PRESUDA OPĆEG SUDA (prvo vijeće)
13. veljače 2015.(*)
„Žig Zajednice – Postupak povodom opoziva – Verbalni žig Zajednice HUSKY – Stvarna uporaba žiga – Djelomični opoziv – Produljenje roka – Pravilo 71. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 2868/95 – Prevođenje na jezik postupka“
U predmetu T‑287/13,
Husky CZ s.r.o., sa sjedištem u Pragu (Češka Republika), koji zastupa L. Lorenc, odvjetnik,
tužitelj,
protiv
Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM), koji zastupaju P. Geroulakos i I. Harrington, u svojstvu agenata,
tuženik,
druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem OHIM‑a bio je:
Husky of Tostock Ltd, sa sjedištem u Woodbridgeu (Ujedinjena Kraljevina),
povodom tužbe protiv odluke prvog žalbenog vijeća OHIM‑a od 14. ožujka 2013. (predmet R 748/2012‑1), koja se odnosi na postupak povodom opoziva između Husky CZ s.r.o. i Husky of Tostock Ltd,
OPĆI SUD (prvo vijeće),
u sastavu: H. Kanninen (izvjestitelj), predsjednik, I. Pelikánová i E. Buttigieg, suci,
tajnik: J. Weychert, administratorica,
uzimajući u obzir tužbu podnesenu tajništvu Općeg suda 24. svibnja 2013.,
uzimajući u obzir odgovor na tužbu podnesen tajništvu Općeg suda 1. kolovoza 2013.,
nakon rasprave održane 1. srpnja 2014.,
donosi sljedeću
Presudu
Okolnosti spora
1 Tužitelj Husky of Tostock Ltd (u daljnjem tekstu: nositelj žiga) podnio je 1. travnja 1996. zahtjev za registraciju žiga Zajednice Uredu za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM) na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 40/94 od 20. prosinca 1993. o žigu Zajednice (SL 1994., L 11, str. 1.), kako je izmijenjena (zamijenjena Uredbom Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Zajednice (SL L 78, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.)).
2 Žig za koji je zatražena registracija verbalni je znak HUSKY.
3 Proizvodi za koje je zatražena registracija obuhvaćaju razrede 3, 9, 14, 16, 18 i 25 u smislu Nicanskog sporazuma o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga za registraciju žigova od 15. lipnja 1957., kako je izmijenjen i dopunjen, te odgovaraju, za svaki od tih razreda, sljedećem opisu:
– razred 3: „Preparati za bijeljenje i ostale tvari za pranje rublja; preparati za čišćenje, poliranje, odmašćivanje i struganje; sapuni; parfumerijski proizvodi, eterična ulja, kozmetički proizvodi, losioni za kosu; toaletni preparati i proizvodi nemedicinske namjene; proizvodi za njegu zubi“;
– razred 9: „Naočale; Sunčane naočale; anti‑reflekcijske naočale, šilterice; dalekozori (optički); navlake za naočale; lančići za naočale; kronografi; kompas; navlake za kontaktne leće; okviri za naočale; okulari; optički uređaji i instrumenti; teleskopi“;
– razred 14: „Nakit, bižuterija, drago kamenje; kronometri [satovi] kronometrijski uređaji i instrumenti“;
– razred 16: „Papir, karton i proizvodi od tih materijala koji nisu obuhvaćeni drugim razredima; tiskarski proizvodi; materijali za uvezivanje knjiga; fotografije; uredski papir; materijali za umjetnike, kistovi; pisači strojevi i uredski pribor (osim namještaja); oprema za nastavu i obuku (osim aparata); plastični materijali za ambalažu (koji nisu obuhvaćeni drugim razredima); igrače karte; tiskarska slova; klišeji“;
– razred 18: „Koža, imitacije kože, proizvodi od tih materijala koji nisu obuhvaćeni drugim razredima; životinjske kože pripremljene za izradu krznarskih proizvoda; torbe, kovčezi i putničke torbe; kišobrani, suncobrani i štapovi; bičevi, hamovi i sedlarski proizvodi“;
– razred 25: „košulje; kratke hlače; suknje; radna odijela; hlače; jakne (odjeća); jakne; prsluci; pokrivala za glavu; kravate; donje rublje; žensko donje rublje; artikli iz grupe čarapa, pidžame, spavačice, negližei, majice s kratkim rukavima; veste; džemperi; kupaći kostimi; kućni ogrtači; veste; žensko donje rublje; negližei; džemperi; džemperi (puloveri), dugačke haljine; ženske kape; rupci; muške čarape; nazuvci; papuče; pokrivala za glavu; kućni ogrtači; sandale; sportske trenirke; traperice; narukvice; mantili; hlače; pregače; rukavice; čizme; obuća; narukvice, vunene; obuća.“
4 Dana 30. studenoga 1998. žig za koji je podnesena prijava registriran je pod brojem 152546.
5 Dana 2. travnja 2006. registracija žiga je produljena.
6 Dana 11. ožujka 2009. tužitelj Husky CZ, s.r.o. podnio je zahtjev za opoziv žiga čija je registracija produljena (u daljnjem tekstu: osporavani žig) na temelju članka 50. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 40/94 (koji je postao članak 51. stavak 1. točka (a) Uredbe br. 207/2009), zato što taj žig nije bio u stvarnoj uporabi za proizvode za koje je bio registriran.
