Predmet T-777/19
Coopérative des artisans pêcheurs associés (CAPA) Sarl i dr.
protiv
Europske komisije
Presuda Općeg suda (deveto prošireno vijeće) od 15. rujna 2021.
„Državne potpore – Pojedinačne potpore u korist upravljanja odobalnim vjetroelektranama– Obveza otkupa električne energije po cijeni višoj od tržišne cijene – Prethodni istražni postupak – Odluka o neospornosti – Tužba za poništenje – Članak 1. točka (h) Uredbe (EU) 2015/1589 – Svojstvo zainteresirane strane – Ribarski poduzetnici – Izgradnja vjetroelektrana u ribolovnim područjima – Odnos tržišnog natjecanja – Izostanak – Opasnost od utjecaja dodjele spornih potpora na interese ribarskih poduzetnika – Izostanak – Nepostojanje izravnog i osobnog utjecaja – Nedopuštenost”
1. Tužba za poništenje – Fizičke ili pravne osobe – Akti koji se na njih izravno i osobno odnose – Komisijina odluka kojom se utvrđuje spojivost državne potpore s unutarnjim tržištem bez pokretanja službenog istražnog postupka – Tužba zainteresiranih osoba u smislu članka 108. stavka 2. UFEU-a – Pretpostavke – Nepostojanje svojstva zainteresirane strane – Nedopuštenost
(čl. 108. st. 2. i čl. 263. st. 4. UFEU-a; Uredba Vijeća 2015/1589, čl. 1. t. (h))
(t. 58.-91., 65., 66., 82., 113., 115., 116.)
2. Potpore koje dodjeljuju države – Komisijino ispitivanje – Upravni postupak – Zainteresirana osoba u smislu članka 108. stavka 2. UFEU‑a – Pojam – Poduzetnik koji se ne nalazi u odnosu izravnog tržišnog natjecanja s korisnikom potpore – Nužnost da taj poduzetnik dokaže konkretan utjecaj potpore na svoj položaj
(čl. 108. st. 2. UFEU-a; Uredba Vijeća br. 2015/1589, čl. 1. t. (h))
(t. 63., 64., 71.-73., 83.-87., 89.)
3. Potpore koje dodjeljuju države – Komisijino ispitivanje – Upravni postupak – Zainteresirana osoba u smislu članka 108. stavka 2. UFEU‑a — Pojam – Ribarski poduzetnici koji se pozivaju na negativne utjecaje upravljanja odobalnim vjetroelektranama koje su predmet potpora na istodobno postojeće ribarske djelatnosti – Nepostojanje korištenja iste „sirovine” – Nepostojanje odnosa tržišnog natjecanja – Utjecaji koji proizlaze iz odluka o izgradnji vjetroelektrana i upravljanja javnim morskim prostorom – Nepostojanje veze između mehanizma dodjele potpora i navedenih utjecaja – Nepostojanje opasnosti od konkretnog utjecaja dodjele navedenih potpora na interese ribara – Nepostojanje svojstva zainteresirane strane
(čl. 108. st. 2. UFEU-a; Uredba Vijeća br. 2015/1589, čl. 1. t. (h))
(t. 74.-81., 90.-97.)
4. Tuba za poništenje – Fizičke ili pravne osobe – Pretpostavke za dopuštenost – Pravni interes – Aktivna procesna legitimacija – Kumulativne pretpostavke – Nedopuštenost tužbe u slučaju nepostojanja samo jedne od tih pretpostavki
(čl. 263. st. 4. UFEU-a)
(t. 112.)
Kratak prikaz
Odobalne vjetroelektrane subvencionirane operativnim potporama: Opći sud odbio je tužbu koju su podnijeli zadruga i ribarski poslodavci brodova protiv Komisijine odluke o nespornosti
Opći sud pojasnio je doseg pojma „zainteresirana strana” i smatra da tužitelji nisu dokazali opasnost od konkretnog utjecaja spornih potpora na svoj položaj
Francuska je 2011. i 2013. pokrenula postupke nadmetanja radi izgradnje prvih odobalnih vjetroelektrana kojima se upravlja u Francuskoj. Tih šest projekata, čije je planirano trajanje korištenja 25 godina, smješteno je unutar morskih područja koja se iskorištavaju za ribolov.
Projekti izgradnje vjetroelektrana i upravljanja njima subvencionirani su u obliku obveze otkupa električne energije po cijeni višoj od tržišne, pri čemu višak u cijelosti nadoknađuje država.
U odluci od 26. srpnja 2019.(1) (u daljnjem tekstu: pobijana odluka) Europska komisija smatrala je da su te subvencije državne potpore koje su spojive s unutarnjim tržištem(2) (u daljnjem tekstu: sporne potpore). Zbog toga je odlučila da neće istaknuti prigovore.
Coopérative des artisans pêcheurs associés (CAPA), društvo čiji su klijenti ribari i deset ribarskih poduzetnika odnosno ribarskih poslodavaca (u daljnjem tekstu: ribari tužitelji), podnijeli su Općem sudu tužbu za poništenje pobijane odluke. Međutim, tu je tužbu deveto prošireno vijeće Općeg suda, koje je utvrdilo da tužitelji nemaju aktivnu procesnu legitimaciju protiv pobijane odluke, odbacilo kao nedopuštenu.
