Žalba koju je 23. veljače 2021. podnio Universität Bremen protiv rješenja Općeg suda (osmo vijeće) od 16. prosinca 2020. u predmetu T-660/19, Universität Bremen/Izvršna agencija za istraživanje

(predmet C-110/21 P)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Žalitelj: Universität Bremen (zastupnik: C. Schmid, sveučilišni profesor)

Druga stranka u postupku: Izvršna agencija za istraživanje

Žalbeni zahtjevi

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

ukine rješenje Općeg suda Europske unije (osmo vijeće) od 16. prosinca 2020. u predmetu T-660/19, Universität Bremen/Izvršna agencija za istraživanje;

vrati predmet na meritorno odlučivanje Općem sudu, po mogućnosti nekom drugom vijeću;

utvrdi da je zastupanje Universitäta Bremen po sveučilišnom profesoru Christophu Schmidu u predmetu T-660/19 valjano u skladu s člankom 19. stavkom 7. Statuta Suda Europske unije;

podredno, u slučaju da se ne utvrdi valjanost zastupanja po navedenom sveučilišnom profesoru, utvrdi da je Universität Bremen ovlašten preuzeti postupak pred Općim sudom u predmetu T-660/19 u stanju u kojemu se postupak nalazi i s njim nastaviti, zastupan po odvjetniku koji ispunjava pretpostavke iz članka 19. stavaka 3. i 4. Statuta;

odlučivanje o troškovima rezervira za konačnu odluku Općeg suda, uz uvjet da tuženik, neovisno o odluci Općeg suda, snosi troškove dosadašnjeg postupka po tužbi i žalbenog postupka ili da – podredno – svaka stranka snosi vlastite troškove u dosadašnjem postupku; u obama slučajevima, naloži da se bez odgode izvrši povrat naknade koju je na ime odvjetničkih troškova u postupku pred Općim sudom tužitelj platio tuženiku.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Žalitelj tvrdi da je njegova tužba za poništenje odluke Izvršne agencije za istraživanje Ares(2019) 4590599 od 16. srpnja 2019 pobijanim rješenjem pogrešno odbačena kao očito nedopuštena zbog nevaljanog pravnog zastupanja po sveučilišnom profesoru Christophu Schmidu, u skladu s člankom 126. Poslovnika Općeg suda. Prema žaliteljevu stajalištu, ovo je rješenje zahvaćeno pogreškama koje se tiču prava. Kao prvo, Opći je sud zanemario činjenicu da su sveučilišni profesori, koji su ovlašteni na zastupanje u skladu s pravom svoje matične države, privilegirani kao zastupnici na temelju teksta i unutarnjeg sustava članka 19. stavka 7. Statuta Suda Europske unije te ne moraju ispunjavati pretpostavke autonomnog pojma odvjetnika iz članka 19. stavaka 3. i 4. Statuta. Kao drugo – i podredno – Opći sud trebao je, u skladu s temeljnim pravom na saslušanje iz članka 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima i iz članka 6. stavka 1. EKLJP-a te u skladu s načelom proporcionalnosti, u svakom slučaju dati naznaku o problemima dopuštenosti ili se takva naznaka trebala barem nalaziti na internetskim stranicama Općeg suda, na primjer, u „Podsjetniku za tužbu”.

____________