7 Dana 17. ožujka 2009. odsjek OHIM‑a „Žigovi i poništenja“ pozvao je nositelja žiga da dostavi dokaz o stvarnoj uporabi navedenog žiga do 17. lipnja 2009.
8 Dana 16. lipnja 2009. nositelj žiga dostavio je dokaze, ali je objasnio da je osporavani žig koristio stjecatelj licencije te je zbog toga morao zatražiti produljenje roka kako bi u cijelosti odgovorio na zahtjev.
9 Dana 19. lipnja 2009. odsjek „Žigovi i poništenja“ odobrio je traženo produljenje roka do 17. rujna 2009.
10 Dana 9. rujna 2009. nositelj žiga dostavio je dodatne dokaze te je naznačio da želi predočiti podatke o troškovima nastalima u vezi s promoviranjem osporavanog žiga. Zatražio je novo produljenje roka do 17. listopada 2009.
11 Odsjek „Žigovi i poništenja“ odobrio je to produljenje.
12 Dana 19. listopada 2009. nositelj žiga podnio je račune koji se odnose na troškove promoviranja.
13 S obzirom na to da je tužitelj uložio prigovor, odsjek „Žigovi i poništenja“ o tome je obavijestio nositelja žiga te ga je pozvao da iznese svoja očitovanja do 13. ožujka 2010. Dana 12. ožujka 2010. nositelj je naznačio da su dokazi gotovo upotpunjeni i zatražio dodatni rok od jednog mjeseca te je podnio opravdanja za produljenje roka. Odsjek je odobrio njegov zahtjev.
14 Dana 9. travnja 2010. nositelj žiga podnio je dodatne dokaze.
15 Odlukom od 16. veljače 2012. Odjel za poništaje OHIM‑a djelomično je prihvatio zahtjev za opoziv. Odlučio je da osporavani žig može ostati registriran za proizvode koji odgovaraju sljedećem opisu:
– „torbe“ iz razreda 18.;
– „košulje, hlače, jakne, prsluci, majice s kratkim rukavima, džemperi, puloveri, čizme, cipele, pokrivala za glavu, traperice, pojasevi; obuća“ iz razreda 25.
16 Dana 16. veljače 2012. tužitelj je podnio OHIM‑u žalbu protiv odluke Odjela za poništaje na temelju članaka 58. do 64. Uredbe br. 207/2009.
17 Prvo žalbeno vijeće OHIM‑a je odlukom od 14. ožujka 2013. (u daljnjem tekstu: pobijana odluka) odbilo žalbu.
18 Kao prvo, kada se radi o argumentu na koji se tužitelj pozvao, prema kojem su različita produljenja rokova pogrešno odobravana nositelju žiga, bez prethodne suglasnosti druge strane, žalbeno vijeće je smatralo da se pravilo 71. stavak 2. Uredbe Komisije (EZ) br. 2868/95 od 13. prosinca 1995. o provedbi Uredbe Vijeća (EZ) br. 40/94 o žigu Zajednice (SL L 303, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 84.), kako je izmijenjena (u daljnjem tekstu: provedbena uredba), mora tumačiti, u verziji na engleskom jeziku, s obzirom na druge jezične verzije te odredbe kao i stavak 1. navedenog pravila. Prema žalbenom vijeću, kada jedna stranka zahtijeva produljenje roka, OHIM može, ali nije obvezan, zatražiti suglasnost druge strane i mora, osobito kada odluči ne tražiti tu suglasnost, uzeti u obzir sve okolnosti vezane uz zahtjev za produljenje roka.
19 Kako bi opravdalo činjenicu da je odsjek „Žigovi i poništenja“ pravilno odobrio produljenja roka a da ih nije uvjetovao suglasnošću druge strane, žalbeno vijeće je istaknulo da je, u ovom slučaju, taj odjel smatrao da određene dokumente koji dokazuju stvarnu uporabu osporavanog žiga može podnijeti samo treća osoba sa sjedištem u inozemstvu, što je predstavljalo jednu od dopuštenih okolnosti. Nadalje, nositelj žiga je pružio razumne dokaze i razloge za traženje produljenja roka. Osim toga, traženi rok je bio kratak te je bilo u interesu postupka da se odluka o tako važnom pitanju kao što je opoziv ne donosi prenaglo. Također, nakon tužiteljeve tvrdnje da se osporavanim žigom ne koristi nositelj žiga nego treća osoba, odsjek „Žigovi i poništenja“ je, prema žalbenom vijeću, osnovano pozvao navedenog nositelja da dostavi svoje komentare u tom pogledu i prihvatio dokaze koje je on dostavio.
