Tužba podnesena 9. studenoga 2023 – Federcasse i dr./Komisija

(predmet T-1070/23)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelij: Federazione Italiana delle Banche di Credito Cooperativo e Casse Rurali (Federcasse) (Rim, Italija) i drugih 12 tužiteljâ (zastupnici: A. Pera i F. Salerno, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

-    poništi odluku Komisije od 8. ožujka 2023. (kao odgovor na službeni zahtjev koji je 15. prosinca 2022. podnio G. Giorgetti, ministar gospodarstva i financija) o odbijanju odobrenja potrebnog za smanjenje ciljane razine proporcionalne financijske raspodjele iznosa zaštićenih depozita banaka koje su članice Fonda di Garanzia dei Depositanti del Credito Cooperativo (Fond za osiguranje deponenata kreditnih unija), koju je potpisao europski povjerenik za financijske usluge, M. McGuinness (pod referentnim brojem Ares (2023)1696845 - 08/03/2023).

-    naloži Komisiji snošenje troškova ovog postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe četiri tužbena razloga.

1.    Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na bitnoj povredi postupka.

Odluka se sastoji od dopisa i priloga. Međutim, potonji uopće ne sadržava datum, potpis ni/niti bilo koju drugu referencu koja ukazuje na njegovo podrijetlo. Stoga je odluka, u dijelu u kojem se sastoji od neovjerenog akta čije su podrijetlo i datum donošenja neizvjesni, u suprotnosti s bitnim postupovnim zahtjevom u skladu s člankom 263. UFEU-a, što je kao takvu samim tim čini ništavom.

2.    Drugi tužbeni zahtjev, koji se temelji na nedostatku u obrazloženju.

Odluka je ozbiljno kontradiktorna i nepotpuna s obzirom na to da: i. sadržava obrazloženje koje je djelomično oskudno, a djelomično sadržano u neovjerenom vanjskom dokumentu, ii. ne objašnjava razlog zbog kojeg bi se talijanski bankarski sustav trebao smatrati jednom cjelinom, iii. ne objašnjava razlog zbog kojeg se kriterij iz članka 10. stavka 6. točke (b) Direktive 2014/49/EU¹ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o sustavima osiguranja depozita (u daljnjem tekstu: Direktiva) ne poštuje u odnosu na Fond, iv. ne objašnjava razlog zbog kojeg se provjera kriterija iz članka 10. stavka 6. točke (a) Direktive odnosi na cijeli talijanski bankarski sustav. Nadalje, odluka se temelji na metodologiji koja nije objavljena. Slijedom toga, tužitelji ne mogu slijediti logiku odluke.

3.    Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela dobre uprave i s njim povezanom obvezom pažljivog i nepristranog ispitivanja svih relevantnih elemenata.

U odluci nije ispitan nijedan od elemenata koje su talijanska tijela podnijela uz zahtjev te je analiza neselektivno usmjerena na talijanski bankarski sustav.

4.    Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na pogrešci koja se tiče prava prilikom tumačenja članka 10. stavka 6. Direktive.

Odredba iz članka 10. stavka 6. točke (b) u vezi s drugim odredbama direktive temelji se na analizi na razini specifičnog tržišta/sektora kojem pripadaju kreditne institucije. U Italiji su sve banke koje su članice Fonda istovremeno dio vrlo različitog sektora koji sadržava mehanizme za pokriće rizika koji ih potpuno odvajaju od događaja koji bi mogli utjecati na druge banke. Stoga je Komisijino tumačenje odredbe o kojoj je riječ netočno s obzirom na to da uopće ne uzima u obzir analizu tržišta/sektora, zanemaruje da je talijanski zakonodavac želio potvrdu različitog sektora za kreditne zadruge i, bez ikakve tekstualne ili sustavne ocjene, na razini države članice ocjenjuje postojanje kriterija koji se zahtijevaju člankom 10. stavkom 6. Direktive

____________

¹ SL 2014., L 173, str. 149. i ispravak SL 2014., L 212, str. 47.