Language of document : ECLI:EU:T:2017:542

RJEŠENJE PREDSJEDNIKA OPĆEG SUDA

21. srpnja 2017.(*)

„Privremena pravna zaštita – Unutarnje tržište prirodnog plina – Direktiva 2009/73/EZ – Zahtjev Bundesnetzagentura u vezi s izmjenom uvjeta za izuzeće od pravila Unije za iskorištavanje plinovoda OPAL – Odluka Komisije koja se odnosi na izmjenu uvjeta za izuzeće od pravila Unije – Zahtjev za suspenziju primjene – Nepostojanje hitnosti”

U predmetu T‑883/16 R,

Republika Poljska, koju zastupaju B. Majczyna, M. Kawnik i K. Rudzińska, u svojstvu agenata,

tužitelj,

koju podupire

Republika Litva, koju zastupaju D. Kriaučiūnas i R. Krasuckaitė, u svojstvu agenata,

intervenijent,

protiv

Europske komisije, koju zastupaju O. Beynet i K. Herrmann, u svojstvu agenata,

tuženika,

koju podupire

Savezna Republika Njemačka, koju zastupaju T. Henze i R. Kanitz, u svojstvu agenata,

intervenijent,

povodom zahtjeva na temelju članaka 278. i 279. UFEU‑a radi suspenzije primjene Odluke Komisije C(2016) 6950 final od 28. listopada 2016. o izmjenama uvjeta za izuzeće plinovoda OPAL od primjene pravila o pristupu treće strane i tarifnih pravila utvrđenih na temelju Direktive 2003/55/EZ,

PREDSJEDNIK OPĆEG SUDA

donosi sljedeće

Rješenje

 Okolnosti spora

1        Odlukom C(2009) 4694 od 12. lipnja 2009. Komisija Europskih zajednica zatražila je od Bundesnetzagentura (BNetzA, Savezna agencija za mrežne djelatnosti, Njemačka), na temelju članka 22. Direktive 2003/55/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2003. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište prirodnog plina i stavljanju izvan snage Direktive 98/30/EZ (SL 2003., L 176, str. 57., i ispravak SL 2004., L 16, str. 74.), da izmijeni svoju odluku od 25. veljače 2009. kojom se transportne kapacitete projekta plinovoda Ostseepipeline‑Anbindungsleitung (OPAL), koji je na istoku kopnena dionica plinovoda Nord Stream 1, čija se ulazna točka nalazi u blizini mjesta Lubmin, u okolici Greifswalda, u Njemačkoj, a izlazna točka u mjestu Brandov, u Republici Češkoj, isključuju iz primjene pravila o pristupu treće strane predviđenih u članku 18. navedene direktive i tarifnih pravila utvrđenih na temelju njezina članka 25. stavaka 2. do 4.

2        Odlukom Komisije od 12. lipnja 2009. utvrđeni su sljedeći uvjeti:

„(a)      Ne dirajući u pravilo koje se nalazi u [točki] (b), poduzetnik u vladajućem položaju na jednom ili više velikih ulaznih ili silaznih tržišta prirodnog plina koja obuhvaćaju Republiku Češku ne smije tijekom godine dana rezervirati više od 50 % transportnih kapaciteta plinovoda OPAL na češkoj granici. Rezervacije poduzetnika koji pripadaju istoj skupini, kao što su Gazprom i Wingas, zajedno će se ispitati. Rezervacije poduzetnika u vladajućem položaju/skupina poduzetnika u vladajućem položaju koji su sklopili velike dugoročne ugovore o opskrbi plinom ispitat će se u agregiranom obliku […]

(b)      Ograničenje od 50 % kapaciteta može se prekoračiti ako dotični poduzetnik ponudi tržištu obujam od 3 milijarde m³ plina u plinovodu OPAL u okviru otvorenog, transparentnog i nediskriminatornog postupka (,program za oslobađanje plina’). Društvo operator plinovoda ili poduzetnik koji je dužan ostvariti program treba zajamčiti raspoloživost odgovarajućih transportnih kapaciteta i slobodan odabir izlazne točke (,program oslobađanja kapaciteta’). BNetzA treba odobriti oblik programa ,oslobađanje plina’ i ,oslobađanje kapaciteta’.”

3        Dana 7. srpnja 2009. BNetzA izmijenio je svoju odluku od 25. veljače 2009. prilagodivši je gore navedenim uvjetima koji su bili predviđeni u odluci Komisije od 12. lipnja 2009. BNetzA je odobrila izuzeće od pravila za razdoblje od 22 godine.

4        Plinovod OPAL pušten je u rad 13. srpnja 2011. i ima kapacitet od oko 36,5 milijardi m³. Na temelju odluke Komisije od 12. lipnja 2009. i one BNetzA‑e od 25. veljače 2009., kako je izmijenjena njezinom odlukom od 7. srpnja 2009., kapaciteti plinovoda OPAL u cijelosti su bili izuzeti iz primjene pravila o reguliranom pristupu treće strane i tarifnih pravila na temelju Direktive 2003/55.

