Presuda Suda (deseto vijeće) od 21. ožujka 2018. – Podilă i dr.
(spojeni predmeti C-133/17 i C-134/17)(1)
„Zahtjev za prethodnu odluku – Direktiva 89/391/EEZ – Sigurnost i zdravlje radnika na radu – Klasifikacija radnog mjesta na kojem su radnici izloženi točno određenim ili posebnim uvjetima – Procjena rizika za sigurnost i zdravlje na radu – Obveze poslodavca”
Socijalna politika – Zaštita sigurnosti i zdravlja radnika – Direktiva 89/391 o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja radnika na radu – Područje primjene –Izračun starosne mirovine u skladu s klasifikacijom njihovih aktivnosti u različite skupine rizičnosti – Nacionalni propis koji određuje stroge rokove i postupke koji nacionalnim sudovima ne dopuštaju reviziju ili utvrđenje navedene klasifikacije – Izuzeće, također i u pogledu čl. 114. st. 3. UFEU-a, čl. 151. UFEU-a i čl. 153. UFEU-a
(Čl. 114. st. 3. UFEU-a, čl. 151. UFEU-a i čl. 153. UFEU-a ; Direktiva Vijeća 89/391, čl. 9. st. 1. i 2. i čl. 11. st. 6.)
(t. 37., 38., 42.-45. i izreka)
Izreka
Članak 114. stavak 3. i članke 151. i 153. UFEU-a kao i odredbe Direktive Vijeća 89/391/EEZ od 12. lipnja 1989. o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja radnika na radu treba tumačiti na način da se ne primjenjuju na nacionalni propis, poput onog u glavnom postupku, koji određuje stroge rokove i postupke koji nacionalnim sudovima ne dopuštaju reviziju ili utvrđenje klasifikacije aktivnosti radnika u različite skupine rizičnosti, na temelju koje se računaju starosne mirovine tih radnika.