Ocjena Općeg suda
Opći sud uvodno je podsjetio na to da pobijana odluka jest odluka o neospornosti spornih potpora kojom je Komisija prešutno, ali nužno odbila pokrenuti službeni istražni postupak predviđen u članku 108. stavku 2. UFEU-a. Budući da ta odluka sprečava „zainteresirane strane”(3) da podnesu svoje primjedbe u okviru službenog istražnog postupka glede predmetnih potpora, njima je dopušteno osporavati navedenu odluku pred sudom Unije u dijelu u kojem ona krši njihova postupovna prava. Kako bi se osobu, poduzetnika ili udruženje poduzetnika moglo okvalificirati kao „zainteresiranu stranu”, važno je da oni u dovoljnoj mjeri dokažu postojanje opasnosti od konkretnog utjecaja potpore na njihov položaj.
Što se tiče kvalifikacije ribara tužitelja kao „zainteresiranih strana” kojima je dopušteno podnijeti tužbu protiv pobijane odluke, Opći sud utvrđuje da se oni radi opravdanja svoje aktivne procesne legitimacije pozivaju, s jedne strane, na postojanje neizravnog odnosa tržišnog natjecanja između svojih djelatnosti i djelatnosti korisnika spornih potpora te, s druge strane i u svakom slučaju, na opasnost od konkretnog utjecaja tih potpora na svoj položaj.
Glede neizravnog odnosa tržišnog natjecanja, čije priznanje traže ribari tužitelji, Opći sud ističe da tužitelji ne mogu tvrditi da njihov proizvodni postupak uključuje korištenje iste „sirovine” poput sirovine upravitelja tih vjetroelektrana. Naime, prema uobičajenom smislu izraza „sirovina”, on označava prirodni resurs ili neprerađeni proizvod koji se koristi kao ulazni materijal u postupku proizvodnje robe. U konkretnom slučaju „sirovina” za odnosnu gospodarsku djelatnost tužitelja i upravitelja odobalnih vjetroelektrana nije pristup području javnog morskog prostora kojim se koriste i jedni i drugi kao takav, nego prirodni resursi koji se u njemu nalaze, to jest, s jedne strane, riblji resursi i, s druge strane, kinetička energija vjetra. Budući da se navedeni resursi razlikuju, ribari tužitelji nisu, dakle, u situaciji tržišnog položaja s upraviteljima vjetroelektrana zbog njihova korištenja.
Slijedom navedenog, Opći sud zaključuje da se ribari tužitelji ne mogu smatrati zainteresiranim stranama kojima je dopušteno podnijeti tužbu protiv pobijane odluke na temelju navodnog odnosa neizravnog tržišnog natjecanja s korisnicima spornih potpora.
Glede istaknute opasnosti od konkretnog utjecaja spornih potpora na položaj ribara tužitelja, Opći sud potom ispituje mogu li se navodni negativni utjecaji upravljanja vjetroelektranama na njihov okoliš, a osobito na supostojeće ribarske djelatnosti, morski okoliš i riblje resurse, smatrati konkretnim utjecajem dodjele tih potpora na položaj dotičnih ribarskih poduzetnika.
U tom pogledu Opći sud naglašava da, iako se ne može načelno isključiti da potpora konkretno utječe na interese trećih osoba zbog utjecaja koje postrojenje koje prima potporu stvara na svoj okoliš, a osobito na druge djelatnosti koje se obavljaju u blizini, te treće osobe, kako bi ih se okvalificiralo kao zainteresirane strane, moraju u dovoljnoj mjeri dokazati opasnost od takvog konkretnog utjecaja. Osim toga, za to nije dovoljno dokazati postojanje navedenih utjecaja, nego se još mora dokazati da ti utjecaji proizlaze iz same potpore. Međutim, ribari tužitelji nisu podnijeli takav dokaz.
Naime, navodni utjecaji predmetnih projekata na djelatnosti ribara tužitelja svojstveni su, s jedne strane, odlukama francuskih tijela o provedbi tih projekata u dotičnim područjima u okviru njihove politike iskorištavanja energetskih izvora te, s druge strane, propisima o javnom morskom prostoru i tehničkim mjerama primjenjivima na navedene projekte. Iako odluka tih tijela da im se odobre potpore u obliku obveze otkupa koju je država preuzela daje izvođačima tih projekata prednost u odnosu na proizvođače nesubvencionirane električne energije, ona je sama po sebi bez utjecaja na gospodarske rezultate ribara tužitelja.
S obzirom na prethodno navedeno, Opći sud zaključuje da se za sporne potpore ne može smatrati da same po sebi mogu konkretno utjecati na njihov položaj, tako da ribari tužitelji ne mogu iz njih izvesti aktivnu procesnu legitimaciju protiv pobijane odluke.
Što se, naposljetku, tiče kvalifikacije Coopérative des artisans pêcheurs associés (CAPA) kao „zainteresirane strane”, Opći sud ističe da djelatnost tog društva, čiji su klijenti ribari, ovisi o gospodarskim odlukama njegovih stranaka, a ne o isplati spornih potpora. Proizlazi da opasnost od konkretnog utjecaja navedenih potpora na njegov položaj u svakom slučaju nije dokazana i da se to društvo i ne može smatrati zainteresiranom stranom.