PRESUDA OPĆEG SUDA (četvrto vijeće)
9. travnja 2019.(*)
„Javna nabava usluga – Postupak javne nabave – Pružanje informatičkih usluga Parlamentu i drugim institucijama i tijelima Unije – Isključenje iz postupaka javne nabave – Potencijalni sukob interesa – Nedostavljanje podataka koje je zatražio javni naručitelj – Članak 107. stavak 1. točka (b) Financijske uredbe – Transparentnost – Proporcionalnost – Jednako postupanje – Članak 102. stavak 1. Financijske uredbe”
U predmetu T‑182/15,
Sopra Steria Group SA, sa sjedištem u Annecy‑le‑Vieuxu (Francuska), koji zastupaju A. Verlinden, R. Martens i J. Joossen, odvjetnici,
tužitelj,
protiv
Europskog parlamenta, koji zastupaju B. Simon i L. Tapper Brandberg, u svojstvu agenata,
tuženika,
koji podupire
CGI Luksemburg SA, sa sjedištem u Bertrangeu (Luksemburg),
i
Intrasoft International SA, sa sjedištem u Luxembourgu (Luksemburg),
koje zastupa N. Korogiannakis, odvjetnik,
intervenijenti,
povodom zahtjeva na temelju članka 263. UFEU‑a radi poništenja odluka Parlamenta, donesenih u okviru postupka javne nabave PE/ITEC‑ITS14 u vezi s pružanjem informatičkih usluga Parlamentu i drugim institucijama i tijelima Unije, o odbijanju ponuda konzorcija IBI IUS i STEEL, čiji je tužitelj bio dio, za grupe br. 2 i 3,
OPĆI SUD (četvrto vijeće),
u sastavu: H. Kanninen, predsjednik, L. Calvo‑Sotelo Ibáñez‑Martín i I. Reine (izvjestiteljica), suci,
tajnik: C. Heeren, administratorica,
uzimajući u obzir pisani postupak i nakon rasprave održane 3. listopada 2017.,
donosi sljedeću
Presudu
Okolnosti spora
1 Europski parlament je 3. travnja 2014., djelujući u svoje ime i za račun drugih institucija i tijela Europske unije, uputio poziv za podnošenje ponuda za javnu nabavu PE/ITEC‑ITS14, u vezi s pružanjem vanjskih informatičkih usluga (u daljnjem tekstu: poziv za nadmetanje).
2 Poziv za nadmetanje bio je raspodijeljen u osam grupa. Predmeti grupa 2. do 4. bili su definirani kako slijedi:
– Grupa br. 2: Razvoj i održavanje sustava širenja informacija;
– Grupa br. 3: Razvoj i održavanje sustava proizvodnje informacija;
– Grupa br. 4: Razvojna istraživanja.
3 Dokumentacija za nadmetanje za postupak javne nabave (u daljnjem tekstu: dokumentacija za nadmetanje) predviđala je dodjelu više okvirnih ugovora za svaku grupu i kaskadni mehanizam za izvršenje tih ugovora.
4 Članak I.3 dokumentacije za nadmetanje propisivao je:
„Ponuditelji mogu podnijeti ponudu za jednu ili više grupa, osim u slučaju nespojivosti uredno navedenih u opisu svake grupe. Odbit će se ponude podnesene za nespojive grupe uz redoslijed prvenstva.”
5 Članak I.4 dokumentacije za nadmetanje propisivao je:
„Gospodarski subjekti mogu biti članovi samo jednog konzorcija koji podnosi ponudu i za podizvoditelja ih može predložiti samo jedan ponuditelj za iste grupe ili za isključive grupe.”
6 Prilog II. dokumentacije za nadmetanje propisivao je da podnošenje ponude za grupu br. 2 ili br. 3 uključuje zabranu ponuditelju da podnese ponudu, kao jedini izvoditelj, član konzorcija ili podizvoditelj, za grupu br. 4 ili grupu br. 6. U vezi s grupom br. 4, ista zabrana bila je predviđena za grupe br. 2, 3 i 6.
7 Priopćenjem za medije od 8. travnja 2014., bilo je objavljeno da Sopra Group SA namjerava preuzeti Groupe Steria SA.
8 Konzorciji IBI IUS i STEEL, oba uključujući Sopra Group, podnijeli su 22. svibnja 2014.ponude za grupu br. 2 i grupu br. 3. Konzorcij TEPting, uključujući Steria Benelux SA, društvo kći Groupe Steria, podnio je istog dana ponudu za grupu br. 4.
9 Usto, konzorcij CGI‑Intrasoft International, koji se sastoji od intervenijenata, društva CGI Luxembourg SA i društva Intrasoft International SA, također je 22. svibnja 2014. podnio ponudu za grupu br. 3.
10 Kako proizlazi iz spisa, tužitelj, Sopra Steria Group SA, nastao je spajanjem Sopra Group s drugim subjektima, odnosno društvom Groupe Steria, njezinim društvom kćeri Steria SA i njegovim društvom, Steria Benelux. Nakon tog spajanja, društvo Steria Benelux postalo je tako neizravno društvo kći Sopra Steria Groupa.
11 Društvo Sopra Group pokrenulo je 26. lipnja 2014. preuzimanje društva Groupe Steria.
12 Europska komisija odlučila je 14. srpnja 2014. da se neće usprotiviti javnoj razmjeni dionica između društava Sopra Group i Groupe Steria.
13 Sopra Group objavila je 6. kolovoza 2014. da je ispunjen kriterij najmanjeg dopuštenog dijela razmijenjenih udjela i da je stečeno 79,69 % udjela koji su bili predmet transakcije.
14 Sopra Group stekao je 5. rujna 2014. 90,52 % kapitala i 89,41 % prava glasa Groupe Steria. Tvrtka društva Sopra Group istog je dana promijenjena u Sopra Steria Group.
15 Parlament je dopisom od 18. rujna 2014. obavijestio konzorcij STEEL da je njegova ponuda razvrstana na prvo mjesto u grupi br. 3 i da je on jedan od uspješnih ponuditelja u toj javnoj nabavi.
16 Parlament je dopisom od tog istog dana obavijestio konzorcij CGI‑Intrasoft International da je njegova ponuda razvrstana na drugo mjesto u grupi br. 3 i da je on jedan od uspješnih ponuditelja za tu javnu nabavu.
17 Parlament je 30. listopada 2014. obavijestio konzorcij IBI IUS da je njegova ponuda razvrstana na drugo mjesto u grupi br. 2 i da je on jedan od uspješnih ponuditelja u toj javnoj nabavi. Također je obavijestio konzorcij TEPting da je njegova ponuda razvrstana na drugo mjesto u grupi br. 4 i da je on jedan od uspješnih ponuditelja u toj javnoj nabavi.
18 Konzorciji IBI IUS i TEPting primili su 10. i 12. studenoga 2014. opširnije podatke o ocjeni ponuda za grupe za koje je podnesen zahtjev za dostavu informacija.
19 Parlament je 12. studenoga 2014. dopisom intervenijenata obaviješten o procesu približavanja društava Sopra Steria Group i Groupe Steria.
20 Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda 14. studenoga 2014. i upisanom pod brojem predmeta T‑769/14, intervenijenti, djelujući u svoje ime i u ime i za račun konzorcija CGI‑Intrasoft International, podnijeli su tužbu kojom su zahtijevali poništenje, s jedne strane, odluke Parlamenta o razvrstavanju njihove ponude na drugo mjesto u grupi br. 3 i, s druge strane, odluke Parlamenta o razvrstavanju ponude konzorcija STEEL na prvo mjesto u toj grupi i o dodjeli ugovora tom konzorciju kao uspješnom ponuditelju prvog ranga u kaskadnom mehanizmu kao i da se Parlamentu naloži plaćanje naknade štete.
