MIŠLJENJE NEZAVISNOG ODVJETNIKA
PAOLA MENGOZZIJA
od 20. prosinca 2017.(1)
Predmet C‑480/16
Fidelity Funds
protiv
Skatteministeriet,
uz sudjelovanje:
NN (L) SICAV
(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Østre Landsret (Žalbeni sud regije Istok, Danska))
„Zahtjev za prethodnu odluku – Sloboda pružanja usluga – Slobodno kretanje kapitala – Ograničenja – Oporezivanje dividendi koje se isplaćuju subjektima za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS) – Dividende koje rezidentna društva u jednoj državi članici isplaćuju rezidentnim subjektima u drugoj državi članici – Usporedivost položaja – Očuvanje usklađenosti poreznog sustava”
Uvod
1. Ovim zahtjevom za prethodnu odluku Østre Landsret (Žalbeni sud regije Istok, Danska) pita Sud je li danski propis na temelju kojeg se subjekte za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS) sa sjedištem u Danskoj, koji stvarno ili tehnički provode minimalnu distribuciju u korist svojih imatelja udjela, oslobađa od poreza po odbitku na dividende koje su isplatila danska društva, isključujući UCITS‑e sa sjedištem u drugim državama članicama, usklađen sa slobodnim kretanjem kapitala (članak 56. UEZ‑a, koji je postao članak 63. UFEU‑a) i slobodom pružanja usluga (članak 49. UEZ‑a, koji je postao članak 56. UFEU‑a).
2. To je pitanje postavljeno u okviru spora između nekoliko UCITS‑a, u smislu Direktive Vijeća 85/611/EEZ od 20. prosinca 1985. o usklađivanju zakona i drugih propisa o subjektima za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS)(2), sa sjedištem u Ujedinjenoj Kraljevini i Luksemburgu, među kojima je Fidelity Funds, i Skatteministerieta (Ministarstvo oporezivanja, Danska) u pogledu zahtjeva za povrat poreza po odbitku na dividende koje su danska društva između 2000. i 2009. isplatila tim UCITS‑ima. Potonji traže taj povrat jer im se trebalo odobriti oslobođenje na koje imaju pravo rezidentni UCITS‑i u Danskoj. Naime, danskim propisom ustanovljena je razlika u tretmanu koja je protivna slobodnom kretanju kapitala i slobodi pružanja usluga, zajamčenih pravom Unije.
3. Iz pravnog okvira koji je iznio sud koji je uputio zahtjev proizlazi da, u skladu s lov om indkomstbeskatning af aktieselskaber m.v. (selskabsskatteloven) (Zakon o porezu na dobit; u daljnjem tekstu: Zakon o PD‑u), UCITS‑i koji su porezni rezidenti u Danskoj ondje podliježu porezu na sve svoje prihode. UCITS‑i i drugi investicijski fondovi koji nisu porezni rezidenti u Danskoj podliježu pak samo porezu na dividende koje im distribuiraju danska društva a da se pritom ta porezna obveza odnosi samo na prihode čiji je izvor u Danskoj.
4. U skladu s člankom 65. stavkom 1. kildeskatteloven (u daljnjem tekstu: Zakon o porezu po odbitku), svakom se odlukom o dividendama koje distribuiraju danska društva mora predvidjeti obračunavanje poreza po odbitku određenog postotka od ukupne distribucije, osim ako je odredbama drukčije predviđeno. Stopa koju treba primijeniti na porez po odbitku bila je 2000. utvrđena na 25 % te se između 2001. i 2009. povećala na 28 %, osim ako u okviru primjene ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja nije postojala povoljnija odredba. Ako je konačna stopa oporezivanja manja od stope po kojoj se obračunao porez po odbitku, UCITS može tražiti povrat preplaćenog poreza.
5. Pravila iz Zakona o porezu po odbitku također se mogu primijeniti na danske UCITS‑e koji stoga, a priori, podliježu tom propisu o oporezivanju dividendi. Međutim, iz odredbi članka 65. stavka 8. Zakona o porezu po odbitku proizlazi da dansko Ministarstvo oporezivanja može donijeti pravila prema kojima je distribucija dividendi fondovima, koja je obuhvaćena odredbama članka 16. C (u daljnjem tekstu: fondovi iz članka 16. C) lov om påligningen af indkomstskat til staten (ligningsloven) (Zakon o osnovici za doprinose) (u daljnjem tekstu: ligningslov) izuzeta od predujma. Pri donošenju ministarske odluke kojom se pojašnjava ligningslov (u daljnjem tekstu: ministarska odluka) dansko Ministarstvo oporezivanja iskoristilo je tu mogućnost da fondove iz članka 16. C koji su rezidenti u Danskoj oslobodi u potpunosti od poreza po odbitku.
6. U skladu s člankom 38. ministarske odluke, svaki UCITS može pribaviti potvrdu o oslobođenju i ostvariti pravo na oslobođenje od poreza po odbitku na dividende, pod uvjetom, s jedne strane, da je subjekt obuhvaćen člankom 1. stavkom 1. podstavkom 6. Zakona o PD‑u (te da je prema tome rezident u Danskoj) i, s druge strane, da ima status fonda iz članka 16. C. UCITS koji je rezident u Danskoj i koji ne ispunjava uvjete iz članka 16. C ligningslova ne oslobađa se od poreza po odbitku na dividende.
7. Člankom 16. C ligningslova utvrđuje se definicija „fondova iz članka 16. C”. Slijedom toga, u skladu s propisom koji je bio na snazi do 1. lipnja 2005., kako bi se UCITS mogao kvalificirati kao „fond iz članka 16. C”, bilo je potrebno da distribuira određeni minimalni iznos (u daljnjem tekstu: minimalna distribucija). Minimalna distribucija čini poreznu osnovicu prihoda fondova u pogledu njegovih imatelja udjela.
8. Nakon donošenja Zakona br. 407 od 1. lipnja 2005., i od tog datuma, više se ne zahtijeva da se stvarno provede minimalna distribucija imateljima udjela kako bi se mogao ostvariti status „fonda iz članka 16. C”. Stjecanje tog statusa ipak je uvjetovano time da UCITS utvrdi minimalnu distribuciju koja se oporezuje među imateljima udjela porezom po odbitku koji obračunavaju fondovi. Iz objašnjenjâ suda koji je uputio zahtjev, u kojima se poziva na obrazloženje tog zakona, proizlazi da je cilj te zakonodavne izmjene bio omogućiti inozemnim UCITS‑ima da lakše steknu status fondova iz članka 16. C kako se od tih fondova više ne bi zahtijevalo da svoju politiku distribucije prilagode danskim poreznim propisima, što je u interesu fondova čiji su danski imatelji udjela u velikoj manjini. Iz očitovanja zainteresiranih stranaka proizlazi da su određeni nerezidentni UCITS‑i u Danskoj mogli ispuniti uvjet o minimalnoj distribuciji predviđen u članku 16. C ligningslova.
