Language of document : ECLI:EU:C:2014:108

Predmet C‑82/12

Transportes Jordi Besora SL

protiv

Generalitat de Catalunya

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunal Superior de Justicia de Cataluña)

„Neizravni porezi – Trošarine – Direktiva 92/12/EEZ – Članak 3. stavak 2. – Mineralna ulja – Porez na maloprodaju – Pojam ‚posebna svrhaʼ – Prijenos nadležnosti na autonomne zajednice – Financiranje – Predodređena namjena – Troškovi zdravstvene zaštite i zaštite okoliša“

Sažetak – Presuda Suda (treće vijeće) od 27. veljače 2014.

1.        Porezne odredbe – Usklađivanje zakonodavstava – Trošarine – Direktiva 92/12 – Mineralna ulja – Nacionalno zakonodavstvo koje uvodi porez na maloprodaju mineralnih ulja – Porez kojim se financiraju nadležnosti teritorijalnih cjelina u području zdravstva i okoliša – Porez koji nema sam po sebi cilj osigurati zaštitu u tim područjima – Nepostojanje posebne svrhe – Nedopuštenost

(Direktiva Vijeća 92/12, čl. 3. st. 2.)

2.        Prethodna pitanja – Tumačenje – Vremenski učinci presuda o tumačenju – Retroaktivni učinak – Ograničavanje od strane Suda – Pretpostavke – Važnost financijskih posljedica presude za državu članicu u pitanju – Neodlučujući kriterij

(čl. 267. UFEU‑a)

1.        Članak 3. stavak 2. Direktive Vijeća 92/12 o općim aranžmanima za proizvode koji podliježu trošarinama te o posjedovanju, kretanju i praćenju takvih proizvoda treba tumačiti na način da mu je protivno nacionalno zakonodavstvo koje uvodi porez na maloprodaju mineralnih ulja, s obzirom na to da se za takav porez ne može smatrati da ima posebnu svrhu u smislu te odredbe jer taj porez, namijenjen financiranju izvršavanja nadležnosti dotičnih teritorijalnih cjelina u području zdravstva i okoliša, nema sam po sebi cilj osigurati zdravstvenu zaštitu i zaštitu okoliša.

Naime, posebna svrha u smislu članka 3. stavka 2. Direktive 92/12 nije isključivo proračunska svrha. Osim toga, Sud je već presudio da je jačanje autonomije neke teritorijalne cjeline, na način da joj se prizna ovlast ubiranja fiskalnih prihoda, isključivo proračunski cilj koji ne može sam po sebi biti posebna svrha u smislu članka 3. stavka 2. Direktive 92/12.

Ipak, s obzirom na to da svaki porez nužno ima proračunsku svrhu, okolnost da taj porez ima proračunski cilj ne bi kao takva mogla biti dovoljna, osim kada bi se članku 3. stavku 2. Direktive 92/12 oduzela njegova bit, da se isključi mogućnost da se za takav porez smatra da isto tako ima i posebnu svrhu u smislu spomenute odredbe. U tom pogledu, namjena prihoda od tog poreza predodređena za financiranje nadležnosti regionalnih vlasti koje je potonjima u području zdravstva i okoliša prenijela država mogla bi biti element o kojemu treba voditi računa kako bi se utvrdilo postoji li posebna svrha. Međutim, takva namjena koja ulazi u načine unutarnje organizacije proračuna države članice ne bi mogla, kao takva, biti dovoljan uvjet s obzirom na to da svaka država članica u tom pogledu može odlučiti nametnuti, bez obzira na ciljanu svrhu, namjenu prihoda od nekog poreza za financiranje određenih troškova.

Da bi se za neki porez smatralo da ima posebnu svrhu u smislu članka 3. stavka 2. Direktive 92/12, potrebno je da porez sam po sebi za cilj ima osiguranje zdravstvene zaštite i zaštite okoliša. To bi osobito bio slučaj ako bi se prihod od tog poreza obvezno morao koristiti za smanjenje socijalnih troškova i troškova zaštite okoliša posebice vezanih za potrošnju mineralnih ulja koja se oporezuju spomenutim porezom, na način da postoji izravna veza između korištenja prihoda i svrhe poreza u pitanju.

(t. 23., 25., 27.‑30., 36. i izreka)

2.        Vidjeti tekst odluke.

(t. 40.‑42., 48., 49.)