PRESUDA OPĆEG SUDA (drugo vijeće)
24. studenoga 2015.(*)
„Žig Zajednice – Postupak povodom prigovora – Prijava verbalnog žiga Zajednice WESTERN GOLD – Raniji nacionalni verbalni žigovi, raniji verbalni žig Zajednice i raniji međunarodni verbalni žig WeserGold, Wesergold i WESERGOLD – Relativni razlog za odbijanje – Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009 – Odluka o žalbi – Članak 64. stavak 1. Uredbe br. 207/2009 – Obveza obrazlaganja – Pravo na saslušanje – Članak 75. Uredbe br. 207/2009“
U predmetu T‑278/10 RENV,
riha WeserGold Getränke GmbH & Co. KG (prije Wesergold Getränkeindustrie GmbH & Co. KG), sa sjedištem u Rintelnu (Njemačka), koji zastupaju T. Melchert, P. Goldenbaum i I. Rohr, avocats,
tužitelj,
protiv
Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM), koji je zastupao A. Pohlmann, a zatim S. Hanne, u svojstvu agenata,
tuženika,
a druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem, intervenijent pred Općim sudom, jest:
Lidl Stiftung & Co. KG, sa sjedištem u Neckarsulmu (Njemačka), koji zastupaju A. Marx i M. Wolter, avocats,
povodom tužbe podnesene protiv odluke prvog žalbenog vijeća OHIM‑a od 24. ožujka 2010. (predmet R 770/2009‑1), koja se odnosi na postupak povodom prigovora između društava Wesergold Getränkeindustrie GmbH & Co. KG i Lidl Stiftung & Co. KG,
OPĆI SUD (drugo vijeće),
u sastavu: M. E. Martins Ribeiro (izvjestiteljica), predsjednica, S. Gervasoni i L. Madise, suci,
tajnik: J. Weychert, administratorica,
uzimajući u obzir pisani postupak i nakon rasprave održane 15. travnja 2015.,
donosi sljedeću
Presudu
Okolnosti spora
1 Lidl Stiftung & Co, intervenijent, podnio je 23. kolovoza 2006. prijavu za registraciju žiga Zajednice Uredu za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM), u skladu s Uredbom Vijeća (EZ) br. 40/94 od 20. prosinca 1993. o žigu Zajednice (SL 1994., L 11, str. 1.), kako je izmijenjena (zamijenjena Uredbom Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Zajednice (SL L 78, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.)).
2 Žig za koji je zatražena registracija je verbalni znak WESTERN GOLD.
3 Proizvodi za koje je zatražena registracija pripadaju razredu 33. Nicanskog sporazuma o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga radi registracije žigova od 15. lipnja 1957., kako je revidiran i izmijenjen, a odgovaraju sljedećem opisu: „jaka alkoholna pića, naročito viski“.
4 Prijava žiga Zajednice objavljena je u Glasniku žigova Zajednice br. 3/2007 od 22. siječnja 2007.
5 Dana 14. ožujka 2007. Wesergold Getränkeindustrie GmbH & Co. KG, čiji je pravni sljednik tužitelj, društvo riha WeserGold Getränke GmbH & Co. KG, podnio je na temelju članka 42. Uredbe br. 40/94 (koji je postao članak 41. Uredbe br. 207/2009) prigovor protiv registracije žiga za koji je podnesena prijava za proizvode navedene u točki 3. ove presude.
6 Taj prigovor temeljio se na različitim ranijim žigovima.
7 Prvi raniji žig na koji se pozivalo bio je verbalni žig Zajednice WeserGold, podnesen 3. siječnja 2003. i registriran 2. ožujka 2005. pod brojem 2994739, za proizvode iz razreda 29., 31. i 32. koji odgovaraju, za svaki od tih razreda, sljedećem opisu:
– razred 29.: „konzervirano, sušeno i kuhano voće i povrće; želei, džemovi, kompoti; mliječni proizvodi, osobito pića na bazi jogurta koja se pretežno sastoje od jogurta, ali također i od voćnog soka ili povrća“;
– razred 31.: „svježe voće“;
– razred 32.: „mineralne i gazirane vode; ostala bezalkoholna pića, osobito limunade, gazirana pića i kola pića; voćni sok, pića na bazi voća, povrtni sok i pića na bazi povrća; sirupi i drugi pripravci za pripremu pića“.
8 Drugi raniji žig na koji se pozivalo bio je njemački verbalni žig WeserGold, podnesen 26. studenoga 2002. i registriran 27. veljače 2003. pod brojem 30257995, za proizvode iz razreda 29., 31. i 32. koji odgovaraju, za svaki od tih razreda, sljedećem opisu:
– razred 29.: „konzervirano, sušeno i kuhano voće i povrće; želei, džemovi, kompoti; mliječni proizvodi, osobito pića na bazi jogurta koja se pretežno sastoje od jogurta, ali također i od voćnog soka ili povrća“;
– razred 31.: „svježe voće“;
– razred 32.: „mineralne i gazirane vode; ostala bezalkoholna pića, osobito limunade, gazirana pića i kola pića; voćni sok, pića na bazi voća, povrtni sok i pića na bazi povrća; sirupi i drugi pripravci za pripremu pića“.
