PRESUDA OPĆEG SUDA (deveto vijeće)
12. rujna 2018.(*)
„Javna služba – Ugovorno osoblje – Postupak zapošljavanja – Interni natječaj – Sastavljanje rezervne liste radi zapošljavanja asistenata – Uvjet sudjelovanja vezan za radni staž u Komisiji – Uskraćivanje sudjelovanja u testiranjima na natječaju”
U predmetu T‑55/17,
John Morrison Healy, član ugovornog osoblja Europske komisije, sa stalnom adresom u Celbridgeu (Irska), kojeg zastupaju S. Orlandi i T. Martin, odvjetnici,
tužitelj,
protiv
Europske komisije, koju zastupaju G. Berscheid i L. Radu Bouyon, u svojstvu agenata,
tuženika,
povodom zahtjeva koji se temelji na članku 270. UFEU‑a i kojim se traži poništenje odluke povjerenstva za odabir na internom natječaju COM/02/AST/16 (AST 2) o odbijanju tužiteljeve prijave,
OPĆI SUD (deveto vijeće),
u sastavu: S. Gervasoni, predsjednik, K. Kowalik‑Bańczyk i C. Mac Eochaidh (izvjestitelj), suci,
tajnik: M. Marescaux, administratorica,
uzimajući u obzir pisani postupak i nakon rasprave održane 18. siječnja 2018.,
donosi sljedeću
Presudu
Okolnosti spora
1 Dana 16. siječnja 2013. tužitelj, John Morrison Healy, počeo je s radom u Europskoj komisiji u svojstvu člana ugovornog osoblja funkcijske skupine III (FS III), razred 11., stupanj 1.
2 Komisija je 9. veljače 2016. objavila obavijest za interne natječaje temeljene na testovima radi dobivanja popisa uspješnih kandidata za zapošljavanje tajnika/administrativnih službenika u razredu 2 (AST/SC 2), asistenata u razredu 2 (AST 2) i administratora u razredu 6 (AD 6) (u daljnjem tekstu: obavijest o natječaju). Ta tri natječaja označena su kako slijedi: COM/01/AST‑SC/16 (AST/SC 2) – Tajnici/administrativni službenici, COM/02/AST/16 (AST 2) – Asistenti, i COM/03/AD/16 (AD 6) – Administratori.
3 U glavi III., naslovljenoj „Prihvatljivost”, članak 2.1. točka (a) obavijesti o natječaju predviđala je sljedeće u pogledu administrativnog statusa kandidata:
„[Morate] imati radni staž u trajanju od najmanje 42 mjeseca, ne nužno uzastopnih, u svojstvu dužnosnika, člana privremenog osoblja ili člana ugovornog osoblja u Komisiji; razdoblja zaposlenja navršena unutar agencije ili druge institucije ne uzimaju se u obzir; razdoblja zaposlenja navršena unutar Komisije u svojstvu privremenog službenika, člana pomoćnog osoblja, lokalnog osoblja ili upućenog nacionalnog stručnjaka (UNS) ne uzimaju se u obzir.”
4 U okviru iste glave, članak 2.3. obavijesti o natječaju određuje sljedeće u pogledu diploma ili profesionalnog iskustva:
„[Morate imati] završeno poslijesrednjoškolsko obrazovanje potvrđeno diplomom, ili srednjoškolsko obrazovanje potvrđeno diplomom koja omogućuje pristup poslijesrednjoškolskom obrazovanju i odgovarajuće profesionalno iskustvo od najmanje tri godine, ili profesionalno osposobljavanje ili profesionalno iskustvo istovrijedne razine.”
5 U skladu s člankom 2. obavijesti o natječaju, svi su uvjeti prihvatljivosti trebali biti ispunjeni.
6 Tužitelj je neodređenog datuma bio kandidat na internom natječaju COM/02/AST/16 (AST 2).
7 Tužitelj je do 9. ožujka 2016., to jest do isteka roka za prijavu na natječaj, dokazao da ima 38 mjeseci radnog staža unutar Komisije u svojstvu člana ugovornog osoblja funkcijske skupine III.
