi, Cephalon se obvezao, prvo, odrediti Tevino društvo kći u Ujedinjenoj Kraljevini kao isključivog distributera svih svojih proizvoda na bazi modafinila u Ujedinjenoj Kraljevini na razdoblje od pet godina, s distribucijskom maržom od 20 %, i, drugo, izvršiti jednokratnu uplatu od 2,5 milijuna eura Tevi nakon puštanja u prodaju Cephalonovih proizvoda na bazi modafinila.

122    U uvodnoj izjavi 946. pobijane odluke Komisija je zaključila da je sporazum o distribuciji bio vrijedan za Tevu jer je potonja očekivala dobit prema ugovoru u iznosu od najmanje 10,5 milijuna eura na temelju njezina imenovanja isključivim distributerom u Ujedinjenoj Kraljevini (odnosno jednokratnu uplatu u iznosu od 2,5 milijuna eura i 8 milijuna eura dobiti kao distributer), što ne bi ostvarila u uobičajenim tržišnim uvjetima, barem ne u ukupnom iznosu, da nije sklopljen sporazum o nagodbi. Prema Komisijinu mišljenju, činjenice također jasno pokazuju da, s Cephalonova stajališta, jedino uvjerljivo objašnjenje za transakciju jest potaknuti Tevu na sklapanje sporazuma o nagodbi. Transakcija, kao takva, stoga je pridonijela prijenosu neopravdane vrijednosti, koji je predstavljao naknadu za Tevu kako bi preuzela obveze u širem kontekstu sporazuma o nagodbi.

123    Tužitelji osporavaju Komisijine zaključke iznesene u tom pogledu u pobijanoj odluci.

124    Nakon što su podsjetili na to da su se Cephalon i Novartis krajem 2005. odlučili da neće obnoviti svoj sporazum o distribuciji, što je dovelo do toga da je Cephalonu bio potreban novi partner za distribuciju njegovih proizvoda na bazi modafinila u Ujedinjenoj Kraljevini, tužitelji tvrde da je Teva, koja je već počela distribuirati svoj generički proizvod modafinil u Ujedinjenoj Kraljevini, bila očiti izbor. Tužitelji osporavaju Komisijin prigovor da je riječ o konkurentu s kojim je sklopljen sporazum o distribuciji jer, nakon što su stranke odlučile sklopiti sporazum o nagodbi, više nisu bili konkurenti.

125    Što se tiče komercijalnih uvjeta iz sporazuma o distribuciji u Ujedinjenoj Kraljevini, tužitelji tvrde da su bili razumni. S tim u vezi, prigovaraju Komisiji da se usredotočila na iznos od 2,5 milijuna eura kao početnu naknadu te da je inzistirala na činjenici da stranke nisu mogle dostaviti detaljne računovodstvene podatke niti deset godina poslije. Osim toga, Komisijina tvrdnja da Cephalon nije primio nikakvu vrijednost u zamjenu za jednokratno plaćanje pogrešna je. Naime, da je Cephalon primjerice pristao uključiti 2,5 milijuna eura u tekuću proviziju, čime bi se Tevina provizija povećala s 20 % na 25 %, ništa u spisu ne bi omogućilo Komisiji da ustvrdi da je naknada iracionalna. Prema mišljenju tužiteljâ, Cephalon je prihvatio početnu isplatu, kako je navedeno u sporazumu o nagodbi, „kao priznanje troškova i izdataka povezanih s tim uvođenjem na tržište koje je pripremila Teva”.

126    Komisija osporava argumente tužiteljâ.

127    U okviru ispitivanja prvog dijela ovog tužbenog razloga (vidjeti točku 45. ove presude), Opći sud je primijetio da se, kako bi se utvrdilo je li jedna od transakcija zaključenih između stranaka prema sporazumu o nagodbi zapravo bila zamjena za Tevino prihvaćanje ograničavajućih klauzula, ili bi se navedena transakcija mogla objasniti na drugi način, Komisija morala zapitati bi li stranke zaključile tu transakciju odnosno bi li je zaključile pod istim uvjetima da nije bilo navedenih odredbi.

128    U ovom slučaju, kao što je to Komisija pravilno istaknula u pobijanoj odluci, Teva je u vrijeme nastanka činjenica već stavila na tržište Ujedinjene Kraljevine svoj generički proizvod modafinil i stoga je bila izravni konkurent Cephalonu na tom tržištu, što bi i ostala da nije bilo sporazuma o nagodbi i sporazuma o distribuciji u Ujedinjenoj Kraljevini. To utvrđenje tužitelji nisu doveli u pitanje.

129    U tim je okolnostima Komisija mogla zaključiti, u uvodnoj izjavi 930. pobijane odluke, da je „eksternalizacija distribucije [Cephalonovih] proizvoda modafinila najvećem konkurentu na tržištu stvorila sukob interesa” i da „u nedostatku klauzula o zabrani tržišnog natjecanja i Tevina neosporavanja patenta, kojima su stvarno okončane Tevine neovisne djelatnosti u pogledu modafinila u cijelom svijetu (uključujući Ujedinjenu Kraljevinu), ne bi [bilo] ekonomski racionalno da Cephalon odobri distribuciju [svojih] proizvoda [...] modafinila Tevi, najvećem konkurentu na tržištu modafinila u Ujedinjenoj Kraljevini.”.

130    U tom pogledu ne može se prihvatiti argument tužiteljâ prema kojem oni više nisu bili konkurenti nakon što su odlučili sklopiti sporazum o nagodbi i da su time njihovi interesi bili usklađeni. Naime, sporazum o distribuciji čini dio sporazuma o nagodbi te je sklopljen u njegovu kontekstu. Međutim, ako bi se prihvatilo rasuđivanje tužiteljâ, Komisija ne bi mogla ispitati predstavlja li poslovna transakcija, kao što je sporazum o distribuciji, barem djelomičnu protučinidbu za prihvaćanje obveza nenatjecanja sadržanih u sporazumu o nagodbi, ako je takva transakcija dio navedenog sporazuma. To je rasuđivanje također protivno presudi od 30. siječnja 2020., Generics (UK) i dr. (C‑307/18, EU:C:2020:52). U toj presudi Sud je presudio, u točkama 90. i 91., da treba uzeti u obzir sve prijenose vrijednosti izvršene između stranaka, novčane ili nenovčane, što može zahtijevati da se u obzir uzmu i neizravni prijenosi koji proizlaze, primjerice, iz dobiti koju proizvođač generičkih lijekova treba ostvariti iz ugovora o distribuciji sklopljenog s proizvođačem izvornih lijekova i koji omogućuju prvom proizvođaču da proda eventualno određenu količinu generičkih lijekova koju proizvede proizvođač izvornih lijekova.

131    Prema tome, kao što je to Komisija pravilno istaknula, ona je bila dužna ispitati bi li stranke sklopile sporazum o distribuciji u Ujedinjenoj Kraljevini da nije bilo obveza o nenatjecanju i neosporavanju patenta.

132    Uzimajući u obzir činjenicu da tužitelji ne osporavaju utvrđenje prema kojem bi, da nije bilo takvih obveza, Teva ostala najbliži konkurent Cephalonu na tržištu modafinila u Ujedinjenoj Kraljevini, valja utvrditi, kao što je to učinila Komisija, da je vrlo malo vjerojatno da bi Cephalon odabrao svojeg najbližeg konkurenta, Tevu, kao svojeg isključivog distributera u Ujedinjenoj Kraljevini bez sporazuma o nagodbi.

133    Drugim riječima, ako je Teva mogla s Cephalonom sklopiti predmetni sporazum o distribuciji, na temelju kojeg je trebala zaraditi najmanje 8 milijuna eura provizije godišnje, to je bilo samo zato što je prihvatila ograničavajuće klauzule.

134    Prema tome, Komisija nije počinila pogrešku kada je smatrala da je sporazum o distribuciji pridonio povećanju razine prijenosa vrijednosti, koji je općenito izvršen sporazumom o nagodbi, kako bi Tevi pružio dostatnu zamjenu za prihvaćanje ograničavajućih klauzula.

135    Taj zaključak potvrđuju i interni dokumenti Cephalona koji se odnose na sporazum o nagodbi, navedeni u uvodnoj izjavi 944. pobijane odluke, u kojima se navodi da „protučinidba u Ujedinjenoj Kraljevini uključuje sporazum o distribuciji i opskrbi [...]” (interni dokument od 8. prosinca 2005.) i da će u „Ujedinjenoj Kraljevini Teva distribuirati Provigil i […] da zauzvrat neće pustiti u prodaju generički modafinil prije 2012.” (interni dokument od sredine 2006.).

136    Nadalje, što se tiče jednokratnog plaćanja iznosa od 2,5 milijuna eura na temelju ugovora o distribuciji, valja utvrditi da je, u skladu s člankom 2.6. točkom (a) podtočkom i. sporazuma o nagodbi, to plaćanje bilo namijenjeno priznavanju troškova i izdataka povezanih s Tevinim pripremama za uvođenje na tržište Cephalonova proizvoda na bazi modafinila u Ujedinjenoj Kraljevini kao i priznavanju licencije za prava intelektualnog vlasništva.

137    U tom smislu, treba napomenuti da Komisija u pobijanoj odluci ne dovodi u pitanje proviziju po stopi od 20 % prodajne cijene proizvoda na bazi modafinila u Ujedinjenoj Kraljevini za Tevu, nego jednokratno plaćanje. Prema Komisjijnu mišljenju, Cephalon nije dobio nikakvu vrijednost ni komercijalnu prednost u zamjenu za jednokratno plaćanje.

138    Prvo, treba istaknuti da je nesporno da se jednokratno plaćanje odnosi samo na Tevine navodne troškove i izdatke. Tijekom upravnog postupka tužitelji su priznali da plaćanje nije izvršeno u zamjenu za licenciju za prava intelektualnog vlasništva, iako se u članku 2.6. točki (a) podtočki i. sporazuma o nagodbi isto navodi kao jedan od razloga za jednokratno plaćanje.

139    Drugo, treba napomenuti da ništa u onodobnim dokazima ne upućuje na to kako su stranke utvrdile „Tevine troškove i izdatke povezane s pripremom /ili stavljanjem na tržište Cephalonova proizvoda modafinila” koje je Cephalon trebao nadoknaditi kao ni točan iznos tih troškova odnosno koje je usluge Cephalon mogao očekivati od Teve.

140    Naime, iz pobijane odluke proizlazi da je Komisija tijekom upravnog postupka u više navrata od tužiteljâ zatražila da objasne svrhu jednokratnog plaćanja. Međutim, tužitelji nikada nisu mogli utvrditi koje je usluge Cephalon primio u zamjenu za jednokratno plaćanje niti objasniti kako je iznos tog plaćanja izračunan pa ni dokazati da je Cephalon zatražio pojašnjenja o troškovima koje je Teva imala tijekom pregovora o sporazumu o nagodbi.

141    Kao što je to tvrdila Komisija, Tevin model distribucije u Ujedinjenoj Kraljevini potvrđuje da ona Cephalonu nije pružala usluge povezane sa stavljanjem na tržište proizvoda na bazi modafinila te da nije snosila ni troškove tog uvođenja na tržište. Naime, Tevini zadaci, kao distributera na temelju sporazuma o distribuciji, bili su ograničeni na primanje narudžbi od klijenata, prosljeđivanje narudžbi Cephalonu, primanje proizvoda od potonjeg, skladištenje i odlaganje proizvoda te jamstvo njihova prijevoza klijentima. Sve ostale zadatke, poput prijevoza proizvoda do Tevina skladišta, pakiranja proizvoda, marketinga, oglašavanja i promidžbenih aktivnosti, obavljalo je društvo Cephalon.

142    U skladu s tim, Komisija je mogla pravilno utvrditi da je predmetni sporazum pridonio neopravdanom prijenosu vrijednosti.

