PRESUDA SUDA (drugo vijeće)
19. rujna 2019.(*)
„Zahtjev za prethodnu odluku – Usklađivanje zakonodavstava – Motorna vozila – Uredba (EZ) br. 715/2007 – Članak 6. stavak 1. prva rečenica – Podaci za popravak i održavanje vozila – Obveze proizvođača prema neovisnim operatorima – Neograničen pristup tim podacima u normiranom formatu – Načini – Zabrana diskriminacije”
U predmetu C‑527/18,
povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a, koji je uputio Bundesgerichtshof (Savezni vrhovni sud, Njemačka), odlukom od 21. lipnja 2018., koju je Sud zaprimio 13. kolovoza 2018., u postupku
Gesamtverband Autoteile‑Handel eV
protiv
KIA Motors Corporation,
SUD (drugo vijeće),
u sastavu: A. Arabadjiev, predsjednik vijeća, T. von Danwitz, C. Vajda, P. G. Xuereb (izvjestitelj) i A. Kumin, suci,
nezavisni odvjetnik: M. Szpunar,
tajnik: A. Calot Escobar,
uzimajući u obzir pisani postupak,
uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:
– za Gesamtverband Autoteile‑Handel eV, M. Sacré, Rechtsanwalt,
– za KIA Motors Corporation, T. Kopp, R. Polley i W. Holzapfel, Rechtsanwälte,
– za Europsku komisiju, M. Huttunen, J. Hradil i A. C. Becker, u svojstvu agenata,
odlučivši, nakon što je saslušao nezavisnog odvjetnika, da u predmetu odluči bez mišljenja,
donosi sljedeću
Presudu
1 Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 6. stavka 1. prve rečenice Uredbe (EZ) br. 715/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2007. o homologaciji tipa motornih vozila u odnosu na emisije iz lakih osobnih i gospodarskih vozila (Euro 5 i Euro 6) i pristupu podacima za popravke i održavanje vozila (SL 2007., L 171, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 30., str. 284.).
2 Zahtjev je upućen u okviru spora između Gesamtverband Autoteile‑Handel eV (u daljnjem tekstu: Gesamtverband), njemačkog sektorskog udruženja veleprodaje dijelova za motorna vozila, i KIA Motors Corporation (u daljnjem tekstu: KIA), južnokorejskog proizvođača automobila, jer je taj proizvođač neovisnim operatorima odbio dati pristup podacima za popravak i održavanje vozila u formatu koji omogućuje elektroničku obradu.
Pravni okvir
Pravo Unije
Uredba br. 715/2007
3 Uvodna izjava 8. Uredbe br. 715/2007 propisuje:
„Pristup bez ograničenja podacima za popravak vozila, preko normiranog obrasca koji se može upotrijebiti za pronalaženje tehničkih informacija, i učinkovito natjecanje na tržištu usluga informiranja o popravku i održavanju vozila potrebni su za poboljšanje djelovanja unutarnjeg tržišta, posebno u pogledu slobodnog protoka roba, slobode poslovnog nastana i slobode pružanja usluga. Velik dio takvih podataka odnosi se na sustave ugrađene dijagnostike (OBD) i njihove interakcije s drugim sustavima vozila. Prikladno je utvrditi tehničke specifikacije koje bi internetske stranice proizvođača morale zadovoljavati, zajedno s ciljanim mjerama za osiguravanje primjerenog pristupa za mala i srednja poduzeća (SME). Zajedničke norme, dogovorene uz sudjelovanje zainteresiranih strana, poput [Organizacije za unaprjeđivanje strukturiranih informacijskih normi (OASIS)] formata, mogu olakšati razmjenu podataka između proizvođača i davatelja usluga. Zato je prikladno na početku zahtijevati uporabu tehničkih specifikacija u OASIS formatu i zadužiti Komisiju da uputi zahtjev u CEN/ISO [Europski odbor za normizaciju/Međunarodna organizacija za normizaciju] za daljnji razvoj tog formata u normu da bi ona pravodobno zamijenila OASIS format.”
