Language of document : ECLI:EU:C:2022:45

MIŠLJENJE NEZAVISNOG ODVJETNIKA

JEANA RICHARDA DE LA TOURA

od 20. siječnja 2022.(1)

Predmet C328/20

Europska komisija

protiv

Republike Austrije

„Povreda obveze države članice – Usklađivanje sustava socijalne sigurnosti – Uredba (EZ) br. 883/2004 – Članci 4., 7. i 67. – Slobodno kretanje radnika – Uredba (EU) br. 492/2011 – Članak 7. – Jednako postupanje – Obiteljska davanja – Socijalne i porezne povlastice – Prilagodba iznosa davanja i povlastica ovisno o razini cijena u državi boravišta djece”






I.      Uvod

1.        Europska komisija u svojoj tužbi zahtijeva od Suda da utvrdi da je Republika Austrija, time što je uspostavila:

1.      mehanizam prilagodbe u vezi s obiteljskim doplatkom i odbitkom za uzdržavano dijete za zaposlene osobe čija djeca imaju stalno boravište u drugoj državi članici povrijedila svoje obveze iz:

–        članka 4., 7. i 67. Uredbe (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti(2), kao i

–        članka 7. stavka 2. Uredbe (EU) br. 492/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2011. o slobodi kretanja radnika u Uniji(3), i

2.      mehanizam prilagodbe u vezi s „Familienbonus Plus”, odbitkom za jedinog hranitelja, odbitkom za samohrane roditelje i odbitkom za uzdržavanje namijenjenima radnicima migrantima čija djeca stalno borave u drugoj državi članici, Republika Austrija povrijedila svoje obveze iz članka 7. stavka 2. Uredbe br. 492/2011.

2.        Komisija u biti smatra da se u vladavini prava Unije njome državama članicama ne priznaje margina prosudbe za prilagodbu iznosa obiteljskih davanja koja one isplaćuju u skladu s razinom cijena u državi boravišta dotičnog djeteta i da ta prilagodba kao i određene porezne povlastice koje se dodjeljuju obiteljima jesu diskriminirajuće te se ne mogu smatrati nužnom i proporcionalnom mjerom.

3.        U ovom mišljenju objasnit ću razloge iz kojih smatram da su prigovori koje je istaknula Komisija osnovani.

II.    Pravni okvir

A.      Pravo Unije

1.      Uredba br. 883/2004

4.        Uvodne izjave 8., 12. i 16. Uredbe br. 883/2004 glase:

„(8)      Opće načelo jednakog postupanja od posebne je važnosti za radnike koji ne borave u državi članici u kojoj su zaposleni, uključujući pogranične radnike.

[…]

(12)      S obzirom na proporcionalnost, potrebno je voditi računa te osigurati da načelo preuzimanja činjenica ili događaja ne dovede do objektivno neopravdanih rezultata ili do preklapanja davanja iste vrste za isto razdoblje.

[…]

(16)      Unutar [Europske unije] u načelu nema opravdanja da prava iz sustava socijalne sigurnosti ovise o mjestu boravišta određene osobe; međutim, u posebnim slučajevima, posebno obzirom na posebna davanja povezana s gospodarskom i socijalnom situacijom određene osobe, mjesto boravišta može se uzeti u obzir.”

5.        Člankom 1. točkom (z) te uredbe određuje se:

„U smislu ove Uredbe:

[…]

(z)      ‚obiteljsko davanje’ znači sva davanja u naravi ili novčana davanja namijenjena podmirivanju obiteljskih troškova, isključujući predujmove davanja za uzdržavanje i posebne doplatke za rođenje i usvajanje djeteta spomenute u Prilogu I.”

6.        U članku 3. stavku 1. točki (j) Uredbe br. 883/2004 predviđa se:

„Ova se Uredba primjenjuje na sve zakonodavstvo s obzirom na sljedeće grane socijalne sigurnosti:

[…]

(j)      obiteljska davanja.”

7.        Člankom 4. Uredbe br. 883/2004, naslovljenom „Jednakost postupanja”, određuje se:

„Ako ovom Uredbom nije drugačije predviđeno, osobe na koje se ona primjenjuje uživaju ista prava na davanja i podliježu istim obvezama, u skladu sa zakonodavstvom svake države članice kao i njezini državljani.”

8.        Članak 5. Uredbe br. 883/2004, naslovljen „Jednako postupanje s davanjima, dohotkom, činjenicama ili događajima”, glasi kako slijedi:

„Ako ovom Uredbom nije drukčije predviđeno, a u smislu posebno utvrđenih provedbenih propisa, primjenjuje se sljedeće:

(a)      ako na temelju zakonodavstva nadležne države članice primanje davanja iz sustava socijalne sigurnosti i drugog dohotka ima određene pravne učinke, odgovarajuće odredbe tog zakonodavstva također se primjenjuju na primanje istovjetnih davanja ostvarenih na temelju zakonodavstva druge države članice ili na dohodak ostvaren u drugoj državi članici;

(b)      ako se na temelju zakonodavstva nadležne države članice pravni učinci pripisuju pojavi određenih činjenica ili događaja, ta država članica uzima u obzir slične činjenice ili događaje koji nastanu u bilo kojoj državi članici kao da su nastali na njihovom državnom području.”

9.        Člankom 7. Uredbe br. 883/2004, naslovljenim „Odstupanje od pravila o boravištu”, predviđa se:

„Ako ovom Uredbom nije drugačije predviđeno, novčana davanja koja se isplaćuju na temelju zakonodavstva jedne ili više država članica ili na temelju ove Uredbe ne podliježu nikakvom smanjenju, izmjeni, obustavi, ukidanju ili pljenidbi po računu zbog činjenice da korisnik ili članovi njegove obitelji koji borave u državi članici različitoj od one u kojoj se nalazi ustanova nadležna za pružanje davanja.”

10.      Člankom 67. Uredbe br. 883/2004, naslovljenim „Članovi obitelji koji borave u drugoj državi članici”, određuje se:

„Osoba ima pravo na obiteljska davanja u skladu sa zakonodavstvom nadležne države članice, uključujući i davanja za članove svoje obitelji koji borave u drugoj državi članici, kao da borave u prvoj državi članici. Međutim, umirovljenik ima pravo na obiteljska davanja u skladu sa zakonodavstvom države članice koja je nadležna za njegovu mirovinu.”

2.      Uredba br. 492/2011

11.      U poglavlju I. Uredbe br. 492/2011, člankom 7. stavcima 1. i 2. koji se nalaze u odjeljku 2. naslovljenom „Zapošljavanje i jednako postupanje”, određuje se:

„1.      Prema radniku koji je državljanin države članice ne smije se, zbog njegovog državljanstva, u drugoj državi članici postupati drukčije nego što se postupa prema domaćim radnicima kad je riječ o uvjetima zapošljavanja i rada, a posebno primicima od rada i otpuštanju te, ako postane nezaposlen, vraćanju na posao ili ponovnom zapošljavanju.

2.      Takav radnik uživa jednake socijalne i porezne povlastice kao domaći radnici.”

B.      Austrijsko pravo

1.      FLAG

12.      U skladu s člankom 1. Bundesgesetza betreffend den Familienlastenausgleich durch Beihilfen (Savezni zakon o naknadi obiteljskih troškova kroz doplatke)(4) od 24. listopada 1967., predviđena davanja „dodjeljuju se radi naknade troškova u interesu obitelji”.

13.      Člankom 2. stavcima 1. i 8. FLAG‑a određuje se:

„1.      Osobe koje imaju prebivalište ili uobičajeno boravište na saveznom području imaju pravo na obiteljske doplatke

(a)      za maloljetnu djecu;

[…]

8.      Osobe imaju pravo na obiteljske doplatke samo ako se njihovo središte interesa nalazi na saveznom području. Središte interesa osobe nalazi se u državi s kojom ta osoba ima najuže osobne i ekonomske odnose.”

14.      U skladu s člankom 4. FLAG‑a:

„1.      Osobe koje imaju pravo na istovrsno davanje koje dodjeljuje druga država nemaju pravo na obiteljske doplatke.

2.      Austrijski državljani koji su isključeni iz prava na obiteljske doplatke na temelju stavka 1. ili članka 5. stavka [4.] imaju pravo na isplatu naknade razlike ako je iznos istovrsnog davanja koji dodjeljuje druga država i na koje navedeni austrijski državljani ili neka druga osoba imaju pravo (članak 5. stavak [4.]) manji od obiteljskih doplataka koji bi im se, da ne postoji prethodno navedeno istovrsno davanje, trebali dodijeliti na temelju ovog saveznog zakona.

3.      Isplata naknade razlike odgovara razlici između istovrsnog davanja koji dodjeljuje druga država i obiteljskih doplataka koje treba dodijeliti na temelju ovog saveznog zakona.

[…]

6.      Isplate naknada razlike smatraju se obiteljskim doplacima u smislu ovog saveznog zakona, ali odredbe koje se odnose na iznos obiteljskih doplataka ne primjenjuju se na isplate naknada razlike.

[…]”

15.      Članak 5. stavci 3. i 4. FLAG‑a glasi kako slijedi:

„3.      Ne postoji pravo na obiteljske doplatke za djecu koja imaju stalno boravište u inozemstvu.

4.      Ne postoji pravo na obiteljske doplatke za djecu koja imaju pravo na isplatu istovrsnog davanja koje dodjeljuje druga država. Time se ne isključuje dodjela isplate naknade razlike (članak 4. stavak 2.).”

16.      Člankom 8. FLAG‑a određuje se:

„1.      Iznos obiteljskih doplataka na koji osoba ima pravo određuje se ovisno o broju i dobi djece za koju se dodjeljuju obiteljski doplaci.

2.      Obiteljski doplaci mjesečno iznose

[…]

3.      od 1. siječnja 2018.:

(a)      114 eura za svako dijete od početka kalendarskog mjeseca rođenja,

(b)      121,90 eura za svako dijete od početka kalendarskog mjeseca u kojem ono navršava tri godine,

(c)      141,50 eura za svako dijete od početka kalendarskog mjeseca u kojem ono navršava deset godina,

(d)      165,10 eura za svako dijete od početka kalendarskog mjeseca u kojem ono navršava devetnaest godina.

3.      Obiteljski doplaci mjesečno se uvećavaju za svako dijete,

[…]

3.      od 1. siječnja 2018., ako se

(a)      dodjeljuju za dvoje djece, za 7,10 eura,

(b)      dodjeljuju za troje djece, za 17,40 eura,

(c)      dodjeljuju za četvero djece, za 26,50 eura,

(d)      dodjeljuju za petero djece, za 32 eura,

(e)      dodjeljuju za šestero djece, za 35,70 eura,

(f)      dodjeljuju za sedmero ili više djece, za 52 eura,

4.      Obiteljski doplaci mjesečno se uvećavaju za svako dijete s teškim invaliditetom,

[…]

3.      od 1. siječnja 2018. za 155,9 eura

[…]

8.      Za svako dijete koje je tijekom kalendarske godine navršilo ili će navršiti šest godina i koje još nije navršilo šesnaest godina, obiteljski doplaci uvećavaju se za 100 eura od [mjeseca] rujna tekuće kalendarske godine.”

17.      Člankom 8.a FLAG‑a predviđa se:

„1.      Iznosi obiteljskih doplataka (članak 8.) za djecu koja imaju stalno boravište na državnom području druge države članice Unije […], druge stranke Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru [od 2. svibnja 1992.(5)] ili Švicarske određuju se na temelju odnosa između usporedne razine cijena koju je objavio Statistički ured Europske unije [Eurostat] za svaku državu članicu [U]nije […], za svaku stranku Sporazuma [o EGP‑u], te za Švicarsku i usporedne razine cijena u Austriji.

2.      Iznosi obiteljskih doplataka iz stavka 1. primjenjuju se od 1. siječnja 2019. na temelju vrijednosti u smislu članka 1., objavljenih 1. lipnja 2018. Nadalje, ti se iznosi prilagođavaju svake dvije godine na temelju vrijednosti objavljenih 1. lipnja prethodne godine.

3.      Bundesminister für Frauen, Familien und Jugend [Savezni ministar za žene, obitelj i mlade, Austrija] u uredbi koju donosi zajedno s Bundesministerom für Finanzen [Savezni ministar financija, Austrija] objavljuje obračunske osnovice i iznose iz stavaka 1. i 2., kao i iznose iz članka 33. stavka 3. točke 2. [Bundesgesetza über die Besteuerung des Einkommens natürlicher Personen (Savezni zakon o oporezivanju dohodaka fizičkih osoba)(6) od 7. srpnja 1988.(7)].”

18.      Člankom 53. FLAG‑a određuje se:

„1.      U okviru ovog saveznog zakona, prema državljanima država stranaka Sporazuma [o EGP‑u] postupa se kao prema austrijskim državljanima, kad to proizlazi iz prethodno navedenog sporazuma. U tom kontekstu, stalno boravište djeteta u državi Europskog gospodarskog prostora [EGP‑a] treba, u skladu s odredbama Zajednice, izjednačiti sa stalnim boravištem djeteta u Austriji.

[…]

4.      Stavak 1. druga rečenica ne primjenjuje se u pogledu članka 8.a stavaka 1. do 3.

5.      Članak 26. stavak 3. Bundesabgabenordnunga [Savezni porezni zakonik] […] primjenjuje se na davanja iz ovog saveznog zakona do 31. prosinca 2018. Od 1. siječnja 2019. članak 26. stavak 3. Saveznog poreznog zakonika primjenjuje se na davanja predviđena ovim saveznim zakonom samo za osobe koje rade u inozemstvu i za račun teritorijalne jedinice te njihove bračne drugove i njihovu djecu.”

2.      EStG

19.      Člankom 33. EStG‑a predviđa se:

„[…]

(2)      Odbitke treba odbiti od [iznosa poreza] koji proizlazi iz primjene stavka 1. sljedećim redoslijedom:

1.      ‚Familienbonus plus’ iz stavka 3.a, koji ne treba odbiti ako prekoračuje porez na oporezivi dohodak na temelju stavka 1.;

2.      odbici iz stavaka 4. do 6.

(3)      Porezni obveznici koji imaju pravo na obiteljske doplatke na temelju [FLAG‑a] istodobno s isplatom obiteljskih doplataka imaju pravo na odbitak od 58,40 eura mjesečno za svako dijete. U sljedećim slučajevima vrijedi drukčije:

1.      Nikakav odbitak ne dodjeljuje se za djecu koja imaju stalno boravište izvan države članice [U]nije, države [EGP‑a] ili Švicarske.

2.      Što se tiče djece koja imaju stalno boravište na državnom području druge države članice [U]nije, druge stranke Sporazuma [o EGP‑u] ili Švicarske, iznos odbitka za uzdržavano dijete utvrđuje se na temelju odnosa između usporedne razine cijena koju je objavio Statistički ured Europske unije [Eurostat] za svaku državu članicu Unije, za svaku stranku Sporazuma [o EGP‑u] te za Švicarsku i usporedne razine cijena u Austriji:

(a)      Od 1. siječnja 2019. iznos odbitaka za uzdržavano dijete prilagođava se na temelju vrijednosti objavljenih 1. lipnja 2018. Nakon toga, iznos odbitaka za uzdržavano dijete prilagođava se svake dvije godine na temelju vrijednosti objavljenih 1. lipnja prethodne godine.

(b)      Iznos odbitaka za uzdržavano dijete objavljuje se u skladu s člankom 8.a stavkom 3. [FLAG‑a].

[…]

(3.a)      Dijete koje ima pravo na obiteljski doplatak na temelju [FLAG‑a] i stalno boravi u državi članici [U]nije ili na državnom području druge stranke Sporazuma [o EGP‑u] ili u Švicarskoj ima pravo, na zahtjev, na ‚Familienbonus plus’ u skladu sa sljedećim odredbama:

1.      ‚Familienbonusa plus’ iznosi

(a)      125 eura svakog kalendarskog mjeseca do kraja mjeseca u kojem dijete navršava osamnaest godina,

(b)      41,68 eura svakog kalendarskog mjeseca nakon kraja mjeseca u kojem dijete navršava osamnaest godina,

2.      Odstupajući od točke 1., za djecu koja stalno borave na državnom području druge države članice [U]nije, druge stranke Sporazuma [o EGP‑u] ili Švicarske, iznos ‚Familienbonusa plus’ kao i odbitaka iz stavka 4. utvrđuje se na temelju odnosa između usporedne razine cijena koju je objavio [Eurostat] za svaku državu članicu [U]nije, za svaku stranku Sporazuma [o EGP‑u] te za Švicarsku i usporedne razine cijena u Austriji:

(a)      Od 1. siječnja 2019. iznos ‚Familienbonusa plus’ i odbitaka iz stavka 4. prilagođava se na temelju vrijednosti objavljenih 1. lipnja 2018. Nakon toga, taj se iznos prilagođava svake dvije godine na temelju vrijednosti objavljenih 1. lipnja prethodne godine.

(b)      Savezni ministar financija dužan je uredbom objaviti obračunske osnovice i iznose najkasnije 30. rujna nakon referentnog datuma iz točke (a)[(8)].

[…]

5.      Članak 26. stavak 3. druga rečenica Saveznog poreznog zakonika ne primjenjuje se. Iznimke su bračni drugovi i djeca poreznih obveznika koji mjesto zaposlenja imaju u inozemstvu i rade za račun teritorijalne jedinice.

[…]

(4)      Usto, ako dijete stalno boravi u državi članici [U]nije ili na državnom području druge stranke Sporazuma [o EGP‑u] ili u Švicarskoj, primjenjivi su sljedeći odbici:

1.      Osobe koje jedine osiguravaju dohodak kućanstva imaju pravo na odbitak za jedinog hranitelja. Taj odbitak godišnje iznosi:

–        494 eura za jedno dijete (članak 106. stavak 1.),

–        669 eura za dvoje djece (članak 106. stavak 1.).

