Predmet T‑418/10

voestalpine AG

i

voestalpine Wire Rod Austria GmbH

protiv

Europske komisije

„Tržišno natjecanje – Zabranjeni sporazumi – Europsko tržište čelika za prednapinjanje – Utvrđivanje cijena, podjela tržišta i razmjena osjetljivih poslovnih informacija – Jedinstvena, složena i trajna povreda – Ugovor o trgovinskom zastupanju – Pripisivost protupravnog ponašanja zastupnika nalogodavcu – Nalogodavčev manjak saznanja o protupravnom ponašanju zastupnika – Sudjelovanje u dijelu povrede i poznavanje ukupnog plana – Smjernice o metodi za utvrđivanje kazni iz 2006. – Proporcionalnost – Načelo individualizacije kazni i sankcija – Neograničena nadležnost“

Sažetak – Presuda Općeg suda (šesto vijeće) od 15. srpnja 2015.

1.      Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Odluka Komisije kojom se utvrđuje povreda – Komisijin teret dokaza povrede i njezinog trajanja – Opseg tereta dokaza – Zahtijevani stupanj preciznosti dokaza koje je koristila Komisija – Skup indicija – Sudski nadzor – Doseg – Odluka u pogledu koje sud i dalje gaji sumnje – Poštovanje načela pretpostavke nedužnosti

(čl. 101. UFEU‑a; Sporazum o EGP‑u, čl. 53.; Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 48. st. 1.; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 2.)

2.      Zabranjeni sporazumi – Zabrana – Povrede – Sporazumi i usklađena djelovanja koji čine jedinstvenu povredu – Pripisivanje odgovornosti poduzetniku za cjelokupnu povredu bez obzira na njegovu ograničenu ulogu – Dopuštenost – Uzimanje u obzir prilikom ocjene težine povrede i prilikom određivanja iznosa novčane kazne

(čl. 101. UFEU‑a; Sporazum o EGP‑u, čl. 53.)

3.      Zabranjeni sporazumi – Sudjelovanje na sastancima koji imaju protutržišni cilj – Okolnosti iz kojih se, s obzirom na nedistanciranje od donesenih odluka, može zaključiti o sudjelovanju u naknadnom zabranjenom sporazumu – Postupanje koje odstupa od dogovorenog u kartelu – Nepostojanje utjecaja – Komisijino poštovanje postupovnih jamstava – Sudski nadzor

(čl. 101. UFEU‑a; Sporazum o EGP‑u, čl. 53.)

4.      Tržišno natjecanje – Pravila Unije – Povrede – Pripisivanje – Poduzetnik – Pojam – Gospodarska jedinica – Društva u vertikalnom odnosu – Društva povezana ugovorom o trgovinskom zastupanju – Kriteriji za ocjenu

(čl. 101. UFEU‑a; Sporazum o EGP‑u, čl. 53.)

5.      Tržišno natjecanje – Pravila Unije – Povrede – Pripisivanje – Poduzetnik – Pojam – Gospodarska jedinica – Društva povezana ugovorom o trgovinskom zastupanju – Kriteriji za ocjenu – Posrednikovo preuzimanje gospodarskog rizika

(čl. 101. UFEU‑a; Sporazum EGP‑u, čl. 53.; Obavijest Komisije 2000/C 291/01)

6.      Tržišno natjecanje – Pravila Unije – Povrede – Pripisivanje – Poduzetnik – Pojam – Gospodarska jedinica – Društva povezana ugovorom o trgovinskom zastupanju – Zastupnik koji djeluje u ime dvaju sudionika u zabranjenom sporazumu – Kriteriji za ocjenu – Gospodarski rizik

(čl. 101. UFEU‑a; Sporazum o EGP‑u, čl. 53.)

7.      Tržišno natjecanje – Pravila Unije – Povrede – Pripisivanje – Poduzetnik – Pojam – Gospodarska jedinica – Društva povezana ugovorom o trgovinskom zastupanju – Kriteriji za ocjenu – Nalogodavčevo neznanje o protutržišnom ponašanju zastupnika – Nepostojanje utjecaja

(čl. 101. UFEU‑a; Sporazum o EGP‑u, čl. 53.)

8.      Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Utvrđivanje osnovnog iznosa – Težina povrede – Kriteriji za ocjenu – Diskrecijski prostor kojim raspolaže Komisija – Granice – Poštovanje načela proporcionalnosti i načela individualizacije kazni i sankcija

(čl. 101. UFEU‑a; Sporazum o EGP‑u, čl. 53.; Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 49. st. 3.; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2. i 3.; Obavijest Komisije 2006/C 210/02)

9.      Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Metoda izračuna određena Komisijinim Smjernicama – Individualizacija kazne u različitim fazama određivanja iznosa

(čl. 101. UFEU‑a; Sporazum o EGP‑u, čl. 53.; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2.; Obavijest Komisije 2006/C 210/02, točke 22., 27., 29., 36. i 37.)

