Presuda Općeg suda od 28. listopada 2015. – Al-Faqih i dr. protiv Komisije
(predmet T-134/11)1
(„Zajednička vanjska i sigurnosna politika - Mjere ograničavanja protiv određenih osoba i subjekata poveznih s Osamom bin Ladenom, mrežom Al-Qaidom i talibanima – Zamrzavanje sredstava – Temeljna prava – Pravo na učinkovitu sudsku zaštitu“)
Jezik postupka: engleski
Stranke
Tužitelji: Al-Bashir Mohammed Al-Faqih (Birmingham, Ujedinjena Kraljevina); Ghunia Abdrabbah (Birmingham); Taher Nasuf (Manchester, Ujedinjena Kraljevina) i Sanabel Relief Agency Ltd (Birmingham) (zastupnici: E. Grieves, barrister i N. Garcia-Lora, solicitor)
Tuženik: Europska komisija (zastupnici: S. Boelaert, M. Konstantinidis, E. Paasivirta i T. Scharf, zatim M. Konstantinidis, E. Paasivirta i T. Scharf, agenti)
Intervenijenti u potporu tuženiku: Vijeće Europske unije (zastupnici: E. Finnegan, R. Szostak i G. Étienne, zatim E. Finnegan i G. Étienne, agenti) i Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske (zastupnici: E. Jenkinson, zatim L. Christie, agenti)
Predmet
Zahtjev za poništenje Uredbe Komisije (EU) br. 1138/2010 od 7. prosinca 2010. o 140. izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 881/2002 o određenim posebnim mjerama ograničavanja protiv određenih osoba i subjekata povezanih s Osamom bin Ladenom, mrežom Al-Qaidom i talibanima (SL L 322, str. 4.) (posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 1., str. 261.) i Uredbe Komisije (EU) br. 1139/2010 od 7. prosinca 2010. o 141. izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 881/2002 o određenim posebnim mjerama ograničavanja protiv određenih osoba i subjekata povezanih s Osamom bin Ladenom, mrežom Al-Qaidom i talibanima (SL L 322, str. 6.) (posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 1., str. 261.), u dijelovima u kojima se ti akti odnose na tužitelje.IzrekaTužba se odbija.Nalaže se Al-Bashiru Mohammedu Al-Faqihu, Ghuniji Abdrabbahu i Taheru Nasufu snošenje vlastitih troškova i troškova Europske komisije.Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske i Vijeće Europske unije snose vlastite troškove.
____________1 SL C 130, 30. 4. 2011.