9. Još je važno istaknuti da su navedena pravila pojašnjena u članku 16. C stavcima 2. do 6. ligningslova. U skladu sa stavkom 2. tog članka, minimalnu distribuciju čini zbroj prihoda i neto iznosa ostvarenih tijekom poslovne godine od kojih se odbijaju gubitci i troškovi. Člankom 16. C stavkom 3. ligningslova predviđa se da se u to utvrđivanje uključuje cijeli niz prihoda nabrojanih u tom članku, osobito kamate, dividende od dionica, dobit od potraživanja i financijskih ugovora, kao i kapitalni dobitci od prijenosa dionica. U skladu s člankom 16. C stavcima 4. i 5. ligningslova, fondovi iz članka 16. C mogu odbiti porezno priznate gubitke, kao i troškove upravljanja.
10. S obzirom na taj propis, Fidelity Funds i NN (L) SICAV tvrde da ne mogu po svojoj naravi poštovati prvi uvjet koji se odnosi na poreznu rezidentnost u Danskoj kako bi imali pravo na oslobođenje od poreza po odbitku. Taj uvjet čini razliku u poreznom tretmanu UCITS‑a ovisno o njihovoj državi rezidentnosti te se, prema mišljenju stranaka u glavnom postupku, protivi članku 56. UEZ‑a, a da ga se ne može opravdati važnim razlozima u općem interesu. Što se tiče drugog uvjeta, koji se odnosi na utvrđivanje minimalne distribucije, Fidelity Funds i NN (L) SICAV pojašnjavaju da nisu imali nikakav poticaj da ga ispune jer se u svakom slučaju zbog prvog uvjeta na njih ne može primijeniti sustav koji se odobrava fondovima iz članka 16. C. Taj se drugi uvjet, prema njihovu mišljenju, sam po sebi protivi slobodi pružanja usluga koja se jamči člankom 49. UEZ‑a jer UCITS‑i nisu osnovani na temelju propisa svake države članice u kojoj mogu boraviti njihovi imatelji udjela, nego u skladu s propisima države članice njihove rezidentnosti. Kad bi se takav zahtjev trebao propisati za svaki nerezidentni UCITS, usklađivanje koje se provodi Direktivom 85/611 kao i pravo na slobodu pružanja usluga bili bi lišeni značenja.
11. Utvrđujući da je rješenje spora iz glavnog postupka ovisilo o tumačenju članaka 49. i 56. UEZ‑a, sud koji je uputio zahtjev odlučio je prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeće prethodno pitanje:
„Protivi li se članku 56. UEZ‑a (koji je postao članak 63. UFEU‑a) o slobodnom kretanju kapitala ili članku 49. UEZ‑a (koji je postao članak 56. UFEU‑a) o slobodi pružanja usluga porezni sustav, poput onoga o kojemu je riječ u glavnom postupku, prema kojemu se na inozemne UCITS‑e, na koje se odnosi Direktiva [85/611], primjenjuje porez po odbitku na dividende koje distribuiraju danska društva ako jednaki danski UCITS‑i mogu biti oslobođeni od poreza po odbitku zato što oni stvarno za svoje imatelje udjela provode minimalnu distribuciju na koju se primjenjuje porez po odbitku ili zato što se tehnički minimalna distribucija, na koju se primjenjuje porez po odbitku, obračunava njihovim imateljima udjela?”
12. U pogledu tog pitanja pisana očitovanja podnijeli su Fidelity Funds, NN (L) SICAV, danska, njemačka i nizozemska vlada te Europska komisija. Izlaganja tih stranaka saslušana su na raspravi od 5. listopada 2017.
Analiza
13. Najprije je važno napomenuti da, protivno onome što bi se moglo zaključiti na temelju argumenata koje je, među ostalim, iznio Fidelity Funds pred sudom koji je uputio zahtjev, taj sud ne pita Sud o tumačenju Direktive 85/611.
14. Naime, kao što je Sud odlučio u presudi od 26. svibnja 2016., NN (L) International (C‑48/15, EU:C:2016:356, t. 32.), oporezivanje UCITS‑a nije obuhvaćeno područjem uređenim tom direktivom, koja ne sadržava nijednu odredbu s tim u vezi. Točno je da je u istoj presudi Sud podsjetio da se člankom 44. stavkom 3. Direktive 85/611 zahtijevalo da zakone i druge propise primjenjive u državi članici na UCITS‑e, koji ne ulaze u područje uređeno tom direktivom, treba primijeniti na nediskriminirajući način, što znači da se Direktivi 85/611 ne protivi obračunavanje godišnjeg poreza koji se naplaćuje UCITS‑ima koji stavljaju u prodaju svoje udjele u državi članici, pod uvjetom da se primjenjuje na nediskriminirajući način(3). Međutim, Sud je logično ispitao je li ubiranje takvog poreza u pogledu UCITS‑a o kojem se radi u ovom predmetu diskriminirajuće te predstavlja li prepreku s obzirom na slobode kretanja zajamčene UEZ‑om(4). Stoga, kada je, kao u glavnom predmetu, riječ o propisu kojim se predviđa razlika u poreznom tretmanu između UCITS‑a na temelju kriterija koji je opće priznat u međunarodnom poreznom pravu te koji priznaje i Sud, odnosno na temelju kriterija porezne rezidentnosti predmetnih subjekata(5), potpuno je razumljivo da je sud koji je uputio zahtjev pitao Sud samo o usklađenosti takvog propisa sa slobodnim kretanjem kapitala i slobodom pružanja usluga.
15. Uzimajući u obzir to pojašnjenje, analiza razlike u poreznom tretmanu koja postoji u danskom propisu odnosit će se na četiri pitanja, od kojih je samo dva potrebno detaljnije razmotriti. Naime, iako nema sumnje da je slobodno kretanje kapitala relevantno u ovom predmetu (A) i da se danskim propisom ograničava ta sloboda (B), usporediva narav položaja rezidentnih i nerezidentnih UCITS‑a u Danskoj (C) i razlozi za opravdanje tog ograničenja (D) osjetljivija su pitanja, kao što se vidi iz rasprava pred Sudom.
A. Primjena slobodnog kretanja kapitala
16. Kao što se može zaključiti na temelju teksta prethodnog pitanja, sud koji je uputio zahtjev izražava dvojbe u pogledu odabira slobode s obzirom na koju treba ocijeniti propis iz glavnog postupka. Konkretnije, sud koji je uputio zahtjev pita protivi li se danski propis članku 56. UEZ‑a (koji je postao članak 63. UFEU‑a) o slobodnom kretanju kapitala ili članku 49. UEZ‑a (koji je postao članak 56. UFEU‑a) o slobodi pružanja usluga.
