Predmet T‑160/13
Bank Mellat
protiv
Vijeća Europske unije
„Zajednička vanjska i sigurnosna politika – Mjere ograničavanja protiv Irana – Ograničenja prijenosa financijskih sredstava iranskih financijskih institucija – Nadležnost Općeg suda – Tužba za poništenje – Regulatorni akt koji ne podrazumijeva provedbene mjere – Izravni utjecaj – Pravni interes – Dopuštenost – Proporcionalnost – Obveza obrazlaganja – Pravna jamstva iz članka 215. stavka 3. UFEU‑a – Pravna sigurnost – Zabrana proizvoljnosti – Povreda temeljnih prava”
Presuda Općeg suda (prvo vijeće) od 2. lipnja 2016.?II – 0000
Sažetak – Presuda Općeg suda (prvo vijeće) od 2. lipnja 2016.
1. Europska unija – Sudski nadzor zakonitosti akata institucija – Mjere ograničavanja protiv Irana – Mjere donesene u okviru sprečavanja širenja nuklearnog oružja – Nadležnost suda Unije – Mjere ograničavanja opće prirode čije je područje primjene određeno upućivanjem na objektivne kriterije – Isključenje
(čl. 19. UEU‑a; čl. 275. UFEU‑a; Odluka Vijeća 2012/635/ZVSP, čl. 1., t. 6.)
2. Europska unija – Sudski nadzor zakonitosti akata institucija – Mjere ograničavanja protiv Irana – Mjere donesene u okviru sprečavanja širenja nuklearnog oružja – Nadležnost suda Unije – Akt donesen na temelju članka 215. UFEU‑a – Uključenost
(ćl. 19. UEU‑a; čl. 215. i 275. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 1263/2012, čl. 1., t. 15.)
3. Tužba za poništenje – Fizičke ili pravne osobe – Pojam regulatornog akta u smislu članka 263. četvrtog stavka UFEU‑a – Svi akti opće primjene osim zakonodavnih akata – Opća uredba Vijeća donesena na temelju članka 215. UFEU‑a – Uključenost
(čl. 215. i 263., st. 4. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 1263/2012, čl. 1., t. 15.)
4. Tužba za poništenje – Fizičke ili pravne osobe – Regulatorni akti – Akti koji ne podrazumijevaju provedbene mjere i izravno se odnose na tužitelja – Kumulativni uvjeti – Akt koji se ne odnosi izravno na tužitelja – Nedopuštenost
(čl. 263., st. 4., UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 267/2012, čl. 30.a i 30.b, st. 3., podst. 1., kako je izmijenjena Uredbom br. 1263/2012)
5. Tužba za poništenje – Fizičke ili pravne osobe – Pravni interes – Nužnost stvarnog i postojećeg interesa – Ocjena u trenutku podnošenja tužbe – Tužba protiv akta kojim se predviđaju mjere ograničavanja – Tužitelj koji je obuhvaćen drugim, strožim mjerama ograničavanja – Poništenje navedenih strožih mjera prije podnošenja tužbe – Učinci presude o poništenju koji su suspendirani do odluke o žalbi – Dopuštenost
(čl. 263., st. 4., UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 1263/2012, čl. 1., t. 15.)
6. Zajednička vanjska i sigurnosna politika – Mjere ograničavanja protiv Irana – Pravna osnova – Mjere ograničavanja predviđene odlukom donesenom na temelju članka 29. UEU‑a i uredbe utemeljene na članku 215. UFEU‑a – Nužnost mjera ograničavanja predviđenih navedenom uredbom – Ocjena u pogledu odluke donesene na temelju članka 29. UEU‑a
(čl. 29. UEU‑a; čl. 215., st. 1., UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 1263/2012, čl. 1., t. 15.)
7. Pravo Europske unije – Načela – Proporcionalnost – Zabrana gospodarske aktivnosti – Proporcionalnost – Kriteriji za ocjenu
(Uredba Vijeća br. 1263/2012, čl. 1. t. 15.)
8. Europska unija – Sudski nadzor zakonitosti akata institucija – Mjere ograničavanja protiv Irana – Mjere donesene u okviru sprečavanja širenja nuklearnog oružja – Doseg nadzora – Opći akt koji sadržava odredbe koje se izravno odnose na tužitelja, bez provedbenih mjera – Diskrecijska ovlast institucija – Sudski nadzor koji se proširuje na opća načela prava Unije
(Uredba Vijeća br. 1263/2012, čl. 1., t. 15.)
9. Zajednička vanjska i sigurnosna politika – Mjere ograničavanja protiv Irana – Ograničenja prijenosa financijskih sredstava iranskih financijskih institucija – Sudski nadzor zakonitosti – Načelo proporcionalnosti – Prikladnost mjera ograničavanja – Mjere ograničavanja kojima se ostvaruje legitiman cilj zajedničke vanjske i sigurnosne politike
(Uredba Vijeća br. 1263/2012, čl. 1., t. 15.)
10. Zajednička vanjska i sigurnosna politika – Mjere ograničavanja protiv Irana – Ograničenja prijenosa financijskih sredstava iranskih financijskih institucija – Sudski nadzor zakonitosti – Načelo proporcionalnosti – Nužnost mjera ograničavanja
(Uredba Vijeća br. 1263/2012, čl. 1., t. 15.)
11. Zajednička vanjska i sigurnosna politika – Mjere ograničavanja protiv Irana – Ograničenja prijenosa financijskih sredstava iranskih financijskih institucija – Sudski nadzor zakonitosti – Načelo proporcionalnosti – Nerazmjernost mjera ograničavanja
(Uredba Vijeća br. 1263/2012, čl. 1., t. 15.)