5)      Plaćanja namijenjena izbjegavanju troškova sporova

143    Člankom 2.5. sporazuma o nagodbi utvrđuje se obveza Cephalona da izvrši dva plaćanja Tevi kao priznanje za uštede koje je ostvario Cephalon (izbjegavanjem troškova, gubitka vremena i resursa itd.) uslijed okončanja sporova koji su u tijeku u Ujedinjenoj Kraljevini i izbjegavanja mogućih sporova o modafinilu između dviju stranaka na drugim tržištima, i to:

–        plaćanje u iznosu od 2,1 milijun GBP (oko 3,07 milijuna eura) kako bi se okončao spor koji je u tijeku u Ujedinjenoj Kraljevini (članak 2. stavak 5. točka (b) sporazuma o nagodbi);

–        plaćanje iznosa od 2,5 milijuna eura kako bi se spriječili mogući budući patentni sporovi ili drugi sporovi na europskim tržištima i na drugim tržištima izvan Sjedinjenih Američkih Država ili Ujedinjene Kraljevine (članak 2. stavak 5. točka (c) sporazuma o nagodbi).

144    Na temelju članka 2. stavka 5. točke (b) sporazuma o nagodbi, oslobađanje predmetne obveze uzelo je u obzir potrebu da se izbjegnu budući troškovi koje bi Cephalon imao i koje je tako mogao uštedjeti, odnosno „troškovi, utrošak vremena i sredstava, smetnje i troškovi povezani s vođenjem takvih sporova u Ujedinjenoj Kraljevini”.

145    U skladu s člankom 4.2. sporazuma o nagodbi, Cephalon i Teva snose vlastite troškove kad je riječ o rješavanju spora u Ujedinjenoj Kraljevini.

146    U skladu s time, Komisija je u pobijanoj odluci zaključila da sporazum o nagodbi ne predviđa naknadu štete Tevi za stvarno nastale sudske troškove. Plaćanja u iznosu od 5,57 milijuna eura navodno su služila okončanju spora u Ujedinjenoj Kraljevini i izbjegavanju svih budućih sporova između stranaka na drugim tržištima izvan Ujedinjene Kraljevine i Sjedinjenih Američkih Država. Komisija je stoga u uvodnim izjavama 898. i 899. pobijane odluke smatrala da ta dva plaćanja doprinose neopravdanom prijenosu vrijednosti u korist Teve.

147    Tužitelji tvrde da u presudi od 30. siječnja 2020., Generics (UK) i dr. (C‑307/18, EU:C:2020:52), Sud nigdje ne navodi da stvarna plaćanja namijenjena izbjegavanju sudskih troškova nisu dopuštena.

148    Osim toga, upućuju na sudove Ujedinjene Kraljevine i Sjedinjenih Američkih Država koji su prihvatili izbjegnute troškove sudske troškove.

149    Komisija osporava argumentaciju tužiteljâ.

150    U točki 86. presude od 30. siječnja 2020., Generics (UK) i dr. (C‑307/18, EU:C:2020:52), Sud je smatrao da se, u okviru sporazuma o nagodbi, prijenos iznosa može opravdati kada stvarno odgovara naknadi troškova ili ometanja poslovanja koji su povezani sa sporom između stranaka. Međutim, Sud u istoj presudi nije utvrdio da se to opravdanje može primijeniti i na sve troškove povezane s eventualnim budućim sudskim postupcima.

151    U ovom slučaju, nesporno je da je Cephalon Tevi isplatio iznos od 5,57 milijuna eura, a da u zamjenu nije primio nikakvu protučinidbu.

152    Štoviše, uplate predmetnog iznosa nisu povezane ni s kakvim troškovima koje je Teva snosila.

153    U tom pogledu, nesporno je da su se tužitelji sporazumjeli da će svaki od njih snositi vlastite troškove (vidjeti točku 145. ove presude).

154    Isto tako, da su Cephalon i Teva nastavili svoju parnicu koja je u tijeku u Ujedinjenoj Kraljevini ili da su pokrenuli novi postupak pred drugim sudovima, oboje bi snosili dodatne troškove sudskog postupka.

155    Međutim, osim toga, dogovoreno je da će Cephalon Tevi platiti dodatne iznose (vidjeti točku 143. ove presude).

156    Kao što je to Komisija istaknula u svojim podnescima i kao što je to navela u pobijanoj odluci, nema nikakve logike u tome da Teva, osim izbjegavanja budućih troškova postupka, kao i Cephalon, primi i dvije novčane isplate koja navodno odgovaraju troškovima spora koje je Cephalon izbjegao.

157    Stoga, navedena gotovinska plaćanja ne mogu „stvarno odgovarati naknadi troškova ili ometanju poslovanja koji su povezani sa sporom”, kao što to zahtijeva sudska praksa navedena u točki 150. ove presude.

158    Također je važno istaknuti, kao što je to učinila Komisija, da tužitelji ne osporavaju činjenicu da ne postoji nijedan dokaz u spisu koji dokazuje da je visina tih iznosa troškova, koje je Cephalon izbjegao, dogovorena na temelju procjene stranaka. Naime, iz spisa proizlazi da plaćanja nisu povezana ni sa kakvim stvarnim ili potencijalnim sporom. Konkretno, tužitelji ne osporavaju da plaćanje koje se odnosi na izbjegnute sudske troškove odgovara iznosu izračunanom na temelju predviđanja o prodaji modafinila u Ujedinjenoj Kraljevini, kako ih je utvrdila Teva tijekom sudskog postupka (vidjeti točku 143. prvu alineju ove presude) i da taj iznos nije povezan s eventualno izbjegnutim troškovima parničnog postupka. Oni također ne osporavaju da je, kada je povećan iznos koji se treba platiti za izbjegnute sudske troškove pred drugim sudovima (vidjeti točku 143. drugu alineju ove presude), a jednokratno plaćanje prema sporazumu o distribuciji u Ujedinjenoj Kraljevini proporcionalno smanjeno, to dovelo do preraspodjele predmetnih iznosa u dva naizgled nezavisna plaćanja.

159    Što se tiče argumenta da se pred drugim sudovima, poput sudova u Sjedinjenim Američkim Državama, prihvaćaju plaćanja koja se odnose na ušteđene troškove, treba podsjetiti na to da se, prema sudskoj praksi navedenoj u točki 150. ove presude, u načelu, samo naknade koje je platio proizvođač izvornih lijekova za stvarne sudske sporove ili drugi troškovi koje je imao proizvođač generičkih lijekova smatraju opravdanima te kao takvi ne predstavljaju plaćanja za odgodu ulaska na tržište.

160    Međutim, sve i da se plaćanja namijenjena izbjegavanju budućih sudskih troškova u određenim slučajevima mogu smatrati opravdanima, stranke nisu dostavile dokaze o izračunu ili procjeni izbjegnutih troškova koji bi mogli poslužiti kao opravdanje.

161    Prema tome, Komisija je pravilno zaključila da plaćanja koja je Teva dobila za troškove sudskih postupaka koje je Cephalon izbjegao nemaju drugo uvjerljivo objašnjenje, osim povećanja razine prijenosa vrijednosti koji je općenito izvršen u korist Teve na temelju sporazuma o nagodbi, u svrhu pružanja Tevi dostatne naknade da je potakne na prihvaćanje ograničavajućih klauzula.

162    Iz prethodnih ocjena proizlazi da je Komisija u pobijanoj odluci primijenila odgovarajući pravni kriterij utvrdivši da je cilj svake od komercijalnih transakcija predviđenih u sporazumu o nagodbi bio samo povećati razinu prijenosa vrijednosti koji je sporazumom o nagodbi općenito izvršen u korist Teve kako bi je potaknuli na prihvaćanje ograničavajućih klauzula. U tom pogledu, Komisija je za svaku komercijalnu transakciju ispitala, između ostalog, razlog za alternativna objašnjenja koja su iznijeli tužitelji te interes, kako Cephalona tako i Teve, u provedbi povezanog prijenosa vrijednosti. Osim toga, s pravom je mogla zaključiti da je ukupnost svih transakcija bila dovoljna kako bi se Teva potaknula na prihvaćanje obveza nenatjecanja i neosporavanja patenta.

163    Nije sporno da su navedene transakcije dogovorene istodobno i međuovisno. Također, treba napomenuti da je sporazum o nagodbi sklopljen kao jedinstven, pravno obvezujući sporazum, koji predstavlja temelj svih akata koje su zaključili tužitelji. Osim toga, iz tijeka pregovora, kako ga je Komisija analizirala u pobijanoj odluci na temelju dokaza, proizlazi da su i Cephalon i Teva pokušali pronaći kombinaciju transakcija koja predstavlja određenu ukupnu vrijednost koja je dovoljno korisna potonjoj da prihvati ograničavajuće klauzule.

164    U tom kontekstu, treba podsjetiti na to da, kao što to proizlazi iz sudske prakse navedene u točki 40. ove presude, ono što je važno za potrebe utvrđenja može li se zadržati kvalifikacija „ograničenja s obzirom na cilj” u odnosu na sporazum o nagodbi sklopljen između proizvođača izvornih lijekova i proizvođača generičkih lijekova jest neto pozitivan saldo prijenosa vrijednosti izvršenih u okviru svih transakcija između njih.

165    Stoga, treba odbiti argument kojim tužitelji prigovaraju Komisiji da je komercijalne sporazume iz sporazuma o nagodbi ocijenila kao „cjelinu”, „neovisno o točnoj kvantifikaciji i [o] stvarnom doprinosu svake transakcije prijenosu ukupne vrijednosti”.

166    Iz svega navedenoga proizlazi da prvi i drugi dio tužbenog razloga treba u cijelosti odbiti.

c)      Treći dio prvog tužbenog razloga

167    Treći dio prvog tužbenog razloga odnosi se na drugi kriterij utvrđen presudom od 30. siječnja 2020., Generics (UK) i dr. (C‑307/18, EU:C:2020:52), u skladu s kojim se postojanjem učinaka koji potiču tržišno natjecanje, a koji su dokazani, relevantni i posebno povezani s predmetnim sporazumom te su dovoljno značajni da se na temelju njih može razumno posumnjati u dovoljnu štetnost navedenog sporazuma za tržišno natjecanje, isključuje utvrđenje ograničenja tržišnog natjecanja s obzirom na cilj u smislu članka 101. stavka 1. UFEU‑a (vidjeti u tom smislu presudu od 30. siječnja 2020., Generics (UK) i dr., C‑307/18, EU:C:2020:52, t. 107. i 111.).

168    U odjeljku 6.9. pobijane odluke, koji odgovara uvodnim izjavama 974. do 1012. navedene odluke, Komisija je ispitala drugi kriterij iz presude od 30. siječnja 2020., Generics (UK) i dr. (C‑307/18, EU:C:2020:52), te na tom temelju zaključila da sporazum o nagodbi nije mogao proizvesti učinke koji potiču tržišno natjecanje koji su bili dokazani, relevantni, dovoljno značajni i nisu neizvjesni, a koji bi mogli dovesti u razumnu sumnju protutržišni cilj navedenog sporazuma.

169    Točnije, Komisija u pobijanoj odluci nije prihvatila navodne učinke koji potiču tržišno natjecanje generičkih prava koje je Tevi dodijelio Cephalon, s obrazloženjem da se radilo o kasnijem i kontroliranom ulasku na tržište modafinila (uvodne izjave 977. do 981. pobijane odluke), da su ta prava smanjila vjerojatnost ulaska drugih proizvođača generičkih lijekova na navedena tržišta (uvodne izjave 982. do 992. pobijane odluke), da je Cephalonova strategija u vezi s Nuvigilom ugrozila moguće navodne pozitivne učinke na tržišno natjecanje (uvodne izjave 993. do 995. pobijane odluke) i da generička prava dodijeljena Tevi nisu bila glavni predmet sporazuma o nagodbi (uvodne izjave 996. do 1001. pobijane odluke).