9 Treći raniji žig na koji se pozivalo bio je međunarodni verbalni žig br. 801149 Wesergold, podnesen 13. ožujka 2003., koji je proizvodio učinke u Češkoj, Danskoj, Španjolskoj, Francuskoj, Italiji, Mađarskoj, Austriji, Poljskoj, Portugalu, Sloveniji, Švedskoj, Ujedinjenoj Kraljevini i zemljama Beneluksa, za proizvode iz razreda 29., 31. i 32. koji odgovaraju, za svaki od tih razreda, sljedećem opisu:
– razred 29.: „konzervirano, sušeno i kuhano voće i povrće; želei, džemovi, kompoti; mliječni proizvodi, osobito pića na bazi jogurta koja se pretežno sastoje od jogurta, ali također i od voćnog soka ili povrća“;
– razred 31.: „svježe voće“;
– razred 32.: „mineralne i gazirane vode; ostala bezalkoholna pića, osobito limunade, gazirana pića i kola pića; voćni sok, pića na bazi voća, povrtni sok i pića na bazi povrća; sirupi i drugi pripravci za pripremu pića“.
10 Četvrti raniji žig na koji se pozivalo bio je njemački verbalni žig WESERGOLD, podnesen 12. lipnja 1970. i registriran 16. veljače 1973. pod brojem 902472, produžen 13. lipnja 2000., za proizvode iz razreda 32. koji odgovaraju sljedećem opisu: „jabukovača, limunade, mineralne vode, pića od povrtnog soka, voćni sok“.
11 Peti raniji žig na koji se pozivalo bio je poljski verbalni žig WESERGOLD, podnesen 26. lipnja 1996. i registriran 11. svibnja 1999. pod brojem 161413, za proizvode iz razreda 32. koji odgovaraju sljedećem opisu: „mineralne i izvorske vode; stolne vode, bezalkoholna pića; voćni sokovi, voćni nektari, voćni sirupi, povrtni sokovi, povrtni nektari, osvježavajuća pića, pića na bazi voćnog soka, limunade, gazirana pića, mineralna pića, ledeni čajevi, mineralne aromatizirane vode, mineralne vode s dodatkom voćnog soka – sva spomenuta pića kao dijetetski pripravci za nemedicinske svrhe“.
12 U potporu prigovoru naveden je razlog iz članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 40/94 (koji je postao članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe br. 207/2009).
13 Dana 11. lipnja 2009. Odjel za prigovore usvojio je prigovor i odbio prijavu za registraciju žiga Zajednice. Radi ekonomičnosti postupka Odjel za prigovore ograničio je svoje ispitivanje prigovora na raniji verbalni žig Zajednice za koji nije bio zatražen dokaz o stvarnoj uporabi.
14 Intervenijent je 13. srpnja 2009. na temelju članaka 58. do 64. Uredbe br. 207/2009 podnio žalbu OHIM‑u protiv odluke Odjela za prigovore.
15 Odlukom od 24. ožujka 2010. (u daljnjem tekstu: pobijana odluka) prvo žalbeno vijeće OHIM‑a usvojilo je žalbu i ukinulo odluku Odjela za prigovore. Smatralo je da se relevantna javnost sastoji od šire javnosti Europske unije. Prema tom vijeću, proizvodi iz razreda 33. obuhvaćeni žigom za koji je podnesena prijava, to jest „jaka alkoholna pića, naročito viski“ nisu slični proizvodima iz razreda 29. i 31. obuhvaćenima ranijim žigovima (točke 20. i 21. pobijane odluke). Postoji nizak stupanj sličnosti između proizvoda iz razreda 33. obuhvaćenih žigom za koji je podnesena prijava i proizvoda iz razreda 32. obuhvaćenih ranijim žigovima (točke 22. do 28. pobijane odluke). Suprotstavljeni žigovi imaju srednji stupanj sličnosti u vizualnom (točka 33. pobijane odluke) i fonetskom (točka 34. pobijane odluke) pogledu, ali su konceptualno različiti (točke 35. do 37. pobijane odluke). U pogledu razlikovnoga karaktera ranijih žigova, žalbeno vijeće u biti je ocijenilo da je on nešto niži od prosjeka zbog postojanja riječi „gold“ koja ima slab razlikovni karakter (točke 38. do 40. pobijane odluke). Zaključno, navelo je da je na temelju razmatranja svih okolnosti slučaja u okviru ocjene vjerojatnosti dovođenja u zabludu došlo do zaključka da u odnosu na suprotstavljene žigove ona ne postoji (točke 41. do 47. pobijane odluke).