20 Žalbeno vijeće je istaknulo da je, iako su u ovom slučaju mogućnosti podnošenja dokaza bile brojnije nego što je uobičajeno kada se radi o opozivu, Odjel za poništaje pokazao fleksibilnost kada je prihvatio produljenja roka, uzimajući u obzir kompleksnost predmeta s obzirom na to da je osporavani žig koristilo više subjekata tijekom referentnog razdoblja.
21 Kao drugo, kada se radi o argumentu tužitelja prema kojem nositelj žiga nije dostavio prijevode na engleski jezik dokumenata sastavljenih na talijanskom jeziku, što je spriječilo zaključivanje kako je pojam „husky“ generički pojam u talijanskom jeziku, žalbeno vijeće je najprije istaknulo da je nositelj žiga preveo dokumente ili izvatke iz dokumenata koji su se sastojali od dugih tekstova. Tužitelj nije naznačio koje dokaze je trebalo prevesti i nije prigovarao zbog nedostatka prijevoda kada je komentirao dostavljene dokumente. Uputio je na nedostatak prijevoda samo u jednom slučaju, u odnosu na dokument koji nije bio odlučujući za rješavanje predmeta.
22 Osim toga, iz dostavljenih fotografija proizlazi da se pojam „husky“ koristi kao ime registriranog žiga. Ne radi se o generičkom pojmu u talijanskom jeziku. Pojam „husky“ se u jednom internetskom rječniku pojavljuje kao „komercijalno ime ® nepropusne prošivene jakne“ („Nome commerciale ® di un giaccone impermeabile trapuntato“), što potvrđuje da se radi o registriranom žigu.
23 Na trećem mjestu, kada se radi o argumentu tužitelja prema kojem je Odjel za poništaje ispitao dokaze koji se ne odnose na relevantno razdoblje ili nisu datirani, žalbeno vijeće ističe da se dokumenti koje je naveo tužitelj odnose na račune čiji je datum obuhvaćen relevantnim razdobljem. Ostali dokumenti koje je naveo tužitelj služe samo kako bi se dokazalo da se žig pojavljuje na odjeći i skupini proizvoda za koje se koristi, tako da činjenica da nisu datirani nije relevantna.
24 Osim toga, što se tiče argumenta da dokumenti koji dokazuju stvarnu uporabu figurativnog žiga ne bi bili od koristi osporavanom žigu, koji je verbalni žig, žalbeno vijeće ističe da je, u ovom slučaju, u pitanju samo jedan žig i da presuda od 13. rujna 2007. Il Ponte Finanziaria/OHIM (C‑234/06 P, Zb., EU:C:2007:514), na koju se poziva tužitelj, nije relevantna u ovom slučaju.
25 Žalbeno vijeće je dodalo da način na koji je žig HUSKY bio korišten na proizvodima, s blagom stilizacijom slova ili s logotipom koji prikazuje slovo „h“, uz figurativni element koji prikazuje psa pasmine husky, ne utječe na razlikovni karakter žiga kako je bio registriran. Taj razlikovni karakter leži isključivo u konceptu „huskyja“, koji je pasmina pasa tipična za arktičke regije.
26 Žalbeno vijeće je konačno odgovorilo na navode tužitelja što se tiče korištenja žiga od strane nositelja i s time povezanih dokaza, smatrajući kako je nositelj na vrijeme objasnio kako je žig koristilo više stjecatelja licencija te u kojim oblicima su ga koristili.
Zahtjevi stranaka
27 Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
– poništi pobijanu odluku;
– naloži OHIM‑u i nositelju žiga snošenje troškova.
28 OHIM od Općeg suda zahtijeva da:
– odbije tužbu;
– naloži tužitelju snošenje troškova.
Pravo
29 Tužitelj iznosi tri tužbena razloga. Prvi se odnosi na uzimanje u obzir dokaza podnesenih izvan roka, drugi na uzimanje u razmatranje neprevedenih dokumenata i treći na uzimanje u razmatranje dokumenata bez datuma.
Tužbeni razlog koji se temelji na uzimanju u obzir dokaza podnesenih izvan roka
30 U potporu ovom tužbenom razlogu tužitelj smatra da OHIM nije trebao uzeti u obzir dokaze koje je nositelj žiga podnio izvan utvrđenog roka za odgovor na zahtjev za opoziv. Kao prvo, prema tužitelju, pravilo 71. stavak 2. provedbene uredbe treba tumačiti na način da odobrenje produljenja roka koje traži jedna stranka podliježe suglasnosti druge stranke. OHIM je na pogrešan način tumačio verziju tog pravila na engleskom jeziku. Tužitelj se poziva na verziju tog pravila na češkom jeziku, koju je bilo logično primijeniti. Ta verzija je identična verzijama te iste odredbe na engleskom i slovačkom jeziku.
