PRESUDA OPĆEG SUDA (peto vijeće)
13. ožujka 2018.(*)
„Žig Europske unije – Postupak povodom prigovora – Međunarodna registracija žiga u kojoj je naznačena Europska unija – Figurativni žig K – Raniji figurativni žig Beneluksa K – Relativni razlog za odbijanje – Vjerojatnost dovođenja u zabludu – Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001)”
U predmetu T‑824/16,
Kiosked Oy Ab, sa sjedištem u Espoou (Finska), koji zastupa L. Laaksonen, odvjetnik,
tužitelj,
protiv
Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO), koji zastupa M. Fischer, u svojstvu agenta,
tuženika,
druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO‑a, intervenijent pred Općim sudom, jest
De Vlaamse Radio- en Televisieomroeporganisatie (VRT), sa sjedištem u Bruxellesu (Belgija), koji zastupaju P.-Y. Thoumsin i E. Van Melkebeke, odvjetnici,
povodom tužbe podnesene protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća EUIPO‑a od 19. rujna 2016. (predmet R 279/2016‑4), koja se odnosi na postupak povodom prigovora između društava VRT i Kiosked,
OPĆI SUD (peto vijeće),
u sastavu: D. Gratsias, predsjednik, A. Dittrich (izvjestitelj) i P. G. Xuereb, suci,
tajnik: E. Coulon,
uzimajući u obzir tužbu podnesenu tajništvu Općeg suda 21. studenoga 2016.,
uzimajući u obzir odgovor EUIPO‑a na tužbu podnesen tajništvu Općeg suda 16. veljače 2017.,
uzimajući u obzir odgovor na tužbu intervenijenta podnesen tajništvu Općeg suda 10. veljače 2017.,
uzimajući u obzir da stranke nisu podnijele zahtjev za zakazivanje rasprave u roku od tri tjedna od dostave obavijesti o zatvaranju pisanog dijela postupka i da je stoga odlučeno, u skladu s člankom 106. stavkom 3. Poslovnika Općeg suda, da se odluka donese bez provođenja usmenog dijela postupka,
donosi sljedeću
Presudu
Okolnosti spora
1 Tužitelj, Kiosked Oy Ab, je 27. veljače 2012. kod međunarodnog ureda Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo (WIPO) ishodio međunarodnu registraciju u kojoj je naznačena Europska unija br. 1112969.
2 Međunarodna registracija u kojoj je naznačena Europska unija br. 1112969 ishođena je za sljedeći figurativni znak:
3 Proizvodi i usluge za koje je ishođena registracija pripadaju razredima 9., 35. i 42. u smislu Nicanskog sporazuma o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga radi registracije žigova od 15. lipnja 1957., kako je revidiran i izmijenjen, te za svaki od tih razreda odgovaraju sljedećem opisu:
– razred 9.: „znanstveni, nautički, geodetski, fotografski, kinematografski i optički aparati i instrumenti kao i aparati i instrumenti za vaganje, mjerenje, signalizaciju, kontrolu (inspekciju), za pomoć (spašavanje) i za obuku; aparati i instrumenti za vođenje, distribuiranje, transformiranje, akumuliranje, podešavanje ili upravljanje električne struje; aparati za snimanje, prijenos i/ili reprodukciju zvuka i/ili slika; magnetne podloge za snimanje, akustičke ploče; kompaktne ploče, DVD i drugi numerički nosači za snimanje; mehanizmi za uređaje koji se pokreću uz prethodno ubacivanje kovanica; registarske blagajne, računari, oprema za obradu podataka, računala; računalni programi; uređaji za gašenje požara”;
– razred 35.: „Oglašavanje i reklamiranje; vođenje komercijalnih poslova; komercijalna administracija; uredski poslovi”;
– razred 42.: „znanstvene i tehnološke usluge kao i pripadajuće usluge istraživanja i koncepcije; usluge industrijskih analiza i istraživanja; koncepcija i razvoj računala i računalnih programa/softvera”.
4 Međunarodna registracija u kojoj je naznačena Europska unija br. 1112969 priopćena je 3. svibnja 2012. Uredu Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO), na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Europske unije (SL 2009., L 78, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.), kako je izmijenjena (zamijenjena Uredbom (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o žigu Europske unije (SL 2017., L 154, str. 1.)). Objavljena je u Glasniku žigova Zajednice br. 2012/085, od 7. svibnja 2012. Intervenijent, De Vlaamse Radio- en Televisieomroeporganisatie (VRT), je 7. veljače 2013. podnio prigovor na temelju članka 41. Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 46. Uredbe 2017/1001) protiv registracije žiga za koji je podnesena prijava za sve proizvode i usluge obuhvaćene potonjom.
5 Prigovor se temeljio na četiri ranija žiga, među kojima je bio i figurativni žig registriran 10. kolovoza 2010. pri Uredu Beneluksa za intelektualno vlasništvo (UBIV) pod brojem 882400, sljedećeg izgleda:
6 Raniji žig Beneluksa br. 882400 bio je registriran za proizvode i usluge obuhvaćene razredima 9., 14., 16., 18., 24., 25., 28., 35., 38. i 41. do 43., a posebno za sljedeće proizvode i usluge:
– razred 9.: „Fotografski, kinematografski, optički aparati i uređaji, uređaji za signalizaciju; uređaji za snimanje, prijenos ili reprodukciju zvuka ili slike; magnetne podloge za snimanje; nosači, u obliku diska za audio ili video snimke; videokasete, CD, CD‑I, CD‑ROM i DVD; klupske i članske kartice, magnetske ili kodirane; video, audio i informatički uređaji; aparati za igre projektirani za uporabu samo s televizijskim prijemnicima”;
– razred 35.: „Oglašavanje i reklamiranje; vođenje komercijalnih poslova; komercijalna administracija; uredski poslovi”;
– razred 41.: „Podučavanje, usluge poduke, osposobljavanje i tečajevi”;
– razred 42.: „Programiranje računala, usluge dizajniranja i kreiranja internetskih stranica, koje sve ne prikazuju slike u pokretu, koncepcija i razvoj softvera za multimedijalne aplikacije”.