Postupak pred Općim sudom i Sudom
16 Tužitelj je 21. lipnja 2010. tajništvu Općeg suda podnio tužbu protiv pobijane odluke zbog povrede članka 8. stavka 1. točke (b), članka 64., druge rečenice članka 75. i, podredno, prve rečenice članka 75. Uredbe br. 207/2009.
17 Opći je sud na raspravi održanoj 27. lipnja 2012. saslušao izlaganja stranaka i njihove odgovore na pitanja koja im je usmeno postavio.
18 Presudom od 21. rujna 2012., Wesergold Getränkeindustrie/OHIM – Lidl Stiftung (WESTERN GOLD) (T‑278/10, Zb., u daljnjem tekstu: presuda Općeg suda, EU:T:2012:459) Opći je sud poništio pobijanu odluku i naložio OHIM‑u snošenje vlastitih troškova i onih tužitelja, dok je intervenijent snosio vlastite troškove.
19 Opći sud je tako odlučio nakon što je ispitao prvi tužbeni razlog, koji se temeljio na povredi članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009, a da nije zauzeo stajalište o ostala tri tužbena razloga koja je tužitelj istaknuo. Nakon što je u točki 58. svoje presude utvrdio da su suprotstavljeni znakovi s obzirom na postojanje znatnih konceptualnih razlika općenito različiti, unatoč svojim sličnostima u vizualnom i fonetskom pogledu, Opći sud je žalbenom vijeću u točkama 72., 82. i 83. spomenute presude prigovorio, kao prvo, da je smatralo da se tužitelj nije pozvao na razlikovni karakter stečen uporabom ranijih žigova, zatim, da je zbog takve pogreške propustilo ispitati potencijalno važan čimbenik u okviru opće ocjene postojanja vjerojatnosti dovođenja u zabludu u pogledu žiga za koji je podnesena prijava i ranijih žigova i, konačno, da je takvim propustom počinio bitnu povredu postupovnih odredbi zbog koje se pobijana odluka mora poništiti.
20 OHIM je 4. prosinca 2012. tajništvu Suda podnio žalbu protiv presude Općeg suda, kojom je od Suda zatražio da ukine tu presudu.
21 Sud je presudom od 23. siječnja 2014., OHIM/riha WeserGold Getränke (C‑558/12 P, Zb., u daljnjem tekstu: presuda povodom žalbe, EU:C:2014:22) ukinuo presudu Općeg suda.
22 Sud je utvrdio da je presuda Općeg suda zahvaćena pogreškom koja se tiče prava u odnosu na tumačenje članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009, s obzirom na to da je Opći sud pogrešno smatrao da je to što žalbeno vijeće nije provelo analizu razlikovnoga karaktera stečenog uporabom ranijih žigova moralo imati za posljedicu ništavost pobijane odluke. Sud je u točki 48. presude povodom žalbe presudio da ispitivanje tog čimbenika od strane žalbenog vijeća nije relevantno u svrhu ocjene postojanja vjerojatnosti dovođenja u zabludu u pogledu suprotstavljenih žigova, s obzirom na to da je Opći sud već prethodno utvrdio da su predmetni žigovi općenito različiti, tako da je bila isključena svaka vjerojatnost dovođenja u zabludu i eventualno postojanje razlikovnoga karaktera stečenog uporabom ranijih žigova ne može nadomjestiti nepostojanje sličnosti među tim žigovima.
23 Sud je u točki 61. presude povodom žalbe utvrdio:
„S obzirom na to da je Opći sud ispitao samo prvi od četiriju tužbenih razloga koja je u prilog svojoj tužbi iznio riha WeserGold Getränke, Sud smatra da stanje postupka ne dopušta da konačno odluči o sporu. Shodno tomu, predmet valja vratiti na ponovno odlučivanje Općem sudu.“
24 Slijedom presude povodom žalbe i sukladno članku 118. stavku 1. Poslovnika Općeg suda od 2. svibnja 1991., predmet je dodijeljen drugom vijeću Općeg suda.
Postupak i zahtjevi stranaka nakon vraćanja na ponovno odlučivanje
25 Stranke su bile pozvane iznijeti svoja očitovanja sukladno članku 119. stavku 1. Poslovnika od 2. svibnja 1991. Tužitelj, OHIM i intervenijent u predviđenim su rokovima, to jest 1. travnja te 8. i 14. svibnja 2014., podnijeli svoja očitovanja.
26 Tužitelj u svojim očitavanjima od Općeg suda zahtijeva da:
– poništi pobijanu odluku;
– naloži OHIM‑u ili intervenijentu snošenje troškova, uključujući one koji su nastali u postupku pred Sudom.
27 OHIM i intervenijent u svojim očitovanjima od Općeg suda zahtijevaju da:
– odbije tužbu;
– naloži tužitelju snošenje troškova koji su nastali u postupku pred Općim sudom (T‑278/10 i T‑278/10 RENV) kao i onih koji su nastali u postupku pred Sudom (C‑558/12 P).
