Predmet T‑778/17
(objavljeno u ulomcima)
Autostrada Wielkopolska S.A.
protiv
Europske Komisije
Presuda Općeg suda (deveto vijeće) od 24. listopada 2019.
„Državne potpore – Koncesija autoceste s naplatom cestarine – Zakon kojim se predviđa izuzimanje određenih vozila od plaćanja cestarine – Naknada koju je država članica dodijelila koncesionaru zbog gubitka prihoda – Virtualna cestarina – Odluka kojom se potpora proglašava nespojivom s unutarnjim tržištem te kojom se nalaže njezin povrat – Postupovna prava zainteresiranih stranaka – Komisijina obveza posebnog opreza – Pojam državne potpore – Prednost – Poboljšanje očekivane koncesionarove financijske situacije – Kriterij privatnog subjekta u tržišnom gospodarstvu – Članak 107. stavak 3. točka (a) UFEU‑a – Regionalna državna potpora”
1. Potpore koje dodjeljuju države – Komisijino ispitivanje – Upravni postupak – Komisijina obveza da pozove zainteresirane osobe da podnesu svoje primjedbe – Pravo korisnika potpore da u prikladnoj mjeri sudjeluje u postupku – Doseg – Država članica koja ističe nespojivost državne potpore s unutarnjim tržištem – Komisijina obveza posebnog opreza kako bi zajamčila poštovanje postupovnih prava korisnika potpore
(čl.108. st.2. UFEU-a,; Uredba Vijeća br. 659/1999, čl. 6. st.1.)
(t. 51.-60.)
2. Potpore koje dodjeljuju države – Komisijino ispitivanje – Upravni postupak – Komisijina obveza da pozove zainteresirane osobe da podnesu svoje primjedbe – Pravo korisnika potpore da u prikladnoj mjeri sudjeluje u postupku – Povreda – Poništenje odluke kojom se potpora proglašava nespojivom s unutarnjim tržištem te kojom se nalaže njezin povrat – Uvjet – Mogućnost da bi upravni postupak mogao imati drukčiji ishod da nije došlo do navedene povrede
(čl.108. st.2. i čl. 263. UFEU-a; Uredba Vijeća br. 659/1999, čl. 6. st.1.)
(t. 61.-65., 69.)
Kratki prikaz
Presudom od 24. listopada 2019., u predmetu Autostrada Wielkopolska/Komisija (T‑778/17), Opći sud je odbio tužbu za poništenje koju je podnijelo društvo Autostrada Wielkopolska S.A. protiv odluke Komisije kojom se utvrđuje da mu je Poljska dodijelila državnu potporu koja je nespojiva s unutarnjim tržištem(1).
Povod za taj predmet bio je ugovor o koncesiji sklopljen 1997., radi čijeg izvršenja je društvo Autostrada Wielkopolska izgradilo dionicu autoceste A2 u Poljskoj. U zamjenu za to imalo je pravo na ubiranje cestarina koje plaćaju korisnici autoceste.
Nakon pristupanja Europskoj Uniji 2004., Poljska je prenijela u poljsko pravo Direktivu o naknadama koje se naplaćuju za korištenje određenih infrastruktura za teška teretna vozila(2), prema kojoj se cestarine i korisničke naknade ne mogu naplaćivati istodobno za korištenje pojedine dionice ceste. Stoga, poljski je parlament usvojio zakon koji propisuje da su teška teretna vozila koja plaćaju vinjetu za korištenje nacionalnim cestama izuzeta od naplate cestarine na autocestama koje su obuhvaćene ugovorima o koncesiji. Na temelju tog zakona, koncesionari poput društva Autostrada Wielkopolska ipak su morali biti obeštećeni za gubitak prihoda do kojeg je došlo tim izuzimanjem.
Nakon što su započele plaćati naknadu štete društvu Autostrada Wielkopolska, poljska tijela su, smatrajući tu naknadu prekomjernom, o tome obavijestila Komisiju. U pobijanoj odluci, Komisija je smatrala da je društvo Autostrada Wielkopolska – iako je načelno imalo pravo na naknadu štete u zamjenu za gubitak prihoda uzrokovan izmjenom poljskog zakonodavstva ‐ostvarilo prekomjernu naknadu koja čini potporu nespojivu s unutarnjim tržištem.