5        Nerezerviranih 50 % kapaciteta tog plinovoda nikad nije bilo korišteno jer Gazprom nije proveo program oslobađanja plina predviđen u odluci Komisije od 12. lipnja 2009. Ulazni kapacitet plinovoda u okolici Greifswalda od interesa je samo za treće strane koje mogu uvesti plin u toj točki plinovoda. U sadašnjoj tehničkoj konfiguraciji prirodni plin do te ulazne točke može se dostaviti samo plinovodom Nord Stream 1, koji grupa Gazprom koristi za transport plina podrijetlom iz ruskih nalazišta, tako da se čini, a priori, da se koristi samo 50 % transportnog kapaciteta plinovoda OPAL.

6        BNetzA je 13. svibnja 2016. obavijestila Komisiju, na temelju članka 36. Direktive 2009/73/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište prirodnog plina i stavljanju izvan snage Direktive 2003/55/EZ (SL 2009., L 211, str. 94.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 12., svezak 5., str. 39.), o svojoj namjeri da izmijeni određene odredbe o izuzeću odobrenom 2009. u pogledu dionice plinovoda OPAL kojim upravlja Opal Gastransport GmbH & Co. KG (u daljnjem tekstu: OGT).

7        Komisija je 28. listopada 2016., na temelju članka 36. stavka 9. Direktive 2009/73, donijela Odluku C(2016) 6950 final o izmjeni uvjeta za izuzeće plinovoda OPAL od pravila koja se odnose na pristup treće strane i regulaciju tarifa određenu Direktivom 2003/55/EZ (u daljnjem tekstu: pobijana odluka) koja je upućena BNetzA‑i.

8        U pobijanoj odluci Komisija je zadržala izuzeće od pravila o pristupu treće strane koje je bilo odobreno za plinovod OPAL za dionicu između ulazne točke, koje se nalazi u okolici Greifswalda, i izlazne točke koja se nalazi u Brandovu, za najviše 50 % kapaciteta, a koje je već bila odobrila u odluci od 12. lipnja 2009. S druge strane, preostalih 50 % kapaciteta na toj dionici, koji se do tada nisu koristili zbog neprovođenja programa oslobađanja plina od strane Gazproma, oslobođeno je, to jest podvrgnuto pravilima o pristupu treće strane. To oslobađanje mora nastupiti u obliku raspodjele transportnih kapaciteta koje je operator plinovoda dužan dodijeliti u okviru transparentne i nediskriminatorne prodaje na aukcijama.

9        Budući da ovo nediskriminatorno i transparentno stavljanje tako oslobođenih transportnih kapaciteta na raspolaganje može također de facto dovesti do njihova korištenja od strane Gazprom eksporta, Komisija je, da bi se osigurala da će treći stvarno moći imati pristup „oslobođenim” kapacitetima, povisila gornju granicu koju je BNetzA predložila u vezi s kapacitetom spojnih plinovoda vrste FZK (feste frei zuordenbare Kapazitäten, kapaciteti koji su zatvoreni i mogu se slobodno dijeliti) na izlaznoj točki plinovoda. Stoga će operator plinovoda OPAL u okviru prodaje na aukcijama biti dužan korisnicima različitima od društva u vladajućem položaju na češkom tržištu prirodnog plina staviti na raspolaganje kapacitet spojnih plinovoda vrste FZK početne količine od 3,2 milijuna kWh. Međutim, ako prilikom godišnje prodaje na aukcijama proizađe da je zahtjev za kapacitetima vrste FZK na izlaznoj točki Brandov viši od 90 % ponuđenih kapaciteta, BNetzA je dužna povećati za 1,6 milijuna kWh količinu raspoloživih kapaciteta vrste FZK prilikom sljedeće godišnje aukcije. Raspoloživi kapaciteti vrste FZK mogu u konačnici dosegnuti količinu od 6,4 milijuna kWh, to jest 20 % ukupnog kapaciteta plinovoda OPAL.

10      Nadalje, vodeći računa o uzlaznom karakteru aukcija i radi izbjegavanja davanja viših ponuda od strane subjekta u vladajućem položaju na češkom tržištu Komisija je uvela dodatni uvjet prema kojemu takav subjekt može u okviru prodaje kapaciteta vrste FZK na aukcijama podnijeti svoju ponudu samo po osnovnoj cijeni kapaciteta, što znači da predložena cijena ne može prelaziti prosječnu osnovnu cijenu regulirane tarife na transportnom sustavu komercijalnog područja Gaspoola u Njemačkoj prema Češkoj Republici za usporedive proizvode iste godine.

11      U skladu s pobijanom odlukom BNetzA je 28. studenoga 2016. izmijenila izuzeće koje je operatoru plinovoda OPAL bilo odobreno njezinom odlukom od 25. veljače 2009.

 Postupak i zahtjevi stranaka

12      Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda 16. prosinca 2016. Republika Poljska pokrenula je postupak za poništenje pobijane odluke.