Pravo
28 Tužitelj u prilog svojoj tužbi ističe četiri tužbena razloga koja se temelje na povredi, kao prvo, članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009, kao drugo, njezina članka 64., kao treće, druge rečenice njezina članka 75. i, kao četvrto, prve rečenice njezina članka 75.
Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009
29 Tužitelj iz presude povodom žalbe zaključuje da se argument utemeljen na razlikovnom karakteru stečenom uporabom i utjecaj tog razlikovnoga karaktera trebaju ocijeniti u okviru ispitivanja vizualnih, fonetskih i konceptualnih sličnosti suprotstavljenih znakova, tako da je na Općem sudu da provede takvo ispitivanje, razmatrajući razlikovni karakter stečen uporabom ranijih žigova, i da odluči o tužbi u cijelosti, koja obuhvaća četiri tužbena razloga, pri čemu on nije ni na koji način vezan presudom Općeg suda.
30 U tom smislu, tužitelj najprije ističe da suprotstavljeni znakovi imaju srednji stupanj sličnosti, što su utvrdili i žalbeno vijeće i Opći sud u svojoj presudi. Nadalje, tužitelj smatra da postojanje konceptualne različitosti između dvaju znakova ne može neutralizirati vizualne i fonetske sličnosti koje su utvrđene. Naposljetku, tužitelj dovodi u pitanje ispitivanje u vezi sa sličnošću predmetnih proizvoda i analizu postojanja vjerojatnosti dovođenja u zabludu i razlikovnog karaktera ranijih žigova.
31 U tom pogledu treba utvrditi da iz samog sadržaja presude Općeg suda slijedi da je taj sud – kao što to pravilno ističu i OHIM i intervenijent – u točki 58. svoje presude došao do zaključka da su „znakovi općenito različiti, unatoč svojim sličnostima u vizualnom i fonetskom pogledu“.
32 Osim toga, iz presude povodom žalbe proizlazi da je Sud ukinuo presudu Općeg suda samo zato što je taj sud, bez obzira na to što među suprotstavljenim znakovima ne postoji sličnost, žalbenom vijeću prigovorio da nije ispitalo postojanje razlikovnoga karaktera stečenog uporabom ranijih žigova, iako je, s obzirom na to da su žigovi općenito različiti, bila isključena svaka vjerojatnost dovođenja u zabludu. Slijedi da kriterij postojanja razlikovnoga karaktera stečenog uporabom ranijih žigova treba razmotriti samo ako se prethodno utvrdi sličnost između spomenutih znakova i sličnost između predmetnih proizvoda i usluga, i to samo u okviru ispitivanja postojanja vjerojatnosti dovođenja u zabludu.
33 Naime, u točkama 48. do 50. presude povodom žalbe navedeno je kako slijedi:
„ 48. Smatrajući kako činjenica da žalbeno vijeće nije provelo analizu razlikovnoga karaktera stečenog uporabom ranijih žigova povlači za sobom ništavost sporne odluke, Opći sud zahtijevao je od žalbenog vijeća da ispita nevažan čimbenik u ocjeni vjerojatnosti dovođenja u zabludu u pogledu suprotstavljenih žigova u smislu članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009. S obzirom na to da je već prije utvrdio da su predmetni žigovi općenito različiti, nije postojala vjerojatnost dovođenja u zabludu i eventualno postojanje razlikovnoga karaktera stečenog uporabom ranijih žigova nije moglo nadomjestiti nepostojanje sličnosti među tim žigovima.
49. U takvim okolnostima OHIM ispravno tvrdi da pobijana presuda sadrži pogrešku u pravu pri tumačenju članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009.
50. Iz svega navedenog proizlazi, a da nije potrebno ispitati druga dva žalbena razloga, da pobijanu presudu treba ukinuti, s obzirom na to da je u njoj Opći sud smatrao da je žalbeno vijeće trebalo ispitati razlikovni karakter stečen uporabom ranijih žigova i da je zbog toga poništio spornu odluku, dok je sam prije toga utvrdio da suprotstavljeni žigovi nisu slični.“
34 Budući da je Opći sud utvrdio da suprotstavljeni znakovi nisu slični i da stoga jedna od pretpostavki primjene članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009 nije ispunjena, svaka vjerojatnost dovođenja u zabludu bila je isključena, kao što to proizlazi iz točke 48. presude povodom žalbe.
35 Tužitelj stoga ne može pobijati, kao što pokušava učiniti, analizu sličnosti između suprotstavljenih znakova koju je Opći sud obavio u svojoj presudi ni rezultat do kojeg je on došao, a koji ni na koji način nisu bili dovedeni u pitanje u presudi povodom žalbe.
36 Naime, iako se u izreci presude povodom žalbe proglašava i presuđuje da se presuda Općeg suda ukida bez navođenja dosega tog ukidanja, to ne mijenja činjenicu da se izreka presude povodom žalbe mora tumačiti u vezi s obrazloženjem iz te presude.
