Language of document : ECLI:EU:T:2020:561

PRESUDA OPĆEG SUDA (treće vijeće)

25. studenoga 2020.(*)

„Žig Europske unije – Međunarodna registracija u kojoj je naznačena Europska unija – Trodimenzionalni znak – Oblik tamne boce – Apsolutni razlog za odbijanje – Nepostojanje razlikovnog karaktera – Članak 7. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001”

U predmetu T‑862/19,

Brasserie St Avold, sa sjedištem u Saint‑Avoldu (Francuska), koji zastupaju P. Greffe, D. Brun i F. Donaud, odvjetnici,

tužitelj,

protiv

Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO), koji zastupaju A. Folliard‑Monguiral i V. Ruzek, u svojstvu agenata,

tuženik,

povodom tužbe podnesene protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća EUIPO‑a od 21. listopada 2019. (predmet R 466/2019‑4) u vezi s međunarodnom registracijom u kojoj je naznačena Europska unija za trodimenzionalni znak koji se sastoji od oblika tamne boce,

OPĆI SUD (treće vijeće),

u sastavu: A. M. Collins, predsjednik, V. Kreuschitz i G. Steinfatt (izvjestiteljica), suci,

tajnik: J. Pichon, administratorica,

uzimajući u obzir tužbu podnesenu tajništvu Općeg suda 18. prosinca 2019.,

uzimajući u obzir odgovor na tužbu podnesen tajništvu Općeg suda 28. veljače 2020.,

nakon rasprave održane 10. rujna 2020.,

donosi sljedeću

Presudu

 Okolnosti spora

1        Dana 16. ožujka 2018., tužitelj, Brasserie St Avold, naznačio je Europsku uniju za međunarodnu registraciju br. 1408065 trodimenzionalnog znaka koji se sastoji od oblika tamne boce. Žig koji je predmet međunarodne registracije u kojoj je naznačena Europska unija, jest trodimenzionalni znak koji je prikazan u nastavku:

Image not found

2        Proizvodi za koje je zatražena žigovna zaštita odnose se na razrede 32. i 33. u smislu Nicanskog sporazuma o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga za registraciju žigova od 15. lipnja 1957., kako je revidiran i izmijenjen, i odgovaraju sljedećem opisu:

–        razred 32.: „Pivo; mineralne vode (napitci); gazirane vode; napici na bazi voća; sokovi; sirupi za napitke; pripravci za pripremu pića; limunade; voćni nektar, bezalkoholni; soda‑voda; bezalkoholni aperitivi”;

–        razred 33.: „Alkoholna pića (osim piva); vino; vina sa zaštićenom oznakom izvornosti; vina sa zaštićenom oznakom zemljopisnog podrijetla”.

3        Odlukom od 25. siječnja 2019. ispitivačica Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) odbila je međunarodnu zaštitu na temelju članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o žigu Europske unije (SL 2017., L 154. str. 1.).

4        Tužitelj je 20. veljače 2019. podnio EUIPO‑u žalbu protiv odluke ispitivačice na temelju članaka 66. do 71. Uredbe 2017/1001.

5        Odlukom od 21. listopada 2019. (u daljnjem tekstu: pobijana odluka) četvrto žalbeno vijeće EUIPO‑a odbilo je žalbu uz obrazloženje da sporni znak nema razlikovni karakter u smislu članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 2017/1001.

6        Kako bi došlo do tog zaključka, žalbeno vijeće je, kao prvo, smatralo da s obzirom da sporni znak odgovara jednom od najočitijih oblika pakiranja za alkoholna i bezalkoholna pića obuhvaćena zahtjevom za zaštitu, to jest boci, može se smatrati razlikovnim samo pod uvjetom da znatno odstupa od standarda ili poslovne prakse sektora. Ta odstupanja moraju biti posebna i pamtljiva te ih javnost mora percipirati kao oznake komercijalnog izvora proizvoda.

7        Kao drugo, relevantna javnost sastavljena je od kupaca alkoholnih ili bezalkoholnih pića u cijeloj Uniji.

8        Kao treće, oblik boce tamne boje s krunskim čepom uobičajen je u sektoru pića. Glede bijele etikete koja je nepravilno namotana na tijelo boce, konkretni primjeri koje je ispitivačica istaknula pokazuju da je riječ o značajci koja nije neuobičajena u dotičnom sektoru neovisno o tome pokriva li etiketa bocu u cijelosti ili djelomično. Ti konkretni primjeri podupiru zaključak da je dotična javnost sklonija prepoznati komercijalni izvor alkoholnih ili bezalkoholnih pića upućivanjem na verbalne elemente etiketa, nego upućivanjem na njihov oblik ili položaj. Dotična javnost ne percipira sporni znak kao oznaku izvora, neovisno o tome je li etiketa percipirana kao prikaz biskupske mitre ili kao stolni ubrus savijen u obliku trokuta. Relevantna javnost ne može sporni znak lako i trenutačno zapamtiti kao razlikovni znak. Osim toga, etiketa se može percipirati na način da ima funkciju sprečavanja curenja tekućine prilikom njezina istakanja.

9        Stoga se sporni znak sastoji samo od kombinacije tipičnih elemenata dotičnih proizvoda, to jest boce i etikete, čiji se oblik i raspored ne razlikuju u bitnome od određenih osnovnih oblika navedenih proizvoda, već štoviše izgledaju kao njihova jednostavna varijanta. Navodne razlike u odnosu na standarde sektora uočljive su tek nakon pomnijeg pregleda u koji se prosječan potrošač ne upušta, tako da se ne percipiraju kao oznake komercijalnog izvora dotičnih proizvoda. Navedeni potrošač percipira sporni znak kao estetsku, ukrasnu ili funkcionalnu završnu obradu dotičnih proizvoda, koja se inače ne razlikuje u bitnome od standardâ sektora.