170    Tužitelji ističu da je sporazum o nagodbi imao pozitivne učinke na tržišno natjecanje, a isključuju da je predstavljao ograničenje tržišnog natjecanja s obzirom na cilj. Navedeni učinci proizlaze iz generičkih prava dodijeljenih Tevi, koja bi joj omogućila neovisan i raniji ulazak na tržišta modafinila, najmanje tri godine prije isteka Cephalonovih patenata na veličinu čestica (u slučaju da Teva ne bi pobijedila u sudskom postupku protiv Cephalona). Učinci koji potiču tržišno natjecanje koji proizlaze iz tog ranog ulaska na tržišta modafinila bili bi relevantni, izvjesni i dovoljno značajni, kao što to također proizlazi iz odluke kojom se odobrava koncentracija između društava Teva i Cephalon (vidjeti točku 4. ove presude). U tom pogledu, tužitelji stavljaju naglasak na činjenicu da se u navedenoj odluci utvrđuje da je od listopada 2012. „Teva [bila] slobodna staviti na tržište modafinil u EGP‑u bez pravnog progona Cephalona” (uvodna izjava 95. pobijane odluke) i da je, zbog svojih generičkih prava, „Teva [...] bila jedini konkurent koji je imao zajamčeno pravo ulaska na tržišta EGP‑a između listopada 2012. i listopada 2015.” (uvodna izjava 126. ove odluke), što bi, prema Komisijinu mišljenju, Tevu učinilo „najvjerojatnijim konkurentskim ograničenjem za Cephalon, barem tijekom razdoblja od listopada 2012. do listopada 2015.”. Iz toga također proizlazi da bi učinci koji potiču tržišno natjecanje bili specifični za sporazum o nagodbi.

171    Komisijino stajalište, izneseno u pobijanoj odluci, da zaključci u odluci kojom se odobrava koncentracija nisu relevantni u konkretnom slučaju, nije uvjerljivo prema mišljenju tužiteljâ. Naime, odluka kojom se odobrava koncentracija jasno bi analizirala učinke koji potiču tržišno natjecanje povezane sa sigurnošću Tevinog ranog ulaska na tržišta modafinila, koji proizlaze izravno iz sporazuma o nagodbi, u mjeri u kojoj bi se ispitala mogućnost da Teva uđe na tržišta modafinila a da ne postane predmet pravnog progona, dok su se drugi proizvođači generičkih lijekova uvijek suočavali s prijetnjom takvog progona.

172    Osim toga, prema mišljenju tužiteljâ, da sporazum o nagodbi nije imao takav potencijal za promicanje tržišnog natjecanja, Komisija ne bi zahtijevala od Teve da prenese svoja prava povezana s modafinilom na treću osobu kao uvjet za njezino stjecanje Cephalona.

173    Tužitelji također osporavaju druga Komisijina utvrđenja o tome da su Tevina generička prava dovela do kasnijeg i nadziranog ulaska na tržište, učinila manje vjerojatnim ulazak drugih proizvođača generičkih lijekova na tržište, koji su bili ugroženi Cephalonovom strategijom u vezi s Nuvigilom, te da nisu bila glavni predmet sporazuma.

174    Komisija osporava argumente tužiteljâ.

175    Kao što to proizlazi iz točke 18. ove presude, Tevina generička prava dio su sporazuma o nagodbi. U skladu s člankom 3. sporazuma o nagodbi, Cephalon se obvezao Tevi dodijeliti neisključivo pravo na temelju „navedenih patenata” za proizvodnju, uporabu, stavljanje na tržište i prodaju svojeg generičkog modafinila u Sjedinjenim Američkim Državama i na drugim tržištima (uključujući tržište EGP‑a), te učiniti isto u pogledu isporuke AFS‑a modafinila za gotove farmaceutske proizvode koji su sadržavali modafinil kao AFS, od 2011. u Sjedinjenim Američkim Državama, a od 2012. na drugim tržištima, uključujući tržište EGP‑a. Člankom 3.1.1. sporazuma o nagodbi utvrđeno je da se Tevina generička prava primjenjuju, u pogledu ostalih tržišta, uključujući tržište EGP‑a, najranije od 6. listopada 2012. ili tri kalendarske godine prije datuma isteka ekskluzivnih patenata. Prema istoj odredbi, Teva je Cephalonu dužna platiti naknadu u iznosu od 10 % ukupne neto dobiti od prodaje generičkih proizvoda modafinila Teve ili njezinih društava kćeri u Sjedinjenim Američkim Državama i drugim tržištima na dan stupanja na snagu tih generičkih prava.

176    Članci 3.1.2. i 3.1.3. sporazuma o nagodbi odnose se, među ostalim, na mehanizme pokrenute mogućim prijevremenim ulaskom trećih osoba na tržišta modafinila. Te su odredbe omogućile Tevi da stavi na tržište vlastitu generičku verziju modafinila prije ulaska na tržište bilo kojeg drugog proizvođača generičkih lijekova, neovisno o tome je li Cephalon odobrio taj ulazak. Da je Teva, u skladu s prethodno navedenim odredbama, svoj generički proizvod stavila na tržišta modafinila prije stvarnog datuma stupanja na snagu tih prava, bila bi obvezna platiti naknade uvećane za 15 % (ako je Cephalon odobrio ulazak) odnosno za 20 % (ako je riječ o rizičnom ulasku, bez odobrenja Cephalona) tijekom relevantnog razdoblja. Mogućnosti predviđene tom odredbom uključuju Cephalon koji zahtjeva privremenu mjeru zabrane ili drugu korektivnu mjeru. U tim bi slučajevima Tevina generička prava bila obustavljena (članak 3. stavak 1.3.3. točka (a) sporazuma o nagodbi) i Cephalon bi otkupio zalihe od Teve po dogovorenim cijenama (članak 3. stavak 1.3.3. točka (b) Sporazuma o nagodbi).

177    Kao prvo, valja napomenuti, kao i Komisija, da se mora odbaciti tvrdnja tužiteljâ da je sporazum o nagodbi ubrzao Tevin neovisan ulazak na tržište s obzirom na scenarij u kojem Teva ne bi pobijedila u sudskom postupku protiv Cephalona. Iz sudske prakse proizlazi da, kako bi se utvrdilo isključuju li učinci koji potiču tržišno natjecanje utvrđivanje ograničenja s obzirom na cilj, nije potrebno ispitati druge scenarije, poput onih prema kojima bi jedna ili druga stranka uspjela u patentnom sporu. Za kvalifikaciju sporazuma kao ograničenja s obzirom na cilj dovoljno je da Komisija utvrdi da ima dovoljan stupanj štetnosti za tržišno natjecanje, s obzirom na sadržaj svojih odredbi, svoje ciljeve te gospodarski i pravni kontekst u koji je smješten (vidjeti u tom smislu presudu od 25. ožujka 2021., Lundbeck/Komisija, C‑591/16 P, EU:C:2021:243, t. 140. i 141.).

178    Kao drugo, nesporno je da je Teva prije sklapanja sporazuma o nagodbi bila najnapredniji potencijalni konkurent Cephalona na tržištu modafinila. Teva je imala konkretne mogućnosti ulaska na navedeno tržište znatno prije 2012. (konkretnije, 2005.) kao neovisan sudionik. Sporazumom o nagodbi ta je mogućnost otklonjena.

179    Točno je da se sporazumom o nagodbi i s njime povezanim Tevinim generičkim pravima predviđa ulazak Teve na tržište modafinila tek 2012. Taj ulazak nije rezultat odvijanja slobodnog tržišnog natjecanja, nego dogovora između stranaka. Stoga, ne radi se o ranom ulasku koji ima učinak kojim se potiče tržišno natjecanje, kao što to tvrde tužitelji. Riječ je tek o ugovorno predviđenom ulasku, koji je sporazum o nagodbi odgodio za sedam godina, a koji je Cephalonu pružio jamstvo da mu Teva neće konkurirati tijekom tog razdoblja.

180    Osim toga, taj ulazak Teve na tržište modafinila od 2012. ne može se izjednačiti s ulaskom neovisnog sudionika na navedeno tržište koji izravno konkurira Cephalonu. S jedne strane, Tevin planirani ulazak na tržište modafinila temeljio se na licenciji koju je izdao Cephalon i, s druge strane, podrazumijevao je značajne naknade koje su predstavljale 10 do 20 % neto dobiti od prodaje svih Tevinih generičkih proizvoda modafinila. Kao rezultat toga, bilo je malo vjerojatno da će doći do jake cjenovne konkurencije između Teve i Cephalona.

181    Kao treće, argumente tužiteljâ, temeljene na odluci kojom se odobrava koncentracija između društava Teva i Cephalon, treba odbiti.

182    Prvo, potrebno je napomenuti da je referentni okvir odluke kojom se odobrava koncentracija drukčiji od referentnog okvira na kojem se temelji analiza sporazuma o nagodbi u odnosu na članak 101. stavak 1. UFEU‑a. Dok je u pobijanoj odluci Komisija ocijenila ograničenje tržišnog natjecanja uzrokovano sporazumom o nagodbi i usporedila njegov učinak s hipotetskim scenarijem u kojem sporazum o nagodbi ne bi bio sklopljen, odluka o koncentraciji između društava Teva i Cephalon uzima sporazum o nagodbi kao gotov čin i procjenjuje vjerojatni utjecaj koncentracije stranaka na tržišno natjecanje u doglednoj budućnosti s obzirom na pravila Unije o kontroli koncentracija, počevši od 2011.

183    Drugo, u tom kontekstu nije iznenađujuće da je Komisija uzela u obzir postojanje sporazuma o nagodbi i Tevina generička prava te je zaključila da je potonja imala određene „koristi” koje proizlaze iz sporazuma o nagodbi, kao što je ona koja se sastoji u tome da se generički proizvodi modafinila uvedu na tržište EGP‑a bez suočavanja s time da Cephalon protiv nje pokrene spor, dok su drugi proizvođači generičkih lijekova bili lišeni tih pogodnosti te su bili suočeni s tekućim patentnim tužbama, koje uključuju i zabrane. To je razlog zašto je Komisija u uvodnoj izjavi 98. odluke kojom se odobrava koncentracija dovela u pitanje mogućnost da su proizvođači generičkih lijekova, osim Teve, između listopada 2012. i listopada 2015., mogli izvršiti znatan konkurentski pritisak na Cephalonov generički proizvod modafinil. Prema tome, činjenica da je Komisija u odluci kojom se odobrava koncentracija smatrala da je nakon sklapanja sporazuma o nagodbi i unatoč tome Teva i dalje izvršavala najvjerojatniji konkurentski pritisak na Cephalon ne znači da je smatrala da su Tevina generička prava imala poticajni učinak na tržišno natjecanje.

184    Isto tako, činjenica da je Komisija prihvatila Tevine obveze u okviru postupka kontrole koncentracija ne znači da je Komisija odlučila o pozitivnim učincima na tržišno natjecanje sporazuma o nagodbi i Tevinim generičkim pravima povezanima s njim. Naprotiv, kao što je to Komisija ispravno tvrdila, cilj takvih obveza je ponovno uspostaviti konkurentski pritisak na Cephalon, a koji je koncentracija uklonila, na tržištu modafinila.

185    Ne može se prihvatiti prigovor tužiteljâ u dijelu u kojem prigovaraju Komisiji da u pobijanoj odluci nije uzela u obzir presudu od 12. prosinca 2018., Krka/Komisija (T‑684/14, neobjavljenu, u postupku žalbe, EU:T:2018:918), jer je smatrala da je ulazak na temelju licencije jednak kontroliranom ulasku. Naime, predmet u kojem je donesena navedena presuda razlikuje se od ovog predmeta. Dok je u navedenom predmetu proizvođaču generičkih lijekova odobreno da odmah uđe na odnosna tržišta, u ovom slučaju štetnost za tržišno natjecanje proizlazi iz činjenice da je sporazum o nagodbi predviđao odgodu ulaska Teve na tržište za gotovo sedam godina.

186    Naposljetku, treba odbiti argumentaciju tužiteljâ kojom osporavaju zaključke iz pobijane odluke kojom bi, najprije, Tevina generička prava smanjila vjerojatnost ulaska drugih proizvođača generičkih lijekova na tržište modafinila, zatim, Cephalonova strategija u vezi s Nuvigilom ugrozila navodne pozitivne učinke Tevinih generičkih prava na tržišno natjecanje i, naposljetku, navedena prava ne bi bila glavni predmet sporazuma o nagodbi.

187    U tom pogledu, valja istaknuti da, suprotno onomu što tvrde tužitelji, Komisija nije zahtijevala od Teve da pokrene spor. Komisija nije tvrdila ni da bi Tevin uspjeh u patentnom sporu omogućio drugim proizvođačima generičkih lijekova da odmah uđu na tržište modafinila. Unatoč tomu, poništenje Cephalonovih patenata uklonilo bi prepreku ulasku na navedeno tržište, što je predstavljalo prepreku kako za Tevu tako i za druge proizvođače, te bi, u slučaju da je Teva uspjela u postupku, drugi proizvođači također mogli imati koristi od toga.

