Tužba podnesena 9. srpnja 2013. – Italija protiv Komisije

(Predmet T-358/13)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelj: Talijanska Republika (zastupnici: M. Salvatorelli, avvocato dello Stato, i G. Palmieri, agent)

Tuženik: Europska komisija

Zahtjevi

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

poništi provedbenu odluku Komisije 2013/209/EU od 26. travnja 2013., dostavljenu pod brojem C (2013) 2444, dana 29. travnja 2013., dopisom br. SG-Greffe (2013) D/5879, koji je stalno predstavništvo Italije pri Europskoj uniji zaprimilo 29. travnja 2013., predmet koje je “poravnanje računâ agencija za plaćanje država članica koji se odnose na izdatke financirane od strane Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) za proračunsku godinu 2012.” u dijelu u kojem se, smatrajući iznos od 5.006.487,10 eura, koji se odnosi na regiju Basilicata, “iznosom koji se ne može ponovno koristiti”, taj iznos odbija od gornje granice izdataka EPFRR-a za PRR Basilicate što ima za posljedicu nemogućnost korištenja predmetnog iznosa u okviru spomenute gornje granice, čime se ustvari određuje njegov opoziv;

naloži Komisiji Europske unije plaćanje troškova postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U ovom postupku talijanska vlada pobija odluku Komisije 2013/209/EU od 26. travnja 2013., dostavljenu pod brojem C (2013) 2444 dana 29. travnja 2013., predmet koje je „poravnanje računâ agencija za plaćanje država članica koji se odnose na izdatke financirane od strane Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) za proračunsku godinu 2012.“ u dijelu u kojem se, smatrajući iznos od 5.006.487,10 eura koji se odnosi na regiju Basilicata “iznosom koji se ne može ponovno koristiti”, taj iznos odbija od gornje granice izdataka EPFRR-a PRR-a (Programa ruralnog razvoja) Basilicate što ima za posljedicu nemogućnost korištenja predmetnog iznosa u okviru spomenute gornje granice, čime se ustvari određuje njegov opoziv.

U tom pogledu tužitelj tvrdi da prilagodba proizlazi iz gledišta službi Komisije prema kojem neki projekti plaćeni tijekom posljednjeg tromjesečja 2011. nisu mogli biti uneseni u tromjesečnu izjavu o izdacima s obzirom na to da nisu bili u skladu s važećim PRR-om.

Stajalište Komisije, naposljetku izraženo u pobijanoj provedbenoj odluci, pogrešno je, drži tužitelj, iz nekoliko aspekata.

–    Na prvom mjestu, upitna je ispravnost unosa smanjenja iz članka 27. Uredbe (EZ) br. 1290/2005, kvalificiranog kao “iznos koji se ne može ponovno koristiti“, u odluku o poravnanju računâ, s obzirom na to da iz iste treba biti isključen svaki suspendirani ili smanjeni iznos, kao što to proizlazi iz čl. 29. stavka 5. gore navedene Uredbe. To smanjenje pogrešno je, među ostalim, i po pitanju njegova iznosa.

–    Na drugom mjestu, mjera je pogrešna i zbog nedostatka obrazloženja te glede iznosa koji se odnosi na tromjesečje izdataka, a koji je Komisija smanjila odnosno suspendirala, na temelju članka 29. stavka 5. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1290/2005 od 21. lipnja 2005. o financiranju zajedničke poljoprivredne politike (SL L 209, 11.8.2005., str. 1.).

–    Naposljetku, proglašavanje iznosa iznosom koji se ne može ponovno koristiti ne razlikuje se od njegova opoziva, s obzirom na to da je posljedica nemogućnost budućeg korištenja iznosâ u okviru gornje granice izdataka PRR-a Basilicate, dok važeći propisi EU-a isključuju mogućnost opoziva suspendiranih iznosa.