10      Kao četvrto, žalbeno vijeće pojasnilo je da prilikom ocjene ono ne može biti vezano registracijama ishođenim u Francuskoj i Sjedinjenim Američkim Državama.

 Zahtjevi stranaka

11      Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

–        poništi pobijanu odluku;

–        naloži EUIPO‑u snošenje troškova.

12      EUIPO od Općeg suda zahtijeva da:

–        odbije tužbu;

–        naloži tužitelju snošenje troškova.

 Pravo

 Dopuštenost dokaza koji su prvi put podneseni Općem sudu

13      U točki 43. tužbe nalaze se dvije fotografije koje bi trebale prikazivati policu na kojoj su boce s etiketama sukladnim navodnom standardu sektora i policu na kojoj su tužiteljevi proizvodi sa žigom za koji je podnesena prijava.

14      Ti dokumenti, prvi put podneseni Općem sudu, ne mogu se uzeti u obzir. Naime, svrha tužbe podnesene Općem sudu je nadzor zakonitosti odluka žalbenih vijeća EUIPO‑a u smislu članka 72. Uredbe br. 2017/1001, tako da uloga Općeg suda nije da ponovno ispituje činjenične okolnosti s obzirom na dokumente koji su mu prvi put podneseni. Stoga te dokumente valja odbaciti, a da pritom nije potrebno ispitati njihovu dokaznu snagu (vidjeti u tom smislu presudu od 24. studenoga 2005., Sadas/OHIM – LTJ Diffusion (ARTHUR I FELICIE), T‑346/04, EU:T:2005:420, t. 19. i navedenu sudsku praksu).

 Meritum

15      U prilog tužbi tužitelj navodi samo jedan tužbeni razlog koji se temelji na povredi članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe 2017/1001.

16      Navedeni tužbeni razlog podijeljen je na tri dijela. Kao prvo, tužitelj tvrdi da je žalbeno vijeće pogrešno shvatilo značajke i narav spornog znaka. Kao drugo, žalbeno vijeće je radi ocjene razlikovnog karaktera spornog znaka u biti primijenilo pogrešne kriterije. Kao treće, žalbeno je vijeće počinilo pogrešku kada je zaključilo da ne postoji razlikovni karakter spornog znaka.

 Prvi dio, koji se temelji na pogrešci u shvaćanju značajki i naravi žiga za koji je podnesena prijava

17      U okviru ovog dijela tužitelj u biti ističe tri prigovora. Kao prvo, prigovara žalbenom vijeću da je pogrešno odredilo sporni znak. On se sastoji od etikete koja je na poseban način stavljena na bocu pri čemu ta boca nije dio spornog znaka. Kao drugo, tvrdi da oblik i položaj te etikete na boci znatno odstupa od standarda ili poslovne prakse sektora. Kao treće, navedena etiketa nema nikakav funkcionalni aspekt.

18      Budući da se argumenti izneseni u okviru zadnjih dvaju prigovora tiču konkretne ocjene postoji li razlikovni karakter spornog znaka i dopunjuju one koji su podneseni u okviru trećeg dijela, oni će se uzeti u obzir u okviru ovog potonjeg dijela.

19      Glede prvog prigovora, tužitelj ističe da se sporni znak sastoji od sljedećih elemenata:

–        etikete u obliku pravokutnog trokuta;

–        posebnog načina na koji je ta etiketa postavljena na bocu: njezina se hipotenuza nalazi na dnu boce i etiketa je u cijelosti namotana oko valjkastog tijela boce tako da njezina visina varira ovisno o opsegu boce stvarajući na jednoj strani šiljato izbočenje i na suprotnoj strani urez u obliku velikog slova „V”, podsjećajući tako na biskupsku mitru; etiketa je toliko visoka da prelazi valjkasto tijelo boce, tako da na razini izbočenja ne priliježe uz oblik boce.

20      Stoga je nebitno to što „tamna boca s krunskim poklopcem [jest] uobičajeno pakiranje predmetnih proizvoda” jer tužitelj zahtijeva prava na posebnoj etiketi koja je na bocu stavljena na poseban način, a ne na samom spremniku. Slijedom toga je bespredmetno ispitati značajke boce i, kao što je to žalbeno vijeće učinilo, netočno opisati sporni znak kao „trodimenzionalni prikaz iz četiri ugla tamne boce s krunskim čepom kao poklopcem […] i bijelom etiketom omotanom oko donjeg dijela tijela boce”. Žalbeno vijeće je, naprotiv, moralo ispitati nije li, kao cjelina, kombinacija elemenata etikete, navedenih u točki 19. ove presude, razlikovni znak.

21      EUIPO osporava tužiteljeve argumente.

22      U tom je pogledu, u odgovoru na pitanje koje je Opći sud postavio na raspravi, tužitelj pojasnio da je znak za koji je zatražena registracija, trodimenzionalni znak, kako je prikazan u točki 2. tužbe i u zahtjevu za zaštitu, to jest boca sa svojim krunskim čepom i svojom etiketom.

23      Stoga je žalbeno vijeće pravilno uzelo u obzir cjelokupni dojam koji ostavlja ukupnost tih elemenata.

24      Osim toga, osobito iz točaka 16., 17., 20., 22., 23. i 25. pobijane odluke proizlazi da je žalbeno vijeće pravilno uzelo u obzir sve elemente koji obilježavaju percepciju koju dotični potrošač ima o spornom žigu.