8 Odbor za odabir na internom natječaju COM/02/AST/16 (AST 2) je 11. travnja 2016. obavijestio tužitelja o svojoj odluci kojom se odbija njegova prijava (u daljnjem tekstu: pobijana odluka), jer ne ispunjava uvjet utvrđen u obavijesti o natječaju kojim se zahtijeva radni staž u Komisiji u trajanju od najmanje 42 mjeseca (u daljnjem tekstu: sporni uvjet).
9 Tužitelj je 11. srpnja 2016. podnio žalbu protiv pobijane odluke.
10 Odlukom od 19. listopada 2016., koja je istog dana dostavljena tužitelju, tijelo za imenovanje odbilo je njegovu žalbu.
Postupak i zahtjevi stranaka
11 Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda 30. siječnja 2017. tužitelj je pokrenuo ovaj postupak.
12 Tužitelj je, odgovarajući na pitanje Općeg suda, dopisom od 23. veljače 2017. naveo da se slaže sa spajanjem ovog predmeta i predmetâ T‑73/17 RS/Komisija i T‑79/17, Schoonjans/Komisija, u svrhu usmenog dijela postupka.
13 Komisija je 3. travnja 2017. podnijela odgovor na tužbu.
14 Dopisom od 18. svibnja 2017. tužitelj je naveo da se odriče prava na podnošenje replike.
15 Dopisom od 30. svibnja 2017. tužitelj je zatražio održavanje rasprave.
16 Odlukom od 14. studenoga 2017., predsjednik devetog vijeća Općeg suda odlučio je da ovaj predmet neće spojiti s predmetima T‑73/17, RS/Komisija i T‑79/17, Schoonjans/Komisija.
17 Izlaganja stranaka i njihovi odgovori na pitanja koja je postavio Opći sud saslušani su na raspravi 18. siječnja 2018.
18 Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
– poništi pobijanu odluku;
– naloži Europskoj komisiji snošenje troškova.
19 Komisija od Općeg suda zahtijeva da:
– odbije tužbu;
– naloži tužitelju snošenje troškova.
Pravo
Argumenti stranaka
20 U prilog osnovanosti tužbe, tužitelj ističe jedan tužbeni razlog koji se u biti odnosi na prigovor nezakonitosti koji se zasniva na tome da sporni uvjet na kojemu se temelji pobijana odluka, povređuje obvezne odredbe članka 27. prvog stavka Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europske unije (u daljnjem tekstu: Pravilnik o osoblju). Zahtijevanjem da kandidati imaju radni staž od 42 mjeseca, tijelo za imenovanje je neproporcionalno ograničilo pristup internom natječaju COM/02/AST/16 (AST 2).
21 Prema navodima tužitelja, članak 27. Pravilnika o osoblju nasuprot tomu AIPN‑u nalaže provođenje postupaka zapošljavanja na najširoj mogućoj osnovi, te ograničenje broja osoba koje mogu sudjelovati na internom natječaju mora biti opravdano s obzirom na zahtjeve vezane za slobodno radno mjesto i, općenitije, interes službe.
22 Međutim, zahtjev da se mora imati 42 mjeseca staža u Komisiji nije opravdan interesom službe. Taj cilj se ne ostvaruje sustavno jer, u glavi III., naslovljenoj „Prihvatljivost”, članak 2.3. obavijesti o natječaju navodi da kandidati moraju imati profesionalno iskustvo u trajanju od najmanje 36 mjeseci.
23 Osim toga, radni staž od 42 mjeseca se ne može, prema mišljenju tužitelja, automatski smatrati relavantnijim od 36 mjeseci staža unutar Komisije. Taj uvjet, promatran zasebno, nije dovoljan da bi tijelu za imenovanje omogućio procjenu profesionalnog iskustva člana osoblja i njegove sposobnosti da obavlja dužnosti slobodnog radnog mjesta jer ne uzima u obzir druge okolnosti – kao što je obnova prethodnog ugovora – koje svjedoče o tom iskustvu i sposobnosti.
