Zahtjev za prethodnu odluku koji je 2. lipnja 2021. uputio tribunal de commerce de Paris (Francuska) – AA, BB, supruga osobe AA, Groupe AA SNC, SI, AM, RH, RT, OE, MD, CJ, MI, Brouard-Daude SCP, zastupana po Xavieru Brouardu u svojstvu sudskog likvidatora Groupe AA SNC/Allianz Bank SA, Allianz France SA, pravnom sljedniku Métropole SA, Abitbol & Rousselet SCP, zastupanog po Frédéricu Abitbolu u svojstvu sudskog likvidatora Groupe AA SNC, BDR & Associés, zastupane po Xavieru Brouardu u svojstvu sudskog likvidatora Groupe AA SNC, SELAFA MJA, zastupane po Jérômeu Pierrelu sudskom kolikvidatoru AA, SELARL Axym, zastupanog po Didieru Courtoux sudskom kolikvidatoru AA, Bibus SA, ranije Matinvest, Allianz I.A.R.D. SA, pravni sljednik Métropole SA
(predmet C-344/21)
Jezik postupka: francuski
Sud koji je uputio zahtjev
Tribunal de commerce de Paris
Stranke glavnog postupka
Tužitelji: AA, BB, supruga osobe AA, Groupe AA SNC, SI, AM, RH, RT, OE, MD, CJ, MI, Brouard-Daude SCP, zastupana po Me Xavieru Brouardu u svojstvu sudskog likvidatora Groupe AA SNC
Tuženici: Allianz Bank SA, Allianz France SA, pravni sljednik Métropole SA, Abitbol & Rousselet SCP, zastupanog po Frédéricu Abitbolu u svojstvu sudskog likvidatora Groupe AA SNC, BDR & Associés, zastupane po Xavieru Brouardu u svojstvu sudskog likvidatora Groupe AA SNC, SELAFA MJA, zastupane po Jérôme Pierrel sudskom kolikvidatoru AA, SELARL Axym, zastupanog po Didieru Courtoux sudskom kolikvidatoru AA, Bibus SA, ranije Matinvest, Allianz I.A.R.D. SA, pravni sljednik Métropole SA
Prethodna pitanja
Treba li pravila o kontroli koncentracija predviđena u uredbama br. 4064/891 i br. 139/20042 tumačiti na način da se koncentracija koja je provedena protivno obvezama prethodne prijave i privremene odgode treba kvalificirati kao neprijavljena koncentracija i, ovisno o slučaju, koje su pravne posljedice neprijavljivanja na pravne akte koji su naknadno doneseni na temelju te prve koncentracije? Konkretno, treba li neprijavljenu koncentraciju smatrati „nesukladnom” u smislu uredbi br. 4064/89 i br. 139/2004?
Treba li članak 3. stavak 5. točku (a) uredbi br. 4064/89 i br. 139/2004 tumačiti na način da to što financijska institucija, kreditna institucija ili osiguravajuće društvo drže vrijednosne papire dulje od jedne godine i bez Komisijina odobrenja dovodi do koncentracije koja je nesukladna?
Koje pravne posljedice proizlaze iz članka 3. stavka 5. točke (a) uredbi br. 4064/89 i br. 139/2004 u slučaju povrede obveze podnošenja zahtjeva Komisiji za produženje roka od jedne godine u kojem kreditne ili druge financijske institucije ili osiguravajuća društva mogu držati vrijednosne papire
Treba li poštovanje općeg načela pravne sigurnosti tumačiti na način da se njime ograničava preispitivanje nezakonitih transakcija na temelju prava Unije ako je do nezakonitosti došlo osobito davno i ako su fizičke i pravne osobe na temelju nezakonite transakcije ostvarile subjektivna prava? Ovisno o slučaju, daju li utvrđene povrede prava Unije pravo na podnošenje tužbi za naknadu štete protiv osoba odgovornih za nezakonitosti?
Treba li sudsku praksu Suda o izvanugovornoj odgovornosti država članica tumačiti na način da se povredama prava Unije koje je počinila financijska institucija koja je državna, u skladu s uobičajenim uvjetima predviđenima pravom Unije, toj državi nalaže obveza naknade štete žrtvama nezakonitosti?
Treba li članak 108. stavak 3. UFEU-a tumačiti na način da se prije presude Stardust Marine moglo smatrati da je povlašteni zajam selektivne prirode koji dovodi do prednosti u odnosu na uobičajene tržišne uvjete kao takav dobiven iz „državnih sredstava” jer ga je dodijelilo javni poduzetnik a da pritom nije potrebno provjeriti je li bio funkcionalno pripisiv državi?