21 Konzorciji IBI IUS, STEEL i TEPting obaviješteni su dopisima Parlamenta od 19. studenoga 2014. o prekidu postupaka javne nabave za grupe br. 2 do 4. U tim dopisima navodili su se sljedeći razlozi: „[c]ilj tog prekida je utvrditi jesu li dodatni podaci koje je primio Parlament […] utemeljeni i mogu li utjecati na odluku o dodjeli ugovora”.
22 Konzorciji IBI IUS i STEEL obavijestili su Parlament 21. studenoga 2014. o postupku preuzimanja društva Groupe Steria od strane društva Sopra Steria Group. Steria Benelux dostavila je iste informacije Parlamentu, uz prijedlog da se „povuče iz postupka javne nabave” za grupu br. 4.
23 Konzorcij TEPting, u kojem je Steria BeneluxLe bila član, obavijestio je Parlament 15. prosinca 2014. o povlačenju svoje ponude podnesene u okviru grupe br. 4. Parlament je dopisom od 13. veljače 2015. prihvatio povlačenje ponude tog konzorcija za tu grupu.
24 Budući da je 31. prosinca 2014. provedeno spajanje društava Sopra Steria Group i Groupe Steria, Sopra Steria Group držala je 99,99 % društva Steria Benelux.
25 Parlament je dopisima od 15. i 20. siječnja 2015. zatražio dodatne informacije od konzorcija IBI IUS, STEEL i TEPting kao i od društva Steria Benelux. Konkretno, zatražio je osobito informacije o ekonomskoj pripadnosti društva Steria Benelux društvu Sopra Group u vezi s procesom približavanja i zabranom podnošenja ponuda za nespojive grupe, koja bi mogla stvoriti situaciju u kojoj postoji sukob interesa.
26 Konzorciji IBI IUS i STEEL odgovorili su na taj zahtjev dopisom od 22. siječnja 2015. Društva Sopra Steria Group i Steria Benelux dopisima su od 23. siječnja 2015. također dostavila zatražene podatke. Ta četiri subjekta su u tim dopisima zanijekala postojanje bilo kakvog sukoba interesa i, stoga, postojanje bilo kakvih prepreka koje bi se njih ticale za podnošenje ponuda za nespojive grupe. Usto, one su navele da su pravodobno podnesene sve relevantne informacije.
27 Parlament je dvama dopisima od 13. veljače 2015. obavijestio konzorcije IBI IUS i STEEL o svojim odlukama o odbacivanju njihovih ponuda za grupu br. 2 i grupu br. 3 (u daljnjem tekstu: pobijane odluke). Parlament je 16. veljače 2015. Poslao te odluke tužitelju.
28 Svaka pobijana odluka temelji se na dvama istim zasebnim razlozima.
29 Kao prvo, usporedno podnošenje ponuda konzorcija IBI IUS, STEEL i TEPting za nespojive grupe krši članak 158. stavak 3. prvi podstavak Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 1268/2012 o pravilima za primjenu Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije (SL 2012., L 362, str. 1.; u daljnjem tekstu: delegirana uredba) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 9., str. 183.), i članak I.3 dokumentacije za nadmetanje. Konkretno, Parlament je zaključio da su, zbog približavanja društava Sopra Group i Groupe Steria, tužitelj i društvo Steria Benelux postali isti gospodarski subjekt. Stoga su konzorciji IBI IUS i STEEL, čiji je tužitelj bio član, i konzorcij TEPting, čiji je društvo Steria Benelux bilo član, podnijeli ponude za nespojive grupe, odnosno za grupe br. 2 i 3, s jedne strane, i za grupu br. 4, s druge strane, unatoč zabrani iz članka I.3 dokumentacije za nadmetanje. S tim u vezi, da bi zaključio da su tužitelj i društvo Steria Benelux od 5. rujna 2014. bili isti gospodarski subjekt, Parlament je primijenio oborivu pretpostavku, koju tužitelj nije oborio, prema kojoj činjenica da društvo u drugom društvu drži gotovo 100 % udjela, kao u ovom predmetu, omogućava prvom društvu vršenje odlučujućeg utjecaja na drugo društvo.
30 Kao drugo, stjecanje kapitala u društvu Groupe Steria od strane društva Sopra Group stvorilo je situaciju koja je mogla dovesti do sukoba interesa o kojem je trebalo obavijestiti Parlament, u skladu s člankom 107. stavkom 1. točkom (b) Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 (SL 2012., L 298, str. 1.; u daljnjem tekstu: financijska uredba) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 7., str. 248.). Naime, prema mišljenju Parlamenta, s obzirom na to da će uspješni ponuditelj za grupu br. 4 morati ocjenjivati usluge pružene u okviru grupa br. 2 i br. 3, činjenica da je tužitelj kao član konzorcija IBI IUS i STEEL 5. rujna 2014. neizravno držao 90,51 % udjela u društvu Steria Benelux, članu konzorcija TEPting, moglo je kod tužitelja stvoriti rizik pristranosti u izvršavanju grupe br. 4. Povlačenje konzorcija TEPting iz potonje grupe 15. prosinca 2014. ne dovodi u pitanje taj zaključak. Parlament je na temelju toga zaključio da ga je tužitelj morao obavijestiti o spajanju najkasnije 5. rujna 2014. Zato je ocijenio da je tužitelj, propuštajući ga obavijestiti o navedenomu, prekršio članak 107. stavak 1. točku (b) Financijske uredbe. Stoga je odlučio da treba preispitati ponude konzorcija IBI IUS i STEEL bez uzimanja u obzir tužitelja kao člana tih konzorcija. U tim okolnostima, zaključio je da ponude konzorcija više ne zadovoljavaju zahtjeve za tehničke sposobnosti iz dokumentacije za nadmetanje.
31 Parlament je 13. veljače 2015. poslao pismo konzorciju CGI‑Intrasoft International kojim ga je obavijestio da je poništena njegova odluka o razvrstavanju ponude tog konzorcija na drugo mjesto za grupu br. 3 i njegova odluka o dodjeli te grupe konzorciju STEEL kao uspješnom ponuditelju prvog ranga u kaskadnom mehanizmu i da su te odluke zamijenjene novom odlukom kojom se ponudu konzorcija CGI‑Intrasoft International razvrstava na prvo mjesto u toj grupi. Taj konzorcij je 6. ožujka 2015. potpisao okvirni ugovor kao uspješni ponuditelj prvog ranga u kaskadnom mehanizmu za tu grupu.
32 Rješenjem od 7. srpnja 2015., u predmetu CGI Luxembourg i Intrasoft International/Parlament (T‑769/14, neobjavljeno, EU:T:2015:540), Opći je sud presudio da se obustavlja postupak po tužbi u predmetu u kojem je doneseno to rješenje.
Postupak i zahtjevi stranaka
33 Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda 13. travnja 2015. tužitelj je pokrenuo ovaj postupak.
34 Parlament je 7. srpnja 2015. tajništvu Općeg suda podnio svoj odgovor na tužbu.
35 Aktom podnesenim tajništvu Općeg suda 21. rujna 2015., intervenijenti su zatražili, za vlastiti račun kao i za račun konzorcija CGI‑Intrasoft International, intervenciju u ovom postupku u potporu zahtjevima Parlamenta.