188    Isto tako, tužitelji ne mogu poreći da je Teva na temelju generičkih prava mogla prva ući na tržište generičkih lijekova za modafinil, prije isteka Cephalonovih patenata i bez opasnosti od pokretanja sudskog postupka. Ta pozicija prvog sudionika na tržištu generičkih lijekova modafinila mogla je Tevi pružiti priliku da ojača svoj položaj, što bi joj onda omogućilo da oteža bilo kojem konkurentu ulazak na to tržište, na primjer putem agresivne cjenovne strategije, osim činjenice da se novi sudionik koji ulazi na tržište mogao suočiti sa sudskim postupcima Cephalona ili čak naići na druge prepreke.

189    Što se tiče Cephalove strategije da preusmjeri pacijente koji koriste Provigil na bazi modafinila na njegov proizvod druge generacije, Nuvigil, koji se temelji na armodafinilu (strategija namijenjena rješavanju problema s istekom patenata koji uključuju tržišno natjecanje s generičkim lijekovima), Komisija je to pravilno uzela u obzir, s obzirom na to da bi joj, s ex ante gledišta, Tevina generička prava u najboljem slučaju omogućila da do 2012. licencira ono što je još ostalo na tržištu pacijenata modafinila. Komisija je stoga mogla pretpostaviti da su, čak i ako su generička prava dodijeljena Tevi imala pozitivne učinke na tržišno natjecanje, ti učinci bili vrlo ograničeni i nedovoljni da bi se dovela u pitanje kvalifikacija sporazuma o nagodbi kao ograničenja tržišnog natjecanja s obzirom na cilj.

190    Komisija je u uvodnim izjavama 996. do 1001. pobijane odluke također pravilno odbila tvrdnju tužiteljâ da su Tevina generička prava bila glavni predmet sporazuma o nagodbi i da su bila usmjerena na tržišno natjecanje, dok su ograničavajuće odredbe bile samo akcesorne u odnosu na navedeni sporazum. U tom pogledu, argument koji se temelji na tome da sporazum o nagodbi ima pozitivne učinke na tržišno natjecanje mora se odbiti s obzirom na prethodna razmatranja, utoliko što se Tevin ulazak na tržišta modafinila mora kvalificirati kao zakašnjeli, kontrolirani i ograničeni ulazak na navedena tržišta, a ne kao rani ulazak, kao što to tvrde tužitelji (vidjeti točke 178. do 180. ove presude). Isto vrijedi i za argument koji se temelji na navodnoj akcesornoj prirodi ograničavajućih odredbi jer iz sudske prakse proizlazi da se zaključak prema kojem sporazum treba kvalificirati kao „ograničenje s obzirom na cilj” ne može odbiti jer se poduzetnici koji su sklopili taj sporazum pozivaju na činjenicu da su ograničenja koja iz njega proizlaze samo akcesorna (presuda od 30. siječnja 2020., Generics (UK) i dr., C‑307/18, EU:C:2020:52, t. 96.).

191    Slijedom navedenog, treći dio prvog tužbenog razloga treba odbiti kao neosnovan.

d)      Četvrti dio prvog tužbenog razloga

192    U okviru četvrtog dijela, koji sadržava dva prigovora, tužitelji smatraju da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče činjenica i prava u svojoj ocjeni ekonomskog i pravnog konteksta sporazuma o nagodbi, s jedne strane, time što je iskrivila način na koji stranke poimaju spor i, s druge strane, time što je smatrala da su ograničavajuće klauzule koje sadržava sporazum o nagodbi bile „isključene iz područja primjene”.

193    Što se tiče prvog prigovora, tužitelji u biti prigovaraju Komisiji da je u pobijanoj odluci iznijela previše pretpostavki, i to na temelju premalo dokaza, koje se odnose na činjenicu da je Teva bila uvjerena da Cephalonovi patenti o veličini čestica nisu valjani i da ih njezin proizvod ne povređuje, te da je stoga zaključila da Teva ne bi prihvatila ograničavajuće klauzule s obzirom na njezino poimanje stabilnosti Cephalonova patenta ili, općenito, njegova izgleda za uspjeh, nego s obzirom na vrijednost koju bi komercijalne transakcije prenijele u njezinu korist.

194    Što se tiče drugog prigovora, tužitelji tvrde da je zaključak iz uvodnih izjava 667. do 678. pobijane odluke, prema kojem opseg Tevine obveze nenatjecanja premašuje opseg Cephalonovih patenata, pogrešan i nelogičan. U tom pogledu, tužitelji ističu činjenicu da je, kao što studije pokazuju, za postizanje bitne sličnosti s Provigilom bilo potrebno koristiti čestice modafinila koje pripadaju rasponu veličina navedenom u patentima Cephalona. Stoga, sporazumi o zabrani tržišnog natjecanja nisu premašivali potencijalni opseg patenata.

195    Komisija osporava pogreške koje tužitelji navode.

196    Što se tiče prvog prigovora, iz pobijane odluke proizlazi da se Komisija oslonila na nekoliko elemenata kako bi zaključila da je Teva sumnjala u Cephalonov položaj u pogledu patenata.

197    U tom pogledu, u pobijanoj odluci posebno se navodi sljedeće:

–        Teva je počela razvijati svoju generičku verziju modafinila koju je uz rizik pustila u promet u Ujedinjenoj Kraljevini 2005. (uvodne izjave 152., 158. i 610. pobijane odluke);

–        Teva je u više navrata izjavljivala da Cephalonovi patenti o veličini čestica nisu valjani ili da njezin generički proizvod modafinil nije povrijedio navedene patente (uvodne izjave 153. do 155. pobijane odluke);

–        Tevin znanstveni stručnjak izjavio je u travnju 2003. da je „Teva uspjela dokazati bioekvivalentnost [s Cephalonovim modafinilom] formuliranjem materijala koji ne ulazi u područje primjene Cephalonova patenta” (uvodne izjave 157. i 611. pobijane odluke);

–        ispitivanja koja je proveo laboratorij u Sjedinjenim Američkim Državama, koji je odabrao Cephalon, na uzorcima Tevina modafinila tijekom patentnog postupka u Ujedinjenoj Kraljevini, pokazuju da Tevin modafinil nije povređivao Cephalonov patent o veličini čestica (uvodne izjave 159. i 611. pobijane odluke).

198    Stoga, neosnovana je tvrdnja tužiteljâ da Komisija nije svoje navode u pobijanoj odluci, koji se odnose na Tevino interno stajalište, potkrijepila dokazima. Osim toga, Tevino poimanje Cephalonove patentne pozicije također je pokazatelj da nije bila važna snaga Cephalonovih patenata ili neizvjesnost u pogledu ishoda spora, nego financijski poticaji koji su odigrali ulogu u sklapanju sporazuma o nagodbi.

199    Što se tiče drugog prigovora, valja podsjetiti na to da se prema odredbama klauzule o zabrani tržišnog natjecanja Teva obvezala da neće proizvoditi, stavljati na tržište ni uvoziti gotove lijekove koji sadržavaju modafinil kao AFS.

200    Preuzetom obvezom o zabrani tržišnog natjecanja jamčilo se da će Teva prestati s bilo kakvom proizvodnjom i stavljanjem na tržište proizvoda na bazi modafinila, neovisno o tome temelji li se proizvodni ili prodajni postupak na tehnologiji kojom se povređuju postojeći patenti Cephalona ili ne.

201    Tužitelji ne osporavaju da obveza nenatjecanja obuhvaća sve proizvode na bazi modafinila.

202    Budući da se radi o obvezi koja se odnosi na „svaki gotov lijek”, a ne na svaki gotov proizvod koji bi mogao povrijediti patente na modafinil u vlasništvu Cephalona, Komisija je imala pravo utvrditi da je Teva preuzela obvezu u pogledu njezina ponašanja na tržištu, a ne samo obvezu da neće povrijediti Cephalonove patente, tim više što je moguće razviti generički proizvod modafinila koji nije obuhvaćen područjem primjene Cephalonovih patenata. Kao što je to Komisija pravilno istaknula, Cephalon nikada nije mogao zakonito dobiti tako široke obveze zabrane tržišnog natjecanja uspješnom primjenom patenata na veličinu čestica. Stoga, Komisija nije počinila pogrešku time što je smatrala da je ta obveza isključena iz područja primjene patenata.

203    Osim toga, suprotno onomu što tvrde tužitelji, Komisija nije bila dužna dokazati da je Teva mogla razviti ili da bi razvila verziju koja ne predstavlja povredu. Naime, bilo je dovoljno dokazati da je Teva imala stvarne i konkretne mogućnosti ulaska na tržišta modafinila i da je stoga bila potencijalni konkurent. Osim toga, kao što je to već navedeno u točki 197. ove presude, Teva je smatrala da je uspjela „dokazati bioekvivalentnost [s modafinilom Cephalona] formulirajući materijal koji nije obuhvaćen područjem primjene Cephalonovog patenta”. Osim toga, ispitivanja provedena na Tevinu uzorku iz 2005. nisu utvrdila povredu Cephalonovih patenata.

204    Naposljetku, sve i da sporazum o nagodbi nije sadržavao obveze za koje se tvrdilo da su spadale u „područje primjene” Cephalonovih patenata na modafinil, to ne isključuje utvrđenje ograničenja s obzirom na cilj. U ovom slučaju, cilj sporazuma o nagodbi bio je zadržati Tevu izvan tržišta modafinila prijenosom vrijednosti na globalnoj razini koja je bila dovoljno visoka da je navede da odgodi svoje samostalne napore za ulazak na ta tržišta. Međutim, takav sporazum, kojim se određuje buduće ponašanje potencijalnih konkurenata na tržištu, ima za cilj ograničiti tržišno natjecanje, i to neovisno o tome je li Cephalon na temelju patentnog prava mogao ishoditi to isključenje sudskom odlukom (vidjeti u tom smislu presudu od 8. rujna 2016., Lundbeck/Komisija, T‑472/13, EU:T:2016:449, t. 491. do 499.).

205    Iz naprijed navedenoga slijedi da četvrti dio prvog tužbenog razloga treba također odbiti, a time i prvi tužbeni razlog u cijelosti.

2.      Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na pogrešci koja se tiče prava i činjenica jer je Komisija sporazum o nagodbi kvalificirala kao ograničenje s obzirom na posljedicu

206    Svojim drugim tužbenim razlogom, koji je podijeljen u dva dijela, tužitelji tvrde da je Komisija pogrešno zaključila da sporazum o nagodbi predstavlja ograničenje tržišnog natjecanja s obzirom na posljedicu u smislu članka 101. stavka 1. UFEU‑a. Iako odbijanje prvog tužbenog razloga tužiteljâ, kojim su osporavali kvalifikaciju sporazuma o nagodbi kao ograničenja tržišnog natjecanja s obzirom na cilj, čini, a priori, beskorisnim ispitivanje njihova drugog tužbenog razloga (vidjeti u tom smislu presudu od 4. lipnja 2009., T‑Mobile Netherlands i dr., C‑8/08, EU:C:2009:343, t. 28. do 30. i navedenu sudsku praksu), Opći sud smatra svrsishodnim, u okolnostima ovog slučaja, nastaviti svoje ispitivanje.

207    U okviru prvog dijela tužitelji tvrde da je, pozivajući se na presudu od 12. prosinca 2018., Krka/Komisija (T‑684/14, neobjavljenu, žalbeni postupak u tijeku, EU:T:2018:918), Komisija primijenila pogrešan pravni kriterij oslanjajući se na moguće učinke sporazuma o nagodbi a da nije pokušala dokazati njegove stvarne učinke.

208    Konkretnije, tužitelji osporavaju pristup koji je Komisija primijenila u uvodnoj izjavi 1030. pobijane odluke, prema kojem je „za utvrđenje postojanja ograničavajućih učinaka na tržišno natjecanje dovoljno utvrditi potencijalne učinke sporazuma na tržišno natjecanje”. U tom smislu, tužitelji tvrde da prilikom ocjene sporazuma koji nisu provedeni treba stvarno uzeti u obzir moguće učinke koje ti sporazumi „mogu” imati, dok se prilikom ocjene sporazuma koji su već provedeni treba uzeti u obzir učinke koje su ti sporazumi „stvarno” imali na tržišno natjecanje. Budući da je sporazum o nagodbi već bio proveden, Komisija je trebala analizirati, kao što to proizlazi iz sudske prakse navedene u točki 207. ove presude, stvarne učinke koje je sporazum o nagodbi imao na tržišno natjecanje.

