PRESUDA SLUŽBENIČKOG SUDA EUROPSKE UNIJE

(drugo vijeće)

11. prosinca 2014.

Predmet F‑31/14

Philippe Colart i dr.

protiv

Europskog parlamenta

„Javna služba – Predstavljanje osoblja – Odbor osoblja – Izbori za odbor osoblja – Propisi o predstavljanju osoblja u Europskom parlamentu – Nadležnost izbornog povjerenstva – Postupak povodom žalbe pred izbornim povjerenstvom – Objava izbornih rezultata – Žalba podnesena izbornom povjerenstvu – Članak 90. stavak 2. Pravilnika o osoblju – Izostanak prethodne žalbe pred AIPN‑om – Izravno pokretanje postupka pred Službeničkim sudom – Nedopuštenost“

Predmet:      Tužba podnesena na temelju članka 270. UFEU‑a, koji se primjenjuje na Ugovor o EZAE‑u na temelju njegova članka 106.a, kojom P. Colart i drugi tužitelji, čija se imena nalaze u prilogu, zahtijevaju poništenje rezultata izbora za odbor osoblja u Europskom parlamentu, kako ih je izborno povjerenstvo objavilo i dostavilo 28. studenoga 2013. i potvrdilo nakon odbijanja njihove žalbe.

Odluka:      Tužba se odbacuje kao nedopuštena. P. Colart i drugi tužitelji čija su imena navedena u prilogu snose polovicu vlastitih troškova. Europski parlament snosi vlastite troškove i nalaže mu se snošenje polovice troškova tužiteljâ.

Sažetak

1.      Tužbe dužnosnikâ – Odbor osoblja – Izbori – Nadležnost suca Unije – Granice

(čl. 270. UFEU‑a; Pravilnik o osoblju, čl. 90. i 91.)

2.      Dužnosnici – Predstavljanje – Odbor osoblja – Izbori – Pravilnost – Obveza institucija da osiguraju pravilnost izbornih radnji – Opseg

(Pravilnik o osoblju, čl. 9. st. 2., čl. 90. i 91.)

3.      Tužbe dužnosnikâ – Akt kojim se nanosi šteta – Pojam – Odluka tijela za imenovanje čiji je cilj osigurati pravilnost izbora i posljedičnog sastava predstavničkih tijela osoblja institucije – Uključenost – Pretpostavke

(čl. 270. UFEU‑a; Pravilnik o osoblju, čl. 90. i 91.)

4.      Tužbe dužnosnikâ – Odbor osoblja – Izbori – Odluka izbornog povjerenstva –Tužba podnesena protiv dotične institucije u slučaju nepostojanja predsudskog postupka u skladu s Pravilnikom o osoblju – Nedopuštenost

(čl. 270. UFEU‑a; Pravilnik o osoblju, čl. 90. st. 2. i Prilog II., čl. 1. podst. 2.)

5.      Sudski postupak – Troškovi – Teret – Uzimanje u obzir zahtjeva pravičnosti –Djelomično nalaganje snošenja troškova stranci koja je uspjela u postupku

(Poslovnik Službeničkog suda, čl. 101. i čl. 102. st. 2.)

1.      Sud Unije je nadležan odlučivati u području izbornih sporova koji se osobito tiču odborâ osoblja, na temelju općih odredaba Pravilnika o osoblju koje se odnose na tužbe dužnosnika, uspostavljenih na temelju članka 270. UFEU‑a. Taj se sudski nadzor provodi u okviru tužbi usmjerenih protiv odnosne institucije i ima za predmet akte ili propuštanja tijela za imenovanje do kojih dovodi izvršavanje upravnog nadzora koji provodi u tom području.

Međutim, Sud Unije ima nadležnost samo u pogledu nepovoljnih akata koji potječu od tog tijela. Osobito u sporovima u vezi s izborima koji se tiču imenovanja odbora osoblja, akti koje donese tijelo, uređeno Pravilnikom o osoblju ili ne, na koje nisu delegirane ovlasti tijela za imenovanje, kao što su to odbor osoblja, izborni ured ili izborno povjerenstvo, u načelu nisu akti koji u pravom smislu riječi proistječu od tog tijela i koji zbog toga mogu biti predmet samostalne tužbe pred sudom Unije.