Nalažu li obveza lojalne suradnje država članica predviđena člankom 4. stavkom 3. UFEU-a te koristan i izravan učinak iz članka 88. stavka 3. [UEZ-a koji je postao članak 108. stavak 3. UFEU-a] to da sudovi koji odlučuju o meritumu po službenoj dužnosti ispitaju i, po potrebi, proglase nezakonitim sve državne potpore koje nisu prijavljene Komisiji?
Koje pravne posljedice proizlaze iz neprijavljivanja državne potpore Europskoj komisiji protivno članku 108. stavku 3. UFEU-a, osobito u pogledu valjanosti transakcija stjecanja koje su se mogle provesti navedenom državnom potporom?
Treba li članak 108. stavak 3. UFEU-a tumačiti na način da državnu potporu predstavlja to što je javno kreditno tijelo u velikom opsegu upotrebljavalo svoj kapital radi selektivne prednosti druge banke?
Treba li članak 101. UFEU-a, kako ga tumači Sud u svojoj sudskoj praksi ALLIANZ HUNGARIA, tumačiti na način da sporazum koji je opunomoćenik sklopio s drugim poduzetnicima i kojim se povređuje zakonska obveza predstavlja ograničenje tržišnog natjecanja s obzirom na cilj jer se francuskim nacionalnim pravom opunomoćeniku zabranjuje stjecanje imovine za čiju je prodaju zadužen i nameće mu se obveza lojalnosti te obveza obavještavanja opunomoćitelja ili opunomoćiteljâ?
Povređuje li se članak 101. UFEU-a ako su se poduzetnici sporazumjeli o stjecanju trećeg poduzeća po cijeni znatno nižoj od njegove tržišne vrijednosti, budući da takvo stjecanje pretpostavlja da jedan od poduzetnika koji sudjeluje u sporazumu krši obvezu lojalnosti, obvezu informiranja ili pak zabranu stjecanja imovine koja se francuskim nacionalnim pravom nameće opunomoćeniku?
Povređuje li se članak 101. UFEU-a ako su poduzetnici na temelju međusobno sklopljenog sporazuma od Europske komisije namjerno prikrivali informacije u pogledu obveza (osobito obveze prijave) koje poduzetnici ili neki od poduzetnika imaju u području koncentracija?
Povređuje li se članak 101. UFEU-a ako je sporazum između poduzetnika, među ostalim, imao za cilj ili učinak to da se o državnim potporama nije uredno obavijestila Europska komisija?
Treba li članak 3. Direktive 2014/104/EU3 tumačiti na način da je „potpuna naknada štete” koja se tim člankom predviđa u ovom slučaju jednaka sadašnjoj burzovnoj vrijednosti društva Adidas?
S obzirom na sve relevantne činjenice u ovom slučaju, treba li članak 10. Direktive 2014/104/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. studenoga 2014. o određenim pravilima kojima se uređuju postupci za naknadu štete prema nacionalnom pravu za kršenje odredaba prava tržišnog natjecanja država članica i Europske unije ili načelo djelotvornosti čiji je on izraz tumačiti na način da treba smatrati da je u pogledu prava na naknadu štete nastale zbog povreda članka 101. UFEU-a koje su prijavili tužitelji nastupila zastara?
Budući da se ta direktiva ne primjenjuje na povrede odredbi prava Unije u
području koncentracija i državne potpore, koja pravila prava Unije treba primijeniti u pogledu moguće zastare prava na naknadu štete i kako ih treba tumačiti s obzirom na relevantne činjenice predmetnog slučaja?
____________
1 Uredba Vijeća (EEZ) br. 4064/89 od 21. prosinca 1989. o kontroli koncentracija između poduzetnika (SL 1989., L 395, str. 1.)
2 Uredba Vijeća (EZ) br. 139/2004 od 20. siječnja 2004. o kontroli koncentracija između poduzetnika (SL 2004., L 24, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 5., str. 73.)
3 Direktiva 2014/104/UE Europskog parlamenta i Vijeća od 26. studenoga 2014. o određenim pravilima kojima se uređuju postupci za naknadu štete prema nacionalnom pravu za kršenje odredaba prava tržišnog natjecanja država članica i Europske unije (SL 2014., L 349, str. 1.)