12. Akti institucija – Obrazloženje – Obveza – Doseg – Mjere ograničavanja zamrzavanjem financijskih sredstava
(čl. 296. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 1263/2012)
13. Zajednička vanjska i sigurnosna politika – Mjere ograničavanja protiv Irana – Ograničenja prijenosa financijskih sredstava iranskih financijskih institucija – Obveza predviđanja pravnih jamstava
(čl. 215., st. 3., UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 1263/2012, čl. 1., t. 15.)
14. Zajednička vanjska i sigurnosna politika – Mjere ograničavanja protiv Irana – Ograničenja prijenosa financijskih sredstava iranskih financijskih institucija – Sudski nadzor zakonitosti – Načela pravne sigurnosti i jednakog postupanja – Povreda – Nepostojanje
(Uredba Vijeća br. 1263/2012, čl. 1., t. 15.)
1. Članak 1. točka 6. Odluke 2012/635 o izmjeni Odluke 2010/413 o mjerama ograničavanja protiv Irana nije sam po sebi odluka koja predviđa mjere ograničavanja protiv fizičkih odnosno pravnih osoba u smislu članka 275., stavka 2. UFEU‑a jer ta odredba sadržava općenite mjere čije je područje primjene određeno upućivanjem na objektivna mjerila, a ne upućivanjem na identificirane fizičke odnosno pravne osobe. Iz toga slijedi da Opći sud nije nadležan odlučivati, na temelju članka 275. UFEU‑a o prigovoru nezakonitosti koji se odnosi na članak 1. točku 6. Odluke 2012/635 u potporu tužbi za poništenje podnesenoj protiv članka 1. točke 15. Uredbe br. 1263/2012 o izmjeni Uredbe br. 267/2012 o mjerama ograničavanja protiv Irana, jer ta potonja odredba nije odluka kojom se predviđaju mjere ograničavanja protiv fizičkih odnosno pravnih osoba u smislu članka 275., stavka 2. UFEU‑a.
(t. 33., 34., 36., 38.)
2. Isključenje nadležnosti suda Unije predviđeno u članku 275. UFEU‑a ne smije se tumačiti na način da obuhvaća isključenje nadzora zakonitosti akta usvojenog na temelju članka 215. UFEU‑a, poput članka 1. točke 15. Uredbe br. 1263/2012 o izmjeni Uredbe br. 267/2012 o mjerama ograničavanja protiv Irana, koji nije obuhvaćen zajedničkom sigurnosnom i vanjskom politikom (ZVSP‑om), samo zato što je valjano usvajanje tog akta uvjetovano prethodnim donošenjem odluke koja jest dio ZVSP‑a. Naime, takvo bi tumačenje predmetnog isključenja bilo suprotno općoj nadležnosti dodijeljenoj Sudu u članku 19. UFEU‑a kao i posebnoj nadležnosti koja mu je izričito dodijeljena u članku 263. prvom, drugom i trećem stavku UFEU‑a.
(t. 39.)
3. Članak 1. točka 15. Uredbe br. 1263/2012 o izmjeni Uredbe br. 267/2012 o mjerama ograničavanja protiv Irana jest regulatorni akt u smislu članka 263. stavka 4. UFEU‑a jer, s jedne strane, ima opću primjenu i, s druge strane, donesen je na temelju članka 215. UFEU‑a prema postupku predviđenom u tom članku i prema tome nije zakonodavni akt.
(t. 48., 55.)
4. Vidjeti tekst odluke.
(t. 55.‑61.)
5. Vidjeti tekst odluke.
(t. 72.‑78.)
6. Iz teksta, strukture i cilja članka 215. stavka 1. UFEU‑a jasno proizlazi da se pojam potrebnosti iz te odredbe ne odnosi na vezu između akta usvojenog na temelju članka 215. UFEU‑a i cilja zajedničke vanjske i sigurnosne politike (ZVSP‑a), već na vezu između navedenog akta i odluke ZVSP‑a na kojoj se temelji. Prema tome, svrha upućivanja na „potrebne mjere” jest zajamčiti da Vijeće na temelju članka 215. UFEU‑a ne donese mjere ograničavanja koje bi prekoračivale one određene u odgovarajućoj odluci ZVSP‑a.
(t. 87.)
7. Vidjeti tekst odluke.
(t. 92.)
8. Vidjeti tekst odluke.
(t. 100.‑111.)
9. Vidjeti tekst odluke.
(t. 117.‑135., 144.‑152.)
10. Vidjeti tekst odluke.
(t. 161.‑179., 188.‑196.)
11. Svaka ekonomska ili financijska mjera ograničavanja po definiciji podrazumijeva učinke koji mogu prouzročiti štetu strankama čija odgovornost za situaciju koja je dovela do donošenja dotičnih mjera nije ustanovljena. Važnost ciljeva koji se žele postići spornim propisom jest takva da opravdava negativne posljedice, čak i znatne, za određene subjekte. Uzimajući u obzir ključnu važnost održavanja međunarodnog mira i sigurnosti koji su krajnji ciljevi mjera kojima se želi spriječiti širenje nuklearnog oružja i njegovo financiranje, poteškoće koje je komercijalnoj iranskoj banci prouzročila mjera ograničavanja protiv Irana koja predviđa ograničenja prijenosa financijskih sredstava iranskih financijskih ustanova nije neproporcionalna u odnosu na ciljeve koje dotični propis želi ostvariti.
(t. 204., 213.)
12. Vidjeti tekst odluke.
(t. 226.‑229.)
13. Vidjeti tekst odluke.
(t. 231.‑240.)
14. Vidjeti tekst odluke.
(t. 241.‑248.)