4 U skladu s uvodnom izjavom 27. te uredbe, njezini su ciljevi „uspostavljanje unutarnjeg tržišta kroz uvođenje zajedničkih tehničkih zahtjeva koji se odnose na emisije iz motornih vozila i zajamčeni pristup podacima za popravak i održavanje za neovisne operatore na istoj osnovi kao i za ovlaštene trgovce i servisere”.
5 Članak 3. te uredbe, naslovljen „Definicije”, u točkama 14. i 15. propisuje:
„U ovoj Uredbi i njezinim provedbenim mjerama primjenjuju se sljedeće definicije:
[…]
14. ‚podaci o popravku i održavanju vozila’ znači svi podaci koji su potrebni za dijagnozu, servisiranje, pregled, periodično praćenje, popravak, ponovno programiranje ili ponovno postavljanje početnih postavki vozila, koje proizvođač osigurava svojim ovlaštenim trgovcima i servisima, uključujući sve kasnije izmjene takvih podataka. Te informacije uključuju i sve informacije potrebne za ugradnju dijelova ili opreme u vozila;
15. ‚neovisni operator’ znači poduzeća koja nisu ovlašteni trgovci i servisi koji su izravno ili neizravno uključeni u popravak i održavanje motornih vozila, a posebno servisi, proizvođači ili distributeri opreme, alata i zamjenskih dijelova za servise, izdavači tehničkih informacija, autoklubovi, operatori koji pružaju pomoć na cesti, operatori koji pružaju usluge tehničkih pregleda i ispitivanja, operatori koji obavljaju strukovnu poduku servisera, proizvođači i serviseri opreme za vozila na alternativna goriva”.
6 Članak 6. Uredbe br. 715/2007, naslovljen „Obveze proizvođača”, u stavku 1. određuje:
„Proizvođači osiguravaju neograničen i normiran pristup podacima za popravak i održavanje vozila neovisnim operatorima preko internetskih stranica korištenjem normiranog formata na lako pristupačan i brz način, i koji nije diskriminirajući u odnosu na isporučeni sadržaj i pristup odobren ovlaštenim trgovcima i servisima. Za lakše ostvarenje tog cilja podaci se moraju dostavljati na konzistentan način, a u prvom redu u skladu s tehničkim zahtjevima OASIS formata […]”
7 Članak 8. te uredbe, naslovljen „Provedbene mjere”, propisuje:
„Mjere potrebne za provedbu članka 6. i 7., koje su namijenjene izmjenama elemenata ove Uredbe koji nisu ključni, njezinim dopunjavanjem, moraju se donijeti u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom kako je predviđeno u članku 15. stavku 3. To uključuje definiciju i osuvremenjivanje tehničkih specifikacija koje se odnose na način kojim se prenose podaci o OBD‑u i popravku i održavanju vozila, uz posebnu pažnju posvećenu specifičnim potrebama SME‑a.”
Uredba br. 692/2008
8 Uredba Komisije (EZ) br. 692/2008 od 18. srpnja 2008. o provedbi i izmjeni Uredbe br. 715/2007 (SL 2008., L 199, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 24., str. 133.), izmijenjena je Uredbom Komisije (EU) br. 566/2011 od 8. lipnja 2011. (SL 2011., L 158, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 32., str. 234.; u daljnjem tekstu: Uredba br. 692/2008), radi, među ostalim, jačanja postupaka za razmjenu podataka o sastavnim dijelovima vozila između proizvođača vozila i neovisnih operatera.
9 Članak 13. stavak 1. Uredbe br. 692/2008, naslovljen „Pristup informacijama o OBD‑u vozila i za popravak i održavanje vozila”, određuje:
„Proizvođači moraju uvesti potrebne mjere i postupke u skladu s člancima 6. i 7. Uredbe [br. 715/2007] i Prilogom XIV. ovoj Uredbi, radi osiguravanja da su informacije […] za popravak i održavanje vozila lako dostupne.”