25      Prema tome i uzimajući u obzir objašnjenje dano u točki 18. ove presude, prvi dio treba odbiti.

 Drugi dio, koji se temelji na primjeni pogrešnih kriterija radi ocjene razlikovnog karaktera spornog znaka

26      Upućujući na presudu od 27. veljače 2002., Eurocool Logistik/OHIM (EUROCOOL) (T‑34/00, EU:T:2002:41, t. 39.), tužitelj ističe da je već minimalni razlikovni karakter dovoljan da se ne primijeni članak 7. stavak 1. točka (b) Uredbe 2017/1001. No, sporni znak sastoji se od kombinacije elemenata po kojima se jasno razlikuje od drugih oblika prisutnih na tržištu za dotične proizvode, tako da, razmatran kao cjelina, ima potreban minimalni razlikovni karakter.

27      Taj je zaključak potvrđen presudom od 3. listopada 2018., Wajos/EUIPO (Oblik spremnika) (T‑313/17, neobjavljena, EU:T:2018:638, t. 26.), prema kojoj su u prehrambenom sektoru, koji obilježava oštro tržišno natjecanje, gospodarski subjekti snažno potaknuti da svoje proizvode učine prepoznatljivima u odnosu na proizvode konkurenata, osobito glede njihova izgleda i osmišljenosti njihove ambalaže, a kako bi privukli pozornost potrošačâ. Stoga proizlazi da je prosječan potrošač u potpunosti sposoban percipirati oblik ambalaže dotičnih proizvoda kao oznaku komercijalnog izvora potonjih, pod uvjetom da taj oblik ima značajke koje su dostatne za zadržavanje njegove pozornosti.

28      Žalbeno vijeće je u točki 11. pobijane odluke zanemarilo tu sudsku praksu smatrajući, u biti, da se može pokazati težim utvrditi razlikovni karakter trodimenzionalnog znaka koji se sastoji od izgleda samog proizvoda ili njegova pakiranja u odnosu na razlikovni karakter verbalnog ili figurativnog žiga. Prema tome, žalbeno vijeće je počinilo pogrešku koja se tiče prava kada je za sporni znak zahtijevalo viši stupanj razlikovnosti.

29      EUIPO osporava tužiteljeve argumente.

30      U tom pogledu, u skladu s člankom 4. Uredbe 2017/1001, žig Europske unije može se sastojati od oblika proizvoda ili njegova pakiranja pod uvjetom da je taj oblik prikladan za razlikovanje proizvoda jednoga poduzeća od proizvoda drugih poduzeća.

31      U skladu s člankom 7. stavkom 1. točkom (b) Uredbe br. 2017/1001, neće se registrirati žigovi koji nemaju nikakav razlikovni karakter.

32      Iz ustaljene sudske prakse proizlazi da razlikovni karakter žiga u smislu potonje odredbe znači da taj žig omogućuje identifikaciju proizvoda ili usluge za koje je zatražena registracija kao proizvoda ili usluge koji potječu od određenog poduzetnika i time razlikovanje tog proizvoda od onih drugih poduzetnika (vidjeti presude od 20. listopada 2011., Freixenet/OHIM, C‑344/10 P i C‑345/10 P, EU:C:2011:680, t. 42. i navedenu sudsku praksu, te od 24. rujna 2019., Fränkischer Weinbauverband/EUIPO (Oblik elipsoidne boce), T‑68/18, neobjavljenu, EU:T:2019:677, t. 15. i navedenu sudsku praksu).

33      Taj razlikovni karakter žiga treba ocjenjivati, s jedne strane, s obzirom na proizvode ili usluge za koje je registracija zatražena i, s druge strane, s obzirom na percepciju relevantne javnosti (vidjeti presude od 20. listopada 2011., Freixenet/OHIM, C‑344/10 P i C‑345/10 P, EU:C:2011:680, t. 43. i navedenu sudsku praksu, i od 16. siječnja 2014., Steiff/OHIM (Etiketa s metalnom zakovicom u središnjem dijelu uha plišane igračke), T‑434/12, neobjavljenu, EU:T:2014:6, t. 19. i navedenu sudsku praksu).

34      Valja također podsjetiti na to da, kako bi se ocijenilo ima li neki žig razlikovni karakter ili ne, valja uzeti u obzir njegov cjelokupni dojam. To međutim ne znači da najprije ne treba izvršiti usporedno ispitivanje različitih elemenata koji se koriste za prezentaciju tog žiga. Naime, prilikom cjelokupne ocjene može biti korisno ispitati svaki od sastavnih elemenata dotičnog žiga (vidjeti presudu od 16. siječnja 2014., Etiketa s metalnom zakovicom u središnjem dijelu uha plišane igračke, T‑434/12, neobjavljenu, EU:T:2014:6, t. 18. i navedenu sudsku praksu).

35      Osim toga, već minimalni razlikovni karakter dovoljan je da se ne primijeni apsolutni razlog za odbijanje sukladno članku 7. stavku 1. točki (b) Uredbe br. 207/2009 (vidjeti presudu od 25. rujna 2015., Bopp/OHIM (Prikaz osmerokutnog zelenog okvira), T‑209/14, neobjavljenu, EU:T:2015:701, t. 45. i navedenu sudsku praksu).