36 Tužitelj je 30. rujna 2015. podnio repliku tajništvu Općeg suda.
37 Parlament je 9. studenoga 2015. dao svoj pristanak na zahtjev za intervenciju intervenijenata.
38 Tužitelj je 10. studenoga 2015. podnio svoje očitovanje na zahtjev za intervenciju usprotivivši se tom zahtjevu. U svojem očitovanju, tužitelj je pozvao Opći sud da od Parlamenta zatraži da mu dostavi dopise od 20. i 26. studenoga 2014., navedene u prilogu 4.D zahtjeva za intervenciju, koje je on uputio intervenijentima kao i dopis Parlamenta od 25. studenoga 2014., naveden u prilogu 4.C zahtjeva za intervenciju.
39 Parlament je 2. prosinca 2015. tajništvu Općeg suda podnio odgovor na repliku.
40 Rješenjem od 7. ožujka 2016., Sopra Steria Group/Parlament (T‑182/15, neobjavljeno, EU:T:2016:165) intervenijentima je dopuštena intervencija u ovom postupku.
41 Intervenijenti su 21. travnja 2016. dostavili tajništvu Općeg suda intervencijski podnesak.
42 Odlukom od 15. lipnja 2016. predsjednika Općeg suda, zbog djelomične obnove Općeg suda, ovaj predmet dodijeljen je novom sucu izvjestitelju.
43 Parlament je 17. lipnja 2016. Obavijestio Opći sud da se odriče svojeg prava na podnošenje očitovanja na intervencijski podnesak.
44 Tužitelj je 24. lipnja 2016. podnio svoje očitovanje o intervencijskom podnesku.
45 Uslijed promjene sastava vijeća Općeg suda, na temelju članka 27. stavka 5. Poslovnika Općeg suda, sudac izvjestitelj raspoređen je u četvrto vijeće, kojemu je slijedom toga dodijeljen ovaj predmet.
46 Opći je sud 26. srpnja 2017., u okviru mjera upravljanja postupkom, postavio pisana pitanja Parlamentu na koje je trebao odgovoriti na raspravi. Usto, dopisima od 20. i 26. studenoga 2014. koji su se već nalazili u spisu predmeta kao i prilozima 4.B i 4.C zahtjeva za intervenciju, Opći je sud pozvao Parlament da dostavi dopis od 25. studenoga 2014. Parlament je odgovorio u za to određenom roku.
47 Na raspravi od 3. listopada 2017. saslušana su izlaganja i odgovori stranaka na pitanja koja je postavio Opći sud.
48 Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
– poništi pobijane odluke;
– proglasi ništetnim(a) ugovor(e) sklopljen(e) s drugim ponuditeljima na temelju pobijanih odluka;
– naloži Parlamentu snošenje troškova, uključujući tužiteljeve troškove.
49 Parlament od Općeg suda zahtijeva da:
– odbije tužbu;
– naloži tužitelju snošenje troškova.
50 Intervenijenti od Općeg suda zahtijevaju da:
– odbije tužbu;
– odluči o troškovima u skladu s Poslovnikom.
Pravo
Dopuštenost drugog dijela tužiteljeva tužbenog zahtjeva
51 Svojim drugim dijelom tužbenog zahtjeva, tužitelj od Općega suda traži da proglasi ništetnima sve ugovore sklopljene s drugim ponuditeljima na temelju pobijanih odluka.
52 Treba navesti da, zahtijevajući od Općeg suda da odluči o posljedicama poništenja pobijanih odluka na način da utvrdi ništetnost ugovora sklopljenih s drugim ponuditeljima na temelju tih odluka, tužitelj želi ishoditi utvrđenje koje se odnosi na učinke ove presude, što bi također bilo nalog Parlamentu u vezi s njezinim izvršenjem. Međutim, nije na Općem sudu da, u okviru svojeg nadzora zakonitosti na temelju članka 263. UFEU‑a., izriče pravna utvrđenja (vidjeti analogijom rješenje od 5. srpnja 2017., EEB/Komisija, T‑448/15, neobjavljeno, EU:T:2017:503, t. 40.). Nadalje, iz ustaljene sudske prakse proizlazi da Opći sud ne može uputiti nalog institucijama ili ih nadomjestiti u okviru nadzora zakonitosti na temelju članka 263. UFEU‑a. To ograničenje nadzora zakonitosti primjenjuje se u svim područjima u kojima Opći sud može odlučivati (vidjeti presudu od 15. lipnja 2017., Bay/Parlament, T‑302/16, neobjavljenu, EU:T:2017:390, t. 45. i navedenu sudsku praksu; vidjeti također u tom smislu rješenja od 12. studenoga 1996., SDDDA/Komisija, T‑47/96, EU:T:1996:164, t. 45., i od 6. svibnja 2013., Ethniko kai Kapodistriako Panepistimio Athinon/ECDC, T‑577/11, neobjavljeno, EU:T:2013:229, t. 12.). Naime, u skladu s člankom 264. UFEU‑a, Opći sud može samo poništiti sporni akt. Stoga je na uključenoj instituciji da, primjenom članka 266. UFEU‑a, poduzme mjere potrebne za izvršenje presude Općeg suda (vidjeti u tom smislu presudu od 12. ožujka 2008., Evropaïki Dynamiki/Komisija, T‑345/03, EU:T:2008:67, t. 46.).
53 Drugi dio tužbenog razloga tužitelja stoga treba proglasiti nedopuštenim.
Meritum
54 U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe jedini tužbeni razlog koji je podijeljen u dva dijela. Prvi dio temelji se na povredi razlogâ za isključenje iz članka 107. stavka 1. točaka (a) i (b) Financijske uredbe, kršenju članka 158. stavka 3. Delegirane uredbe kao i na tome da je Parlament prekršio dokumentaciju za nadmetanje. Drugi dio temelji se na povredi načela transparentnosti, proporcionalnosti i jednakog postupanja iz članka 102. stavka 1. Financijske uredbe.
Prvi dio, koji se temelji na povredi razlogâ za isključenje iz članka 107. stavka 1. točaka (a) i (b) Financijske uredbe, kršenju članka 158. stavka 3. Delegirane uredbe kao i na tome da je Parlament prekršio dokumentaciju za nadmetanje
55 Tužitelj smatra da su pobijane odluke posljedica pogrešnog zaključka Parlamenta prema kojem je društvo Steria Benelux i tužitelja trebalo smatrati istim gospodarskim subjektom ili dijelom istog gospodarskog subjekta, s obzirom na odredbu dokumentacije za nadmetanje o nespojivosti, koja je uključivalo potencijalni sukob interesa između tih subjekata i prema kojoj su, stoga, konzorciji IBI IUS i STEEL, čiji je tužitelj bio član, prekršili zabranu podnošenja ponuda za nespojive grupe.
56 Konkretno, s jedne strane, tužitelj navodi da nije postojao potencijalni sukob interesa pri pokretanju postupka javne nabave ni u trenutku podnošenja ponuda.
57 Prema tužiteljevu mišljenju, Steria Benelux, kao član konzorcija TEPting, i Sopra Group, kao član konzorcijâ STEEL i IBI IUS, bili su 22. svibnja 2014., odnosno u trenutku podnošenja ponuda, različiti pravni subjekti bez ikakvih međusobnih poslovnih ili trgovačkih veza. On ističe da u tom trenutku ishod postupka spajanja nije bio ni na koji način izvjestan, podsjećajući da je Komisija tek 14. srpnja 2014. odlučila da se neće usprotiviti javnoj razmjeni dionica koju je pokrenuo Sopra Group u vezi s dionicama društva Groupe Steria.
58 Tužitelj u vezi s razdobljem nakon 22. svibnja 2014. smatra da je Parlament pogrešno protumačio razloge za automatsko isključenje iz članka 107. stavka 1. točaka (a) i (b) Financijske uredbe, članka 158. stavka 3. Delegirane uredbe i dokumentacije za nadmetanje primijenivši zabranu u vezi s podnošenjem ponuda za nespojive grupe tijekom cijelog postupka javne nabave.