Taj se iznos uvećava za 220 eura godišnje za treće dijete i za svako sljedeće dijete (članak 106. stavak 1.).

[…]

2.      Samohrani roditelji imaju pravo na odbitak za samohrane roditelje. Taj odbitak godišnje iznosi:

–        494 eura za jedno dijete (članak 106. stavak 1.),

–        669 eura za dvoje djece (članak 106. stavak 1.).

Taj se iznos uvećava za 220 eura godišnje za treće dijete i za svako sljedeće dijete (članak 106. stavak 1.). Samohrani roditelji jesu porezni obveznici koji žive s najmanje jednim djetetom (članak 106. stavak 1.) tijekom više od 6 mjeseci tijekom kalendarske godine a da nisu u zajednici s partnerom ili bračnim drugom.

3.      Porezni obveznici koji imaju obveze uzdržavanja za dijete imaju pravo na odbitak za uzdržavanje od 29,20 eura mjesečno […]

4.      Odstupajući od točaka 1. do 3., iznos odbitaka za djecu koja stalno borave na državnom području druge države članice [U]nije, druge stranke Sporazuma [o EGP‑u] ili Švicarske utvrđuje se u skladu sa stavkom 3.a točkom 2. Ako porezni obveznik ima pravo na odbitak za više djece i ako se ona nalaze u različitim zemljama, prvo valja uzeti u obzir najstariju djecu za koju se ostvaruje pravo na davanja prije nego se uzmu u obzir najmlađa.

5.      Članak 26. stavak 3. druga rečenica Saveznog poreznog zakonika ne primjenjuje se. Iznimke su bračni drugovi i djeca poreznih obveznika koji mjesto zaposlenja imaju u inozemstvu i rade za račun teritorijalne jedinice.

[…]

(7)      Ako je porez na dohodak koji se duguje na temelju stavka 1. niži od 250 eura i ako se primjenjuje odbitak za jedinog hranitelja ili odbitak za samohrane roditelje, primjenjuju se sljedeće odredbe, kada je riječ o jednom djetetu (članak 106. stavak 1.):

1.      Razliku između 250 eura i poreza iz stavka 1. treba nadoknaditi u obliku dodatka za dijete.

2.      Ako dijete stalno boravi u drugoj državi članici [U]nije ili na državnom području druge stranke Sporazuma [o EGP‑u] ili u Švicarskoj, iznos od 250 eura zamjenjuje se iznosom koji proizlazi iz primjene stavka 3.a točke 2.

[…]

Taj se iznos za svako sljedeće dijete (članak 106. stavak 1.) uvećava iznosom od 250 eura ili iznosom koji ga zamjenjuje.

(8)      1.      Ako je porez na dohodak koji proizlazi iz stavaka 1. i 2. manji od nule, valja isplatiti odbitak za jedinog hranitelja ili odbitak za samohrane roditelje.

[…]”

3.      Savezni porezni zakonik

20.      Člankom 26. Saveznog poreznog zakonika određuje se:

„1.      Osoba ima domicil u smislu poreznih odredbi ondje gdje stanuje u uvjetima koji omogućuju da se zaključi da će zadržati i upotrebljavati taj smještaj.

2.      Osoba ima uobičajeno boravište u smislu poreznih odredbi ondje gdje boravi u uvjetima koji upućuju na to da u tom mjestu ili u toj zemlji ne boravi samo privremeno. […]

3.      S austrijskim državljanima koji imaju ugovor o radu s javnim tijelom i čije se mjesto zaposlenja nalazi u inozemstvu (službenici u inozemstvu) postupa se kao s osobama koje svoje uobičajeno boravište imaju u mjestu u kojem se obavlja služba na temelju koje im se isplaćuje plaća. Isto vrijedi za njihove bračne drugove, ako bračni drugovi stvore stalni dom, i za njihovu maloljetnu djecu koja su dio tog kućanstva.”

III. Predsudski postupak

21.      Pismom opomene od 25. siječnja 2019. Komisija je skrenula pozornost Republike Austrije na zabrinutosti izazvane uspostavom, od 1. siječnja 2019., mehanizma prilagodbe iznosa obiteljskih davanja kao i socijalnih i poreznih povlastica koje Republika Austrija dodjeljuje radnicima koji imaju djecu, ovisno o općoj razini cijena u državi članici u kojoj ona stalno borave.

22.      Komisija je smatrala da se prilagodba iznosa obiteljskih davanja ovisno o mjestu boravišta djeteta protivi člancima 7. i 67. Uredbe br. 883/2004, u skladu s kojima se novčana davanja ne mogu uopće smanjiti zbog činjenice da član obitelji, kao što je dijete, boravi u drugoj državi članici. Usto, prilagodba davanja i povlastica koje Republika Austrija dodjeljuje u korist djece uglavnom se odnosi na radnike drugih država članica, a ne na austrijske radnike. Prema Komisijinu mišljenju, takva neizravna diskriminacija protivi se načelu jednakog postupanja iz članka 4. Uredbe br. 883/2004 i članka 7. Uredbe br. 492/2011.

23.      U svojem odgovoru na pismo opomene od 25. ožujka 2019. Republika Austrija tvrdila je da:

–        se pravom Unije predviđaju mehanizmi slični onom koje je ona uspostavila;

–        s obzirom na to da se člankom 67. Uredbe br. 883/2004 ne propisuje da iznos davanja za djecu koja borave u drugoj državi članici treba odgovarati iznosu koji se isplaćuje za djecu koja borave u Austriji, dopuštena je prilagodba iznosa obiteljskog davanja ovisno o mjestu boravišta djeteta i

–        ne postoji neizravna diskriminacija zbog toga što je prilagodba paušalnih iznosa davanja ili povlastice ovisno o razini cijena koje se primjenjuju u mjestu boravišta djeteta objektivno opravdana te je posljedica dosljednog i usporedivog rasterećenja za sve radnike.

24.      Budući da nije bila zadovoljna tim odgovorom, Komisija je 26. srpnja 2019. izdala obrazloženo mišljenje u kojem je u biti ostala pri svojem stajalištu. Pojasnila je da u pravu Unije ne postoji relevantna referenca te je istaknula činjenicu da su odobreni iznosi paušalni i da se ne prilagođuju ovisno o razini cijena u različitim regijama Austrije, ovisno o stalnom boravištu djeteta. Prema tome, razlika između razine davanja i povlastica koji se dodjeljuju u korist djeteta primijenjena na one koji borave u drugoj državi članici predstavlja neizravnu diskriminaciju jer ona teže pogađa radnike migrante nego austrijske radnike. Paušalna priroda iznosa tih davanja i povlastica dokazuje da oni ne ovise o stvarnim troškovima povezanim s uzdržavanjem djeteta i da stoga ne jamče pošteniju raspodjelu troškova koje obitelji snose kako bi zadovoljile potrebe djece.

25.      Dopisom od 24. listopada 2019. Republika Austrija odgovorila je na to obrazloženo mišljenje pri čemu je navela da iznosi predmetnih obiteljskih davanja kao i socijalnih i poreznih povlastica nisu samo paušalni, nego da odgovaraju stvarnim potrebama. Usto, činjenica da se predmetna davanja i povlastice dodjeljuju u obliku paušalnih iznosa ne protivi se njihovoj prilagodbi ovisno o razini cijena u mjestu boravišta djece. Takva prilagodba ne predstavlja nejednako postupanje, nego se njome jamči da radnik koji prima davanja i povlastice u svakom slučaju ima pravo na istovjetno smanjenje troškova, neovisno o mjestu stvarnog boravišta djeteta. Pod pretpostavkom da postoji neizravna diskriminacija, ona se opravdava, među ostalim, ciljem ravnomjerne raspodjele izdataka sustava socijalne sigurnosti kao i ciljem uzimanja u obzir platne sposobnosti korisnikâ.

26.      Budući da joj taj odgovor nije bio uvjerljiv, Komisija je podnijela ovu tužbu u skladu s člankom 258. UFEU‑a.

IV.    Zahtjevi stranaka

27.      Svojom tužbom Komisija traži od Suda da:

–        utvrdi da je Republika Austrija uspostavljanjem mehanizma prilagodbe u vezi s obiteljskim doplatkom i odbitkom za uzdržavano dijete za radnike čija djeca stalno borave u drugoj državi članici, povrijedila obveze koje ima na temelju:

–        članaka 7. i 67. Uredbe br. 883/2004, kao i

–        članka 4. Uredbe br. 883/2004 i članka 7. stavka 2. Uredbe br. 492/2011;

–        utvrdi da je Republika Austrija uspostavljanjem mehanizma prilagodbe u vezi s „Familienbonusom Plus”, odbitkom za jedinog hranitelja, odbitkom za samohrane roditelje i odbitkom za uzdržavanje namijenjenima radnicima migrantima čija djeca stalno borave u drugoj državi članici, povrijedila obveze koje ima na temelju članka 7. stavka 2. Uredbe br. 492/2011, i

–        naloži Republici Austriji snošenje troškova.

28.      Republika Austrija zahtijeva od Suda da:

–        odbije tužbu i

–        naloži Komisiji snošenje troškova.

29.      Odlukama predsjednika Suda, Češkoj Republici (6. studenoga 2020.), Republici Hrvatskoj (20. studenoga 2020.), Republici Poljskoj (19. studenoga 2020.), Rumunjskoj (12. studenoga 2020.), Republici Sloveniji (22. listopada 2020.) i Slovačkoj Republici (22. listopada 2020.) dopušta se intervencija u potporu zahtjevima Komisije.

30.      Odlukom predsjednika Suda Kraljevini Danskoj (20. studenoga 2020.) odobrena je intervencija u potporu zahtjevima Republike Austrije.

31.      Rješenjem predsjednika Suda od 18. prosinca 2020. Nadzornom tijelu EFTA‑e i Kraljevini Norveškoj odobrena je intervencija u potporu zahtjevima Komisije odnosno Republike Austrije.

32.      Komisija svoja očitovanja na intervencijske podneske zaključuje na način da podnesci Češke Republike, Republike Hrvatske, Republike Poljske, Rumunjske, Republike Slovenije, Slovačke Republike i Nadzornog tijela EFTA‑e u potpunosti potkrepljuju njezine argumente, dok se argumentacijom koju su u intervencijskim podnescima iznijele Kraljevina Danska i Kraljevina Norveška oni ne mogu dovesti u pitanje.

33.      U svojim očitovanjima koja se odnose na intervencijske podneske, Republika Austrija pojašnjava da se u potpunosti slaže s očitovanjima Kraljevine Danske kao i Kraljevine Norveške te ističe da intervenijenti u potporu Komisiji ne ističu nikakav novi argument. U cijelosti ustraje u svojem zahtjevu, kako je iznesen u njezinu odgovoru na tužbu i ponovljen u njezinu odgovoru na repliku.

V.      Analiza

34.      Komisija iznosi dva prigovora u potporu svojoj tužbi koji se temelji na utvrđenju da je time što je odstupila od paušalnog iznosa utvrđenog zakonom Republika Austrija predvidjela prilagodbu iznosa obiteljskog doplatka i odbitka za uzdržavano dijete kao i druge različite porezne povlastice, odnosno „Familienbonus plus”, odbitak za jedinog hranitelja, odbitak za samohrane roditelje i odbitak za uzdržavanje, ovisno o razini cijena u državi članici(9) u kojoj stalno boravi dijete za koje se ostvaruje pravo na ta davanja.

35.      Prvi prigovor temelji se na povredi članaka 7. i 67. Uredbe br. 883/2004. Drugi prigovor temelji se na povredi načela jednakog postupanja predviđenog u članku 4. Uredbe br. 883/2004 i članku 7. stavku 2. Uredbe br. 492/2011.

A.      Prvi prigovor, koji se temelji na povredi članaka 7. i 67. Uredbe br. 883/2004

1.      Argumentacija stranaka

a)      Komisija

36.      Svojim prvim prigovorom Komisija zaključuje da je Republika Austrija povrijedila obveze koje ima na temelju članaka 7. i 67. Uredbe br. 883/2004 jer se propisom te države članice predviđa prilagodba obiteljskog doplatka i odbitka za uzdržavano dijete za radnike koji su osigurani austrijskim sustavom socijalne sigurnosti, ali čija djeca borave u drugoj državi članici.

37.      Komisija navodi da:

–        Republika Austrija osobama koje rade u Austriji za njihovu djecu dodjeljuje obiteljsko davanje i socijalnu povlasticu koje predstavljaju obiteljski doplatak i odbitak za uzdržavano dijete, u obliku ujednačenih paušalnih iznosa;

–        u skladu s dokazima koje je dostavila Republika Austrija i suprotno mišljenju koje su iznijele Kraljevina Danska i Kraljevina Norveška, te je iznose austrijski zakonodavac utvrdio samo ovisno o dobi djece i njihovu broju, neovisno o njihovim stvarnim potrebama i stoga o njihovoj društvenoj okolini, i

–        od 1. siječnja 2019. austrijskim propisima predviđa se da te državna davanja treba prilagoditi ovisno o općoj razini cijena u državi članici u kojoj dijete stalno boravi.

38.      Komisija tvrdi da:

–        je točno da obiteljski doplatak i odbitak za uzdržavano dijete, koji su novčana davanja koja isplaćuje država namijenjena smanjenju troškova koji proizlaze iz uzdržavanja djece, čine obiteljska davanja u smislu članka 1. točke (z) i članka 3. stavka 1. točke (j) Uredbe br. 883/2004;

–        se ta davanja dodjeljuju na temelju zakonski utvrđene situacije(10) a da se pritom ne provodi nikakva pojedinačna i diskrecijska ocjena osobnih potreba djece. U skladu s tekstom članka 8. stavka 1. FLAG‑a, obiteljski doplatci izračunavaju se ovisno o broju i dobi djece kao i odbitci koji se dodjeljuju u skladu s uvjetima utvrđenima u članku 33. stavcima 3., 3.a, 4., 7. i 8 EStG‑a;

–        iako Republika Austrija navodi da je austrijski zakonodavac kao polazišnu točku uzeo uobičajene izdatke potrebne kako bi se osiguralo uzdržavanje djece, ona nije dokazala postojanje odnosa između razine austrijskog obiteljskog doplatka i standardne cijene uzdržavanja djeteta;

–        to je također slučaj s dodacima koji se odobravaju za troškove obrazovanja i za djecu s teškim invaliditetom za koje Republika Austrija također nije dokazala da su ti paušalni iznosi povezani s društvenom okolinom djece, tim više jer navodi da se ti troškovi temelje na obveznom školovanju u Austriji, a ne na onom koje se predviđa u državi članici u kojoj se dijete školuje. Stoga, uvećanje za troškove obrazovanja ne ovisi o stvarnom pohađanju škole, nego samo o dobi djeteta;

–        suprotno tomu, naknada za uzdržavanje koju roditelj treba platiti u novcu za dijete na temelju austrijskog privatnog prava izračunava se konkretno i pojedinačno ovisno o uvjetima života roditelja i potrebama djeteta;

–        iznos obiteljskih davanja ne može ovisiti o boravištu članova obitelji(11) radnika u državi članici koja isplaćuje davanja, kao što se to izričito predviđa člankom 7. Uredbe br. 883/2004, u slučaju smanjenja ili izmjene davanja, i članka 67. te uredbe, kako ga je tumačio Sud u presudi od 18. rujna 2019., Moser(12);

–        odredbe tih članaka 7. i 67. donesene su nakon što je Sud donio presudu od 15. siječnja 1986., Pinna(13), u kojoj se tumači članak 73. Uredbe (EEZ) br. 1408/71(14), koji je bio preteča članka 67. Uredbe br. 883/2004 u kojem se u biti preuzeo njegov sadržaj. Iz toga proizlazi, s obzirom na mišljenje nezavisnog odvjetnika G. F. Mancinija u tom predmetu(15), da nije dopušteno prilagoditi razinu obiteljskih davanja samo zato što članovi obitelji borave u drugoj državi članici;

–        članak 67. te uredbe ne sadržava nikakvo napomenu kojom se opravdava različita primjena članka 7. navedene uredbe, za razliku od članka 63. i članka 70. stavka 3. iste uredbe koji se odnose na davanja za nezaposlenost odnosno na posebna nedoprinosna novčana davanja;

–        cilj koji zakonodavac Unije nastoji postići jest da se izbjegne odvraćanje radnika koji dolazi iz druge države članice da ostvari svoje pravo na slobodno kretanje, kao što je to Sud iznio u svojoj presudi Pinna, i

–        time što je predvidjela mehanizam prilagodbe obiteljskih davanja koji dovodi do izmjene njihove visine ovisno o državi članici u kojoj djeca borave Republika Austrija s tim davanjima ne postupa kao da članovi obitelji borave u Austriji.

39.      U tom pogledu Komisija u odgovoru na argument Kraljevine Danske, prema kojem članak 5. točka (b) Uredbe br. 883/2004 također ide u prilog zakonitosti prilagodbe obiteljskih davanja mjestu boravišta djeteta, tvrdi da se, naprotiv, fikcija boravišta u nadležnoj državi članici u smislu te odredbe u njoj nalazi jer ta država treba uzeti u obzir činjenice ili događaje koji su nastali u drugoj državi članici, čime se potvrđuje njezino tumačenje članaka 7. i 67. te uredbe.