13      Zasebnim aktom podnesenim tajništvu Općeg suda istog dana Republika Poljska podnijela je ovaj zahtjev za privremenu pravnu zaštitu, u kojem od predsjednika Općeg suda u bitnome zahtijeva da:

–        suspendira primjenu pobijane odluke do objave presude kojom se završava postupak o glavnoj stvari;

–        naloži da Komisija od BNetzA‑e zatraži suspenziju provedbe stajališta Komisije izloženog u pobijanoj odluci do objave presude kojom se završava glavni postupak;

–        naloži da Komisija od BNetzA‑e zatraži poduzimanje svih mogućih pravnih mjera radi toga da se do objave presude kojom se završava postupak o glavnoj stvari suspendira primjena odluke, transakcije, javnopravnog ugovora ili svih drugih provedbenih mjera kojima se mijenja, dopunjuje, stavlja izvan snage ili na drugi način utječe na odluku BNetzA‑e od 25. veljače 2009. u njezinoj verziji od 7. srpnja 2009.;

–        naloži da Komisija od OGT‑a zatraži da se potonji do objave presude kojom se završava postupak o glavnoj stvari suzdrži od davanja pristupa transportnim kapacitetima plinovoda OPAL pod uvjetima različitima od onih utvrđenih odlukom BNetzA‑e od 25. veljače 2009. u njezinoj verziji od 7. srpnja 2009.;

–        ispita ovaj zahtjev prije 23. prosinca 2016. na temelju članka 157. stavka 2. Poslovnika Općeg suda.

14      U svojem očitovanju na zahtjev za privremenu pravnu zaštitu koje je tajništvu Općeg suda podnijela 23. prosinca 2016., Komisija u biti traži od predsjednika Općeg suda da:

–        odbije ovaj zahtjev;

–        naloži Republici Poljskoj snošenje troškova.

15      Rješenjem od 23. prosinca 2016., Poljska/Komisija (T‑883/16 R), predsjednik Općeg suda odobrio je na temelju članka 157. stavka 2. Poslovnika zatraženu suspenziju primjene do donošenja rješenja kojim se završava ovaj postupak privremene pravne zaštite. On je, osim toga, postavio strankama niz pitanja, na koja je Republika Poljska odgovorila 13. siječnja 2017., a Komisija 16. siječnja 2017. Tom prilikom Republika Poljska također je podnijela zahtjev za određivanje mjera upravljanja postupkom, na koji se Komisija očitovala 20. siječnja 2017. tražeći odbijanje navedenog zahtjeva.

16      Predsjednik Općeg suda prihvatio je 2. veljače 2017. zahtjev Savezne Republike Njemačke za intervenciju koji je bio podnesen 19. siječnja 2017. i u odnosu na koji ni Komisija ni Poljska nisu izrazile prigovor u svojim očitovanjima podnesenima 30. odnosno 31. siječnja 2017. Intervencijski podnesak Savezne Republike Njemačke u potporu zahtjevu Komisije tajništvo Općeg suda zavelo je u upisnik 9. veljače 2017. Glavne stranke su 3. ožujka 2017. podnijele svoja očitovanja na taj podnesak.

17      Republika Poljska je 1. ožujka 2017. podnijela dopunski podnesak kao i dva dopisa od 30. kolovoza odnosno 9. prosinca 2016., koja je ministar za energiju Ruske Federacije uputio ministru za energiju Republike Poljske.

18      Dana 5. svibnja 2017. Republici Litvi odobrena je intervencija u potporu zahtjevu Republike Poljske u glavnom predmetu. Njezin intervencijski zahtjev u ovom predmetu podnesen je 22. svibnja 2017. Republika Poljska i Komisija su 9. lipnja 2017. podnijele svoja očitovanja na taj podnesak.

19      Dopisom od 22. lipnja 2017. stranke su bile pozvane na raspravu zakazanu za 5. srpnja 2017. kako bi iznijele svoje argumente u vezi s uvjetima u pogledu hitnosti i odvagivanja interesa. Tom su prilikom Komisija i intervenijenti bili pozvani iznijeti svoja očitovanja o dopunskom podnesku koji je Republika Poljska podnijela 1. ožujka 2017. i kojemu su bili priloženi dodatni dokazi u potporu njezinu zahtjevu.

20      Dopisom od 23. lipnja 2017. Republika Litva obavijestila je Opći sud da neće sudjelovati na raspravi.

21      Na raspravi od 5. srpnja 2017. Republika Poljska, Komisija i Savezna Republika Njemačka iznijele su svoje argumente i odgovorile na pitanja koja je postavio predsjednik Općeg suda.

 Pravo

 Opća razmatranja

22      Iz članaka 278. i 279. UFEU‑a, s jedne strane, u vezi s člankom 256. stavkom 1. UFEU‑a, s druge strane, proizlazi da sudac privremene pravne zaštite može, ako smatra da okolnosti to zahtijevaju, narediti suspenziju primjene akta koji se pobija pred Općim sudom ili odrediti sve potrebne privremene mjere, i to na temelju članka 156. Poslovnika. Međutim, članak 278. UFEU‑a uspostavlja načelo prema kojem pokretanje postupaka nema suspenzivni učinak jer za akte koje usvajaju institucije Europske unije vrijedi pretpostavka zakonitosti. Stoga sudac privremene pravne zaštite samo iznimno može narediti suspenziju primjene akta koji se pobija pred Općim sudom ili odlučiti o drugim nužnim mjerama za privremenu pravnu zaštitu (rješenje od 19. srpnja 2016., Belgija/Komisija, T‑131/16 R, EU:T:2016:427, t. 12.).

23      Usto, članak 156. stavak 4. prva rečenica Poslovnika propisuje da zahtjevi za privremenu pravnu zaštitu moraju pobliže odrediti „predmet spora, okolnosti zbog kojih postoji hitnost, kao i činjenične i pravne razloge koji na prvi pogled opravdavaju određivanje privremene mjere koja se zahtijeva”.