17. U skladu sa sudskom praksom, kako bi se utvrdilo je li nacionalni propis obuhvaćen jednom ili drugom temeljnom slobodom zajamčenom UEZ‑om, treba uzeti u obzir predmet propisa iz glavnog postupka(6).
18. U tom pogledu, danski propis ne odnosi se na uvjete pristupa nerezidentnih UCITS‑a tržištu države članice, u ovom slučaju Kraljevine Danske, nego na porezni tretman prihoda tih subjekata koji stoga izravno utječe na ulaganja koja provode u Danskoj. To jednostavno utvrđenje, prema mojem mišljenju, dovoljno je da se izuzme primjena slobode pružanja usluga.
19. Usto, za razliku od situacije iz koje je proizašla presuda od 3. listopada 2006., Fidium Finanz (C‑452/04, EU:C:2006:631, t. 2. i 45. do 47.), koja se odnosi na zabranu koju su propisala njemačka tijela švicarskom društvu koje je u okviru svojeg poslovanja odobravalo kredite njemačkim strankama, uz obrazloženje da nije imalo potrebno odobrenje za obavljanje takve djelatnosti, za koju je Sud odlučio da je obuhvaćena područjem primjene slobode pružanja usluga, isključenje prava na porezno oslobođenje predviđeno danskim propisom iz glavnog predmeta na štetu nerezidentnih UCITS‑a koji primaju dividende koje isplaćuju danska društva nema za učinak sprječavanje ulaska tih gospodarskih subjekata na dansko tržište.
20. Točno je da bi zbog primjene takvog propisa pružanje financijskih usluga nerezidentnih UCITS‑a moglo za danske ulagače postati skuplje od onih koje pružaju danski UCITS‑i pod istim uvjetima(7).
21. Iako na slobodu pružanja usluga stoga može utjecati porez kojem podliježu nerezidentni, a ne podliježu rezidentni UCITS‑i, na način da ta razlika može imati učinak na financijske usluge koje u Danskoj pružaju prvonavedeni, ta sloboda ipak se čini sporednom u odnosu na slobodno kretanje kapitala te se u svakom slučaju može zajedno s njime razmatrati(8).
22. Dodajem da iz elemenata spisa i očitovanja zainteresiranih stranaka proizlazi da su Fidelity Funds i NN (L) SICAV udjele koje drže u danskim društvima stekli isključivo radi provođenja financijskog ulaganja te da nisu namjeravali utjecati na upravljanje i kontrolu društva, tako da se čini da je jedino relevantno slobodno kretanje kapitala(9), a ne sloboda poslovnog nastana.
23. Slijedom toga, kao što su pravilno navele nizozemska vlada i Komisija, smatram da propis iz glavnog predmeta treba ispitati s obzirom na slobodno kretanje kapitala, koje je zajamčeno člankom 56. UEZ‑a.
B. Postojanje ograničenja slobodnoga kretanja kapitala
24. Mjere zabranjene člankom 56. stavkom 1. UEZ‑a kao ograničenja kretanja kapitala uključuju, među ostalim, mjere koje su takve naravi da mogu odvratiti nerezidente od ulaganja u nekoj državi članici(10).
25. U ovom slučaju, u skladu s danskim propisom primjenjivim u vrijeme nastanka činjenica iz glavnog postupka, koji proizlazi iz odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku, dividende koje distribuira rezidentno društvo nerezidentnom UCITS‑u u načelu se oporezivalo po stopi od 25 % u 2000. koja se između 2001. i 2009. povećala na 28 %, primjenom poreza po odbitku, osim u slučaju primjene drukčije stope na temelju ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, dok su takve dividende bile oslobođene od poreza kad su bile isplaćene rezidentnom UCITS‑u, ako je takav subjekt usto imao svojstvo fonda iz članka 16. C, odnosno ako je do 31. svibnja 2005. stvarno provelo minimalnu distribuciju u korist svojih imatelja udjela ili ako je od 1. lipnja 2005. tehnički utvrdilo takvu minimalnu distribuciju(11).
26. Slijedom toga, samo su UCITS‑i rezidentni u Danskoj koji imaju svojstvo fondova iz članka 16. C bili oslobođeni od poreza, dok su nerezidentni UCITS‑i sustavno isključeni iz oslobođenja, uključujući i situaciju u kojoj, kao što se čini da je slučaj u glavnom predmetu, nerezidentni UCITS‑i imaju pravo na smanjenje stope oporezivanja dividendi u skladu s ugovorom o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja ili, što se ne čini da je slučaj u glavnom predmetu, kad stvarno ili tehnički provode minimalnu distribuciju u korist svojih imatelja udjela.
27. Takva razlika u poreznom tretmanu dividendi između UCITS‑a, osobito ovisno o mjestu njihova sjedišta može odvratiti, s jedne strane, nerezidentne UCITS‑e da ulažu u društva sa sjedištem u Danskoj i, s druge strane, rezidentne ulagače u toj državi članici da stječu udjele u nerezidentnim UCITS‑ima(12).
28. Slijedom toga, kao što priznaje danska vlada, takav porezni propis predstavlja ograničenje slobodnog kretanja kapitala koje se u načelu protivi članku 56. UEZ‑a.
29. Ograničenje slobodnog kretanja kapitala koje je upravo utvrđeno može se ipak dopustiti u pravu Unije ako se, u skladu s člankom 58. stavkom 1. točkom (a) UEZ‑a, razlika u tretmanu na kojoj se to ograničenje temelji odnosi na situacije koje nisu objektivno usporedive ili ako je opravdana važnim razlogom u općem interesu(13).
30. Kao što sam prethodno naveo, potrebno je detaljnije ispitati usporedivost položaja iz glavnog postupka i opravdanje ograničenja kretanja kapitala koje podrazumijeva danski propis.
C. Usporedivost položaja iz glavnog postupka
31. Valja podsjetiti da usporedivost situacije s prekograničnim elementom i unutarnje situacije treba ispitati s obzirom na cilj predmetnih nacionalnih odredbi, kao i predmet i sadržaj tih odredbi(14).
32. Što se tiče ciljeva koji se nastoje postići predmetnim danskim propisom, iz objašnjenja suda koji je uputio zahtjev i očitovanja danske vlade proizlazi da se on odnosi, s jedne strane, na to da se spriječi lančano dvostruko oporezivanje u slučaju kad se ulaganje provodi posredstvom UCITS‑a i, s druge strane, da se osigura da se dividende koje distribuiraju danska društva ne izuzmu od oporezivanja u Danskoj jer ih se oslobađa na razini rezidentnih UCITS‑a i da ih se zapravo oporezuje jednom, i to na razini imatelja udjela navedenih subjekata.