40.      Usto, što se tiče odluke šefova država ili vlada okupljenih u Europskom vijeću u pogledu novog rješenja za Ujedinjenu Kraljevinu Velike Britanije i Sjeverne Irske unutar Europske unije(16) na koju se poziva Republika Austrija jer se tom odlukom predviđa da Komisija podnese prijedlog za izmjenu Uredbe br. 883/2004 kako bi se državama članicama dopustila indeksacija socijalnih davanja za djecu koja borave u državi članici različitoj od one u kojoj boravi radnik, Komisija naglašava, s jedne strane, da zbog povlačenja Ujedinjene Kraljevine iz Unije ta uredba nije bila izmijenjena. S druge strane, smatra da iz procjene učinka izmjene te uredbe, koju navodi Republika Austrija, jer je jedna od predloženih mogućnosti uključivala prilagodbu obiteljskih davanja koja se izvoze ovisno o životnom standardu u državi članici u kojoj djeca borave(17), ne proizlazi da je takva indeksacija u skladu s pravom Unije koje je na snazi jer ono u tom pogledu sadržava pridržaje(18) te da ona nije usvojila tu mogućnost.

b)      Republika Austrija

41.      Kao prvo, što se tiče obiteljskih doplataka, Republika Austrija iznosi da se, u skladu s člankom 1. FLAG‑a, dodjelom obiteljskih doplataka nastoji uspostaviti naknada troškova u interesu obitelji i da povećanje njihova iznosa, predviđeno člankom 8. stavkom 2. FLAG‑a, ovisno o dobi djeteta o kojoj ovisi razina izdataka odgovara tom cilju. Podsjeća na to da se u FLAG‑u kao jedinstvena pomoć utvrđuju različite pomoći obiteljima koje su se dodjeljivale u prvim godinama nakon Drugog svjetskog rata, prvotno u obliku davanja u naravi kako bi se ciljano poduprle obitelji.

42.      Republika Austrija naglašava, pri čemu se oslanja na odredbe članka 8. FLAG‑a, da:

–        obiteljski doplatci uvijek se izračunavaju na temelju kriterija uobičajenih izdataka potrebnih kako bi se osigurala sredstva za uzdržavanje djece u Austriji;

–        njihov je iznos paušalan te pritom nije potrebno dokazati konkretne izdatke;

–        taj se sustav temelji na ideji prema kojoj su „osnovni troškovi” uzdržavanja djeteta u Austriji uvijek jednaki za sve roditelje, i

–        činjenica da se davanja izračunavaju ovisno o stvarnim potrebama djeteta i troškovima uzdržavanja koji su usko povezani s njegovom ekonomskom i društvenom okolinom(19) proizlazi, s jedne strane, „u pravilu” iz toga što se njihov iznos povećava ovisno o dobi djece(20) i posebno u rujnu na početku školske godine tijekom cijelog trajanja obaveznog obrazovanja, kao i u slučaju teškog invaliditeta djece. S druge strane, njihov se iznos smanjuje ako dijete koje je navršilo 19 godina raspolaže određenom razinom dohotka.

43.      Republika Austrija pojašnjava da je iznos obiteljskih doplataka, koji odgovaraju prosječnim troškovima uzdržavanja ili osnovnih potreba, bio uvećan ovisno o razini plaća i cijena kao i inflaciji. Suprotno tomu, mogao je biti umanjen zbog razloga povezanih s državnim proračunom.

44.      Što se tiče financiranja i uvjeta dodjele obiteljskih doplataka, Republika Austrija objašnjava da:

–        se izdaci za obiteljske doplatke podmiruju iz Ausgleichsfondsa für Familienbeihilfen (Fond za obiteljske naknade, Austrija)(21);

–        sredstva iz tog fonda osobito potječu(22) iz doprinosa koje uplaćuju poslodavci(23) koji na saveznom području zapošljavaju radnike(24);

–        samozaposlene osobe uplaćuju, isključivo kao poslodavci, te doprinose koji se ne izračunavaju na temelju njihovih prihoda, nego u skladu s plaćama koje isplaćuju svojim zaposlenicima;

–        ta vrsta doprinosa zamišljena je kao oblik posebnog poreza, koji se izračunava na temelju iznosa plaća svih radnika(25) neovisno o tome odgajaju li djecu, i

–        za razliku od doprinosa za socijalno osiguranje, ne izvršava se nikakav odbitak od bruto plaće svakog radnika, a isplata obiteljskih doplataka nije povezana s obavljanjem profesionalne djelatnosti u Austriji, u skladu s člankom 2. stavkom 1. FLAG‑a, ni s iznosom doprinosa poslodavca ili samozaposlenih osoba.

45.      Kao drugo, što se tiče odbitka za uzdržavano dijete, Republika Austrija iznosi da, u skladu s člankom 33. stavkom 3. EStG‑a, porezni obveznik koji ima pravo na obiteljske doplatke na temelju FLAG‑a ima za svako dijete pravo na odbitak za uzdržavano dijete od 58,40 eura mjesečno, koji se isplaćuje istodobno s obiteljskim doplacima. S ekonomskog stajališta, odbitkom za uzdržavano dijete stoga se uvećavaju obiteljski doplaci. Za razliku od obiteljskih doplataka, odbitak za uzdržavano dijete ipak se ne financira sredstvima iz Fonda za obiteljske naknade, nego iz općih poreznih prihoda.

46.      Suprotno tomu, „Familienbonus plus” i druge predmetne porezne pogodnosti(26) nisu doprinos za uzdržavanje djece, nego naknada s pomoću porezne olakšice zato što porezni obveznici koji obavljaju profesionalnu djelatnost i imaju djecu imaju manju platnu sposobnost od poreznih obveznika s jednakim dohotkom koji obavljaju profesionalnu djelatnost i koji nemaju djecu. Ta se sposobnost procjenjuje s obzirom na osnovne materijalne potrebe (ili prosječne potrebe) za uzdržavanje djeteta, koje uključuju aktivnosti koje su nužne za njegov život.

47.      Republika Austrija objašnjava svoj odabir da ovisno o državi boravišta djeteta prilagodi predmetne iznose obiteljskih davanja i poreznih pogodnosti(27) na temelju usporednih razina cijena koje je objavio Eurostat, osobito zbog svrhe obiteljskih doplataka i odbitka za uzdržavano dijete, koja se odnosi na to da se roditeljima nadoknadi dio troškova koje obično moraju snositi za uzdržavanje svojeg djeteta, kao i zbog činjenice da ti troškovi po svojoj prirodi ovise o razini cijena u mjestu stalnog boravišta.

48.      Međutim, veća sloboda kretanja radnika unutar Unije i neselektivan izvoz obiteljskih doplataka i odbitka za uzdržavano dijete koji iz toga proizlazi, neovisno o državi u kojoj djeca za koju se davanja dodjeljuju imaju stalno boravište, doveli su do sve većeg narušavanja sustava tih davanja. Ako dijete živi u državi članici u kojoj je kupovna moć slaba, učinak potpore prekoračuje predviđenu olakšicu(28). Suprotno tomu, ako dijete živi u državi članici u kojoj je kupovna moć veća, olakšica ostaje manja od predviđene mjere.

49.      Kao treće, u odgovoru na Komisijin prvi prigovor Republika Austrija smatra da se mehanizam prilagodbe iznosa obiteljskog doplatka i odbitka za uzdržavano dijete, za sve radnike neovisno o tome jesu li Austrijanci, ne zabranjuje člancima 7. i 67. Uredbe br. 883/2004.

50.      Republika Austrija tvrdi da:

–        se u ovom slučaju primjenjuje samo članak 67. Uredbe br. 883/2004 jer sadržava posebne odredbe o izvozu obiteljskih davanja za članove obitelji koji borave u drugoj državi članici, dok su predmet članka 7. te uredbe sva davanja iz sustava socijalne sigurnosti koja se njime uređuju;

–        se tekstu tog članka 67. ne protivi uzimanje u obzir konkretne prirode, svrhe kao ni uvjeta za predmetna obiteljska davanja i da Kraljevina Norveška pravilno tvrdi da se obveza izvoza u svim slučajevima apsolutnih iznosa protivi toj odredbi kao i članku 7. Uredbe br. 883/2004, te

–        iznos obiteljskih doplataka i odbitka za uzdržavano dijete ne ovisi, sa stajališta njegove vrijednosti, o boravištu djeteta u Austriji zato što se tim davanjima nastoji nadoknaditi dio troškova uzdržavanja djece koji ovise o razini cijena u mjestu u kojem ta djeca žive.

51.      U tom pogledu, Republika Austrija također upućuje na:

–        uvodnu izjavu 16. Uredbe br. 883/2004 kojom se navodi da se mjesto boravišta može uzeti u obzir u slučaju davanja povezanih s gospodarskom i socijalnom situacijom određene osobe(29);

–        presudu od 15. ožujka 2001., Offermanns(30), iz koje proizlazi da se izraz „nadoknaditi obiteljske troškove” osobito odnosi na javni doprinos obiteljskom proračunu čija je namjena olakšati troškove koji proizlaze iz uzdržavanja djece, čime se dokazuje da su obiteljska davanja izravno povezana s troškovima nastalima zbog uzdržavanja djeteta te stoga mogu biti prilagođeni kako bi se uzeli u obzir stvarni troškovi;

–        mišljenje nezavisnog odvjetnika G. Slynna u predmetu u kojem je donesena presuda Lenoir(31) i na točku 16. te presude u kojoj je Sud u pogledu potpore isplaćene u obliku paušalnog iznosa na početku školske godine odlučio da se Uredbi br. 1408/71 ne protivi to da korisnik obiteljskih davanja, državljanin države članice koji boravi na državnom području druge države članice, ne može od tijela socijalne skrbi svoje zemlje podrijetla tražiti plaćanje doplataka za početak školske godine, ako nisu bili izračunani isključivo ovisno o broju i dobi djece, nego s obzirom na ekonomsku i društvenu okolinu i, prema tome, na boravište zainteresiranih osoba; kao i

–        presudu Moser, posebno točke 53. i 54., iz koje proizlazi da je odlučujući cilj(32) nacionalnog propisa. Budući da je u tom slučaju bila riječ o dobivanju davanja koje zamjenjuje dohodak od profesionalne djelatnosti u razdoblju skrbi za dijete, Sud je odlučio da treba uputiti na stvarne uvjete plaće u državi zaposlenja kako bi se izračunao iznos plaćanja razlike za obiteljsko davanje, koji treba odobriti na temelju članka 68. Uredbe br. 883/2004.

52.      Stoga, Republika Austrija smatra, kao prvo, da Komisija ne može tvrditi, pri čemu upućuje na presude Lenoir i Moser, da se davanja dodijeljena u obliku paušalnog iznosa, za razliku od onih koja se dodjeljuju izravno s obzirom na stvarnu situaciju korisnika, ni u kojem slučaju ne mogu prilagođavati. U tom pogledu, Republika Austrija smatra da se predmetna davanja mogu usporediti s onima na koja se odnosi presuda Lenoir. Tvrdi da se troškovi kupnje proizvodâ svakodnevne uporabe koji su, ne isključivo, ali ipak povezani s početkom školske godine, također nadoknađuju paušalno u okviru obiteljskih doplataka koje isplaćuje. Usto, ta država naglašava da se uzimanje u obzir cilja davanja o kojem je riječ u presudi Moser može prenijeti na ovaj slučaj.

53.      Konkretno, Republika Austrija tvrdi da su obiteljski doplatci prilagođeni kupovnoj moći u državi članici boravišta djece na temelju mehanizma prilagodbe u određenom broju država članica koje imaju koeficijent niži od 100 % i dalje‐ djelomično ili čak znatno‐ veći od davanja predviđenog u mjestu boravišta djece. Navodi dva sljedeća primjera koji se odnose na iznos isplaćen obitelji s jednim djetetom, novorođenčetom: iako je iznos obiteljskih doplataka u Mađarskoj 2020. bio 12 200 mađarskih forinti (HUF) mjesečno, odnosno oko 34 eura, prilagođeni obiteljski doplaci i odbitak za uzdržavano dijete koje je isplatila Republika Austrija iznosili su 99,13 eura, odnosno gotovo trostruko. Isto tako, iako su obiteljski doplaci u Slovačkoj 2020. iznosili oko 24,95 eura mjesečno, prilagođeni obiteljski doplaci i odbitak za uzdržavano dijete iznosili su 122,57 eura, odnosno gotovo pet puta više od slovačkog doplatka(33).

54.      Kao drugo, Republika Austrija smatra da Komisija ne može uputiti na presudu Pinna jer se ona odnosi na nacionalni propis kojim se isključuje dodjela obiteljskih davanja, što ga razlikuje od mehanizma prilagodbe iznosa davanja koji je ona uvela.

55.      Dodaje da, uzimajući u obzir cilj predmetnih francuskih propisa o kojima je riječ u predmetu u kojem je donesena ta presuda, Sud nije pravilno uzeo u obzir razmatranja nezavisnog odvjetnika G. F. Mancinija(34) u pogledu propisa kojima se predviđa prilagodba izvoznih davanja. Usto, to se mišljenje ne može primijeniti na austrijska obiteljska davanja zato što se u njemu uzima u obzir trošak života i zato što ni obiteljski doplaci odbitak za uzdržavano dijete nisu „dodatak na osnovnu plaću”(35) jer se dodjeljuju neovisno o eventualnom dohotku od profesionalne djelatnosti.

56.      Kao treće, što se tiče Komisijina argumenta koji se temelji na tome da novo rješenje za Ujedinjenu Kraljevinu nikad nije stupilo na snagu(36), Republika Austrija ističe da su se ciljem obveze prema Ujedinjenoj Kraljevini ipak nastojale uzeti u obzir različite razine cijena u Uniji kao i štoviše, suprotno propisima koje treba ocijeniti u okviru tužbe zbog povrede obveze, visina davanja dodijeljenih za djecu u državi boravišta. Tvrdi i da je u svojim zaključcima u točki 2. Europsko vijeće utvrdilo da su odredbe koje je donijelo „u potpunosti u skladu s Ugovorima”(37) i da je Komisija smatrala da se donesenim rješenjem ne povređuje članak 48. UFEU‑a(38).

57.      U tom pogledu, Republika Austrija naglašava da, iako je točno da je prilagodba iz Uredbe br. 883/2004 bila predviđena, to nije slučaj s Uredbom br. 492/2011. Ona iz tog zaključuje da članak 7. te uredbe, baš kao ni članak 4. Uredbe br. 883/2004, ne sadržava načelo nediskriminacije kojim se prekoračuje ono koje se propisuje primarnim pravom.

58.      Zaključno, Republika Austrija naglašava da izmjena Uredbe br. 883/2004 nije bila potrebna za slučajeve u kojima država članica u slučaju izvoza u skladu s objektivnim pravilima prilagođava „naviše” ili „naniže” obiteljsko davanje povezano s ekonomskom i društvenom okolinom i da je to slučaj s njezinim propisima, koje stoga valja razlikovati od mjera koje su 2016. predviđene za Ujedinjenu Kraljevinu.

2.      Ocjena

59.      Predmet tužbe zbog povrede obveze koju je podnijela Komisija jest austrijski propis kojim se od 1. siječnja 2019. predviđa prilagodba iznosa određenih obiteljskih davanja, kao i socijalnih i poreznih povlastica naviše ili naniže, ovisno o općoj razini cijena u državi članici u kojoj stalno borave djeca za koju se ostvaruje pravo na ta davanja na temelju odnosa između usporednih razina cijena koje je Eurostat objavio za svaku državu članicu Unije i usporedne razine cijena u Austriji(39).

60.      Prvi prigovor iz te tužbe, koji se temelji na povredi članaka 7. i 67. Uredbe br. 883/2004, odnosi se na obiteljske doplatke i odbitak za uzdržavano dijete.

61.      U skladu s člankom 3. stavkom 1. točkom (j) Uredbe br. 883/2004, ta se uredba primjenjuje na sve zakonodavstvo s obzirom na grane socijalne sigurnosti koje se odnose na obiteljska davanja.

62.      U ovom slučaju nije sporno da predmetna austrijska davanja jesu „obiteljska davanja” u smislu članka 1. točke (z) navedene uredbe jer se tim izrazom označavaju sva davanja u naravi ili novčana davanja namijenjena podmirivanju obiteljskih troškova, isključujući predujmove davanja za uzdržavanje i posebne doplatke za rođenje i usvajanje djeteta spomenute u Prilogu I. istoj uredbi(40).

63.      Prema tome, kao što to pravilno tvrdi Komisija, ta davanja podliježu općem pravilu navedenom u članku 7. Uredbe br. 883/2004, naslovljenom „Odstupanje od pravila o boravištu”, koji se osobito odnosi na iznos novčanih davanja jer se tim člankom predviđa da ta davanja ne podliježu smanjenju ili izmjeni zbog činjenice da korisnik ili članovi njegove obitelji koji borave u državi članici različitoj od one u kojoj se nalazi ustanova nadležna za pružanje davanja.

64.      Tim se pravilom ponavlja načelo mogućnosti izvoza davanjâ iz sustava socijalne sigurnosti uspostavljenog u članku 48. prvom stavku točki (b) UFEU‑a. Utvrđivanje iznosa tih davanja ovisno o boravištu članova obitelji stoga predstavlja povredu prava na slobodno kretanje dodijeljenog građanima Unije(41).

65.      Točno je da se člankom 7. Uredbe br. 883/2004 predviđaju odstupanja koja se izričito dopuštaju tim člankom(42). Međutim, članak 67. te uredbe ne navodi se među njima. Suprotno tomu, kao što to tvrde Komisija i većina država članica koje su intervenirale u potporu toj državi, tom se odredbom u poglavlju 8. navedene uredbe, posvećenom obiteljskim davanjima, utvrđuje načelo nepostojanja utjecaja boravišta članova obitelji u državi članici koja nije ona koja dodjeljuje ta davanja.

