PRESUDA OPĆEG SUDA (drugo vijeće)
13. srpnja 2018.(*)
„Žig Europske unije – Postupak povodom prigovora – Prijava figurativnog žiga Europske unije Pallas Halloumi – Raniji verbalni certifikacijski žig Ujedinjene Kraljevine HALLOUMI – Relativni razlog za odbijanje – Nepostojanje vjerojatnosti dovođenja u zabludu – Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001)”
U predmetu T‑825/16,
Republika Cipar, koju zastupaju S. Malynicz, QC, i V. Marsland, solicitor,
tužitelj,
protiv
Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO), koji zastupa D. Gája, u svojstvu agenta,
tuženika,
druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO‑a, intervenijent pred Općim sudom, jest
Papouis Dairies Ltd, sa sjedištem u Nikoziji (Cipar), koji zastupa N. Korogiannakis, odvjetnik,
povodom tužbe podnesene protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća EUIPO‑a od 22. rujna 2016. (predmet R 2065/2014‑4), koja se odnosi na postupak povodom prigovora između Republike Cipra i društva Papouis Dairies,
OPĆI SUD (drugo vijeće),
u sastavu: M. Prek, predsjednik, F. Schalin (izvjestitelj) i M. J. Costeira, suci,
tajnik: X. Lopez Bancalari, administratorica,
uzimajući u obzir tužbu podnesenu tajništvu Općeg suda 24. studenoga 2016.,
uzimajući u obzir EUIPO‑ov odgovor na tužbu podnesen tajništvu Općeg suda 15. veljače 2017.,
uzimajući u obzir odgovor na tužbu intervenijenta podnesen tajništvu Općeg suda 10. ožujka 2017.,
uzimajući u obzir mjere upravljanja postupkom od 14. srpnja i 25. rujna 2017.,
uzimajući u obzir odluku od 15. listopada 2017. o spajanju predmeta T‑825/16 i T‑847/16 radi usmenog dijela postupka,
nakon rasprave održane 5. veljače 2018.,
donosi sljedeću
Presudu
Okolnosti spora
1 Intervenijent, Papouis Dairies Ltd, koji posluje pod prethodnom tvrtkom, odnosno Halloumis POC Farmers Milk Industry Ltd ili Halloumis, 12. rujna 2012. podnio je prijavu za registraciju žiga Europske unije Uredu Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Europske unije (SL 2009., L 78, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.), kako je izmijenjena (zamijenjena Uredbom (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o žigu Europske unije (SL 2017., L 154, str. 1.)).
2 Žig za koji je zatražena registracija figurativni je znak s oznakama „žute, crvene, plave, bijele i sive” boje koji odgovara sljedećem prikazu:
3 Proizvodi za koje se traži registracija pripadaju razredu 29 Nicanskog sporazuma o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga radi registracije žigova od 15. lipnja 1957., kako je revidiran i izmijenjen, i odgovaraju, nakon ograničenja priopćenog EUIPO‑u dopisom od 11. listopada 2016. i koje je potonji prihvatio, sljedećem opisu: „Sir proizveden od kravljeg i/ili ovčjeg i/ili kozjeg mlijeka (u svim omjerima i kombinacijama mlijeka), pod pritiskom”.
4 Prijava za registraciju žiga Europske unije objavljena je u Glasniku žigova Europske unije br. 190/2012 od 4. listopada 2012.
5 Republika Cipar je 3. siječnja 2013. podnijela prigovor na registraciju žiga za koji je podnesena prijava za proizvode iz točke 3. ove presude na temelju članka 41. Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 46. Uredbe br. 2017/1001).
6 Prigovor se među ostalim temeljio na ranijem certifikacijskom verbalnom žigu Ujedinjene Kraljevine HALLOUMI registriranom 22. veljače 2002. pod brojem 14511888 (u daljnjem tekstu: raniji žig), koji je opisivao proizvode iz razreda 29 i odgovarao sljedećem opisu: „Sir proizveden od ovčjeg i/ili kozjeg mlijeka; sir proizveden od mješavina kravljeg mlijeka; pri čemu su svi ti proizvodi sadržani u razredu 29”.
7 Prigovor se također temeljio na ranijim ciparskim verbalnim certifikacijskim žigovima XAΛΛOYMI i HALLOUMI, registriranima pod brojem 36675 odnosno 36766. Međutim, te su žigove i Odjel za prigovore i žalbeno vijeće smatrali neutemeljenima te se Republika Cipar više nije mogla na njih pozivati u prilog prigovoru, što je žalbeno vijeće tumačilo kao odricanje. Ti žigovi nisu uzeti u obzir u ovom slučaju i Republika Cipar je uostalom u tužbi potvrdila da se prestala na njih pozivati u ovom postupku.
8 Razlozi istaknuti u prilog prigovoru su oni iz članka 8. stavka 1. točke (b) i članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009 (koji su postali članak 8. stavak 1. točka (b) i članak 8. stavak 5. Uredbe br. 2017/1001).
9 Odjel za prigovore je 7. srpnja 2014. odbio prigovor i naložio Republici Cipru snošenje troškova.
10 Republika Cipar je na temelju članaka 58. do 64. Uredbe br. 207/2009 (koji su postali članci 66. do 71. Uredbe br. 2017/1001) 8. kolovoza 2014. podnijela žalbu EUIPO‑u protiv odluke Odjela za prigovore.
11 Odlukom od 22. rujna 2016. (u daljnjem tekstu: pobijana odluka) četvrto žalbeno vijeće EUIPO‑a odbilo je žalbu i naložilo Republici Cipru snošenje troškova postupka povodom prigovora i žalbenog postupka.
12 Kao prvo, žalbeno je vijeće navelo da, bez obzira na činjenicu da je raniji žig bio nacionalni certifikacijski žig, uvjet naveden u članku 8. stavku 1. točki (b) Uredbe br. 207/2009, koji se odnosi na sličnost suprotstavljenih znakova, mora biti ispunjen u pogledu svih ranijih žigova kao što su oni iz članka 8. stavka 2. Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 8. stavak 2. Uredbe br. 2017/1001).