33. Što se tiče, kao prvo, cilja sprječavanja lančanog oporezivanja, točno je da iz sudske prakse, u pogledu mjera koje država članica predviđa kako bi spriječila ili ublažila lančano oporezivanje ili dvostruko gospodarsko oporezivanje prihoda koje distribuira rezidentno društvo, proizlazi da se društva, porezni obveznici ili dioničari, koji primaju dividende, rezidentni u toj državi članici nužno ne nalaze u položaju koji se može usporediti s položajem društava, poreznih obveznika ili dioničara, koji primaju dividende, rezidentnih u drugoj državi članici(15).
34. Međutim, od trenutka kad država članica, jednostrano ili ugovorom, podvrgne porezu na dohodak ne samo rezidentna društva, porezne obveznike ili dioničare, nego i nerezidentna društva, porezne obveznike ili dioničare u pogledu dividendi koje primaju od rezidentnog društva, položaj tih nerezidenata postaje sličniji položaju poreznih obveznika rezidenata(16).
35. Naime, sâmo je izvršavanje porezne nadležnosti te države ono koje, neovisno o svakom oporezivanju u drugoj državi članici, uključuje rizik od lančanog oporezivanja ili dvostrukoga gospodarskog oporezivanja. U takvom slučaju, kako se nerezidentni primatelji dividende ne bi suočili s ograničenjem slobodnog kretanja kapitala, načelno zabranjenim člankom 56. UEZ‑a, država u kojoj je društvo isplatitelj rezident mora paziti na to da, s obzirom na sustav predviđen njezinim nacionalnim pravom za sprečavanje ili ublažavanje lančanog oporezivanja ili dvostrukoga gospodarskog oporezivanja, nerezidentna društva, porezni obveznici ili dioničari imaju tretman jednak onome rezidentnih društava, poreznih obveznika ili dioničara(17).
36. U glavnom predmetu, s obzirom na to da je Kraljevina Danska odabrala izvršavati svoju poreznu nadležnost nad dividendama koje su primili nerezidentni UCITS‑i i koje su isplatila danska društva, ti se UCITS‑i stoga nalaze u položaju koji je usporediv s položajem rezidentnih UCITS‑a u pogledu rizika od lančanog oporezivanja dividendi koje isplaćuju danska društva.
37. Kao drugo, u pogledu cilja koji se odnosi na to da se oslobađanje rezidentnih UCITS‑a uvjetuje time da se oporezivanje provodi na razini imatelja udjela tih subjekata, može se postaviti pitanje o tome treba li prilikom ispitivanja usporedivosti položaja uzeti u obzir porezni položaj imatelja udjela.
38. U tom je pogledu važno podsjetiti da je prema ustaljenoj sudskoj praksi, kako bi se ispitala razlika u tretmanu u pogledu oporezivanja distribuiranih dividendi, u obzir treba uzeti samo kriterije razlikovanja utvrđene nacionalnim poreznim propisom iz glavnog predmeta(18).
39. Kao što sam već naveo, oslobođenje od poreza po odbitku u korist UCITS‑a u glavnom se predmetu temelji na dvama uvjetima. S jedne strane, UCITS‑i moraju biti rezidenti u Danskoj. S druge strane, ti subjekti moraju do 31. svibnja 2005. provesti minimalnu distribuciju tako da na tu distribuciju obračunaju porez po odbitku koji se naplaćuje njihovim imateljima udjela, uzimajući u obzir da je taj zahtjev izmijenjen od 1. lipnja 2005. u obično tehničko utvrđivanje minimalne distribucije, koja se i dalje oporezuje kod imatelja udjela, i to porezom po odbitku koji naplaćuje UCITS.
40. Čini se da se na temelju tog dvostrukog obilježja danski propis razlikuje od francuskog propisa na koji se odnosi presuda od 10. svibnja 2012., Santander Asset Management SGIIC i dr. (C‑338/11 do C‑347/11, EU:C:2012:286). Naime, u toj je presudi Sud ispitao objektivnu usporedivost rezidentnih i nerezidentnih UCITS‑a u Francuskoj, a da pritom nije uzeo u obzir porezni položaj imatelja udjela UCITS‑a, s obzirom na to da se francuski propis temeljio na jedinom kriteriju razlikovanja, odnosno mjestu sjedišta tih subjekata.
41. S obzirom na razliku između francuskog i danskog poreznog propisa koju sam upravo istaknuo te unatoč tome što su zainteresirane stranke, među ostalim, raspravljale o zaključcima koje za potrebe ovog predmeta treba izvesti iz presude od 10. svibnja 2012., Santander Asset Management SGIIC i dr. (C‑338/11 do C‑347/11, EU:C:2012:286), vrlo je zanimljivo utvrditi da nijedna od triju vlada koje su podnijele pisana očitovanja nije zagovarala tezu prema kojoj ispitivanje usporedivosti položaja mora uključivati porezni položaj imatelja udjela. Naime, dok je upućivanjem na tu presudu danska vlada samo opravdala taj propis u pogledu očuvanja usklađenosti poreznog sustava kao i, ukratko, uravnotežene raspodjele ovlasti oporezivanja(19), napomene njemačke i nizozemske vlade odnosile su se na objektivnu usporedivost položaja samih ulagačkih instrumenata koje čine UCITS‑i.
42. Iako su zagovarali tezu prema kojoj treba uspoređivati samo položaj UCITS‑a, izuzevši porezni položaj njihovih imatelja udjela, u konačnici su Fidelity Funds i NN (L) SICAV, kao i u manjoj mjeri Komisija, iznijeli najdetaljnije obrazloženje o razini na kojoj treba ispitati usporedivost položaja. Konkretnije, prema mišljenju društva NN (L) SICAV, danskim je propisom utvrđen kriterij razlikovanja koji se temelji samo na mjestu sjedišta UCITS‑a koji prima dividende, a porezno oslobođenje na koje imaju pravo rezidentni UCITS‑i nije uvjetovano oporezivanjem prihoda koji se distribuira kod njihovih imatelja udjela. Danskim se propisom ne utvrđuje nikakva veza između poreznog tretmana nacionalnih dividendi koje primaju obični UCITS‑i (ili UCITS‑i koji ponovno ulažu dividende) i poreznog položaja njihovih imatelja udjela. Što se tiče fondova iz članka 16. C koji djelomično ponovno distribuiraju primljene dividende, danskim se propisom ne uzima u obzir ni porezni položaj njihovih imatelja udjela. Porez po odbitku na dividende koje distribuira nerezidentni UCITS stoga nije smanjen ako navedeni subjekt ima imatelje udjela rezidentne u Danskoj i čiji je porezni položaj usporediv s položajem imatelja udjela UCITS‑a rezidentnih u Danskoj. Usto, Komisija tvrdi da se rezidentni i nerezidentni UCITS‑i nalaze u usporedivom položaju, čak i ako se oporezivanje imatelja uzme u obzir u usporedbi. Konačno, Fidelity Funds dodaje da nerezidentne UCITS‑e treba usporediti s UCITS‑ima rezidentnima u Danskoj s obzirom na to da se na njih odnosi Direktiva 85/611.