7 Prigovor se također temeljio na sljedeća tri ranija žiga:
– figurativnom žigu registriranom 10. kolovoza 2010. kod UBIV‑a pod brojem 882402 za proizvode i usluge iz razreda 9., 14., 16., 18., 24., 25., 28., 35., 38. i 41. do 43., prikazanom u nastavku:
– figurativnom žigu registriranom 7. lipnja 2006. kod UBIV‑a pod brojem 796522 za proizvode i usluge iz razreda 9., 14., 16., 18., 24., 25., 28., 35., 38. i 41. do 43., prikazanom u nastavku:
– figurativnom žigu registriranom 7. lipnja 2006. kod UBIV‑a pod brojem 796523 za proizvode i usluge iz razreda 9., 14., 16., 18., 24., 25., 28., 35., 38. i 41. do 43., prikazanom u nastavku:
8 Razlog koji se navodi u prilog prigovoru jest onaj iz članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe 2017/1001). Prigovor se odnosio na sve proizvode i usluge obuhvaćene žigom za koji je podnesena prijava i temeljio se na svim proizvodima i uslugama označenima ranijim žigovima.
9 Odlukom od 10. prosinca 2015., na temelju članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009, Odjel za prigovore djelomično je prihvatio prigovor, i to, osobito, za sljedeće usluge:
– razred 35.: „Oglašavanje i reklamiranje; vođenje komercijalnih poslova; komercijalna administracija; uredski poslovi”;
– razred 42.: „Koncepcija i razvoj softvera”.
10 Tužitelj je 9. veljače 2016., na temelju članka 58. do 64. Uredbe br. 207/2009 (koji su postali članci 66. do 71. Uredbe 2017/1001), podnio žalbu EUIPO‑u protiv odluke Odjela za prigovore.
11 Žalbeno vijeće EUIPO‑a je odlukom od 19. rujna 2016. (u daljnjem tekstu: pobijana odluka) odbilo žalbu u pogledu usluga navedenih u točki 9. ove presude.
12 Uzimajući u obzir stupanj vizualne sličnosti koji je bio manji od prosječnog, nemogućnost fonetske usporedbe žigova i „neutralnost” koncepcijske usporedbe, s jedne strane, i s obzirom na okolnost da je svojstveni razlikovni karakter ranijeg žiga Beneluksa br. 882400 bio „uobičajen” odnosno „u najboljem slučaju prosječan”, s druge strane, žalbeno je vijeće u biti utvrdilo da je postojala vjerojatnost dovođenja u zabludu, u smislu članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009, između žiga za koji je podnesena prijava i ranijeg žiga Beneluksa br. 882400 u pogledu usluga iz razreda 35. i 42. koje je smatralo istovjetnima.
13 Osim toga, žalbeno je vijeće također zaključilo da je postojala i vjerojatnost dovođenja u zabludu što se tiče proizvoda iz razreda 9. obuhvaćenih žigom za koji je podnesena prijava i ranijim žigom Beneluksa br. 882400, koji su se mogli smatrati istovjetnima..
Zahtjevi stranaka
14 Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
– poništi pobijanu odluku u dijelu u kojem je žalbeno vijeće odbilo njegovu žalbu u pogledu usluga „Oglašavanje i reklamiranje; vođenje komercijalnih poslova; komercijalna administracija; uredski poslovi” iz razreda 35. i usluga „koncepcija i razvoj softvera” iz razreda 42.;
– odobri registraciju žiga za koji je podnesena prijava za te usluge;
– naloži intervenijentu snošenje svih troškova koje je on imao u postupku povodom prigovora, uključujući troškove pravnog zastupanja u skladu sa specifikacijom troškova koju će podnijeti u roku navedenom u članku 85. Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 109. Uredbe 2017/1001) i, ako ne podnese takav opis, u skladu s mjerodavnim pravom;
– naloži intervenijentu snošenje troškova koje je imao u okviru ovog postupka, sukladno članku 85. Uredbe br. 207/2009.
15 EUIPO od Općeg suda zahtijeva da:
– odbije tužbu;
– naloži tužitelju snošenje troškova.
16 Intervenijent od Općeg suda zahtijeva da:
– odbije tužbu;
– naloži tužitelju snošenje svih troškova nastalih u okviru postupka povodom prigovora, kao i tijekom ovog postupka, uključujući troškove pravnog zastupanja u skladu sa specifikacijom troškova koju će podnijeti u roku navedenom u članku 85. Uredbe br. 207/2009 i, ako ne podnese takvu specifikaciju, u skladu s mjerodavnim pravom.
17 Točka 37. drugi odlomak intervenijentova odgovora na tužbu glasi kako slijedi:
„Iz tih razloga tužbu treba odbiti i valja u cijelosti prihvatiti prigovor koji je podnio intervenijent. Osim toga, tužitelju treba naložiti snošenje intervenijentovih troškova u ovom postupku, u skladu s člankom 85. Uredbe br. 207/2009.”