24      Tako sudac koji odlučuje o zahtjevu za privremenu pravnu zaštitu može naložiti suspenziju izvršenja i druge privremene mjere ako se utvrdi da je njihovo određivanje na prvi pogled činjenično i pravno opravdano (fumus boni iuris) i da je ono hitno, pa se te mjere radi izbjegavanja uzrokovanja teške i nepopravljive štete za podnositeljeve interese moraju donijeti i proizvesti učinak prije odluke u glavnom postupku. Ti su uvjeti kumulativni, tako da zahtjevi za privremene mjere trebaju biti odbijeni onda kada jedan od njih nije ispunjen. Sudac koji odlučuje o zahtjevu za privremenu pravnu zaštitu također, ovisno o slučaju, odvaguje uključene interese (vidjeti rješenje od 2. ožujka 2016., Evonik Degussa/Komisija, C‑162/15 P‑R, EU:C:2016:142, t. 21. i navedenu sudsku praksu).

25      Prilikom tog ispitivanja sudac postupka privremene pravne zaštite ima široku diskrecijsku ocjenu i može slobodno, prema posebnim okolnostima konkretnog slučaja, odrediti način na koji se te različite pretpostavke trebaju provjeriti kao i redoslijed tog ispitivanja, s obzirom na to da ga nijedno pravno pravilo ne obvezuje da za ocjenu nužnosti privremenog odlučivanja o predmetu slijedi neki prethodno utvrđen analitički obrazac (vidjeti rješenje od 19. srpnja 2012., Akhras/Vijeće, C‑110/12 P(R), neobjavljeno, EU:C:2012:507, t. 23. i navedenu sudsku praksu).

26      U okolnostima predmetnog slučaja valja ponajprije ispitati je li uvjet koji se odnosi na hitnost ispunjen.

 Hitnost

27      Kako bi se provjerilo jesu li zatražene privremene mjere hitne, potrebno je napomenuti da je svrha postupka privremene pravne zaštite zajamčiti punu djelotvornost buduće konačne odluke da bi se izbjegla praznina u sudskoj zaštiti koju jamči sud Unije. Kako bi se taj cilj postigao, hitnost se mora ocijeniti s obzirom na potrebu privremenog odlučivanja da bi se izbjeglo nanošenje teške i nepopravljive štete stranci koja zahtijeva privremenu zaštitu. Na toj je stranci da podnese dokaz da ne može čekati ishod postupka o meritumu a da pritom ne pretrpi tešku i nepopravljivu štetu (vidjeti rješenje od 14. siječnja 2016., AGC Glass Europe i dr./Komisija, C‑517/15 P‑R, EU:C:2016:21, t. 27. i navedenu sudsku praksu).

28      U ovom predmetu Republika Poljska strahuje da bi u slučaju odbijanja zahtjeva za privremenu pravnu zaštitu pretrpjela tešku i nepopravljivu štetu jer bi primjena pobijane odluke, čiji je učinak povećanje transportnih kapaciteta putem plinovoda OPAL, nužno dovela do smanjenja transporta plina putem plinovoda Yamal‑Europa i Bratstvo, i zbog toga ugrozila sigurnost opskrbe plinom u Poljskoj.

29      Uvodno valja primijetiti da nije osporeno da bi učinci pobijane odluke doveli do povećane upotrebe kapaciteta plinovoda OPAL.

30      Što se tiče povezanosti između proširenja kapaciteta transporta plina putem plinovoda OPAL, smanjenja transporta plina putem plinovoda Yamal‑Europa i Bratstvo i opasnosti za sigurnost opskrbe plinom u Poljskoj, Republika Poljska smatra u biti da ona proizlazi iz dvaju nizova istovremenih događaja.

31      S jedne strane, Republika Poljska tvrdi da će primjena pobijane odluke omogućiti Gazpromu da rezervira 90 % transportnih kapaciteta plinovoda OPAL. Pobijanom odlukom se organizira prodaja na aukcijama 50 % ukupnog transportnog kapaciteta plinovoda OPAL. Međutim, prema navodima Republike Poljske, uvjeti za regulatorno izuzeće utvrđeni u pobijanoj odluci imat će za posljedicu to da će Gazprom moći preuzeti barem 80 % transportnih kapaciteta plinovoda OPAL koji su djelomično regulirani i podliježu aukcijama. S obzirom na to da je drugih 50 % transportnih kapaciteta plinovoda OPAL isključeno iz prava Unije kao i iz pravila o pristupu treće strane te je u cijelosti dodijeljeno Gazpromu, potonji bi u stvarnosti mogao imati koristi od zajamčenog pristupa barem 90 % ukupnih transportnih kapaciteta plinovoda OPAL.