13 Nadalje, žalbeno vijeće je smatralo da ne postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu između ranijeg žiga i prijavljenog žiga u smislu članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009. Zaključilo je da pojam „halloumi” ima slab svojstveni razlikovni karakter, ističući prvo da je Opći sud u presudi od 7. listopada 2015., Cipar/OHIM (XAΛΛOYMI i HALLOUMI) (T‑292/14 i T‑293/14, EU:T:2015:752), smatrao da se njime kod ciparske javnosti opisuje posebna vrsta sira proizvedena na Cipru te utvrđujući da se taj zaključak treba proširiti na javnost Ujedinjene Kraljevine, koja je u ovom slučaju relevantna. Navedeni pojam je stariji od svih predmetnih žigova i za relevantnu javnost on predstavlja opis značajki i sastava proizvoda i ne upućuje na moguće pripadanje korisnika ranijeg žiga skupini onih koji su ga ovlašteni rabiti.
14 Što se tiče sličnosti suprotstavljenih znakova, žalbeno je vijeće utvrdilo da, budući da je prevladavajući element žiga za koji je podnesena prijava izraz „pallas”, postoji samo slaba vizualna sličnost, prosječna fonetska sličnost i ne postoji relevantna konceptualna sličnost. Što se tiče opće ocjene vjerojatnosti dovođenja u zabludu, Sud je zaključio da Republika Cipar nije uspjela dokazati povećan razlikovni karakter ranijeg žiga niti da je javnost Ujedinjene Kraljevine potonji pojmila kao upućivanje na bilo kakvu certifikaciju. S obzirom na svoju ocjenu svojstvenog razlikovnog karaktera ranijeg žiga, Sud je zaključio da su razlike između njega i prevladavajućeg elementa žiga za koji je podnesena prijava, to jest izraza „pallas”, bile dovoljne za nepostojanje vjerojatnosti dovođenja u zabludu.
15 Naposljetku, žalbeno je vijeće smatralo da uvjeti za primjenu članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009 nisu bili ispunjeni. Republika Cipar nije dokazala ugled ranijeg žiga. Negativni utjecaj na taj ugled se osim toga nije mogao dokazati ni vezano za pravila sustava certificiranja već, u okviru Uredbe br. 207/2009, samo vezano za percepciju proizvoda od strane relevantne javnosti.
Zahtjevi stranaka
16 Republika Cipar od Općeg suda zahtijeva da:
– poništi pobijanu odluku;
– naloži EUIPO‑u i intervenijentu snošenje troškova.
17 EUIPO i intervenijent od Općeg suda zahtijevaju da:
– tužbu u cijelosti odbije;
– Republici Cipru naloži snošenje troškova postupka.
Pravo
Dopuštenost tužbe
18 U skladu s člankom 177. stavkom 2. Poslovnika Općeg suda, ako tužitelj nije bio jedina stranka postupka pred žalbenim vijećem, tužba također treba sadržavati imena svih stranaka u tom postupku i adrese koje su one odredile u svrhu dostave.
19 U ovom je slučaju u tužbi Republika Cipar greškom naznačila Pancyprian Organisation of Cattle Farmers (POCF) Ltd kao nositelja žiga Pallas Halloumi i drugu stranku u postupku pred žalbenim vijećem. Takva pogrešna naznaka intervenijenta u ovom predmetu, međutim, ne dovodi do nedopuštenosti tužbe jer sadržava elemente koji omogućuju nedvosmisleno identificiranje druge stranke u postupku pred žalbenim vijećem jer je, nakon mjere upravljanja postupkom od 25. rujna 2017., Republika Cipar navela da nema prigovora na izmjenu te naznake. U takvom slučaju, intervenijentom valja smatrati tu drugu stranku, iako njezino ime prvotno nije bilo navedeno u tužbi.
Jedini tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009
20 U prilog tužbi Republika Cipar navodi samo jedan tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009 i koji je podijeljen na tri dijela. Kao prvo, ona prigovara žalbenom vijeću da je počinilo pogrešku prilikom ocjene razlikovnog karaktera ranijeg žiga, osobito kad je pogrešno utvrdilo da je svojstveni razlikovni karakter tog žiga bio slab. Kao drugo, ona smatra da je navedeno vijeće pogrešno ocijenilo vizualne i konceptualne sličnosti suprotstavljenih znakova. Kao treće, tvrdi da je to vijeće počinilo pogrešku zaključivši, nakon opće analize vjerojatnosti dovođenja u zabludu, da nije postojala nikakva vjerojatnost dovođenja u zabludu, osobito zbog nedostatka u analizi dokaza.
21 EUIPO i intervenijent osporavaju tvrdnje Republike Cipra.
22 U skladu s člankom 8. stavkom 1. točkom (b) Uredbe br. 207/2009, na temelju prigovora nositelja ranijeg žiga, žig za koji je podnesena prijava za registraciju neće se registrirati ako zbog njegove istovjetnosti ili sličnosti s ranijim žigom ili istovjetnosti ili sličnosti proizvoda ili usluga obuhvaćenih tim žigovima postoji vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu na državnom području na kojem je zaštićen raniji žig. Vjerojatnost dovođenja u zabludu uključuje vjerojatnost dovođenja u svezu s ranijim žigom. Osim toga, u skladu s člankom 8. stavkom 2. točkom (a) podtočkom ii. Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 8. stavak 2. točka (a) podtočka ii. Uredbe (EU) 2017/1001), pojam ranijih žigova treba razumjeti kao žigove registrirane u državi članici čiji datum prijave za registraciju prethodi datumu prijave za registraciju žiga Europske unije.
23 Prema ustaljenoj sudskoj praksi, vjerojatnost dovođenja u zabludu predstavlja vjerojatnost da javnost može vjerovati da predmetni proizvodi ili usluge potječu iz istog poduzeća ili gospodarski povezanih poduzeća. Prema toj istoj sudskoj praksi, vjerojatnost dovođenja u zabludu treba procjenjivati općenito, u skladu s percepcijom koju relevantna javnost ima o predmetnim znakovima i proizvodima ili uslugama, uzimajući u obzir sve čimbenike relevantne u predmetnom slučaju, osobito međuovisnost sličnosti znakova i onu obuhvaćenih proizvoda ili usluga (vidjeti presudu od 9. srpnja 2003., Laboratorios RTB/OHIM – Giorgio Beverly Hills (GIORGIO BEVERLY HILLS), T‑162/01, EU:T:2003:199, t. 30. do 33. i navedenu sudsku praksu).
Relevantna javnost
24 Prema sudskoj praksi, vjerojatnost dovođenja u zabludu u smislu članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009 između dvaju suprotstavljenih žigova ne može se ocjenjivati na osnovi apstraktne usporedbe suprotstavljenih znakova i proizvoda i usluga obuhvaćenih tim žigovima. Procjena te vjerojatnosti više treba biti utemeljena na dojmu koji relevantna javnost ima o navedenim znakovima, proizvodima i uslugama (vidjeti presudu od 2. listopada 2015., The Tea Board/OHIM – Delta Lingerie (Darjeeling), T‑624/13, EU:T:2015:743, t. 24. i navedenu sudsku praksu).