24 U svakom slučaju, time što predviđa da se ugovornom osoblju u funkcijskim skupinama II. do IV. može odobriti sudjelovanje u internim natječajima samo nakon što steknu tri godine staža u instituciji, članak 82. stavak 7. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika Europske unije (u daljnjem tekstu: UZOS), na kojem se temelji sporni uvjet, počiva na pretpostavci da članovi ugovornog osoblja čiji je radni staž kraći od navedenoga ne mogu biti identificirani kao potencijalno najsposobniji kandidati za radna mjesta koja se popunjavaju putem internih natječaja.
25 Zahtijevanjem da kandidati dokažu radni staž od 42 mjeseca, obavijest o natječaju stoga je negativno utjecala na sposobnost tijela za imenovanje da provede izabor između dovoljno širokog kruga kandidata, i to u suprotnosti s člankom 27. prvim stavkom Pravilnika o osoblju. Pozivajući se osobito na presudu od 31. ožujka 1965., Rauch/Komisija (16/64, EU:C:1965:29), tužitelj smatra da je tim više taj uvjet nezakonit jer se izraz „interni natječaj na razini institucije” u načelu odnosi na sve osobe koje su u službi institucije, u bilo kojem svojstvu.
26 Komisija osporava tužiteljevu argumentaciju.
Ocjena Općeg suda
27 U skladu s člankom 27. prvim stavkom Pravilnika o osoblju „[z]apošljavanje se provodi kako bi institucija dobila najsposobnije, najučinkovitije i najčasnije dužnosnike koji se odabiru na najširoj mogućoj zemljopisnoj osnovi među državljanima država članica Unije. Nijedno radno mjesto nije rezervirano za državljane jedne od država članica”.
28 Kao prvo, valja podsjetiti na načela utvrđena u sudskoj praksi u vezi s uvjetima i postupcima za organizaciju natječaja.
29 Kao prvo, osnovna uloga obavijesti o natječaju je obavješćivanje zainteresiranih osoba što je preciznije moguće o naravi uvjeta koji se zahtijevaju za dotično radno mjesto, da bi im se omogućilo da ocijene trebaju li se prijaviti na natječaj (vidjeti presudu od 31. siječnja 2006., Giulietti/Komisija, T‑293/03, EU:T:2006:37, t. 63. i navedenu sudsku praksu).
30 Kao drugo, institucija u tom pogledu ima široku diskrecijsku ovlast za odlučivanje o kriterijima sposobnosti koji se zahtijevaju za slobodno radno mjesto i za odlučivanje, na temelju tih kriterija i, općenitije, u interesu službe, o uvjetima i postupcima za organizaciju natječaja (vidjeti, u tom smislu, presude od 9. listopada 2008., Chetcuti/Komisija, C‑16/07 P, EU:C:2008:549, t. 76. i 77. i navedenu sudsku praksu; od 31. siječnja 2006., Giulietti/Komisija, T‑293/03, EU:T:2006:37, t. 63. i navedenu sudsku praksu, i od 13. prosinca 2006., Heus/Komisija, T‑173/05, EU:T:2006:392, t. 36. i navedenu sudsku praksu).
31 Međutim, izvršavanje diskrecijske ovlasti koju institucija ima u području organizacije natječaja, posebno u pogledu uvjeta prihvata, mora biti u skladu s obvezujućim odredbama članka 27. prvog stavka i članka 29. stavka 1. Pravilnika o osoblju. Članak 27. prvi stavak Pravilnika o osoblju na obvezujući način utvrđuje svrhu svakog zapošljavanja, a članak 29. stavak 1. Pravilnika na isti način određuje okvir za postupke radi popunjavanja slobodnih radnih mjesta. Slijedom toga, ta se ovlast uvijek treba izvršavati u odnosu na uvjete vezane za slobodna radna mjesta i, općenito, u interesu službe (vidjeti presudu od 13. prosinca 2006., Heus/Komisija, T‑173/05, EU:T:2006:392, t. 37. i navedenu sudsku praksu; vidjeti također u tom smislu presudu od 17. studenog 2009., Di Prospero/Komisija, F‑99/08, EU:F:2009:153, t. 28. i 29. i navedenu sudsku praksu).
