Presuda Općeg suda od 7. studenoga 2014. – Banco Santander i Santusa protiv Komisije
(Predmet T-399/11)1
(„Državne potpore – Odredbe o porezu na dobit kojima se poduzetnicima porezno rezidentnima u Španjolskoj dopušta amortizacija goodwilla koji proizlazi iz stjecanja udjela u poduzetnicima porezno rezidentnima u inozemstvu – Odluka kojom se taj sustav kvalificira kao državna potpora, ta potpora proglašava nespojivom s unutarnjim tržištem i nalaže njezin povrat – Pojam državne potpore – Selektivni karakter – Utvrđivanje kategorije poduzetnika koje se tom mjerom stavlja u povoljniji položaj – Nepostojanje – Nepoštovanje članka 107. stavka 1. UFEU-a“)
Jezik postupka: španjolski
Stranke
Tužitelji: Banco Santander, SA (Santander, Španjolska); i Santusa Holding, SL (Boadilla del Monte, Španjolska) (zastupnici: J. Buendía Sierra, E. Abad Valdenebro, M. Muñoz de Juan i R. Calvo Salinero, a potom J. Buendía Sierra, E. Abad Valdenebro i R. Calvo Salinero, odvjetnici)
Tuženik: Europska komisija (zastupnici: R. Lyal, C. Urraca Caviedes i P. Němečková, agenti)PredmetZahtjev za poništenje članka 1. stavka 1. i članka 4. Odluke Komisije 2011/282/EU od 12. siječnja 2011. o poreznoj amortizaciji financijskog goodwilla za stjecanja inozemnih udjela C 45/07 (ex NN 51/07, ex CP 9/07) koju provodi Španjolska (SL L 135, str. 1.) [neslužbeni prijevod].IzrekaČlanak 1. stavak 1. i članak 4. Odluke Komisije 2011/282/EU od 12. siječnja 2011. o poreznoj amortizaciji financijskog goodwilla za stjecanja inozemnih udjela C 45/07 (ex NN 51/07, ex CP 9/07) koju provodi Španjolsk
a poništ
avaju se. Europskoj komisiji nalaže se snošenje troškova.