36      Prema ustaljenoj sudskoj praksi, kriteriji za ocjenu razlikovnog karaktera trodimenzionalnih žigova koji se sastoje od oblika samog proizvoda ne razlikuju se od onih koji se primjenjuju na druge kategorije žigova. Međutim, u sklopu primjene tih kriterija, percepcija prosječnog potrošača nije nužno ista u slučaju trodimenzionalnog žiga koji se sastoji od prikaza samog proizvoda te kod verbalnog ili figurativnog žiga koji se sastoje od znaka koji je neovisan o izgledu proizvoda koje označava. Naime, u slučaju kad ne postoji nikakav grafički ili verbalni element prosječni potrošači nemaju običaj ocjenjivati podrijetlo proizvoda prema njihovom obliku ili obliku njihove ambalaže, pa bi stoga moglo biti teže utvrditi razlikovni karakter takvog trodimenzionalnog žiga od razlikovnoga karaktera verbalnog ili figurativnog žiga (vidjeti presude od 20. listopada 2011., Freixenet/OHIM, C‑344/10 P i C‑345/10 P, EU:C:2011:680, t. 45. i 46. te navedenu sudsku praksu, i od 24. rujna 2019., Oblike elipsoidne boce, T‑68/18, neobjavljenu, EU:T:2019:677, t. 17. i navedenu sudsku praksu; vidjeti također po analogiji presudu od 8. travnja 2003., Linde i dr., C‑53/01 do C‑55/01, EU:C:2003:206, t. 48.).

37      Preciznije, budući da je pakiranje tekućeg proizvoda uvjet njegove prodaje, prosječni potrošač njegovo će pakiranje ponajprije promatrati samo kao pakiranje. Trodimenzionalni žig koji se sastoji od takvog pakiranja imat će razlikovni karakter samo ako prosječnom potrošaču predmetnog proizvoda, uobičajeno obaviještenom i razumno pažljivom i opreznom, omogućuje da razlikuje taj proizvod od proizvoda drugih poduzetnika a da ih ne mora analizirati, uspoređivati ili pritom upotrijebiti posebnu pažnju (vidjeti presudu od 24. rujna 2019., Oblik elipsoidne boce, T‑68/18, neobjavljenu, EU:T:2019:677, t. 18. i navedenu sudsku praksu; vidjeti također po analogiji presudu od 12. veljače 2004., Henkel, C‑218/01, EU:C:2004:88, t. 53.).

38      U tim okolnostima, što je oblik za koji je zatražena registracija u svojstvu žiga bliži najvjerojatnijem obliku konkretnog proizvoda, to je više moguće da taj oblik nema razlikovni karakter u smislu članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe 2017/1001. Samo onaj žig koji znatno odstupa od standarda ili poslovne prakse u tom sektoru pa prema tome može ispuniti bitnu funkciju u vezi s podrijetlom ima razlikovni karakter u smislu članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe 2017/1001 (vidjeti presude od 29. travnja 2004., Henkel/OHIM, C‑456/01 P i C‑457/01 P, EU:C:2004:258, t. 39., i od 12. prosinca 2019., EUIPO/Wajos, C‑783/18 P, neobjavljenu, EU:C:2019:1073, t. 24. i navedenu sudsku praksu; vidjeti također i po analogiji presudu 12. veljače 2004., Henkel, C‑218/01, EU:C:2004:88, t. 49.).

39      Isto se tako mora podsjetiti na to da novost ili originalnost nisu kriteriji relevantni za ocjenu razlikovnog karaktera žiga, tako da, kako bi se žig morao registrirati, nije dovoljno da je on originalan, nego je potrebno da se bitno razlikuje od osnovnih oblika predmetnog proizvoda koji se obično koriste u trgovini, i da ne izgleda kao jednostavnija ili pak moguća varijanta tih oblika. Usto nije nužno podnijeti dokaz o uobičajenosti oblika u trgovini kako bi se dokazao nedostatak razlikovnog karaktera žiga za koji je podnesena prijava (vidjeti presudu od 7. listopada 2015., The Smiley Company/OHIM (Zvjezdasti oblik lica), T‑244/14, neobjavljenu, EU:T:2015:764, t. 38. i navedenu sudsku praksu; vidjeti u tom smislu presudu od 28. lipnja 2019., Gibson Brands/EUIPO – Wilfer (Oblik tijela gitare), T‑340/18, neobjavljenu, EU:T:2019:455, t. 39.).

40      Opći sud je također pojasnio da je zbog prisutnosti velikog broja oblika na tržištu s kojima je potrošač suočen malo vjerojatno da za određenu vrstu oblika potonji smatra da potječe od određenog proizvođača prije nego od raznolikosti koja obilježava navedeno tržište. Naime, velika raznolikost oblika koji imaju originalan ili izmišljen izgled i već su prisutni na tržištu ograničava mogućnost da se za određeni oblik smatra da znatno odstupa od standarda koji prevladava na tom tržištu i da ga stoga potrošači prepoznaju samo zbog njegove osobitosti ili originalnosti (presuda od 28. lipnja 2019., Oblik tijela gitare, T‑340/18, neobjavljena, EU:T:2019:455, t. 36.).

41      Proizlazi da, kada se trodimenzionalni žig sastoji od oblika proizvoda za koji je zatražena registracija ili od oblika ambalaže tog proizvoda, puka činjenica da je taj oblik varijanta jednog od uobičajenih oblika te vrste proizvoda ili ambalažâ za tu vrstu proizvoda nije dovoljna da se utvrdi da navedeni žig ima razlikovni karakter u smislu članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe 2017/1001. Uvijek treba provjeriti omogućuje li takav žig prosječnom potrošaču tog proizvoda, uredno obaviještenom i koji postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, da bez analiziranja i posvećivanja posebne pozornosti razlikuje odnosni proizvod od onih drugih poduzetnika (vidjeti presudu od 12. prosinca 2019., EUIPO/Wajos, C‑783/18 P, neobjavljenu, EU:C:2019:1073, t. 25. i navedenu sudsku praksu).