10 Točka 2.1. Priloga XIV. Uredbi br. 692/2008 glasi kako slijedi:
„Informacije […] za popravak i održavanje vozila koje su dostupne na internetskim stranicama trebaju slijediti tehničke specifikacije OASIS dokumenta SC2-D5, Format informacija za popravak automobila, […] i odjeljci 3.2., 3.5., (osim 3.5.2.), 3.6., 3.7. i 3.8. dokumenta OASIS SC1-D2, Specifikacije zahtjeva za popravak automobila, […], upotrebljavajući samo slobodno dostupne formate za tekst i grafiku ili formate koje je moguće pregledati i ispisati samo uporabom uobičajenih programskih rješenja, koja su slobodno dostupna, jednostavno se instaliraju i koja rade na operativnim računalnim sustavima koji se uobičajeno upotrebljavaju. […] Svatko tko želi dobiti pravo umnožavanja ili ponovne objave informacija treba pregovarati izravno s odgovarajućim proizvođačem. […]
Informacije o svim dijelovima vozila s kojima je vozilo izvorno opremljeno, određeno identifikacijskom oznakom vozila (VIN) i svim drugim dodatnim kriterijima kao što su razmak osovina, snaga motora, razina opreme ili dodatna oprema, i koji se mogu zamijeniti zamjenskim dijelovima koje nudi proizvođač svojim ovlaštenim servisima ili trgovcima ili trećim osobama upućivanjem na broj dijela izvorne opreme (original equipement – OE), moraju biti dostupne u bazi podataka koja je lako dostupna neovisnim operatorima.
Ta baza podatka mora sadržavati VIN, OE brojeve dijelova, naziv OE dijelova, podatke o valjanosti (početak i kraj valjanosti), upute za ugradbu i, prema potrebi, bitne značajke.
Informacije u bazama podataka moraju se redovito ažurirati. Ažuriranje obuhvaća posebno sve preinake koje se odnose na pojedinačna vozila nakon njihove proizvodnje, ako se te informacije šalju ovlaštenim trgovcima.”
Uredba br. 566/2011
11 Uvodna izjava 12. Uredbe br. 566/2011 glasi kako slijedi:
„U skladu s Uredbom [br. 715/2007] potrebna su dodatna pojašnjenja o pojedinostima informacija koje treba osigurati, da bi se osiguralo učinkovito natjecanje na tržištu informacijskih usluga za popravke i održavanje vozila kao i detaljno pojasniti da odgovarajuće informiranje obuhvaća i informacije koje je potrebno osigurati neovisnim operatorima, osim servisa, tako da se neovisno tržište popravljanja i održavanja vozila može u cijelosti natjecati s ovlaštenim trgovcima, bez obzira daje li proizvođač vozila te informacije ovlaštenim trgovcima i ovlaštenim servisima izravno.”
Njemačko pravo
12 Iz odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku proizlazi to da se Gesamtverband poziva na povredu određenih odredbi Gesetza gegen den unlauteren Wettbewerb (Zakon o zaštiti od nepoštenog tržišnog natjecanja), u verziji koja je bila na snazi do 10. prosinca 2015. (u daljnjem tekstu: stara verzija UWG‑a) i onoj koja je na snazi od tog datuma (u daljnjem tekstu: nova verzija UWG‑a).
13 Članak 4. točka 11. stare verzije UWG‑a propisivao je:
„Nepošteno djeluje posebice onaj tko
[…]
11. krši zakonsku odredbu čiji je cilj, među ostalim, uređenje ponašanja na tržištu u interesu tržišnih sudionika”.
14 Ta je odredba u novoj verziji UWG‑a zamijenjena njegovim člankom 3a, koji propisuje:
„Tko povrijedi zakonsku odredbu namijenjenu, među ostalim, uređenju ponašanja na tržištu u interesu njegovih sudionika, čini akt nepoštenog tržišnog natjecanja ako povreda može znatno nepovoljno utjecati na interese potrošača, drugih sudionika na tržištu i konkurenata.”
