Zahtjev za prethodnu odluku koji je 18. ožujka 2022. uputio Rayonen sad Lukovit (Bugarska) – kazneni postupak

(predmet C-209/22)

Jezik postupka: bugarski

Sud koji je uputio zahtjev

Rayonen sad Lukovit (Bugarska)

Stranke glavnog postupka

Rayonna prokuratura Lovech, teritorialno otdelenie Lukovit

Prethodna pitanja

Je li situacija u kojoj su se tijekom istrage kaznenog djela u vezi s posjedovanjem narkotika protiv fizičke osobe osumnjičene za posjedovanje narkotika primijenile prisilne mjere u obliku osobne pretrage ili zapljene obuhvaćena područjem primjene Direktive 2013/48/EU¹ o pravu na pristup odvjetniku u kaznenom postupku i u postupku na temelju europskog uhidbenog naloga te o pravu na obavješćivanje treće strane u slučaju oduzimanja slobode i na komunikaciju s trećim osobama i konzularnim tijelima te Direktive 2012/13/EU² o pravu na informiranje u kaznenom postupku?

U slučaju potvrdnog odgovora na prvo prethodno pitanje koji je status takve osobe u smislu navedenih direktiva ako nacionalnim pravom nije predviđen pojam „osumnjičenika” i ako se u službenoj obavijesti ne utvrdi svojstvo osobe kao „okrivljenik” te treba li se takvoj osobi osigurati pravo na informiranje u kaznenom postupku kao i pravo na pristup odvjetniku?

Je li načelom zakonitosti i zabranom arbitrarnosti dopuštena nacionalna odredba poput članka 219. stavka 2. Nakazatelno-procesualenog kodeksa (Zakonik o kaznenom postupku, u daljnjem tekstu: ZKP), kojom se propisuje da istražno tijelo može utvrditi svojstvo osobe kao okrivljenika prilikom sastavljanja zapisnika o prvoj istražnoj radnji izvršenoj protiv nje ako nacionalnim pravom nije predviđen pojam „osumnjičenika” i ako prava obrane nastaju tek u trenutku u kojem je službeno utvrđeno svojstvo osobe kao „okrivljenika”, što je pak obuhvaćeno diskrecijskom ovlasti istražnog tijela, te ugrožavaju li se takvim nacionalnim postupkom djelotvorno ostvarivanje i bit prava na pristup odvjetniku iz članka 3. stavka 3. točke (b) Direktive 2013/48/EU?

Je li načelom korisnog učinka prava Unije dopuštena nacionalna praksa na temelju koje se sudskim nadzorom prisilnih mjera radi prikupljanja dokaza, uključujući osobnu pretragu i zapljenu tijekom istrage, ne omogućuje provjera je li počinjena dovoljno ozbiljna povreda temeljnih prava osumnjičenika i optuženika zajamčenih člankom 47. i člankom 48. Povelje Europske unije o temeljnim pravima te Direktivom 2013/48/EU i Direktivom 2012/13/EU?

Jesu li načelom vladavine prava dopuštene nacionalne odredbe i sudska praksa na temelju kojih sud nije ovlašten ispitivati utvrđivanje svojstva osobe kao okrivljenika, iako se prava obrane priznaju fizičkoj osobi upravo i isključivo na temelju tog formalnog akta ako su protiv nje provedene prisilne mjere u svrhu istrage?

____________

¹ SL 2013., L 294, str. 1.

¹ SL 2012., L 142, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 15., str. 48.)