66.      U tom pogledu, Sud je nedavno podsjetio i na to da je cilj članka 67. Uredbe br. 883/2004 spriječiti da država članica dodjelu ili iznos obiteljskih davanja učini ovisnima o boravku članova obitelji radnika u državi članici koja isplaćuje davanja(43).

67.      Prema tome, smatram da, s obzirom na pravilo fikcije boravišta radnika u državi članici u kojoj je ostvario svoje pravo na slobodno kretanje kao i boravišta cijele njegove obitelji(44), navedeno u članku 67. Uredbe br. 883/2004, kojim se osigurava jednako postupanje prema radnicima migrantima, nije dopušteno, osim ako se ne izmijeni ta odredba(45), da država članica u svoje propise uvede iznimku od načela stroge istovjetnosti iznosa obiteljskih davanja, pri čemu smatra da se taj zahtjev može ispuniti samo u smislu vrijednosti, u skladu s ciljem koji nacionalni zakonodavac nastoji postići, odnosno ciljem naknade obiteljskih troškova.

68.      Ta se analiza potkrepljuje, s jedne strane, općom strukturom Uredbe br. 883/2004 čijim se člankom 68. predviđaju pravila prednosti koja su namijenjena izbjegavanju nepravednih preklapanja davanja ako su tijekom istog razdoblja i za iste članove obitelji predviđena davanja na temelju zakonodavstva više od jedne države članice(46) kao i, s druge strane, člankom 60. Uredbe (EZ) br. 987/2009(47) koji navode Nadzorno tijelo EFTA‑e i Češka Republika i kojim se definira postupak za primjenu članaka 67. i 68. Uredbe br. 883/2004. U tom pogledu, Sud je podsjetio na to da je cilj korisniku davanja koje isplaćuje više država članica zajamčiti ukupan iznos davanja koji je istovjetan najpovoljnijem iznosu davanja koji mu se mora isplatiti na temelju zakonodavstva jedne od tih država(48). Taj se sustav temelji na općoj ideji prema kojoj, ako radnik migrant plaća socijalne doprinose i poreze u državi članici, on mora moći imati pravo na iste doplatke kao domaći državljani(49). Navedeni sustav bio bi lišen učinka kad bi jedna od država članica imala pravo prilagoditi iznos davanja ovisno o mjestu boravišta korisnika.

69.      Argumente koji ne idu u prilog tom tumačenju Republika Austrija, koju podupiru Kraljevina Danska i Kraljevina Norveška, temelji na presudama Pinna(50), Lenoir(51) i Moser(52). Čini mi se da ih treba odbiti zbog razvoja sadržaja uredbi primjenjivih u području socijalne sigurnosti i opsega tih presuda.

70.      Kao prvo, valja naglasiti to da je načelo mogućnosti izvoza obiteljskih davanja Sud utvrdio u presudi Pinna, zatim u presudi Lenoir na koju se u njoj upućuje(53). Čak se prilikom tumačenja argumenata stranaka na koje je Sud podsjetio u presudi Pinna(54) može istaknuti da je predmet spora u kojem je donesena ta presuda bila razlika u pogledu iznosa ili stopa davanja ovisno o državi u kojoj su boravili dotični članovi obitelji, što je za učinak imalo da se dovedu u pitanje prava koja je radnik stekao u skladu sa zakonom koji se na njega primjenjivao i stoga ciljem osiguravanja slobodnog kretanja radnika.

71.      Kao drugo, prema mojem mišljenju, iznimka koja se dopušta u presudi Lenoir u slučaju dodjele davanja usko povezanih s društvenom okolinom(55) ima ograničen doseg.

72.      Naime, tu odluku valja zamijeniti u pravnom okviru na temelju kojeg je donesena, odnosno članka 1. točke (u) Uredbe br. 1408/71 u kojem se razlikuju obiteljski doplatci, koji podrazumijevaju periodična novčana davanja koja se dodjeljuju isključivo ovisno o broju i po potrebi dobi članova obitelji, od obiteljskih davanja, koja podrazumijevaju sva davanja u naravi ili novčana davanja namijenjena podmirivanju obiteljskih troškova, isključujući predujmove davanja za uzdržavanje i posebne doplatke za rođenje navedene u Prilogu I.(56).

73.      Usto, kao što je to naglasila Republika Poljska, odstupanje od načela mogućnosti izvoza davanja iz sustava socijalne sigurnosti koje je Sud utvrdio u presudi Lenoir prošireno je na druga posebna nedoprinosna davanja(57).

74.      Međutim, s jedne strane, u članku 1. točki (z) Uredbe br. 883/2004 zakonodavac Unije nije preuzeo takvo razlikovanje različitih davanja namijenjenih obiteljima. S druge strane, kao iznimka od općeg načela navedenog u članku 7. te uredbe koje se odnosi na pravila o boravištu, kriterij ekonomske i društvene okoline dopušta se samo za davanja koja su obuhvaćena materijalnim područjem primjene članka 70. navedene uredbe(58).

75.      Kao treće, što se tiče presude Moser, kojom se prema mišljenju Republike Austrije i Kraljevine Norveške opravdava utvrđenje da je odlučujući cilj predmetnog davanja, smatram da se tumačenje Suda ne može prenijeti. Naime, predmet u kojem je donesena ta presuda odnosio se na doplatak za skrb o djeci koji je u svojoj varijanti povezanoj s dohotkom predstavljao zamjenu za dohodak od profesionalne djelatnosti. Njegov je iznos izričito ovisio o iznosu prethodnog dohotka, čime se opravdava da je Sud utvrdio tumačenje u skladu s ciljem naknade gubitka plaće, pri čemu je utvrdio da iznos doplatka treba izračunati ovisno o stvarnoj plaći. Stoga, rješenje koje je Sud utvrdio u navedenoj presudi ne temelji se na mogućnosti prilagodbe obiteljskog davanja ekonomskoj i društvenoj okolini ovisno o mjestu boravišta njegova korisnika.

76.      U ovom slučaju, upućivanje na presudu Moser a fortiori nije relevantno kako bi se opravdala prilagodba iznosa obiteljskih davanja kad taj iznos ne ovisi o stvarnim troškovima te se utvrđuje na temelju zakonom definirane situacije, a ne na temelju pojedinačne i diskrecijske ocjene osobnih potreba korisnika(59).

77.      Naime, kao Komisija i države članice koje su intervenirale u njezinu potporu, napominjem da iz elemenata spisa koji je podnesen Sudu proizlazi da obiteljski doplatci koje dodjeljuje Republika Austrija odgovaraju definiciji koja se za njih navodi u Uredbi br. 1408/71, odnosno da je riječ o periodičnim novčanim davanjima koja se obitelji korisnika dodjeljuju isključivo ovisno o broju i po potrebi dobi članova obitelji.

78.      U tom pogledu ističem, kao prvo, da se u skladu s tekstom članka 8. FLAG‑a iznos obiteljskog doplatka na koji osoba ima pravo utvrđuje ovisno o broju i dobi djece za koju se dodjeljuju ti obiteljski doplaci. Kao drugo, ne pruža se nikakvo pojašnjenje o vezi između iznosa tog davanja i stvarne razine cijena na temelju kojih se on izračunava(60). Republika Austrija stoga ne može samo tvrditi da činjenica da se iznos tog davanja povećava s dobi dokazuje da je ono „u pravilu” povezano s troškovima uzdržavanja djeteta.

79.      Općenito, iz predmetnih nacionalnih propisa ne proizlazi koji točno svakodnevni troškovi služe kao osnova za utvrđivanje paušalnog iznosa obiteljskih davanja(61) ni kojim se drugim elementima osim dobi ili broja djece može opravdati njihovo povećanje, ni u kojim omjerima. U tim okolnostima, Komisija osnovano tvrdi da se nisu uzeli u obzir stvarni troškovi(62) povezani s konkretnim potrebama, što se potkrepljuje ujednačenošću iznosa na cijelom austrijskom državnom području a da se pritom ne uzimaju u obzir razlike povezane s razinom cijena u Austriji.

80.      Stoga, zbog svih prethodno iznesenih razloga, predlažem Sudu da odluči da je prvi prigovor koji je istaknula Komisija osnovan.

B.      Drugi prigovor, koji se temelji na povredi načela jednakog postupanja predviđenog u članku 4. Uredbe br. 883/2004 i članku 7. stavku 2. Uredbe br. 492/2011

1.      Argumentacija stranaka

a)      Komisija

81.      Svojim drugim prigovorom Komisija zaključuje da je Republika Austrija povrijedila načelo jednakog postupanja predviđeno, s jedne strane, člankom 4. Uredbe br. 883/2004 i člankom 7. stavkom 2. Uredbe br. 492/2011 jer se propisima te države članice provodi prilagodba obiteljskog doplatka i odbitka za uzdržavano dijete te, s druge strane, člankom 7. stavkom 2. potonje uredbe jer se propisima navedene države članice predviđa prilagodba „Familienbonusa Plus”, odbitka za jedinog hranitelja, odbitka za samohrane roditelje i odbitka za uzdržavanje ovisno o mjestu boravišta djeteta.

82.      Komisija navodi da:

–        je cilj članka 4. Uredbe br. 883/2004 osigurati u skladu s člankom 45. stavkom 2. UFEU‑a u korist dotičnih radnika jednakost u području socijalne sigurnosti, bez razlike s obzirom na državljanstvo, uklanjanjem svake diskriminacije koja u tom pogledu proizlazi iz nacionalnih zakonodavstava država članica(63);

–        se člankom 7. stavkom 2. Uredbe br. 492/2011 također konkretizira načelo jednakog postupanja navedeno u članku 45. stavku 2. UFEU‑a, kojim se radnike migrante štiti ne samo od izravne diskriminacije na temelju državljanstva nego i od svih drugih neizravnih oblika diskriminacije, te

–        se tom odredbom obuhvaćaju sve socijalne i porezne povlastice koje se, neovisno o tome jesu li povezane s ugovorom o radu, općenito priznaju domaćim radnicima, prije svega zbog njihova objektivnog svojstva radnika ili same činjenice da se njihovo boravište nalazi na državnom području(64).

83.      Komisija tvrdi da:

–        su obiteljski doplatak i odbitak za uzdržavano dijete istodobno obiteljska davanja na koja se primjenjuje načelo jednakog postupanja, navedeno u članku 4. Uredbe br. 883/2004, i socijalne povlastice, koje su uređene člankom 7. stavkom 2. Uredbe br. 492/2011(65);

–        „Familienbonus Plus”, odbitak za jedinog hranitelja, odbitak za samohrane roditelje i odbitak za uzdržavanje, koje Republika Austrija dodjeljuje osobama koje rade na njezinu državnom području za njihovu djecu, neovisno o njihovim stvarnim potrebama i stoga o njihovoj društvenoj okolini, predstavljaju porezne povlastice jer se njima umanjuje iznos poreza na dohodak. Budući da se, u slučaju da ne treba platiti nikakav porez, odbitak za jedinog hranitelja i odbitak za samohrane roditelje isplaćuju u obliku dodatka za dijete, pretpostavlja se da je korisnik i porezni obveznik u Austriji. Stoga se i na te odbitke primjenjuje načelo jednakog postupanja navedeno u članku 7. stavku 2. Uredbe br. 492/2011, i

–        prilagodba paušalnog iznosa obiteljskih davanja, od 1. siječnja 2019., kao i socijalnih i poreznih povlastica s obzirom na jedini kriterij mjesta boravišta djece, uglavnom utječe na radnike migrante čiji članovi obitelji borave izvan države članice koja isplaćuje davanja, što Republika Austrija ne osporava.

84.      U tom pogledu Komisija ističe da:

–        u skladu s pripremnim aktima zakona kojim se uvodi taj mehanizam prilagodbe tih davanja i povlastica, Republika Austrija nastoji postići cilj smanjenja izdataka državnog proračuna, pri čemu se pretpostavlja da je broj djece koja borave u državama članicama u kojima je razina cijena manja od one koja postoji u Austriji veći od broja djece koja borave u državama članicama u kojima je razina cijena veća od one koja postoji u Austriji, i

–        naime, iz austrijskih propisa proizlazi da je, u pogledu susjednih država članica Republici Austriji, koeficijent prilagodbe za Češku Republiku 0,619, za Njemačku 0,974, za Italiju 0,948, za Mađarsku 0,562, za Sloveniju 0,79 i za Slovačku 0,641. Samo u slučaju Švicarske i Lihtenštajna prilagodba dovodi do većeg iznosa ili do jednakog paušalnog iznosa kao u Austriji.

85.      Komisija dodaje da se austrijskim propisima ipak isključuju slučajevi u kojima su djeca obitelji austrijskog službenika njega slijedila kad je bio upućen u drugu državu članicu u okviru službene misije, pri čemu se s davanjima postupa kao da ta djeca borave u Austriji.

86.      Međutim, prema mišljenju te institucije, s obzirom na kriterije ocjene usporedivosti situacija koje je utvrdio Sud(66), situacija pograničnih radnika koji žive sa svojom djecom nije različita od one upućenih austrijskih službenika. Iako se nalaze u nepovoljnom položaju s obzirom na to da su zaposleni u državama članicama u kojima je trošak života veći od onog u Republici Austriji, njihov je broj znatno manji od broja radnika migranata. Komisija također smatra da su međunarodne, europske i nacionalne pravne razlike na koje se ta država članica poziva bespredmetne.

87.      Komisija iz toga zaključuje da je Republika Austrija prouzročila neizravnu diskriminaciju na štetu radnika migranata, za koju se čini da se ne može opravdati nijednim legitimnim ciljem.

88.      U odgovoru na argumente Republike Austrije, prema čijem mišljenju, kao prvo, diskriminacija nije utvrđena jer se načelom jednakog postupanja zahtijeva da iznos financijskih povlastica za uzdržavanje djece koje radniku treba isplatiti odgovara iznosu njegovih izdataka u mjestu boravišta tog djeteta(67), Komisija napominje da se predmetna obiteljska davanja kao i socijalne i porezne povlastice općenito ne izračunavaju s obzirom na stvarnu razinu cijena u tom mjestu i da je njihov paušalni iznos ujednačen na cijelom državnom području, unatoč razlikama u kupovnoj moći u različitim regionalnim jedinicama. U tom pogledu ističe da se objašnjenje Kraljevine Danske u potporu objašnjenju Republike Austrije, prema kojem ta ujednačenost proizlazi iz izračuna iznosa obiteljskih doplataka i odbitka za uzdržavano dijete s obzirom na kategoriju osoba koje imaju najmanji dohodak, ne temelji ni na jednom elementu koji je podnijela Republika Austrija.

89.      Komisija pojašnjava i da je teško shvatiti kako ta država članica može tvrditi da su obiteljska davanja kao i socijalne i porezne povlastice koje dodjeljuje stvarno povezane s izdacima koji nastaju za djecu pri čemu smatra da primjerice u pogledu Njemačke i Italije treba provesti prilagodbu tih davanja i povlastica za razliku u kupovnoj moći koja je samo 2,6 % i 5,2 %, što je dosta manje od one koja postoji unutar Republike Austrije od 8 % između Savezne države Beča i Savezne države Donje Austrije, što nje uzela u obzir(68).

90.      Komisija dodaje da se mehanizam prilagodbe predviđenim u Austriji koji je proveden ovisno o mjestu boravišta djeteta ne može usporediti s koeficijentima ispravka koji se primjenjuju na plaće i financijske potpore predviđene u aktima Unije zato što ovise o mjestu rada dužnosnika Unije ili mjestu u kojem te potpore treba isplatiti i zato što se austrijski obiteljski doplaci isplaćuju radniku migrantu za njegovu djecu, a ne za njega samog.

91.      Komisija usto ističe da Kraljevina Danska ne može istodobno tvrditi da s različitim situacijama treba različito postupati i da države članice nisu dužne prilagoditi iznos doplataka kada je kupovna moć veća u državi članici boravišta djece.

92.      Kao drugo, što se tiče opravdanja Republike Austrije za postojanje eventualne diskriminacije koja se temelji na cilju koji se nastoji postići, a koji uključuje zaštitu od opasnosti od narušavanja financijske ravnoteže sustava socijalne sigurnosti(69), Komisija podsjeća na to da je ta opasnost ozbiljna(70). Međutim, ona ističe da iz izvješća Rechnungshofa (Revizorski sud, Austrija), na koje se pozvala sama Republika Austrija tijekom predsudskog postupka kako bi potkrijepila to navodno opravdanje, proizlazi da je, kao prvo, potpora iz državnog proračuna u financiranju obiteljskih davanja postala potrebna uslijed povećanja paušalnih iznosa i istodobnog smanjenja izvora financiranja obiteljskih davanja(71).

93.      Kao drugo, dio obiteljskih davanja namijenjenih djeci koja borave u državi članici različitoj od Republike Austrije odgovara oko 6 % ukupnih isplata.

94.      Kao treće, ako dodjela tih davanja ima posljedice na financiranje obiteljskih davanja, to je uglavnom zato što austrijska tijela ne provode odgovarajuće nadzore uvjeta dodjele tih davanja(72).

95.      Kao četvrto, prilagodba obiteljskih davanja ovisno o razini cijena predmetne države članice u odnosu na razinu Republike Austrije otežava upravljanje tim davanjima, s tehničkog i ekonomskog stajališta, zbog sustava plaćanja dodatka u visini razlike u odnosu na obiteljska davanja koja se pružaju u državi članici boravišta djeteta. Taj sustav, uspostavljen člankom 68. stavkom 2. Uredbe br. 883/2004, primjenjuje se na tri četvrtine slučajeva plaćanja obiteljskih davanja za djecu koja borave u drugim državama članicama.