32 Što se tiče konkretno uvjeta kojima se ograničava pristup kandidata natječaju, ako su se njima doista mogle ograničiti mogućnosti za zapošljavanje najboljih kandidata u smislu članka 27. prvog stavka Pravilnika o osoblju, iz toga ne proizlazi da je svaki uvjet koji se odnosi na takvo ograničenje protivan navedenom članku. Naime, diskrecijska ovlast uprave prilikom organizacije natječaja i, općenitije, interes službe koji instituciji omogućuju da postavlja uvjete koje smatra prikladnima i koji ograničavaju pristup kandidata natječaju, te time i njihov broj, ipak ne podrazumijeva opasnost po cilj osiguranja sudjelovanja najsposobnijih, najučinkovitijih i najčasnijih kandidata u smislu članka 27. prvog stavka Pravilnika o osoblju (vidjeti u tom smislu presudu od 17. studenoga 2009. Di Prospero/Komisija, F‑99/08, EU:F:2009:153, t. 30.).
33 Također se ne smatraju suprotnima članku 27. prvom stavku Pravilnika o osoblju uvjeti kojima se ograničuje pristup natječaju kandidata koji predstavljaju opasnost po cilj sudjelovanja najboljih kandidata (vidjeti, u tom smislu, presude od 6. ožujka 1997., Kerros i Kohn‑Berge/Komisija, T‑40/96 i T‑55/96, EU:T:1997:28, t. 40. i od 17. studenoga 2009. Di Prospero/Komisija, F‑99/08, EU:F:2009:153, t. 32.).
34 Kao treće, valja podsjetiti da se, uzimajući u obzir široku diskrecijsku ovlast koja je dodijeljena institucijama u ovom području , nadzor Općeg suda koji se odnosi na poštovanje uvjeta vezanog za interes službe mora ograničiti na to je li institucija djelovala u razumnim granicama koje se ne mogu dovoditi u pitanje i je li se očito pogrešno koristila svojom diskrecijskom ovlasti (vidjeti u tom smislu presudu od 19. lipnja 2015., Z/Sud, T‑88/13 P, EU:T:2015:393, t. 106.).
35 Kao drugo, valja odrediti doseg članka 82. stavka 7. prve rečenice Uvjeta zaposlenja.
36 Članak 82. stavak 7. prva rečenica Uvjeta zaposlenja predviđa da članovi ugovornog osoblja u funkcijskim skupinama II., III. i IV. mogu dobiti odobrenje za sudjelovanje u internim natječajima samo nakon završene tri godine staža u instituciji.
37 Kao prvo i suprotno onomu što tvrdi tužitelj, zakonodavac Europske unije je u članku 82. stavku 7. prvoj rečenici Uvjeta zaposlenja odlučio ograničiti diskrecijsku ovlast institucija određivanjem donje granice od tri godine radnog staža ispod koje članovi ugovornog osoblja u funkcijskim skupinama II. do IV. ne mogu, bez obzira na njihove kvalitete i zasluge, dobiti odobrenje za sudjelovanje u internim natječajima. Takvo ograničenje proizlazi, s obzirom na članak 29. stavak 1. treći podstavak Pravilnika o osoblju, iz iznimne naravi organizacije internih natječaja otvorenih navedenim članovima ugovornog osoblja. To je tumačenje, uostalom, potkrijepljeno tumačenjem pripremnih akata Uredbe (EU, Euratom) br. 1023/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2013. o izmjeni Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europske unije i Uvjeta zaposlenja ostalih službenika Europske unije (SL 2013., L 287, str. 15.). Odbor Europskog parlamenta za pravna pitanja je tako precizirao da članovi ugovornog osoblja mogu sudjelovati na takvom natječaju samo „ako su radili najmanje tri godine […] za dotičnu instituciju do roka za predaju prijave na natječaj” [amandman br. 30 na Izvješće o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europske unije i Uvjeta zaposlenja ostalih službenika Europske unije (COM(2011)0890 – C7-0507/2011 – 2011/0455(COD)), str. 26.].