Pravo
Intervenijentov zahtjev
18 Intervenijent zahtijeva da se tužba odbije i da se tužitelju naloži snošenje određenih troškova.
19 S druge strane, nije jasno treba li dio rečenice „valja u cijelosti prihvatiti prigovor koji je podnio intervenijent”, kao što je naveden u točki 17. ove presude, smatrati dijelom tužbenog zahtjeva. Pod pretpostavkom da taj dio rečenice treba smatrati tužbenim zahtjevom, on je u svakom slučaju nedopušten.
20 Naime, taj je dio rečenice tužbeni zahtjev kojim intervenijent od Općeg suda traži da prihvati njegov prigovor koji je prvotno istaknuo pred Odjelom za prigovore ili, u najmanju ruku, da potvrdi odluku potonjeg. Međutim, kako proizlazi iz sudske prakse, kad se poništenje pobijane odluke traži na temelju razloga koji nije naveden u tužbi, takav se tužbeni razlog treba smatrati protutužbom (vidjeti u tom smislu presudu od 6. listopada 2017., NRJ Group/EUIPO – Sky International (SKY ENERGY), T‑184/16, neobjavljena, EU:T:2017:703, t. 31.).
21 U tom pogledu valja podsjetiti da se, prema članku 182. stavcima 1. i 2. Poslovnika Općeg suda, protutužba podnosi u istom roku koji je predviđen za podnošenje odgovora na tužbu, i to kao zaseban akt, odvojeno od odgovora na tužbu. Međutim, pod pretpostavkom da taj dio rečenice jest tužbeni zahtjev, on nije bio istaknut zasebnim aktom i stoga ne udovoljava zahtjevima predviđenima člankom 182. stavcima 1. i 2. Poslovnika. Slijedom toga, takav se tužbeni razlog treba odbaciti kao nedopušten (vidjeti u tom smislu presudu od 6. listopada 2017., SKY ENERGY, T‑184/16, neobjavljena, EU:T:2017:703, t. 32.).
Predmet spora
22 Zbog različitih izreka odluka Odjela za prigovore, s jedne strane, i žalbenog vijeća, s druge strane, i s obzirom na to da se intervenijent u svojem odgovoru na tužbu poziva na sve proizvode i usluge na kojima se temelji prigovor, dok tužitelj u svojem zahtjevu navodi samo dio usluga obuhvaćenih žigom za koji je podnesena prijava, treba najprije utvrditi koji su proizvodi i usluge predmet ovog spora.
23 Kao što proizlazi iz prvog tužiteljeva tužbenog zahtjeva i pojašnjenja u tužbi, on zahtijeva poništenje pobijane odluke samo u odnosu na sljedeće usluge:
– razred 35.: „Oglašavanje i reklamiranje; vođenje komercijalnih poslova; komercijalna administracija; uredski poslovi”;
– razred 42.: „koncepcija i razvoj softvera”.
24 Uzimajući u obzir granice tužiteljevih zahtjeva, njegov jedinstveni tužbeni razlog može se ispitati samo u odnosu na usluge navedene u točki 23. ove presude.
25 Nasuprot tomu, zbog nedopuštenosti eventualne intervenijentove protutužbe (vidjeti točke 18. do 21. ove presude), ne trebaju se ispitivati intervenijentovi argumenti o proizvodima i uslugama koji nisu navedeni u točki 23. ove presude i nisu predmet tužbe u ovom predmetu.
Jedini tužiteljev tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009
26 Tužitelj u biti tvrdi da je žalbeno vijeće povrijedilo članak 8. stavak 1. točku (b) Uredbe br. 207/2009 jer je pogrešno zaključilo da postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu između žiga za koji je podnesena prijava i ranijeg žiga Beneluksa br. 882400 u pogledu predmetnih usluga. On osobito dovodi u pitanje ocjene žalbenog vijeća o vrsti i razini pažnje relevantne javnosti, stupnju vizualne sličnosti žigova i svojstvenom razlikovnom karakteru ranijeg žiga Beneluksa br. 882400. Tako, u biti, prema tužiteljevu mišljenju ne postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu između suprotstavljenih žigova što se tiče dotičnih usluga.
27 Intervenijent u bitnome tvrdi da je žalbeno vijeće trebalo zaključiti da vjerojatnost dovođenja u zabludu između suprotstavljenih znakova postoji u pogledu svih usluga obuhvaćenih žigom za koji je podnesena prijava. Naime, dotične su usluge upućene širokoj javnosti koja primjenjuje prosječnu razinu pažnje, a suprotstavljeni su žigovi istovjetni odnosno u najmanju su ruku u velikom stupnju slični. Usto, razlikovni je karakter ranijeg žiga Beneluksa br. 882400 prosječan.
28 EUIPO u bitnome smatra da je žalbeno vijeće pravilno zaključilo da postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu.
29 Najprije valja napomenuti da na temelju članka 151. stavka 1. Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 189. stavak 1. Uredbe 2017/1001) svaka međunarodna registracija u kojoj je naznačena Europska unija ima isti učinak kao prijava žiga Europske unije od datuma registracije u skladu s člankom 3. stavkom 4. Protokola koji se odnosi na Madridski sporazum o međunarodnoj registraciji žigova, usvojen u Madridu 27. lipnja 1989. (SL 2003., L 296, str. 22.). Članak 156. stavak 1. Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 196. stavak 1. Uredbe 2017/1001) predviđa da se na međunarodnu registraciju u kojoj je naznačena Europska unija prigovor podnosi na isti način kao i prigovor na objavljene prijave žiga Europske unije.