15 Prva rečenica stavka 1. članka 8. UWG‑a, i u staroj i u novoj verziji, omogućuje podnošenje tužbe protiv svake osobe čije je djelovanje na tržištu zabranjeno u smisla članaka 3. i 7. tog zakona, radi trenutačnog prestanka (uklanjanje) tog djelovanja, i u slučaju opasnosti od ponavljanja, radi prestanka tog djelovanja u budućnosti (suzdržavanje). U skladu s člankom 3. stavkom 1. stare verzije UWG‑a, radnje nepoštenog tržišnog natjecanja zabranjene su ako mogu znatno utjecati na interese konkurenata, potrošača ili drugih tržišnih sudionika. U skladu s člankom 3. stavkom 1. nove verzije UWG‑a radnje nepoštenog tržišnog natjecanja su zabranjene.
Glavni postupak i prethodna pitanja
16 Gesamtverband i neovisni operatori koji su njegovi članovi, kad je riječ o vozilima koje prodaje KIA, imaju puki pristup ograničen na čitanje baze podataka u kojoj su pohranjeni podaci o popravku i održavanju tih vozila, u smislu članka 3. točke 14. Uredbe br. 715/2007.
17 Gesamtverband je od KIA‑e, za sebe i svoje članove, zatražio također pristup podacima iz baze podataka u formatu koji omogućuje njihovu elektroničku obradu.
18 On je zatim od Landgerichta Frankfurt am Main (Zemaljski sud u Frankfurtu na Majni, Njemačka) zatražio da KIA‑i naloži da njemu i njegovim članovima stavi na raspolaganje te podatke u traženom formatu. Taj je sud KIA‑i izdao nalog u skladu sa zahtjevima Gesamtverbanda. Oberlandesgericht Frankfurt am Main (Visoki zemaljski sud u Frankfurtu na Majni, Njemačka) smatrao je prilikom odlučivanja o KIA‑inoj žalbi protiv prvostupanjske presude da se člankom 6. stavkom 1. Uredbe br. 715/2007 KIA‑i ne nalaže da Gesamtverbandu i njegovim članovima odobri pristup u formatu koji omogućuje elektroničku obradu podataka. Presudio je, kad je riječ o neovisnim operaterima, da se jedino mora osigurati puki pristup ograničen na čitanje tih podataka, pri čemu taj oblik stavljanja na raspolaganje ne čini diskriminaciju između tih operatera, s jedne strane, i trgovaca i servisa koji su ugovorno povezani s KIA‑om, s druge strane. Gesamtverband je protiv presude žalbenog suda podnio reviziju sudu koji je uputio zahtjev, Bundesgerichtshofu (Savezni vrhovni sud, Njemačka).
19 Sud koji je uputio zahtjev smatra da rješenje spora u kojem odlučuje ovisi o odgovoru na pitanje je li način na koji je KIA odlučila staviti predmetne podatke na raspolaganje neovisnim operaterima u skladu s člankom 6. stavkom 1. prvom rečenicom Uredbe br. 715/2007 ili, nasuprot tomu, zahtijeva li ta odredba da se takvi podaci stave na raspolaganje u formatu koji omogućuje elektroničku obradu.
20 Prema mišljenju suda koji je uputio zahtjev, čak i ako bi pristup podacima za popravak i održavanje vozila u formatu koji neovisnim operatorima omogućuje njihovu elektroničku obradu mogao imati pozitivan učinak na djelovanje unutarnjeg tržišta i promicanje učinkovitog tržišnog natjecanja na tržištu usluga informiranja o popravcima i održavanju vozila, ne čini se da obveza pružanja tih podataka neovisnim operaterima u formatu koji omogućuje elektroničku obradu proizlazi iz članka 6. stavka 1. prve rečenice Uredbe br. 715/2007 ni iz upućivanja na normu OASIS iz te odredbe. Sud koji je uputio zahtjev također navodi da bi se, imajući u vidu tekst prve i četvrte rečenice prvog stavka i drugog stavka točke 2.1. Priloga XIV. Uredbi br. 692/2008 i nastanak te točke 2.1., članak 6. stavak 1. prvu rečenicu Uredbe br. 715/2007 moglo tumačiti na način da proizvođač nije dužan staviti na raspolaganje predmetne podatke u formatu koji omogućuje elektroničku obradu. Takvo tumačenje, k tomu, potvrđuje Komisijina namjera da u novom uređenju okvirne uredbe o homologaciji tipa utvrdi obvezu pružanja podataka u računalno čitljivom obliku i elektronički obradivim redcima podataka.