59 Tužitelj navodi da, u svakom slučaju, nije postojao potencijalni sukob interesa u fazi ocjenjivanja u postupku javne nabave i nakon dostave odluka o dodjeli ugovora 18. rujna 2014. za grupu br. 3, i 30. listopada 2014. za grupe br. 2 i 4. Etape spajanja, koje nisu bile završene u trenutku donošenja odluke o dodjeli ugovora, ni na koji način nisu mogle utjecati na podnošenje ponuda, njihovo razvrstavanje ili odluku o dodjeli ugovora te stoga nisu nikako mogle dovesti do sukoba interesa. Društva nisu razmijenila nikakve informacije, s obzirom na to da su i dalje bila izravni konkurenti do završetka postupka stjecanja, što se vidjelo iz internih uputa koje su u tom smislu 23. travnja 2014. poslala društva Sopra Group i Groupe Steria svojim zaposlenicima.
60 Tužitelj, nadalje, smatra da treba uzeti u obzir povlačenje ponude konzorcija TEPting za grupu br. 4, predloženo 15. prosinca 2014. i koje je Parlament prihvatio 13. veljače 2015. Prema njegovu mišljenju, to povlačenje jasno pokazuje da konzorciji, kojih su tužitelj i društvo Steria Benelux bili članovi, nisu ni na koji način namjeravali narušiti tržišno natjecanje ni prekršiti dokumentaciju za nadmetanje i potvrđuje njegov argument o nepostojanju sukoba interesa, podsjećajući da se potencijalni sukob interesa nikada nije mogao pojaviti u obliku stvarnog sukoba interesa, jer je bilo jasno da konzorcij TEPting neće izvršavati tu grupu ugovora.
61 Prema tužiteljevu mišljenju, treba smatrati da je do spajanja došlo 1. siječnja 2015. jer njegov ishod nije bio siguran prije toga dana.
62 Tužitelj smatra da nepostojanje bio kakvog sukoba interesa dokazuje i to što je Parlament 27. siječnja 2015. pokrenuo pregovarački postupak PE/ITEC‑NPE-15.8. Predmet tog postupka očito se poklapa s uslugama iz grupe br. 3. U tom postupku nije bila predviđena nikakva odredba o nespojivosti. Usto, Parlament je na sudjelovanje u predmetnom postupku javne nabave pozvao ponuditelje koji su već zaduženi za pružanje povezanih usluga za grupe u vezi s drugim pozivom za nadmetanje, konkretno pozivom za nadmetanje PE/ITEC‑ITS08, za koji je ugovor već bio dodijeljen. Međutim, pružanje tih usluga bilo bi, prema logici pobijanih odluka, nespojivo s izvršenjem ugovora u pregovaračkom postupku.
63 Tužitelj prigovara Parlamentu da je zaključio da je 6. kolovoza 2014. i, najkasnije, 5. rujna 2014., on bio dio istog gospodarskog subjekta zajedno s društvom Steria Benelux a da nije definirao pojam „gospodarski subjekt” ni utvrdio da je provedeno zajedničko upravljanje.
64 S tim u vezi tužitelj tvrdi da se pojam „poduzetnik” ne može tumačiti na način kako se koristi u pravu tržišnoga natjecanja, s obzirom na to da taj pojam u pravu tržišnoga natjecanja ima različite ciljeve od onih prava javne nabave.
65 Prema tužiteljevu mišljenju, s obzirom na to da nije dokazao njezinu primjenjivost u ovom predmetu, Parlament se nije mogao pozvati na oborivu pretpostavku prava tržišnoga natjecanja prema kojoj društvo majka vrši odlučujući utjecaj na društvo kći. On je stoga povrijedio svoju obvezu ispitivanja radi utvrđivanja vrši li društvo majka takav utjecaj na svoje društvo kćer.
66 U svakom slučaju, ne postoji jedinstven gospodarski subjekt i Steria Benelux je djelovala samostalno, na način da nije postojalo jedinstveno postupanje. Usto, nije dokazano zajedničko upravljanje. S tim u vezi, činjenica da je ista osoba u upravnom odboru društava Steria Benelux i Sopra Steria Group ne dokazuje niti se na temelju nje može pretpostaviti da se na bilo koji način automatski vršio prevladavajući ili bilo kakav utjecaj. Stoga, tužitelj i društvo Steria Benelux treba smatrati odvojenim pravnim i gospodarskim subjektima.
67 S druge strane, tužitelj smatra da nije postojao nikakav sukob interesa i da je, u svakom slučaju, Parlament bio pravilno obaviješten o postupku spajanja. On precizno navodi da je poziv za podnošenje ponuda za postupak javne nabave zabranjivao bilo kakvo kontaktiranje Parlamenta tijekom postupka, osim u iznimnim slučajevima i određenim taksativno navedenim okolnostima. Međutim, prema njegovu mišljenju, priopćavanje namjere spajanja ili neposredno predstojećeg spajanja nije bilo dio navedenoga. Usto, on tvrdi da je on tek u listopadu i studenome 2014. saznao za činjenicu da je društvo Steria Benelux sudjelovalo u postupku u vezi s grupom br. 4. Dopisima od 21. studenoga 2014., konzorciji IBI IUS i STEEL pravodobno su obavijestili Parlament o neposredno predstojećem spajanju nakon što ih je on 19. studenoga 2014. kontaktirao u vezi s prekidom postupka javne nabave. Naposljetku, prva naznaka spajanja bila je objavljena u priopćenju za medije od 8. travnja 2014. Stoga, na temelju svoje obveze detaljne ocjene ponuda i ponuditelja, Parlament je morao znati za postupak približavanja društava Sopra Group i Groupe Steria.
68 Parlament i intervenijenti osporavaju argumente tužitelja.
– Uvodna očitovanja
69 U ovom predmetu, kako je navedeno u točkama 28. do 30. ove presude, pobijane odluke temelje se na dva različita razloga.
70 S tim u vezi, kako je navedeno u točki 29. ove presude, u okviru prvog razloga pobijanih odluka, Parlament je zaključio da su konzorciji IBI IUS i STEEL, u kojima je tužitelj bio član, i konzorcij TEPting, u kojem je društvo Steria Benelux bilo član, podnijeli ponude za nespojive grupe, uz kršenje članka 158. stavka 3. prvog podstavka Delegirane uredbe i članka I.3 dokumentacije za nadmetanje. Međutim, kako proizlazi iz teksta potonje odredbe, njezino kršenje dovodi do odbacivanja ponuda, a da nije potrebno istodobno dokazati drugu povredu. Stoga, taj prvi razlog, ako se dokaže, dovoljan je za odbacivanje ponuda konzorcijâ IBI IUS i STEEL, kojih je tužitelj bio član, za grupe br. 2 i 3.
71 U vezi s drugim razlogom pobijanih odluka, kako je naveden u točki 30. ove presude, koji se temelji na nedostavljanju zatraženih podataka, na temelju članka 107. stavka 1. točke (b) Financijske uredbe, treba napomenuti da u skladu s tekstom te odredbe taj razlog sam po sebi dovodi do isključenja ponuditelja koji čini povredu iz dodjele ugovora, a da nije potrebno utvrditi druge nepravilnosti. U ovom predmetu, kako je navedeno u točki 30. ove presude, Parlament je zaključio da je trebalo isključiti tužitelja iz dodjele ugovora zbog kršenja te odredbe Financijske uredbe i ne uzimati ga u obzir u ocjeni ponuda konzorcija IBI IUS i STEEL, koji, zbog toga, nisu više ispunjavali zahtjeve za tehničke sposobnosti iz dokumentacije za nadmetanje te ih je, stoga, trebalo odbaciti.