37 Prema ustaljenoj sudskoj praksi, kako bi postupila u skladu s presudom i u potpunosti je provela, institucija je dužna poštovati ne samo izreku presude već i obrazloženje koje je do nje dovelo i koje predstavlja njezinu nužnu potporu, u smislu da je neophodno za određivanje točnog značenja onoga što je odlučeno u izreci. Naime, tim se obrazloženjem, s jedne strane, točno određuje odredba koja se smatra nezakonitom i, s druge strane, iznose točni razlozi nezakonitosti utvrđene u izreci te ih institucija o kojoj je riječ mora uzeti u obzir prilikom nadomještanja poništenog akta (presuda od 26. travnja 1998., Asteris i dr./Komisija, 97/86, 99/86, 193/86 i 215/86, Zb., EU:C:1988:199, t. 27.; vidjeti također u tom smislu presude od 15. svibnja 1997., TWD/Komisija, C‑355/95 P, Zb, EU:C:1997:241, t. 21. i od 7. listopada 1999., Irish Sugar/Komisija, T 228/97, Zb., EU:T:1999:246, t. 17.).
38 Valja podsjetiti da je Sud u točki 50. presude povodom žalbe pojasnio da „pobijanu presudu treba ukinuti, s obzirom na to da je u njoj Opći sud smatrao da je žalbeno vijeće trebalo ispitati razlikovni karakter stečen uporabom ranijih žigova i da je zbog toga poništio spornu odluku, iako je prije toga utvrdio da suprotstavljeni žigovi nisu slični“, što znači da Sud nije namjeravao dovesti u pitanje činjenična utvrđenja Općeg suda u vezi s analizom sličnosti između suprotstavljenih znakova, a koja je Sud uzeo kao polazišnu točku svojeg rasuđivanja.
39 Budući da se taj razlog za ukidanje ne odnosi na spomenuta činjenična utvrđenja, ispitivanje prvog tužbenog razloga je dakle okončano zaključkom da je ispitivanje razlikovnoga karaktera stečenog uporabom ranijih žigova bilo bespredmetno, s obzirom na to da su suprotstavljeni znakovi različiti.
40 To je bilo potvrđeno i u točki 48. presude povodom žalbe u kojoj je Sud istaknuo da „[s] obzirom na to da je [Opći sud] već prije utvrdio da su predmetni žigovi općenito različiti, nije postojala vjerojatnost dovođenja u zabludu i eventualno postojanje razlikovnoga karaktera stečenog uporabom ranijih žigova nije moglo nadomjestiti nepostojanje sličnosti među tim žigovima“.
41 Međutim, tužitelj je u okviru postupka pred Sudom osporio analizu sličnosti suprotstavljenih znakova i osobito njihove razlike koje je utvrdio Opći sud, kao što proizlazi iz točke 38. presude povodom žalbe, u kojoj je Sud naveo da je tužitelj smatrao da prvi žalbeni razlog nije osnovan „jer je ocjena Općeg suda o nepostojanju sličnosti između predmetnih žigova privremeni zaključak koji tek treba [preispitati s obzirom na pitanje] razlikovnoga karaktera ranijih žigova“.
42 Usvajanjem stajališta koje je zagovarao tužitelj i ukidanjem presude Općeg suda uz obrazloženje da nepostojanje sličnosti između suprotstavljenih žigova ima nužno za posljedicu nepostojanje vjerojatnosti dovođenja u zabludu, Sud je želio održati – implicitno, međutim nužno – analizu Općeg suda, u skladu s kojom su spomenuti znakovi različiti.
43 Osim toga, dovođenje u pitanje analize sličnosti suprotstavljenih znakova u ovoj fazi, a da Sud nije istaknuo nikakvu pogrešku Općeg suda u vezi s tim, značilo bi, s jedne strane, da bi drugo vijeće Općeg suda postalo žalbena instanca u odnosu na njegovo prvo vijeće i, s druge strane, da bi presudi povodom žalbe bio oduzet njezin obvezujući učinak, s obzirom na to da ukidanje ne može imati širi opseg od onoga kako ga je utvrdio Sud i omogućiti preispitivanje činjeničnog stanja, što bi prouzročilo bespredmetnost obrazloženja na kojem se temelji presuda povodom žalbe.
44 Iz presude povodom žalbe stoga slijedi da Opći sud u okviru ovog postupka mora, kao što proizlazi iz točke 61. presude povodom žalbe, ispitati drugi do četvrtog tužbenog razloga koji su pred njim istaknuti u prvom postupku.
45 Slijedom navedenoga, prvi tužbeni razlog treba odbiti.
Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 64. Uredbe br. 207/2009
46 Tužitelj žalbenom vijeću u biti prigovara da je povrijedilo članak 64. Uredbe br. 207/2009 jer je vjerojatnost dovođenja u zabludu ispitalo samo s obzirom na žig Zajednice registriran pod brojem 2994739. Smatra da je s obzirom na to da je Odjel za prigovore smatrao da postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu u pogledu žiga Zajednice i žiga za koji je podnesena prijava i da je žalbeno vijeće naprotiv smatralo da ne postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu, to vijeće trebalo ili vratiti predmet Odjelu za prigovore na ponovno odlučivanje ili ispitati postojanje vjerojatnosti dovođenja u zabludu s obzirom na sve ranije žigove, ali nije smjelo – što je napravilo – utvrditi da ne postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu a da nije ocijenilo tu vjerojatnost s obzirom na sve ranije žigove, nego samo s obzirom na raniji žig Zajednice.