10.    Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Diskrecijska ovlast Komisije – Sudski nadzor – Neograničena nadležnost – Učinak – Primjena Smjernica o metodi za utvrđivanje kazni – Isključenje – Okolnosti koje treba uzeti u obzir

(čl. 229. UEZ‑a; Sporazum o EGP‑u, čl. 53.; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 31.; Obavijest Komisije 2006/C 210/02)

1.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 116.‑118.)

2.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 119.‑124.)

3.      Kako bi se s potrebnim stupnjem dokazalo sudjelovanje poduzetnika u zabranjenom sporazumu, dovoljno je dokazati da je predmetni poduzetnik sudjelovao na sastancima na kojima su doneseni sporazumi protutržišne naravi a da im se pritom nije jasno usprotivio. Nakon što se utvrdi sudjelovanje na takvim sastancima na poduzetniku u pitanju je da podnese indicije koje omogućuju da se utvrdi da je njegovo sudjelovanje na spomenutim sastancima bilo lišeno bilo kakve protutržišne namjere, dokazujući da je svojim konkurentima naznačio da je na tim sastancima sudjelovao s drukčijim ciljevima od njihovih. Štoviše, okolnost da poduzetnik ne postupa u skladu s ishodima sastanka koji ima protutržišnu svrhu ne isključuje njegovu odgovornost za sudjelovanje u zabranjenom sporazumu, osim ako se javno distancira od njegova sadržaja. Činjenica da poduzetnik nije sudjelovao u svim sastavnim dijelovima zabranjenog sporazuma ili da je igrao manje važnu ulogu u aspektima u kojima je sudjelovao relevantna je samo u svrhu ocjene težine povrede i, ovisno o slučaju, određivanja iznosa novčane kazne. U tom pogledu, kada odgovornost poduzetnikâ za ponašanja protutržišne naravi proizlazi, prema mišljenju Komisije, iz njihova sudjelovanja na sastancima koji za svrhu imaju takva ponašanja, na sudovima Unije je da provjere jesu li ti poduzetnici imali priliku, kako tijekom upravnog postupka tako i u postupku pred njima, pobiti takve zaključke i, prema potrebi, dokazati okolnosti koje bacaju drukčije svjetlo na činjenice koje je Komisija utvrdila i koje omogućuju da drukčije objašnjenje činjenica zamijeni ono koje je usvojila ta institucija.

(t. 125., 127., 128.)

4.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 134.‑139.)

5.      Za potrebe utvrđivanja, u području prava tržišnog natjecanja, postojanje gospodarske jedinice između dva društva u vertikalnom odnosu, kao onaj između nalogodavca i njegova zastupnika ili posrednika, dva su elementa utvrđena kao glavni referentni parametri: s jedne strane, preuzima li posrednik gospodarski rizik i, s druge strane, jesu li usluge koje je posrednik pružio ekskluzivne.

U tom pogledu, što se tiče preuzimanja gospodarskog rizika, posrednik se ne može smatrati pomoćnim tijelom uključenim u nalogodavčevog poduzetnika kada mu sporazum sklopljen s potonjim dodjeljuje ili ostavlja zadaće koje su s gospodarskog stajališta slične onima samostalnog trgovca, zato što se njime predviđa posrednikovo preuzimanje financijskih rizika u svezi s prodajom ili izvršenjem trgovačkih ugovora sklopljenih s trećima. Stoga, kada je riječ o ugovoru koji se može smatrati ugovorom o trgovinskom zastupanju u smislu točke 12. Smjernica za vertikalna ograničenja, na temelju kojeg zastupnik snosi tek sporedne troškove i preuzima samo zanemarivi gospodarski rizik, taj zastupnik ne obavlja zadaće koje su s gospodarskog stajališta slične onima samostalnog trgovca.

(t. 139., 140., 145., 147., 148.)

6.      U području prava tržišnog natjecanja, postojanje gospodarske jedinice između nalogodavca i njegova zastupnika ili posrednika ocjenjuje se na temelju dva glavna referentna parametra: s jedne strane, preuzima li posrednik gospodarski rizik i, s druge strane, jesu li usluge koje je posrednik pružio ekskluzivne.