32      S druge strane, Republika Poljska tvrdi da će zbog mogućnosti Gazproma da poveća svoje korištenje transportnih kapaciteta koje nudi plinovod OPAL isti moći izmijeniti svoju komercijalnu strategiju koja dovodi do značajnog smanjenja ili potpunog prekida u opskrbi plinom od strane tog poduzetnika na njemačkom tržištu putem plinovoda Yamal‑Europa i do znatnog utjecaja na uvjete opskrbe plinom na poljskom tržištu putem plinovoda Yamal‑Europa i Bratstvo. Prije svega, to smanjenje ili to napuštanje iskorištavanja od strane Gazproma imalo bi osobito za posljedicu, kao prvo, obvezu podjele troškova za funkcioniranje plinovodaYamal‑Europa zbog manje količine plina, dovodeći do bitnog povećanja cijena transporta, što se odražava u nemogućnosti zainteresiranih operatora da pristupe toj infrastrukturi na razini najveće pogranične povezanosti iz smjera zapada [interkonecijska točka Mallnow (Njemačka)], kao drugo, smanjenje mogućnosti za sudionike na tržištu da se koriste uslugama virtualne inverzije na plinovodu Yamal‑Europa ograničavajući tako pristup poljskom tržištu plina za alternativne dobavljače koji žele prodavati plin kupljen u Njemačkoj u odnosu na Gazprom, i, kao treće, povećanje troškova opskrbe plinom iz drugih konekcijskih točaka između Poljske i Unije zbog povećanja potražnje za drugim prekograničnim kapacitetima. Zatim, zbog prekida u opskrbi plinom iz smjera zapada, Gazprom može koristiti svoj vladajući položaj na poljskom tržištu i slobodno određivati cijene za opskrbu Poljske plinom, što bi dovelo do povećanja cijena za krajnje kupce. Naposljetku, Republika Poljska smatra da će pristup dodatnim kapacitetima plinovoda OPAL omogućiti Gazpromu da preusmjeri tranzit plina s državnog područja Ukrajine prema plinovodu Nord Stream 1 onemogućujući tako održavanje opskrbe na državnom području Poljske putem križanja plinovoda Bratstvo u točki Drozdowicze, na poljsko‑ukrajinskoj granici, a što će dovesti do ugrožavanja energetske sigurnosti Poljske jer će biti nemoguće zajamčiti neprekinutost opskrbe kupaca s jugoistoka Poljske koji se opskrbljuju izravno iz Ukrajine.

33      Dovoljno je istaknuti da u ovom slučaju ne postoji vjerojatnost nastanka navodne štete, pri čemu nema potrebe ocijeniti, s jedne strane, mogući hipotetski karakter svakog od ova dva niza događaja, za koje Republika Poljska podnosi određeni broj informacija i dokumenata kojima se nastoji pokazati dovoljan stupanj vjerojatnosti, a koji Komisija i Savezna Republika Njemačka međutim osporavaju, i, s druge strane, postojanje uzročne veze između ta dva niza događaja i pobijane odluke.

34      Kao što je navedeno u točki 27. ovog rješenja, ustaljena je sudska praksa da hitnost zahtjeva za privremenu pravnu zaštitu treba ocijeniti u odnosu na potrebu privremenog odlučivanja kako bi se izbjeglo nanošenje teške i nepopravljive štete stranci koja zahtijeva privremenu zaštitu prije nego što se odluči o glavnom zahtjevu za poništenje, dok je na toj stranci da podnese ozbiljan dokaz da ne može čekati ishod glavnog postupka a da pritom osobno ne pretrpi takvu štetu.

35      U ovom slučaju, iz elemenata spisa, koje Republika Poljska nije osporila, proizlazi da se trenutno primjenjuje ugovor o tranzitu sklopljen s Gazpromom radi transporta prirodnog plina (do 32,3 milijarde m³ plina) preko poljske dionice plinovoda Yamal‑Europa u svrhu opskrbe tržišta istočne Europe, uključujući Poljsku, do 2020. i ugovor sklopljen 1996. između PGNiG S. A. i Gazproma radi isporuke prirodnog plina (do 10,2 milijarde m³ plina), koji će isteći na kraju 2022.

36      Te informacije, koje nedostaju u prvotnom zahtjevu Republike Poljske i koje je Komisija prvi put priopćila u svojem očitovanju od 23. prosinca 2016., od odlučujuće su važnosti za suca privremene pravne zaštite da ocijeni uvjet u vezi s hitnošću. Naime, iz ovih ugovora proizlazi da je iskorištavanje transportnog kapaciteta poljske dionice plinovoda Yamal‑Europa, na prvi pogled, osigurano barem do kraja 2019., a isporuke Gazproma na poljsko tržište do 2022. U tom pogledu, nepoštovanje ovih ugovornih obveza dalo bi povoda za posebna pravna sredstva koja bi Republika Poljska trebala po potrebi primijeniti. U tom kontekstu bi Republika Poljska mogla osim toga pokrenuti postupak pred sucem koji odlučuje o privremenoj pravnoj zaštiti u skladu s člankom 160. Poslovnika.

37      Shodno tome i na prvi pogled, čak i u slučaju u kojem bi vjerojatnost nastanka štete koju Republika Poljska ističe bila dovoljno pokazana, ta bi šteta najranije mogla nastupiti tek po isteku navedenih ugovora ako osim toga isti ne bi bili produljeni. Međutim, Republika Poljska navodi u svojem očitovanju od 3. ožujka 2017. na podnesak Savezne Republike Njemačke da će presuda o meritumu u ovom predmetu biti vrlo vjerojatno donesena u roku od dvije godine, to jest tijekom 2019. Stoga valja primijetiti da Republika Poljska nije podnijela ozbiljan dokaz o tome da ne može čekati ishod postupka o glavnoj stvari a da pritom osobno ne pretrpi tešku i nepopravljivu štetu.