U svojoj tužbi za poništenje te odluke, društvo Autostrada Wielkopolska osobito se pozvalo na povredu njegova prava na uključivanje u upravni postupak koji je vodila Komisija.
Opći sud podsjetio je na to da se društvo Autostrada Wielkopolska, kao korisnik predmetne potpore, ne može pozvati na jamstvo pravâ obrane priznatih osobama protiv kojih je pokrenut postupak, nego samo raspolaže pravom da bude uključeno u upravni postupak u mjeri koja je potrebna s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja. U tom pogledu, Opći sud je podsjetio na da, kako pravo društva Autostrada Wielkopolska da podnese svoja očitovanja ne bi izgubilo smisao, Komisija u odluci o pokretanju formalnog istražnog postupka treba u dovoljnoj mjeri utvrditi okvir svojeg ispitivanja sporne financijske naknade. Ako je Komisija, nakon donošenja odluke o pokretanju istrage, izmijenila svoje rasuđivanje o činjenicama ili pravnoj kvalifikaciji tih činjenica koje su se pokazale odlučujućima za njezinu ocjenu, morala je ispraviti odluku o pokretanju postupka kako bi omogućila zainteresiranim strankama da učinkovito podnesu svoje primjedbe.
Zatim, Opći sud je istaknuo da se ovaj predmet razlikuje od većine predmeta koji se odnose na državne potpore, s obzirom na to da je Poljska, država članica koja je dodijelila potporu, imala interese koji su suprotstavljeni onima društva Autostrada Wielkopolska te je sama tvrdila da prijavljena mjera čini državnu potporu nespojivu s unutarnjim tržištem. U tom je kontekstu bilo osobito važno da Komisija omogući društvu Autostrada Wielkopolska da učinkovito iznese svoja očitovanja. Ta se postupovna obveza nametala tim više što je društvo Autostrada Wielkopolska imalo pravo na naknadu štete zbog izuzimanja od plaćanja cestarine te što se pred nacionalnim sudovima vodio spor između njega i Poljske o opsegu te naknade štete. Opći sud zaključio je da je, u takvoj situaciji, Komisijina obveza bila da dokaže poseban oprez kad je riječ o poštovanju prava društva Autostrada Wielkopolska da bude uključeno u upravni postupak.
U tom pogledu, Opći sud je istaknuo da, iako je Komisija u Službenom listu objavila odluku o pokretanju formalnog postupka te je tom prilikom pozvala društvo Autostrada Wielkopolska da iznese svoja očitovanja, ona nakon toga društvu Autostrada Wielkopolska tijekom razdoblja od otprilike tri godine koje je prethodilo donošenju pobijane odluke više nije omogućila da iznese svoja očitovanja, iako je, nasuprot tomu, u nekoliko navrata razmijenila pismena s Poljskom. Opći sud smatrao je da je Komisija društvu Autostrada Wielkopolska trebala ponovno omogućiti da iznese svoja očitovanja, uzimajući u obzir trajanje i intenzitet prepiske s Poljskom nakon donošenja odluke o pokretanju postupka. Iz toga je zaključio da Komisija nije dokazala poseban oprez na koji je u ovom slučaju bila obvezna.
U pogledu okolnosti ovog slučaja, Opći sud je ipak smatrao da taj propust Komisije da uključi društvo Autostrada Wielkopolska u prepisku s Poljskom nakon donošenja odluke o pokretanju formalnog postupka nije takvo da dovodi do poništenja pobijane odluke. U tom pogledu, Opći sud utvrdio je da je Komisija u odluci o pokretanju postupka dostatno odredila okvir svojeg ispitivanja te je time društvu Autostrada Wielkopolska omogućila da joj proslijedi sve korisne informacije o činjenicama – i njihovoj pravnoj kvalifikaciji – koje su se pokazale odlučujućima u pobijanoj odluci. Također je smatrao da nije utvrđeno da bi, da je društvo Autostrada Wielkopolska bilo uključeno u spomenutu prepisku između Komisije i Poljske, Komisijina pravna ocjena iz potonje odluke mogla biti drukčija.