25 Točnije, prema sudskoj praksi, u okviru opće ocjene vjerojatnosti dovođenja u zabludu treba uzeti u obzir prosječnog potrošača odnosne kategorije proizvoda, koji je uobičajeno obaviješten, razumno pažljiv i oprezan. Jednako tako valja uzeti u obzir činjenicu da stupanj pažnje prosječnog potrošača može varirati s obzirom na kategoriju predmetnih proizvoda ili usluga (vidjeti presudu od 13. veljače 2007., Mundipharma/OHIM – Altana Pharma (RESPICUR), T‑256/04, EU:T:2007:46, t. 42. i navedenu sudsku praksu).
26 U ovom slučaju treba potvrditi, budući da su s obzirom na elemente iz spisa utemeljeni, zaključke žalbenog vijeća kako su navedeni u točki 16. pobijane odluke što se tiče relevantne javnosti u odnosu na dotične proizvode. Budući da je raniji žig bio žig Ujedinjene Kraljevine, relevantna javnost koju valja uzeti u obzir je šira javnost Ujedinjene Kraljevine. Žigovi o kojima je riječ registrirani su za istovjetne proizvode, u ovom slučaju sir. U pogledu proizvoda široke potrošnje valja smatrati da su namijenjeni prosječnom potrošaču, koji je uobičajeno obaviješten, razumno pažljiv i oprezan (vidjeti, u tom smislu, presudu od 25. listopada 2006., Castell del Remei/OHIM – Bodegas Roda (ODA), T‑13/05, neobjavljena, EU:T:2006:335, t. 46.) U okviru analize iz odluke od 7. srpnja 2014. Odjel za prigovore je osim toga smatrao da je razina pažnje navedene javnosti bila prosječna prilikom izbora takve vrste proizvoda jer ta odluka kao i njezino obrazloženje čine sastavni dio okvira u kojem je pobijana odluka donesena, a riječ je o okviru s kojim je Republika Cipar upoznata i koji sudu omogućuje da u potpunosti izvrši sudsku kontrolu zakonitosti u vezi s osnovanošću ocjene vjerojatnosti dovođenja u zabludu (vidjeti u tom smislu presudu od 21. studenoga 2007., Wesergold Getränkeindustrie/OHIM – Lidl Stiftung (VITAL& FIT), T‑111/06, neobjavljena, EU:T:2007:352, t. 64.). U pogledu predmetnih proizvoda ti su zaključci, koje uostalom stranke ne osporavaju, osnovani.
Usporedba znakova
27 Općenita ocjena postojanja vjerojatnosti dovođenja u zabludu u pogledu vizualne, auditivne ili koncepcijske sličnosti suprotstavljenih znakova mora se temeljiti na ukupnom dojmu koji oni ostavljaju, uzimajući osobito u obzir njihove razlikovne i dominantne elemente. Percepcija žigova koju ima prosječni potrošač predmetnih proizvoda ili usluga igra odlučujuću ulogu u općenitoj procjeni navedene vjerojatnosti. U tom pogledu prosječni potrošač uobičajeno opaža žig kao cjelinu i ne ispituje njegove različite detalje (vidjeti presudu od 12. lipnja 2007., OHIM/Shaker, C‑334/05 P, EU:C:2007:333, t. 35. i navedenu sudsku praksu).
28 Ocjena sličnosti između dvaju žigova ne može se ograničiti na to da se uzme u obzir samo jedan dio složenog žiga te ga se usporedi s drugim žigom. Naprotiv, usporedba se treba provesti ispitivanjem dotičnih žigova kao cjeline, što ne isključuje mogućnost da dojmom koji je cjelina proizvela u pamćenju mjerodavne javnosti može pod određenim okolnostima prevladati jedan ili više njegovih elemenata (vidjeti presudu od 12. lipnja 2007., OHIM/Shaker, C‑334/05 P, EU:C:2007:333, t. 41. i navedenu sudsku praksu). Ocjena sličnosti isključivo na temelju prevladavajućeg elementa može se provesti samo ako su svi drugi sastavni dijelovi žiga zanemarivi (presude od 12. lipnja 2007.,OHIM/Shaker, C‑334/05 P, EU:C:2007:333, t. 42. i od 20. rujna 2007., Nestlé/OHIM, C‑193/06 P, neobjavljena, EU:C:2007:539, t. 43.). Takav bi slučaj bio kada bi taj sastavni dio mogao sam prevladavati u slici tog žiga koju mjerodavna javnost pamti, tako da su svi ostali sastavni dijelovi zanemarivi u cjelokupnom dojmu koji on ostavlja (presuda od 20. rujna 2007., Nestlé/OHIM, C‑193/06 P, neobjavljena, EU:C:2007:539, t. 43.).
29 Upravo s obzirom na ta razmatranja valja ispitati je li žalbeno vijeće pravilno zaključilo o slabom razlikovnom karakteru ranijeg žiga i točno usporedilo suprotstavljene znakove.
– Prvi dio, koji se temelji na navodno pogrešnoj ocjeni svojstvenog razlikovnog karaktera ranijeg žiga
30 U ovom slučaju, što se tiče svojstvenog razlikovnog karaktera ranijeg žiga u pogledu sira, žalbeno je vijeće nakon razmatranja iz točaka 18. do 25. pobijane odluke u točki 26. iste odluke zaključilo da je on bio slab zbog opisnog značenja tog žiga, s obzirom na to da je u okviru sveobuhvatne ocjene vjerojatnosti dovođenja u zabludu to vijeće također ispitivalo mogući povećani razlikovni karakter u vezi s uporabom te je naposljetku zaključilo da on nije dokazan.
31 Republika Cipar u uvodnim razmatranjima navodi zaključke koji se temelje na naravi certifikacijskih žigova Ujedinjene Kraljevine u pogledu razlikovnog karaktera takvih žigova. Ona ponajprije tvrdi da su u skladu s člankom 1. Direktive 2008/95/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2008. o usklađivanju zakonodavstava država članica o žigovima (SL 2008., L 299, str. 25.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 2., str. 149.) nacionalni certifikacijski žigovi dopušteni u pravu Unije te stoga moraju imati puni učinak. Primjenom te direktive zakonodavstvo Ujedinjene Kraljevine o žigovima, kako proizlazi iz Trade Marks Acta 1994 (Zakon Ujedinjene Kraljevine o žigovima), uključuje registraciju tih žigova. Na temelju tog zakonodavstva certifikacijski žig se definira kao onaj koji naznačuje da je nositelj žiga certificirao proizvode ili usluge koje označava te da oni imaju određene karakteristike. U biti, razlikovnu funkciju certifikacijskih žigova treba tumačiti na način da se njome omogućuje razlikovanje proizvoda iz određenog razreda koji poštuju standarde za certificiranje od proizvoda iz nekog drugog razreda. Nadalje, javnosti nije potrebno znati da je dotični žig certifikacijski niti znati koje ga je tijelo certificiralo.
