Zahtjev za prethodnu odluku koji je 13. studenoga 2023. uputio Gerechtshof Amsterdam (Nizozemska) – Smurfit Kappa Europe BV i dr./Unilever Europe BV i dr.
(predmet C-673/23, Smurfit Kappa Europe i dr.)
Jezik postupka: nizozemski
Sud koji je uputio zahtjev
Gerechtshof Amsterdam
Stranke glavnog postupka
Žalitelji: Smurfit Kappa Europe BV, Smurfit International BV, Smurfit Kappa Italia SpA, DS Smith Italy BV, DS Smith plc, DS Smith Packaging Italia SpA, DS Smith Holding Italia SpA, Toscana Ondulati SpA
Druge stranke u žalbenom postupku: Unilever Europe BV, Unilever Supply Chain Company AG, Unilever Italy Holdings Srl
Prethodna pitanja
1. a) Postoji li uska povezanost u smislu članka 8. točke 1. Uredbe Bruxelles I.a1 između,
i. s jedne strane, tužbe protiv glavnog tuženika (također: referentni tuženik) koji nije primatelj odluke nacionalnog tijela nadležnog za tržišno natjecanje o zabranjenom sporazumu, ali koji se, kao subjekt u pogledu kojeg se tvrdi da pripada poduzetniku u smislu prava tržišnog natjecanja Unije (u daljnjem tekstu: poduzetnik), smatra odgovornim u uzlaznoj liniji za utvrđenu povredu zabrane sklapanja zabranjenih sporazuma u skladu s pravom Unije, i,
ii. s druge strane, tužbe protiv
(A) sutuženika koji je primatelj te odluke, i/ili
(B) sutuženika koji nije primatelj odluke i u pogledu kojeg se tvrdi da kao pravni subjekt pripada poduzetniku koji se u odluci u javnopravnom smislu smatra odgovornim za povredu zabrane sklapanja zabranjenih sporazuma u skladu s pravom Unije?
Je li pritom važno
(a) to što je referentni tuženik koji se smatra odgovornim u uzlaznoj liniji u razdoblju u kojem se provodio zabranjeni sporazum samo imao udjele i upravljao njima;
(b) u slučaju potvrdnog odgovora na pitanje 4.a, to što je referentni tuženik koji se smatra odgovornim u uzlaznoj liniji sudjelovao u proizvodnji, distribuciji, prodaji i/ili isporuci proizvoda koji su predmet zabranjenog sporazuma i/ili u pružanju usluga koje su predmet zabranjenog sporazuma;
(c) nalazi li se poslovni nastan referentnog tuženika u državi članici u kojoj je nacionalno tijelo nadležno za tržišno natjecanje utvrdilo (samo) povredu zabrane sklapanja zabranjenih sporazuma u skladu s pravom Unije na nacionalnom tržištu;
(d) smatra li se sutuženik koji je primatelj odluke u toj odluci
i. stvarnim sudionikom zabranjenog sporazuma u smislu da je stvarno sudjelovao u utvrđenom sporazumu koji se protivi pravilima o tržišnom natjecanju (ili u više takvih sporazuma) i/ili u usklađenom djelovanju, ili
ii. pravnim subjektom koji pripada poduzetniku koji se u javnopravnom smislu smatra odgovornim za povredu zabrane sklapanja zabranjenih sporazuma u skladu s pravom Unije;
(e) to što je sutuženik koji nije primatelj odluke stvarno proizvodio, distribuirao, prodavao i/ili isporučivao proizvode koji su predmet zabranjenog sporazuma i/ili pružao usluge koje su predmet zabranjenog sporazuma;
(f) pripadaju li referentni tuženik i sutuženik istom poduzetniku;
(g) to što su tužitelji izravno ili neizravno kupovali proizvode od referentnog tuženika i/ili od sutuženika odnosno izravno ili neizravno od njih primali usluge?
b) Je li za odgovor na pitanje 1.a relevantno to što je predvidivo da će dotični sutuženik biti tužen pred sudom nadležnim za referentnog tuženika? Ako je odgovor potvrdan: je li ta predvidivost zaseban kriterij prilikom primjene članka 8. točke 1. Uredbe Bruxelles I.a? Postoji li ona u načelu s obzirom na presudu od 6. listopada 2021., Sumal (C-882/19, EU:C:2021:800)? Na koji način okolnosti navedene u pitanju 1.a (točke (a) do (g)) u ovom slučaju čine predvidivim to da će sutuženik biti tužen pred sudom nadležnim za referentnog tuženika?
2. Treba li prilikom utvrđivanja nadležnosti uzeti u obzir i eventualno prihvaćanje tužbe protiv referentnog tuženika? Ako je odgovor potvrdan: je li za tu ocjenu dovoljno da se ne može unaprijed isključiti mogućnost prihvaćanja tužbe?
3. Treba li odnosno je li moguće pretpostavku odlučujućeg utjecaja društava majki (kojima je izrečena novčana kazna) na gospodarsku djelatnost društava kćeri priznatu u pravu tržišnog natjecanja („pretpostavka Akzo”) primijeniti u (građanskopravnim) predmetima koji se odnose na štetu nastalu zabranjenim sporazumom?
4. a) Mogu li prilikom primjene članka 8. točke 1. Uredbe Bruxelles I.a različiti tuženici s poslovnim nastanom u istoj državi članici (zajedno) biti referentni tuženik?
b) Određuje li se izravno i neposredno člankom 8. točkom 1. Uredbe Bruxelles I.a mjesno nadležni sud na način koji ima prednost pred nacionalnim pravom?
c) U slučaju niječnog odgovora na pitanje 4.a, odnosno da samo jedan tuženik može biti referentni tuženik, i potvrdnog odgovora na pitanje 4.b, odnosno da se člankom 8. točkom 1. Uredbe Bruxelles I.a izravno određuje mjesno nadležni sud na način koji ima prednost pred nacionalnim pravom:
postoji li prilikom primjene članka 8. točke 1. Uredbe Bruxelles I.a prostor za interno upućivanje sudu u domicilu tuženika u istoj državi članici?
____________
1 Uredba (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o [sudskoj] nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (preinačena) (SL 2012., L 351, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 11., str. 289. i ispravci SL 2014., L 160, str. 40. i SL 2016., L 202, str. 57.)