31 OHIM osporava tu argumentaciju.
32 Uvodno, treba podsjetiti da, prema pravilu 40. stavcima 1. do 5. provedbene uredbe:
„1. O svakom zahtjevu za opoziv ili za proglašenje ništavosti koji se smatra podnesenim, obavješćuje se nositelj žiga Zajednice. Ako Ured zahtjev smatra dopuštenim, poziva nositelja žiga Zajednice da podnese svoje primjedbe u roku koji odobri Ured.
2. Ako se nositelj žiga Zajednice ne očituje, Ured može odlučiti o opozivu ili ništavosti na temelju dokaza kojima raspolaže.
3. Svako očitovanje nositelja žiga Zajednice dostavlja se podnositelju zahtjeva, kojeg Ured poziva, ako to smatra potrebnim, da odgovori u roku koji odredi Ured.
4. Osim ako pravilo 69. određuje ili dopušta drukčije, sve se primjedbe koje podnesu stranke šalju drugim strankama u pitanju.
5. Ako podnositelj treba dostaviti dokaz o uporabi ili dokaz da postoje opravdani razlozi za izostanak uporabe sukladno s člankom 56. stavcima 2. i 3. Uredbe [br. 40/94], Ured poziva podnositelja da dostavi dokaz o stvarnoj uporabi žiga u roku koji on odobri. Ako dokaz nije dostavljen u određenom roku, zahtjev za proglašenje ništavosti se odbija. Pravilo 22. stavci 2., 3. i 4. primjenjuju se mutatis mutandis.“
33 Treba podsjetiti da, na temelju pravila 71. stavka 1. provedbene uredbe, koje se odnosi na trajanje rokova:
„Ako je u Uredbi [br. 40/94] ili ovim pravilima predviđen rok koji određuje Ured, takav rok nije kraći od mjesec dana ako dotična stranka ima domicil ili sjedište ili poslovni nastan u Zajednici ili, ako ti uvjeti nisu ispunjeni, nije kraći od dva mjeseca ni duži od šest mjeseci. Ured može, kada okolnosti to opravdavaju, odobriti produljenje određenog roka ako to produljenje zatraži dotična stranka, a zahtjev je podnesen prije isteka prvotnog roka.“
34 Verzija pravila 71. stavka 2. provedbene uredbe na engleskom jeziku propisuje da „ako postoje dvije ili više stranaka, [OHIM] može odobriti produljenje roka uz suglasnost drugih stranaka“. Tužitelj ističe da su verzije navedene odredbe na češkom i slovačkom jeziku slične verziji na engleskom jeziku i da, uzimajući u obzir mjesto njegova sjedišta, bilo bi logično primijeniti verziju na češkom jeziku.
35 Nesporno je da su verzije odnosne odredbe na engleskom jeziku kao i određene druge jezične verzije različite od verzija navedene odredbe na njemačkom, španjolskom, francuskom i talijanskom jeziku, koji zajedno s engleskim jezikom čine pet radnih jezika OHIM‑a. Pravilo 71. stavak 2. provedbene uredbe, u verzijama na njemačkom, španjolskom, francuskom i talijanskom jeziku, ali također, primjerice, u verzijama na bugarskom, grčkom, portugalskom i rumunjskom jeziku propisuje da „ako postoje dvije stranke ili više njih, [OHIM] može uvjetovati produljenje roka suglasnošću drugih stranaka.“
36 OHIM ističe da je u svoja službena izdanja i na svoju internetsku stranicu unio napomenu koja se odnosi na verziju pravila 71. stavka 2. provedbene uredbe na engleskom jeziku, kako bi naznačio da se ta odredba mora čitati na sljedeći način: „[…] OHIM može uvjetovati produljenje roka suglasnosti ostalih stranaka“. Prema OHIM‑u, trebala bi prevagnuti odredba kako proizlazi iz verzije na njemačkom, španjolskom, francuskom i talijanskom jeziku.
37 Ponajprije treba podsjetiti da, u skladu s ustaljenom sudskom praksom, nužnost ujednačene primjene, a stoga i tumačenja akta Europske unije, isključuje da se on razmatra izdvojeno u jednoj od svojih verzija, već zahtijeva tumačenje s obzirom na kako stvarnu volju njegovog autora tako i na njegov cilj, osobito s obzirom na verzije utvrđene na svim drugim službenim jezicima (presuda od 3. lipnja 2010., Internetportal und Marketing, C‑569/08, Zb., EU:C:2010:311, t. 35. i od 9. lipnja 2011., Eleftheri tileorasi i Giannikos, C‑52/10, Zb., EU:C:2011:374, t. 23.).
38 U cilju njegove primjene i tumačenja, pravilo 71. stavak 2. provedbene uredbe ne može se stoga ispitivati samo na temelju jedne jezične verzije.
39 Nadalje, iz izričaja odredbi provedbene uredbe ne proizlazi da bi trebalo primjenjivati i tumačiti stavak 2. pravila 71. osim u vezi sa stavkom 1. toga pravila.