47 U tom smislu, iz točke 16. pobijane odluke slijedi da se žalbeno vijeće pozvalo na „ranije žigove“ i „uobičajene potrošače Europske unije“, uzimajući u obzir činjenicu da su raniji žigovi bili, kao prvo, žig Zajednice i njemački žig (WeserGold, vidjeti točke 7. i 8. ove presude), kao drugo, međunarodni žig s učincima u Republici Češkoj, Danskoj, Španjolskoj, Francuskoj, Italiji, Mađarskoj, Austriji, Poljskoj, Portugalu, Sloveniji, Švedskoj, Ujedinjenoj Kraljevini i zemljama Beneluksa (Wesergold, vidjeti točku 9. ove presude) i, kao treće, njemački i poljski žig (WESERGOLD, vidjeti točke 10. i 11. ove presude).
48 U točki 23. pobijane presude žalbeno vijeće se pozvalo, s jedne strane, na njemačke potrošače i, s druge strane, na potrošače drugih država članica.
49 Žalbeno vijeće je analizom suprotstavljenih znakova obuhvatilo sve ranije žigove, čime je naglasilo činjenicu da se ispitivanje odnosilo na te žigove, a ne samo na raniji žig Zajednice, iako se poziva na raniji žig, a ne na ranije žigove.
50 Naime, točka 31. pobijane odluke glasi kako slijedi:
„Raniji žig kao i žig za koji je podnesena prijava verbalni su žigovi. Raniji žig sastoji se od jedne riječi koja sadržava devet slova napisanih nekad velikim slovima, a nekad malim, ili pak velikim slovima unutar riječi, odnosno ‚WeserGold‘, ,Wesergold‘ i ‚WESERGOLD‘.“
51 U tim okolnostima žalbeno vijeće koristi izraz „raniji žig“ u svrhu određivanja svih ranijih žigova jer to proizlazi iz utvrđenja iz točke 32. pobijane odluke, koje uostalom valja potvrditi, prema kojem „naizmjenično korištenje malih i velikih slova (unutar riječi) ne utječe na usporedbu znakova, s obzirom na to da Opći sud načelno smatra da je verbalni žig kombinacija slova ili riječi napisanih tiskanim slovima u običnom fontu, bez posebnog grafičkog elementa“.
52 Konačno, iz samog sadržaja točaka 33., 36., 39. i 40. pobijane odluke slijedi da se žalbeno vijeće zapravo pozivalo na „ranije žigove“, a ne samo na žig Zajednice, pri čemu je u točki 45. te odluke ponovno navelo da je u predmetnom slučaju riječ o žigovima WESTERN GOLD i WeserGold, WESERGOLD ili Wesergold.
53 Iz svega prethodnoga slijedi da drugi tužbeni razlog treba u svakom slučaju odbiti.
Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi druge rečenice članka 75. Uredbe br. 207/2009
54 Kao prvo, tužitelj u biti žalbenom vijeću prigovara da ga nije prethodno obavijestilo o tome da namjerava donijeti odluku o svim ranijim žigovima na kojima je također bio utemeljen prigovor protiv žiga za koji je podnesena prijava.
55 Najprije valja utvrditi da je taj tužbeni razlog, prema kojem tužitelj nije bio obaviješten o tome da će žalbeno vijeće svoju odluku utemeljiti na svim ranijim žigovima, proturječan drugom tužbenom razlogu, prema kojem ispitivanje vjerojatnosti dovođenja u zabludu nije trebalo biti provedeno samo s obzirom na raniji žig Zajednice.
56 Kada je tužitelju na raspravi bilo postavljeno pitanje o tom proturječju, on međutim nije Općem sudu pružio pojašnjenja o povezanosti tih dvaju tužbenih razloga kao ni o njihovoj dosljednosti.
57 Bez obzira na to, treba istaknuti da iz sudske prakse proizlazi da postoji funkcionalni kontinuitet između različitih odjela OHIM‑a, odnosno između ispitivača, Odjela za prigovore, Uprave za upravljanje žigovima i pravne poslove i odjelâ za poništaje, s jedne strane, i žalbenih vijeća, s druge strane (vidjeti presudu od 13. ožujka 2007., OHIM/Kaul, C‑29/05 P, Zb., EU:C:2007:162, t. 30. i navedenu sudsku praksu).