21 Sud koji je uputio zahtjev dodaje da Sud također mora pojasniti doseg zabrane diskriminacije propisane u članku 6. stavku 1. prvoj rečenici Uredbe br. 715/2007, u situaciji poput one o kojoj je riječ u glavnom postupku, u kojoj je proizvođač automobila uključivanjem pružatelja informacijskih usluga otvorio dodatni informacijski kanal za distribuciju originalnih zamjenskih dijelova u korist ovlaštenih trgovaca i servisa.
22 Kad je riječ o informacijskim kanalima kojima neovisni operatori imaju pristup, sud koji je uputio zahtjev pojašnjava da KIA svoj katalog izvornih zamjenskih dijelova stavlja na raspolaganje poduzetniku LexCom, koji neovisnim operaterima omogućuje da na internetskom portalu „partslink24” tog poduzetnika pretražuju izvorne zamjenske dijelove KIA‑e pomoću VIN‑a vozila. Sud koji je uputio zahtjev primjećuje da Gesamtverband nije istaknuo da su podaci za popravak i održavanje motornih vozila koji su sadržani u informacijskim kanalima kojima trgovci i servisi koji su ugovorno povezani s KIA‑om imaju pristup potpuniji ili kvalitetniji od onih kojima neovisni operateri mogu pristupiti na KIA‑inu internetskom portalu.
23 U tim je okolnostima Bundesgerichtshof (Savezni vrhovni sud) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:
„1. Mora li proizvođač informacije koje mora osigurati neovisnim operatorima u skladu s člankom 6. stavkom 1. prvom rečenicom Uredbe br. 715/2007 pružiti u obliku koji omogućuje elektroničku obradu?
2. Radi li se o diskriminaciji neovisnih operatora koja je zabranjena člankom 6. stavkom 1. prvom rečenicom Uredbe br. 715/2007 ako proizvođač uključivanjem pružatelja informacijskih usluga otvori dodatni informacijski kanal za distribuciju originalnih zamjenskih dijelova preko ovlaštenih trgovaca i servisa?”
O prethodnim pitanjima
Prvo pitanje
24 Prvi pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 6. stavak 1. prvu rečenicu Uredbe br. 715/2007 tumačiti na način da proizvođačima automobila nalaže da neovisnim operatorima daju pristup podacima za popravak i održavanje vozila u obliku koji omogućuje elektroničku obradu.
25 Valja podsjetiti da u skladu s tom odredbom proizvođači osiguravaju neograničen i normiran pristup podacima za popravak i održavanje vozila neovisnim operatorima preko internetskih stranica korištenjem normiranog formata na lako pristupačan i brz način, i koji nije diskriminirajući u odnosu na isporučeni sadržaj i pristup odobren ovlaštenim trgovcima i servisima.
26 S tim u vezi, najprije valja utvrditi da tekst članka 6. stavka 1. prve rečenice Uredbe br. 715/2007 sam po sebi ne omogućuje da se odgovori na pitanje koje je postavio sud koji je uputio zahtjev, s obzirom na to da se, najprije, u njemu samo navodi to da se podaci moraju pružati u normiranom formatu, pri čemu se iz tog navoda ne može utvrditi trebaju li se ti podaci pružiti ograničeno na čitanje ili u formatu koji omogućuje elektroničku obradu.