43. Prema mojem mišljenju, i zbog razloga iznesenih u nastavku ovog mišljenja, sklon sam smatrati da su, bez obzira na gledište s kojeg treba ispitati usporedivost položaja, položaji iz glavnog predmeta objektivno usporedivi, tako da će u konačnici biti potrebno analizirati može li se opravdati danski propis, osobito na temelju nužnosti očuvanja usklađenosti poreznog sustava.
44. Najprije moram reći da se ne slažem s argumentom koji je istaknuo Fidelity Funds, prema kojem je status UCITS‑a uređen Direktivom 85/611 dovoljan kako bi se utvrdila objektivna usporedivost nerezidentnih UCITS‑a i danskih UCITS‑a s obzirom na danski porezni propis. Naime, kao što sam već naveo, osim toga što oporezivanje UCITS‑a nije obuhvaćeno područjem primjene Direktive 85/611(20), s gledišta slobodnog kretanja kapitala, ispitivanje usporedivosti ne odnosi se na pravni status predmetnih gospodarskih subjekata, nego na njihov položaj s gledišta predmetnog poreznog propisa(21). Sud je uostalom u analizi usporedivosti položaja gospodarskih subjekata već odbio relevantnost statusa UCITS‑a jer on nije obuhvaćen kriterijem ili kriterijima razlikovanja na kojima se temelji primjenjivi porezni propis(22).
45. Nadalje, kako bi se utvrdilo na kojoj razini treba usporediti položaje, odnosno samo na razini UCITS‑a ili i na razini imatelja udjela, zainteresirane stranke raspravljale su na zahtjev Suda o tome jesu li dva kriterija na kojima se temelji nacionalni propis autonomni ili su pak neodvojivo povezani.
46. Naime, jednoznačnim odgovorom na to pitanje u smislu autonomije ili odvojivosti kriterija rezidentnosti UCITS‑a u odnosu na kriterij koji se odnosi na zahtjev minimalne distribucije (stvarne ili tehničke) moglo bi se stoga jasno uputiti na to da se danski propis u konačnici ne razlikuje od francuskog propisa na koji se odnosi predmet u kojem je donesena presuda od 10. svibnja 2012., Santander Asset Management SGIIC i dr. (C‑338/11 do C‑347/11, EU:C:2012:286) ili poljskog propisa na koji se odnosi predmet u kojem je donesena presuda od 10. travnja 2014., Emerging Markets Series of DFA Investment Trust Company (C‑190/12, EU:C:2014:249). Drugim riječima, s obzirom na to da se ta dva propisa isključivo ili uglavnom temelje na mjestu rezidentnosti predmetnih UCITS‑a, Sud je utvrdio da se položaji mogu usporediti samo na razini tih subjekata(23).
47. U ovom slučaju, neovisno o kritikama društva NN (L) SICAV koje se odnose na navodno pogrešno tumačenje danskog propisa koje je dao sud koji je uputio zahtjev i koje Sud nije mogao ispitati u okviru sustava pravosudne suradnje uspostavljenog člankom 267. UFEU‑a(24), prema mojem mišljenju određeni elementi idu u prilog tome da se utvrdi da kriterij rezidentnosti UCITS‑a ne samo da je odvojiv od kriterija minimalne distribucije (stvarne ili tehničke), nego je i važniji od njega. Naime, s jedne strane, važno je istaknuti da se dva kriterija preuzeta u članku 38. ministarske odluke pojavljuju u dva različita nacionalna zakonodavstva(25). Usto, danska vlada priznala je u svojim pisanim očitovanjima da se drugi kriterij po potrebi može primijeniti neovisno o kriteriju rezidentnosti UCITS‑a. S druge strane, kao što su tvrdili Fidelity Funds i NN (L) SICAV, te je danska vlada to prihvatila, dok određeni nerezidentni UCITS‑i u potpunosti mogu ispuniti (i u praksi ispunjavaju) drugi kriterij, samo danski UCITS‑i mogu ispuniti uvjet rezidentnosti u Danskoj.
48. U tim okolnostima položaji se mogu usporediti samo s obzirom na glavni i prevladavajući kriterij iz danskog propisa, odnosno mjesto sjedišta UCITS‑a, te stoga valja utvrditi, kao u presudama od 10. svibnja 2012., Santander Asset Management SGIIC i dr. (C‑338/11 do C‑347/11, EU:C:2012:286) i od 10. travnja 2014., Emerging Markets Series of DFA Investment Trust Company (C‑190/12, EU:C:2014:249, t. 63. i 69.), da treba usporediti samo položaj UCITS‑a, ovisno o tome jesu li rezidentni u Danskoj, i da se u konačnici ti ulagački instrumenti nalaze u objektivno usporedivim položajima u pogledu poreznog tretmana dividendi koje primaju od danskih društava.
49. Ostaje činjenica da se prema logici na kojoj se temelji danski propis oslobođenje od poreza po odbitku odobrava rezidentnim UCITS‑ima samo ako su proveli minimalnu distribuciju (stvarnu ili tehničku) u korist svojih imatelja udjela kod kojih ti subjekti naplaćuju porez po odbitku. Međutim, Kraljevina Danska odobrava oslobođenje od poreza po odbitku danskom UCITS‑u samo ako je sigurno da će moći izvršiti svoju poreznu nadležnost u pogledu dividendi koje takav UCITS ponovno distribuira u korist svojih imatelja udjela.
50. Stoga, za razliku od situacije na koju se odnose presude od 10. svibnja 2012., Santander Asset Management SGIIC i dr. (C‑338/11 do C‑347/11, EU:C:2012:286) i od 10. travnja 2014., Emerging Markets Series of DFA Investment Trust Company (C‑190/12, EU:C:2014:249), postoji veza utvrđena danskim propisom između dodjele oslobođenja rezidentnim UCITS‑ima i poreznog položaja njihovih imatelja udjela, kao što je uostalom priznala Komisija u svojim pisanim očitovanjima. Stoga smatram da se i položaj potonjih može uzeti u obzir prilikom ispitivanja usporedivosti položaja.
51. Međutim, uzimanje u obzir položaja imatelja udjela UCITS‑a, prema mojem mišljenju, ne znači da u cijelosti sagledani položaji nisu objektivno usporedivi, tako da se može prihvatiti razlika u tretmanu koja proizlazi iz danskog propisa. Naime, danskim se propisom ne uzima potpuno u obzir položaj imatelja udjela UCITS‑a, tako da se razlike u tretmanu koje proizlaze iz tog nedostatka ne mogu opravdati na temelju objektivno različitog položaja(26).