38 Kao drugo, sudska je praksa već priznala, prije te zakonodavne reforme uvjete radnog staža u trajanju od tri godine (presude od 6. ožujka 1997., Kerros i Kohn‑Berge/Komisija, T‑40/96 i T‑55/96, EU:T:1997:28, t. 47. i od 17. studenoga 2009. Di Prospero/Komisija, F‑99/08, EU:F:2009:153, t. 31.), od pet godina (presuda od 13. prosinca 2006., Heus/Komisija, T‑173/05, EU:T:2006:392, t. 38., 40. i 42.) i od deset godina (presuda od 21. studenoga 2000., Carrasco Benítez/Komisija, T‑214/99, EU:T:2000:272, t. 56. i 61.), jer je u tim predmetima dotična institucija izvršila svoju široku diskrecijsku ovlast uz poštovanje uvjeta koji se odnosi na interes službe.
39 Kao treće, već je presuđeno da je zahtjev u pogledu određenog broja godina radnog staža odgovarajuće sredstvo kako bi se zajamčilo da dužnosnici imaju svojstva iz članka 27. prvog stavka Pravilnika o osoblju i, prema tome, kako bi se osigurao interes službe. Naime, određeni staž i značajno iskustvo u institucijama Europske unije su „određena naznaka” postojanja traženih kvaliteta (vidjeti, u tom smislu, presudu od 13. prosinca 2006., Heus/Komisija, T‑173/05, EU:T:2006:392, t. 40. i navedenu sudsku praksu).
40 Takav uvjet staža osigurava da su osobe koje sudjeluju na internom natječaju dio upravnog sustava koji se primjenjuje na administrativno osoblje institucija, uključujući pravila koja se odnose na ocjenjivanje i disciplinu, tijekom određenog razdoblja i da su dokazali svoje sposobnosti u tom okviru. Postupak zapošljavanja stoga osigurava instituciji natječaj za dužnosnike koji su najsposobniji, najučinkovitiji i najčasniji prema ocjeni same institucije (vidjeti, u tom smislu, presudu od 13. prosinca 2006., Heus/Komisija, T‑173/05, EU:T:2006:392, t. 41.).
41 Iz toga slijedi da, kao što to tvrdi Komisija, institucija koja odluči iznimno organizirati interni natječaj otvoren i za ugovorno osoblje u funkcijskim skupinama II. do IV. mora poštovati prag od tri godine radnog staža u službi koji je određen člankom 82. stavkom 7. prvom rečenicom Uvjeta zaposlenja. Ipak je toj instituciji dopušteno da uzimajući u obzir široku diskrecijsku ovlast i poštujući prisilne odredbe članka 27. prvog stavka i članka 29. stavka 1. Pravilnika o osoblju za određena radna mjesta ili za određene skupine zaposlenika odredi strože uvjete zahtijevajući među ostalim dulji staž od minimalnoga predviđenoga člankom 82. stavkom 7. prvom rečenicom Uvjeta zaposlenja (vidjeti u tom smislu i po analogiji presudu od 13. srpnja 1989., Jaenicke Cendoya/Komisija, 108/88, EU:C:1989:325, t. 24.).
42 Taj zaključak, koji podrazumijeva isključivanje članova ugovornog osoblja koji ne ispunjavaju uvjete za staž koje je utvrdila dotična institucija, ne može se dovesti u pitanje, suprotno onomu što tvrdi tužitelj, činjenicom da se prethodno izraz „interni natječaj na razini institucije” načelno odnosio na sve osobe koje se nalaze u njezinoj službi, bez obzira po kojoj osnovi.