42      U ovom je slučaju, u točkama 8. do 13. pobijane odluke, žalbeno vijeće prikazalo sudsku praksu primjenjivu u vezi s ispitivanjem postojanja razlikovnog karaktera trodimenzionalnog žiga koji se sastoji od oblika samog proizvoda ili od njegova pakiranja. Podsjetilo je, među ostalim, na zahtjev da se takav žig mora znatno razlikovati od standarda ili poslovne prakse sektora. U točkama 14. do 27. pobijane odluke ono je tu sudsku praksu primijenilo na sporni znak i u točkama 25. do 27. te odluke zaključilo, kao prvo, da se taj znak sastoji samo od kombinacije uobičajenih elemenata dotičnih proizvoda, to jest boce i etikete čiji se oblik i raspored ne razlikuju bitno od određenih osnovnih oblika predmetnih proizvoda, nego prije izgledaju kao njihova jednostavnija varijanta, kao drugo, da su navodne razlike u odnosu na standard sektora uočljive tek nakon pomnijeg pregleda u koji se prosječan potrošač ne upušta, tako da ih se ne percipira kao oznake komercijalnog izvora za proizvode za koje je podnesena prijava, te, kao treće, da navedeni potrošač percipira žig kao estetsku, ukrasnu ili funkcionalnu završnu obradu njime obuhvaćenih proizvoda, a koja se inače ne razlikuje bitno od standarda sektora.

43      Doduše, iz točke 26. presude od 3. listopada 2018., Oblik spremnika (T‑313/17, neobjavljena, EU:T:2018:638), na koju tužitelj upućuje, proizlazi da su u prehrambenom sektoru, koji obilježava oštro tržišno natjecanje, gospodarski subjekti snažno potaknuti da svoje proizvode učine prepoznatljivima u odnosu na proizvode konkurenata, osobito glede njihova izgleda i osmišljenosti njihove ambalaže, kako bi privukli pozornost potrošačâ tako da proizlazi da je prosječni potrošač u potpunosti sposoban percipirati oblik ambalaže dotičnih proizvoda kao oznaku komercijalnog izvora potonjih, pod uvjetom da taj oblik ima značajke koje su dostatne za zadržavanje njegove pozornosti.

44      Međutim, s jedne strane, valja podsjetiti na to da od presude od 8. travnja 2003., Linde i dr. (C‑53/01 do C‑55/01, EU:C:2003:206, t. 48.), koja je donesena u okviru primjene Prve direktive Vijeća 89/104/EEZ od 21. prosinca 1988. o usklađivanju zakonodavstava država članica o žigovima (SL 1989., L 40, str. 1.), no čija su načela primjenjiva u ovom slučaju, ustaljena praksa jest ta da u slučaju kad ne postoji nikakav grafički ili verbalni element, prosječni potrošači nemaju običaj ocjenjivati podrijetlo proizvoda prema njihovu obliku ili obliku njihove ambalaže, pa bi stoga moglo biti teže utvrditi razlikovni karakter takvog trodimenzionalnog žiga od razlikovnoga karaktera verbalnog ili figurativnog žiga (vidjeti t. 36. ove presude).

45      S druge strane, u točki 26. presude od 3. listopada 2018., Oblik spremnika (T‑313/17, neobjavljena, EU:T:2018:638), Opći sud se pozvao na svoju presudu od 3. prosinca 2003., Nestlé Waters France/OHIM (Oblik boce) (T‑305/02, EU:T:2003:328, t. 34.), koja je bila donesena prije nego što je u svojim presudama od 12. veljače 2004., Henkel (C‑218/01, EU:C:2004:88, t. 49.), od 29. travnja 2004., Henkel/OHIM (C‑456/01 P i C‑457/01 P, EU:C:2004:258, t. 39.), i od 7. listopada 2004., Mag Instrument/OHIM (C‑136/02 P, EU:C:2004:592, t. 31.), Sud pojasnio da na području trodimenzionalnih žigova koji se sastoje od oblika samog proizvoda ili njegova pakiranja, samo onaj žig koji znatno odstupa od standarda ili poslovne prakse u tom sektoru pa prema tome može ispuniti bitnu funkciju u vezi s podrijetlom ima razlikovni karakter u smislu članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe 2017/1001 (vidjeti t. 38. ove presude).

46      Stoga pravilo koje je izvedeno u točki 34. presude od 3. prosinca 2003., Oblik boce (T‑305/02, EU:T:2003:328) valja protumačiti s obzirom na kasniju praksu Suda (vidjeti t. 36. i 38. ove presude). Prema tome, pretpostavku prema kojoj je prosječan potrošač u potpunosti sposoban percipirati oblik ambalaže dotičnih proizvoda kao oznaku komercijalnog izvora potonjih, pod uvjetom da taj oblik ima značajke koje su dostatne za zadržavanje njegove pozornosti, treba shvatiti na način da se odnosi na situaciju u kojoj trodimenzionalni žig za koji je podnesena prijava i koji se sastoji od oblika samog proizvoda ili njegova pakiranja znatno odstupa od standarda ili poslovne prakse sektora.

47      Ovo tim više vrijedi jer je u svojoj presudi od 3. listopada 2018., Oblik spremnika (T‑313/17, neobjavljena, EU:T:2018:638, t. 28.), Opći sud pojasnio da radi ocjene razlikovnog karaktera trodimenzionalnog žiga, koji se sastoji od oblika samog proizvoda ili njegova pakiranja, valja istražiti razlikuje li se žig za koji je podnesena prijava znatno od standarda ili poslovne prakse sektora. U svojoj presudi od 12. prosinca 2019., EUIPO/Wajos (C‑783/18 P, neobjavljena, EU:C:2019:1073, t. 24., 26. i 30.), Sud je izričito potvrdio da se na tom području ispituje „znatno odstupanje u odnosu na standard i poslovnu praksu dotičnog sektora”.

