Žalba koju je 19. rujna 2016. podnio Pieter De Meyer i drugi protiv presude Službeničkog suda od 20. srpnja 2016. u predmetu F-113/15, Adriaen i dr. protiv Komisije

(predmet T-667/16 P)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelji: Pieter De Meyer (Bruxelles, Belgija) i drugih 8 stranaka (zastupnik: R. Rata, odvjetnik)

Druga stranka u postupku: Europska komisija

Žalbeni zahtjev

Žalitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

ukine presudu Službeničkog suda Europske unije od 20. srpnja 2016. u predmetu F-113/15;

poništi odluku tijela za imenovanje Europske komisije od 14. studenoga 2014., izdanu putem upravne obavijesti br. 41/2014, kojom se utvrđuje popis dužnosnika promaknutih u sklopu postupka promaknuća za 2014. jer na tom popisu nisu navedena imena žalitelja;

naloži Europskoj komisiji snošenje vlastitih troškova i troškova žalitelja.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti žalbe žalitelj ističe tri žalbena razloga.

Prvi žalbeni razlog, koji se temelji na pogreškama koje se tiču prava, a počinjene su prilikom odbijanja prvog tužbenog razloga tužiteljâ kao neosnovanog. Žalitelji tvrde da je Službenički sud počinio četiri glavne pogreške u svezi s prvim tužbenim razlogom:

prvo, Službenički sud je, suprotno mjerodavnoj sudskoj praksi, utvrdio da ne treba ispitivati zakonitost radnji tijela za imenovanje ukoliko to tijelo izjavi da je ispunilo svoje zakonske dužnosti i obveze;

drugo, Službenički sud je pogriješio kada je odbacio kao dokaz izvješće Zajedničkog odbora za praćenje i kada nije na učinkovit način uzeo u obzir dokazanu nemogućnost uspoređivanja u izvorima informacija koje je koristilo tijelo za imenovanje;

treće, Službenički sud je pogriješio što nije uzeo u obzir – bez opravdanja – postojanje argumenta i dokaza, koje su iznijeli tužitelji, u svezi sa matematičkom procjenom metode ocjenjivanja riječima tijela za imenovanje kao i cijelog drugog dijela prvog tužbenog razloga tužiteljâ;

četvrto, Službenički sud je pogriješio u svojoj pretpostavci da nedostatak učinkovite ocjene usporedbe zasluga ne može dovesti do poništenja odluke o promaknuću.

Drugim žalbenim razlogom žalitelji tvrde da je Službenički sud počinio pogrešku koja se tiče prava u svezi s njihovim drugim tužbenim razlogom:

prvo, samovoljnim ograničavanjem područja primjene i primjenjivosti članka 25. Pravilnika o osoblju kao i tužiteljevih temeljnih prava sukladno pravu Unije na način koji je suprotan namjeri zakonodavca Unije; i

drugo, odbijanjem drugog tužbenog razloga tužitelja kao neosnovanog zbog očito pogrešnih razloga.

Trećim žalbenim razlogom, koji se temelji na propuštanju provedbe nepristranog i učinkovitog sudskog nadzora koji je doveo do povrede prava tuženikâ na učinkoviti pravni lijek, žalitelji tvrde:

prvo, da je sudac izvjestitelj iznio štetne navode kojima pokazuje svoju subjektivnost u pripremnom izvještaju kojim se preventivno odlučuje o ishodu tužiteljevih tužbenih razloga;

drugo, da predsjednik Službeničkog suda nije izuzeo suca i uputio predmet nekom drugom vijeću, a priznao je da su pobijani štetni navodi prekopirani iz nekog drugog predmeta s nekim drugim tužiteljima;

treće, da je Službenički sud selektivno zanemario i odbacio ključne tvrdnje i dokaze a da ih nije uzeo u obzir ili preispitao. Zaključno, žalitelji smatraju da je Službenički sud povrijedio njihovo pravo na učinkoviti pravni lijek zbog toga što nije proveo nepristran i učinkovit sudski nadzor.

____________