52. U tom pogledu smatram da se porezni položaj imatelja udjela može ispitati s tri različita gledišta. Kao prvo, može se usporediti porezni položaj rezidentnih imatelja udjela, ovisno o tome ulažu li u rezidentni ili nerezidentni UCITS. Kao drugo, usporedba se može odnositi na porezni položaj rezidentnog imatelja udjela rezidentnog UCITS‑a i na porezni položaj nerezidentnog imatelja udjela nerezidentnog UCITS‑a. Konačno, kao treće, također se može ispitati usporedivost položaja nerezidentnih imatelja udjela, ovisno o tome ulažu li u nerezidentne ili rezidentne UCITS‑e(27).
53. Što se tiče prve pretpostavke, ne primjećujem objektivnu razliku između jednog i drugog danskog imatelja udjela, ovisno o tome ulažu li u rezidentni ili nerezidentni UCITS. Ta su dva imatelja udjela obuhvaćena poreznom nadležnošću Kraljevine Danske te ih u načelu treba tretirati na nediskriminirajući način. Međutim, dok će danski imatelj udjela koji ulaže u nerezidentni UCITS ‐ koji će, čak i ako se može kvalificirati kao „fond iz članka 16. C”, plaćati porez po odbitku ‐ biti i dalje podvrgnut nizu poreza, kao što je priznala danska vlada, danski imatelj udjela koji ulaže u rezidentni UCITS, koji se kvalificira kao „fond iz članka 16. C” i koji je oslobođen od poreza po odbitku, moći će odbiti predujam poreza na dohodak ili poreza na dobit koji inače mora platiti.
54. Ne čini mi se da se na temelju druge pretpostavke, odnosno usporedbe poreznog položaja rezidentnog imatelja udjela rezidentnog UCITS‑a i položaja nerezidentnog imatelja udjela nerezidentnog UCITS‑a, može doći do drukčijeg rješenja. Oba se s gledišta danskog propisa nalaze u objektivno usporedivom položaju kad ulažu u UCITS‑e koji ne distribuiraju ponovno dividende koje prime od danskih društava.
55. Što se tiče nerezidentnih imatelja udjela nerezidentnih UCITS‑a koji provode distribuciju i rezidentnih imatelja udjela fondova iz članka 16. C sa sjedištem u Danskoj, ističem da je u presudi od 17. rujna 2015., Miljoen i dr. (C‑10/14, C‑14/14 i C‑17/14, EU:C:2015:608, t. 74.), Sud odlučio da, u pogledu ispitivanja objektivne usporedivosti poreznog tretmana rezidentnih i nerezidentnih poreznih obveznika u državi članici iz koje potječu dividende koje se isplaćuju njima u korist, „kada država članica porez na dividendu obustavlja po odbitku na dividende koje isplaćuju društva sa sjedištem u toj državi, usporedba između poreznog tretmana poreznog obveznika nerezidenta i onog poreznog obveznika rezidenta mora se obaviti s obzirom na, s jedne strane, porez na dividendu koji treba platiti porezni obveznik nerezident i, s druge strane, porez na dohodak ili porez na dobit koji treba platiti porezni obveznik rezident i koji u svojoj poreznoj osnovici sadrži prihod od dionica iz kojih potječu dividende”. Naime, prema mišljenju Suda, u svrhu primjene članka 58. stavka 1. točke (a) UEZ‑a (koji je postao članak 65. stavak 1. točka (a) UFEU‑a) samo uzimanje u obzir poreza na dividendu kao takvog nije dovoljno s obzirom na to da bi analiza morala obuhvatiti ukupne poreze na dohodak fizičkih osoba ili dobit društava koji potječu od držanja dionica u društvima sa sjedištem u državi članici(28).
56. Kad se primijeni na ovaj predmet, taj kriterij usporedbe stvarnog poreznog opterećenja koje snose rezidentni i nerezidentni porezni obveznici u državi članici iz koje potječu dividende, znači da ne bi bilo pravilno istaknuti samo da su nerezidentni imatelji udjela nerezidentnog UCITS‑a, koji se može kvalificirati kao „fond iz članka 16. C”, neizravno podvrgnuti porezu po odbitku koji se naplaćuje tom subjektu, dok su imatelji udjela danskih fondova iz članka 16. C izravno podvrgnuti predujmu koji naplaćuje potonji fond, uz posljedicu da se ti imatelji udjela ne nalaze u objektivno usporedivom položaju. Naime, analizirano u cijelosti, oporezivanje nerezidentnog imatelja udjela bit će konačno, dok će rezidentni imatelji udjela uvijek moći odbiti predujam poreza na dohodak ili poreza na dobit koji moraju platiti u Danskoj.
57. Točno je da je nerezidentni imatelj udjela obuhvaćen poreznom nadležnošću druge države članice u pogledu oporezivanja njegovih prihoda. Međutim, čini se da, kao opće pravilo i dok god država članica rezidentnosti imatelja udjela u svrhu sprječavanja dvostrukog oporezivanja primjenjuje način odbijanja, porez po odbitku na dividende neće se moći, barem ne u cijelosti, vratiti ili odbiti od poreza na dohodak ili poreza na dobit u toj državi članici(29). U svakom slučaju, po potrebi, neovisno o ugovoru o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, država članica ne može se pozivati na postojanje porezne pogodnosti koju je unilateralno dodijelila druga država članica kako bi izbjegla svoje obveze koje ima na temelju UEZ‑a(30).
58. Konačno, što se tiče usporedbe nerezidentnih imatelja udjela koji ulažu u nerezidentni UCITS, koji se može kvalificirati kao „fond iz članka 16. C”, te u fond iz članka 16. C rezidentan u Danskoj, dok će, kao što je Komisija tvrdila, u prvoj situaciji biti podvrgnut naplati poreza po odbitku na razini nerezidentnog UCITS‑a, koji će se stoga obračunavati na distribuirane dividende, bez uzimanja u obzir eventualnih troškova i gubitaka, imatelj udjela koji ulaže u fond iz članka 16. C sa sjedištem u Danskoj bit će podvrgnut predujmu čija će se osnovica odnositi na minimalnu distribuciju, od kojeg se u skladu s člankom 16. C stavcima 2., 4. i 5. ligningslova gubici i troškovi upravljanja subjektom također mogu odbiti. Ukupno porezno opterećenje bit će dakle manje za druge nego za prve a da se prema mojem mišljenju to ne opravdava objektivno različitim položajem svih tih nerezidentnih imatelja udjela s gledišta države iz koje potječu distribuirane dividende.
59. Budući da se, prema mojem mišljenju, ne može zadržati danski propis iz glavnog postupka zbog toga što se primjenjuje na objektivno različite položaje, kako bi ga se očuvalo treba ga opravdati važnim razlogom u općem interesu.