48      Iz toga slijedi da tužitelj pogrešno tvrdi da je žalbeno vijeće primijenilo pogrešne kriterije radi ocjene razlikovnog karaktera žiga za koji je podnesena prijava.

49      Stoga, drugi dio treba odbiti.

 Treći dio, koji se temelji na tome da je žalbeno vijeće pogrešno zaključilo da ne postoji razlikovni karakter spornog znaka

50      S obzirom na pojašnjenje dano u točki 18. ove presude, tužitelj ističe dva prigovora u sklopu trećeg dijela. Kao prvo, ističe u biti da je žalbeno vijeće pogrešno odredilo standard i poslovnu praksu sektora. Kao drugo, oblik i položaj etikete na boci nemaju nikakav funkcionalan aspekt i znatno odstupaju od standarda i poslovne prakse sektora.

–       Prvi prigovor, koji se temelji na pogrešci u određivanju standarda i poslovne prakse sektora

51      Tužitelj ističe da primjeri koje je žalbeno vijeće spomenulo nisu reprezentativni za standard i poslovnu praksu sektora. U prehrambenom sektoru te, konkretnije, u sektoru alkoholnih pića standard je nanošenje na bocu etikete koja je obično pravokutna i u cijelosti pričvršćena na valjkasti dio tijela boce.

52      EUIPO osporava tužiteljeve argumente.

53      U tom pogledu iz ustaljene sudske prakse proizlazi da je na onoj stranci koja se poziva na razlikovni karakter žiga, za koji je podnesena prijava, da, unatoč EUIPO‑ovoj analizi, dostavi konkretne i utemeljene informacije o tome da taj žig ima inherentan razlikovni karakter (vidjeti presude od 28. rujna 2010., Rosenruist/OHIM (Prikaz dviju vijuga na džepu), T‑388/09, neobjavljenu, EU:T:2010:410, t. 37. i navedenu sudsku praksu, te od 21. studenoga 2018., Bopp/EUIPO (Prikaz jednakostraničnog osmerokuta), T‑460/17, neobjavljenu, EU:T:2018:816, t. 53. i navedenu sudsku praksu).

54      Valja također podsjetiti na to da žalbeno vijeće nije dužno dodatno navesti, općenito i apstraktno, sve standarde i poslovnu praksu dotičnog sektora (vidjeti presudu od 13. svibnja 2020., Cognac Ferrand/EUIPO (Oblik pletiva na boci), T‑172/19, neobjavljenu, EU:T:2020:202, t. 49. i navedenu sudsku praksu).

55      Potvrdivši u ovom slučaju analizu ispitivačice o raznolikosti oblika etiketa na bocama za pića, i glede njihova položaja, te reproduciravši neke od njih u točki 17. pobijane odluke, žalbeno vijeće je utvrdilo da standard i poslovnu praksu tog sektora obilježava velika raznolikost oblika (vidjeti u tom smislu presudu od 28. lipnja 2019., Oblik tijela gitare, T‑340/18, neobjavljenu, EU:T:2019:455, t. 38. i 39.).

56      Stoga, čak i pod pretpostavkom da prevladavajući oblik etikete predmetnih proizvoda, kao što to tužitelj tvrdi, jest pravokutan i u cijelosti pričvršćen na valjkasti dio tijela boce, standard i poslovna praksa sektora ne mogu se, kao što to EUIPO s pravom tvrdi, svesti samo na oblik koji je statistički najrašireniji, nego obuhvaćaju sve oblike koje potrošač obično primjećuje na tržištu.

57      Iz toga proizlazi da se prvi prigovor mora odbiti.

–       Drugi prigovor, koji se temelji na pogrešci u ocjeni funkcionalnosti etikete i znatnog odstupanja od standarda i poslovne prakse sektora

58      Kao prvo, tužitelj tvrdi da su oblik etikete i način na koji se ona omotava oko boce vrlo posebni. Sporni znak obilježava njegova etiketa u obliku pravokutnog trokuta čija se hipotenuza nalazi na dnu boce i čija visina varira ovisno o opsegu boce tako da na jednoj strani stvara šiljato izbočenje i na suprotnoj strani urez u obliku velikog slova „V” podsjećajući tako na biskupsku mitru. Etiketa je toliko visoka da prelazi valjkasto tijelo boce, tako da na razini izbočenja etiketa ne priliježe uz oblik boce.

59      Naprotiv, u gotovo svim primjerima koje je iznijelo žalbeno vijeće etiketa je bila naborana, a ne glatka. Te etikete u potpunosti, a ne djelomično, priliježu uz tijelo boce. Jedini primjer koji je iznesen u pobijanoj odluci i prikazuje etiketu koja je omotana skroz oko tijela boce odnosi se, međutim, na pravokutnu etiketu, i njezina je visina jednaka po cijelom opsegu boce, a ne etiketu nejednake visine koja čini šiljato izbočenje.

60      Stoga je sporni znak vrlo različit od tih primjera i, dakle, od standarda sektora. Niti jedan od primjera koje je žalbeno vijeće istaknulo ne prikazuje bocu čija etiketa ima razlikovne značajke spornog znaka. Njegov poseban izgled uočljiv je čak i na daljinu. Relevantna javnost ga ne percipira kao tradicionalnu varijantu mogućih oblika za dotične proizvode, nego kao laku pamtljivu oznaku izvora koja joj omogućuje da, čak i bez gledanja informacija navedenih na njemu, odmah razlikuje tužiteljeve proizvode i proizvode koji imaju druge komercijalne izvore.