32 Prema Republici Cipru, na temelju članka 8. stavka 2. Uredbe br. 207/2009, budući da su nacionalni certifikacijski žigovi žigovi registrirani u državi članici, oni mogu biti osnova za postupak povodom prigovora na registraciju kasnijeg žiga Europske unije.
33 Kada je riječ o prigovoru koji je podnijela protiv pobijane odluke, Republika Cipar prije svega prigovara žalbenom vijeću da je u ovom predmetu primijenilo argumentaciju Općeg suda iz presude od 7. listopada 2015., XAΛΛOYMI i HALLOUMI (T‑292/14 i T‑293/14, EU:T:2015:752), dok su relevantna javnost i narav predmetnih žigova različiti. Naime, ta se odluka odnosi na dvije prijave za registraciju verbalnih žigova Europske unije, u ovom slučaju XAΛΛOYMI i HALLOUMI, koje je podnijela Republika Cipar i koji su odbijeni na temelju apsolutnog razloga za odbijanje iz članka 7. stavka 1. točaka (b) i (c) Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 7. stavak 1. točke (b) i (c) Uredbe 2017/1001), s obrazloženjem da su bili opisni.
34 Naposljetku, Republika Cipar se poziva na dvije odluke koje je u Ujedinjenoj Kraljevini donio High Court of Justice (England & Wales), Chancery Division (Visoki sud (Engleska i Wales), Odjel chancery) koje potkrjepljuju njezino tumačenje razlikovnog karaktera certifikacijskog žiga Ujedinjene Kraljevine. Dokazi koje je dostavila također ističu razlikovni karakter ranijeg žiga i percepciju koju ima javnost Ujedinjene Kraljevine pojma „halloumi” kao elemente koji razlikuju određeni razred proizvoda od nekog drugog razreda, čije značajke navedena javnost poznaje, posebno sastojke i podrijetlo.
35 EUIPO i intervenijent osporavaju tvrdnje Republike Cipra.
36 Ocjena razlikovnog karaktera žiga ima osobitu važnost jer se ocjena vjerojatnosti dovođenja u zabludu provodi općenito te podrazumijeva određenu međuovisnost čimbenika koji su uzeti u obzir (vidjeti, u tom smislu, presudu od 9. srpnja 2003., Laboratorios RTB/OHIM – Giorgio Beverly Hills (GIORGIO BEVERLY HILLS), T‑162/01, EU:T:2003:199, t. 30. do 33.), tako da je ta vjerojatnost dovođenja u zabludu veća što je razlikovni karakter ranijeg žiga jači (presuda od 29. rujna 1998., Canon, C‑39/97, EU:C:1998:442, t. 18.). Dakle, slab razlikovni karakter podrazumijeva značajan stupanj sličnosti između suprotstavljenih znakova ili između dotičnih proizvoda i usluga koji omogućuje zaključak o postojanju vjerojatnosti dovođenja u zabludu. Stoga, podcjenjivanje razlikovnog karaktera ranijeg žiga od strane žalbenog vijeća može uzrokovati pogrešku u pobijanoj odluci s obzirom na ocjenu vjerojatnosti dovođenja u zabludu.
37 Kad se prigovor temelji na postojanju ranijeg nacionalnog žiga, provjere koje se odnose na stupanj razlikovnog karaktera tog žiga su ipak ograničene jer ne mogu dovesti do utvrđenja apsolutnih razloga za odbijanje propisanih u članku 7. stavku 1. točkama (b) i (c) Uredbe br. 207/2009, odnosno nepostojanja razlikovnog karaktera ili isključivo opisnog karaktera tog žiga. Dakle, da se ne bi povrijedio članak 8. stavak 1. točka (b) u vezi s člankom 8. stavkom 2. točkom (a) podtočkom (ii) Uredbe br. 207/2009, valja priznati određenu razinu razlikovnog karaktera nacionalnom žigu na koji se poziva u prilog prigovoru registraciji žiga Europske unije (vidjeti u tom smislu presudu od 24. svibnja 2012., Formula One Licensing/OHIM, C‑196/11 P, EU:C:2012:314, t. 43. do 47.).
38 U ovom slučaju, iako Uredba br. 207/2009, koju je žalbeno vijeće primijenilo prilikom donošenja pobijane odluke, ne sadržava posebne odredbe za zaštitu certifikacijskih žigova kao takvih, kao što je na to Opći sud podsjetio u svojoj sudskoj praksi (presuda od 7. listopada 2015., XAΛΛOYMI i HALLOUMI, T‑292/14 i T‑293/14, EU:T:2015:752, t. 35.), Uredba 2017/1001, koja se primjenjuje od 1. listopada 2017., odsad sadržava odredbe o certifikacijskom žigu Europske unije koji u članku 83. stavku 1. definira kao žig „koji je prikladan za razlikovanje proizvoda ili usluga koje je odobrio nositelj žiga u odnosu na materijal, način proizvodnje proizvoda ili pružanja usluga, kvalitetu, ispravnost ili druge karakteristike osim oznake zemljopisnog podrijetla, od proizvoda i usluga koji nisu označeni na taj način”.
39 Registraciju certifikacijskih žigova osim toga predviđa Direktiva 2008/95. Države članice poput Ujedinjene Kraljevine Trade Marks Actom 1994 imaju mogućnost odobriti registraciju takvih žigova koji su prema tome, u smislu članka 8. stavka 2. točke (a) podtočke (ii) Uredbe br. 207/2009, „žigovi registrirani u državi članici” na koje se može pozivati na temelju postupka povodom prigovora, kako je učinila Republika Cipar kad se pozvala na raniji žig.
