Predmet T‑125/12

Viasat Broadcasting UK Ltd

protiv

Europske komisije

„Državne potpore – Javne radiodifuzijske usluge – Odluka kojom se potpora proglašava spojivom s unutarnjim tržištem – Potpora danskih vlasti u korist danskog pružatelja javne radiodifuzijske usluge TV2/Danmark – Javno financiranje odobreno radi naknade troškova povezanih s izvršenjem obveza javne usluge – Spojivost potpore – Presuda Altmark“

Sažetak – Presuda Općeg suda (osmo vijeće) od 24. rujna 2015.

1.      Tužba za poništenje – Fizičke ili pravne osobe – Akti koji se na njih izravno i osobno odnose – Komisijina odluka kojom se okončava postupak u području potpora – Poduzetnik konkurentan poduzetniku koji je korisnik državne potpore – Pravo na pravno sredstvo – Pretpostavke

(čl. 108. st. 2. i 3., čl. 263. UFEU‑a)

2.      Potpore koje dodjeljuju države – Pojam – Mjere s ciljem naknade troška pružanja javne usluge koju obavlja poduzetnik – Isključenje – Pretpostavke iz presude Altmark

(čl. 107. st. 1. UFEU‑a)

3.      Tržišno natjecanje – Poduzetnici kojima je povjereno pružanje usluga od općeg gospodarskog interesa – Naknada troškova nastalih pružanjem javne usluge – Ocjena spojivosti potpore s unutarnjim tržištem – Mjerila

(čl. 106. st. 2. UFEU‑a)

4.      Potpore koje dodjeljuju države – Pojam – Mjere s ciljem naknade troška pružanja javne usluge koju obavlja poduzetnik – Razlikovanje između testa Altmark za određivanje postojanja potpore i testa iz članka 106. stavka 2. UFEU‑a koji omogućava utvrđivanje spojivosti potpore s unutarnjim tržištem

(čl. 106. st. 2. i čl. 107. st. 1. UFEU‑a)

5.      Tržišno natjecanje – Poduzetnici kojima je povjereno pružanje usluga od općeg gospodarskog interesa – Naknada troškova nastalih pružanjem javne usluge – Ocjena spojivosti potpore s unutarnjim tržištem – Mjerila – Irelevantnost pretpostavki iz presude Altmark za ispitivanje proporcionalnosti potpore

(čl. 106. st. 2. UFEU‑a)

6.      Potpore koje dodjeljuju države – Zabrana – Odstupanja – Diskrecijska ovlast Komisije – Mogućnost donošenja smjernica – Obvezujući učinak – Sudski nadzor

(čl. 106. st. 2., UFEU‑a; Komunikacija Komisije 2001/C 320/05)

7.      Tržišno natjecanje – Poduzetnici kojima je povjereno pružanje usluga od općeg gospodarskog interesa – Nepotrebno korištenje javne nabave za povjeravanje takve zadaće poduzetniku

(čl. 106. st. 2. UFEU‑a)

8.      Akti institucija – Obrazloženje – Obveza – Doseg – Komisijina odluka o spojivosti potpore s unutarnjim tržištem

(čl. 106. st. 2. i čl. 296. UFEU‑a)

9.      Sudski postupak – Iznošenje novih razloga tijekom postupka – Pretpostavke – Proširivanje postojećeg razloga – Granice

(Poslovnik Općeg suda, čl. 48. st. 2.)

1.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 34.‑36.)

2.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 55.‑59., 80.‑83.)

3.      Kako bi se bi se državna potpora u smislu članka 107. UFEU‑a mogla smatrati spojivom s unutarnjim tržištem na temelju članka 106. stavka 2. UFEU‑a, trebaju biti ispunjena tri uvjeta. Prvim se uvjetom, koji se odnosi na definiciju javne usluge, zahtijeva da predmetna usluga doista bude usluga od općeg gospodarskog interesa i da je kao takvu jasno definira država članica. Drugim se uvjetom, koji se odnosi na ovlaštenje za obavljanje javne usluge, zahtijeva da država članica izričito povjeri poduzetniku korisniku pružanje predmetne javne usluge. Naposljetku, treći se uvjet temelji na pojmu proporcionalnosti. Na temelju tog uvjeta, financiranje poduzetnika kojem su povjerene obveze javne usluge treba se smatrati spojivim s unutarnjim tržištem ako bi primjena pravila o tržišnom natjecanju iz UFEU‑a – kao što je to zabrana državnih potpora – spriječila obavljanje posebnih zadaća koje su povjerene tom poduzetniku, s obzirom na to da se odstupanjem od pravila o tržišnom natjecanju ne smije utjecati na razvoj trgovine u mjeri u kojoj bi to bilo suprotno interesima Unije.