96.      Kao treće, što se tiče opravdanja za postojanje diskriminacije na koje se podredno poziva Republika Austrija i koje se temelji na cilju da se zajamči istovjetnost vrijednosti financijske potpore i olakšice u Austriji i drugim državama članicama ovisno o boravištu djeteta, Komisija tvrdi da to opravdanje nije priznat važan razlog u općem interesu i da se temelji na argumentima koji se odnose na nepostojanje nejednakog postupanja i dosljednost mehanizma prilagodbe koji su usto proturječni iznimci od tog mehanizma u korist upućenih austrijskih službenika.

97.      Osim toga, Komisija, koju podupire Slovačka Republika, smatra da se čini da Republika Austrija, time što smatra da je trebala reagirati zbog narušavanja sustava koje proizlazi iz toga što financijska potpora radnicima migrantima prekoračuje razinu olakšica za njihove izdatke, ne uzima u obzir činjenicu da radnici koji su državljani drugih država članica pridonose financiranju austrijskog socijalnog sustava i sustava oporezivanja na isti način kao i austrijski radnici, neovisno o mjestu boravišta njihove djece. Komisija naglašava da se dohodak koji ti radnici primaju u Austriji u zamjenu za njihova ekonomska davanja uzima u obzir u istoj visini, istodobno za izračun doprinosa koji plaćaju poslodavci za financiranje obiteljskih doplataka i za izračun poreza.

b)      Republika Austrija

1)      neizravna diskriminacija radnika migranata zbog primjene referentnog kriterija povezanog s mjestom boravišta djece

i)      Nepostojanje neizravne diskriminacije

98.      Prema mišljenju Republike Austrije, mehanizam prilagodbe ne dovodi do nejednakog postupanja u jednakim situacijama, nego se njime jamči da se u različitim situacijama također postupa na različit način. Republika Austrija podsjeća na to da cilj koji austrijski zakonodavac nastoji postići dodjelom socijalnih i poreznih povlastica roditeljima koji uzdržavaju djecu jest omogućiti im da snose dio njihovih izdataka nastalih za uzdržavanje njihove djece. To dovodi do potrebe da se razlikuje situacija radnikâ s djecom koja borave u inozemstvu od situacije radnikâ s djecom koja borave u Austriji, koje se ne mogu materijalno usporediti zbog razlika u troškovima života u državama članicama i, slijedom toga, razine izdataka za jednake kupnje.

99.      Napominje, poput Kraljevine Danske, i da prema stajalištu Europskog odbora za socijalna prava, koji je zadužen za provedbu Europske socijalne povelje(73) i te povelje izmijenjene 3. svibnja 1996., zahtjevu nediskriminacije u pogledu davanja iz sustava socijalne sigurnosti na temelju članka 12. stavka 4. navedene povelje ne protivi se njihova prilagodba ako dijete boravi u državi u kojoj su troškovi života znatno manji(74).

100. Republika Austrija tvrdi da se jamstvo iste kupovne moći ovisno o troškovima života u različitim državama također provodi ne samo koeficijentom ispravka za plaće dužnosnika Unije, uključujući obiteljske doplatke, kad se isplaćuju za osobe koje nisu ti dužnosnici(75), što dovodi do uzimanja u obzir mjesta boravišta djece, nego i klasifikacijom zemalja koje sudjeluju u programu Erasmus+ u tri kategorije radi prilagodbe iznosa subvencije studenata za njihove troškove boravka i putne troškove(76).

101. Republika Austrija usto upućuje na zaključke Vijeća od 9. listopada 2020. o jačanju zaštite minimalnog dohotka radi suzbijanja siromaštva i socijalne isključenosti uslijed pandemije bolesti COVID-19 i nakon nje(77). Upućuje na Preporuku Vijeća 92/441/EEZ od 24. lipnja 1992. o zajedničkim kriterijima za dostatna sredstva i davanja u sustavima socijalne zaštite(78) te pritom ističe da je Vijeće među tri ključna načela utvrdilo načelo „dostatnosti”, na temelju kojeg smatra da „osnovne potrebe na odgovarajući način treba pokriti minimalnim dohotkom kojim se uzima u obzir nacionalni životni standard i razine cijena […] u dotičnim državama članicama”.

102. Što se tiče Komisijinih argumenata koji se temelje na nepostojanju ujednačenosti kupovne moći na austrijskom državnom području, Republika Austrija najprije tvrdi da su razlike u kupovnoj moći vrlo male u usporedbi s onima koje postoje u državama članicama(79) i da bi prilagodbu prema regijama trebalo predvidjeti i u tim državama. Poteškoćama koje bi nastale zbog takvog sustava opravdava se Eurostatov izračun prosječne vrijednosti po državi, čija je prednost to što je objektivan kriterij koji se ne preispituje u slučajevima u kojima postoje male razlike u kupovnoj moći, primjerice u Njemačkoj ili u Italiji.

103. Republika Austrija nadalje smatra da je, prema sudskoj praksi Suda, zakonito takvo upućivanje na ujednačene i približne iznose(80), kao što je odabir kriterija razlike u troškovima života(81). U tom pogledu upućuje i na mišljenje nezavisne odvjetnice J. Kokott u predmetu Hosse(82) u skladu s kojim se „državi članici koja isplaćuje davanja može eventualno priznati pravo da prilagodi davanje u slučaju očitog odstupanja od razine cijena u državi boravišta korisnika ako se to ne protivi Uredbi br. 1408/71. Međutim, taj argument ni u kojem slučaju ne može dovesti do toga da se dotičnoj osobi potpuno oduzme pravo na davanje”.

104. Naposljetku, Republika Austrija napominje da Unija upućuje na regije koje ni u kojem slučaju nisu dio više od jedne države članice i to osobito u okviru ocjene prihvatljivosti za regionalnu potporu, čiji je cilj upravo promicanje kohezije i stoga usklađivanje uvjeta života unutar Unije(83). Smatra da se, ako je argumentacija koju je Komisija iznijela u ovom predmetu točna, teško može kvalificirati prikladnom činjenica da regije Gradišće (Austrija), Bratislava (Slovačka) i Zapadno Podunavlje (Mađarska), s općinama koje su izravno povezane s Deutsch Jahrndorfom (Austrija), Rosvarom (Slovačka) i Rakindorfom (Mađarska), imaju znatno drukčija prava na sredstva regionalne potpore Unije iako su međusobno izravno granično povezane.

ii)    Podredno navedeno objektivno opravdanje neizravne diskriminacije

105. Kao prvo, Republika Austrija tvrdi da je Komisija navela dokumente kojima se ne opravdava to da je nastojala postići poseban cilj ostvarenja ušteda i da je njezina analiza pobijena pripremnim aktima nacionalnih propisa(84) te, među ostalim, procjenom njihovih posljedica u smislu učinkovitosti(85).

106. Kao drugo, što se tiče obiteljskih doplataka i odbitka za uzdržavano dijete, Republika Austrija podsjeća, s jedne strane, na to da je prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda(86) na državama članicama da organiziraju svoje sustave socijalne sigurnosti i da je, u tom okviru, izmijenila način izračuna davanja ovisno o stvarnim troškovima života, naviše ili naniže, kako bi odgovorila na ciljeve preuzimanja dijela troškova koji su obično povezani s uzdržavanjem djece i pravičnosti socijalnog sustava koji je na snazi. S druge strane, Republika Austrija upućuje na sudsku praksu austrijskih građanskih sudova koja se odnosi na naknade za uzdržavanje za djecu koja žive u inozemstvu. Ta se naknada za uzdržavanje izračunava ovisno o prosječnim uvjetima života dužnika uzdržavanja i kupovnoj moći u zemlji u kojoj živi dijete. Na temelju toga, potrebe korisnika uzdržavanja konkretno su i pojedinačno povezane s uvjetima života roditelja. Tvrdi i da utvrđenje da ti obiteljski doplatci pokrivaju tek osnovne potrebe ni u čemu ne mijenja njihovu funkciju potpore(87) jer se tim davanjima u načelu nastoji postići isti cilj kao i naknadama za uzdržavanje, odnosno pokriti troškove koje obično snose roditelji za uzdržavanje svojeg djeteta te da nema utjecaja to da je razina apstrakcije po prirodi neznatno veća u slučaju državnog davanja na koje imaju pravo sva djeca od pojedinačne procjene naknade za uzdržavanje roditelju za određeno dijete.

107. Kao treće, što se tiče „Familienbonusa Plus” i drugih odbitaka, Republika Austrija tvrdi da se mehanizmom prilagodbe jamči da se stvarni troškovi pravedno uzmu u obzir i da se prema svim poreznim obveznicima koji obavljaju profesionalnu djelatnost i koji imaju djecu, postupa jednako u pogledu njihove platne sposobnosti.

108. U tom pogledu, ponovno upućuje na načelo platne sposobnosti(88) na temelju kojeg troškove koji nastaju zbog djece treba u odgovarajućoj mjeri uzeti u obzir u svrhu oporezivanja. To načelo ima temelj u pravu Unije u području izravnog oporezivanja i čini opće načelo poreznog prava u Uniji. Prema tome, u presudi od 15. rujna 2011., Schulz‑Delzers i Schulz(89), Sud je odlučio da usporedivost dviju činjeničnih situacija koje se odnose na naknade dodijeljene za život u inozemstvu „ne postoji s obzirom na cilj koji se nastoji postići primjenom progresivne porezne stope koja se nužno temelji […] na ocjeni platne sposobnosti poreznog obveznika provedenoj na temelju uvjeta života na državnom području dotične države članice”.

109. Kao četvrto, tvrdi da, s obzirom na to da se predmetnim mehanizmom prilagodbe obiteljskih davanja i poreznih povlastica jamči dodjela potpore ili olakšice jednake vrijednosti, njime se ne prekoračuje ono što je potrebno za ostvarivanje cilja koji se nastoji postići.

110. Što se tiče Komisijinih argumenata koji se temelje na izvješću Revizorskog suda, Republika Austrija napominje da:

–        zbog toga što je dodjela odbitaka ovisno o obiteljskoj situaciji povezana s odbitkom za uzdržavano dijete i stoga s obiteljskim doplatcima za čiju je isplatu potrebno utvrditi u kojoj državi boravi dotično dijete, dodatni upravni trošak koji proizlazi iz mehanizma prilagodbe ovisno o državi boravišta vrlo je ograničen, te

–        je utvrđeno da je broj djece koja borave u drugim državama članicama za koje postoji pravo na obiteljske doplatke s 1500 za 2002. porastao na otprilike 130 000 za 2016. i da se u pogledu ispitivanja slučajeva koji imaju međunarodno obilježje „zbog kvalifikacije rizika češće provodio nadzor nego u nacionalnim situacijama”.

111. Što se tiče Komisijina argumenta prema kojem za otprilike tri četvrtine djece koja borave u drugim državama članicama Republika Austrija isplaćuje samo razliku(90), ta država napominje da su čak i ta plaćanja, uključujući odbitak za uzdržavano dijete, u brojnim slučajevima i dalje veći od prvotnih davanja u državi boravišta djeteta.

112. Što se tiče Komisijina općeg argumenta, koji podupiru i Republika Hrvatska, Republika Poljska i Republika Slovenija i koji se temelji na tome da nije pravedno da radnici plaćaju poreze u Austriji kao i doprinose iz svojih plaća te tako pridonose financiranju spornih davanja kako bi ih naposljetku primali tek u obliku davanja čija je vrijednost prilagođena za njihovu djecu koja borave u drugoj državi članici, Republika Austrija smatra da je osnovica za izračun doprinosa poslodavaca ista i da ne postoji nikakva veza između eventualne porezne obveze i prava na davanja koja isplaćuje država. Suprotno tomu, kad bi porezna obveza radnika imala utjecaj na izvoz davanja iz sustava socijalne sigurnosti, tada bi se pravilo navedeno u članku 70. Uredbe br. 883/2004 protivilo pravu Unije.

2)      Neizravna diskriminacija radnika migranata zbog propisa koji se primjenjuju na službenike u inozemstvu

i)      Nepostojanje neizravne diskriminacije

113. Republika Austrija tvrdi da se Komisijin argument u potporu postojanja neizravne diskriminacije može odnositi samo na situaciju austrijskih službenika u inozemstvu čija su se djeca također preselila i da se ta situacija iz pravnih i materijalnih razloga ne može usporediti sa situacijom radnika migranata. S jedne strane, službenici u inozemstvu obuhvaćeni su posebnim sustavom izuzeća iz sustava socijalne sigurnosti i sustava oporezivanja države primateljice na temelju članaka 33., 34. i 37. Bečke konvencije o diplomatskim odnosima(91) kao i članaka 48. i 49. Bečke konvencije o konzularnim odnosima(92).

114. Štoviše, posebnost situacije službenika u inozemstvu također postoji u pravu Unije, u članku 45. stavku 4. UFEU‑a te članku 11. stavku 3. točki (b) i članku 13. stavku 4. Uredbe br. 883/2004(93), iz kojih proizlazi da službenici u inozemstvu u državi primateljici nemaju pravo na obiteljske doplatke ni, slijedom toga, na plaćanje razlika ili dodatna davanja povezana s njihovom obiteljskom situacijom.

115. Naposljetku, na temelju austrijskog prava, smatra se da službenici u inozemstvu obavljaju svoju djelatnost na državnom području u pogledu sustava socijalnog osiguranja i postupanja u njihovoj situaciji s poreznog stajališta. Usto, u građanskim stvarima i dalje su u općoj nadležnosti austrijskog suda.

116. S druge strane, što se tiče materijalnih razlika, službenici u inozemstvu na koje se primjenjuje sustav redovitih premještaja u pravilu zadržavaju svoj domicil i središte svojih interesa u Austriji.

117. Nadalje, prema mišljenju Republike Austrije, ako treba smatrati da se situacija službenikâ u inozemstvu može usporediti sa situacijom u kojoj se nalaze radnici migranti, iz toga proizlazi da prvonavedene osobe, s obzirom na to da su isključene iz primjene mehanizma prilagodbe, ako ih se razmatra u cjelini, nisu u prednosti nego u nepovoljnijem položaju. Treba uzeti u obzir činjenicu da se veći dio službenika Republike Austrije u inozemstvu koji su upućeni u druge države članice kao i dijelove EGP‑a i u Švicarsku nalazi u državama u kojima je trošak života veći od onog u Austriji.

118. U tom pogledu, Komisija se ne može pozvati na veći broj radnika migranata na koje utječe mehanizam prilagodbe u odnosu na upućene austrijske službenike a da pritom ne dokaže, u skladu sa sudskom praksom Suda(94), da je udio dotičnih radnika migranata veći od onog službenika koji su stavljeni u istu nepovoljnu situaciju.

ii)    Podredno navedeno objektivno opravdanje neizravne diskriminacije

119. Ako Sud treba smatrati da propisi primjenjivi na službenike u inozemstvu predstavljaju neizravnu diskriminaciju, Republika Austrija tvrdi da je opravdanje za to, kao važan razlog u općem interesu, dužnost brižnog postupanja države prema tim službenicima, koja je povezana s njihovom obvezom lojalnosti prema državi. Nakon što je istaknula da Komisija ne dovodi u pitanje temelj tog opravdanja u okviru tužbe zbog povrede obveze, Republika Austrija u tom pogledu upućuje na određene odluke Suda koje se odnose na načelo brižnog postupanja u odnosu na djelatnosti koje obavljaju službenici u institucijama Unije i u javnoj upravi država članica(95).

120. Prema mišljenju Republike Austrije, ona u svojstvu poslodavca pokazuje povećano brižno postupanje u pogledu svojih službenika koji obavljaju svoje djelatnosti na državnom području i u inozemstvu time što na potonje osobe primjenjuje sustav koji je dosljedan, upravljiv s praktičnog stajališta, temelji se na međunarodnom pravu, u okviru kojeg se na njih primjenjuje nacionalno pravo države podrijetla polazeći od načela da su sve pravne posljedice povezane s njihovim boravištem u toj državi. Napominje i da se primjena mehanizma prilagodbe unutar Unije, ali ne i izvan nje, protivi dužnosti brižnog postupanja Republike Austrije prema njezinim službenicima kojima treba zajamčiti jednako postupanje.

iii) Podredno, eventualan argument koji se temelji na nedosljednosti mehanizma prilagodbe

121. Uvodno, Republika Austrija ističe da je u okviru obrazloženog mišljenja Komisija osporavala propise koji su primjenjivi na službenike u inozemstvu samo s aspekta neizravne diskriminacije. Tvrdi da, ako joj u okviru argumentacije koju je iznijela u potporu svojoj tužbi Komisija treba prigovoriti i zbog nedosljednosti propisa na koje se odnosi tužba i kojima se uspostavlja mehanizam prilagodbe, taj argument valja odbaciti kao nedopušten, u skladu sa sudskom praksom Suda(96).

122. Ako taj argument ipak treba ispitati, Republika Austrija ponavlja elemente svojeg odgovora koji se odnosi na činjenicu da su propisi koji su primjenjivi na službenike u inozemstvu dio sveobuhvatnog sustava koji je sam po sebi dosljedan. Dodaje da je Sud odlučio da ne dovodi svaka iznimka od nacionalnog propisa do toga da taj propis učini nedosljednim osobito ako je njegovo područje primjene posebno ograničeno kao što je to ovdje slučaj(97).

2.      Ocjena

a)      Postojanje neizravne diskriminacije

123. Što se tiče temelja drugog prigovora koji ističe Komisija, koji se ne osporavaju, može se podsjetiti na to da je Sud odlučio da:

–        pojam „socijalna povlastica” u smislu članka 7. Uredbe br. 492/2011 obuhvaća sve socijalne i porezne povlastice koje se, na temelju ugovora o radu ili neovisno o njemu, općenito priznaju domaćim radnicima, prije svega zbog njihova objektivnog svojstva radnika ili same činjenice njihova boravka na državnom području, pri čemu proširenje te povlastice na radnike državljane drugih država članica može olakšati njihovu mobilnost unutar Unije i stoga njihovu integraciju u državi članici domaćinu(98), te

–        se članak 7. stavak 2. te uredbe može primijeniti na socijalne povlastice koje su istodobno obuhvaćene posebnim područjem primjene Uredbe br. 883/2004(99).