72 Stoga nijedan od dvaju razloga koje je naveo Parlament u pobijanim odlukama sam po sebi ne opravdava odbacivanje ponuda konzorcija IBI IUS i STEEL, u kojima je tužitelj bio član, za grupe br. 2 i 3.
73 Budući da tužitelj ne osporava zaključke koje Parlament izvodi u okviru drugog razloga, kada je riječ o zahtjevima tehničkih sposobnosti, dovoljno je ako Parlamentova primjena članka 158. stavka 3. prvog podstavka Delegirane uredbe ili, alternativno, članka 107. stavka 1. točke (b) Financijske uredbe nije bila zahvaćena pogreškom kako bi se odbio prvi dio jedinog tužbenog razloga.
74 S tim u vezi, Opći sud smatra potrebnim ispitati, prije svega, drugi razlog na kojem se temelje pobijane odluke, odnosno kršenje članka 107. stavka 1. točke (b) Financijske uredbe.
75 Treba podsjetiti da, u okviru drugog razloga na kojem se temelje pobijane odluke, Parlament ne tvrdi da postoji stvaran sukob interesa ili povreda članka 107. stavka 1. točke (a) Financijske uredbe. Kako proizlazi iz točaka 31. do 34. tih odluka, on prigovara tužitelju isključivo to da ga nije obavijestio o situaciji koja može dovesti do sukoba interesa uz povredu članka 107. stavka 1. točke (b) te uredbe
76 U tom kontekstu, treba podsjetiti da se, na temelju članka 107. stavka 1. točke (b) Financijske uredbe, ugovor ne smije sklopiti s natjecateljima ili ponuditeljima koji, tijekom postupka nabave za taj ugovor, nisu dostavili podatke koje je zahtijevao javni naručitelj.
77 Stoga, radi ocjenjivanja zakonitosti drugog razloga na kojem se temelje pobijane odluke, kao prvo, treba utvrditi jesu li u ovom predmetu postojali elementi koji mogu stvoriti situaciju koja može dovesti do sukoba interesa, također s obzirom na zabranu iz dokumentacije za nadmetanje za podnošenje ponuda za nespojive grupe. Kao drugo, u slučaju potvrdnog odgovora, bit će potrebno ispitati je li, i, prema potrebi, od kojeg trenutka, tužitelj o tomu morao obavijestiti Parlament u skladu s člankom 107. stavkom 1. točkom (b) Financijske uredbe.
– Postojanje elemenata koji mogu stvoriti situaciju koja može dovesti do sukoba interesa
78 Prema sudskoj praksi, cilj članaka 107. Financijske uredbe je, jer teži sprečavanju sukoba interesa, zajamčiti u širem smislu neovisnost ponuditeljâ u odnosu na druge potencijalne sudionike, bilo u strukturnom ili funkcionalnom smislu (vidjeti u tom smislu i analogijom presudu od 14. veljače 2006., TEA‑CEGOS i dr./Komisija, T‑376/05 i T‑383/05, EU:T:2006:47, t. 53., 58. i 59.).
79 Treba među ostalim zaključiti da je cilj zabrane toga da isti gospodarski subjekt izravno ili neizravno podnosi ponude za nespojive grupe izbjegavanje narušavanja tržišnog natjecanja i konkretiziranje pojma situacije sukoba interesa u smislu članka 107. Financijske uredbe (vidjeti u tom smislu rješenje od 20. travnja 2007., TEA‑CEGOS i STG/Komisija, C‑189/06 P, neobjavljeno, EU:C:2007:242, t. 28.).
80 S tim u vezi treba utvrditi da, na temelju točke (g) obrasca br. 4 priloženog dokumentaciji za nadmetanje, sukob interesa može proizaći iz ekonomskih ili drugih bitnih veza ili zajedničkih interesa. Treba također napomenuti da je na temelju odjeljka o dokaznim sredstvima u vezi s kriterijima isključenja iz članka I.13.1 dokumentacije za nadmetanje svaki ponuditelj morao potpisati i poslati taj obrazac.
81 Treba podsjetiti da se, u okviru postupka poziva za nadmetanje, zadaci koje ima uspješni ponuditelj u okviru grupe br. 4 sastoje u ocjeni usluga koje se pružaju za izvršenje grupa br. 2 i 3. Upravo se u tom kontekstu pojavljuje zabrana podnošenja ponuda za nespojive grupe, odnosno, s jedne strane, za grupe br. 2 i 3 i, s druge strane, za grupu br. 4, koja proizlazi iz članka I.3 dokumentacije za nadmetanje u vezi s Prilogom II. dokumentaciji za nadmetanje.
82 Usto, treba podsjetiti da je, 5. rujna 2014., tužitelj držao 90,52 % kapitala i 89,41 % glasačkih prava u društvu Groupe Steria i da je, u tom trenutku, društvo Steria Benelux bilo društvo kći koje je bilo 99,99 % u vlasništvu društva Steria, koje je pak samo bilo 100 % u vlasništvu društva Groupe Steria.
83 Stoga, u slučaju da je, u okviru izvršavanja usluga iz grupe br. 4, društvo Steria Benelux moralo ocijeniti, kao član konzorcija TEPting, tužiteljeve usluge pružene pri izvršavanju grupa br. 2 i 3, njihovo pravilno izvršavanje moglo je biti ugroženo, jer je ono moglo imati interes za pristrano ocjenjivanje usluga koje bi pružao tužitelj zbog svojih strukturnih veza i zajedničkih interesa.
84 Uostalom, drugi elementi govore u prilog postojanju bitnih veza između tužitelja i društva majke društva Steria Benelux ili zajedničkih interesa, u smislu točke (g) obrasca br. 4 priloženog dokumentaciji za nadmetanje.
85 Kao prvo, kako navodi Parlament, priopćenja za medije od 8. travnja i 6. kolovoza 2014. objavljena su pod dvama imenima društava Sopra Group i Groupe Steria uz navođenje dvaju odvojenih kontakata dok je u priopćenju za medije od 5. rujna 2014. naveden samo jedan kontakt, a priopćenje za medije od 3. prosinca 2014. objavljeno je samo pod imenom društva Sopra Steria i u njemu se navodio samo jedan kontakt.
86 Kao drugo, 5. rujna 2014. društvo Sopra Group preimenovano je u Sopra Steria Group, na temelju obveza preuzetih tijekom tužiteljeve glavne skupštine 27. lipnja 2014., u okviru procesa približavanja i stvaranja zajedničkih interesa između dvaju gospodarskih subjekata.
87 Kao treće, 5. rujna 2014. glavna izvršna direktorica i predsjednica upravnog odbora društva Steria Benelux započela je svoj mandat članice upravnog odbora društva Sopra Steria Group na temelju obveza preuzetih tijekom tužiteljeve glavne skupštine što je indicija koja upućuje na bitne veze između tužitelja i društva Steria Benelux ili na zajedničke interese.
88 Iz navedenoga slijedi da je postojalo dovoljno elemenata koji su mogli stvoriti situaciju koja je mogla dovesti do sukoba interesa, u smislu točke (g) obrasca br. 4 priloženog dokumentaciji za nadmetanje i sudske prakse iz točke 78. ove presude, koje je Parlament trebao uzeti u obzir u stadiju postupka javne nabave, čak i ako se taj rizik na kraju nije ostvario zbog povlačenja konzorcija TEPting iz grupe br. 4 (vidjeti u tom smislu presudu od 18. travnja 2007., Deloitte Business Advisory/Komisija, T‑195/05, EU:T:2007:107, t. 67. i 75.).