38      U tom pogledu valja, međutim, istaknuti da je Republika Poljska svojemu dopunskom podnesku od 1. ožujka 2017. priložila dva dopisa od 30. kolovoza odnosno 9. prosinca 2016. koja je ministar za energiju Ruske Federacije uputio ministru za energiju Republike Poljske. Prvi dopis odnosi se na odluku Urząd Regulacji Energetyki (Ured za regulaciju energije, Poljska) od 19. svibnja 2015. u vezi s izdavanjem Gaz‑Systemu potvrde o neovisnosti u pogledu obavljanja funkcije operatora plinovoda Yamal‑Europa s poljske strane, za koju ruski ministar smatra da krši sporazum od 25. listopada 2010. o obvezama operatora zaduženog za poljski segment tog plinovoda, a koji se sam temelji na rusko‑poljskom sporazumu od 25. kolovoza 1993. o gradnji plinovoda za tranzit ruskog plina preko poljskog državnog područja. Drugi dopis tiče se obavještavanja poljskog ministra o poteškoćama na koje u Ukrajini nailazi Gazprom kojemu su ukrajinska upravna tijela izrekla novčanu kaznu. Ruski ministar tako obavještava svojeg kolegu da su te poteškoće takve da mogu uzrokovati smanjenje isporuke plina od strane Gazproma ako ne budu riješene. Stoga Republika Poljska ističe u biti da ti dokumenti dokazuju postojanje opasnosti od ograničenja ili prekida u isporuci plina putem plinovoda Yamal‑Europa na poljskom državnom području, pri čemu je ograničenje postalo od sada moguće zbog novih uvjeta rada plinovoda OPAL koji proizlaze iz pobijane odluke.

39      Prije svega valja primijetiti da se unatoč iznimnoj važnosti koju Republika Poljska, kako se čini, pridaje tim dodatnim dokazima, potonji nisu nalazili u zahtjevu za privremenu pravnu zaštitu podnesenom 16. prosinca 2016. Zatim, dostatno je istaknuti da su navodne prijetnje na prvi pogled uvjetovane provedbom odluke Ureda o reguliranju energije od 19. svibnja 2015. koja je morala uslijediti najkasnije u svibnju 2017., pri čemu u ovom stadiju nije potrebno odlučiti o postojanju veze između sadržaja tih dokumenata i pobijane odluke. Na raspravi je Republika Poljska obavijestila predsjednika Općeg suda da ta provedba još uvijek nije uslijedila. Stoga, ako bi se takve represivne radnje ostvarile nakon te provedbe, one bi prema svemu sudeći predstavljale nove elemente koji bi omogućili Republici Poljskoj da u skladu s člankom 160. Poslovnika pokrene postupak pred sucem privremene pravne zaštite, koji bi dakle mogao donijeti novu mjeru suspenzije bez saslušanja druge stranke na temelju članka 157. stavka 2. Poslovnika kako bi se privremeno ponovno uspostavila primjenjiva pravila prije uvođenja sustava predviđenog pobijanom odlukom, dok se ne odluči o osnovanosti novog zahtjeva u pogledu novih činjenica.

40      Slijedom navedenog, treba zaključiti da Republika Poljska, s obzirom na to da nije pokazala vjerojatnost nastanka navodne štete, nije ispunila uvjet prema kojemu ona ne bi mogla čekati objavu odluke Općeg suda u predmetu o glavnoj stvari a da ne nastane navodna šteta.

41      Drukčije bi bilo samo kada bi odsad nastupili događaji koji bi trenutačno uzrokovali nepovratnost navodno štetne situacije. A čini se da Republika Poljska smatra da činjenice u ovom predmetu navode na takav zaključak zbog mogućnosti da bi Gazprom prilikom sljedećih godišnjih aukcija u vezi s 50 %-tnim dijelom transportnih kapaciteta, oslobođenih pobijanom odlukom, napravio dugoročne rezervacije kojih bi posljedica bilo zamrzavanje situacije, tako da bi doseg pravnih učinaka pobijane odluke uvelike premašivao trajanje njezina pravnog postojanja.

42      Kao prvo, Republika Poljska ističe da će se rezervacije transportnih kapaciteta koje se nude na aukcijama u skladu s novim uvjetima za korištenje plinovoda OPAL moći napraviti za razdoblje od petnaest godina. Tvrdi da treba očekivati da će Gazprom rezervirati veći dio transportnih kapaciteta za to razdoblje, tako da bi situaciju kako je opisana u točki 32. zamrznuo za sljedećih petnaest godina.

43      Kao drugo, pojašnjava da će rezervacije koje su poprimile oblik privatnopravnih ugovora biti potom izvori prava i obveza za fizičke ili pravne osobe koje podliježu zaštiti, neovisno o ishodu postupka o glavnoj stvari. Ona smatra da čak i poništenje pobijane odluke ne može dovesti do poništenja ugovora o transportu ili opskrbi plinom putem plinovoda OPAL. Također ističe da će ovi ugovori o transportu usporedno dovesti do sklapanja komercijalnih ugovora o trgovini plinom stvarajući tako dodatnu prepreku za raskid ugovora o transportu.