40 Naime, treba istaknuti da je što se tiče pravila 71. stavka 1. druge rečenice već presuđeno da produljenje rokova nije automatsko i da ovisi o okolnostima svakog pojedinačnog slučaja koje opravdavaju produljenje kao i o podnošenju zahtjeva za produljenje (presuda od 12. prosinca 2007., K & L Ruppert Stiftung/OHIM – Lopes de Almeida Cunha i dr. (CORPO livre), T‑86/05, Zb., EU:T:2007:379, t. 21.). Dodano je još i da ako produljenje ovisi o okolnostima svakog pojedinačnog slučaja koje ga opravdavaju kao i o podnošenju zahtjeva za produljenje, to vrijedi tim više u postupcima inter partes, u okviru kojih prednost dodijeljena jednoj od stranaka predstavlja nedostatak za drugu te tada OHIM mora nastojati očuvati svoju nepristranost u odnosu na stranke (što se tiče postupka povodom prigovora, presuda CORPO livre, gore navedena, EU:T:2007:379, t. 21.).
41 Što se tiče postupka inter partes u ovom slučaju, treba smatrati da produljenje roka također treba biti opravdano okolnostima slučaja, kada nositelj žiga takvo produljenje traži kako bi podnio dokaze o uporabi osporavanog žiga. Stranke su uostalom prepoznale da su okolnosti, u smislu pravila 71. stavka 1. provedbene uredbe, morale opravdati produljenja kada su se ona zahtijevala u okviru stavka 2. navedenog pravila.
42 Na stranci koja zahtjeva produljenje jest da istakne okolnosti koje mogu opravdati to produljenje, s obzirom na to da je traženo i eventualno odobreno u njezinom interesu. Nadalje, kada su te okolnosti, kao što je to ovdje slučaj, specifične za stranku koja zahtijeva produljenje, jedino ta stranka može pružiti OHIM‑u relevantne podatke o svojem predmetu (vidjeti u tom smislu presudu CORPO livre, t. 40. supra, EU:T:2007:379, t. 22.).
43 Međutim, ako stavak 2. pravila 71. provedbene uredbe treba tumačiti u vezi sa stavkom 1. tog istog pravila, treba smatrati da taj stavak dopušta OHIM‑u, kada su u postupku dvije ili više stranaka, da uvjetuje produljenje roka suglasnošću drugih stranaka, a ne da, kao što to ističe tužitelj, uvjetuje produljenje roka suglasnošću stranaka.
44 Tumačenje kakvo predlaže tužitelj dovelo bi do toga da se strankama, u ovom slučaju tužitelju u ovom predmetu, povjeri odlučivanje o eventualnom produljenju roka dok ta odluka ulazi u prosudbu OHIM‑a i njegovu mogućnost, u okviru njegove nepristrane uloge, da produlji rokove na temelju pravila 71. stavka 1. provedbene uredbe.
45 Konačno i uza sve to, uvjetovati produljenje roka samo suglasnošću stranaka može imati učinak, kao što to pravilno ističe OHIM, lišavanja stranke koja zahtijeva produljenje mogućnosti da se brani. To bi također moglo biti protivno dobrom vođenju postupka i cilju pravila 71., koji je upravo omogućavanje produljenja roka kada to okolnosti opravdavaju.
46 Žalbeno vijeće stoga nije počinilo pogrešku smatrajući da pravilo 71. stavak 2. provedbene uredbe treba tumačiti u smislu da, kada stranka u postupku inter partes zahtijeva produljenje roka, OHIM može, ali nije obvezan, zatražiti suglasnost druge stranke i da tu odredbu treba čitati u vezi sa stavkom 1. istog pravila, iz čega proizlazi da OHIM mora voditi računa, osobito kada odluči ne tražiti suglasnost druge stranke, o okolnostima koje prate zahtjev za produljenje roka.
47 Kao drugo, tužitelj tvrdi da u ovom slučaju nije došlo do okolnosti koje bi na temelju pravila 71. stavka 1. provedbene uredbe opravdale produljenje roka, zato što je, s jedne strane, nositelj žiga od početka bio u posjedu dokumenta koji potvrđuje da je osporavani žig koristila treća osoba.
48 Dovoljno je istaknuti da se, pod pretpostavkom da je ta činjenica utvrđena, samim ugovorom o licenciji ne može dokazati uporaba osporavanog žiga i da je za dokazivanje toga bilo nužno podnijeti dodatne dokaze, što je moglo stoga opravdati odobrenje produljenja zadanih rokova.
49 S druge strane, tužitelj tvrdi da je nositelj žiga koristio produljenja rokova kako bi pripremio nove dokaze. Međutim, takav argument se ne može prihvatiti jer se ne temelji ni na jednom dokazu.
50 S obzirom na argumente koje je tužitelj iznio u potporu svojeg prigovora, žalbeno vijeće nije počinilo nijednu pogrešku smatrajući da su – uzimajući u obzir dokumente koje je trebalo dostaviti, postupanje nositelja žiga i razloge koje je iznio – produljenja rokova bila opravdana okolnostima.