30 U skladu s člankom 8. stavkom 1. točkom (b) Uredbe br. 207/2009, na temelju prigovora nositelja ranijeg žiga, žig za koji je podnesena prijava za registraciju neće se registrirati ako zbog njegove istovjetnosti ili sličnosti s ranijim žigom ili istovjetnosti ili sličnosti proizvoda ili usluga obuhvaćenih tim žigovima postoji vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu na državnom području na kojem je zaštićen raniji žig. Vjerojatnost dovođenja u zabludu uključuje vjerojatnost dovođenja u svezu s ranijim žigom.
31 Prema ustaljenoj sudskoj praksi, vjerojatnost dovođenja u zabludu predstavlja vjerojatnost da javnost može vjerovati da predmetni proizvodi ili usluge potječu iz istog poduzeća ili gospodarski povezanih poduzeća. Prema toj istoj sudskoj praksi, vjerojatnost dovođenja u zabludu treba procjenjivati općenito, u skladu s percepcijom koju relevantna javnost ima o predmetnim znakovima i proizvodima ili uslugama, uzimajući u obzir sve čimbenike relevantne u predmetnom slučaju, osobito međuovisnost sličnosti znakova i onu obuhvaćenih proizvoda ili usluga (vidjeti presudu od 9. srpnja 2003., Laboratorios RTB/OHIM – Giorgio Beverly Hills (GIORGIO BEVERLY HILLS), T‑162/01, EU:T:2003:199, t. 30. do 33. i navedenu sudsku praksu).
32 Za potrebe primjene članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009, vjerojatnost dovođenja u zabludu istodobno pretpostavlja istovjetnost ili sličnost suprotstavljenih žigova te istovjetnost ili sličnost proizvoda ili usluga koje oni obuhvaćaju. Riječ je o kumulativnim uvjetima (vidjeti presudu od 22. siječnja 2009., Commercy/OHIM – easyGroup IP Licensing (easyHotel), T‑316/07, EU:T:2009:14, t. 42. i navedenu sudsku praksu).
O relevantnoj javnosti i razini njezine pažnje
33 Prema sudskoj praksi, u okviru opće procjene vjerojatnosti dovođenja u zabludu valja uzeti u obzir prosječnog potrošača odnosne kategorije proizvoda, koji je uobičajeno obaviješten, razumno pažljiv i oprezan. Jednako tako valja uzeti u obzir činjenicu da stupanj pažnje prosječnog potrošača može varirati s obzirom na kategoriju predmetnih proizvoda ili usluga (vidjeti presudu od 13. veljače 2007., Mundipharma/OHIM – Altana Pharma (RESPICUR), T‑256/04, EU:T:2007:46, t. 42. i navedenu sudsku praksu).
34 Iz točke 15. pobijane odluke može se zaključiti da je, prema mišljenju žalbenog vijeća, s obzirom na to da je raniji žig Beneluksa br. 882400 u Beneluksu registrirao UBIV, relevantno područje za ocjenu vjerojatnosti dovođenja u zabludu u ovom slučaju područje Belgije, Luksemburga i Nizozemske. Budući da ta ocjena nije zahvaćena pogreškom, treba je potvrditi.
35 Kad je riječ o relevantnoj javnosti, žalbeno je vijeće u točki 44. pobijane odluke smatralo da „je jedan dio suprotstavljenih proizvoda i usluga namijenjen širokoj, a drugi stručnoj javnosti”.
36 Tužitelj tvrdi da su predmetne usluge namijenjene stručnjacima. Tome je osobito tako za usluge oglašavanja s obzirom na to da su potonje osmišljene za oglašavanje proizvoda ili druge usluge. Nijedan potrošač nema potrebu za uslugama oglašavanja.
37 Kao što je već istaknuto u točki 27. ove presude, intervenijent smatra da su predmetne usluge namijenjene široj javnosti.
38 Prema sudskoj praksi, relevantna javnost se sastoji od osoba koje bi mogle koristiti kako usluge obuhvaćene ranijim žigom tako i one obuhvaćene žigom za koji je podnesena prijava (vidjeti u tom smislu presude od 1. srpnja 2008., Apple Computer/OHIM – TKS‑Teknosoft (QUARTZ), T‑328/05, neobjavljena, EU:T:2008:238, t. 23., i od 30. rujna 2010., PVS/OHIM – MeDiTA Medizinische Kurierdienst (medidata), T‑270/09, neobjavljena, EU:T:2010:419, t. 28.).
39 U tom pogledu, valja istaknuti da dotične usluge koristi veliki broj stručnjaka, a ne šira javnost, s čime se uostalom slaže i sam EUIPO u svojem odgovoru na tužbu. Tome je osobito tako u slučaju usluga „oglašavanja” iz razreda 35. koje je naveo tužitelj (vidjeti točku 36. ove presude).
40 U točki 44. pobijane odluke žalbeno vijeće je također navelo da razina pažnje relevantne javnosti varira od prosječne do visoke.
41 Prema tužiteljevu mišljenju, u ovom slučaju, relevantna javnost koja se sastoji od stručnjaka primjenjuje visoku razinu pažnje.
42 Prema intervenijentovu mišljenju, valja utvrditi prosječnu razinu pažnje.
43 U ovom slučaju, budući da se, kao što je to istaknuto u točki 39. ove presude, relevantna javnost u odnosu na predmetne usluge sastoji od stručnjaka, valja u tom pogledu uzeti u obzir visoku razinu pažnje.
O usporedbi usluga
44 Žalbeno je vijeće u točki 39. pobijane odluke prihvatilo utvrđenje Odjela za prigovore prema kojem su usluge navedene u točki 23. ove presude istovjetne određenim uslugama obuhvaćenima ranijim žigovima.