89 Taj zaključak ne dovodi u pitanje tužiteljev argument prema kojem se zabrana podnošenja ponuda za nespojive grupe primjenjuje isključivo u trenutku podnošenja ponuda.
90 S tim u vezi, treba podsjetiti da je, kako navodi Parlament, cilj zabrane iz točke 89. ove presude, čije je opravdanje također inspirirano ciljem izbjegavanja situacija sukoba interesa, bio sprečavanje toga da ponuditelj, uz povredu te zabrane, postane izvoditelj ili član konzorcija izvoditelja istodobno za grupe br. 2 ili 3, s jedne strane, i za grupu br. 4, s druge strane.
91 U tom kontekstu, treba napomenuti da bi ograničenje područja primjene zabrane iz točke 89. ove presude isključivo na trenutak podnošenja ponuda lišilo tu zabranu njezina korisnog učinka jer bi se taj cilj mogao zaobići i moglo bi se ugroziti pravilno izvršenje ugovora (vidjeti u tom smislu presude od 28. studenoga 2002., Scan Office Design/Komisija, T‑40/01, EU:T:2002:288, t. 87. i od 26. rujna 2014., B&S Europe/Komisija, T‑222/13, neobjavljenu, EU:T:2014:837, t. 85.). Naime, koristan učinak te zabrane osiguran je samo ako je ona primjenjiva tijekom cijelog postupka kako bi se obuhvatili svi događaji, čak i nakon podnošenja ponuda, koji bi doveli do toga da se gospodarskom subjektu može dodijeliti izvršavanje nespojivih grupa.
92 Stoga treba zaključiti da je zabrana iz točke 89. primjenjiva tijekom cijelog postupka javne nabave.
93 Stoga, nevažno je to što su strukturne veze između tužitelja i društva Steria Benelux ili njihovi zajednički interesi nastali nakon trenutka podnošenja ponuda. Isto vrijedi u vezi s činjenicom da je spajanje društava Sopra Group i Groupe Steria završeno tek 1. siječnja 2015., jer je utvrđeno da su bitne veze između tih subjekata koje mogu stvoriti situaciju koja može dovesti do sukoba interesa postojale ranije.
94 Treba također napomenuti da tužitelj nije dokazao da su se interne upute koje su svojim zaposlenicima 23. travnja 2014. poslala društva Sopra Group i Groupe Steria primjenjivale i nakon stjecanja 90,52 % udjela u potonjem društvu 5. rujna 2014.
95 Dakle, s obzirom na navedeno, treba zaključiti da Parlament nije počinio pogrešku kada je zaključio da su, počevši od 5. rujna 2014., postojali elementi koji su mogli stvoriti situaciju koja je mogla dovesti do sukoba interesa.
96 Stoga treba ispitati je li, i, prema potrebi, od kojeg trenutka, tužitelj o tomu morao obavijestiti Parlament u skladu s člankom 107. stavkom 1. točkom (b) Financijske uredbe.
– Obveza dostavljanja podataka koje je zahtijevao javni naručitelj
97 Kako je navedeno u točki 76. ove presude, iz članka 107. stavka 1. točke (b) Financijske uredbe proizlazi da se ugovor ne smije dodijeliti natjecateljima ili ponuditeljima koji tijekom postupka nabave za taj ugovor ne dostave podatke koje je zahtijevao javni naručitelj.
98 S tim u vezi, treba napomenuti da su se, na temelju točke (h) obrasca br. 4 priloženog dokumentaciji za nadmetanje, ponuditelji obvezali bez odgađanja obavijestiti javnog naručitelja o svakoj situaciji sukoba interesa koja bi tu mogla nastati. Kako je navedeno u točki 80. ove presude, ponuditelji su morali potpisati i poslati taj obrazac.
99 Iz toga proizlazi da se predmetna obveza informiranja koju ponuditelji imaju u okviru postupka javne nabave odnosi osobito na rizike da se jedan od njihovih članova nalazi u situaciji koja može dovesti do sukoba interesa.
100 Stoga, s obzirom na zaključak iz točke 95. ove presude, nužno je utvrditi da u ovom predmetu podatke o postupku približavanja tužitelja i društva Groupe Steria, čije je društvo Sopra Benelux bilo društvo kći, treba smatrati dijelom „podataka koje javni naručitelj traži kao uvjet za sudjelovanje u postupku nabave” u smislu članka 107. stavka 1. točke (b) Financijske uredbe.
101 S obzirom na navedeno, treba zaključiti da je, u skladu s člankom 107. stavkom 1. točkom (b) Financijske uredbe i kako to također proizlazi iz točke (h) obrasca br. 4 priloženog dokumentaciji za nadmetanje, na tužitelju da, izravno ili putem konzorcija kojih je bio član, dokaže pažljivo postupanje i obavijesti Parlament na vlastitu inicijativu i bez odgađanja o tome da je društvo Sopra Group 5. rujna 2014. steklo udjele u društvu Groupe Steria, čije je društvo kći Steria Benelux, da bi mu omogućilo raspolaganje svim nužnim elementima za ocjenjivanje tužiteljeve situacije i poduzimanje prikladnih mjera, prema potrebi. Međutim, konzorciji IBI IUS i STEEL, kojih je tužitelj bio član, obavijestili su Parlament o postupku preuzimanja društva Groupe Steria od strane društva Sopra Group prvi put tek 21. studenoga 2014., nakon što je Parlament 19. studenoga 2014. objavio prekid postupka javne nabave. Ne može se prihvatiti zakašnjenje s kojim su ti elementi dostavljeni Parlamentu, za koje ne postoji nikakvo primjereno obrazloženje, unatoč opravdanjima koje je tužitelj iznio pred Općim sudom.
102 Kao prvo, taj zaključak ne može se dovesti u pitanje prijedlogom konzorcija TEPting od 15. prosinca 2014. da povuče svoju ponudu za grupu br. 4, jer je tužitelj morao dostaviti informacije koje je zatražio javni naručitelj najkasnije od 5. rujna 2014., u trenutku kada je držao 90,52 % kapitala i 89,41 % glasačkih prava u društvu Groupe Steria. S tim u vezi, treba napomenuti da, u vezi s elementima koji se odnose na člana konzorcija koji mogu stvoriti situaciju koja može dovesti do sukoba interesa koje se nije dostavilo iako ih je zahtijevao javni naručitelj, potonji je dužan isključiti takvog člana iz dodjele ugovora čim utvrdi da takve informacije nisu dostavljene (vidjeti u tom smislu presudu od 26. rujna 2014., Flying Holding i dr./Komisija, T‑91/12 i T‑280/12, EU:T:2014:832, t. 75.).
103 Kao drugo, u vezi sa zabranom kontaktiranja Parlamenta tijekom postupka, sadržanom u pozivu za podnošenje ponuda u postupku javne nabave, točno je da je zabranjena uspostava kontakta između ponuditelja i Parlamenta, osim u iznimnim slučajevima navedenima u tom pozivu. Međutim, tu zabranu treba tumačiti na razuman način. Njezin glavni cilj je izbjegavanje vršenja bilo kakvog utjecaja pri ocjeni i izmjeni ponuda. Taj zaključak proizlazi iz činjenice da je svaki kontakt na inicijativu ponuditelja zabranjen nakon otvaranja ponuda, iako tomu nije tako kada je riječ o kontaktima koje inicira Parlament.
104 Međutim, podaci poput onih iz ovog postupka, odnosno tužiteljevo stjecanje udjela u društvu koje je bilo član konzorcija koji je podnio ponudu za grupu nespojivu s drugim grupama za koje su konzorciji kojih je on bio član također podnijeli ponude, evidentno pripadaju u iznimne okolnosti koje ne ulaze u područje primjene zabrane kontaktiranja Parlamenta tijekom postupka, tim više što se navedene okolnosti odnose na poštovanje glavnih uvjeta iz dokumentacije za nadmetanje. Kako je navedeno u točki 98. ove presude, bilo je jasno predviđeno u obrascu br. 4 priloženom dokumentaciji za nadmetanje da ponuditelji moraju bez odgađanja navesti svaku situaciju koja može stvoriti sukob interesa.