124. U ovom slučaju, obiteljski doplatak i odbitak za uzdržavano dijete istodobno predstavlja obiteljska davanja na koja se primjenjuje načelo jednakog postupanja predviđeno člankom 4. Uredbe br. 883/2004 i socijalne povlastice koje su obuhvaćene područjem primjene članka 7. stavka 2. Uredbe br. 492/2011, dok „Familienbonus Plus”, odbitak za jedinog hranitelja, odbitak za samohrane roditelje i odbitak za uzdržavanje podliježu načelu jednakog postupanja navedenom u članku 7. stavku 2. Uredbe br. 492/2011.

125. U tom pogledu, iz sudske prakse Suda proizlazi da:

–        načelo jednakog postupanja, kako se navodi u članku 4. Uredbe br. 883/2004(100), osobito u skladu s člankom 45. stavkom 2. UFEU‑a, zabranjuje ne samo očitu diskriminaciju na temelju državljanstva korisnika sustava socijalne sigurnosti nego i sve druge prikrivene oblike diskriminacije koji, uz primjenu drugih kriterija razlikovanja, u stvarnosti dovode do istog rezultata(101);

–        ta zabrana također proizlazi iz članka 7. stavka 2. Uredbe br. 492/2011(102), koji je poseban izraz pravila o jednakom postupanju, zajamčenog u članku 45. stavku 2. UFEU‑a u specifičnom području dodjele socijalnih povlastica(103), te

–        taj članak 7. stavak 2. treba tumačiti na isti način kao i članak 45. UFEU‑a(104).

126. Prema tome, članak 4. Uredbe br. 883/2004 i članak 7. Uredbe br. 492/2011 u dijelu u kojem se njima nastoji osigurati slobodno kretanje radnika treba tumačiti ujednačeno.

127. Što se tiče odnosa tih dviju direktiva čija se područja primjene preklapaju(105), Sud je istaknuo opći opseg Uredbe br. 492/2011 u pogledu slobode kretanja radnika(106). Tako je ponovio rješenje doneseno prilikom ispitivanja tužbe zbog povrede obveze koju je Komisija temeljila istodobno na povredi Uredbe br. 1408/71 zbog utvrđivanja kriterija boravišta za mogućnost izvoza davanja za slučaj bolesti i na mogućnosti opravdanja odabira tog kriterija, s obzirom na članak 7. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 1612/68 od 15. listopada 1968. o slobodnom kretanju radnika unutar Zajednice(107). Stoga se članak 4. Uredbe br. 883/2004 može primjenjivati samo na situacije koje nisu obuhvaćene Uredbom br. 492/2011, čak i ako Uredba br. 883/2004 sadržava posebne odredbe kojima se zabranjuju odredbe o boravištu, posebno u članku 7.(108).

128. Republika Austrija najprije tvrdi da mehanizam prilagodbe za obiteljska davanja kao i za socijalne i porezne povlastice ne dovodi do nejednakog postupanja. U biti tvrdi, s jedne strane, da s obzirom na to da je cilj davanja i povlastica nadoknaditi dio troškova koje snose roditelji za uzdržavanje djece ili olakšati njihovo porezno opterećenje, situacija radnika s djecom koja ne borave u Austriji i situacija radnika s djecom koja u njoj borave ne mogu se usporediti zbog razlika u razinama života među državama članicama. S druge strane, primjenom mehanizma prilagodbe radnici migranti dobivaju potporu koja im je potrebna ovisno o trošku života u državi boravišta djeteta.

129. Međutim, kao što je to Sud odlučio, pretpostavke koje se nalažu nacionalnim pravom valja smatrati neizravno diskriminatornima kada, iako se primjenjuju neovisno o nacionalnosti, u bitnome pogađaju radnike migrante ili su pogođene osobe u velikoj većini radnici migranti, kada se primjenjuju bez razlike, a mogu ih lakše ispuniti nacionalni radnici nego radnici migranti ili i one koje mogu osobito naštetiti potonjim radnicima(109).

130. U ovom slučaju, iz kriterija povezanog s boravištem djece utvrđenog austrijskim propisom proizlazi da smanjenje iznosa obiteljskih davanja kao i socijalnih i poreznih povlastica uglavnom pogađa radnike migrante zato što konkretno postoji veća mogućnost da njihova djeca borave u drugoj državi članici(110). Usto, iz tablica kojima se utvrđuju koeficijenti prilagodbe iznosa(111) davanja u pogledu susjednih država Republike Austrije jasno proizlazi da zbog razlika u razini života koje postoje u većini tih država u odnosu na Republiku Austriju radnici koji su ostvarili svoju slobodu kretanja iz tih država u velikoj su većini oni koji primaju davanja kao i socijalne i porezne povlastice manjeg iznosa od onih koji se dodjeljuju u Austriji. Međutim, prema podacima iz izvješća Revizorskog suda koje je podnijela Komisija(112) i na koje se pozvala Republika Austrija, otprilike 50 % plaćanja u 2016. odnosilo se na djecu koja borave u Mađarskoj kao i Slovačkoj te se 40 % tih plaćanja odnosilo na djecu koja borave u Češkoj Republici, Poljskoj, Rumunjskoj i Sloveniji.

131. Ta je analiza potkrijepljena objašnjenjima austrijske vlade o procjeni učinaka prilagodbe u pogledu ,,Familienbonusa plus”(113). Te elemente treba uskladiti s utvrđenjem Revizorskog suda prema kojem se broj djece korisnika od 2004. do 2016. povećao šest puta, usporedno s otvaranjem austrijskog tržišta rada(114).

132. Prema mojem mišljenju, samo su ti elementi dostatni kako bi se utvrdilo, a da pritom nije potrebno ispitati sporedne argumente o kojima su raspravljale stranke, da razlika koja je provedena u austrijskim propisima u pogledu iznosa davanja koja se mogu izvesti ovisno o boravištu djece u državama članicama uglavnom pogađa radnike migrante te predstavlja neizravnu diskriminaciju na temelju državljanstva koja se može prihvatiti samo ako je objektivno opravdana(115).

133. Prema mojim saznanjima, Sud nije izričito uputio na taj uvjet prilikom primjene članka 4. Uredbe br. 883/2004. Međutim, jedina odluka Suda koja se odnosi na članak 3. stavak 1. Uredbe br. 1408/71 u kojem se sličnim riječima navodi načelo jednakog postupanja, prema mojem mišljenju, može se primijeniti(116). Usto, ističem da je Sud tumačio članak 67. Uredbe br. 883/2004, kojim se nastoji postići da se radnika ne odvrati od ostvarivanja njegova prava na slobodno kretanje(117), u vezi s člankom 7. stavkom 2. Uredbe br. 492/2011 te je samo na toj osnovi provjerio opravdanja na koje se pozvao sud koji je uputio zahtjev. Iz toga zaključujem da se odabir države članice kriterija boravišta primjenjivog na obiteljska davanja također može opravdati na temelju pravila o ujednačenom tumačenju članka 4. Uredbe br. 883/2004 i članka 7. stavka 2. Uredbe br. 492/2011, koje proizlazi iz njihove zajedničke osnove, odnosno članka 45. UFEU‑a kojim se utvrđuje cilj jamčenja slobodnog kretanja radnika(118).

b)      Opravdanje neizravne diskriminacije

134. U skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda o primjeni članka 7. stavka 2. Uredbe br. 492/2011, kako bi bila opravdana, neizravna diskriminacija mora biti prikladna za ispunjenje postavljenog cilja i ne smije prekoračiti ono što je nužno za njegovo ostvarenje(119).

135. Komisija pravilno tvrdi da Republika Austrija nije iznijela nijedan razlog kojim se može opravdati neizravna diskriminacija koja nastaje zbog mehanizma prilagodbe iznosa davanja kao i socijalnih i fiskalnih povlastica koje se njime uspostavljaju.

136. Naime, u okviru ove tužbe, Republika Austrija tvrdi, s jedne strane, a u biti je podupiru Kraljevina Danska i Kraljevina Norveška, da se prilagodbom iznosa davanja nastoji osigurati da potpora i uzastopno olakšavanje obiteljskih troškova odgovaraju vrijednosti onih koji se dodjeljuju u Austriji(120).

137. Međutim, kao prvo, prema mojem mišljenju treba ponovno istaknuti da su dodijeljena davanja paušalna(121) te da se njima ne uzimaju u obzir stvarne potrebe djeteta. U tom pogledu, također se slažem sa stajalištem Rumunjske prema kojem se Republika Austrija ne može koristiti istim argumentima kako bi osporavala postojanje diskriminacije i kako bi ga opravdala.

138. Kao drugo, iz Komisijina brojčanog prikaza(122), koji Republika Austrija ne dovodi u pitanje, jasno proizlazi da ta podudarnost u vrijednosti nije osigurana na austrijskom državnom području(123) i da ne postoji nikakva proporcionalna ujednačenost među razlikama u troškovima života utvrđenima u Austriji i koeficijentima koji se primjenjuju u određenim državama članicama(124). Usto, kao što to naglašava Slovačka Republika, mogu postojati razlike unutar tih država članica(125), što dokazuje važnost mjesta u kojem se obavljaju kupnje ako treba dopustiti sustav usklađenosti s razinom cijena.

139. Argumentom Republike Austrije prema kojem su odstupanja u kupovnoj moći znatno veća, posebno u slučaju Bugarske(126), čime se također nadoknađuju učinci mehanizma prilagodbe, ne mogu se dovesti u pitanje sva ta utvrđenja.

140. Prema tome, ciljem kojim se nastoji osigurati da potpora i uzastopno olakšavanje obiteljskih troškova odgovaraju vrijednosti onih koji se dodjeljuju u Austriji ne može se, prema mojem mišljenju, opravdati predmetna neizravna diskriminacija.

141. S druge strane, Republika Austrija tvrdi da prevladavajući cilj mehanizma prilagodbe iznosa socijalnih i poreznih olakšica jest utvrđivanje ili ponovno utvrđivanje funkcije potpore kao i pravednosti socijalnog sustava.

142. Kao i Komisija, ističem, kao prvo, da iz izvješća Revizorskog suda(127) proizlazi da prilagodba obiteljskih davanja ovisno o razini cijena dotične države članice u odnosu na Republiku Austriju može stvoriti dodatne troškove, čak i ako je taj utjecaj Republika Austrija svela na minimum. Međutim, te troškove nužno trebaju snositi svi oni koju uplaćuju doprinose u državni proračun. U tom kontekstu, čini mi se primjerenim pojasniti da se u tom izvješću(128) također navodi, kao što to naglašavaju Komisija i Republika Poljska, da razlog koji može dovesti u opasnost financijsku ravnotežu sustava socijalne sigurnosti nije isplata davanja radnicima čija djeca borave izvan Republike Austrije, koja predstavlja oko 6 %(129) izdataka na ime obiteljskih davanja, nego nepostojanje prikladnog nadzora u pogledu dodjele tih davanja.

143. Kao drugo, slažem se s mišljenjima koja su iznijeli Komisija(130), Nadzorno tijelo EFTA‑e i Republika Slovenija, prema kojima je od ključne važnosti podsjetiti na to da se pravila za zaštitu slobode kretanja radnika unutar Unije i EGP‑a(131), uključujući jednako postupanje, oslanjaju na sveobuhvatni sustav u kojem je, s jedne strane, zakonodavstvo primjenjivo u području socijalne sigurnosti općenito zakonodavstvo države članice u kojoj zainteresirana osoba obavlja svoju djelatnost kao zaposlena ili samozaposlena osoba(132) i, s druge strane, radnici migranti pridonose financiranju socijalnih politika države članice primateljice socijalnim i poreznim doprinosima koji se plaćaju na temelju djelatnosti koju ondje obavljaju(133), čime se opravdava jednakost dodijeljenih davanja ili odobrenih povlastica(134).

144. U ovom slučaju utvrđujem, poput Češke Republike, Republike Hrvatske i Republike Poljske, da s isključivo ekonomskog stajališta, s obzirom na to da se austrijski obiteljski doplatci financiraju doprinosima poslodavaca izračunanima na temelju ukupnog iznosa plaća radnika, radnik migrant tako na isti način kao domaći radnik sudjeluje u određivanju iznosa koje uplaćuje njegov poslodavac.

145. Usto, što se tiče ,,Familienbonusa plus” i drugih predmetnih odbitaka, Republika Austrija iznijela je da se te povlastice financiraju iz poreza na dohodak radnika, zbog čega je svaki pokušaj austrijskog zakonodavca da svoj odabir da ne postoji uzajamnost opravda ciljem socijalne pravednosti također nevaljan.

146. Stoga smatram da različito postupanje ovisno o mjestu boravišta djeteta dotičnog radnika nije prikladno ni potrebno kako bi se utvrdila ili ponovno utvrdila funkcija potpore kao i pravednost socijalnog sustava.

147. Iz svih prethodno navedenih razloga, smatram da se austrijski propis o prilagodbi iznosa obiteljskih davanja kao i socijalnih i poreznih olakšica za osobe koje rade u Austriji, a čija djeca borave u drugoj državi članici protivi načelu jednakog postupanja navedenog u članku 4. Uredbe br. 883/2004, kao i u članku 7. stavku 2. Uredbe br. 492/2011.

148. Stoga predlažem Sudu da odluči da je drugi prigovor koji je istaknula Komisija osnovan.

VI.    Troškovi

149. U skladu s člankom 138. stavkom 1. Poslovnika Suda, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove. Budući da smatram da Sud treba prihvatiti tužbeni zahtjev Komisije, Republici Austriji valja naložiti snošenje troškova.

150. U skladu s člankom 140. stavcima 1. i 2. Poslovnika, prema kojem države stranke Sporazuma o EGP‑u, koje nisu države članice, kao i Nadzorno tijelo EFTA‑e snose vlastite troškove ako su intervenirali u postupak, Češka Republika, Kraljevina Danska, Republika Hrvatska, Republika Poljska, Rumunjska, Republika Slovenija, Slovačka Republika, Kraljevina Norveška i Nadzorno tijelo EFTA‑e snosit će vlastite troškove.

VII. Zaključak

151. S obzirom na prethodna razmatranja, predlažem Sudu da odluči na sljedeći način:

1.      Uspostavljanjem mehanizma prilagodbe u vezi s obiteljskim doplatkom i odbitkom za uzdržavano dijete za radnike čija djeca stalno borave u drugoj državi članici Republika Austrija povrijedila je obveze koje ima na temelju:

–        članaka 7. i 67. Uredbe (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti, kao i

–        članka 4. Uredbe br. 883/2004 i članka 7. stavka 2. Uredbe br. 492/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2011. o slobodi kretanja radnika u Uniji.

2.      Uspostavljanjem mehanizma prilagodbe u vezi s „Familienbonusom Plus”, odbitkom za jedinog hranitelja, odbitkom za samohrane roditelje i odbitkom za uzdržavanje namijenjenima radnicima migrantima čija djeca imaju stalno boravište u drugoj državi članici Republika Austrija povrijedila je obveze koje ima na temelju članka 7. stavka 2. Uredbe br. 492/2011.

3.      Republici Austriji nalaže se snošenje troškova.

4.      Češka Republika, Kraljevina Danska, Republika Hrvatska, Republika Poljska, Rumunjska, Republika Slovenija, Slovačka Republika, Kraljevina Norveška i Nadzorno tijelo EFTA‑e snosit će vlastite troškove.


1      Izvorni jezik: francuski


2      SL 2004., L 166, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 3., str. 160.) i ispravak SL 2020., L 415, str. 88.


3      SL 2011., L 141, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 2., str. 264.)


4      BGBl. 376/1967, u daljnjem tekstu: FLAG


5      SL 1994., L 1, str. 3. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 106., str. 4.), u daljnjem tekstu: Sporazum o EGP‑u


6      BGBl. 400/1988, u daljnjem tekstu: EStG


7      Prilagodba obiteljskog doplatka i odbitka za uzdržavano dijete uspostavljena je, s učinkom od 1. siječnja 2019., Verordnungom der Bundesministerin für Frauen, Familien und Jugend und des Bundesministers für Finanzen über die Anpassung der Familienbeihilfe und des Kinderabsetzbetrages in Bezug auf Kinder, die sich ständig in einem anderen Mitgliedstaat der EU oder einer Vertragspartei des Europäischen Wirtschaftsraumes oder der Schweiz aufhalten (Uredba savezne ministrice za žene, obitelj i mlade i saveznog ministra financija o prilagodbi obiteljskog doplatka i odbitka za uzdržavano dijete u pogledu djece koja stalno borave u drugoj državi članici [U]nije ili državi potpisnici Sporazuma [o EGP‑u] ili Švicarskoj) od 10. prosinca 2018. (BGBl. II, 318/2018), koji je dostupan na sljedećoj internetskoj adresi: https://www.ris.bka.gv.at/GeltendeFassung.wxe?Abfrage=Bundesnormen&Gesetzesnummer=20010489&FassungVom=2019‑07-08 i donesen na temelju Bundesgesetza, mit dem das Familienlastenausgleichsgesetz 1967, das Einkommensteuergesetz 1988 und das Entwicklungshelfergesetz geändert werden (Savezni zakon o izmjeni [FLAG‑a], [EStG‑a] i zakona o statusu kooperanata) od 4. prosinca 2018. (BGBl. I, 83/2018).