27 Naime, iz uvodne izjave 8. i članka 6. stavka 1. druge rečenice Uredbe br. 715/2007 te prvog stavka točke 2.1. Priloga XIV. Uredbi br. 692/2008 proizlazi da normiranost formata treba razumjeti na način da dotični podaci trebaju biti u skladu s tehničkim zahtjevima norme OASIS kako bi se omogućilo pronalaženje relevantnih tehničkih informacija i razmjena podataka. Međutim, iz te norme ne proizlazi da ona proizvođačima automobila nalaže da pruže pristup predmetnim podacima u formatu koji omogućuje elektroničku obradu, i to tim manje što i puko čitanje i format koji omogućuje elektroničku obradu omogućuje pronalaženje željenih tehničkih informacija pri čemu se olakšava razmjena.
28 Zatim, iako, prema tekstu članka 6. stavka 1. prve rečenice Uredbe br. 715/2007 proizvođači imaju obvezu pružiti „neograničen pristup” podacima za popravak i održavanje vozila, njihovo pružanje za puko čitanje ne može se smatrati, suprotno onomu što ističu Gesamtverband i Komisija, kao ograničenje pristupa tim podacima. Naime, budući da ta odredba razlikuje, s jedne strane, pristup koji treba pružiti „neograničeno”, i, s druge strane, format u kojem se on mora odobriti, nepostojanje ograničenja odnosi se na sam sadržaj podataka koji se trebaju pružiti neovisnim operaterima, a ne na načine tog pružanja.
29 Naposljetku, činjenica da na temelju članka 6. stavka 1. prve rečenice Uredbe br. 715/2007, predmetni podaci moraju biti lako i brzo pristupačni, ne znači da oni moraju biti dostupni u formatu koji omogućuje elektroničku obradu. Isto se utvrđenje primjenjuje u vezi sa zahtjevom, koji proizlazi iz članka 6. stavka 1. druge rečenice Uredbe br. 715/2007, prema kojem se podaci moraju dostavljati na konzistentan način, a taj se cilj usto osigurava normiranošću formata.
30 Međutim, iz ustaljene sudske prakse Suda proizlazi da prilikom tumačenja odredbe prava Unije valja uzeti u obzir ne samo njezin tekst nego i kontekst u kojem se nalazi te ciljeve propisa kojeg je dio (vidjeti, među ostalim, presudu od 17. travnja 2018., Egenberger, C‑414/16, EU:C:2018:257, t. 44. i navedenu sudsku praksu). Nastanak odredbe prava Unije može se također pokazati važnim za njezino tumačenje (presuda od 10. prosinca 2018., Wightman i dr., C‑621/18, EU:C:2018:999, t. 47. i navedena sudska praksa).
31 Kao prvo, kad je riječ o kontekstu u kojem se nalazi članak 6. stavak 1. prva rečenica Uredbe br. 715/2007, valja podsjetiti da, prvo, prvi stavak točke 2.1. iz Priloga XIV. Uredbi 692/2008 propisuje da neovisni operater koji želi dobiti „pravo umnožavanja ili ponovne objave” predmetnih informacija, treba pregovarati izravno s odgovarajućim proizvođačem. Iz te odredbe proizlazi da se sama Komisija, kojoj članak 8. Uredbe br. 715/2007 povjerava obvezu donošenja mjera potrebnih za provedbu članka 6. te uredbe, oslonila na pretpostavku prema kojoj članak 6. stavak 1. prva rečenica Uredbe br. 715/2007 zahtijeva da pristup predmetnim podacima bude ograničen na puko čitanje.
32 Kao drugo, drugi stavak točke 2.1. iz Priloga XIV. Uredbi br. 692/2008 propisuje da se podaci za popravak i održavanje vozila stavljaju na raspolaganje u „bazi podataka”, pri čemu se ne navodi da se pristup tim podacima treba pružiti u formatu koji omogućuje elektroničku obradu. Iz toga slijedi da jedina obveza koja je proizvođaču naložena tom odredbom jest ona da uspostavi bazu podataka. Stoga načini na koji se neovisni operateri mogu upoznati s podacima koji se nalaze u takvoj bazi podataka, tj. činjenica da imaju pristup za puko čitanje tih podataka ili da raspolažu formatom koji omogućuju elektroničku obradu, nisu uređeni tom točkom 2.1.