209    U okviru drugog dijela tužitelji tvrde da Komisija nije utvrdila dovoljno značajne učinke na parametre tržišnog natjecanja na dotičnim tržištima. Kao prvo, oni osporavaju, konkretnije, hipotetski scenarij koji je primijenila Komisija. Kao drugo, navode da Komisija u pobijanoj odluci nije dokazala nikakav negativni učinak sporazuma o nagodbi.

210    Što se tiče hipotetskog scenarija, iako je Komisija u uvodnoj izjavi 1215. pobijane odluke kao hipotetski scenarij upotrijebila nastavak sudskog postupka u Ujedinjenoj Kraljevini između Teve i Cephalona, ona nije utvrdila koja bi od stranaka uspjela u sporu ili u kojem bi trenutku spor bio okončan. Također, nije utvrdila ni da bi bio sklopljen manje ograničavajući sporazum o nagodbi.

211    Isto tako, Komisija je dužna dokazati razliku između cijena, proizvodnje, inovacija, raznolikosti ili kvalitete modafinila na tržištu, ovisno o tome jesu li stranke nastavile sa sporom ili je sklopljen sporazum o nagodbi. Međutim, Komisija nije dokazala da je postojala razlika u cijenama u trenutku ulaska generičkih proizvoda modafinila na tržište. Također nije dokazala ni razlike u drugim parametrima tržišnog natjecanja između scenarija sa i bez sporazuma o nagodbi.

212    Što se tiče negativnih učinaka, tužitelji tvrde da Komisija nije utvrdila niti jedan negativan učinak na parametre tržišnog natjecanja nakon sporazuma o nagodbi u odnosu na hipotetski scenarij nastavka spora između stranaka.

213    U tom kontekstu, tužitelji ističu, u biti, da je Komisija utvrdila datume na koje je Teva dobila odobrenja za stavljanje na tržište modafinila u pet zemalja, ali da nije utvrdila da je Teva zapravo ušla u te zemlje prije nego što je to dopušteno sporazumom o nagodbi. Isto tako, Komisija nije iznijela dokaze kojima se dokazuje da bi drugi dobavljač generičkih lijekova započeo „s razumnim stupnjem vjerojatnosti” prodaju modafinila i nije dokazala da je sporazum o nagodbi utjecao na nekog drugog proizvođača generičkih lijekova. Što se tiče stanja na tržištu tijekom „nastavaka spora”, odnosno u situaciji koja odgovara hipotetskom scenariju Komisije, tužitelji napominju da Teva jednostavno nije mogla ući na to tržište jer je prihvatila, u sporu u Ujedinjenoj Kraljevini, privremenu mjeru zabrane prodaje modafinila u toj zemlji, za vrijeme trajanja postupka pred sudom za patente Ujedinjene Kraljevine, kao što je to utvrdila Komisija. Sporazum o nagodbi stoga kao takav nije imao nikakav učinak na parametre tržišnog natjecanja na tržištima modafinila. Međutim, bez stvarnog ulaska generičkih proizvoda na tržišta, cijene modafinila i svi drugi parametri tržišnog natjecanja ostali bi, prema Komisijinoj vlastitoj analizi, isti u oba scenarija sporazuma o nagodbi i nastavka spora između stranaka.

214    Komisija ističe da su oba dijela ovog tužbenog razloga neosnovana i da ih treba odbiti.

215    Svojim drugim tužbenim razlogom, čija dva dijela moraju biti ispitana zajedno, tužitelji osporavaju Komisijin zaključak iz pobijane odluke, prema kojem sporazum o nagodbi također predstavlja ograničenje tržišnog natjecanja s obzirom na posljedicu.

216    Uvodno treba istaknuti da je Komisija u odjeljku 7. pobijane odluke podsjetila na opća načela koja uređuju analizu koju treba provesti kako bi se utvrdilo predstavlja li sporazum, točnije, sporazum o nagodbi u pogledu patenata, ograničenje tržišnog natjecanja s obzirom na posljedicu u smislu članka 101. stavka 1. UFEU‑a i da ih je u odjeljku 8. te iste odluke primijenila u ovom predmetu. U posljednjem je odjeljku najprije definirala tržište proizvoda i njegovu zemljopisnu dimenziju (odjeljak 8.1. navedene odluke) te utvrdila strukturu tržišta i položaj Cephalona, Teve i drugih potencijalnih konkurenata na tom tržištu. Iz toga proizlazi da je Cephalon imao tržišnu snagu kao jedini proizvođač modafinila i da je Teva bila najistaknutiji konkurent (odjeljak 8.2. navedene odluke). Komisija je zatim iznijela analizu ograničavajućih klauzula o zabrani tržišnog natjecanja i o neosporavanju patenta kao i način na koji su se one pojavile te utjecale na Tevino ponašanje na tržištu. Iz toga proizlazi da su navedene klauzule ograničile Tevinu neovisnost, sprečavajući je da uđe na tržište modafinila s generičkim proizvodima te ograničile njezinu mogućnost da nastavi osporavati Cephalonove patente (odjeljak 8.3. navedene odluke). U odjeljku 8.4. te iste odluke Komisija se poziva na tržišno natjecanje koje bi postojalo bez sporazuma o nagodbi da bi došla, u odjeljku 8.5. te iste odluke, do zaključka da je sporazum o nagodbi ograničio tržišno natjecanje s obzirom na posljedicu.

217    Tužitelji ne osporavaju definiciju tržišta, strukturu tržišta niti položaj Teve ili Cephalona na navedenom tržištu.

218    Tužitelji, dakle, ne osporavaju da je Teva bila potencijalni konkurent Cephalona.

219    Stoga se drugi tužbeni razlog ograničava na pitanje je li, s jedne strane, dokazivanje potencijalnih učinaka sporazuma o nagodbi na tržišno natjecanje na tržištima modafinila bilo dovoljno da Komisija u pobijanoj odluci utvrdi postojanje ograničenja tržišnog natjecanja s obzirom na posljedicu (prvi dio) i je li, s druge strane, hipotetski scenarij koji je Komisija primijenila u toj istoj odluci bio prikladan te joj omogućio da dokaže negativne učinke na tržišno natjecanje na tržištima modafinila koji proizlaze iz sporazuma o nagodbi (drugi dio).

220    Valja podsjetiti na to da članak 101. UFEU‑a zabranjuje sporazume i usklađena djelovanja koji imaju za cilj ili posljedicu sprečavanje, ograničavanje ili narušavanje tržišnog natjecanja na unutarnjem tržištu.

221    Kao što je Komisija na to podsjetila u uvodnoj izjavi 1020. pobijane odluke, prema ustaljenoj sudskoj praksi, kako bi se ocijenilo treba li sporazum smatrati zabranjenim zbog promjena u tržišnom natjecanju koje uzrokuje, tržišno natjecanje treba ispitati u stvarnom okviru u kojem bi se odvijalo da navedeni sporazum ne postoji (vidjeti presudu od 11. rujna 2014., MasterCard i dr./Komisija, C‑382/12 P, EU:C:2014:2201, t. 161. i navedena sudska praksa).

222    U tu svrhu valja uzeti u obzir konkretan okvir u kojem odnosna praksa djeluje, a osobito ekonomski i pravni kontekst u kojem djeluju dotični poduzetnici, prirodu obuhvaćenih dobara ili usluga kao i stvarne uvjete funkcioniranja i strukture predmetnog ili predmetnih tržišta (vidjeti u tom smislu presudu od 11. rujna 2014., MasterCard i dr./Komisija, C‑382/12 P, EU:C:2014:2201, t. 165. i navedenu sudsku praksu).

223    Scenarij koji se temelji na hipotezi nepostojanja predmetnog sporazuma mora biti realističan. U tom je kontekstu moguće, ako je to potrebno, voditi računa o vjerojatnom razvoju situacije na tržištu u slučaju nepostojanja sporazuma (vidjeti u tom smislu presudu od 11. rujna 2014., MasterCard i dr./Komisija, C‑382/12 P, EU:C:2014:2201, t. 166.).

224    Također prema ustaljenoj sudskoj praksi, učinci koji ograničavaju tržišno natjecanje mogu biti kako stvarni tako i potencijalni, no u svakom slučaju moraju biti dovoljno osjetni (vidjeti presudu od 30. siječnja 2020., Generics (UK) i dr., C‑307/18, EU:C:2020:52, t. 117. i navedenu sudsku praksu).

225    U ovom slučaju tužitelji prigovaraju Komisiji da je u pobijanoj odluci primijenila pogrešan pravni kriterij jer se oslanjala samo na potencijalne učinke sporazuma o nagodbi.

226    S obzirom na sudsku praksu navedenu u točki 224. ove presude, taj se argument ne može prihvatiti.

227    Naime, iz te sudske prakse proizlazi da je moguće osloniti se na potencijalno tržišno natjecanje koje bi predstavljao potencijalni sudionik, a koje je uklonio predmetni sporazum, te na strukturu predmetnog tržišta.

228    Kao što je to utvrđeno u točki 218. ove presude, tužitelji ne osporavaju da je Teva, u trenutku sklapanja sporazuma o nagodbi, bila potencijalni konkurent Cephalonu na tržištima modafinila. Slijedom toga, kao što je to Komisija navela u uvodnim izjavama 1027. do 1032. i 1244. do 1257. pobijane odluke, provedba sporazuma o nagodbi imala je za posljedicu uklanjanje potencijalnog tržišnog natjecanja koje je postojalo između Teve i Cephalona.

229    U tom pogledu iz sudske prakse proizlazi da se člankom 101. UFEU‑a ne nastoji samo zaštititi stvarno tržišno natjecanje nego i potencijalno tržišno natjecanje (presuda od 14. travnja 2011., Visa Europe i Visa International Service/Komisija, T‑461/07, EU:T:2011:181, t. 68.).

230    Osim toga, iz pobijane odluke proizlazi da je Komisija uzela u obzir način na koji je sporazum o nagodbi stvarno bio proveden i način na koji se tržište poslije razvilo (vidjeti točku 247. ove presude).

231    Nadalje, također treba odbiti argument tužiteljâ prema kojem Komisija u svojem hipotetskom scenariju nije utvrdila koja bi stranka uspjela u sporu između Teve i Cephalona u Ujedinjenoj Kraljevini ili kada bi taj spor bio okončan. Isto vrijedi i za njihov prigovor da Komisija nije utvrdila sporazumno rješenje koje bi manje ograničilo tržišno natjecanje od sporazuma o nagodbi koje bi moglo biti zaključeno između stranaka.

232    Naime, Komisija je u pobijanoj odluci, uzimajući u obzir ekonomski i pravni kontekst u kojem su tužitelji djelovali i, osobito, njihovo gledište, u vrijeme nastanka činjenica, njihov položaj u području patenata kao i stvarne uvjete funkcioniranja i strukture tržišta modafinila, uključujući položaj Teve kao najistaknutije konkurentske prijetnje Cephalonu, smatrala da bi vjerojatni hipotetski scenarij, u nedostatku sporazuma o nagodbi, bio nastavak patentnih sporova između tužiteljâ.

233    Komisija stoga polazi od postulata očuvanja potencijalnog tržišnog natjecanja između Teve i Cephalona te stvarnih i konkretnih mogućnosti ulaska Teve na tržišta modafanila. Stoga je usporedila konkurentnu situaciju koja proizlazi iz sporazuma o nagodbi sa scenarijem tržišnog natjecanja koji bi se vjerojatno dogodio da nije sklopljen sporazum o nagodbi.

234    U tom pogledu iz sudske prakse proizlazi da u situaciji kao što je ova utvrđivanje hipotetskog scenarija ne pretpostavlja nikakav konačan zaključak o izgledima za uspjeh proizvođača generičkih lijekova u patentnom postupku ili o vjerojatnosti sklapanja manje ograničavajućeg sporazuma (presuda od 30. siječnja 2020., Generics (UK) i dr., C‑307/18, EU:C:2020:52, t. 119.).