8      Prilagodba „Familienbonusa plus”, kao i odbitaka za jedinog hranitelja, za samohrane roditelje i za uzdržavanje uspostavljena je s učinkom od 1. siječnja 2019. Verordnungom des Bundesministers für Finanzen über die Anpassung des Familienbonus Plus, des Alleinverdiener-, Alleinerzieher- und Unterhaltsabsetzbetrages sowie des Kindermehrbetrages in Bezug auf Kinder, die sich ständig in einem anderen Mitgliedstaat der EU oder einer Vertragspartei des Europäischen Wirtschaftsraumes oder der Schweiz aufhalten (Uredba saveznog ministra financija o prilagodbi „Familienbonusa plus” i odbitaka za jedinog hranitelja, za samohrane roditelje i za uzdržavanje za djecu koja stalno borave u drugoj državi članici [U]nije ili državi potpisnici Sporazuma [o EGP‑u] ili Švicarskoj), od 27. rujna 2018. (BGBl. II, 257/2018), koji je dostupan na sljedećoj internetskoj adresi: https://www.ris.bka.gv.at/GeltendeFassung.wxe?Abfrage=Bundesnormen&Gesetzesnummer=20010319 i donesen na temelju Jahressteuergesetza 2018 (Godišnji porezni zakon za 2018.) od 14. kolovoza 2018. (BGBl. I, 62/2018), kojim se osobito izmjenjuje EStG.


9      Što se tiče koeficijenata koji se primjenjuju ovisno o dotičnim državama članicama, vidjeti bilješke 7. i 8., kao i točku 84. drugu alineju ovog mišljenja za primjer različitosti tih koeficijenata za države članice koje graniče s Republikom Austrijom.


10      Komisija upućuje na presudu od 2. travnja 2020., Caisse pour l’avenir des enfants (Dijete bračnog druga pograničnog radnika) (C‑802/18, u daljnjem tekstu: presuda Caisse pour l’avenir des enfants (Dijete bračnog druga pograničnog radnika), EU:C:2020:269, t. 38. i 39. te navedena sudska praksa).


11      Komisija je također ponovno potvrdila svoje stajalište u odgovoru na suprotni argument koji je istaknula Kraljevina Norveška i koji se temelji na primjeru naknade troška dječjih kolica u visini od 50 % njegove cijene obiteljskim davanjem, čiji se iznos mogao razlikovati ovisno o državama članicama (vidjeti i bilješku 20. ovog mišljenja). Komisija je naglasila da u takvom slučaju iznos doplatka za radnika migranta ovisi o visini njegovih izdataka. Međutim, austrijski mehanizam prilagodbe temelji se na pretpostavci da su ti troškovi nastali u mjestu u kojem dijete boravi te se njime zanemaruje ekonomska i društvena okolina djeteta koje boravi u državi članici različitoj od one u kojoj radi njegov roditelj. Prema tome, u okviru istog primjera, nije prihvatljivo da preuzimanje troška za dječja kolica vrijednosti 100 eura koja su kupila dva radnika iznosi 50 eura ako dijete boravi u Austriji te je drukčijeg iznosa ako ono ne boravi u njoj, dok je trošak jednak.


12      C‑32/18, u daljnjem tekstu: presuda Moser, EU:C:2019:752, t. 36. i navedena sudska praksa. Komisija je uputila i na točke 10. i 54. te presude te je pritom dodala da je upravo zato što iznos austrijskog doplatka za skrb o djeci izričito ovisi o iznosu ranijeg dohotka od profesionalne djelatnosti koji je stvarno ostvaren bilo moguće izračunati njegov iznos ovisno o ekonomskoj i društvenoj okolini korisnika.


13      41/84, u daljnjem tekstu: presuda Pinna, EU:C:1986:1. Vidjeti konkretno točku 25. te presude.


14      Uredba Vijeća od 14. lipnja 1971. o primjeni sustava socijalne sigurnosti na zaposlene osobe i njihove obitelji koji se kreću unutar Zajednice (SL 1971., L 149, str. 2.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 5., str. 7.). Komisija pojašnjava da iz presude od 27. rujna 1988., Lenoir (313/86, u daljnjem tekstu: presuda Lenoir, EU:C:1988:452, t. 9., 11. i 16.), proizlazi da se „periodična novčana davanja koja se dodjeljuju isključivo ovisno o broju i, po potrebi, dobi članova obitelji” ne mogu prilagoditi ekonomskoj i društvenoj okolini.


15      Mišljenje nezavisnog odvjetnika G. F. Mancinija u predmetu Pinna (41/84, neobjavljeno, EU:C:1985:215, t. 7.)


16      Vidjeti Prilog I. odjeljak D. točku 2. podtočku (a) Izvatka iz zaključaka sa sastanka Europskog vijeća održanog 18. i 19. veljače 2016. (SL 2016., C 69 I, str. 1.).


17      Vidjeti točku 56. ovog mišljenja.


18      Komisija upućuje na procjenu učinka SWD(2016) 460 final/2, dio 1/6, str. 135., t. 7.3.2.


19      Republika Austrija kao i Kraljevina Norveška smatraju da se veza između obiteljskih davanja i troška života potvrđuje u izvješću FreSsco naslovljenom „Assessment of the impact of amendments to the EU social security coordination rules on export of family benefits”, koje se nalazi u Prilogu VI. procjeni učinka navedenoj u bilješci 18. ovog mišljenja, dio 3/6, t. 1.7.2., str. 44. Republika Austrija naglašava da se njime konkretno dokazuje da su obiteljska davanja u načelu prilagođena, a prilagodba se uvijek temelji na stopi inflacije.


20      Republika Austrija naglašava da kriterij broja djece i njihove dobi nije jedini odlučujući za ocjenu prirode davanja i konkretnih obilježja koja se uzimaju u obzir. U tom pogledu smatra da je sljedeći primjer, koji navodi Kraljevina Norveška, „uvjerljiv”: „[d]ržava članica A doznala je s pomoću statistike da dječja kolica koštaju prosječno 100 eura i da naknada od 50 % stoga iznosi 50 eura. Kako bi se izbjegao nepotrebno složen sustav naknade, ta država članica odluči na početku isplaćivati davanje u obliku paušalnog iznosa od 50 eura, uz primjenu pravila indeksacije kojim se ispravlja povećanje cijena dječjih kolica. Usto, kako bi se zajamčilo da se ostvare cilj i funkcija davanja neovisno o mjestu boravišta djece, što je automatski bio slučaj u okviru prethodnog sustava naknade, zakonodavac dodaje mehanizam indeksacije kako bi se ispravili stvarni troškovi kupovine dječjih kolica u različitim državama članicama.” Vidjeti u tom pogledu bilješku 11. ovog mišljenja.


21      Vidjeti članak 39. stavak 1. FLAG‑a.


22      Republika Austrija usto navodi da se Fond za obiteljske naknade financira uglavnom fiksnim iznosim poreza na dohodak, udjelima iz poreza na dobit i poreza na dohodak, kao i doprinosima od poljoprivrede i šumarstva te naknadama iz različitih saveznih ministarstava. Vidjeti članak 39. stavak 2. točke (b) do (h) FLAG‑a.


23      Vidjeti članak 39. stavak 2. točku (a) FLAG‑a.


24      Vidjeti članak 41. stavak 1. FLAG‑a.


25      Vidjeti članak 41. stavak 3. FLAG‑a.


26      Vidjeti točku 34. ovog mišljenja.


27      Vidjeti točku 83. prvu i drugu alineju ovog mišljenja.


28      Vidjeti primjerice točku 53. ovog mišljenja.


29      Prema mišljenju Republike Austrije, uvodna izjava 16. Uredbe br. 883/2004 ne odnosi se na članak 70. te uredbe jer je njegov cilj isključiti pravila o mogućnosti izvoza posebnih davanja koja se financiraju porezom i kojima se osigurava zamjenski prihod ili posebna zaštita osobama s invaliditetom koja se izričito duguju u mjestu boravišta njihovih korisnika.


30      C‑85/99, EU:C:2001:166, t. 41. o tumačenju članka 1. točke (u) podtočke i. Uredbe br. 1408/71 koji se odnosi na obiteljska davanja koje valja razlikovati od obiteljskih doplataka koji su definirani u podtočki ii. te odredbe. Vidjeti i točku 72. ovog mišljenja. Pravilo izvoza obiteljskih davanja, navedeno u članku 73. stavku 1. te uredbe, ne primjenjuje se na ta davanja.


31      Mišljenje nezavisnog odvjetnika G. Slynna u predmetu Lenoir (313/86, neobjavljeno, EU:C:1988:87)


32      Republika Austrija upućuje na intervencijski podnesak Kraljevine Norveške te pritom također tvrdi da članak 67. Uredbe br. 883/2004 i sudska praksa Suda potvrđuju da treba uzeti u obzir konkretnu prirodu, svrhu i uvjete za davanja kao i primjerice činjenicu da je riječ o davanju koje se odnosi na potrebe djeteta ili koje se izračunava s obzirom na dohotke roditelja. Prema tome, obveza da se u svim slučajevima izvoze davanja u apsolutnim iznosima protivi se svim odredbama članka 67. i članka 7. Uredbe br. 883/2004.


33      Kako bi također naglasila važnost prilagodbe s obzirom na razinu cijena u Danskoj u kojoj su potrošačke cijene najveće u Uniji, ta država kao primjer navodi usporedbu s Bugarskom, koja ima najmanje potrošačke cijene u Uniji. Stoga, u slučaju radnika, građanina Unije, koji ima jednogodišnje dijete, danski mjesečni doplatak deset je puta veći od onog koji se predviđa u Bugarskoj. Uz prilagodbu ovisno o razini cijena u Bugarskoj (oko razine indeksa 40 ako se uzme u obzir razina 100 za Dansku), danski doplatak iznosi četiri puta više od bugarskog doplatka.


34      Mišljenje nezavisnog odvjetnika G. F. Mancinija u predmetu Pinna (41/84, neobjavljeno, EU:C:1985:215)


35      Mišljenje nezavisnog odvjetnika G. F. Mancinija u predmetu Pinna (41/84, neobjavljeno, EU:C:1985:215, t. 7.). Moje isticanje.


36      Vidjeti točku 40. ovog mišljenja.


37      Isticanje dodano u odgovoru na tužbu Republike Austrije.


38      Republika Austrija upućuje na „Izjavu Europske komisije o indeksaciji doplataka za djecu koji se izvoze u državu članicu koja nije država članica u kojoj radnik boravi”, koja se nalazi u Prilogu V. tim zaključcima (vidjeti bilješku 16. ovog mišljenja) i na procjenu učinka navedenu u bilješci 18. ovog mišljenja, t. 7.3.2., str. 135.


39      Taj se mehanizam primjenjuje i između Republike Austrije i svake stranke Sporazuma o EGP‑u kao i Švicarske.


40      U tom pogledu, Sud je podsjetio na to da se izraz „podmirivanje obiteljskih troškova” mora tumačiti na način da se osobito odnosi na javni doprinos obiteljskom proračunu čija je namjena olakšanje troškova uzdržavanja djece. Vidjeti presudu Caisse pour l’avenir des enfants (Dijete bračnog druga pograničnog radnika) (t. 38. i navedena sudska praksa).


41      Vidjeti presude od 19. srpnja 2012., Reichel‑Albert (C‑522/10, EU:C:2012:475, t. 38.) i Caisse pour l’avenir des enfants (Dijete bračnog druga pograničnog radnika) (t. 69.).


42      Vidjeti osobito članak 70. Uredbe br. 883/2004 koji se odnosi na posebna nedoprinosna novčana davanja.


43      Vidjeti presude od 25. studenoga 2021., Finanzamt Österreich (Obiteljska naknada za stručnjaka za razvojnu pomoć) (C‑372/20, EU:C:2021:962, t. 76.) i Moser (t. 36. i navedena sudska praksa). Usporediti s presudom Pinna (t. 9.) i presudom od 5. listopada 1995., Imbernon Martínez (C‑321/93, EU:C:1995:306, t. 22.).


44      Vidjeti presude od 7. lipnja 2005., Dodl i Oberhollenzer (C‑543/03, EU:C:2005:364, t. 45.); od 22. listopada 2015., Trapkowski (C‑378/14, EU:C:2015:720, t. 35.) i Moser (t. 37. i 38., kao i navedenu sudsku praksu). U toj je presudi Sud potvrdio da je članak 67. Uredbe br. 883/2004 primjenjiv na radnika koji radi u državi članici različitoj od one čije se zakonodavstvo na njega primjenjuje. Vidjeti i članak 5. točku (b) te uredbe, u kojem se propisuje načelo preuzimanja činjenica, u kojem se također navodi izraz „kao da”, kao i presudu od 12. ožujka 2020., Caisse d’assurance retraite et de la santé au travail d’Alsace‑Moselle (C‑769/18, EU:C:2020:203, t. 42. do 44.).


45      U tom pogledu ističem da nakon nacrta koji je predviđen u korist Ujedinjene Kraljevine tijekom 2016. nije uvedena izmjena. Vidjeti točke 40. i 56. ovog mišljenja.


46      Za podsjetnik na uvjete pravila za sprečavanje preklapanja davanja ako davanja može priznati više država članica po istoj osnovi, vidjeti presudu Moser (t. 41.).


47      Uredba Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o utvrđivanju postupka provedbe Uredbe (EZ) br. 883/2004 o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti (SL 2009., L 284, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 2., str. 171.)


48      Vidjeti presudu Moser (t. 42. i 46.).


49      Vidjeti presudu 10. srpnja 2019., Aubriet (C‑410/18, EU:C:2019:582, t. 33. i navedena sudska praksa).


50      Vidjeti točku 54. ovog mišljenja.


51      Vidjeti točku 51. treću alineju ovog mišljenja.


52      Vidjeti točku 51. četvrtu alineju ovog mišljenja.


53      Vidjeti presude Pinna (t. 21.) i Lenoir (t. 14.).


54      Vidjeti presudu Pinna (t. 10., 11. i 14.).


55      Vidjeti presudu Lenoir (t. 16.).


56      Vidjeti presude Lenoir (t. 9.) za podsjetnik na povijest zakonodavstva, i Pinna (t. 9. i 18.).


57      Vidjeti presude od 6. srpnja 2006., Kersbergen‑Lap i Dams‑Schipper (C‑154/05, EU:C:2006:449, t. 33. i navedena sudska praksa) i od 18. prosinca 2007., Habelt i dr. (C‑396/05, EU:C:2007:810, t. 81.).


58      Vidjeti uvodnu izjavu 16. Uredbe br. 883/2004. U tom pogledu logično je da je zakonodavac Unije utvrdio taj kriterij zbog predmeta davanja, odnosno osiguranja najnižeg prihoda za osnovne životne troškove koji se može utvrditi samo ovisno o ekonomskoj i društvenoj okolini u mjestu boravišta.


59      Vidjeti presudu Caisse pour l’avenir des enfants (Dijete bračnog druga pograničnog radnika) (t. 36. i 37.).


60      Valja napomenuti da izvješće FreSsco, na koje se nakon Kraljevine Norveške pozvala Republika Austrija (vidjeti bilješku 19. ovog mišljenja), u pogledu situacije 2016. i 2017. ne sadržava nikakvo pojašnjenje u tom smislu te se u njemu navodi samo prilagodba ovisno o stopi inflacije.


61      Isto vrijedi za školski doplatak ili doplatak povezan s invaliditetom djeteta, kao što to proizlazi iz elemenata podnesenih na ocjenu Suda. Vidjeti točku 38. četvrtu alineju i točku 42. četvrtu alineju ovog mišljenja.


62      Vidjeti bilješku 11. ovog mišljenja. Primjer Kraljevine Norveške u tom pogledu dokazuje da se doista nije uzela u obzir stvarna razina troškova ovisno o mjestu kupnje. Isto vrijedi za niz čimbenika koje treba uzeti u obzir u situaciji migranata, među kojima su dodatni financijski troškovi koji nastaju osobito zbog odsutnosti jednog roditelja, kao što je to naglasila Rumunjska.


63      Komisija upućuje na presudu od 22. lipnja 2011., Landtová (C‑399/09, EU:C:2011:415, t. 42. i navedena sudska praksa).


64      Komisija upućuje na presudu od 12. svibnja 1998., Martínez Sala (C‑85/96, EU:C:1998:217, t. 25.).


65      Komisija upućuje na presudu Caisse pour l’avenir des enfants (Dijete bračnog druga pograničnog radnika) (t. 45. i navedena sudska praksa).


66      Komisija upućuje na presudu od 12. prosinca 2019., Instituto Nacional de la Seguridad Social (Dodatak na mirovinu za majke) (C‑450/18, EU:C:2019:1075, t. 45. i navedena sudska praksa).


67      Vidjeti točku 98. ovog mišljenja.


68      Vidjeti bilješku 79. ovog mišljenja.


69      Vidjeti u pogledu tog argumenta iznesenog u okviru predsudskog postupka točku 25. ovog mišljenja.


70      Komisija upućuje na presudu od 28. travnja 1998., Kohll (C‑158/96, EU:C:1998:171, t. 41.).


71      Komisija upućuje na izvješće Revizorskog suda, naslovljeno „Familienbeihilfe – Ziele und Zielerreichung, Kosten und Kontrollsystem” (Obiteljski doplatak – ciljevi i provedba ciljeva, troškovi i sustav nadzora), u daljnjem tekstu: izvješće Revizorskog suda, dostupno na sljedećoj internetskoj adresi: https://www.rechnungshof.gv.at/rh/home/home/Familienbeihilfe.pdf (t. 6.1. i 6.3., str. 25. do 27.).


72      Komisija upućuje na izvješće Revizorskog suda (t. 15.1., str. 42. do 45., t. 19.2., str. 53. i t. 23. do 29., str. 59. do 69.).