51 Iz prethodno navedenoga proizlazi da se prvi tužbeni razlog mora odbiti kao neosnovan.
Tužbeni razlog koji se temelji na uzimanju u razmatranje neprevedenih dokumenata
52 Tužitelj tvrdi da je pojam „husky“, prema više rječnika, generički pojam u talijanskom jeziku za jakne i, konkretnije, za podstavljene zimske jakne. Izvaci s internetskih stranica koje je priložio u tom pogledu pokazuju da su jakne obilježene pojmom „husky“ te internetski rječnik koji citira OHIM dokazuje da je zaštita osporavanog žiga ograničena samo na jednu vrstu proizvoda, odnosno na podstavljene jakne. Samo postojanje osporavanog žiga nije sprečavalo da pojam „husky“ postane generički pojam, pri čemu je takva mogućnost navedena u članku 51. stavku 1. točki (b) Uredbe br. 207/2009. Bilo je potrebno sve dokumente prevesti na engleski jezik i ne prihvatiti neprevedenu verziju na talijanskom jeziku.
53 OHIM osporava tu argumentaciju.
54 Što se tiče, ponajprije, argumenta prema kojem su određeni dokumenti trebali biti prevedeni prije nego što su podneseni, treba istaknuti, prije svega, da je pravilo 22. stavak 6. provedbene uredbe na koje se poziva OHIM kako bi opravdao činjenicu da, u izostanku izričitog zahtjeva tužitelja, nije bio obvezan zahtijevati od nositelja žiga da prevede na jezik postupka dokumente kojima se dokazuje stvarna uporaba navedenog žiga, odredba koja se primjenjuje u postupku povodom prigovora. Pravilo 40. stavak 5. provedbene uredbe koje se primjenjuje na postupke zbog opoziva ne propisuje izričito da se pravilo 22. stavak 6. provedbene uredbe primjenjuje mutatis mutandis na te postupke.
55 Međutim, treba istaknuti da pravilo 22. stavak 6. provedbene uredbe nadopunjuje i precizira odredbe pravila 22. stavaka 2. i 4. iste uredbe, koji se mutatis mutandis primjenjuju na postupke za opoziv na temelju pravila 40. stavka 5. navedene uredbe. U tim okolnostima, pravilo 22. stavak 6. provedbene uredbe primjenjuje se na postupak povodom opoziva temeljem članka 51. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 207/2009, što, osim toga, stranke ne osporavaju.
56 Iz pravila 22. stavka 6. provedbene uredbe proizlazi da OHIM ima mogućnost zatražiti prijevod dokumenata koji nisu podneseni na jeziku postupka od stranke koja je te dokumente podnijela (presuda od 27. rujna 2012., El Corte Inglés/OHIM – Pucci International (Emidio Tucci), T‑373/09, EU:T:2012:500, t. 24.).
57 Međutim, OHIM nije pogriješio kada nije zatražio prijevod na engleski jezik dokumenata podnesenih na talijanskom jeziku. S jedne strane, tužitelj ne osporava da sam nije tijekom postupka za opoziv tražio da nositelj žiga podnese prijevode navedenih dokumenata. S druge strane, argumentacija tužitelja se usredotočila na izvatke iz internetskog rječnika, iz kojih se vide prijevodi riječi s engleskog jezika na talijanski jezik ili s talijanskog na engleski, što čini suvišnim svaki zahtjev za prijevod.
58 Što se tiče argumenta koji se odnosi na članak 51. stavak 1. točku (b) Uredbe br. 207/2009 i prema kojem podneseni dokumenti pokazuju da je „husky“ generički pojam koji na talijanskom jeziku označava „jakne“, treba istaknuti da je, tijekom rasprave, tužitelj priznao da je njegov zahtjev za opoziv bio utemeljen samo na članku 51. stavku 1. točki (a) navedene uredbe i da u okviru toga zahtjeva ne tvrdi da je pojam „husky“ u biti generički.
59 Iz prethodno navedenoga proizlazi da se drugi tužbeni razlog mora odbiti kao neosnovan.
Tužbeni razlog koji se temelji na uzimanju u razmatranje dokumenata koji nemaju datum
60 Prema tužitelju, svi dokumenti moraju biti datirani i odgovarati relevantnom razdoblju od 11. ožujka 2004. do 10. ožujka 2009. Što se tiče fotografija proizvoda koje je podnio nositelj žiga, tužitelj tvrdi da je OHIM počinio pogrešku temeljeći se na dokumentima koji nisu datirani ili koji ne sadrže nijednu naznaku pomoću koje bi se mogao odrediti njihov datum radi određivanja skupine proizvoda za koju se osporavani žig koristi. Presuda Il Ponte Finanziaria/OHIM, točka 24. supra (EU:C:2007:514), relevantna je za ovaj slučaj jer se bavi pitanjem može li se uporaba registriranog, neznatno različitog žiga proširiti i na osporavani žig koji mu je sličan. Slijedom toga, žalbeno vijeće je trebalo zanemariti dokaze koji upućuju da se znak HUSKY koristi u obliku različitom od onog koji je zaštićen osporavanim žigom. OHIM je pogriješio tvrdeći da će razumno pažljiv potrošač korišteni logotip percipirati kao kraticu pojma „husky“ i figurativni element psa kao prikaz onoga što taj pojam znači. Ta argumentacija nije relevantna za primjenu članka 15. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 207/2009. Konačno, računi koje je podnio nositelj žiga ne omogućuju saznanje koji je žig ili neregistrirani znak nositelja bio korišten na proizvodima za koje su izdani ti računi.
