PRESUDA OPĆEG SUDA (žalbeno vijeće)

19. lipnja 2015.

Predmet T‑88/13 P

      Z.      

protiv

Suda Europske unije

„Žalba – Javna služba – Dužnosnici – Nepristranost Službeničkog suda – Zahtjev za izuzeće suca – Preraspodjela – Interes službe – Pravilo usklađenosti razreda i radnog mjesta – Članak 7. stavak 1. Pravilnika o osoblju – Stegovni postupak – Pravo na obranu“

Predmet:      Žalba protiv presude Službeničkog suda Europske unije (treće vijeće) od 5. prosinca 2012., Z./Sud (F‑88/09 i F‑48/10, Zb. SS, EU:F:2012:171), kojom se zahtijeva ukidanje te presude.

Odluka:      Ukida se presuda Službeničkog suda Europske unije (treće vijeće) Z./Sud (F‑88/09 i F‑48/10, Zb. SS, EU:F:2012:171) u dijelu u kojem je Službenički sud odbio kao bespredmetan tužbeni razlog istaknut u predmetu F‑48/10, koji se temelji na nenadležnosti odbora nadležnog za pritužbe i nezakonitosti članka 4. odluke Suda Europske unije od 4. svibnja 2004. o obnašanju ovlasti koje su Pravilnikom o osoblju za dužnosnike Europske unije prenesene na tijelo nadležno za imenovanja i ovlasti koje su Uvjetima zapošljavanja koji se primjenjuju na ostale službenike Europske unije prenesene na tijelo ovlašteno za sklapanje ugovorâ o radu. U preostalom dijelu žalba se odbija. Odbija se tužba u predmetu F‑48/10 u dijelu u kojem je utemeljena na tužbenom razlogu koji se temelji na nenadležnosti odbora nadležnog za pritužbe i nezakonitosti članka 4. odluke Suda od 4. svibnja 2004. o obnašanju ovlasti koje su Pravilnikom o osoblju za dužnosnike Europske unije prenesene na tijelo nadležno za imenovanja i ovlasti koje su Uvjetima zapošljavanja koji se primjenjuju na ostale službenike Europske unije prenesene na tijelo ovlašteno za sklapanje ugovorâ o radu. Glede troškova ovog postupka, Z. snosi tri četvrtine troškova Suda i tri četvrtine vlastitih troškova, a Sud snosi četvrtinu vlastitih troškova i četvrtinu Z.-ovih troškova.

Sažetak

1.      Tužbe dužnosnikâ – Akt kojim se nanosi šteta – Odluka o odbijanju žalbe – Jednostavno odbijanje – Potvrđujući akt – Nedopuštenost

(Pravilnik o osoblju za dužnosnike, čl. 91. st. 1.)

2.      Tužbe dužnosnikâ – Prethodna žalba u upravnom postupku – Žalba protiv akta koji je predmet tužbe – Nepostojanje utjecaja na obvezu da uprava da provede ispitivanje

(Pravilnik o osoblju za dužnosnike, čl. 90. i 91.)

3.      Sud Europske unije – Obveza sudova Unije da budu neovisni – Opseg – Izvršavanje dužnosti koje se odnose na unutarnju upravu institucije – Dopuštenost

(Statut Suda, čl. 4.)

1.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 141.)

Izvori:

Sud: rješenje od 16. lipnja 1988., Progoulis/Komisija, 371/87, Zb., EU:C:1988:317, t.17.

Opći sud: presude od 2. ožujka 2004., Di Marzio/Komisija, T‑14/03, Zb. SS, EU:T:2004:59, t. 54.; od 21. rujna 2011., Adjemian i dr./Komisija, T‑325/09 P, Zb., EU:T:2011:506, t. 32. i od 21. svibnja 2014., Mocová/Komisija, T‑347/12 P, Zb. (ulomci), EU:T:2014:268, t. 34.

2.      Što se tiče žalbenog postupka utvrđenog u članku 90. Pravilnika o osoblju, tužitelj mora moći putem suda Unije nadzirati zakonitost odluke o odbijanju žalbe, i to ne samo prvotnog akta koji je predmet žalbe.

Naime, interes žalitelja da se žalbeni postupak vodi pravilno i da odluka o odbijanju njegove žalbe u slučaju nepravilnosti bude poništena mora se ocijeniti samostalno, a ne u vezi s mogućom tužbom podnesenom protiv prvotnog akta koji je predmet žalbe. Da je drukčije, zainteresirana osoba nikada ne bi mogla isticati nepravilnosti žalbenog postupka pa bi svaki put kad bi tužba bila podnesena protiv prvotnog akta koji se pobija žalbom bio lišen mogućnosti redovnog, prethodnog, ponovnog ispitivanja odluke uprave. Tako ne bi iskoristio prednost postupka kojemu je cilj omogućiti i potaknuti sporazumno rješavanje spora koji nastane između dužnosnika ili službenika i administracije te da prisili tijelo o kojemu ovisi dužnosnik da, poštujući pravila, preispita svoju odluku s obzirom na istaknute primjedbe potonjeg.

(t. 144. do 146.)

Izvori:

Opći sud: presuda Mocová/Komisija, EU:T:2014:268, t. 38.

3.      Namjera je članka 4. prvog stavka Statuta Suda, na temelju kojeg suci ne smiju obnašati nikakvu političku ili upravnu funkciju, osigurati neovisnost sudaca za vrijeme i nakon obnašanja njihovih dužnosti, posebno u pogledu država članica ili drugih institucija Unije. Drugi stavci članka 4. Statuta Suda također odražavaju potrebu očuvanja neovisnosti sudaca.

Međutim, iz članka 4. prvog stavka Statuta Suda ne može se zaključiti da suci ne mogu obnašati dužnosti koje se odnose na unutarnju upravu institucije. To što suci obnašaju upravne dužnosti unutar institucije ne utječe na njihovu neovisnost i osigurava upravnu autonomiju institucije.

(t. 167.)