58 Upravo iz tog funkcionalnoga kontinuiteta između različitih instanci OHIM‑a proizlazi da u okviru preispitivanja prvostupanjskih odluka OHIM‑a koje su žalbena vijeća obvezna provoditi, ona moraju svoju odluku temeljiti na svim činjeničnim i pravnim elementima koje su stranke iznijele u prvostupanjskom postupku ili žalbenom postupku (presuda od 11. srpnja 2006., Caviar Anzali/OHIM – Novomarket (Asetra), T‑252/04, Zb., EU:T:2006:199, t. 31.). Općenitije, kao što je to Sud presudio u presudi OHIM/Kaul, točka 57. supra (EU:C:2007:162, t. 56. i 57.), iz članka 64. stavka 1. Uredbe br. 207/2009, u skladu s kojim nakon ispitivanja osnovanosti žalbe žalbeno vijeće odlučuje o njoj, pri čemu ono može „odlučiti o žalbi u okviru nadležnosti odjela čija je odluka predmet žalbe“, proizlazi da žalbeno vijeće povodom žalbe koja mu je podnesena mora ponovno u cijelosti ispitati pravnu i činjeničnu osnovanost predmeta u kojem postupa (presuda od 28. travnja 2010., Claro/OHIM – Telefónica (Claro), T‑225/09, EU:T:2010:169, t. 30. i 31.).
59 Slijedi da su sva pitanja koja je morala razmotriti niža instanca OHIM‑a u svojoj odluci protiv koje je podnesena žalba žalbenom vijeću dio pravnog i činjeničnog okvira predmeta koji to vijeće razmatra, koje svoju odluku temelji uzimajući u obzir sve te elemente i stoga je nadležno za njihovo ispitivanje. Budući da je pitanje sličnosti ranijih žigova trebalo nužno biti ispitano kako bi se utvrdilo postoji li vjerojatnost dovođenja u zabludu i da su stranke podnijele svoja očitovanja Odjelu za prigovore, žalbeno vijeće bilo ga je nadležno, na temelju funkcionalnoga kontinuiteta između različitih instanci OHIM‑a, ponovno ispitati u svojoj odluci i, ako je to potrebno, donijeti u vezi s njim drukčiji zaključak od onoga koji je donio Odjel za prigovore. Stoga, iako je Odjel za prigovore samo na temelju ranijeg žiga Zajednice utvrdio postojanje vjerojatnosti dovođenja u zabludu, iz funkcionalnoga kontinuiteta proizlazi da je na žalbenom vijeću da ispita, kao što je učinilo, sve ranije žigove s obzirom na to da je odstupilo od odluke Odjela za prigovore i smatralo da ne postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu u pogledu suprotstavljenih znakova.
60 Osim toga, treba utvrditi da iz članka 75. Uredbe br. 207/2009 nikako ne proizlazi da je žalbeno vijeće dužno od stranaka zatražiti njihova očitovanja o postojanju vjerojatnosti dovođenja u zabludu u pogledu više ranijih žigova kada, kao u predmetnom slučaju, žalbeno vijeće svoje ispitivanje vjerojatnosti dovođenja u zabludu temelji na ranijim žigovima koje Odjel za prigovore nije uzeo u obzir, ali koji su valjano istaknuti u prilog spomenutom prigovoru. U tom je pogledu nesporno da se tužitelj u prigovoru od 14. ožujka 2007. pozvao na sve ranije žigove spomenute u točkama 7. do 11. ove presude i da se u obrazloženju prigovora podnesenoga 26. rujna 2008. izričito pozvao na vjerojatnost dovođenja u zabludu u pogledu ranijih žigova i žiga za koji je podnesena prijava (vidjeti u tom smislu presudu od 15. siječnja 2013., Lidl Stiftung/OHIM – Lactimilk (BELLRAM), T‑237/11, Zb., EU:T:2013:11, t. 27.).
61 Stoga je potrebno utvrditi da je tužitelj bio u mogućnosti iznijeti svoje argumente o postojanju vjerojatnosti dovođenja u zabludu u pogledu žiga za koji je podnesena prijava i svih ranijih žigova pred Odjelom za prigovore i pred žalbenim vijećem, ali je odlučio da neće iznijeti posebne argumente u odnosu na svaki raniji žig, oslonivši se općenito i bez razlikovanja na ranije žigove WESERGOLD (točka 1. njegova prigovora od 26. rujna 2008.), Wesergold (točka 3. spomenutog prigovora) ili WeserGold (točka 8. istog prigovora). Naime, nesporno je da je u okviru intervenijentove žalbe protiv odluke Odjela za prigovore tužitelj dopisom od 22. prosinca 2009. iznio argumente u vezi s nepostojanjem vjerojatnosti zablude u pogledu ranijih žigova i žiga za koji je podnesena prijava, pojašnjavajući da je više ranijih žigova na koje se poziva zajednička riječ „wesergold“ čija su slova „w“ i „g“ napisana velikim slovima. Budući da se prigovor temeljio na svim ranijim žigovima spomenutima u točkama 7. do 11. ove presude i da je sukladno članku 64. stavku 1. Uredbe br. 207/2009 žalbeno vijeće ovlašteno ispitati vjerojatnost dovođenja u zabludu u pogledu žiga za koji je podnesena prijava i svih ranijih žigova, na tužitelju je da sukladno članku 76. stavku 1. Uredbe br. 207/2009 u okviru žalbenog postupka pred žalbenim vijećem posebno iznese očitovanja u vezi sa svakim spomenutim ranijim žigom, ako je to bilo opravdano. Tužitelj stoga ne može valjano tvrditi da nije mogao predvidjeti da će žalbeno vijeće svoje ispitivanje vjerojatnosti dovođenja u zabludu utemeljiti na svim ranijim žigovima (vidjeti u tom smislu presudu BELLRAM, točka 60. supra, EU:T:2013:11, t. 28.).