105 Stoga, cilj kontakta s Parlamentom, kojem je svrha da se tu instituciju obavijesti o postojanju elemenata koji mogu stvoriti situaciju koja može dovesti do rizika sukoba interesa u vezi s članom nekoliko konzorcija ne bi bio mijenjanje ponuda koje su podnijeli ti konzorciji u njihovu korist ni vršenje utjecaja na Parlament u okviru konkretne ocjene ponuda. Upravo suprotno, upravo su ti podaci mogli omogućiti Parlamentu da ocijeni, poznavajući okolnosti slučaja, jesu li ponude poštovale zahtjeve iz dokumentacije za nadmetanje. Iz toga slijedi da tužitelj ne može valjano tvrditi da je bilo nemoguće kontaktirati Parlament zbog zabrane da ga se kontaktira tijekom postupka.
106 Kao treće, u vezi s argumentom tužitelja prema kojem su konzorciji IBI IUS i STEEL kojih je on bio član obavijestili Parlament o situaciji u zatraženom vremenu, treba utvrditi da je tek u odgovoru na dopise Parlamenta od 19. studenoga 2014., koji su se odnosili na prekid postupka javne nabave, Parlament obaviješten o procesu približavanja između društava Sopra Group i Groupe Steria, dopisima konzorcija IBI IUS i STEEL i društva Steria Benelux od 21. studenoga 2014. Usto, u dopisima od 21. studenoga 2014. navodi se da je taj podatak pružen samo zbog toga što su konzorciji IBI IUS i STEEL i društvo Steria Benelux bili neformalno obaviješteni o tomu da je to približavanje možda bilo razlog za odluku o prekidu postupka.
107 U tim okolnostima, tužitelj ne može pravilno tvrditi da su konzorciji kojih je on bio član djelovali u zatraženom vremenu i na svoju vlastitu inicijativu da bi ispravili svoj propust dostavljanja obveznih podataka Parlamentu u zatraženom trenutku.
108 Kao četvrto, tužitelj tvrdi da je on tek u listopadu i studenome saznao za činjenicu da je društvo Steria Benelux sudjelovalo u postupku u vezi s grupom br. 4. S tim u vezi, dovoljno je utvrditi da tužitelj ne može ispraviti svoj propust dostavljanja podataka koje je zatražio javni naručitelj zbog nedostatka svojeg pažljivog postupanja. Propust dostavljanja takvih podataka odnosi se i na namjerna postupanja i na postupanja iz nepažnje (vidjeti analogijom presudu od 26. rujna 2014., Flying Holding i dr./Komisija, T‑91/12 i T‑280/12, EU:T:2014:832, t. 75.).
109 Kao peto, kada je riječ o priopćenju za medije od 8. travnja 2014. u kojem je objavljeno moguće spajanje društava Sopra Group i Groupe Steria kao i navodnoj Parlamentovoj povredi njegove obveze detaljnog ocjenjivanja ponuda i ponuditelja, iz točke (h) obrasca broj 4. priloženog dokumentaciji za nadmetanje kao i teksta članka 107. stavka 1. točke (b) Financijske uredbe jasno proizlazi da je na tužitelju da obavijesti Parlament o približavanju društava Sopra Group i Groupe Steria. Međutim, to priopćenje za medije nije bilo namijenjeno Parlamentu niti su ga njemu uputili ni tužitelj ni navedeni konzorciji kojih je on bio član. Usto, kako to proizlazi iz točke 106. ove presude, ti konzorciji obavijestili su Parlament o tom približavanju tek 21. studenoga 2014., u odgovoru na dopise Parlamenta od 19. studenoga 2014.
110 Stoga, taj prigovor tužitelja treba odbiti.
111 Kao šesto, tužitelj tvrdi da, činjenicu da o nepostojanju rizika sukoba interesa nije trebalo obavijestiti javnog naručitelja dokazuje i to što je Parlament pokrenuo pregovarački postupak PE/ITEC‑NPE-15.8. S tim u vezi, treba napomenuti da je predmet nabave tog postupka bio djelomično sličan predmetu javne nabave u vezi s uslugama iz grupe br. 3. Međutim, prema tužiteljevu mišljenju, taj pregovarački postupak nije predviđao nikakvu odredbu o nespojivosti
112 U tom kontekstu, iz sudske prakse proizlazi da, iako naručitelj može pokrenuti pregovarački postupak samo u posebnim situacijama, kao što je to slučaj kod podnošenja nepravilnih ili neprihvatljivih ponuda u sklopu prethodno dovršenog otvorenog postupka, koje su propisane u članku 135. stavku 1. točki (a) Delegirane uredbe, on je ipak samostalan i zaseban postupak u odnosu na svaki drugi postupak javne nabave (vidjeti u tom smislu presudu od 29. listopada 2015., Direct Way i Direct Way Worldwide/Parlament, T‑126/13, EU:T:2015:819, t. 67. i navedenu sudsku praksu). Stoga, na temelju gore navedene sudske prakse, postupak javne nabave i pregovarački postupak PE/ITEC‑NPE-15.8 nisu povezani. Iz toga slijedi da uvjeti predviđeni u okviru tog postupka ne mogu utjecati na postupak javne nabave. Stoga se tužitelj ne može valjano pozivati na taj postupak da bi dokazao da nije postojao nikakav rizik sukoba interesa u ovom slučaju i da ga nije bilo nužno prijaviti javnom naručitelju.
113 Iz toga slijedi da je Parlament, pravilno, isključio tužitelja iz dodjele ugovora i, stoga, odbio ponude konzorcija IBI IUS i STEEL zbog povrede obveze, na temelju članka 107. stavka 1. točke (b) Financijske uredbe, da mu dostavi podatke o elementima koji mogu stvoriti situaciju koja može dovesti do sukoba interesa u vezi s tužiteljem.
114 Stoga, treba odbiti prvi dio jedinog tužbenog razloga, a da nije potrebno ispitati prvi razlog naveden u pobijanim odlukama.
Drugi dio, koji se temelji se na povredi načelâ transparentnosti, proporcionalnosti i jednakog postupanja, iz članka 102. stavka 1. Financijske uredbe
115 Prema tužiteljevu mišljenju, Parlament je prekršio članak 102. stavak 1. Financijske uredbe, što proizlazi iz određenog broja tvrdnji.
116 Kao prvo, prema tužiteljevu mišljenju, u ovom predmetu su to više potrebni detaljno obrazloženje i temeljita istraga, s obzirom na to da ni dokumentacija za nadmetanje ni Financijska uredba ne predviđaju automatsko isključivanje u slučaju potencijalnog sukoba interesa. Usto, u skladu s člankom 142. Delegirane uredbe, Parlament je bio obvezan ocijeniti situaciju uz poštovanje načela proporcionalnosti.
117 Kao drugo, tužitelj ističe da su konzorciji IBI IUS i STEEL u prilozima dopisa koje im je Parlament uputio 18. rujna 2014. i 30. listopada 2014. pronašli dvije preslike ugovora koje je trebalo potpisati i poslati Parlamentu. On smatra da su izvršeni oslanjajući se na činjenicu da je Parlament temeljito ispitao ponude. Stoga, prema njegovu mišljenju, Parlament je povrijedio načelo proporcionalnosti i dobre vjere.