44      Ipak, valja istaknuti da ova analiza počiva na pogrešnom shvaćanju funkcioniranja vlastitog pravnog poretka uvedenog Ugovorima (vidjeti u tom smislu presudu od 15. srpnja 1964., Costa, 6/64, EU:C:1964:66, str. 1158.). U slučaju poništenja pobijane odluke uvjeti za korištenje plinovoda OPAL, kako su odobreni tom odlukom, više se neće primjenjivati. Slijedom toga, nijedan privatnopravni akt zasnovan na ovim uvjetima neće se moći provesti. Komisija i Savezna Republika Njemačka s pravom su istaknule ovaj aspekt i u svojim pismenima i na raspravi održanoj 5. srpnja 2017.

45      U tom pogledu, povrh pravnih prepreka, čije se postojanje ne može prihvatiti, kao što je navedeno u točki 44. ovog rješenja, Republika Poljska naglašava postojanje praktičnih poteškoća prilikom provedbe takvog poništenja. Međutim, ovaj prigovor valja također odbiti. Naime, kao što Komisija ističe u svojim odgovorima od 16. siječnja 2017. na pitanja koja je 23. prosinca 2016. postavio predsjednik Općeg suda, ako Opći sud poništi pobijanu odluku, rezervacija godišnjih proizvoda kapaciteta za razdoblje nakon objave presude Općeg suda morat će biti proglašena nevaljanom zato što se tiče zasebnih godišnjih proizvoda koji se mogu rezervirati za razdoblje do petnaest godina samo ako se kumuliraju s drugima i ako se dakle radi o proizvodima koji su neovisni jedni o drugima. Nadalje, iz općih uvjeta ugovora primjenjivih na transport plina plinovodom OPAL, koji je Komisija dostavila, razvidno je da će se ugovor o transportu sklopljen između korisnika sustava i OGT‑a u pogledu nabave proizvoda kapaciteta putem aukcija moći odmah raskinuti iz važnih razloga, među kojima je i nedvojbeno poništenje pobijane odluke od strane Općeg suda. Komisija opravdano dodaje da to poništenje predstavlja slučajnu okolnost koja ima pravne posljedice za ugovor u smislu da opravdava prilagodbu uvjeta navedenog ugovora. Osim toga, ovim se općim uvjetima ovlašćuje OGT da izmijeni uvjete ugovora u budućnosti ako to nalaže potreba da se u obzir uzme izmjena pravne situacije, na primjer zbog postojanja presude koju je donio međunarodni sud. Štoviše, ne čini se a priori isključenim da se s obzirom na spor koji je u tijeku pred Općim sudom umetne zaštitna klauzula u sve ugovore potpisane u vezi s budućim prodajama na aukcijama (na primjer, ugovori u donjem dijelu lanca koje su sklopili operatori uključeni u transport, distribuciju i isporuku plina koji Gazprom dobavlja, ali također i komercijalni ugovori o trgovanju plinom) kako bi se predvidjele posljedice moguće nove suspenzije pobijane odluke ili poništenja te odluke. U svakom slučaju, s obzirom na to da su postupci pred Općim sudom pokrenuti protiv pobijane odluke, nedvojbeno postoji komercijalni rizik koji sudionici na tržištu ne mogu zanemariti.

46      S obzirom na prethodno izneseno, proizlazi da bi, čak i ako bi njihova vjerojatnost bila pokazana, sve posljedice povezane s kombinacijom dvaju nizova događaja opisanih u točkama 31. i 32. ovog rješenja, koji teško da se odnose na razdoblje od petnaest godina, bile zapravo ograničene na razdoblje koje prethodi danu objave presude Općeg suda kojom se završava glavni postupak. U tom pogledu, s jedne strane, valja primijetiti da nije isključeno, iako Republika Poljska nije smatrala korisnim podnijeti zahtjev za ubrzani postupak u okviru svojeg postupka o glavnoj stvari, da Opći sud po službenoj dužnosti odluči o tom predmetu u okviru takvog postupka na temelju članka 151. stavka 2. Poslovnika. U nedostatku istoga i ako okolnosti to zahtijevaju, još uvijek će se moći odlučiti da se tom predmetu da prednost pri odlučivanju u skladu s člankom 67. stavkom 2. istog poslovnika. S druge strane, Republika Poljska u svojim očitovanjima na podnesak Savezne Republike Njemačke ističe da njezina šteta proizlazi prije svega iz mogućih izmjena tranzitnih puteva plina prema Uniji. No, kako je to navedeno u točkama 35. i 36. ovog rješenja, ne samo da pravni instrumenti koji su trenutačno na snazi sprječavaju nastanak takvog slučaja barem do 2020., nego još i postojanje posebnih pravnih sredstava, među kojima je i mogućnost da se pred sucem koji odlučuje o zahtjevu za privremenu pravnu zaštitu pokrene postupak na temelju novih činjenica, jamči Republici Poljskoj djelotvornu sudsku zaštitu u okviru njezina spora pred Općim sudom u slučaju povrede tih instrumenata. Stoga bi samo slučaj opisan u točki 31. ovog rješenja, koji Republika Poljska predviđa, mogao možda nastati tijekom razdoblja koje prethodi donošenju presude Općeg suda kojom se završava postupak o glavnoj stvari. No taj slučaj, koji se sastoji od Gazpromovog korištenja 90 % transportnih kapaciteta plinovoda OPAL, ne predstavlja sam po sebi štetu koju Republika Poljska ističe, to jest prijetnju u vezi sa sigurnošću opskrbe plinom u Poljskoj. Slijedom navedenog, čak i ako bi učinci tog slučaja bili ireverzibilni, zahtjev dokazivanja teške i nepopravljive štete za Republiku Poljsku, koja opravdava donošenje zatraženih privremenih mjera, ne bi bio ispunjen.