(t. 61.)

4.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 63., 77.)

5.      U području državnih potpora, što se tiče primjene članka 106. stavka 2. UFEU‑a, svakako je točno da se treći uvjet iz presude Altmark, prema kojem naknada ne smije premašiti iznos potreban za pokrivanje svih ili dijela troškova nastalih izvršavanjem obveza javne usluge, uzimajući u obzir time ostvarene primitke, kao i razumnu dobit od ispunjenja tih obveza, uvelike preklapa s kriterijem proporcionalnosti kako je utvrđen sudskom praksom u okviru primjene te odredbe.

Međutim, iako se u oba slučaja u biti primjenjuje isti kriterij, kontekst i cilj njegove primjene u svakom su slučaju različiti. Naime, u slučaju primjene članka 106. stavka 2. UFEU‑a nije potrebno utvrditi je li usluga od općeg gospodarskog interesa pružena u normalnim tržišnim uvjetima, nego je riječ o tome da treba ocjenom proporcionalnosti potpore spriječiti da se subjektu kojem je povjerena usluga od općeg gospodarskog interesa dodijeli financiranje koje premašuje neto troškove javne usluge. Iz toga slijedi da je pitanje može li poduzetnik kojem je povjerena radiodifuzijska usluga od općeg gospodarskog interesa ispuniti svoje obveze javne usluge po najnižem trošku irelevantno u okviru ocjene spojivosti državnog financiranja te usluge s obzirom na pravna pravila Unije u području državnih potpora.

Drugim riječima, troškovi usluge od općeg gospodarskog interesa koje je potrebno uzeti u obzir tijekom primjene članka 106. stavka 2. UFEU‑a jesu stvarni troškovi te usluge takvi kakvi jesu, a ne kakvi su mogli ili trebali biti, na temelju objektivnih i transparentnih kriterija za izračun koji se temelje na primjeru tipičnog poduzetnika, dobro vođenog i odgovarajuće opremljenog. U tim okolnostima, kriterij proporcionalnosti uzima se u obzir pri procjeni stvarnih troškova usluge od općeg gospodarskog interesa ako ih je, u nedostatku dokaza kojima raspolaže Komisija, a koji bi omogućili točan izračun tih troškova, potrebno procijeniti. Općenitije, u skladu s načelom proporcionalnosti valja zaključiti da potpora namijenjena pokrivanju troškova usluge od općeg gospodarskog interesa nije spojiva s unutarnjim tržištem ako njezin iznos premašuje stvarne troškove te usluge. Stoga, iako je moguće nepoštovanje drugog uvjeta iz presude Altmark, prema kojem mjerila na temelju kojih se računa naknada moraju biti prethodno utvrđena na objektivan i transparentan način, i četvrtog uvjeta iz presude Altmark, koji predviđa da kada se poduzetnik kojem je povjereno izvršenje obveza javne usluge u određenom slučaju ne odabire u okviru postupka javne nabave kojim se omogućuje odabir kandidata koji može pružiti usluge po najnižem trošku za zajednicu, potrebna razina naknade mora se odrediti na temelju analize troškova koje bi tipični poduzetnik, dobro vođen i odgovarajuće opremljen kako bi mogao ispuniti zahtjeve javne usluge, imao pri izvršenju tih obveza, uzimajući u obzir ostvarene primitke i razumnu dobit, relevantno za ispitivanje je li takva usluga pružena u normalnim tržišnim uvjetima, nije relevantno za ocjenu proporcionalnosti potpore u okviru primjene članka 106. stavka 2. UFEU‑a.

(t. 84.‑90.)

6.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 95.‑98.)

7.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 99.)

8.      U području državnih potpora, činjenica da se u odluci ne spominje uloga koju drugi i četvrti uvjet iz presude Altmark imaju u ocjeni spojivosti predmetnih mjera s unutarnjim tržištem nije proizašla iz pogrešnog rasuđivanja Komisije ili iz nepostojanja obrazloženja kojim je zahvaćena pobijana odluka, nego zato što se u toj odluci primjenjuje okvir analize koji je drukčiji od onoga kojemu tužitelj daje prednost. 

Usto, ne može se smatrati da je povrijeđena obveza obrazlaganja budući da je Komisija u navedenoj odluci iznijela temeljito obrazloženje kako bi opravdala spojivost predmetnih mjera s unutarnjim tržištem s obzirom na Komunikaciju o radiodifuziji iz 2001. te da tužitelj nije iznio nijedan prigovor u pogledu tog obrazloženja.

(t. 103. i 104.)

9.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 113.‑116.)