Predmet T‑194/13

United Parcel Service, Inc.

protiv

Europske komisije

„Tržišno natjecanje – Koncentracije – Uredba (EZ) br. 139/2004 – Međunarodne usluge brze dostave malih paketa u EGP‑u – UPS‑ovo stjecanje društva TNT Express – Odluka kojom se koncentracija proglašava nespojivom s unutarnjim tržištem – Vjerojatni učinci na cijene – Ekonometrijska analiza – Prava obrane”

Sažetak – Presuda Općeg suda (četvrto vijeće) od 7. ožujka 2017.

1.      Sudski postupak – Akt kojim se pokreće postupak – Formalni zahtjevi – Sažeti prikaz iznesenih razloga – Pravni razlozi koji nisu navedeni u tužbi – Opće upućivanje na druga pismena priložena tužbi – Nedopuštenost

(Poslovnik Općeg suda (1991.), čl. 44. st. 1. t. (c); Poslovnik Općeg suda (2015.), čl. 76.)

2.      Koncentracije između poduzetnika – Upravni postupak – Poštovanje prava obrane – Saslušanje poduzetnika – Komisijina obveza obavijestiti predmetnog poduzetnika o konačnom modelu ekonometrijske analize prije donošenja pobijane odluke

(Uredba Vijeća br. 139/2004, čl. 18. st. 3.; Uredba Komisije br. 802/2004, čl. 13. st. 4.)

3.      Tržišno natjecanje – Koncentracije – Upravni postupak – Kratkoća postupovnih međurokova – Uzimanje u obzir zahtjeva žurnosti radi procjene poštovanja prava obrane

(Uredba Vijeća br. 139/2004; Uredba Komisije br. 802/2004)

1.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 192.)

2.      Poštovanje prava obrane opće je načelo prava Europske unije koje je navedeno u Povelji Europske unije o temeljnim pravima koje treba zajamčiti u svim postupcima, uključujući u postupcima pred Komisijom u području koncentracija. Jednako tako, načelom kontradiktornosti, koje je dio prava obrane, zahtijeva se da se predmetnom poduzetniku tijekom upravnog postupka omogući da učinkovito iznese svoje stajalište o istinitosti i relevantnosti iznesenih činjenica i okolnosti kao i o dokumentima koje je Komisija koristila u prilog svojim tvrdnjama.

U tom pogledu, ekonometrijska analiza kojom se koristila Komisija u svojoj odluci kojom se koncentracija proglašava nespojivom s unutarnjim tržištem počivala je na ekonometrijskom modelu koji je različit od onog koji je bio predmet kontradiktorne rasprave tijekom upravnog postupka. Naime, iako je točno da je između konačnog ekonometrijskog modela i modela o kojima je raspravljano tijekom upravnog postupka moguće istaknuti brojne sličnosti, ipak je činjenica da se unesene izmjene ne mogu smatrati zanemarivima.

Stoga Komisija ne može tvrditi da prije donošenja pobijane odluke nije bila obvezna obavijestiti predmetnog poduzetnika o konačnom modelu ekonometrijske analize.

Prema tome, povrijeđena su prava obrane predmetnog poduzetnika tako da treba poništiti pobijanu odluku ako je taj poduzetnik dovoljno dokazao ne to da bi pobijana odluka imala drukčiji sadržaj da nije bilo tih postupovnih nepravilnosti, već to da bi imao priliku, čak i malu, bolje osigurati svoju obranu da je prije donošenja te odluke raspolagao konačnom verzijom ekonometrijske analize koju je Komisija usvojila.

(t. 198.‑200., 205., 209., 210., 215.)

3.      Pri ocjeni poštovanja prava obrane u okviru nadzora koncentracija treba uzeti u obzir zahtjev žurnosti kojim se odlikuje opća struktura Uredbe br. 139/2004 o kontroli koncentracija između poduzetnika.

(t. 219.)