33 Usto, točno je da je, tijekom izrade Uredbe 566/2011, Komisija predvidjela izmjenu točke 2.1. iz Priloga XIV. Uredbi br. 692/2008 radi nalaganja pristupa predmetnim podacima, ili barem nekima od njih, u formatu koji omogućuje njihovu elektroničku obradu. No, taj Komisijin prijedlog nije preuzet u konačnoj verziji Uredbe br. 566/2011. Budući da je, prema uvodnoj izjavi 12. Uredbe br. 566/2011, Komisija navela da su „[u] skladu s Uredbom [br. 715/2007] potrebna […] dodatna pojašnjenj[a] o pojedinostima informacija koje treba osigurati”, iz toga slijedi da je Komisija na taj datum smatrala da, s jedne strane, članak 6. stavak 1. prva rečenica Uredbe br. 715/2007 ne zahtijeva pružanje predmetnih podataka u formatu koji omogućuje elektroničku obradu i, s druge strane, da nije potrebno uvesti takvu obvezu Uredbom br. 566/2011.
34 K tomu, kad je riječ o argumentu Gesamtverbanda, prema kojem je Uredba (EU) 2018/858 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o homologaciji i nadzoru tržišta motornih vozila i njihovih prikolica te sustavâ, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila, o izmjeni uredaba (EZ) br. 715/2007 i (EZ) br. 595/2009 te o stavljanju izvan snage Direktive 2007/46/EZ (SL 2018., L 151, str. 1.), koja je u skladu sa svojim člankom 91. primjenjiva od 1. rujna 2020., relevantna za tumačenje članka 6. stavka 1. prve rečenice Uredbe br. 715/2007, dovoljno je navesti da je tek tijekom zakonodavnog postupka vezanog uz Uredbu 2018/858 uvedena obveza pružanja neovisnim operaterima podataka za popravak i održavanje vozila u formatu koji omogućuje elektroničku obradu, a koja se sada nalazi u njezinu članku 61. stavku 1. Iz toga slijedi da se ne može smatrati da je takva obveza već bila određena Uredbom br. 715/2007.
35 Kao drugo, kad je riječ o ciljevima koje slijedi Uredba br. 715/2007, iz njezinih uvodnih izjava 8. i 27. proizlazi da je njezin cilj, osiguravajući osobito neograničen pristup predmetnim podacima, uspostavljanje i poboljšanje djelovanja unutarnjeg tržišta na način da se osigura učinkovito natjecanje na tržištu usluga popravaka i održavanja vozila i na tržištu usluga informiranja o popravku i održavanju vozila. Taj cilj također proizlazi u biti iz uvodne izjave 12. Uredbe br. 566/2011.
36 U tom pogledu, valja utvrditi da, iako činjenica odobravanja pristupa predmetnim podacima na način koji omogućuje njihovu elektroničku obradu tim operaterima olakšava njihovu upotrebu i stoga doprinosi osiguranju učinkovitog natjecanja na svakom od tih tržišta te pravilnom djelovanju unutarnjeg tržišta, ništa ne upućuje na to da bi se ti ciljevi mogli postići samo ako se proizvođače automobila obveže na pružanje pristupa predmetnim podacima u takvom formatu.
37 S obzirom na navedeno, na prvo pitanje valja odgovoriti da članak 6. stavak 1. prvu rečenicu Uredbe br. 715/2007 treba tumačiti na način da proizvođačima automobila ne nalaže da neovisnim operatorima daju pristup podacima za popravak i održavanje vozila u obliku koji omogućuje elektroničku obradu.
Drugo pitanje
38 Drugim pitanjem sud koji je uputio zahtjev pita se treba li članak 6. stavak 1. prvu rečenicu Uredbe br. 715/2007 tumačiti na način da činjenica da proizvođač automobila uključivanjem pružatelja informacijskih usluga otvori dodatni informacijski kanal za distribuciju originalnih zamjenskih dijelova u korist ovlaštenih trgovaca i servisa čini diskriminirajući pristup prema neovisnim operaterima u odnosu na pristup koji imaju ovlašteni trgovci i servisi u smislu te odredbe.