Naime, sud Unije može eventualno tek posredno, u okviru sudskog nadzora akata ili propuštanja tijela za imenovanje u odnosu na njegovu obvezu osiguravanja pravilnosti izbora, biti doveden do toga da, uzimajući u obzir povezanost uzastopnih akata od kojih se sastoje izborne radnje te složen postupak kojeg su dio, ispita jesu li akti izbornog povjerenstva, koji su usko vezani uz pobijanu odluku koja dolazi od tog tijela, eventualno nezakoniti. Takav sudski nadzor, međutim, pretpostavlja postojanje odluke tog tijela.

(t. 41., 46. i 47.)

Izvori:

Sud: presude de Dapper i dr../Parlament, 54/75, EU:C:1976:127, t. 8. i 24.; Venus i Obert/Komisija i Vijeće, 783/79 et 786/79, EU:C:1981:245, t. 22. i Diezler i dr./GSO , 146/85 i 431/85, EU:C:1987:457, t. 5.

Prvostupanjski sud: presude Grynberg i Hall/Komisija, T‑534/93, EU:T:1994:86, t. 20.; Marx Esser i del Amo Martinez/Parlament, T‑182/94, EU:T:1996:130, t. 37. i Chew/Komisija, T‑28/96, EU:T:1997:97, t. 20.

Službenički sud: presuda Milella i Campanella/Komisija, F‑71/05, EU:F:2007:184, t. 42. i 43.

2.      Institucije Unije imaju dužnost osigurati svojim dužnosnicima mogućnost posve slobodnog imenovanja svojih predstavnika uz poštovanje uspostavljenih pravila. Prema tome, one imaju dužnost spriječiti i sankcionirati očite nepravilnosti na strani tijela zaduženih za održavanje izbora, poput odbora osoblja, ili izbornog povjerenstva.

U tom pogledu, uprava, s jedne strane, može imati obvezu donositi odluke obvezujućeg karaktera i, s druge strane, u svakom slučaju i dalje imati obvezu odlučivanja o žalbama koje joj se mogu uputiti u vezi s tim u okviru postupka utvrđenog člancima 90. i 91. Pravilnika o osoblju.

Nadzor koji uprava provodi u području izbora nije ograničen na pravo djelovanja u situacijama u kojima su tijela uređena Pravilnikom o osoblju ili upravna tijela zadužena za organizaciju izbora već povrijedila izborna pravila ili postoji konkretna prijetnja da ih neće poštovati. Naprotiv, institucije imaju pravo djelovati po službenoj dužnosti, uključujući preventivno, ako imaju sumnje u pravilnost izbora.

(t. 42. do 44.)

Izvori:

Sud: presuda de Dapper i dr./Parlament, EU:C:1976:127, t. 22. i 23.

Prvostupanjski sud: presuda Maindiaux i dr./GSO, T‑28/89, EU:T:1990:18, t. 32. i 71.

Službenički sud: presuda Milella i Campanella/Komisija, EU:F:2007:184, t. 71.

3.      Akti doneseni u okviru obveze koju ima svaka institucija Unije da osigura pravilnost izbora za predstavnička tijela osoblja i njihova posljedičnog sastava predstavljaju vlastite odluke te institucije u vezi s kojima dužnosnici i članovi osoblja mogu izravno podnijeti žalbu tijelu za imenovanje, a da pritom nisu dužni poštovati postupak iz članka 90. stavka 1. Pravilnika o osoblju i prethodno pozvati to tijelo da u vezi s njima donese odluku.

Sud Unije također prepoznaje mogućnost izravnog djelovanja posredstvom žalbe na temelju članka 90. stavka 2. Pravilnika o osoblju, čak i kad tijelo za imenovanje još nije donijelo odluku, bilo implicitnu ili izričitu, o tome da se suzdržava od nadzora pravilnosti odluke koju je donijelo tijelo zaduženo za organizaciju izbora, pod uvjetom da u toj žalbi osoba u pitanju točno navede mjere koje nalaže Pravilnik o osoblju i da se to tijelo navodno suzdržalo od toga da ih podnese.

Neovisno o tome, u području sporova u vezi s izborima koji se odnose na imenovanje odborâ osoblja institucija Unije, prethodno podnošenje žalbe na temelju članka 90. stavka 2. Pravilnika o osoblju i dalje je u svakom slučaju nužno za svaku tužbu podnesenu na temelju članka 270. UFEU‑a i članka 91. Pravilnika o osoblju.

(t. 49. do 51.)

Izvori:

Sud: presuda de Dapperi dr./Parlament, EU:C:1976:127, t. 23. i Diezler i dr./GSO, EU:C:1987:457, t. 7.