40 Iako raniji žig pripada kategoriji žigova registriranih u državi članici, treba navesti, kao što to EUIPO ističe, da je sustav žigova Europske unije koji proizlazi iz Uredbe br. 207/2009 neovisan, samodostatan i neovisan o bilo kojem nacionalnom sustavu (presuda od 5. prosinca 2000., Messe München/OHIM (electronica), T‑32/00, EU:T:2000:283, t. 47.). Stoga je osnovano uzeti u obzir nacionalno pravo jer omogućuje dokaz valjanosti ranijeg žiga. Međutim, što se tiče svojstvenog razlikovnog karakter potonjeg, čak i ako s obzirom na presudu od 24. svibnja 2012., Formula One Licensing/OHIM (C‑196/11 P, EU:C:2012:314, t. 47.) pojmu „halloumi” registriranom kao nacionalni certifikacijski žig valja priznati određeni razlikovni karakter, to ne znači da mu samom po sebi treba priznati razlikovni karakter takve razine koja bi mu davala bezuvjetnu zaštitu i omogućila mu da se usprotivi svakoj registraciji kasnijeg žiga koji sadrži taj pojam.
41 U ovom slučaju valja podsjetiti da je Opći sud već u dva navrata presudio da pojam „halloumi” javnost, posebno ciparska, percipira kao sirni specijalitet s Cipra (vidjeti, u tom smislu, presude od 13. lipnja 2012., Organismos Kypriakis Galaktokomikis Viomichanias/OHIM– Garmo (HELLIM), T‑534/10, EU:T:2012:292, t. 41. i od 7. listopada 2015., XAΛΛOYMI i HALLOUMI, T‑292/14 i T‑293/14, EU:T:2015:752, t. 20. i 21.). U pobijanoj odluci žalbeno vijeće samo utvrđuje da se, s obzirom na dokaze podnesene u ovom predmetu, zaključci do kojih je došao Opći sud u tim presudama mogu primijeniti na javnost Ujedinjene Kraljevine.
42 Takvo razmatranje treba prihvatiti. Naime, nijedan dokazni element koji je Republika Cipar podnijela žalbenom vijeću, kao što je analizirano u točkama 20. i 21. pobijane odluke, ne pobija to utvrđenje. Ti elementi, koji se, među ostalim, sastoje od podataka o obujmu prodaje, o naporima za promicanje i marketing, izvadaka iz kulinarskih časopisa ili novinskih članaka i iz različitih pisanih izdanja odnose se na „halloumi” sir kao sirni specijalitet s Cipra, ali bez mogućnosti povezivanja izraza „halloumi”, koji se upotrebljava kao generički, s bilo kojim certifikacijskim žigom ili upućivanjem na certificirani sir. Kao što je to žalbeno vijeće pravilno navelo u točki 25. pobijane odluke, s obzirom na te različite elemente, taj pojam javnost Ujedinjene Kraljevine percipira samo kao naziv vrste sira proizvedenog na Cipru i „pitanje može li se sir kvalificirati kao ‚halloumi’ ovisi o karakteristikama i njegovu sastavu, a ne o činjenici da onaj tko ga stavlja na tržište pripada posebno ovlaštenoj skupini”.
43 Dakle, izraz „halloumi” javnost Ujedinjene Kraljevine izravno shvaća kao opisan za obilježja odnosno podrijetlo proizvoda, a ne kao oznaku njegove certificirane kvalitete pa ni naznaku za nju. Stoga valja utvrditi da raniji žig koji se sastoji isključivo od pojma „halloumi”, s obzirom na to da je opisan u odnosu na svojstva i podrijetlo proizvoda koje označava, ima tek slab svojstven razlikovni karakter i da nije dokazano postojanje povećanog razlikovnog karaktera.
44 Argumentacija Republike Cipra koja se odnosi na poseban doseg koji bi trebalo priznati razlikovnom karakteru ranijeg žiga, s obzirom na njegovu prirodu certifikacijskog žiga, također je bespredmetna i mora se odbiti.
45 Naime, pod pretpostavkom da razlikovnu funkciju certifikacijskih žigova Ujedinjene Kraljevine treba shvatiti kao sposobnost razlikovanja jednog razreda proizvoda od drugog razreda, valja istaknuti da, kao što to ističe EUIPO, s obzirom na dokaze koje je na raspravama iznijela Republika Cipar, nije dokazano da je raniji žig, kao certifikacijski žig Ujedinjene Kraljevine, bio prikladan za naznaku komercijalnog podrijetla predmetnih proizvoda. Međutim, takvo dokazivanje uvjetuje postojanje vjerojatnosti dovođenja u zabludu u posebnim okolnostima iz članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009. To utvrđenje, koje je u ovom slučaju točno, ne omogućuje isključiti, u pogledu certifikacijskog žiga, da certifikacija kvalitete, primjerice korištene sirovine, može biti dovoljna da bi takav žig mogao ispuniti zadaću naznake podrijetla jer potrošačima jamči da označeni proizvodi dolaze iz jednog poduzeća koje se sastoji od nositelja navedenog žiga i s njim povezanih društava, pod čijom se kontrolom navedeni proizvodi proizvode i kojem treba pripisati odgovornost za njihovu kvalitetu (vidjeti, po analogiji, presudu od 8. lipnja 2017., W. F. Gözze Frottierweberei i Gözze, C‑689/15, EU:C:2017:434, t. 49. i 50.)
46 Pitanje je li stvarno poštovanje podnositelja prijave žiga Europske unije obilježja za koja jamči nositelj ranijeg certifikacijskog žiga obuhvaćeno bitnom funkcijom navedenog žiga naprotiv je strano opsegu zaštite prema članku 8. stavku 1. točki (b) Uredbe br. 207/2009. Kao što to tvrdi EUIPO, to je pitanje obuhvaćeno uporabom žiga jer bi ona mogla dovesti u pitanje temeljnu funkciju certifikacijskog žiga i dovesti javnost u zabludu o certificiranju karakteristika proizvoda.
47 U ovom slučaju kao i u presudi HELLIM od 13. lipnja 2012. (T‑534/10, EU:T:2012:292, t. 48. do 55.) valja ustvrditi da je žalbeno vijeće pravilno zaključilo da raniji žig ima slab razlikovni karakter zbog svojeg opisnog značenja.
48 Stoga prvi dio valja odbiti kao neosnovan.
– Drugi dio, koji se temelji na navodno pogrešnoj ocjeni vizualne, fonetske i konceptualne sličnosti suprotstavljenih znakova
49 Kao prvo, kako bi se usporedili suprotstavljeni znakovi u vizualnom, fonetskom i konceptualnom smislu, valja prethodno ponovno analizirati sastavne elemente žiga za koji je podnesena prijava da bi se utvrdili dominantni elementi ili dominantan element, oslanjajući se na smjernice iz sudske prakse, kako su navedene u točki 27. ove presude.