39 S tim u vezi, valja podsjetiti da iz članka 6. stavka 1. prve rečenice Uredbe br. 715/2007 proizlazi da pristup predmetnim podacima koji se odobrava neovisnim operaterima ne smije biti diskriminirajući u odnosu na pristup odobren ovlaštenim trgovcima i servisima, u smislu da potonji ne smiju biti stavljeni u povoljniji položaj u vezi sa sadržajem podataka koji su stavljeni na raspolaganje i načinima na koji im se pristupa.
40 U glavnom predmetu, Gesamtverband ističe da neovisni serviseri koji pretražuju internetsku stranicu „ partslink24” poduzetnika LexCom, kad je riječ o zamjenskim dijelovima koji se upotrebljavaju za vozila marke KIA, mogu pronaći samo izvorne zamjenske dijelove KIA‑inih ovlaštenih trgovaca, što za te potonje može biti prednost. No, nije riječ o diskriminaciji u smislu članka 6. stavka 1. prve rečenice Uredbe br. 715/2007, koja se odnosi samo na odobreni pristup predmetnim podacima, s jedne strane, neovisnim operaterima i, s druge strane, ovlaštenim trgovcima i servisima. Međutim, iz objašnjenja koja je naveo sud koji je uputio zahtjev proizlazi da Gesamtverband nije istaknuo da bi trgovci i servisi koji su ugovorno povezani s KIA‑om na internetskom portalu LexCom imali pristup podacima za popravak i održavanje vozila koji bi bili potpuniji ili kvalitetniji od onih kojima neovisni operatori mogu pristupiti na KIA‑inu internetskom portalu.
41 S obzirom na prethodno navedeno, na drugo pitanje valja odgovoriti da članak 6. stavak 1. prvu rečenicu Uredbe br. 715/2007 treba tumačiti na način da činjenica da proizvođač automobila uključivanjem pružatelja informacijskih usluga u korist ovlaštenih trgovaca i servisa otvori dodatni informacijski kanal za distribuciju originalnih zamjenskih dijelova preko ovlaštenih trgovaca i servisa ne čini pristup neovisnih operatera koji bi bio diskriminirajući u odnosu na pristup koji imaju ovlašteni trgovci i servisi, u smislu te odredbe, pod uvjetom da neovisni operateri usto imaju pristup koji nije diskriminirajući podacima za popravak i održavanje motornih vozila u odnosu na pruženi sadržaj i pristup koji je odobren ovlaštenim trgovcima i servisima.
Troškovi
42 Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.
Slijedom navedenog, Sud (drugo vijeće) odlučuje:
1. Članak 6. stavak 1. prvu rečenicu Uredbe (EZ) br. 715/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2007. o homologaciji tipa motornih vozila u odnosu na emisije iz lakih osobnih i gospodarskih vozila (Euro 5 i Euro 6) i pristupu podacima za popravke i održavanje vozila, treba tumačiti na način da proizvođačima automobila ne nalaže da neovisnim operatorima daju pristup podacima za popravak i održavanje vozila u obliku koji omogućuje elektroničku obradu.
2. Članak 6. stavak 1. prvu rečenicu Uredbe (EZ) br. 715/2007 treba tumačiti na način da činjenica da proizvođač automobila uključivanjem pružatelja informacijskih usluga u korist ovlaštenih trgovaca i servisa otvori dodatni informacijski kanal za distribuciju originalnih zamjenskih dijelova preko ovlaštenih trgovaca i servisa ne čini pristup neovisnih operatera koji bi bio diskriminirajući u odnosu na pristup koji imaju ovlašteni trgovci i servisi, u smislu te odredbe, pod uvjetom da neovisni operateri usto imaju pristup koji nije diskriminirajući podacima za popravak i održavanje motornih vozila u odnosu na pruženi sadržaj i pristup koji je odobren ovlaštenim trgovcima i servisima.
Potpisi