45 Prema tužiteljevu mišljenju, u biti, žig za koji je podnesena prijava i raniji žig Beneluksa br. 882400 obuhvaćaju proizvode ili usluge koji su u određenoj mjeri slični, ali se potonji ne odnosi na sve proizvode ili usluge obuhvaćene žigom za koji je podnesena prijava. Tako se „dotične usluge” trebaju „smatrati sličnima”.
46 Intervenijent smatra da je većina usluga obuhvaćenih ranijim žigovima istovjetna ili barem vrlo slična onima koje su obuhvaćene žigom za koji je podnesena prijava.
47 U tom pogledu valja utvrditi da se usluge iz razreda 35. na koje se poziva tužitelj u prilog svojem tužbenom razlogu nalaze na popisu usluga obuhvaćenih žigom za koji je podnesena prijava, kao i na popisu usluga obuhvaćenih ranijim žigom Beneluksa br. 882400. Međutim, njihovi su opisi sastavljeni na isti način.
48 Što se tiče usluga iz razreda 42., potrebno je pojasniti da su usluge koje se odnose na „koncepciju i razvoj softvera”, koje su obuhvaćene žigom za koji je podnesena prijava, uključene u šire kategorije dotičnih usluga koje se odnose na „računalno programiranje” obuhvaćeno ranijim žigom Beneluksa br. 882400. Stoga valja zaključiti da su te usluge iz razreda 42. istovjetne.
49 U tim okolnostima valja potvrditi ocjenu žalbenog vijeća koje je zaključilo da su istovjetne usluge obuhvaćene žigom za koji je podnesena prijava i usluge obuhvaćene ranijim žigom Beneluksa br. 882400 (vidjeti točku 44. ove presude).
O usporedbi znakova
50 Općenita ocjena postojanja vjerojatnosti dovođenja u zabludu u pogledu vizualne, auditivne ili koncepcijske sličnosti suprotstavljenih znakova mora se temeljiti na ukupnom dojmu koji oni ostavljaju, uzimajući osobito u obzir njihove razlikovne i dominantne elemente. Percepcija žigova koju ima prosječni potrošač predmetnih proizvoda ili usluga igra odlučujuću ulogu u općenitoj procjeni navedene vjerojatnosti. U tom pogledu prosječni potrošač uobičajeno opaža žig kao cjelinu i ne ispituje njegove različite detalje (vidjeti presudu od 12. lipnja 2007., OHIM/Shaker, C‑334/05 P, EU:C:2007:333, t. 35. i navedenu sudsku praksu).
– O vizualnoj sličnosti
51 Žalbeno je vijeće vizualno usporedilo žig za koji je podnesena prijava s ranijim žigom Beneluksa br. 882400.
52 U tom pogledu žalbeno je vijeće u točki 20. pobijane odluke utvrdilo da je stupanj sličnosti suprotstavljenih znakova, koji su oba „potpuno figurativni” žigovi (vidjeti točke 18., 19. i 21. pobijane odluke), manji od prosječnog. Konkretno, ovim je znakovima zajednički figurativni bijeli element na crnoj podlozi, te se oba sastoje od vertikalnog dijela različitog oblika koji na desnoj strani ima element različitog oblika, povezan s vertikalnim elementom žiga za koji je podnesena prijava i koji je samostalan u ranijem žigu Beneluksa br. 882400.
53 Podredno, žalbeno je vijeće u točki 23. pobijane odluke smatralo da relevantna javnost može, nakon detaljne procjene i nešto mašte, u dvama žigovima prepoznati oblik koji bi mogao nalikovati velikom slovu „K”.
54 Tužitelj ističe da prema njegovu mišljenju ne postoji nikakva vizualna sličnost između žiga za koji je podnesena prijava i ranijeg žiga Beneluksa br. 882400, ali priznaje da grafički prikaz tih znakova upućuje na veliko slovo „K”.
55 Polazeći od pretpostavke prema kojoj se dotični znakovi sastoje od velikog slova „K”, prikazanog u crnoj i bijeloj boji, intervenijent ističe da prema njegovu mišljenju žig za koji je podnesena prijava i raniji žig Beneluksa br. 882400 treba smatrati vizualno istovjetnima. U svakom slučaju, on smatra da bi trebalo, čak i ako se razlike između tih žigova ne mogu smatrati pukim „neznatnim” razlikama, u najmanju ruku, zaključiti da su vrlo slični.
56 Da bi se odgovorilo na te argumente, valja podsjetiti da su prema sudskoj praksi dva žiga slična kada sa stajališta relevantne javnosti između njih postoji barem djelomična istovjetnost u odnosu na jedan ili više relevantnih aspekata (presuda od 11. svibnja 2010., Wessang/OHIM – Greinwald (star foods), T‑492/08, neobjavljena, EU:T:2010:186, t. 41.).
57 Za razliku od pojma sličnosti, pojam istovjetnosti načelno pretpostavlja da su oba elementa koja se uspoređuju u svim točkama ista. Međutim, budući da se, s jedne strane, poimanje istovjetnosti mora ocijeniti u odnosu na prosječnog potrošača koji je uobičajeno obaviješten, razumno pažljiv i oprezan i, s druge strane, da poimanje istovjetnosti nije rezultat izravne usporedbe svih obilježja elemenata koji se uspoređuju, neznatne razlike koje bi mogle ostati neotkrivene u očima prosječnog potrošača ne isključuju istovjetnost između znakova koji se uspoređuju. Dakle, prema sudskoj praksi, znak je istovjetan žigu samo kada prikazuje, bez promjena ili dodataka, sve elemente od kojih se sastoji žig ili kada, promatran u cjelini, sadržava toliko beznačajne razlike da one kod prosječnog potrošača mogu proći nezapaženo (vidjeti po analogiji i u tom smislu presudu od 20. ožujka 2003., LTJ Diffusion, C‑291/00, EU:C:2003:169, t. 50. do 54.).
