Predmet T‑754/14

Michael Efler i dr.

protiv

Europske komisije

„Institucijsko pravo – Europska građanska inicijativa – Transatlantsko partnerstvo za trgovinu i ulaganja – Sveobuhvatni gospodarski i trgovinski sporazum – Očito nepostojanje ovlasti Komisije – Prijedlog pravnog akta Unije za provedbu Ugovorâ – Članak 11. stavak 4. UEU‑a – Članak 2. stavak 1. i članak 4. stavak 2. točka (b) Uredbe (EU) br. 211/2011 – Jednako postupanje”

Sažetak – Presuda Općeg suda (prvo vijeće) od 10. svibnja 2017.

1.      Građanstvo Unije – Prava građana – Podnošenje građanske inicijative – Uredba br. 211/2011 – Područje primjene – Pravni akti Unije – Pojam – Odluka Vijeća kojom se ovlašćuje na pokretanje pregovora radi sklapanja međunarodnog sporazuma – Uključenost

(čl. 2. UEU‑a i čl. 11. st. 4. UEU‑a; čl. 207. st. 3. i 4. UFEU‑a, čl. 218. UFEU‑a i čl. 288. st. 4. UFEU‑a; Uredba Europskog parlamenta i Vijeća br. 211/2011, čl. 2. st. 1. i čl. 4. st. 2. t. (b))

2.      Građanstvo Unije – Prava građana – Podnošenje građanske inicijative – Uredba br. 211/2011 – Predmet građanske inicijative – Sprječavanje sklapanja međunarodnog sporazuma kojim se može izmijeniti pravni poredak Unije – Dopuštenost – Povreda načela institucionalne ravnoteže – Nepostojanje

(čl. 11. st. 4. UEU‑a; Uredba Europskog parlamenta i Vijeća br. 211/2011, čl. 2. st. 1.)

1.      Pojam pravnog akta u smislu članka 11. stavka 4. UEU‑a i članka 2. stavka 1. Uredbe br. 211/2011 o građanskoj inicijativi i članka 4. stavka 2. točke (b) iste uredbe ne može se, zbog nepostojanja suprotnih naznaka, shvatiti na način da obuhvaća samo konačne pravne akte Unije koji proizvode pravne učinke prema trećima. Niti tekst navedenih odredbi niti njihov cilj ne opravdavaju zaključak da je odluka kojom se ovlašćuje na pokretanje pregovora radi sklapanja međunarodnog sporazuma koja je donesena na temelju članka 207. stavaka 3. i 4. i članka 218. UFEU‑a i koja očito predstavlja odluku u smislu članka 288. četvrtog stavka UFEU‑a isključena iz pojma pravnog akta za potrebe europske građanske inicijative.

Naprotiv, načelo demokracije koje je, kao što to osobito proizlazi iz preambule Ugovora o EU‑u i članka 2. UEU‑a te iz preambule Povelje Europske unije o temeljnim pravima, jedno od temeljnih vrijednosti na kojima počiva Unija, kao i cilj koji se posebno želi ostvariti mehanizmom europske građanske inicijative, a koji se sastoji od unapređenja demokratskog djelovanja Unije na način da se svakom građaninu daje opće pravo na sudjelovanje u demokratskom životu, nalažu tumačenje pojma pravnog akta koje uključuje pravne akte kao što je to odluka o pokretanju pregovora radi sklapanja međunarodnog sporazuma kojim se očito namjerava izmijeniti pravni poredak Unije.

(t. 35.‑37.)

2.      Propisi koji se odnose na europsku građansku inicijativu nikako ne sugeriraju da građani ne mogu sudjelovati u sprečavanju usvajanja pravnog akta. Dakako, iako članak 11. stavak 4. UEU‑a i članak 2. stavak 1. Uredbe br. 211/2011 o građanskoj inicijativi propisuju da predmetni pravni akt mora doprinijeti provedbi Ugovorâ, upravo se o tome radi kod akata koji imaju za cilj sprječavanje sklapanja međunarodnih sporazuma kojima se namjerava izmijeniti pravni poredak Unije.

U tom pogledu, sudjelovanje u demokratskom životu Unije koje se želi ostvariti mehanizmom europske građanske inicijative očito uključuje mogućnost zahtijevanja izmjena pravnih akata na snazi ili njihovo povlačenje, u cijelosti ili djelomično. Prema tome, nije nikako opravdano isključivanje iz demokratske debate ni pravnih akata kojima se namjerava povući odluka kojom se ovlašćuje na pokretanje pregovora radi sklapanja međunarodnog sporazuma ni akata kojima je cilj spriječiti potpisivanje i sklapanje takvog sporazuma, koji neosporno proizvode samostalne pravne učinke na način da sprječavaju, po potrebi, najavljenu izmjenu prava Unije.

Nadalje, prijedlog europske građanske inicijative kojim se Vijeću predlaže da ukine ovlaštenje za pregovore oko međunarodnog ugovora i da ne sklopi drugi međunarodni sporazum, nikako ne predstavlja nedopušteno uplitanje u tijek zakonodavnog postupka, nego je izraz djelotvornog sudjelovanja građana Unije u demokratskom životu Unije a da se ne dovodi u pitanje institucionalna ravnoteža koja se želi ostvariti Ugovorima.

(t. 41.- 43., 47.)