D. Opravdanost ograničenja
60. Prema mišljenju danske i nizozemske vlade, razlika u tretmanu koja proizlazi iz danskog propisa može se opravdati nastojanjem da se osigura uravnotežena raspodjela ovlasti oporezivanja (1) i očuva usklađenost poreznog sustava (2). Odmah ću navesti da sam, iako prvi razlog nije uvjerljiv, sklon smatrati da se danski sustav može opravdati potrebom očuvanja usklađenosti poreznog sustava, ali da je ipak neproporcionalan s obzirom na taj cilj.
1. Uravnotežena raspodjela ovlasti oporezivanja
61. Danska vlada podsjeća da inozemni imatelji udjela imaju poreznu obvezu (po odbitku) koja se odnosi samo na minimalnu distribuciju koja se redovito isplaćuje fondovima iz članka 16. C sa sjedištem u Danskoj, dok odgovarajuća dobit koju im isplaćuju nerezidentni UCITS‑i nije obuhvaćena ovlašću oporezivanja u Danskoj, čak i ako fondovi koji se tako distribuiraju potječu iz ulaganja navedenih UCITS‑a u danska društva. Međutim, prema mišljenju te vlade, osloboditi nerezidentne UCITS‑e od poreza po odbitku na dividende koje distribuiraju danska društva imalo bi za posljedicu da inozemni imatelji udjela u potpunosti izbjegnu danski porez na dividende koje distribuiraju danska društva samo zato što se njihova ulaganja u takva društva provode posredstvom nerezidentnog UCITS‑a, čime bi se ugrozilo pravo Danske da izvršava svoju poreznu nadležnost u pogledu djelatnosti obavljenih na njezinu državnom području.
62. Ta su razmatranja u potpunosti neuvjerljiva.
63. Točno je da se, prema ustaljenoj sudskoj praksi, potreba očuvanja uravnotežene raspodjele ovlasti oporezivanja između država članica može dopustiti kad predmetni sustav ima za cilj spriječiti ponašanje koje bi ugrozilo pravo države članice na izvršavanje porezne nadležnosti u pogledu djelatnosti koje se obavljaju na njezinu državnom području(31).
64. Međutim, iz jednako ustaljenje sudske prakse proizlazi da se država članica, čim je odlučila da neće oporezivati rezidentne UCITS‑e koji primaju dividende nacionalnog podrijetla, ne može pozvati na potrebu osiguranja uravnotežene raspodjele ovlasti oporezivanja između država članica kako bi opravdala oporezivanje nerezidentnih UCITS‑a koji primaju takve prihode(32).
65. Budući da je u ovom slučaju Kraljevina Danska odabrala(33) osloboditi od poreza po odbitku samo dividende koje se isplaćuju fondovima iz članka 16. C sa sjedištem u Danskoj, izuzevši nerezidentne UCITS‑e, uključujući prije svega one koji mogu ispuniti ili ispunjavaju uvjete distribucije predviđene člankom 16. C ligningslova, oporezivanje samih nerezidentnih UCITS‑a ne može se opravdati time da se nastoji ne ugroziti izvršavanje porezne nadležnosti te države članice.
66. Slijedom toga, prema mojem mišljenju, razlog koji se temelji na uravnoteženoj raspodjeli ovlasti oporezivanja između država članica treba odbiti.
2. Potreba očuvanja usklađenosti poreznog sustava
67. Danska, njemačka i nizozemska vlada tvrde da, u smislu sudske prakse Suda, postoji izravna veza između porezne pogodnosti odobrene u obliku oslobođenja od poreza po odbitku i prijeboja te porezne pogodnosti izravnim oporezivanjem imatelja udjela u pogledu dobiti UCITS‑a. Ta se izravna veza zadržava čak i ako su iznosi koje distribuiraju UCITS‑i svojim imateljima udjela manji od iznosa dividendi koje su oslobođene od poreza po odbitku. Naime, iz presuda od 20. svibnja 2008., Orange European Smallcap Fund (C‑194/06, EU:C:2008:289) i od 27. studenoga 2008., Papillon (C‑418/07, EU:C:2008:659), proizlazi da izravna veza može postojati čak i ako porezna pogodnost sustava nije potpuno prebijena, odnosno čak i ako su dividende koje mogu biti oslobođene od poreza po odbitku u potpunosti ponovno distribuirane. Osim toga, prema mišljenju njemačke vlade, izravna veza je očuvana čak i kad su u pitanju dva različita porezna obveznika, kao što je jasno iz sudske prakse Suda.
68. Fidelity Funds, NN (L) SICAV i Komisija imaju različito mišljenje. Konkretno, Komisija smatra, s jedne strane, da porezna osnovica koja se primjenjuje na imatelje udjela rezidentnog UCITS‑a nije istovjetna poreznoj osnovici koja se primjenjuje u pogledu poreza po odbitku na dividende koje se isplaćuju nerezidentnim UCITS‑ima, i porez po odbitku nije dovoljan za prebijanje poreznih pogodnosti na koje imaju pravo imatelji udjela rezidentnih UCITS‑a u odnosu na imatelje udjela nerezidentnih UCITS‑a. S druge strane, Komisija napominje da se osobi ili društvu rezidentnom u Danskoj koje ima udjele u nerezidentnom UCITS‑u obračunava porez na dohodak koji potječe od nerezidentnog UCITS‑a, neovisno o činjenici da je navedeni subjekt već u Danskoj podvrgnut porezu po odbitku na dividende koje prima od danskih društava. Do tog dvostrukog gospodarskog oporezivanja ne dolazi kad osoba ili društvo rezidentno u Danskoj ima udjele u rezidentnom UCITS‑u koji ima status subjekta koji distribuira dividende na temelju članka 16. C ligningslova. Porezna pogodnost na koju imaju pravo navedeni rezidentni UCITS‑i ne prebija se s drugim elementima u danskom propisu.
69. U tom pogledu važno je podsjetiti da, prema već dobro ustaljenoj sudskoj praksi, kako bi očuvanje usklađenosti poreznog sustava moglo opravdati ograničenje slobode kretanja, potrebno je pokazati postojanje izravne veze između porezne pogodnosti u pitanju i prijeboja te prednosti s pojedinim poreznim predujmom, dok se izravnost te veze mora ocijeniti u odnosu na cilj propisa u pitanju(34). Osim toga, razlogom koji se temelji na očuvanju porezne usklađenosti zahtijeva se ispitivanje s obzirom na jedan te isti porezni sustav(35).