235    Naime, hipotetski scenarij ima jedino za cilj utvrditi stvarne mogućnosti glede ponašanja tog proizvođača generičkih lijekova u nedostatku tog sporazuma. Tako, iako na navedeni scenarij ne mogu ne utjecati izgledi za uspjeh navedenog proizvođača u okviru patentnog postupka ili vjerojatnost sklapanja manje ograničavajućeg sporazuma na tržišno natjecanje od sporazuma koji je stvarno sklopljen između tog proizvođača i proizvođača izvornih lijekova, ti elementi, međutim, predstavljaju elemente koje treba uzeti u obzir, među ostalim, kako bi se utvrdilo vjerojatno funkcioniranje tržišta kao i njegova struktura, u slučaju da navedeni sporazum nije sklopljen (presuda od 30. siječnja 2020., Generics (UK) i dr., C‑307/18, EU:C:2020:52, t. 120.).

236    Slijedom toga, kako bi se utvrdilo da sporazumi o mirnom rješavanju spora, kao što je sporazum o nagodbi u ovom slučaju, imaju osjetne potencijalne ili stvarne učinke na tržišno natjecanje, nije na Komisiji da utvrdi ili da bi proizvođač generičkih lijekova koji je stranka navedenih sporazuma vjerojatno uspio u sporu u vezi s patentom ili da bi stranke navedenih sporazuma vjerojatno sklopile manje ograničavajući sporazum o mirnom rješavanju spora (vidjeti u tom smislu presudu od 30. siječnja 2020., Generics (UK) i dr., C‑307/18, EU:C:2020:52, t. 121.).

237    Naposljetku, treba odbiti tvrdnju tužiteljâ prema kojoj Komisija u pobijanoj odluci nije utvrdila učinke sporazuma o nagodbi koji su bili negativni za tržišno natjecanje na tržištima modafinila.

238    Kao što je već utvrđeno u točkama 223. i 235. ove presude, Komisija je bila dužna realistično utvrditi kakva bi bila moguća konkurentska situacija na tržištima modafinila bez sporazuma o nagodbi.

239    U tom smislu, kao što je Komisija ispravno tvrdila, uklanjanje važnog izvora potencijalnog tržišnog natjecanja zbog sporazuma o nagodbi i odgoda ulaska na tržište koja iz toga proizlazi mogu, sami po sebi, dovesti do negativnih učinaka na parametre tržišnog natjecanja, posebno na cijene.

240    Prikaz negativnih učinaka sporazuma o nagodbi na tržišno natjecanje na tržištima modafinila nalazi se u uvodnim izjavama 1213. do 1253. pobijane odluke.

241    U tom pogledu, Komisija u pobijanoj odluci navodi činjenicu da je Teva bila najnapredniji konkurent Cephalona na tržištima modafinila te da je imala stvarne i konkretne mogućnosti ulaska na ta tržišta (odjeljci 8.2.2. i 8.4. te, konkretnije, uvodna izjava 1216. i sljedeće pobijane odluke). Kao što to proizlazi iz elemenata spisa, u vrijeme sklapanja sporazuma o nagodbi Teva, koja je planirala ući na tržišta modafinila u različitim zemljama (kao što su Njemačka, Španjolska, Francuska, Nizozemska i Švedska), u tu je svrhu zatražila izdavanje odobrenja za stavljanje na tržište svojeg generičkog proizvoda modafinila u tim zemljama, odobrenja koja je dobila u razdoblju od 2005. do 2009., te je već, uz rizik, pušten u prodaju u Ujedinjenoj Kraljevini, čim joj je 6. lipnja 2005. izdano odobrenje za stavljanje na tržište u toj zemlji.

242    Međutim, treba podsjetiti na to da su ograničavajuće klauzule zaustavile taj Tevin ulazak na tržišta modafinila. Klauzula o zabrani tržišnog natjecanja spriječila ju je da obavlja bilo kakvu komercijalnu djelatnost u pogledu generičkog modafinila, dok ju je klauzula o neosporavanju uklonila kao konkurentsku prijetnju (uvodne izjave 1200. do 1212. pobijane odluke).

243    Osim toga, navedene su obveze bile preuzete u situaciji u kojoj je Teva smatrala da njezin generički proizvod ne povređuje Cephalonove patente i da su patenti potonjeg nevažeći, što znači da ograničavajuće klauzule u sporazumu o nagodbi nisu bile rezultat stvarne ocjene utemeljene na poimanju snage patenta, nego su bile potaknute prijenosom znatne vrijednosti sadržanim u transakcijama iz članka 2. navedenog sporazuma (uvodne izjave 691. do 694., 1208. i 1209. pobijane odluke).

244    U tom pogledu valja podsjetiti na to da je osporavanje valjanosti i dosega patenta dio uobičajenog tržišnog natjecanja u farmaceutskom sektoru (vidjeti u tom smislu presudu od 30. siječnja 2020., Generics (UK) i dr., C‑307/18, EU:C:2020:52, t. 81.).

245    Prema tome, Komisija je s pravom smatrala, u uvodnoj izjavi 1226. pobijane odluke, da bi bez sporazuma o nagodbi Teva vjerojatno nastavila braniti svoje stajalište u kontekstu patentnog spora između dviju stranaka u Ujedinjenoj Kraljevini i nastavila sa svojim naporima da uđe na tržišta modafinila, što bi također utjecalo na vjerojatnost ulaska drugih potencijalnih dobavljača generičkih proizvoda modafinila na navedena tržišta.

246    U tom pogledu, kao što je to Komisija pravilno istaknula u uvodnoj izjavi 1245. pobijane odluke, uklanjanjem Cephalonove glavne prepreke tržišnom natjecanju, sporazum o nagodbi je vjerojatno imao za posljedicu zaštitu Cephalona od cjenovne konkurencije konkurentnih proizvođača generičkih lijekova. Međutim, da je Teva ušla na tržište, mogla je, u skladu s uobičajenim poslovnim modelom novih sudionika koji proizvode generičke proizvode, konkurirati cijenama proizvođača izvornih lijekova, kao što je Cephalon.

247    U odjeljku 8.4.3. pobijane odluke (uvodne izjave 1244. do 1253. navedene odluke) Komisija prikazuje to cjenovno tržišno natjecanje navodeći razlike u cijenama prije i nakon ulaska proizvođača generičkih lijekova na tržišta lijekova u odnosnim zemljama.

248    S tim u vezi, Komisija je u pobijanoj odluci utvrdila da Teva nije bila samo Cephalonov potencijalni konkurent na tržištima modafinila već i najnaprednija konkurentska prijetnja potonjem na tim istim tržištima. Ona je stoga pravilno zaključila da je sporazum o nagodbi uklonio rizik tržišnog natjecanja i ulaska Teve na tržišta modafinila, što je negativno utjecalo na tržišno natjecanje na tim tržištima. Takav bi ulazak vjerojatno imao učinak snižavanja cijena modafinila. Analiza razvoja tržišta modafinila nakon ulaska drugih proizvođača generičkih lijekova nekoliko godina poslije potvrđuje točnost te analize.

249    Tablice koje se nalaze u pobijanoj odluci, a posebno tablica br. 21, doista prikazuju da su na kraju razdoblja provedbe sporazuma, kada su proizvođači generičkih lijekova ušli na tržište, prosječne cijene modafinila znatno pale. Stoga je vrlo vjerojatno da bi se isti učinak ostvario da Teva nije potpisala sporazum o nagodbi i da je prije ušla na tržišta modafinila sa svojim generičkim proizvodom.

250    Kao što to Komisija ističe, učinci na cijene mogu se primijetiti tek nakon stvarnog ulaska na tržište, kada se stvarno odvija tržišno natjecanje, s obzirom na to da potencijalno tržišno natjecanje ne dovodi do snižavanja cijena.

251    Stoga, Komisija nije mogla utvrditi stvarne učinke sporazuma o nagodbi na tržišno natjecanje na tržištima modafinila uspoređujući situaciju potencijalnog tržišnog natjecanja koje je postojalo na navedenim tržištima prije sklapanja tog sporazuma sa situacijom nepostojanja potencijalnog tržišnog natjecanja na tom istom tržištu nakon sklapanja tog sporazuma.

252    U tom se kontekstu ne može prihvatiti argument tužiteljâ prema kojem Teva ni u kojem slučaju nije mogla ući na tržište modafinila jer je pristala na prethodnu mjeru zabrane u patentnom sporu koji je tada bio u tijeku u Ujedinjenoj Kraljevini. Valja istaknuti, kao što je to učinila Komisija, da je Tevino prihvaćanje te mjere zabrane bilo isključivo povezano s trajanjem predmetnog spora i da se hipotetski scenarij koji je utvrdila Komisija ne temelji na činjenici da bi se spor nastavio unedogled, već na činjenici da bi, da nije sklopljen sporazum o nagodbi, potencijalno tržišno natjecanje između Teve i Cephalona bilo očuvano nastavkom spora te stvarnom i konkretnom mogućnošću ulaska Teve na tržište modafinila.

253    Isto tako, nije relevantan argument tužiteljâ da Komisija u pobijanoj odluci nije dokazala da je Teva doista ušla na tržišta zemalja u kojima je dobila odobrenja za stavljanje u promet. Činjenica da je Teva dobila ta odobrenja dokazuje da je bila potencijalni konkurent Cephalonu na tržištima modafinila i pokazatelj da bi ušla na ta tržišta da s potonjim nije sklopila sporazum o nagodbi.

254    Što se tiče argumenata tužiteljâ koji se odnose na druge proizvođače generičkih proizvoda modafinila, svakako je točno, kao što to proizlazi iz analize koju je provela Komisija u pobijanoj odluci, da oni nisu bili spremni ući na tržište modafinila u trenutku sklapanja sporazuma o nagodbi. Međutim, nije sporno da su bili u procesu razvoja vlastitih generičkih proizvoda modafinila kako bi na kraju mogli ući na to tržište. Osim toga, glavni učinak sporazuma o nagodbi bio je uklanjanje potencijalnog tržišnog natjecanja između Cephalona i Teve, koje je predstavljalo glavnu konkurentsku prijetnju za Cephalon na tržištima modafinila u vrijeme sklapanja navedenog sporazuma.

255    Iz prethodno navedenog proizlazi da drugi tužbeni razlog treba odbiti kao neosnovan.

3.      Treći tužbeni razlog, koji se temelji na pogrešnoj primjeni članka 101. stavka 3. UFEU‑a

256    U okviru trećeg tužbenog razloga, koji je istaknut podredno, tužitelji ističu da pobijana odluka sadržava pogrešku u ocjeni prema kojoj sporazum o nagodbi ne ispunjava uvjete za izuzeće utvrđene člankom 101. stavkom 3. UFEU‑a.

257    Kao prvo, tužitelji smatraju da je sporazum o nagodbi pridonio poboljšanju proizvodnje ili distribucije generičkih lijekova. Prvo, navedeni sporazum, s ex ante gledišta, bio je osmišljen kako bi se ubrzao Tevin rani ulazak na tržište generičkih lijekova pod realističnom pretpostavkom da se potvrde Cephalonovi patenti na veličinu čestica. Drugo, sporazum o nagodbi omogućio je komercijalne transakcije s dodanom vrijednošću.

258    Kao drugo, sporazum o nagodbi i komercijalne transakcije korisni su za potrošače i društvo u cjelini. U tom smislu sporazum o nagodbi u prošlosti je povećao konkurentnost generičkih lijekova. Osim toga, komercijalne transakcije omogućile su brži pristup Azilectu za pacijente koji boluju od Parkinsonove bolesti kao i dostupnost većeg broja proizvoda na bazi modafinila zahvaljujući dodatnim kapacitetima AFS‑a, čime se izbjegao rizik od povrede za tri lijeka na bazi modafinila velike vrijednosti.

259    Kao treće, sporazum o nagodbi ne nameće nikakva ograničenja koja nisu bila nužna za ostvarivanje navedenih povećanja učinkovitosti i koristi.

260    Kao četvrto, sporazum o nagodbi ne omogućuje eliminaciju konkurencije u pogledu velikog dijela predmetnih proizvoda. Naprotiv, svrha navedenog sporazuma bila je omogućiti Tevi ulazak na tržište. Osim toga, taj sporazum nema nikakav utjecaj na napore drugih proizvođača generičkih lijekova da se natječu na tržištu.