43 Naime, obveza da se na interni natječaj u instituciji prime sve osobe koje se nalaze u njezinoj službi značajno bi ugrozila njezinu široku diskrecijsku ovlast (vidjeti u tom smislu presude od 9. listopada 2008., Chetcuti/Komisija, C‑16/07 P, EU:C:2008:549, t. 70. do 76., i od 24. rujna 2009., Brown/Komisija, F‑37/05, EU:F:2009:121, t. 68.) i ne može se priznati nikakvo apsolutno pravo za sudjelovanje u internom natječaju institucije njezinim službenicima i dužnosnicima (vidjeti u tom smislu presude od 6. ožujka 1997., de Kerros i Kohn‑Berge/Komisija, T‑40/96 i T‑55/96, EU:T:1997:28, t. 39., i od 8. studenoga 2006., Chetcuti/Komisija, T‑357/04, EU:T:2006:339, t. 42.).
44 U ovom slučaju, valja utvrditi da je sporni uvjet, koji zahtijeva da kandidati na internim natječajima imaju radni staž od 42 mjeseca, koji ne moraju nužno biti uzastopni, u skladu s uvjetom koji se odnosi na interes službe.
45 Naime, iz sudske prakse navedene u točkama 38. do 40. ove presude proizlazi da uvjet određenog broja godina radnog staža predstavlja „određenu naznaku” postojanja, među kandidatima na internim natječajima, kvaliteta propisanih člankom 27. prvim stavkom Pravilnika o osoblju.
46 U tom pogledu, obavijest o natječaju izričito navodi da interes službe zahtijeva da zapošljavanje privremenog osoblja kao dužnosnika Komisiji treba zajamčiti usluge najsposobnijih, najučinkovitijih i najčasnijih dužnosnika i da s tim u skladu samo kandidati koji imaju dokazano iskustvo u dotičnoj funkcijskoj skupini mogu postati dužnosnici koji mogu odmah početi raditi.
47 Kao što je to Komisija navela u odgovoru na tužbu, organizacija internih natječaja predviđenih u obavijesti o natječaju odražava interes službe u obliku dvostrukog cilja, odnosno, s jedne strane, regularizacije statusa određenih privremenih i ugovornih zaposlenika njihovim imenovanjem i, s druge strane, zapošljavanja visokokvalificiranog osoblja, koje odmah može početi raditi.
48 Valja još istaknuti da je u odgovoru na pisano pitanje Općeg suda Komisija proslijedila zapisnik sa sastanka socijalnog dijaloga o internim natječajima koji su otvoreni za članove ugovornog osoblja od 11. prosinca 2015. Iz toga proizlazi da je Komisija prvotno predvidjela uvjet od četiri godine radnog staža. Taj uvjet je bio obrazložen „činjenicom da se uvođenjem [četiri] godine profesionalnog iskustva u instituciji dobivaju određena jamstva u pogledu profesionalne kvalitete dotičnih službenika jer im je produljen ugovor”. Međutim, uzimajući u obzir primjedbe nekoliko sindikalnih organizacija koje su predložile da taj staž iznosi tri godine, Komisija je konačno odlučila da trajanje spornog uvjeta bude tri i pol godine (stranica 4. zapisnika).
49 Od početka Komisija je tako zahtijevala da kandidati imaju radni staž, prvotno najmanje četiri godine i konačno tri i pol godine, jer se njime pruža određeno jamstvo u pogledu njihove profesionalne kvalitete. U tim okolnostima, navedena institucija nije koristila svoju diskrecijsku ovlast na očito pogrešan način zahtijevajući kao uvjet u obavijesti o natječaju radni staž u službi koji prelazi samo šest mjeseci minimalno trajanje predviđeno člankom 82. stavkom 7. prvom rečenicom Uvjeta zaposlenja.
50 Osim toga, ne može se prihvatiti tužiteljev argument koji se temelji na nespojivosti spornog uvjeta s načelom proporcionalnosti.