58 U ovom slučaju žig za koji je podnesena prijava sastoji se od elementa koji se može percipirati kao veliko slovo „K” bijele boje napisano podebljanim slovima, čiji su krajevi djelomično zaokruženi. To se slovo nalazi u sredini šireg figurativnog pravokutnog crnog elementa, čija su dva gornja kuta i donji desni kut također zaokruženi. Raniji žig Beneluksa br. 882400 može se percipirati kao veliko slovo „K” bijele boje čije se sve sastavne linije, to jest vertikalna linija i dijagonalne linije koje se nalaze s desne strane vertikalne linije, zaokružuju. To se slovo nalazi na crnoj podlozi koja okružuje njegov obris, ali ne stvara geometrijski oblik koji se može točno opisati.
59 Doista, u mjeri u kojoj ih se može percipirati kao veliko slovo „K”, dva suprotstavljena znaka sadržavaju istovjetni element. Nadalje, ti su znakovi iste boje, crne i bijele. Nasuprot tomu, grafički prikaz velikog slova „K” u dvama žigovima nije isti. Naime, u žigu za koji je podnesena prijava vertikalna linija i dvije dijagonalne linije koje se otvaraju prema desno i karakteristične su za veliko slovo „K” usko su povezane. U ranijem žigu Beneluksa br. 882400 vertikalna linija koja čini lijevu stranu velikog slova „K” blago je odmaknuta od dijagonalnih linija koje se nalaze na desnoj strani tog slova. Zaobljeni oblici sastavnih linija velikog slova „K”, s druge strane, su različiti. Krajevi velikog slova „K”, kako su prikazani u žigu za koji je podnesena prijava, djelomično su zaobljeni, dok su krajevi velikog slova „K” ranijeg žiga Beneluksa br. 882400 u potpunosti zaobljeni. Kao što to već proizlazi iz razmatranja navedenih u točki 58. ove presude, oblik na crnoj podlozi kod dvaju žigova također je različit. Naime, podloga žiga za koji je podnesena prijava pomalo podsjeća na govorni oblačić u središtu kojeg se nalazi veliko slovo „K”, dok podloga ranijeg žiga Beneluksa br. 882400 nema točan geometrijski oblik.
60 Te razlike nisu beznačajne u tolikoj mjeri da bi promaknule stručnjacima koji primjenjuju visoku razinu pažnje.
61 U tim okolnostima, s obzirom na ukupni dojam koji ostavljaju žig za koji je podnesena prijava i raniji žig Beneluksa br. 882400, ne može se zaključiti da su ti žigovi istovjetni.
62 S obzirom na prethodno navedeno, nije potrebno ni zaključiti, suprotno onomu što je žalbeno vijeće tvrdilo u točkama 20. i 23. pobijane odluke, da je stupanj vizualne sličnosti manji od prosječnog. Zapravo, stupanj vizualne sličnosti treba smatrati u najmanju ruku prosječnim.
– O fonetskoj sličnosti
63 U točki 21. pobijane odluke žalbeno je vijeće istaknulo da je bilo nemoguće fonetski usporediti žig za koji je podnesena prijava i raniji žig Beneluksa br. 882400. U tom pogledu žalbeno je vijeće krenulo od pretpostavke prema kojoj su ti žigovi bili isključivo figurativni. U tom pogledu tužitelj ističe da se oba ta žiga mogu izgovarati kao slovo „k”. Prema intervenijentovu mišljenju, ti su žigovi fonetski istovjetni.
64 U ovom slučaju valja istaknuti da, s obzirom na to da relevantna javnost u žigu za koji je podnesena prijava, kao i u ranijem žigu Beneluksa br. 882400, može prepoznati slovo „k”, ta se dva žiga mogu izgovarati na isti način. Stoga valja zaključiti, suprotno onomu što je u tom pogledu istaknulo žalbeno vijeće, da su suprotstavljeni žigovi istovjetni u fonetskom pogledu.
– O konceptualnoj sličnosti
65 Žalbeno je vijeće u točki 22. pobijane odluke zaključilo da ni žig za koji je podnesena prijava ni raniji žig Beneluksa br. 882400 ne prenose koncept. Prema tome, konceptualna je usporedba tih dvaju žigova „neutralna”. Prema tužiteljevu mišljenju, ti žigovi nemaju konceptualni značaj. Intervenijent pak tvrdi da upućivanje na slovo „k” čini te znakove konceptualno istovjetnima.
66 Kad je riječ o konceptualnoj usporedbi dvaju žigova koji se sastoje od jednog te istog slova, valja istaknuti da grafički prikaz slova može relevantnu javnost podsjetiti na jasno odvojen subjekt, odnosno određeni fonem. U tom smislu slovo upućuje na koncept.
67 Slijedi da znakovi mogu biti konceptualno istovjetni kad upućuju na isto slovo abecede (vidjeti u tom smislu presude od 10. svibnja 2011., Emram/OHIM – Guccio Gucci (G), T‑187/10, neobjavljena, EU:T:2011:202, t. 60. i 61.; od 10. studenoga 2011., Esprit International/OHIM – Marc O’Polo International (Prikaz slova na džepu), T‑22/10, neobjavljena, EU:T:2011:651, t. 99., i od 8. svibnja 2012., Mizuno/OHIM – Golfino (G), T‑101/11, neobjavljena, EU:T:2012:223, t. 56.).