Prvostupanjski sud: presuda White/Komisija, T‑65/91, EU:T:1994:3, t. 91. i 92.

Službenički sud: presuda Milella i Campanella/Komisija, EU:F:2007:184, t. 54. i rješenje Klar i Fernandez Fernandez/Komisija, F‑114/13, EU:F:2014:192, t. 58. i 59., koje je predmet žalbenog postupka pred Općim sudom Europske unije, predmet T‑665/14 P

4.      Nedopuštena je tužba koja je usmjerena protiv institucije Unije, ali koja osporava zakonitost rezultata izbora za odbor osoblja koje je proglasilo izborno povjerenstvo, a ne odluku tijela za imenovanje.

Naime, ako taj odbor odbije tužiteljevu žalbu na temelju svojih pravila, tužitelju je dopušteno da pred tim tijelom pokrene postupak – kako bi ono donijelo odluku kojom zauzima stajalište o pravilnosti izbora ili čak poništilo rezultate navedenih izbora – te, u slučaju implicitnog ili izričitog odbijanja, podnese žalbu na temelju članka 90. stavka 2. Pravilnika o osoblju. Tužitelj također može izravno podnijeti žalbu tom tijelu u smislu članka 90. stavka 2. Pravilnika o osoblju.

S tim u vezi, obveza podnošenja žalbe u području izbora prije podnošenja tužbe na temelju članka 270. UFEU‑a u odnosu na akt ili propuštanje tijela za imenovanje u sklopu njegove obveze nadzora pravilnosti izbora za odbor osoblja, ne može prestati postojati zato što je neko tijelo, u ovom slučaju izborno povjerenstvo, nadležno – na temelju akta koji su usvojili odbor osoblja i samo osoblje institucije – odlučiti o osporavanjima vezanima uz odvijanje izbora i njihove rezultate.

Naime, s jedne strane, opća skupština dužnosnika i tijela uređena Pravilnikom o osoblju, poput odbora osoblja, ipak nisu ovlašteni u okviru uvjeta izbora za odbor osoblja koje su usvojili derogirati od izričitog pravila Pravilnika o osoblju, u ovom slučaju njegova članka 90. stavka 2.

S druge strane, odluka koju je donijelo izborno povjerenstvo predstavlja samo odluku koja potvrđuje ili eventualno poništava rezultate izbora. U tom slučaju, Službenički sud, u izostanku bilo kakve odluke tijela za imenovanje tužene institucije, nije nadležan za izravno odlučivanje o zakonitosti odluke izbornog povjerenstva.

Naprotiv, što se tiče odluke tog tijela o žalbi podnesenoj u području izbora na temelju članka 90. stavka 2. Pravilnika o osoblju, takva odluka za to tijelo znači – s obzirom na rezultate izbora i njegovu dužnost osiguravanja svojim dužnosnicima mogućnosti posve slobodnog imenovanja svojih predstavnika uz poštovanje uspostavljenih pravila – da mora izabrati između djelovanja i suzdržavanja od djelovanja u izbornom procesu. Upravo je u takvoj situaciji u području izbora Službenički sud nadležan za nadzor nad zakonitošću odluke tijela za imenovanje, posebice kako bi utvrdio je li točno da to tijelo nije poduzelo mjeru propisanu Pravilnikom o osoblju u smislu članka 90. stavka 2. podstavka 1. Pravilnika o osoblju.

(t. 54., 57. i 60. do 63.)

Izvori:

Sud: presuda de Dapper i dr./Parlament, EU:C:1976:127, t. 28. i 29.

Prvostupanjski sud: presude Maindiaux i dr./GSO, EU:T:1990:18, t. 45.; Grynberg i Hall/Komisija, EU:T:1994:86, t. 23.; Schneider/Komisija, T‑54/92, EU:T:1994:283, t. 19. i Marx Esser i del Amo Martinez/Parlament, EU:T:1996:130, t. 17. do 22. i 33.

Službenički sud: presuda Loukakis i dr./Parlament, F‑82/11, EU:F:2013:139, t. 25., 29. i 46.

5.      Valja primijeniti odredbe članka 102. stavka 2. Poslovnika Službeničkog suda o mogućnosti da se stranci koja je uspjela u postupku naloži da snosi vlastite troškove i troškove druge stranke u slučaju kada tekst internih spornih odredaba može ostaviti dojam o dopuštenosti izravne tužbe pred sucem Unije i kada dotična institucija prizna da postoji dvosmislenost, ali se odrekne interveniranja u izmjenu tog teksta.

(t. 67. i 68.)