61      Kao drugo, iznenađujuća je tvrdnja žalbenog vijeća u točki 20. pobijane odluke da šiljato izbočenje etikete možda nije vidljivo ili se možda ne može uočiti, ako onaj tko konzumira tekućinu iz boce s rukom uhvati taj dio boce. S jedne strane, izbočenje se ne nalazi na razini tijela boce, to jest donjeg dijela preko kojeg je potrošač hvata kada želi konzumirati tekućinu, nego na razini grla boce, tako da ga on ne pokriva rukom kada pije iz nje. S druge strane, kako bi znak imao razlikovni karakter, uopće se ne zahtijeva da on bude trajno vidljiv potrošaču. U suprotnom se slučaju niti jedan žig ne bi mogao zaštititi, jer bi se svaki znak stavljen na proizvod u danom trenutku zakrio već prema tome kako je uskladišten ili korišten.

62      Kao treće i nasuprot onome što žalbeno vijeće navodi u točki 24. pobijane odluke, etiketa na koju tužitelj upućuje nema nikakav funkcionalan aspekt i nije namijenjena upijanju kapljica tekućine koje preostanu na grlu boce odmah nakon posluživanja u čašu ili nakon ispijanja izravno iz grla. Naime, nije riječ o ubrusu, nego upravo o etiketi od finog papira koja nema nikakvo upijajuće svojstvo. Kapljicu koja teče niz bocu, bez obzira je li to na strani izbočenja u obliku šiljka ili na strani koja čini urez u obliku „V”, dotična etiketa ne zadržava ništa više od bilo koje druge papirnate etikete.

63      EUIPO osporava tužiteljeve argumente.

64      U tom pogledu valja, kao prvo, podsjetiti na to da se sporni znak sastoji od trodimenzionalnog prikaza s četiri različita ugla tamne boce koja je začepljena krunskim čepom. Bijela etiketa neravnomjerno je omotana oko donjeg tijela boce, osim izbočenja koje je pokazuje prema gore i ne prianja uz tijelo boce u tom dijelu. Na drugoj strani boce etiketa čini urez u obliku velikog slova „V”.

65      Žalbeno vijeće i ispitivačica dokazali su da sektor hrane i pića obilježava velika raznolikost oblika i načina stavljanja etiketa na boce. Postoje, među ostalim, naborane ili glatke etikete, poput one o kojoj je riječ, kao i etiketa koje u cijelosti pokrivaju bocu ili su samo dijelom omotane oko nje, kao predmetna etiketa. Neke su etikete u cijelosti stavljene na bocu, dok su druge, poput one o kojoj je riječ, djelomično odvojene od nje. Isto tako postoje pravokutne etikete, okrugle ili one koje su, poput predmetne etikete, posudile druge geometrijske oblike. Iako nije isključeno da etiketa poput one na koju se odnosi prijava za registraciju, ili čak vrlo slična etiketa, još nije prisutna na tržištu dotičnih proizvoda, mora se međutim podsjetiti na to da novost ili originalnost nisu kriteriji relevantni za ocjenu razlikovnog karaktera žiga. Izgled i položaj predmetne etikete na boci nastavljaju se na oblike koje potrošač može obično vidjeti na tržištu. Stoga i kao što to u biti proizlazi, među ostalim, iz točaka 17. do 25. pobijane odluke, ta etiketa ni približno ne odstupa u znatnoj mjeri od standarda ili poslovne prakse sektora i samo je moguća varijanta već postojećih oblika.

66      Kao što je to žalbeno vijeće s pravom utvrdilo osobito u točkama 23. i 26. pobijane odluke, kako bi se uočile razlike između etikete na koju se sporni znak odnosi i drugih oblika etiketa koji su obično prisutni na tržištu, valja provesti pomno ispitivanje što prosječni potrošač predmetnih proizvoda neće učiniti. Stoga, navedena odstupanja neće pobuditi njegovu pozornost i on ih neće upamtiti kao razlikovni znak (vidjeti sudsku praksu navedenu u t. 37. i 41. ove presude).

67      U svakom slučaju, puko odstupanje od standarda ili poslovne prakse sektora nije dovoljno da se utvrdi razlikovni karakter spornog znaka (presuda od 13. svibnja 2020., Oblik pletiva na boci, T‑172/19, neobjavljena, EU:T:2020:202, t. 55.).

68      Kao drugo i kao što to proizlazi iz točaka 18., 19., 22. i 27. pobijane odluke te kako to EUIPO s pravom tvrdi, prosječni potrošači će očekivati da etiketa bude nosač informacija o predmetnim proizvodima, uključujući oznaku njihova komercijalnog izvora, a ne da sama po sebi, to jest ako ne postoji bilo koji drugi grafički ili figurativni element, označava podrijetlo tih proizvoda. Tužitelj inače priznaje da će etiketa biti popunjena verbalnim elementima (vidjeti t. 60. ove presude). Potrošači mogu etiketu percipirati i kao estetsku završnu obradu. Ako ne postoje informacije koje mogu podignuti razinu svijesti tih potrošača glede činjenice da je namjena tog znaka označiti izvor dotičnih proizvoda, oni neće biti u mogućnosti predočiti si da je predmetni znak namijenjen označavanju konkretnog proizvođača i neće mu posebno posvetiti pozornost (vidjeti po analogiji presude od 9. listopada 2002., Glaverbel/OHIM (Površina staklene pločice), T‑36/01, EU:T:2002:245, t. 28., i od 21. studenoga 2018., Bopp/EUIPO (Prikaz jednakostraničnog osmerokuta), T‑460/17, neobjavljenu, EU:T:2018:816, t. 63.).

69      Prema tome, sporni znak ne može označavati izvor predmetnih proizvoda. Stoga on nema potrebni minimalni razlikovni karakter.