61 OHIM je osporio tu argumentaciju.
62 Što se tiče, prije svega, argumenta prema kojem nijedan dokument koji nema datum nije trebao biti uzet u razmatranje i da se pomoću njih ne može utvrditi uporaba osporavanog žiga u razmatranom razdoblju, treba istaknuti da, sukladno pravilu 22. stavku 3. provedbene uredbe, koji se mutatis mutandis primjenjuje na postupak za opoziv u skladu s pravilom 40. stavkom 5. iste uredbe, dokaz stvarne uporabe žiga mora obuhvatiti, temeljem kumulativnih zahtjeva, mjesto, trajanje, značaj i narav uporabe toga žiga (vidjeti u tom smislu presude od 8. srpnja 2004., Sunrider/OHIM – Espadafor Caba (VITAFRUIT), T‑203/02, Zb., EU:T:2004:225, t. 37. i od 27. rujna 2007., La Mer Technology/OHIM – Laboratoires Goëmar (LA MER), T‑418/03, EU:T:2007:299, t. 52.).
63 Ocjena karaktera stvarnosti uporabe žiga treba se zasnivati na ukupnosti činjenica i okolnosti koje su prikladne za utvrđivanje kakva je doista njegova tržišna uporaba, osobito imajući u vidu onu koja se smatra opravdanom u relevantnom ekonomskom sektoru kako bi se održali ili stvorili dijelovi tržišta u korist proizvoda ili usluga koji su zaštićeni žigom, narav tih proizvoda ili usluga, karakteristike tržišta te opseg i učestalost uporabe žiga (vidjeti presudu LA MER, t. 62. supra, EU:T:2007:299, t. 55. i navedenu sudsku praksu).
64 Radi ispitivanja, u pojedinom slučaju, je li uporaba ranijeg žiga stvarna, potrebno je učiniti sveobuhvatnu ocjenu imajući u vidu sve relevantne faktore konkretnog slučaja. Ta ocjena obuhvaća određenu međuovisnost faktora koji su uzeti u obzir (presuda VITAFRUIT, t. 62. supra, EU:T:2004:225, t. 42.).
65 Treba istaknuti da, iako pravilo 22. Uredbe br. 2868/95 spominje dokaze koji se tiču podataka o mjestu, trajanju, značaj i naravi uporabe te daje primjere prihvatljivih dokaza kao što su ambalaža, naljepnice, cjenici, katalozi, računi, fotografije, novinski oglasi i pisane izjave, to pravilo nigdje ne navodi da svaki dokaz mora nužno sadržavati podatke o svakom od četiri elementa koja mora obuhvatiti dokaz stvarne uporabe, a to su mjesto, trajanje, narav i značaj uporabe (presude od 16. studenoga 2011., Buffalo Milke Automotive Polishing Products/OHIM – Werner & Mertz (BUFFALO MILKE Automotive Polishing Products), T‑308/06, Zb., EU:T:2011:675, t. 61. i od 24. svibnja 2012., TMS Trademark‑Schutzrechtsverwertungsgesellschaft/OHIM – Comercial Jacinto Parera (MAD), T‑152/11, EU:T:2012:263, t. 33.).
66 Osim toga, prema ustaljenoj sudskoj praksi ne može se isključiti da bi skupina dokaza mogla omogućiti utvrđivanje bitnih činjenica, čak i ako svaki od tih dokaza, uzet u obzir pojedinačno, ne bi imao snagu kojom bi dokazao točnost tih činjenica (presuda od 17. travanj 2008., Ferrero Deutschland/OHIM, C‑108/07 P, EU:C:2008:234, t. 36. i presuda MAD, t. 65. supra, EU:T:2012:263, t. 34.).
67 Treba istaknuti kako se uzimanjem u razmatranje svih dokaza podnesenih na ocjenu žalbenom vijeću mora omogućiti utvrđivanje dokaza stvarnoga korištenja osporavanog žiga.
68 Argument kojim tužitelj samo tvrdi da se dokumentima bez datuma ne može utvrditi uporaba osporavanog žiga u razmatranom razdoblju ne može se prihvatiti, pogotovo zato što fotografije proizvoda koje je tužitelj naveo pred žalbenim vijećem kao primjere dokumenata bez datuma – kao što proizlazi iz pobijane odluke – mogu biti namijenjene pokazivanju kako je osporavani žig prikazan na odjeći i skupini proizvoda za koju se koristi, što ne zahtijeva da budu datirane. Žalbeno vijeće je moglo valjano ocijeniti da, pod tim uvjetima, nije relevantno to što podnesene fotografije i dokazi nisu datirani.