50 U tom pogledu, potrebno je podsjetiti da, kada je riječ o složenom žigu, nije isključeno da u ukupnom dojmu koji on ostavlja na relevantnu javnost može, u određenim okolnostima, prevladavati jedan ili više njegovih sastavnih dijelova (vidjeti presudu od 12. lipnja 2007., OHIM/Shaker, C‑334/05 P, EU:C:2007:333, t. 41. i navedenu sudsku praksu) te da su svi njegovi ostali sastavni dijelovi zanemarivi u cjelokupnom dojmu koji on ostavlja (presuda od 20. rujna 2007., Nestlé/OHIM, C‑193/06 P, neobjavljena, EU:C:2007:539, t. 43.)
51 U pogledu identifikacije dominantnih elemenata ili dominantnog elementa žiga za koji je podnesena prijava, treba primijetiti da se znak sastoji od izraza „pallas” i „halloumi”. Pojam „pallas” je napisan podebljanim bijelim slovima na ovalnoj pozadini crvene boje koja čini gornji dio navedenog znaka. Pojam „halloumi” je također napisan u bijeloj boji, manjim podebljanim slovima, također na ovalnoj pozadini crvene boje, niže postavljenoj i lagano prekrivajući ovalni oblik koji sadržava pojam „pallas”.
52 S obzirom na grafičku konfiguraciju žiga za koji je podnesena prijava, proizlazi da će relevantna javnost prvo pročitati pojam „pallas”. Naime, navedena javnost općenito pridaje veću pozornost početku znaka nego njegovu kraju (presude od 25. ožujka 2009., L’Oréal/OHIM – SpA Monopole (SPA THERAPY), T‑109/07, EU:T:2009:81, t. 30. i od 13. svibnja 2015., Deutsche Post/OHIM – PostNL Holding (TPG POST), T‑102/14, neobjavljena, EU:T:2015:279, t. 42.). Stoga, valja istaknuti da će zbog njegova položaja i mjesta koje zauzima u žigu za koji je podnesena prijava ta javnost obratiti veću pozornost na element koji se sastoji od navedenog pojma, i to bez obzira na posebno značenje. Stoga je žalbeno vijeće pravilno zaključilo u točki 28. pobijane odluke da se taj pojam percipira kao prevladavajući element u ukupnom dojmu žiga za koji je podnesena prijava.
53 U tim se uvjetima trebaju potvrditi zaključci žalbenog vijeća prema kojima se, s jedne strane, prevladavajući element žiga za koji je podnesena prijava sastoji od elementa „pallas”, a, s druge strane, element „halloumi” igra sporednu ulogu u percepciji znaka Pallas Halloumi od strane relevantne javnosti.
54 Kao drugo, što se tiče ispitivanja sličnosti suprotstavljenih znakova, žalbeno je vijeće u točkama 27. do 31. pobijane odluke smatralo da je vizualna sličnost slaba, fonetska sličnost prosječna te da nema konceptualne sličnosti. Ono je u okviru te ocjene uzelo u obzir stupanj razlikovnog karaktera kao i dominantne elemente navedenih znakova, u ovom slučaju element „pallas”, što se tiče žiga za koji je podnesena prijava.
55 Republika Cipar u tužbi tvrdi da je vizualna sličnost suprotstavljenih žigova potpuna jer se raniji žig u cijelosti preuzima kao vizualni element žiga za koji je podnesena prijava. Ona osim toga prigovara žalbenom vijeću da je uzelo u obzir grafičku stilizaciju žiga za koji je podnesena prijava iako ta stilizacija nije relevantna za usporedbu s verbalnim žigom. Žalbeno vijeće također je zanemarilo važnost elementa „halloumi” u žigu za koji je podnesena prijava, iako je bio stavljen ispred elementa „pallas”, u istoj boji i jednakim slovima, zbog čega su ta dva sastavna dijela tog žiga bila jednake važnosti. Za Republiku Cipar ta je vizualna sličnost slijedom toga visoka ili barem prosječna.
56 S konceptualnog gledišta, Republika Cipar ponavlja argumentaciju prema kojoj je javnost Ujedinjene Kraljevine percipirala raniji žig kao žig koji omogućuje razlikovanje proizvoda iz određenog razreda od proizvoda iz nekog drugog razreda. Stoga žig za koji je podnesena prijava relevantna javnost percipira kao da se sastoji od verbalnog elementa „halloumi”, koji ima visok stupanj konceptualne sličnosti s ranijim žigom i, s druge strane, verbalnog elementa „pallas”, koji označava korisnika kojemu je njegov nositelj posebno dopustio uporabu certifikacijskog žiga u skladu sa značajkama tog razreda proizvoda. Žalbeno je vijeće trebalo uzeti u obzir prakse na tržištu u vezi s certifikacijskim žigovima i, posebno, uobičajeno povezivanje certifikacijskog žiga kao što je HALLOUMI s drugim elementima, poput elementa „pallas”, upućujući na posebnog korisnika kojem je nositelj navedenog žiga izdao odobrenje za uporabu.
57 EUIPO i intervenijent osporavaju tvrdnje Republike Cipra.
58 Kao prvo, što se tiče vizualne usporedbe, najprije valja podsjetiti da se ništa ne protivi tomu da se provjeri postojanje vizualne sličnosti verbalnoga i figurativnoga žiga, s obzirom na to da te dvije vrste žiga imaju grafički oblik koji može ostaviti vizualan dojam (vidjeti presudu Općeg suda od 4. svibnja 2005., Chum/OHIM – Star TV (STAR TV), T‑359/02, EU:T:2005:156, t. 43. i navedenu sudsku praksu).
59 Kao što je spomenuto u točki 51. ove presude, žig za koji je podnesena prijava je figurativni žig koji se sastoji od pojmova „pallas” i „halloumi”, napisanih bijelim podebljanim slovima. Svaki pojam je napisan unutar ovalne crvene pozadine. Pojam „pallas” na ovalnoj pozadini nalazi se u gornjem dijelu predmetnog znaka i napisan je slovima koja su veća od onih kojima je napisan pojam „halloumi”, koji se nalazi u nižoj ovalnoj pozadini. Raniji se žig, kao verbalni, sastoji od pojma „halloumi”.
