Zahtjev za prethodnu odluku koji je 26. kolovoza 2021. uputio Fővárosi Törvényszék (Mađarska) – M. D./Országos Idegenrendészeti Főigazgatóság Budapesti és Pest Megyei Regionális Igazgatósága
(predmet C-528/21)
Jezik postupka: mađarski
Sud koji je uputio zahtjev
Fővárosi Törvényszék
Stranke glavnog postupka
Tužitelj: M. D.
Tuženik: Országos Idegenrendészeti Főigazgatóság Budapesti és Pest Megyei Regionális Igazgatósága (Područna uprava Budimpešte i regije Pešte pri Glavnom državnom ravnateljstvu policije za migracije, Mađarska)
Prethodna pitanja
Treba li članke 5. i 11. Direktive 2008/115/EZ1 i članak 20. UFEU-a, u vezi s člancima 7., 20., 24. i 47. Povelje, tumačiti na način da im se protivi praksa države članice kojom se primjena izmjene propisa proširuje i na postupke koji se ponavljaju zbog sudskog naloga izdanog u prethodno pokrenutim postupcima, a zbog te se izmjene propisa na državljanina treće zemlje, člana obitelji građanina Unije, primjenjuje mnogo nepovoljniji postupovni sustav, do mjere da gubi status osobe koja ne može biti vraćena ni zbog razloga javnog poretka, javne ili nacionalne sigurnosti, koji je dobio na temelju duljine svojeg dotadašnjeg boravka; da mu se zatim odbije zahtjev za trajnu boravišnu iskaznicu na temelju te iste činjenične situacije i razloga nacionalne sigurnosti; da mu se oduzme izdana boravišna iskaznica; i da mu se nakon toga izrekne zabrana ulaska i boravka, a da se njegova osobna i obiteljska situacija ne ocijene ni u jednom od postupaka, osobito pritom činjenica da skrbi za maloljetnog mađarskog građanina, što su odluke koje dovode ili do narušavanja obiteljskog jedinstva ili do toga da građani Unije koji su članovi obitelji državljanina treće zemlje, među kojima je njegovo maloljetno dijete, moraju napustiti državno područje države članice?
Treba li članke 5. i 11. Direktive 2008/115 i članak 20. UFEU-a, u vezi s člancima 7. i 24. Povelje, tumačiti na način da im se protivi praksa države članice na temelju koje se ne ispituju osobna i obiteljska situacija državljanina treće zemlje prije nego mu se izrekne zabrana ulaska i boravka, pri čemu se tvrdi da boravak te osobe, člana obitelji građanina Unije, predstavlja stvarnu, izravnu i ozbiljnu prijetnju za nacionalnu sigurnost zemlje?
U slučaju da je odgovor na prvo ili drugo pitanje potvrdan:
Treba li članak 20. UFEU-a i članke 5. i 13. Direktive 2008/115, u vezi s člancima 20. i 47. Povelje, kao i uvodnu izjavu 22. Direktive 2008/115, kojom se kao najveća pozornost utvrđuje obveza uzimanja u obzir najboljeg interesa djeteta, i uvodnu izjavu 24. iste direktive, kojom se zahtijeva da se zajamče temeljna prava i načela priznata Poveljom, tumačiti na način da nacionalni sud, u slučaju da na temelju odluke Suda Europske unije proglasi da su pravo države članice ili praksa tijela za migracije temeljena na navedenom pravu protivni pravu Unije, može prilikom ispitivanja pravne osnove za zabranu ulaska i boravka uzeti u obzir kao tužiteljevo stečeno pravo u ovom slučaju činjenicu da je tužitelj, u sustavu a szabad mozgás és tartózkodás jogával rendelkező személyek beutazásáról és tartózkodásáról szóló 2007. évi I. törvényja (Zakon br. I iz 2007. o ulasku i boravku osoba s pravom slobodnog kretanja i boravka), ispunio potrebno za primjenu članka 42. navedenog zakona, odnosno, više od deset godina zakonitog boravka u Mađarskoj, ili, pak, navedeni sud prilikom nadzora obrazloženja za izricanje zabrane ulaska i boravka treba temeljiti uzimanje u obzir osobne i obiteljske situacije izravno na članku 5. Direktive 2008/115 jer a harmadik országbeli állampolgárok beutazásáról és tartózkodásáról szóló 2007. évi II. törvény (Zakon br. II iz 2007. o ulasku i boravku državljana trećih zemalja) ne sadržava pravila u tom pogledu?
Je li u skladu s pravom Unije, osobito s pravom na učinkovit pravni lijek zajamčenim u članku 13. Direktive 2008/115 i pravom na pošteno suđenje zajamčenim u članku 47. Povelje, praksa države članice na temelju koje, u postupku koji je radi ostvarivanja svojeg prava na pravni lijek pokrenuo državljanin treće zemlje, član obitelji građanina Unije, tijela za migracije ne izvršavaju pravomoćnu sudsku odluku koja nalaže neposrednu sudsku zaštitu od izvršenja odluke [navedenih tijela] uz tvrdnje da su u Schengenski informacijski sustav (SIS II) već unijela upozorenje koje se odnosi na zabranu ulaska i boravka, zbog čega državljanin treće zemlje, član obitelji državljanina Unije, ne može osobno ostvariti pravo na pravni lijek niti ući u Mađarsku dok traje postupak, prije nego se donese pravomoćna odluka u predmetu koji se odnosi na njega?
____________
1 Direktiva 2008/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o zajedničkim standardima i postupcima država članica za vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom (SL 2008., L 348, str. 98.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 8., str. 188.)