261    Komisija osporava argumente tužiteljâ.

262    Članak 101. stavak 3. UFEU‑a utvrđuje odstupanje od odredaba članka 101. stavka 1. UFEU‑a na temelju kojih sporazumi iz stavka 1. koji ispunjavaju uvjete iz stavka 3. nisu zabranjeni.

263    Primjena članka 101. stavka 3. UFEU‑a podrazumijeva kumulativno ispunjenje četiriju uvjeta. Potrebno je, kao prvo, da predmetni sporazum doprinosi poboljšanju proizvodnje ili distribucije predmetnih proizvoda ili promicanju tehničkog ili gospodarskog napretka, kao drugo, da korisnicima omogući pravedan udio u koristi koja iz toga proizlazi, kao treće, da poduzetnicima koji sudjeluju ne nameće nikakva ograničenja koja nisu nužna i, kao četvrto, da im ne omogućuje uklanjanje konkurencije za znatan dio predmetnih proizvoda.

264    U skladu s člankom 2. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1/2003 od 16. prosinca 2002. o provedbi pravila o tržišnom natjecanju koja su propisana člancima [101. i 102. UFEU‑a] (SL 2003., L 1, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 1., str. 165. i ispravak SL 2016., L 173, str. 108.) „poduzetnik ili udruženje poduzetnika koje se poziva na pogodnosti iz članka [101. stavka 3. UFEU‑a] treba dokazati da su uvjeti iz tog stavka ispunjeni”.

265    Stoga, teret dokazivanja snosi poduzetnik koji traži izuzeće na temelju članka 101. stavka 3. UFEU‑a. Međutim, činjenice na koje se taj poduzetnik pozove mogu biti takve da obvezuju drugu stranku da pruži objašnjenje ili opravdanje, u nedostatku kojeg je dopušteno zaključiti da je obveza u pogledu tereta dokazivanja ispunjena. (vidjeti u tom smislu presudu od 6. listopada 2009., GlaxoSmithKline Services i dr./Komisija i dr., C‑501/06 P, C‑513/06 P, C‑515/06 P i C‑519/06 P, EU:C:2009:610, t. 83. i navedenu sudsku praksu).

266    U ovom slučaju, kao što to proizlazi iz uvodnih izjava 1269. i sljedećih pobijane odluke, Komisija je razmatrala eventualnu primjenu članka 101. stavka 3. UFEU‑a u ovom slučaju.

267    Komisija je pravilno smatrala da se na temelju argumenata i dokaza koje su iznijeli tužitelji ne može dokazati da sporazum o nagodbi, uključujući prateće komercijalne transakcije, uključuje dovoljno učinkovitosti.

268    Što se tiče argumenta tužiteljâ koji se odnosi na prvi uvjet naveden u točki 263. ove presude, prema kojem je sporazum o nagodbi za tri godine unaprijedio ulazak Teve na tržište i omogućio vrijedne komercijalne transakcije, taj argument treba odbiti.

269    Kao što je to utvrđeno prilikom ispitivanja prvog tužbenog razloga, sporazum o nagodbi i generička prava koja je Cephalon dodijelio Tevi u okviru navedenog sporazuma nisu ubrzali, već su, naprotiv, odgodili ulazak potonje na tržišta modafinila i, posljedično, tržišno natjecanje proizvođača generičkih lijekova na tim tržištima.

270    Time što je prihvatila sporazum o nagodbi, Teva je odustala od svojih pokušaja ulaska na tržište modafinila kao neovisan subjekt, i to iako je već razvila generički proizvod modafinila koji, prema njezinu mišljenju, ne povređuje patente Cephalona, čak ga pustila u prodaju te također podnijela zahtjeve za odobrenje stavljanja tog proizvoda na tržište u nekoliko zemalja. Činjenica da je ishod patentnog spora protiv Cephalona u Ujedinjenoj Kraljevini bio neizvjestan ni na koji način ne mijenja taj zaključak. Naime, kao što je istaknuto u točki 244. ove presude, u farmaceutskom sektoru tržišno natjecanje također karakterizira i osporavanje valjanosti patenata na lijekove i njihove AFS‑ove.

271    Što se tiče komercijalnih transakcija iz sporazuma o nagodbi, Komisija je u uvodnim izjavama 1293. do 1298. pobijane odluke objasnila razlog zbog kojeg one nisu doprinijele poboljšanju proizvodnje ili distribucije generičkih proizvoda modafinila. Tužitelji ne iznose nijedan argument kojim objašnjavaju zašto bi razlog koji je Komisija iznijela bio pogrešan.

272    U svakom slučaju, sve i da su različite transakcije iz sporazuma o nagodbi za tužitelje imale vrijednost ili određenu poslovnu logiku, one nisu nužno podrazumijevale povećanje učinkovitosti koje bi moglo opravdati izuzeće tog sporazuma na temelju članka 101. stavka 3. UFEU‑a. S tim u vezi, kao što to proizlazi iz točke 49. Smjernica za primjenu članka [101. stavka 3. UFEU‑a] (SL 2004., C 101, str. 97.), „povećanje učinkovitosti ne ocjenjuje se sa subjektivne točke gledišta stranaka”, već se mogu uzeti u obzir samo objektivne koristi.

273    Iz prethodno navedenog proizlazi da je Komisija ispravno utvrdila da prvi uvjet za izuzeće iz članka 101. stavka 3. UFEU‑a nije ispunjen u ovom predmetu. Budući da su četiri uvjeta iz članka 101. stavka 3. UFEU‑a kumulativna, argumente tužiteljâ u pogledu ostalih triju uvjeta treba odbiti kao bespredmetne.

274    Stoga, treći tužbeni razlog treba odbiti.

4.      Četvrti tužbeni razlog, koji se odnosi na novčane kazne izrečene tužiteljima

275    U okviru četvrtog tužbenog razloga, koji je istaknut podredno, tužitelji tvrde da je Komisija u pobijanoj odluci povrijedila načela pravne sigurnosti, zabrane retroaktivnosti i zaštite legitimnih očekivanja kao i načelo nullum crimen sine lege et nulla poena sine lege, time što im je izrekla znatne novčane kazne. U okviru prvog dijela oni zahtijevaju poništenje navedenih novčanih kazni u cijelosti. U okviru drugog dijela Teva zahtijeva bitno djelomično poništenje iznosa novčane kazne koja joj je izrečena.

a)      Prvi dio četvrtog tužbenog razloga

276    Tužitelji ističu da načela navedena u točki 275. ove presude nalažu Komisiji da se suzdrži od izricanja novčane kazne ako poduzetnici o kojima je riječ u trenutku počinjenja navodne povrede nisu mogli razumno predvidjeti da bi takvo postupanje povrijedilo pravo Unije o tržišnom natjecanju.

277    Dakle, prema mišljenju tužiteljâ, to je bilo tako u ovom predmetu. Doista, u trenutku sklapanja sporazuma o nagodbi, oni su djelovali u pravnom okruženju u kojem se članak 101. UFEU‑a nikada nije primjenjivao na tu vrstu sporazuma. Usto, u nedostatku presedana u pravu Unije o tržišnom natjecanju i naznaka Komisije u vezi sa zakonitosti sporazumâ o mirnom rješenju patentnih sporova u pogledu tog prava, Teva se legitimno mogla osloniti na smjernice dostupne u Sjedinjenim Američkim Državama.

278    Tužitelji također ističu da sporazum o nagodbi nije bio sporazum koji uključuje plaćanje u gotovini proizvođača izvornih lijekova proizvođaču generičkih lijekova. Svaka od transakcija iz navedenog sporazuma temeljila se na vlastitim i neovisnim komercijalnim opravdanjima, tako da se taj sporazum nije temeljio na jedinstvenom i općem cilju podjele tržišta. Naposljetku, Komisijine ocjene u pobijanoj odluci bile su u suprotnosti s njezinim vlastitim zaključcima iz sedmog izvješća o praćenju i nadzoru nagodbi u području patenata, koji se pojavljuju u okviru istrage o farmaceutskom sektoru poduzete na temelju odredbi članka 17. Uredbe br. 1/2003, s ciljem utvrđivanja, s jedne strane, uzroka smanjenja inovacija u navedenom sektoru, mjereno brojem novih proizvoda koji ulaze na tržišta lijekova te, s druge strane, razloga kasnog ulaska određenih generičkih lijekova na ta tržišta. Naime, Komisija je u navedenom izvješću istaknula da je sa stajališta prava tržišnog natjecanja procjena sporazumâ o mirnom rješenju spora sklopljenih između proizvođača izvornih lijekova i proizvođača generičkih lijekova bila složena.

279    Komisija osporava argumente tužiteljâ.

280    Iz sudske prakse proizlazi da se poduzetnik može kazniti za postupanje koje ulazi u područje primjene članka 101. stavka 1. UFEU‑a ako je morao biti svjestan protutržišne naravi svojeg postupanja, bez obzira na to je li bio svjestan da povređuje pravila o tržišnom natjecanju iz Ugovora. Stoga je dovoljno da je navedeni poduzetnik mogao utvrditi da je njegovo postupanje imalo protutržišnu narav u smislu članka 101. stavka 1. UFEU‑a (vidjeti u tom smislu presudu od 25. ožujka 2021., Lundbeck/Komisija, C‑591/16 P, EU:C:2021:243, t. 156. do 158.).

281    Iz sudske prakse također proizlazi da, iako načela pravne sigurnosti i zakonitosti kazni predviđaju da zakonodavstvo Unije mora biti jasno i precizno, kako bi zainteresirane osobe mogle nedvosmisleno znati prava i obveze koje iz njih proizlaze te na odgovarajući način urediti svoje poslove, ne treba ih se tumačiti na način da zabranjuju naknadno objašnjenje pravila o kaznenoj odgovornosti sudskim tumačenjima, pod uvjetom da su ona razumno predvidljiva (presuda od 25. ožujka 2021., Lundbeck/Komisija, C‑591/16 P, EU:C:2021:243, t. 166.).

282    U okviru ispitivanja prvog tužbenog razloga utvrđeno je da je cilj sporazuma o nagodbi bio isključiti Tevu, barem privremeno, s tržišta modafinila kao konkurenta Cephalonu. Međutim, sporazumi o isključenju s tržišta predstavljaju ekstreman oblik podjele tržišta i ograničenja proizvodnje, koji su izričito zabranjeni člankom 101. stavkom 1. UFEU‑a.

283    Stoga, tužitelji nisu mogli zanemariti da je sklapanje sporazuma o nagodbi, s obzirom na to da je sadržavao klauzule o zabrani tržišnog natjecanja i o neosporavanju patenta, bilo problematično prema pravu Unije o tržišnom natjecanju.

284    Drugi argumenti na koje se pozivaju tužitelji ne dovode u pitanje taj zaključak.

285    Konkretno, nije relevantan argument tužiteljâ da je u vrijeme sklapanja sporazuma o nagodbi pravno stajalište većine američkih sudova bilo to da sporazumi o mirnom rješenju spora u pogledu patenata nisu povređivali prava tržišnog natjecanja. Dapače, u ovom slučaju važno je samo pravo Unije o tržišnom natjecanju, u pogledu primjene članka 101. UFEU‑a, tako da se odluke američkih pravosudnih tijela nisu morale uzeti u obzir. Osim toga, kao što je Komisija ispravno istaknula u uvodnoj izjavi 1364. pobijane odluke, u trenutku sklapanja sporazuma o nagodbi američka sudska praksa nije bila jednoglasna, a Federal Trade Commission (Savezna agencija za tržišno natjecanje, Sjedinjene Američke Države) osporavao je, s obzirom na pravo tržišnog natjecanja Sjedinjenih Američkih Država, sporazume o mirnom rješenju spora koji su predviđali plaćanje za odgodu ulaska na tržište, tako da se tužitelji u svakom slučaju nisu mogli pozvati na jasne smjernice koje su proizašle iz prava tržišnog natjecanja Sjedinjenih Američkih Država.