60 Kao što je navedeno u točki 52. ove presude, relevantna javnost će veću pozornost pridati elementu „pallas” koji se pojavljuje kao prevladavajući element žiga za koji je podnesena prijava. Stoga se ne može prihvatiti argumentacija Republike Cipar prema kojoj postoji potpuna vizualna sličnost između suprotstavljenih znakova zbog toga što se sastavni element ranijeg žiga u cijelosti nalazi u žigu za koji je podnesena prijava. Naime, s obzirom na ustaljenu sudsku praksu koja podsjeća na potrebu ocjene različitih elemenata koji sačinjavaju suprotstavljene znakove, osobito prevladavajućih i razlikovnih elemenata (vidjeti presudu od 12. lipnja 2007., OHIM/Shaker, C‑334/05 P, EU:C:2007:333, t. 41. i navedenu sudsku praksu), valja provesti vizualnu usporedbu uzimajući u obzir činjenicu da element „pallas” čini gornji dio znaka koji je usto veći od drugog dijela i koji se, iako je grafički postavljen u prvi plan, ipak u ukupnom vizualnom dojmu nalazi u drugom planu. Stoga, valja priznati da postoji prva značajna razlika na vizualnom planu, koja se odnosi na nepostojanje pojma „pallas” u ranijem žigu.
61 Osim toga, žig za koji je podnesena prijava sadržava figurativne elemente, kao što su dva crvena ovala i posebna grafička stilizacija, koji predstavljaju drugu značajnu razliku između suprotstavljenih znakova. Stoga valja utvrditi da se ti znakovi podudaraju samo elementom „halloumi”. Valja smatrati da mu, s obzirom na taj element, zbog veličine i mjesta unutar žiga za koji je podnesena prijava javnost pridaje tek sporednu važnost.
62 Žalbeno vijeće nije dakle počinilo pogrešku zaključivši, u točki 29. pobijane odluke, da je sličnost suprotstavljenih znakova na vizualnom planu slaba.
63 Kao drugo, što se tiče fonetske usporedbe, valja utvrditi da suprotstavljeni znakovi imaju zajednički samo pojam „halloumi” koji je smješten na drugom mjestu u žigu za koji je podnesena prijava. Dakle, postoji znatna razlika između tih znakova zbog prisutnosti riječi „pallas” u žigu za koji je podnesena prijava.
64 Stoga treba potvrditi zaključak žalbenog vijeća prema kojem je fonetska sličnost suprotstavljenih znakova prosječna. Povrh toga, taj zaključak stranke nisu pobijale.
65 Kao treće, u pogledu usporedbe u konceptualnom smislu, valja odbiti argument Republike Cipra prema kojem je žalbeno vijeće propustilo uzeti u obzir postupanje korisnika ranijeg žiga koje se sastoji od povezivanja izraza „halloumi” i trgovačkog naziva korisnika ovlaštenog za uporabu tog žiga. Naime, kao što je to navedeno u točki 42. ove presude, relevantna javnost percipira pojam „halloumi” kao oznaku vrste sira proizvedenog na Cipru. Stoga valja zaključiti, suprotno onomu što tvrdi Republika Cipar, da pojam „halloumi” ima opisni karakter u odnosu na predmetne proizvode. Njegovo navođenje u žigu za koji je podnesena prijava stoga ne predstavlja značajan element na konceptualnom planu. Naime, nije utvrđeno da javnost taj pojam percipira kao upućivanje na postupak certifikacije kojoj je bio podvrgnut korisnik žiga.
66 Osim toga, budući da pojam „pallas” nema posebno značenje za relevantnu javnost te se ne nalazi u ranijem žigu, on čini značajnu razliku između suprotstavljenih znakova na konceptualnom planu. Relevantna javnost ga shvaća kao oznaku komercijalnog podrijetla predmetnih proizvoda.
67 Stoga žalbeno vijeće nije počinilo pogrešku zaključivši da ne postoji sličnost suprotstavljenih znakova na konceptualnom planu koja bi mogla dovesti do vjerojatnosti dovođenja u zabludu.
68 Iz toga slijedi da drugi dio treba odbiti.
– Treći dio, koji se temelji na pogrešci u općoj ocjeni vjerojatnosti dovođenja u zabludu
69 Pobijana odluka sadržava zaključak prema kojem su, s obzirom na prisutnost elementa „pallas” u žigu za koji je podnesena prijava, razlike između suprotstavljenih znakova dovoljne kako bi se utvrdilo da ne postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu s obzirom na slab razlikovni karakter ranijeg žiga, čak i ako se suprotstavljenim žigovima označavaju istovjetni proizvodi.
70 Republika Cipar tvrdi da je ocjena vjerojatnosti dovođenja u zabludu koju je provelo žalbeno vijeće zahvaćena pogreškom u dijelu u kojem je ono izvršilo pogrešnu analizu razlikovnog karaktera ranijeg žiga prilikom usporedbe suprotstavljenih znakova.
71 Nadalje, Republika Cipar tvrdi da žalbeno vijeće nije pravilno analiziralo podnesene dokazne elemente. Kao prvo, žalbeno vijeće je pogrešno zaključio da nijedan podneseni dokaz ne potvrđuje navod prema kojem je javnost pojam „halloumi” percipirala kao upućivanje na certifikaciju. Naime, nacionalno pravo ne zahtijeva da javnost percipira raniji žig kao takvo upućivanje ili da se stvarno provodi bilo kakva certifikacija. Jedini je zahtjev nacionalnog prava taj da javnost percipira dotični znak na način da on razlikuje kategoriju proizvoda koji imaju jednake značajke od onih iz druge kategorije.
72 Nadalje, nacionalno pravo ne zahtijeva od žiga da precizira da je certifikacijski žig, posebno na pakiranju proizvoda. Nema ni dodatnih zahtjeva u pogledu saznanja javnosti o certifikacijskom tijelu nositelja takvog žiga.
73 Naposljetku, Republika Cipar tvrdi da je žalbeno vijeće pogrešno procijenilo da akti čiji je cilj poštovanje certifikacijskih standarda, kako bi se izbjeglo da se njihov razlikovni karakter smanji uporabom proizvoda izvan njihova područja primjene, nemaju utjecaja na percepciju znaka od strane javnosti. Činjenica da druge stranke nisu podnijele nijedan element koji dokazuje da treće osobe upotrebljavaju izraz „halloumi” u svrhe drugačije od onih za označavanje proizvoda koji ispunjavaju certifikacijske standarde opravdava zaključak da raniji žig ima razlikovni karakter kao certifikacijski žig Ujedinjene Kraljevine.