47      Tako iz gornjih razmatranja proizlazi da Republika Poljska nije podnijela dokaz o tome da ne može čekati ishod postupka o glavnoj stvari a da pritom osobno ne pretrpi tešku i nepopravljivu štetu zbog izvršenja pobijane odluke.

48      Iz navedenog slijedi da uvjet koji se odnosi na hitnost nije ispunjen, tako da predmetni zahtjev za privremenu pravnu zaštitu treba odbiti, pri čemu ne treba ispitivati uvjet vezan uz postojanje fumus boni juris niti pristupiti odvagivanju interesa.

 Zahtjev za određivanje mjera upravljanja postupkom

49      Svojim zahtjevom za određivanje mjera upravljanja postupkom podnesenim 13. siječnja 2017. Republika Poljska u bitnome zahtijeva da Opći sud naloži Komisiji da dostavi podatke o sljedećem:

–        učincima koje proizvodi primjena pobijane odluke, pridajući pri tome posebnu pažnju broju i vrsti aukcija koje se odnose na transportne kapacitete plinovoda OPAL koji su ustrojeni za trajanja primjene pobijane odluke, kao i rezultatima tih aukcija i razini povećanja (prema obujmu i u postotku) protoka plina koji prolazi plinovodom OPAL s obzirom na prethodno razdoblje;

–        načinima provedbe rješenja od 23. prosinca 2016., Poljska/Komisija (T‑883/16 R), kojima se određuje suspenzija primjene pobijane odluke, i da usto objasni razloge za organizaciju aukcija za transportne kapacitete u pogledu plinovoda OPAL nakon datuma objave navedenog rješenja i navede razinu povećanja (prema obujmu i u postotku) protoka plina koji prolazi plinovodom OPAL koje je nastalo nakon dana objave rješenja.

50      U tom je pogledu, kao prvo, dovoljno istaknuti da, iako se legitimna pitanja mogu postaviti u odnosu na činjenice povezane s korištenjem transportnih kapaciteta plinovoda OPAL, koje su uslijedile nakon donošenja rješenja 23. prosinca 2016., Poljska/Komisija (T‑883/16 R), iz elemenata spisa proizlazi da je, s jedne strane, sadašnje korištenje tog plinovoda uređeno na temelju uvjeta primjenjivih prije donošenja pobijane odluke i da se, s druge strane, nisu održale aukcije predviđene za 6. ožujka 2017. zbog kojih je Republika Poljska pojašnjenje tih okolnosti smatrala posebno važnim.

51      Kao drugo, iako je na raspravi od 5. srpnja 2017. Savezna Republika Njemačka potvrdila da su određeni ugovori povezani s aukcijama organiziranima prije donošenja rješenja od 23. prosinca 2016., Poljska/Komisija (T‑883/16 R), bili izvršeni kršenjem učinaka suspenzije koju je odredio sudac privremene pravne zaštite, ona je, međutim, istaknula zbrku s kojom se susrela u toj situaciji. Naime, nakon donošenja navedenog rješenja pokrenut je postupak pred Oberlandesgerichtom Düsseldorf (Visoki zemaljski sud u Düsseldorfu, Njemačka) koji je doveo do donošenja odluke od 30. prosinca 2016. kojom se suspendira sporazum sklopljen 28. studenoga 2016. između OGT‑a i BNetzA‑e. Savezna Republika Njemačka je tako zaključila, i to pogrešno kako je priznala na raspravi, da se rješenje od 23. prosinca 2016., Poljska/Komisija (T‑883/16 R), odnosilo samo na organiziranje prodaje na aukcijama u budućnosti, isključujući bilo kakav učinak na izvršenje ugovora povezanih s prošlim aukcijama. S obzirom na razmjenu podnesaka koja je potom uslijedila u okviru ovog postupka, Savezna Republika Njemačka smatra da se takvo pogrešno tumačenje ne može ponoviti ni u slučaju nove suspenzije koju odredi sudac privremene pravne zaštite a ni u slučaju poništenja pobijane odluke od strane Općeg suda. U tom pogledu je pojasnila da joj njemačko zakonodavstvo daje ovlasti nalaganja u odnosu na BNetzA‑u koje su dostatne da se osigura puni učinak odluka Općeg suda i njegova suca privremene pravne zaštite.

52      Zbog toga je očito da nije potrebno pribaviti informacije na koje se navedeni zahtjev odnosi i stoga taj zahtjev treba odbiti.

53      Na temelju članka 158. stavka 5. Poslovnika, valja odgoditi odluku o troškovima.

Slijedom navedenog,

PREDSJEDNIK OPĆEG SUDA

rješava:

1.      Odbija se zahtjev za privremenu pravnu zaštitu.

2.      Ukida se rješenje od 23. prosinca 2016., Poljska/Komisija (T883/16 R).

3.      O troškovima će se odlučiti naknadno.

U Luksemburgu 21. srpnja 2017.

Tajnik

 

Predsjednik

E. Coulon

 

M. Jaeger


*      Jezik postupka: poljski