U tom pogledu, što se tiče ekskluzivnosti usluga koje je pružio posrednik, u prilog ideji o gospodarskoj jedinici ne govori činjenica da, usporedno s djelatnostima koje obavlja za račun nalogodavca, posrednik poduzima, kao samostalni trgovac, transakcije znatnog obujma na tržištu proizvoda ili usluge o kojoj je riječ. Međutim, kada zastupnik djeluje u ime dvaju sudionika u zabranjenom sporazumu, a da osobno nije aktivan na predmetnom tržištu, kako bi se utvrdilo postojanje gospodarska jedinice između zastupnika i jednog od njegovih nalogodavaca, važno je znati može li se taj zastupnik u pogledu djelatnosti koje mu je povjerio taj nalogodavac ponašati kao samostalni trgovac koji slobodno određuje vlastitu poslovnu strategiju. Ako se zastupnik ne može tako ponašati, zadaće koje on obavlja za račun navedenog nalogodavca sastavni su dio nalogodavčevih djelatnosti.

Stoga, u slučaju dvostrukog zastupanja, ključni element za utvrđivanje postojanja gospodarske jedinice leži u ocjeni financijskih rizika povezanih s prodajom ili s izvršenjem ugovora sklopljenih s trećima. Ako ugovor o trgovinskom zastupanju sklopljen s jednom od zastupanih društava zastupniku ne omogućava da u smislu prava tržišnog natjecanja djeluje kao samostalni trgovac u pogledu djelatnosti koje su mu povjerene, dvostruko zastupanje ne može dovesti u pitanje zaključak prema kojem zastupnik de facto djeluje kao pomoćno tijelo i slijedom toga čini gospodarsku jedinicu s tim poduzetnikom. Naime, za zastupnika se može smatrati da istodobno čini gospodarsku jedinicu s jednim i s drugim sudionikom u zabranjenom sporazumu. Kada dvostruko zastupanje poduzetniku omogućava pristup poslovno osjetljivim informacijama iz dvaju izvora, ta posebnost predstavljala čimbenik poboljšanja koordinacije u okviru zabranjenog sporazuma.

(t.139., 141., 149., 151.‑153., 155., 158., 160., 161., 163.)

7.      U području prava tržišnog natjecanja, kada zastupnik djeluje u ime i za račun nalogodavca bez preuzimanja gospodarskog rizika djelatnosti koje su mu povjerene, protutržišno ponašanje tog zastupnika u okviru tih djelatnosti može se pripisati nalogodavcu, kao što se poslodavcu mogu pripisati protupravni akti jednog od njegovih zaposlenika, čak i bez dokaza da je nalogodavac znao za protutržišno ponašanje zastupnika. Uzimajući u obzir ugovor o trgovinskom zastupanju i kao u slučaju društva kćeri u 100 %-tnom ili gotovo 100 %-tnom vlasništvu društva majke ili zaposlenika koji djeluje za račun svojega poslodavca, smatra se da zastupnik ovdje djeluje za račun nalogodavca i da s njim tvori jedinstveni subjekt.

(t. 175., 394.)

8.      Iz članka 49. stavka 3. Povelje Europske unije o temeljnim pravima proizlazi da strogost kazne ne smije biti nerazmjerna povredi.

S tim u vezi, prilikom određivanja iznosa novčanih kazni za povrede pravila tržišnog natjecanja valja uzeti u obzir sve elemente koji mogu biti dio ocjene ozbiljnosti zabranjenih sporazuma i praksi koje su na temelju članka 101. stavka 1. UFEU‑a i članka 53. stavka 1. Sporazuma o EGP‑u proglašene nespojivima s unutarnjim tržištem, kao što su, osobito, uloga svake od stranaka u povredi i opasnost koju povrede te vrste predstavljaju za ciljeve Unije. Isto tako, činjenica da poduzetnik nije sudjelovao u svim sastavnim dijelovima zabranjenog sporazuma ili da je igrao manje važnu ulogu u aspektima u kojima je sudjelovao mora se uzeti u obzir prilikom ocjene težine povrede i, ovisno o slučaju, određivanja novčane kazne. U slučaju, osobito, jedinstvene povrede, u smislu složene povrede, koja se sastoji od skupa sporazuma i usklađenih djelovanja na različitim tržištima na kojima nisu prisutni svi prijestupnici ili raspolažu samo djelomičnim znanjem o sveukupnom planu, sankcije moraju biti individualizirane, u smislu da se moraju odnositi na ponašanja i na značajke svojstvene predmetnim poduzetnicima U ovom kontekstu, načelo proporcionalnosti nalaže da se novčana kazna odredi proporcionalno elementima koje treba uzeti u obzir i za ocjenu objektivne težine povrede kao takve i za ocjenu težine sudjelovanja u povredi kažnjenog poduzetnika. Stoga, kad je riječ o sankciji izrečenoj zbog povrede prava tržišnog natjecanja u vezi sa zabranjenim sporazumima, Komisija mora osigurati individualizaciju kazni u odnosu na povredu uzimajući u obzir konkretnu situaciju svakog prijestupnika. U tom smislu, prijestupnik koji nije proglašen odgovornim za neke dijelove jedinstvene povrede nije mogao imati ulogu u provedbi navedenih dijelova. Zbog ograničenog opsega povrede koja je utvrđena u pogledu njega povreda prava tržišnog natjecanja je nužno manje teška od one pripisane prijestupnicima koji su sudjelovali u svim dijelovima povrede.