70      Tužiteljevi argumenti ne dovode u pitanje taj zaključak.

71      Kao prvo, tužitelj nije dokazao da bi prosječni potrošač shvatio etiketu na način da upućuje na biskupsku mitru, a što bi doprinijelo njezinu razlikovanju od norme i poslovne prakse sektora. S jedne strane i za razliku od navedene etikete, biskupska mitra uobičajeno sadržava dva izbočenja i to jedno ispred, a drugo iza. S druge strane, značenje etikete kao biskupske mitre trebali bi shvatiti potrošači na razini Unije razmatrane kao cjeline. No, mitra sa šiljatim izbočenjima redovno je samo dio običaja biskupa katoličke i anglikanske crkve kao i drugih manje raširenih crkvi. Ona se ne koristi u pravoslavnim ili evangeličkim crkvama, koje su pak uvelike raširene u više država članica. U svakom slučaju, tužitelj je na raspravi pojasnio da je nebitno to što potrošači prepoznaju etiketu na način da upućuje na mitru.

72      Kao drugo, utvrđenje žalbenog vijeća u točki 20. pobijane odluke prema kojem, u biti, potrošači možda ne bi percipirali da je izbočenje na etiketi odvojeno od gornjeg dijela boce, ovisno o načinu na koji je oni drže kada konzumiraju njezin sadržaj, treba shvatiti s obzirom na sudsku praksu citiranu u točkama 37. i 41. ove presude, kako je navedena i primijenjena osobito u točkama 12., 22., 23. i 26. pobijane odluke, i prema kojoj predmetna javnost, uobičajeno obaviještena i razumno pažljiva, općenito ne posvećuje posebnu pozornost prilikom nabave dotičnih proizvoda, tako da predmetna etiketa kao i način na koji je nanesena na bocu doista neće pobuditi njezinu pozornost. Isto tako, žalbeno vijeće nije utvrdilo da niti jedan od potrošača ne bi uočio taj element. Tako je ono navelo samo mogućnost da uobičajeno pažljiv potrošač možda ne uoči tu osobitost ako bocu drži na određeni način. No, čak i ako se takva situacija može tek rijetko dogoditi, zapravo je bi trebalo isključiti jer se boca može držati kako za donji tako i za gornji dio.

73      Osim toga, osobito iz točaka 17. do 19., 21., 22. i 27. pobijane odluke jasno proizlazi da tu posebnu značajku etikete potrošači neće percipirati kao element koji joj može dodijeliti razlikovni karakter. S jedne strane, ona je tek blaža estetska ili ukrasna varijacija u odnosu na oblike prisutne na tržištu. S druge strane, prosječni će potrošači očekivati da etiketa bude nosač informacija o predmetnim proizvodima, uključujući oznaku njihova komercijalnog izvora, a ne da sama po sebi, to jest ako ne postoji bilo koji drugi grafički ili figurativni element, označava podrijetlo. Prema tome, obrazloženje u točki 20. pobijane odluke zapravo nije bilo potrebno.

74      Kao treće, iako obrazloženje u točkama 24. i 27. pobijane odluke, koje se odnosi na navodnu funkciju predmetne etikete da sprečava curenje, jest neuvjerljivo, kao što to EUIPO osim toga priznaje, ono u svakom slučaju nije potrebno. Iz prethodno navedenog ne proizlazi samo da su već i drugi razlozi u pobijanoj odluci dovoljni da opravdaju nepostojanje razlikovnog karaktera spornog znaka, nego su i predmetna utvrđenja započeta izrazima „isto tako” odnosno „ili čak”, što potvrđuje njihovu sekundarnu važnost u argumentaciji žalbenog vijeća. Proizlazi da tužiteljeve argumente kojima nastoji osporiti to obrazloženje treba odbiti jer su u konkretnom slučaju bespredmetni (vidjeti u tom smislu presudu od 29. siječnja 2020., Vinos de Arganza/EUIPO – Nordbrand Nordhausen (ENCANTO), T‑239/19, neobjavljenu, EU:T:2020:12, t. 51.).

75      Potrošači dotičnih proizvoda neće, dakle, percipirati sporni znak na način da označava njihov komercijalni izvor, tako da taj znak nema minimalni razlikovni karakter u smislu članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe 2017/1001.

76      Utvrđenje o nepostojanju minimalnog razlikovnog karaktera u smislu te odredbe tim više vrijedi jer se, osim od predmetne etikete, sporni znak sastoji i od tamne boce s čepom, čiji potpuno uobičajen karakter u odnosu na standard sektora, koji je utvrdilo žalbeno vijeće, tužitelj nije osporio. Sporni znak je, dakle, tek varijanta oblika koji su prisutni na tržištu.

77      Iz svega prethodno navedenog proizlazi da tužitelj nije dokazao da sporni znak znatno odstupa od standarda ili poslovne prakse sektora na tržištu koje obilježava velika raznolikost oblika ambalaža. Prema tome, drugi prigovor iz trećeg dijela također treba odbiti.

78      Iz svega prethodno navedenog proizlazi da jedini tužbeni razlog i, prema tome, tužbu u cijelosti treba odbiti.

 Troškovi

79      Sukladno članku 134. stavku 1. Poslovnika Općeg suda, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove. Budući da tužitelj nije uspio u postupku, treba mu naložiti da snosi troškove, u skladu s EUIPO‑ovim zahtjevom.

Slijedom navedenog,

OPĆI SUD (treće vijeće)

proglašava i presuđuje:

1.      Tužba se odbija.

2.      Brasserie St Avold nalaže se snošenje troškova.

Collins

Kreuschitz

Steinfatt

Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 25. studenoga 2020.

Potpisi


*      Jezik postupka: francuski