118 Tužitelj dodaje da je, u skladu s člankom I.13 dokumentacije za nadmetanje i člankom 107. stavkom 2. Financijske uredbe, Parlament bio obvezan ocijeniti je li određene ponuditelje trebalo isključiti. Stoga, dodjeljujući ugovore konzorcijima IBI IUS i STEEL, Parlament je potvrdio nepostojanje bilo kakvog sukoba interesa u vezi s njegovom obvezom provođenja temeljitog ispitivanja ponude. Stoga, Parlament je povrijedio načelo proporcionalnosti jer je najprije potvrdio nepostojanje bilo kojeg razloga za isključenje.
119 Kao treće, tužitelj naglašava da je 15. listopada 2014. konzorcij TEPting predložio povlačenje svoje ponude za grupu br. 4 i da je Parlament 9. veljače 2015. od njega zatražio da pristane na produljenje roka valjanosti te ponude do 18. veljače 2015. Međutim, 13. veljače 2015., Parlament je prihvatio povlačenje.
120 Stoga, ne samo da je Parlament prihvatio povlačenje ponude konzorcija TEPting nakon proteka pretjerano dugog roka, već je također donio pobijane i odluke uz dopuštanje proteka pretjerano dugog roka nakon dostave odluka o prekidu od 19. studenoga 2014. Stoga je povrijedio načelo proporcionalnosti.
121 Štoviše, da je počinjena povreda dokumentacije za nadmetanje, umjesto da je prihvatio prijedlog konzorcija TEPting za povlačenje ponude koju je podnio za grupu br. 4, Parlament je trebao donijeti odluku o isključenju tog konzorcija, jednako kao što je to učinio za grupe br. 2 i 3.
122 Kao četvrto, tužitelj tvrdi da je pokretanjem pregovaračkog postupka PE/ITEC‑NPE-15.8 Parlament aktivno stvorio potencijalni sukob interesa dok je istodobno isključio konzorcije IBI IUS i STEEL iz dodjele ugovora zbog sličnog sukoba interesa, što čini očitu povredu članka 102. stavka 1. Financijske uredbe.
123 Parlament i intervenijenti osporavaju tužiteljeve argumente.
124 U ovom slučaju, valja podsjetiti da prema članku 102. stavku 1. Financijske uredbe svi ugovori o javnoj nabavi koji se financiraju u potpunosti ili djelomično iz proračuna moraju poštovati načela transparentnosti, proporcionalnosti, jednakog postupanja i nediskriminacije i da načelo transparentnosti, koje u biti ima za cilj jamčiti odsutnost rizika favoriziranja i proizvoljnosti javnog naručitelja, podrazumijeva da su svi uvjeti i detaljna pravila postupka dodjele ugovora jasno, precizno i jednoznačno formulirani u pozivu na nadmetanje ili u dokumentaciji za nadmetanje (vidjeti presudu od 26. rujna 2014., Evropaïki Dynamiki/Komisija, T‑498/11, neobjavljenu, EU:T:2014:831, t. 119. i navedenu sudsku praksu; vidjeti također u tom smislu presudu od 22. rujna 2011., Evropaïki Dynamiki/Commission, T‑86/09, neobjavljenu, EU:T:2011:515, t. 63.).
125 Usto, kao prvo, valja utvrditi da u okviru ovog dijela tužitelj navodi određen broj argumenata koje je već istaknuo u prilog prvom dijelu jedinog tužbenog razloga, konkretno argumente koji se temelje na nepostojanju potencijalnog sukoba interesa, Parlamentovoj obvezi da detaljno ocijeni ponude i ponuditelje i nepostojanju bilo kakvog sukoba interesa zbog Parlamentova pokretanja pregovaračkog postupka PE/ITEC‑NPE-15.8, a koji su kao neosnovani odbijeni u točkama 95., 109. i 112. ove presude. Te argumente valja odbiti zbog istih razloga.
126 Kao drugo, kad je riječ o tužiteljevu automatskom isključenju iz dodjele ugovora zbog nepriopćavanja podataka koje je zatražio javni naručitelj, nužno je zaključiti da Parlament, kao što je to naglašeno u točki 102. ove presude, nije mogao ništa drugo osim primijeniti članak 107. stavak 1. točku (b) Financijske uredbe i isključiti člana konzorcija koji je počinio povredu čim je utvrdio da mu navedeni podaci nisu priopćeni (vidjeti u tom smislu presudu od 26. rujna 2014., Flying Holding i dr./Komisija, T‑91/12 i T‑280/12, EU:T:2014:832, t. 75.). Da Parlament nije usvojio tu mjeru, moglo bi mu se razumno prigovoriti favoriziranje konzorcija u kojima je tužitelj bio član.
127 Kao treće, tužitelj ne može valjano tvrditi da je dodjelom grupe br. 2 konzorciju IBI IUS i grupe br. 3 konzorciju STEEL Parlament potvrdio to da nije počinjena nijedna nepravilnost. Naime, Parlament je postupao na temelju nepotpunih informacija koje je primio i svoju je odluku izmijenio tek na temelju naknadnih dodatnih podataka koje je, kao što je navedeno u točki 101. ove presude, tužitelj bio dužan dostaviti.
128 Kao četvrto, kad je riječ o nedonošenju odluke o isključenju konzorcija TEPting i navodnoj povredi načelâ proporcionalnosti i transparentnosti, dovoljno je utvrditi da je on predložio povlačenje svoje ponude za grupu br. 4 i da je Parlament taj prijedlog prihvatio. Zato taj argument ne može biti uspješan.
129 Kao peto, Parlament je u svojim dopisima od 19. studenoga 2014. izričito naveo da je postupak javne nabave prekinut radi pribavljanja potrebnih podataka. Slijedom toga, tužitelj ne može tvrditi da je stekao dojam da će se postupak normalno nastaviti.
130 Kao šesto, Parlamentu se ne može prigovoriti da je dopustio da protekne pretjerano dugo razdoblje prije nego što je donio pobijane odluke. S tim u vezi, valja istaknuti da je Parlament relevantne informacije od intervenijenata primio 12. studenoga 2014. i da je nakon sedam dana odredio prekid postupka. Za manje od tri mjeseca računajući od prekida postupka Parlament je proveo istragu koja se ticala nekoliko gospodarskih subjekata te je donio navedene odluke. Usto, to što u ovom slučaju tužitelj ili konzorciji IBI IUS i STEEL, u kojima je on bio član, nisu pravodobno dostavili potrebne informacije još je otežalo Parlamentovu zadaću. Posljedično, tužiteljev argument treba odbiti.
131 Na temelju prethodnih razmatranja, valja odbiti drugi dio jedinog tužbenog razloga i, slijedom toga, tužbu u cijelosti.
Troškovi
132 Sukladno članku 134. stavku 1. Poslovnika, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove. Budući da tužitelj nije uspio u postupku, valja mu naložiti snošenje vlastitih troškova i troškova Parlamenta, sukladno njegovu zahtjevu.
133 Nadalje, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Poslovnika, Opći sud može odlučiti da intervenijent koji nije jedan od onih navedenih u stavcima 1. i 2. tog članka snosi vlastite troškove. U ovom predmetu, treba odlučiti da intervenijenti snose vlastite troškove.
Slijedom navedenog,
OPĆI SUD (četvrto vijeće)
proglašava i presuđuje:
1. Tužba se odbija.
2. Sopra Steria Group SA snosit će, uz vlastite troškove, i troškove Europskog parlamenta.
3. CGI Luxembourg SA i Intrasoft International SA snosit će vlastite troškove.
Kanninen | Calvo‑Sotelo Ibáñez‑Martín | Reine |
Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 9. travnja 2019.
Potpisi
Sadržaj