73      Potpisane u Torinu 18. listopada 1961.


74      Republika Austrija navodi dokument Vijeća Europe naslovljen „Digest of the case law of the European Committee of Social Rights”, prosinac 2018., str. 141., dostupan na sljedećoj internetskoj adresi: https://rm.coe.int/digest-2018-parts‑i-ii‑iii‑iv‑en/1680939f80.


75      Republika Austrija upućuje na članak 64. i članak 67. stavka 4. Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europske unije kao i na četvrtu uvodnu izjavu Uredbe Vijeća (EZ, UEZUČ, Euratom) br. 2594/98 od 27. studenoga 1998. o izmjeni Uredbe (EEZ, UEZUČ, Euratom) br. 259/68 o utvrđivanju Pravilnika o osoblju i Uvjeta zaposlenja ostalih službenika Europskih zajednica (SL 1998., L 325, str. 1.). U tom pogledu upućuje na argument Kraljevine Danske, prema kojem je Sud u presudi od 8. svibnja 2014. Wiering (C‑347/12, EU:C:2014:300), koja se još odnosi na Uredbu br. 1408/71, naglasio da je dijete primatelj obiteljskih doplataka. Prilagodba takvih doplataka stoga je u skladu s tumačenjem koje je već utvrđeno u pogledu načela jednakog postupanja.


76      Republika Austrija upućuje na Komisijin dokument naslovljen „Erasmus+ Programme Guide”, verzija 2 (2020.), od 26. veljače 2020., str. 45., dostupan na sljedećoj internetskoj adresi: https://erasmus‑plus.ec.europa.eu/sites/default/files/2021‑09/erasmus_programme_guide_2020_v2_en.pdf.


77      Dokument 11721/2/20 REV 2, dostupan na sljedećoj internetskoj adresi: https://data.consilium.europa.eu/doc/document/ST‑11721‑2020-REV-2/fr/pdf.


78      SL 1992., L 245, str. 46.


79      Republika Austrija iznijela je sljedeći primjer: „kupovna moć u Beču (savez[noj] [državi] s najmanjom stopom) predstavlja oko 92 % kupovne moći u Donjoj Austriji. Usto, razlike u kupovnoj moći po stanovniku unutar granica Donje Austrije veće su od razlika u kupovnoj moći među austrijskim saveznim državama. Vidjeti https://retailreport.at/sites/default/files/2019‑05/GfK%20Kaufkraft%20 C3 %B4sterreich%202019.pdf. Suprotno tomu, kupovna moć u Bugarskoj predstavljala je 2019. 52 % prosječne kupovne moći u 27 država članica […], dok je kupovna moć u Austriji predstavljala 113 % te kupovne moći (vidjeti https://ec.europa.eu/eurostat/databrowser/view/tec00120/default/table?lang=de).”


80      Republika Austrija upućuje na presudu od 24. veljače 2015., Sopora (C‑512/13, EU:C:2015:108, t. 34.).


81      Republika Austrija navodi presude od 17. srpnja 1963., Italija/Komisija (13/63, EU:C:1963:20, glava 4.) i od 18. rujna 2014., Bundesdruckerei (C‑549/13, EU:C:2014:2235, t. 34.).


82      C‑286/03, EU:C:2005:621, t. 109. Riječ je o odgovoru nezavisne odvjetnice J. Kokott na argument na koji se u okviru tog predmeta pozvalo protiv izvoza davanja, prema kojem je iznos davanja prilagođen troškovima uzdržavanja i skrbi u državi sjedišta nadležne institucije.


83      Provedbena odluka Komisije 2014/99/EU od 18. veljače 2014. o utvrđivanju popisa regija prihvatljivih za financiranje u okviru Europskog fonda za regionalni razvoj i Europskog socijalnog fonda te država članica prihvatljivih za financiranje u okviru Kohezijskog fonda za razdoblje 2014.–2020. (SL 2014., L 50, str. 22.)


84      Riječ je o nacrtima zakona iz kojih su proizašli savezni zakoni navedeni u bilješkama 7. i 8. ovog mišljenja, kao i objašnjenjima vlade u pogledu tih nacrta koja se nalaze u dokumentima navedenima pod brojevima 111 i 190 priloga stenografiranim zapisnicima sa zasjedanja Nationalrata (Državno vijeće, Austrija) u okviru XXVI. parlamentarnog saziva, redom dostupni na sljedećim internetskim adresama: https://www.parlament.gv.at/PAKT/VHG/XXVI/I/I_00111/fname_692212.pdf i https://www.parlament.gv.at/PAKT/VHG/XXVI/I/I_00190/fname_698479.pdf.


85      Republika Austrija upućuje na dokumente navedene pod brojevima 111 i 190 priloga stenografiranim zapisnicima sa zasjedanja Državnog vijeća u okviru XXVI. parlamentarnog saziva, str. 3. odnosno str. 8. i sljedeće stranice.


86      Republika Austrija upućuje na presude od 28. lipnja 2018., Crespo Rey (C‑2/17, EU:C:2018:511, t. 45. i sljedeće točke te navedena sudska praksa) i Caisse pour l’avenir des enfants (Dijete bračnog druga pograničnog radnika) (t. 68.).


87      U tom pogledu, Republika Austrija upućuje na objašnjenja koja se navode u dokumentu navedenim pod brojem 111 priloga stenografiranim zapisnicima sa zasjedanja Državnog vijeća u okviru XXVI. parlamentarnog saziva, str. 1. i sljedeće stranice (vidjeti bilješku 84. ovog mišljenja).


88      Vidjeti točku 46. ovog mišljenja.


89      C‑240/10, EU:C:2011:591, t. 37.


90      Vidjeti točku 95. ovog mišljenja.


91      Koja je potpisana u Beču 18. travnja 1961. te je stupila na snagu 24. travnja 1964.


92      Koja je potpisana u Beču 24. travnja 1963. te je stupila na snagu 19. ožujka 1967.


93      Republika Austrija pojašnjava da je radnik migrant osiguran u austrijskom sustavu socijalne sigurnosti na temelju članka 11. stavka 3. točke (a) Uredbe br. 883/2004, a austrijski službenik upućen u drugu državu članicu ostaje osiguran u austrijskom sustavu socijalne sigurnosti na temelju točke (b) iste odredbe. Isto vrijedi za službenike koji imaju dodatno zaposlenje kao zaposlena osoba ili koji obavljaju poslovnu djelatnost kao samozaposlene osobe na temelju članka 13. stavka 4. Uredbe br. 883/2004.


94      Republika Austrija upućuje na presudu od 17. lipnja 2010., Komisija/Portugal (C‑105/08, EU:C:2010:345, t. 26. i sljedeće točke).


95      Republika Austrija navodi presude od 28. svibnja 1980., Kuhner/Komisija (33/79 i 75/79, EU:C:1980:139, t. 22.) i od 13. srpnja 2018., SQ/BEI (T‑377/17, EU:T:2018:478, t. 146.), kao i presude od 22. lipnja 2017., Bechtel (C‑20/16, EU:C:2017:488, t. 35. i navedena sudska praksa) i od 12. studenoga 2020., Fleig/ESVD (C‑446/19 P, neobjavljeno, EU:C:2020:918, t. 67.).


96      Republika Austrija upućuje na presudu od 18. prosinca 2007., Komisija/Španjolska (C‑186/06, EU:C:2007:813, t. 18. i navedena sudska praksa).


97      Republika Austrija upućuje na presudu od 19. svibnja 2009., Komisija/Italija (C‑531/06, EU:C:2009:315, t. 69. i 73.).


98      Vidjeti presudu Caisse pour l’avenir des enfants (Dijete bračnog druga pograničnog radnika) (t. 24. i 25. te navedena sudska praksa).


99      Vidjeti presudu Caisse pour l’avenir des enfants (Dijete bračnog druga pograničnog radnika) (t. 44. i 46. te navedena sudska praksa).


100      Vidjeti također, kao poseban izraz općeg načela nediskriminacije, članak 5. točku (b) te uredbe, u kojem se propisuje načelo preuzimanja činjenica, kao što na to podsjeća Sud u presudi od 12. ožujka 2020., Caisse d’assurance retraite et de la santé au travail d’Alsace‑Moselle (C‑769/18, EU:C:2020:203, t. 44.).


101      Vidjeti po analogiji presudu od 22. lipnja 2011., Landtová (C‑399/09, EU:C:2011:415,t. 42. i 44. te navedena sudska praksa), koja se odnosi na članak 3. stavak 1. Uredbe br. 1408/71, kojim se konkretizira načelo navedeno u članku 39. UEZ‑a, koji je postao članak 45. UFEU‑a, a čiji tekst u biti glasi isto kao tekst članka 4. Uredbe br. 883/2004. Međutim, osobno područje primjene te drugonavedene uredbe različito je od prvonavedene u dijelu u kojem nije ograničeno na radnike i na članove njihovih obitelji. U tom pogledu, nedavno je u presudi od 15. srpnja 2021,, A (Javna zdravstvena zaštita) (C‑535/19, EU:C:2021:595, t. 40.), Sud istaknuo da je načelo nediskriminacije na temelju državljanstva, navedeno u članku 18. prvom stavku UFEU‑a pojašnjeno člankom 4. Uredbe br. 883/2004 u pogledu građana Unije koji koriste davanja iz članka 3. stavka 1. te uredbe. Podsjetio je i na svoju ustaljenu sudsku praksu u skladu s kojom se članak 18. prvi stavak UFEU‑a može primjenjivati samostalno samo u situacijama koje su uređene pravom Unije i za koje se Ugovorom ne predviđaju posebna pravila nediskriminacije. To, naime, nije slučaj u području slobodnog kretanja radnika. Vidjeti u tom pogledu osobito presudu od 25. studenoga 2021., Finanzamt Österreich (Obiteljska naknada za stručnjaka za razvojnu pomoć) (C‑372/20, EU:C:2021:962, t. 68.).


102      Vidjeti presudu Caisse pour l’avenir des enfants (Dijete bračnog druga pograničnog radnika) (t. 54. i navedena sudska praksa).


103      Vidjeti presudu Caisse pour l’avenir des enfants (Dijete bračnog druga pograničnog radnika) (t. 24. i 70. te navedena sudska praksa).


104      Vidjeti presudu Caisse pour l’avenir des enfants (Dijete bračnog druga pograničnog radnika) (t. 70. i navedena sudska praksa).


105      Vidjeti po analogiji presudu od 15. srpnja 2021, A (Javna zdravstvena zaštita) (C‑535/19, EU:C:2021:595, t. 61.).


106      Vidjeti presudu Caisse pour l’avenir des enfants (Dijete bračnog druga pograničnog radnika) (t. 44. i navedena sudska praksa).


107      SL 1968., L 257, str. 2. Uredba br. 1612/68 stavljena je izvan snage Uredbom br. 492/2011. Sud osobito upućuje na presudu od 5. svibnja 2011., Komisija/Njemačka (C‑206/10, EU:C:2011:283, t. 39.). Vidjeti i točke 36. i 37. te presude.


108      Vidjeti po analogiji presudu od 11. rujna 2007., Hendrix (C‑287/05, EU:C:2007:494, t. 51. i 52.). Vidjeti i presudu Caisse pour l’avenir des enfants (Dijete bračnog druga pograničnog radnika) (t. 65. i 69. do 71.).


109      Vidjeti presude od 18. siječnja 2007., Celozzi (C‑332/05, EU:C:2007:35, t. 24.) i od 5. prosinca 2019., Bocero Torrico i Bode (C‑398/18 i C‑428/18, EU:C:2019:1050, t. 41.).


110      Vidjeti presude od 20. lipnja 2013., Giersch i dr. (C‑20/12, EU:C:2013:411, t. 44.) i Caisse pour l’avenir des enfants (Dijete bračnog druga pograničnog radnika) (t. 56.).


111      Vidjeti bilješku 9. ovog mišljenja.


112      Vidjeti t. 15.1., prikaz 6., str. 45. Izvješća Revizorskog suda.


113      Vidjeti dokument naveden pod brojem 190 priloga stenografiranim zapisnicima sa zasjedanja Državnog vijeća u okviru XXVI. parlamentarnog saziva, str. 2. (vidjeti bilješku84. ovog mišljenja).


114      Vidjeti t. 15.1., prikaz 5., str. 44. i t. 15.2. str. 45. Izvješća Revizorskog suda. U tom pogledu, u bilješci 34. tog izvješća navodi se da su 1. svibnja 2004. Češka Republika, Republika Estonija, Republika Cipar, Republika Latvija, Republika Litva, Mađarska, Republika Malta, Republika Poljska, Republika Slovenija i Slovačka Republika pristupile Uniji, a zatim su pristupile Republika Bugarska i Rumunjska 1. siječnja 2007. U području slobodnog kretanja radnika, Republika Austrija imala je pravo na prijelazna razdoblja od sedam godina, tako da se austrijsko tržište rada 2011. otvorilo državama koje su pristupile 2004., a 2014. državama koje su pristupile 2007. Republika Hrvatska pristupila je Uniji 1. srpnja 2013, a otvaranje austrijskog tržišta rada nastupilo je 2020.


115      Vidjeti presudu Caisse pour l’avenir des enfants (Dijete bračnog druga pograničnog radnika) (t. 56.).


116      Vidjeti presudu od 22. lipnja 2011., Landtová (C‑399/09, EU:C:2011:415, t. 46. do 48.).


117      Vidjeti točke 66. i 67. ovog mišljenja kao i po analogiji presudu od 7. studenoga 2002., Maaheimo (C‑333/00, EU:C:2002:641, t. 34.).


118      Vidjeti u tom pogledu točku 127. ovog mišljenja.


119      Vidjeti osobito presude od 14. prosinca 2016., Bragança Linares Verruga i dr. (C‑238/15, EU:C:2016:949, t. 44.) i Caisse pour l’avenir des enfants (Dijete bračnog druga pograničnog radnika) (t. 58. i navedena sudska praksa).


120      Valja napomenuti da Republika Austrija osporava cilj koji je, prema Komisijinu mišljenju, nastojala postići, odnosno ostvarivanje proračunskih ušteda. Naime, iz dokaza koje je podnijela proizlazi procjena smanjenja izdataka a da pritom takva namjera nije potvrđena.


121      Vidjeti točke 77. do 79. ovog mišljenja.


122      Komisija u točki 44. svoje tužbe upućuje na tablicu klasifikacije austrijskih saveznih država u 2019., dostupnu na sljedećoj internetskoj adresi: https://cdn2.hubspot.net/hubfs/2405078/cms‑pdfs/fileadmin/user_upload/dyna_content/de/documents/news/20190508_news_kaufkraft_dach_dfin.pdf, str. 3.


123      Komisija objašnjava da primjerice kupovna moć doseže 104,7 % austrijskog prosjeka u Donjoj Austriji u odnosu na samo 97,6 % u Koruškoj. Stoga, u skladu s austrijskim propisima koji se odnose na socijalne i porezne povlastice u Austriji, radnik za dijete koje primjerice boravi u općini Arnoldstein u Koruškoj, ima pravo na doprinos troškovima uzdržavanja svojeg djeteta u visini od 100 % paušalnih iznosa što je za 7,1 % više od radnika čije dijete boravi u Donjoj Austriji.


124      U nastavku prethodnog primjera, Komisija opisuje učinke austrijskog mehanizma prilagodbe, pri čemu pojašnjava da među osobama koje rade u Austriji, ali čija djeca borave u Arnoldsteinu u Koruškoj, Tarvisiju (Italija) ili Kranjskoj Gori (Slovenija), svaka prima tri različita paušalna iznosa, odnosno, redom 100 %, 94,8 % i 79 % iznosa davanja. Međutim, paušalni iznos veći je od prosječnog troška života u Austriji i valja smatrati da je u te tri susjedne općine, iako su smještene u tri različite države članice, trošak života za svakodnevne potrebe objektivno potpuno usporediv upravo zbog slobode kretanja dobara i usluga koja je zajamčena u Uniji.


125      Primjerice, prema mišljenju Slovačke Republike, trošak života razlikuje se na istoku zemlje i regije grada Bratislave, u kojoj je čak znatno veći nego u regiji grada Beča.


126      Republika Austrija navodi da je kupovna moć u Bugarskoj 2019. iznosila 52 % prosječne kupovne moći u 27 država članica, dok je kupovna moć u Austriji iznosila 113 % te kupovne moći (vidjeti bilješku 79. ovog mišljenja). Vidjeti i točku 53. ovog mišljenja.


127      Vidjeti t. 18.2., str. 51. izvješća Revizorskog suda.


128      Vidjeti t. 23.2., str. 60. i 61., t. 23.4., str. 62. i t. 25., str. 62. do 65. izvješća Revizorskog suda.


129      Vidjeti točku 15.1., tablicu 8. izvješća Revizorskog suda.


130      Vidjeti točku 97. ovog mišljenja.


131      Vidjeti članak 28. stavak 2. Sporazuma o EGP‑u, kojim se zabranjuje svaka diskriminacija na temelju državljanstva među radnicima iz država članica u vezi sa zapošljavanjem, primicima od rada i ostalim uvjetima rada, kao članak 45. stavak 2. UFEU‑a.


132      Vidjeti uvodnu izjavu 17. Uredbe br. 883/2004.


133      Vidjeti presudu od 14. prosinca 2016., Bragança Linares Verruga i dr. (C‑238/15, EU:C:2016:949, t. 49. i 50.).


134      Nadzorno tijelo EFTA‑e načelo je saželo na sljedeći način: „[u] pogledu ostvarivanja slobodnog kretanja radnika, na unutarnjem tržištu EGP‑a zahtijevaju se jednaka davanja za jednaki posao.”