74 EUIPO i intervenijent osporavaju tvrdnje Republike Cipra.
75 Sveobuhvatna ocjena vjerojatnosti dovođenja u zabludu podrazumijeva određenu međuovisnost čimbenika koji se uzimaju u obzir te osobito sličnosti žigova i obuhvaćenih proizvoda ili usluga. Slijedom toga, nizak stupanj sličnosti između obilježenih proizvoda ili usluga može se nadoknaditi visokim stupnjem sličnosti između žigova i obratno (presude od 29. rujna 1998., Canon, C‑39/97, EU:C:1998:442, t. 17. i od 14. prosinca 2006., Mast‑Jägermeister/OHIM – Licorera Zacapaneca (VENADO avec cadre i dr.), T‑81/03, T‑82/03 i T‑103/03, EU:T:2006:397, t. 74.).
76 Kao što to proizlazi iz uvodne izjave 8. Uredbe br. 207/2009 (koja je postala uvodna izjava 11. Uredbe 2017/1001), ocjena vjerojatnosti dovođenja u zabludu ovisi o brojnim elementima, a posebno o saznanju koje javnost ima o žigu na dotičnom tržištu. Budući da je vjerojatnost dovođenja u zabludu tim veća što je veći razlikovni karakter žiga, žigovi većeg razlikovnog karaktera, bilo suštinski bilo zbog prepoznatljivosti od strane javnosti, uživaju širu zaštitu od onih manjeg razlikovnog karaktera (vidjeti po analogiji presude od 11. studenoga 1997., SABEL, C‑251/95, Zb., EU:C:1997:528, t. 24.; od 29. rujna 1998., Canon, C‑39/97, Zb., EU:C:1998:442, t. 18. i od 22. lipnja 1999., Lloyd Schuhfabrik Meyer, C‑342/97, Zb., EU:C:1999:323, t. 20.).
77 Osim toga, priznanje slabog razlikovnog karaktera ranijeg žiga ne sprečava utvrđivanje postojanja vjerojatnosti dovođenja u zabludu. Naime, iako se razlikovni karakter ranijeg žiga mora uzeti u obzir prilikom ocjene vjerojatnosti dovođenja u zabludu, to je samo jedan od mnogih elemenata koji su dio te ocjene. Prema tome, vjerojatnost dovođenja u zabludu može postojati čak i ako raniji žig ima slab razlikovni karakter, osobito zbog sličnosti znakova i obuhvaćenih proizvoda i usluga (vidjeti presudu od 13. prosinca 2007., Xentral/OHIM – Pages jaunes (PAGESJAUNES.COM), T‑134/06, EU:T:2007:387, t. 70. i navedenu sudsku praksu te od 13. travnja 2011., Sociedad Agricola Requingua/OHIM – Consejo Regulador de la Denominación de Origen Toro (TORO DE PIEDRA), T‑358/09, neobjavljena, EU:T:2011:174, t. 45. i navedenu sudsku praksu).
78 Kao prvo, valja podsjetiti da je ustanovljeno da suprotstavljeni znakovi imaju nizak stupanj vizualne sličnosti i prosječnu fonetsku sličnost. S konceptualnog gledišta, javnost doživljava pojam „halloumi” kao naznaku vrste sira u svakom od suprotstavljenih znakova. U tom pogledu, valja utvrditi, kao što su to učinili Odjel za prigovore i žalbeno vijeće, da su ti znakovi slični samo s obzirom na element opisnog karaktera „halloumi”. Tako proizlazi da sličnost suprotstavljenih znakova nije dovoljna za kompenzaciju njihovih razlika. Suprotstavljeni su znakovi, dakle, tek slabo slični.
79 Kao drugo, što se tiče razlikovnog karaktera ranijeg žiga, u točki 47. ove presude ustanovljeno je da je on nizak zbog opisnog značenja tog žiga u očima relevantne javnosti.
80 Ne može se prihvatiti argumentacija Republike Cipra prema kojoj žalbeno vijeće nije uzelo u obzir posebnu prirodu ranijeg žiga u okviru ocjene njegova razlikovnog karaktera. Naime, Republika Cipar se u prilog tom argumentu poziva na dvije odluke iz nacionalne sudske prakse iz kojih zaključuje da razlikovni karakter nacionalnog certifikacijskog žiga počiva u njegovoj sposobnosti da ga javnost percipira kao da se njime razlikuje jedan razred proizvoda od drugoga (vidjeti točku 34. ove presude). Međutim, kao što je istaknuto u točkama 40. i 45. ove presude, to shvaćanje razlikovnog karaktera ranijeg žiga nije relevantno te je u ovom slučaju nasuprot tomu utvrđeno da relevantna javnost ne percipira navedeni žig kao oznaku za bilo kakvu certifikaciju.
81 Nadalje, što se tiče uzimanja u obzir nacionalne sudske prakse na koju se pozvala Republika Cipar, u točki 40. ove presude istaknuto je da je sustav žigova Europske unije autonoman sustav čija je primjena neovisna o svim nacionalnim sustavima. Tumačenje sudskih odluka koje donose nacionalni sudovi na koje se Republika Cipar želi pozvati stoga nije relevantno u ovom slučaju.
82 Kao treće, kako je navedeno u točki 77. ove presude, valja podsjetiti da čak i u slučaju ranijeg žiga sa slabim razlikovnim karakterom može postojati vjerojatnost dovođenja u zabludu, osobito ako su dotični proizvodi istovjetni, a suprotstavljeni znakovi slični.
83 Međutim, iako su u ovom slučaju predmetni proizvodi istovjetni, zbog slabog razlikovnog karaktera ranijeg žiga i njegova deskriptivnog značaja sama istovjetnost tih proizvoda i sličnost suprotstavljenih znakova s obzirom na prisutnost zajedničkog opisnog pojma „halloumi” nisu dovoljne za nastanak vjerojatnosti dovođenja u zabludu.
84 Iz toga slijedi da je žalbeno vijeće pravilno zaključilo da ne postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu.
85 Stoga valja odbiti treći dio i, prema tome, jedini tužbeni razlog koji se odnosi na povredu članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009 te tužbu treba odbiti u cijelosti.
Troškovi
86 Sukladno članku 134. stavku 1. Poslovnika Općeg suda, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove.
87 Budući da Republika Cipar nije uspjela u postupku, valja joj naložiti snošenje troškova, sukladno zahtjevu EUIPO‑a i intervenijenta.
Slijedom navedenog,
OPĆI SUD (drugo vijeće)
proglašava i presuđuje:
1. Tužba se odbija.
2. Republici Cipru nalaže se snošenje troškova.
Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 13. srpnja 2018.
Potpisi