Načelo proporcionalnosti stoga osobito nalaže da Komisija prilikom utvrđivanja iznosa novčane kazne uzme u obzir činjenicu da je poduzetnik putem zastupnika sudjelovao samo u jednom dijelu jedinstvene povrede i da u odnosu na taj dio nije moguće smatrati da su cilj i učinci tog sudjelovanja mogli premašiti područje jedne države članice ako nije došlo do sudjelovanja u europskoj razini sveukupnog zabranjenog sporazuma. Kada se tom poduzetniku odredi novčana kazna koja je identična onoj koju bi snosio da mu je pripisano sudjelovanje u svim dijelovima jedinstvene povrede, Komisijinu odluku treba poništiti jer se njome nisu uzele u obzir posebnosti položaja predmetnog poduzetnika. U tom pogledu, sama činjenica da je taj poduzetnik mogao znati za sveeuropsku dimenziju sveukupnog zabranjenog sporazuma, iako takvo saznanje nije dokazano, nije dovoljna kako bi se prilikom utvrđivanja novčane kazne uzela u obzir vrijednost prodaje ostvarene na tim tržištima, s obzirom na to da nije bilo dokazano da je spomenuti poduzetnik na njima djelovao na protutržišni način.

(t. 408., 411.‑415., 437., 442.‑447.)

9.      Kad je riječ o sankciji izrečenoj zbog povrede prava tržišnog natjecanja u vezi sa zabranjenim sporazumima, Komisija mora osigurati individualizaciju kazni u odnosu na povredu uzimajući u obzir konkretnu situaciju svakog prijestupnika. U praksi, individualizacija kazne s obzirom na povredu može se izvršiti u različitim fazama određivanja iznosa novčane kazne.

Kao prvo, Komisija može priznati posebnost sudjelovanja poduzetnika u povredi u fazi ocjene objektivne težine jedinstvene povrede, u smislu točke 22. Smjernice o metodi za utvrđivanje kazni koje se propisuju u skladu s člankom 23. stavkom 2. točkom (a) Uredbe br. 1/2003.

Kao drugo, Komisija može priznati spomenutu posebnost u fazi ocjene olakotnih okolnosti navedenih u točki 29. Smjernica na temelju ukupne ocjene svih bitnih okolnosti.

Kao treće, Komisija može priznati tu posebnost u fazi nakon ocjene objektivne težine povrede ili olakotnih okolnosti na koje se pozivaju predmetni poduzetnici. U točki 36. Smjernica tako se navodi da Komisija u određenim slučajevima može izreći simboličnu kaznu i da također može, kao što se navodi u točki 37. tih smjernica, odstupiti od opće metodologije za utvrđivanje novčanih kazni, s obzirom na, između ostalog, posebnost konkretnog predmeta.

(t. 415.‑417., 420., 423.)

10.    U području prava tržišnog natjecanja, neograničena nadležnost koju sudu Unije na temelju članka 229. UEZ‑a dodjeljuje članak 31. Uredbe br. 1/2003 ovlašćuje taj sud da, osim običnog nadzora zakonitosti sankcije na temelju kojeg se samo može odbiti tužba za poništenje ili poništiti pobijani akt, svojom ocjenom zamijeni ocjenu Komisije i, posljedično, izmijeni pobijani akt čak i bez njegova poništenja, uzimajući u obzir sve činjenične okolnosti, osobito izmjenom izrečene novčane kazne kada mu je radi ocjene upućeno pitanje o njezinu iznosu.

U tom pogledu, određivanje novčane kazne od strane sudova Unije, po prirodi stvari, nije precizni računski postupak. Nadalje, sud Unije ne obvezuju ni izračuni Komisije ni njezine smjernice kada odlučuje na temelju svoje neograničene nadležnosti, već on mora izvršiti vlastitu ocjenu, uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja.

U tom kontekstu, sudovi Unije osobito vode računa o naravi predmetnog ograničenja tržišnog natjecanja, pri čemu se podjela kvota i utvrđivanje cijena ubrajaju među najteža. Osim toga, potrebno je prema potrebi uzeti u obzir posebnosti, poput činjenice da je predmetni poduzetnik sudjelovao samo u jednom dijelu jedinstvene povrede na sveeuropskoj razini, koji je ograničen na područje jedne države članice, i okolnosti da je sudjelovanje tog poduzetnika u povredi prvenstveno djelo posrednika, pri čemu nije dokazano da je poduzetnik znao za ponašanje svog zastupnika.

(t. 450.‑453., 462.‑465.)