70. U presudama od 18. lipnja 2009., Aberdeen Property Fininvest Alpha (C‑303/07, EU:C:2009:377, t. 73.) i od 10. svibnja 2012., Santander Asset Management SGIIC i dr. (C‑338/11 do C‑347/11, EU:C:2012:286, t. 52.) i od 10. travnja 2014., Emerging Markets Series of DFA Investment Trust Company (C‑190/12, EU:C:2014:249, t. 93.), Sud je odbio postojanje izravne veze zbog toga što oslobođenje od poreza po odbitku na dividende iz tih predmeta nije bilo podređeno uvjetu da predmetna društva, investicijski fondovi ili UCITS‑i koji su isplatili dividende ponovno distribuiraju te dividende i da njihovo oporezivanje kod imatelja udjela u tim društvima i subjektima omogući prebijanje oslobođenja od poreza po odbitku.
71. Kao što sam već pojasnio u drugim mišljenjima(36), Sud dakle više ne isključuje ‐ kao što je potpuno jasno iz triju gore navedenih presuda ‐ da bi uvjet koji se odnosi na postojanje izravne veze mogao biti ispunjen, čak i ako se porezna pogodnost i obračunavanje određenog poreza kojim se prebija navedena pogodnost ne odnose na jednog te istog poreznog obveznika.
72. Za razliku od nacionalnih propisa o kojima je riječ u tri presude navedene u točki 70. ovog mišljenja, i kao što sam prethodno istaknuo, u danskom je sustavu oslobođenje rezidentnih UCITS‑a podložno uvjetu minimalne distribucije (stvarne ili tehničke) u korist njihovih imatelja udjela, koji su dužni platiti predujam što su ga u njihovo ime obračunali navedeni subjekti. Porezna pogodnost koja se odobrava rezidentnim UCITS‑ima u obliku oslobođenja od poreza po odbitku stoga se prebija s oporezivanjem navedenih dividendi, koje ponovno distribuiraju ti subjekti, kod imatelja udjela tih subjekata.
73. Komisija u biti tvrdi, a da pritom ne dovodi u pitanje temeljno postojanje takve izravne veze, da se porezna pogodnost odobrena fondovima iz članka 16. C sa sjedištem u Danskoj ne prebija u potpunosti ili cijelosti s oporezivanjem kod imatelja udjela, tako da je ugrožena usklađenost poreznog sustava.
74. Međutim, ističem da uvjet koji je navela Komisija, prema kojem odobrenu poreznu pogodnost treba potpuno prebiti s oporezivanjem, ne proizlazi iz sudske prakse Suda, uzimajući u obzir da Komisija uostalom i nije u tom smislu navela nikakav presedan.
75. U stvarnosti, i općenitije, iz sudske prakse proizlazi da je izravna veza, koja se zahtijeva između odobrene porezne pogodnosti i obračunavanja određenog poreza, pravne naravi, a ne rezultat više ili manje preciznog matematičkog odnosa između ta dva elementa. Taj se pristup može lako shvatiti jer narav izravne veze, kao što sam napomenuo, treba ispitati s obzirom na cilj koji se nastoji postići nacionalnim propisom. Stoga se radi o ispitivanju unutarnje logike koja postoji između porezne pogodnosti i obračunavanja poreza, a ne o izračunavanju stvarnog i, a fortiori, potpunog učinka prebijanja koji ima taj porez.
76. Točno je da je Sud katkad smatrao da narav izravne veze podrazumijeva „strogu povezanost” između elementa odbitka, odnosno porezne pogodnosti, i elementa koji se odnosi na oporezivanje(37).
77. Međutim, važno je istaknuti da se to pojašnjenje uglavnom davalo u kontekstu u kojem se htjelo naglasiti da navodna porezna usklađenost u tim predmetima nije bila utvrđena u okviru jednog te istog poreznog sustava, nego je bila prenesena na drugu razinu, odnosno na uzajamnost primjenjivih pravila između država potpisnica ugovora o sprječavanju dvostrukog oporezivanja(38). Osim toga, ni u jednoj od tih presuda ne navodi se da navedena „stroga povezanost” podrazumijeva savršeno podudaranje između iznosa odobrene porezne pogodnosti i iznosa obračunatog poreza kojim se prebija navedena porezna pogodnost.
78. S obzirom na navedeno, kako bi se dopustilo ograničenje, potrebno je da ono bude prikladno i proporcionalno s obzirom na cilj očuvanja usklađenosti poreznog sustava koji se nastoji postići.
79. U tom sam pogledu spreman priznati, kao što je naglasila danska vlada, da bi izravna veza između porezne pogodnosti u obliku oslobođenja od poreza po odbitku i njezina prijeboja neposrednim oporezivanjem distribuirane dobiti nestala kad bi se ta porezna pogodnost odobrila i UCITS‑ima koji nisu redovito distribuirali svoju dobit.
80. Međutim, s obzirom na to da je Kraljevina Danska priznala da nerezidentni UCITS‑i mogu dobrovoljno ispuniti uvjete distribucije predviđene danskim propisom te ih se stoga valjano može kvalificirati kao „fondove iz članka 16. C”, ne vidim, kao ni Komisija, razlog zbog kojeg ti subjekti ne bi mogli imati pravo na oslobođenje od poreza po odbitku, pod uvjetom da porezna tijela te države članice, uz potpunu suradnju tih subjekata, osiguraju da ti subjekti plaćaju porez istovjetan porezu koji danski fondovi iz članka 16. C moraju odbiti kao predujam na minimalnu distribuciju koja se izračunava u skladu s tom odredbom. Takva bi mjera prema mojem mišljenju bila manje ograničavajuća od sadašnjeg sustava te se pritom ne bi utjecalo na uvjete ili unutarnju usklađenost.
81. U glavnom predmetu, s obzirom na to da nije razvidno da je Fidelity Funds pokušao barem preventivno ispuniti zahtjeve minimalne distribucije predviđene člankom 16. C ligningslova tijekom poreznih razdoblja iz glavnog postupka, smatram da se, unatoč potvrdnom odgovoru koji treba dati na pitanje suda koji je uputio zahtjev, njegova tužba vjerojatno ne može prihvatiti.
Zaključak
82. S obzirom na sva prethodna razmatranja, predlažem da se na prethodno pitanje koje je postavio Østre Landsret (Žalbeni sud regije Istok, Danska) odgovori na sljedeći način:
Članak 56. UEZ‑a (koji je postao članak 63. UFEU‑a) treba tumačiti na način da mu je protivan porezni sustav države članice, kao što je onaj iz glavnog postupka, na temelju kojeg subjekti za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire koji su rezidentni u navedenoj državi članici mogu biti oslobođeni od poreza po odbitku na dividende koje primaju od rezidentnih društava zato što su stvarno proveli minimalnu distribuciju u korist svojih imatelja udjela na koju se obračunava porez po odbitku ili zato što su tehnički utvrdili minimalnu distribuciju na temelju koje se obračunava porez po odbitku kod njihovih imatelja udjela, dok se nerezidentne subjekte za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire iste naravi oporezuje po odbitku na dividende koje su distribuirala rezidentna društva.