68 U ovom slučaju, s obzirom na to da je slovo „k” prisutno u žigu za koji je podnesena prijava i u ranijem žigu Beneluksa br. 882400, valja zaključiti da su znakovi konceptualno istovjetni.
O općenitoj ocjeni vjerojatnosti dovođenja u zabludu
69 Valja podsjetiti da općenita ocjena vjerojatnosti dovođenja u zabludu podrazumijeva određenu međuovisnost čimbenika koji se uzimaju u obzir te osobito sličnost žigova i onu obuhvaćenih proizvoda ili usluga. Dakle, nizak stupanj sličnosti između obuhvaćenih proizvoda ili usluga može se nadoknaditi visokim stupnjem sličnosti između žigova i obratno (presuda od 28. rujna 2016., The Art Company B & S/EUIPO – G‑Star Raw (THE ART OF RAW), T‑593/15, neobjavljena, EU:T:2016:572, t. 37.).
70 Iz prethodnih razmatranja proizlazi da ukupni dojam koji ostavlja žig za koji je podnesena prijava, s jedne strane, i raniji žig Beneluksa br. 882400, s druge strane, jest onaj dvaju žigova koji su vizualno prosječno slični (vidjeti točku 62. ove presude), ali su fonetski i konceptualno istovjetni (vidjeti točke 64. i 68. ove presude).
71 Uzimajući u obzir te elemente i to da su dotične usluge istovjetne (vidjeti točke 47. i 48. ove presude), valja zaključiti da postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu između dva suprotstavljena žiga kod relevantne javnosti, odnosno kod stručnjaka, i to usprkos visokoj razini pažnje koju oni primjenjuju.
72 U tom pogledu valja istaknuti da razina pažnje relevantne javnosti doista predstavlja element koji treba uzeti u obzir prilikom ocjene vjerojatnosti dovođenja u zabludu, u smislu članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009. Međutim, ne može se prihvatiti da postoje slučajevi u kojem bi se zbog razine pažnje dotične javnosti moglo a priori isključiti svaku vjerojatnost dovođenja u zabludu i, prema tome, svaku mogućnost primjene te odredbe (presuda od 21. studenoga 2013., Equinix (Germany)/OHIM – Acotel (ancotel.), T‑443/12, neobjavljena, EU:T:2013:605, t. 52. i 53.).
73 Također treba pojasniti i koju razinu pažnje relevantna javnost primjenjuje prilikom ispitivanja komercijalnog podrijetla predmetnih proizvoda ili usluga. Činjenica da će javnost u pitanju pozorno pratiti identitet proizvođača ili dobavljača proizvoda ili usluge koju želi nabaviti ne znači, međutim, da će manje detaljno ispitati žig koji je pred njim odnosno da će ga detaljno usporediti s drugim žigom. Naime, čak i kad javnost primjenjuje visoku razinu pažnje, članovi relevantne javnosti i dalje tek rijetko mogu izravno usporediti različite žigove, i moraju se pouzdati u nesavršenu sliku koju su zapamtili (vidjeti u tom smislu presudu od 21. studenoga 2013., ancotel., T‑443/12, neobjavljena, EU:T:2013:605, t. 54. i navedenu sudsku praksu).
74 U ovom slučaju žig za koji je podnesena prijava i raniji žig Beneluksa br. 882400 nisu istovjetni samo na vizualnom planu. Naime, postoje razlike između figurativnih elemenata tih žigova. U tom se pogledu ne može, međutim, isključiti da će veći broj članova relevantne javnosti zapamtiti nesavršenu sliku ranijeg žiga. U tim je okolnostima moguće, uzimajući u obzir fonetsku i konceptualnu istovjetnost znakova, da relevantna javnost pred kojom se nalazi slika žiga za koji je podnesena prijava, potonji percipira kao ažuriranu i moderniziranu verziju tog ranijeg žiga, a ne kao drugi žig različitog komercijalnog podrijetla. Iz tih razlika slijedi da vizualne razlike između figurativnih elemenata suprotstavljenih žigova nisu dovoljne kako bi se isključila vjerojatnost dovođenja u zabludu.
75 Tužitelj svojim ostalim argumentima ne dovodi u pitanje zaključak iz točke 71. ove presude.
76 Tužitelj tvrdi da raniji žig Beneluksa br. 882400 ima tek slab svojstveni razlikovni karakter pa ga prema tome treba ograničeno zaštititi. Tome je tako i zato što se taj žig sastoji od običnog i čestog znaka, odnosno velikog slova „K” ili oblika koji se može smatrati velikim slovom „K”, samo okruženog crnim obrisom. Općenito je izolirano abecedno slovo slab svojstveni razlikovni element znaka jer ne privlači pozornost potrošača, niti ga se može smatrati inventivnim. Tužitelj ističe da se, prema sudskoj praksi, za žigove koji se sastoje od jednog slova treba smatrati da imaju slab razlikovni karakter, koji se ne može ojačati činjenicom da to slovo nema uobičajeno značenje u određenom sektoru. Prema njegovu mišljenju, koncept ranijeg žiga koji nije inovativan ne može povećati njegov razlikovni karakter. Usto, korištenje crnih obrisa za slova je kod figurativnih žigova dosta uobičajeno.
77 U točki 45. pobijane odluke žalbeno je vijeće smatralo da je, zbog značenja ranijeg žiga Beneluksa br. 882400 u pogledu usluga iz razreda 35. i 42., koje su predmet ovog spora, svojstveni razlikovni karakter bio „uobičajen”. U biti iz točke 47. pobijane odluke proizlazi da je za žalbeno vijeće riječ „uobičajen” u tom kontekstu istovjetna izrazu „najviše prosječno”.