69 Također, ne može se prihvatiti ni tužiteljev argument kojim nastoji odbaciti račune koje je podnio nositelj žiga zbog toga što oni ne omogućuju saznanje odnose li se na osporavani žig ili na bilo koji drugi znak ili žig. Činjenica da se u tim računima ne navodi odnose li se oni na proizvode obuhvaćene osporenim žigom ne može dovesti do zaključka da se oni ipso facto odnose na druge žigove. U najboljem slučaju, u okviru analize skupine dokaza, dokazna vrijednost tih računa se može relativizirati, ali ne i odbaciti.
70 Nadalje, što se tiče argumenta prema kojem je žalbeno vijeće trebalo procijeniti je li presuda Il Ponte Finanziaria/OHIM, t. 24. supra (EU:C:2007:514) bila relevantna u ovom slučaju, kao prvo, treba istaknuti da je, u predmetu povodom kojega je donesena ta presuda, činjenični kontekst bio različit od onoga u ovom predmetu. Naime, iz točke 85. iste presude proizlazi da, s obzirom na to da uporaba prvog žiga nije utvrđena, to ne može poslužiti kao dokaz stvarne uporabe drugog žiga. Za razliku od tog predmeta, u ovom slučaju uporaba figurativnog žiga koji se sastoji od riječi „husky“ napisane blago stiliziranim slovima i popraćene simbolom ®, koji se koristi kako bi se dokazala uporaba verbalnog žiga HUSKY, nije bila osporena.
71 Kao drugo, potrebno je istaknuti da je u presudi Il Ponte Finanziaria/OHIM, t. 24. supra (EU:C:2007:514, t. 86.) presuđeno da je moguće smatrati da je registrirani žig u uporabi kada se pruži dokaz o uporabi toga žiga u obliku blago različitom od onog za koji je registriran. Činjenica da je u istoj presudi bilo navedeno da nije dopušteno pomoću dokaza o uporabi proširiti zaštitu koju uživa registrirani žig na drugi registrirani žig, čija stvarna uporaba nije bila utvrđena, zato što je taj drugi žig blaga varijanta prvoga, nije važna za ovaj predmet. Naime, nositelj osporavanog žiga nije zahtijevao zaštitu prava tog žiga samo zato što je registrirao drugi žig.
72 Kao treće, u cilju utvrđivanja uporabe žiga, njegov nositelj se može valjano pozvati na korištenje toga žiga u obliku koji je različit od onoga u kojem je taj žig registriran, a da razlike između tih dvaju oblika ne mijenjaju razlikovni karakter tog žiga, bez obzira na činjenicu da je taj različiti oblik i sam registriran kao žig (vidjeti u tom smislu presudu od 25. listopada 2012., Rintisch, C‑553/11, Zb., EU:C:2012:671, t. 30.). U ovom slučaju, tužitelj se nije pozvao na bilo koju promjenu razlikovnoga karaktera osporavanog žiga. Nositelj toga žiga stoga se mogao valjano pozvati na njegovu uporabu u obliku različitom od onog za koji je taj žig bio registriran.
73 Konačno, nije osporeno da je verbalni žig HUSKY u biti u uporabi s tiskanim crnim slovima. Činjenica da je žalbeno vijeće uzelo u obzir, kao dokaz uporabe, drugi žig ili znakove kao što je logotip koji prikazuje slovo „h“ ili figurativni element koji prikazuje psa pasmine husky stoga nije odlučujuća, tako da argument tužitelja kojim pokušava osporiti to uzimanje u obzir ne može biti uspješan. Uostalom, treba istaknuti da tužitelj ne niječe da su razlike između osporavanog žiga i drugog žiga bile ograničene na blagu stilizaciju slova i da su ta slova bila vrlo uska, niti niječe da su osporavani žig, s jedne strane, i znakovi koji čine logotip koji prikazuje slovo „h“ ili figurativni element psa pasmine husky, s druge strane, bili sustavno isticani odvojeno na proizvodima.
74 Iz prethodno navedenoga proizlazi da treći tužbeni razlog treba smatrati neosnovanim.
75 Tužbu stoga treba odbiti.
Troškovi
76 U skladu s člankom 87. stavkom 2. Poslovnika Općeg suda, svakoj stranci koja ne uspije u postupku nalaže se snošenje troškova, ako je postavljen takav zahtjev. Budući da tužitelj nije uspio u postupku, valja mu naložiti snošenje troškova postupka OHIM‑a, sukladno zahtjevu potonjeg.
Slijedom navedenoga,
OPĆI SUD (prvo vijeće)
proglašava i presuđuje:
1. Tužba se odbija.
2. Nalaže se Husky CZ s.r.o. snošenje troškova.
Kanninen | Pelikánová | Buttigieg |
Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 13. veljače 2015.
Potpisi