51 Prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda, načelo proporcionalnosti zahtijeva da su akti institucija Unije sposobni ostvariti legitimne ciljeve koje slijedi zakonodavstvo o kojem je riječ i da ne prelaze granice onoga što je prikladno i nužno za ostvarenje tih ciljeva (presuda od 8. travnja 2014., Digital Rights Ireland i dr., C‑293/12 i C‑594/12, EU:C:2014:238, t. 46. i navedena sudska praksa). Osim toga, uzimajući u obzir široku diskrecijsku ovlast kojom raspolaže tijelo za imenovanje za određivanje kriterija sposobnosti koje se zahtijevaju za slobodna radna mjesta i za određivanje, u odnosu na te kriterije, i općenitije, u interesu službe, uvjeta i načina organizacije natječaja (presuda od 5. veljače 1997., Petit‑Laurent/Komisija, T‑211/95, EU:T:1997:13, t. 54.), samo očito neprikladni karakter spornog uvjeta u odnosu na ciljeve koji se žele ostvariti može utjecati na zakonitost obavijesti o natječaju (vidjeti, u tom smislu, presudu od 8. lipnja 2010., Vodafone i dr., C‑58/08, EU:C:2010:321, t. 52.). Naposljetku, valja podsjetiti da je svrha svih natječaja unutar Unije, kao što to proizlazi iz članka 27. prvog stavka Pravilnika o osoblju, osigurati instituciji, odnosno svim tijelima, natječaj dužnosnika koji su najsposobniji, najučinkovitiji i najčasniji (presuda od 14. travnja 2011., Clarke i dr./OHIM, F‑82/08, EU:F:2011:45, t. 181.).
52 U tom pogledu, kao prvo, iz razmatranja iznesenih u točkama 44. do 49. ove presude proizlazi da uvjet koji se odnosi na staž od 42 mjeseca jest prikladan za ostvarivanje dvostrukog cilja koji se želi postići, odnosno, s jedne strane, regularizacije statusa određenih privremenih i ugovornih zaposlenika njihovim imenovanjem i, s druge strane, zapošljavanja visokokvalificiranog osoblja, koje može odmah početi raditi.
53 Kao drugo, sporni uvjet ne prelazi granice onoga što je prikladno i nužno za postizanje tog dvostrukog cilja. S jedne strane, zahtjev za staž od 42 mjeseca prelazi za samo šest mjeseci minimalno trajanje predviđeno člankom 82. stavkom 7. prvom rečenicom Uvjeta zaposlenja. Međutim, Opći je sud već utvrdio, kao što je to navedeno u točki 38. ove presude, uvjete radnog staža u trajanju od više od 42 mjeseca, jer je, kao u ovom slučaju, dotična institucija izvršila svoju široku diskrecijsku ovlast na način koji je u skladu s interesom službe. S druge strane, kao što je to Komisija navela u odgovoru na pisano pitanje Općeg suda, 84 % od 615 kandidata na internom natječaju COM/02/AST/16 (AST 2) bilo je prihvatljivo.
54 Ovo potonje utvrđenje dovoljno je, naposljetku, da bi se odbio tužiteljev argument prema kojem sporni uvjet ne omogućuje tijelu za imenovanje da provede postupak zapošljavanja na najširoj mogućoj osnovi. Naime, iz podataka koje je dostavila Komisija proizlazi da je 519 kandidata moglo sudjelovati u dotičnom internom natječaju.
55 S obzirom na te elemente valja zaključiti da uvođenjem spornog uvjeta Komisija nije iskoristila svoju diskrecijsku ovlast na očito pogrešan način i da prema tome nije povrijedila bitne odredbe članka 27. prvog stavka Pravilnika o osoblju.
56 Stoga valja odbiti prigovor nezakonitosti i, posljedično, odbiti tužbu.
Troškovi
57 Sukladno članku 134. stavku 1. Poslovnika Općeg suda, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove. Budući da tužitelj nije uspio u postupku, treba mu naložiti snošenje troškova sukladno zahtjevu Komisije.
Slijedom navedenoga,
OPĆI SUD (deveto vijeće),
proglašava i presuđuje:
1. Tužba se odbija.
2. Johnu Morrisonu Healyju nalaže se snošenje troškova.
Gervasoni | Kowalik‑Bańczyk | Mac Eochaidh |
Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 12. rujna 2018.
Potpisi