78 Prema intervenijentovu mišljenju, valja zaključiti da je svojstveni razlikovni karakter ranijeg žiga Beneluksa br. 882400 prosječan.
79 Među relevantnim čimbenicima koje treba uzeti u obzir u okviru općenite ocjene vjerojatnosti dovođenja u zabludu također je razlikovni karakter ranijeg žiga (presuda od 28. rujna 2016., THE ART OF RAW, T‑593/15, neobjavljena, EU:T:2016:572, t. 39.). Međutim, čak i pod pretpostavkom da raniji žig ima stupanj svojstvenog razlikovnog karaktera koji je niži od prosječnog, taj eventualno niski razlikovni karakter sam po sebi ne sprečava da se utvrdi vjerojatnost dovođenja u zabludu (vidjeti u tom smislu rješenje od 27. travnja 2006., L’Oréal/OHIM, C‑235/05 P, neobjavljeno, EU:C:2006:271, t. 42. do 45.).
80 Usto valja upozoriti da, prema sudskoj praksi, prilikom ocjene razlikovnog karaktera žiga ili njegova sastavnog elementa treba ispitati koliko taj žig ili element može doprinijeti prepoznavanju da proizvodi ili usluge za koje je žig registriran potječu od određenog poduzeća i razlikovanju tih proizvoda ili usluga od onih drugih poduzeća. Prilikom te ocjene potrebno je osobito uzeti u obzir svojstvena obilježja žiga ili predmetnog elementa s obzirom na to ima li taj element ikakav opisni karakter u odnosu na proizvode ili usluge za koje je žig registriran (vidjeti, u tom smislu, presudu od 22. rujna 2016., Sun Cali/EUIPO – Abercrombie & Fitch Europe (SUN CALI), T‑512/15, EU:T:2016:527, t. 59. i navedenu sudsku praksu).
81 U tom pogledu, a da nije potrebno odlučivati o tome treba li se, i u kojim uvjetima, smatrati da slovo abecede općenito ima svojstveni razlikovni karakter, dovoljno je, u ovom slučaju, navesti sljedeće.
82 Zaobljeni krajevi bijelih linija velikog slova „K” su elementi koji se ne mogu smatrati banalnima ili običnima. Tome treba dodati činjenicu da su vertikalna bijela linija i element koji nalikuje strelici odvojeni. Međutim, u pravilu, to nije slučaj kod uobičajenog grafičkog prikaza velikog slova „K”. Usto, čak i ako se prizna da je korištenje crnih obrisa za slova uobičajeno kod figurativnih žigova, valja podsjetiti na oblik crne podloge koji se koristi u ranijem žigu Beneluksa br. 882400. Naime, u tom se pogledu ne radi o uobičajenom geometrijskom elementu, nego o neobičnom grafičkom prikazu. Konačno, kako ističe intervenijent što se tiče vizualne sličnosti znakova, dojam ranijeg žiga Beneluksa br. 882400 dinamičan je i zabavan. Ti elementi idu u prilog postojanju prosječnog svojstvenog razlikovnog karaktera tog žiga.
83 U tim okolnostima, s obzirom na to da je ocjena žalbenog vijeća u točkama 45. i 47. pobijane odluke u pogledu razlikovnog karaktera ranijeg žiga Beneluksa br. 882400 (vidjeti točku 77. ove presude) utemeljena, moraju se odbiti svi tužiteljevi argumenti navedeni u točki 76. ove presude.
84 U svakom slučaju, čak i u slučaju ranijeg žiga sa slabim razlikovnim karakterom, može postojati vjerojatnost dovođenja u zabludu, osobito zbog sličnosti znakova i obuhvaćenih proizvoda i usluga (presude od 16. ožujka 2005., L’Oréal/OHIM – Revlon (FLEXI AIR), T‑112/03, EU:T:2005:102, t. 61., i od 13. prosinca 2007., Xentral/OHIM – Pages jaunes (PAGESJAUNES.COM), T‑134/06, EU:T:2007:387, t. 70.).
85 Zaključno, iz svih prethodnih razmatranja proizlazi da jedini tužbeni razlog koji je tužitelj istaknuo u prilog svojoj tužbi treba odbiti kao neosnovan i, prema tome, njegovu tužbu u cijelosti, a da pritom nije potrebno odlučiti o dopuštenosti drugog dijela tužbenog zahtjeva kojim se traži da Opći sud dopusti registraciju žiga za koji je podnesena prijava za usluge navedene u točki 23. ove presude.
Troškovi
86 Sukladno članku 134. stavku 1. Poslovnika, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove.
87 U ovom slučaju, EUIPO i intervenijent zahtijevali su da se tužitelju naloži snošenje troškova ovog postupka.
88 Budući da u ovom slučaju tužitelj nije uspio u postupku, valja mu naložiti da, osim vlastitih troškova, snosi troškove EUIPO‑a i intervenijenta, sukladno njihovim zahtjevima.
89 Osim toga, intervenijent je zatražio da tužitelj snosi troškove koje je intervenijent imao u postupku povodom prigovora pred EUIPO‑om.
90 U tom pogledu, dovoljno je istaknuti da, s obzirom na to da se ovom presudom odbija tužba protiv pobijane odluke, na troškove nastale u postupku povodom prigovora primjenjuje se točka 3. izreke ove presude.
Slijedom navedenog,
OPĆI SUD (peto vijeće)
proglašava i presuđuje:
1. Tužba se odbija.
2. Kiosked Oy Ab će uz vlastite troškove snositi i troškove Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) te društva De Vlaamse Radio- en Televisieomroeporganisatie (VRT).
Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 13. ožujka 2018.
Potpisi