286    Isto tako, ne može se prihvatiti argument tužiteljâ da je pobijana odluka u suprotnosti sa zaključcima izvješća o praćenju i kontroli patentnih propisa. Činjenica da je Komisija u navedenom izvješću utvrdila da je ocjena sporazuma o mirnom rješavanju sporova sklopljenih između proizvođača izvornih lijekova i proizvođača generičkih lijekova bila složena s obzirom na pravo tržišnog natjecanja ne znači da ti sporazumi nisu obuhvaćeni tim pravom ili da su nužno u skladu s tim pravom. K tomu, iz tog izvješća jasno proizlazi da je Komisija smatrala da sporazume o mirnom rješenju spora koji, a priori, predviđaju raniji ulazak generičkog lijeka na tržište treba u stvarnosti analizirati kao ograničavanje tog ulaska kada taj ulazak nije bio neposredan i kada su uvjeti koji ga uređuju, u praksi, poništili sve njegove pozitivne učinke na tržišno natjecanje. Međutim, upravo je to bio slučaj u pogledu sporazuma o nagodbi.

287    Osim toga, irelevantna je činjenica da u vrijeme sklapanja sporazuma o nagodbi Komisija još nije izrekla novčane kazne za slične povrede. Naime, već je presuđeno da se izricanjem novčanih kazni koje premašuju simboličan iznos ne povređuje načelo pravne sigurnosti, bez obzira na novost i složenost pitanja istaknutih u sporazumima o mirnom rješenju spora i na nepostojanje presedana (vidjeti u tom smislu presudu od 25. ožujka 2021., Lundbeck/Komisija, C‑591/16 P, EU:C:2021:243, t. 165.).

288    Što se tiče navodne povrede načela zaštite legitimnih očekivanja koju navode tužitelji, valja podsjetiti na to da se, prema ustaljenoj sudskoj praksi, pravo pozivanja na načelo zaštite legitimnih očekivanja primjenjuje na svakog pojedinca koji se nađe u situaciji iz koje proizlazi da je uprava Unije kod njega stvorila utemeljena očekivanja, s time da se na povredu tog načela mogu pozivati samo oni kojima je uprava dala precizna, bezuvjetna i usklađena jamstva koja dolaze iz mjerodavnih i pouzdanih izvora (vidjeti presudu od 8. rujna 2010., Deltafina/Komisija, T‑29/05, EU:T:2010:355, t. 427. i navedenu sudsku praksu).

289    U ovom slučaju, dovoljno je utvrditi da tužitelji ne tvrde niti, a fortiori, dokazuju da im je Komisija pružila takva jamstva.

290    Što se tiče argumenta tužiteljâ prema kojem je povrijeđeno načelo zabrane retroaktivnosti, dovoljno je utvrditi da on nije ničim potkrijepljen.

291    Naposljetku, argument tužiteljâ prema kojem sporazum o nagodbi nije uključivao gotovinsko plaćanje Cephalona Tevi nije relevantan. U okviru ispitivanja prvog tužbenog razloga utvrđeno je da su plaćanja predviđena za izvršenje komercijalnih transakcija iz sporazuma o nagodbi imala jedino prihvatljivo objašnjenje da Tevu potaknu na prihvaćanje ograničavajućih klauzula navedenog sporazuma i, stoga, da odustane od tržišnog natjecanja s Cephalonom na temelju svojih zasluga na tržištima modafinila.

292    Stoga, prvi dio četvrtog tužbenog razloga treba odbiti.

b)      Drugi dio četvrtog tužbenog razloga

293    U drugom dijelu Teva prigovara Komisiji da joj je izrekla novčanu kaznu koja je potpuno proizvoljna i neopravdana jer prijenos novčane vrijednosti nije dosegao dovoljno visoku razinu, čime je povrijedila načela pravne sigurnosti i zaštite legitimnih očekivanja.

294    Komisija osporava Tevine argumente.

295    Najprije valja napomenuti da se Smjernice o metodi za utvrđivanje kazni izrečenih u skladu s člankom 23. stavkom 2. točkom (a) Uredbe br. 1/2003 (SL 2006., C 210, str. 2.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 4., str. 58.; u daljnjem tekstu: Smjernice o metodi za utvrđivanje kazni) temelje na uzimanju u obzir vrijednosti prodaje predmetnih proizvoda ili usluga s obzirom na prekršaj koji se kažnjava pri određivanju osnovnog iznosa novčanih kazni koje se izriču. Smjernice predviđaju, u točkama 6. i 13., da vrijednost tih prodaja, zajedno s trajanjem povrede, ima za cilj „odražavati ekonomsku važnost povrede kao i relativni udio svakog poduzetnika u [toj] povredi.”

296    Međutim, ta se metoda u posebnim okolnostima nekog predmeta ponekad može pokazati neprikladnom. To je osobito slučaj kada poduzetnik koji je proglašen odgovornim za povredu članka 101. UFEU‑a ne ostvaruje nikakav promet na predmetnim tržištima. U takvoj situaciji Komisija ima pravo primijeniti metodu izračuna koja nije opisana u Smjernicama o metodi za utvrđivanje kazni i, u skladu s točkom 37. tih smjernica, paušalno odrediti osnovni iznos novčane kazne izrečene dotičnom poduzetniku (vidjeti u tom smislu presudu od 22. listopada 2015., AC‑Treuhand/Komisija, C‑194/14 P, EU:C:2015:717, t. 65. do 67.).

297    U ovom slučaju, nesporno je da zbog samog predmeta sporazuma o nagodbi, koji je sporazum o isključenju s mjerodavnog tržišta, Teva nije bila prisutna na tom tržištu tijekom razdoblja povrede te stoga nije ostvarila prodaju na tom tržištu.

298    Posljedično, Komisija nije mogla zadržati vrijednost prodaje koju je Teva ostvarila na mjerodavnom tržištu tijekom povrede, a ta joj je posebna okolnost dopuštala, na temelju točke 37. Smjernica o metodi za utvrđivanje kazni, odstupanje od metodologije navedene u navedenim smjernicama.

299    Točno je da je, u drugim predmetima koji se odnose na sporazume o mirnom rješenju patentnog spora kojima je povrijeđen članak 101. UFEU‑a i u kojima poduzetnici iz sektora generičkih lijekova nisu prodavali te lijekove na tržištima, Komisija odredila novčane kazne uzimajući u obzir vrijednost koja je prenesena na proizvođača generičkih lijekova od strane proizvođača izvornih lijekova, kao poticaj za izbjegavanje mjerodavnih tržišta, bez procjene prometa proizvođača generičkih lijekova.

300    Međutim, Komisija nije bila vezana svojom ranijom praksom donošenja odluka, koja ni u kojem slučaju ne predstavlja pravni okvir za izračun iznosa novčanih kazni (vidjeti u tom smislu presudu od 25. listopada 2005., Groupe Danone/Komisija, T‑38/02, EU:T:2005:367, t. 153. i navedenu sudsku praksu).

301    Osim toga, Komisija je u uvodnim izjavama 1386. do 1391. pobijane odluke objasnila zašto se novčana kazna Tevi ne može temeljiti na prijenosu vrijednosti koju je Teva primila na temelju sporazuma o nagodbi i komercijalnih transakcija iz tog sporazuma. Naime, prijenos vrijednosti bio je uključen u navedene transakcije. Osim činjenice da je bilo teško točno procijeniti vrijednost prenesenu Tevi u okviru četiriju od pet transakcija iz članka 2. Sporazuma o nagodbi, to se pokazalo nemogućim u pogledu dostave podataka o sporazumu CEP-1347. U relevantno vrijeme to priopćavanje podataka predstavljalo je značajan poticaj za Tevu da prihvati ograničavajuće klauzule, koje Komisija nije mogla zanemariti u fazi određivanja visine novčane kazne izrečene Tevi a da se pritom ne ugrozi preventivni učinak te novčane kazne.

302    Uzimajući u obzir posebnost da se prijenos vrijednosti na Tevu nije mogao dovoljno precizno procijeniti te kako bi se postigao zadovoljavajući preventivni učinak, Komisija se odlučila za fiksni iznos novčane kazne izrečene Tevi.

303    Međutim, tužitelji ne mogu tvrditi da je riječ o proizvoljnom iznosu.

304    Naime, Komisija je na odgovarajući način kao referentnu točku za utvrđivanje iznosa novčane kazne izrečene Tevi uzela iznos novčane kazne izrečene Cephalonu prije primjene ograničenja od 10 % njegova prometa. U tom pogledu, kao što to proizlazi iz uvodnih izjava 1393. do 1395. pobijane odluke, Komisija je smatrala da:

–        su težina i trajanje povrede bili jednaki u pogledu Teve i Cephalona;

–        novčana kazna izrečena Tevi ne bi trebala biti veća od kazne izrečene Cephalonu, s obzirom na to da bi njezina izmakla dobit vjerojatno bila manja od stvarne dobiti Cephalona;

–        je trebalo također uzeti u obzir i druge čimbenike, kao što je činjenica da je Teva bila veći poduzetnik (u 2010., odnosno cijeloj posljednjoj godini povrede i godini prije nego što je Teva kupila Cephalon, njezin je globalni promet iznosio 12,16 milijardi eura, dok je Cephalon imao globalni promet od oko 2,12 milijardi eura) i imala je snažnu pregovaračku poziciju.

305    U dijelu u kojem tužitelji prigovaraju Komisiji da je povrijedila načelo pravne sigurnosti, njihov argument treba odbiti. Štoviše, kao što proizlazi iz sudske prakse navedene u točki 300. ove presude, Komisija nije vezana svojom dosadašnjom praksom. Što se tiče povrede načela zaštite legitimnih očekivanja koju navode tužitelji, dovoljno je primijetiti da oni niti ne tvrde, u skladu sa sudskom praksom navedenom u točki 288. ove presude, da bi im Komisija dala, na bilo koji način, precizna, bezuvjetna i dosljedna jamstva u pogledu metode izračuna koju bi koristila za utvrđivanje iznosa novčane kazne izrečene Tevi.

306    Iz prethodno navedenog proizlazi da drugi dio četvrtog tužbenog razloga i, posljedično, četvrti tužbeni razlog u dijelu u kojem se odnosi na poništenje novčanih kazni izrečenih tužiteljima treba odbiti.

307    S obzirom na sva prethodna razmatranja, zahtjeve tužiteljâ za poništenje pobijane odluke stoga treba odbiti.

B.      Zahtjev za preinaku novčanih kazni izrečenih tužiteljima

308    Tužitelji na temelju drugog i trećeg dijela svojeg tužbenog zahtjeva od Općeg suda zahtijevaju da ukine ili smanji iznos novčane kazne.

309    U tom pogledu, treba napomenuti da je, što se tiče sudskog nadzora nad odlukama Komisije o određivanju novčane kazne zbog povrede pravila o tržišnom natjecanju, nadzor nad zakonitosti dopunjen neograničenom nadležnošću koja je sudu Unije priznata odredbom članka 31. Uredbe br. 1/2003, u skladu s člankom 261. UFEU‑a. Ta nadležnost ovlašćuje sud ne samo na puki nadzor zakonitosti sankcije nego i na to da zamijeni ocjenu Komisije svojom ocjenom i, posljedično, ako je potrebno, ukine, smanji ili poveća iznos izrečene novčane kazne ili periodične novčane kazne.

310    Međutim, Opći sud smatra, u okviru svoje neograničene nadležnosti, da niti jedan od elemenata na koje su se tužitelji pozvali u okviru ovog predmeta odnosno niti jedan razlog koji se odnosi na javni poredak ne opravdava njegovu upotrebu, u primjeni članka 261. UFEU‑a i članka 31. Uredbe br. 1/2003, svoje neograničene nadležnosti za smanjenje iznosa novčanih kazni koje je odredila Komisija.

311    Stoga treba odbiti zahtjeve za ukidanje ili smanjenje iznosa novčanih kazni izrečenih tužiteljima i, slijedom toga, tužbu u cijelosti.

IV.    Troškovi

312    U skladu s člankom 134. stavkom 1. Poslovnika, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove. Budući da tužitelji nisu uspjeli u postupku, treba im naložiti snošenje troškova, u skladu sa zahtjevom Komisije.

Slijedom navedenog,

OPĆI SUD (treće prošireno vijeće)

proglašava i presuđuje:

1.      Tužba se odbija.

2.      Društvima Teva Pharmaceutical Industries Ltd i Cephalon Inc. nalaže se snošenje troškova.

Schalin Jaeger Škvařilová-Pelzl

Nõmm       Kukovec

Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu

Potpisi

*      Jezik postupka: engleski