62 Iz razmatranja navedenih u točkama 60. do 61. ove presude proizlazi da žalbeno vijeće nije povrijedilo tužiteljevo pravo na saslušanje time što ga nije izričito pozvalo da iznese svoja očitovanja o ranijim žigovima koji nisu žig Zajednice.
63 Slijedi da u djelu u kojem tužitelj dovodi u pitanje ovlast žalbenog vijeća spomenutu u točki 61. ove presude ovaj tužbeni razlog nije osnovan i treba ga odbiti.
64 Kao drugo, tužitelj žalbenom vijeću prigovara da je povrijedilo njegovo pravo na saslušanje u pogledu pitanja navodnoga razlikovnoga karaktera stečenog uporabom ranijih žigova.
65 U tom pogledu dovoljno je utvrditi da je taj prigovor bespredmetan jer čak i ako je, što nije slučaj, žalbeno vijeće trebalo prethodno obavijestiti tužitelja o njegovu pravu da podnese očitovanja, ta pogreška u svakom slučaju ne bi imala za posljedicu poništenje pobijane odluke, s obzirom na to da iz točke 50. presude povodom žalbe proizlazi da u nedostatku sličnosti između suprotstavljenih znakova pitanje razlikovnoga karaktera stečenog uporabom ranijih žigova nije relevantno.
66 Iz svega prethodno navedenog proizlazi da treći tužbeni razlog treba odbiti.
Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi prve rečenice članka 75. Uredbe br. 207/2009
67 Tužitelj žalbenom vijeću prigovara da je povrijedilo prvu rečenicu članka 75. Uredbe br. 207/2009 jer je „ukratko“ obrazložilo pobijanu odluku u odnosu na ranije žigove različite od žiga Zajednice.
68 U tom pogledu treba podsjetiti da sukladno prvoj rečenici članka 75. Uredbe br. 207/2009 odluke OHIM‑a moraju biti obrazložene. Prema sudskoj praksi ta obveza istog je opsega kao i ona sadržana u članku 296. stavku 2. UFEU‑a, a njezin je cilj omogućiti, s jedne strane, zainteresiranim osobama da saznaju razloge za donesenu mjeru kako bi mogle zaštititi svoja prava te, s druge strane, sudu da provode nadzor nad zakonitošću odluke (presude od 6. rujna 2012., Storck/OHIM, C‑96/11 P, EU:C:2012:537, t. 86. i od 15. srpnja 2014., Łaszkiewicz/OHIM – Cables y Eslingas (PROTEKT), T‑18/13, EU:T:2014:666, t. 71.).
69 Osim toga, od žalbenih vijeća ne može se zahtijevati da sastave osvrt koji bi iscrpno i po svim točkama pratio argumentaciju koju su stranke iznijele u postupku pred tim vijećima. Obrazloženje stoga može biti implicitno pod uvjetom da se njime zainteresiranim osobama omogućava da saznaju razloge zbog kojih je žalbeno vijeće donijelo odluku i nadležnom sudu da raspolaže s dovoljno informacija da provede svoj nadzor (presude od 21. listopada 2004., KWS Saat/OHIM, C‑447/02 P, Zb., EU:C:2004:649, t. 65.; od 16. rujna 2009., Alber/OHIM (drška), T‑391/07, EU:T:2009:336, t. 74. i PROTEKT, točka 68. supra, EU:T:2014:666, t. 72.).
70 Nadalje, treba istaknuti da žalbeno vijeće nije obvezno zauzeti stajalište o svim argumentima stranaka. Dovoljno je da iznese činjenice i pravna razmatranja koja su od temeljne važnosti u strukturi odluke (vidjeti u tom smislu presudu od 11. siječnja 2007., Technische Glaswerke Ilmenau/Komisija, C‑404/04 P, EU:C:2007:6, t. 30.). Slijedi da se samo na temelju okolnosti da žalbeno vijeće nije ponovno navelo sve argumente stranke ili nije odgovorilo na svaki od tih argumenata ne može zaključiti da ih je ono odbilo uzeti u obzir (presude od 9. prosinca 2010., Tresplain Investments/OHIM – Hoo Hing (Golden Elephant Brand), T‑303/08, Zb., EU:T:2010:505, t. 46. i PROTEKT, točka 68. supra, EU:T:2014:666, t. 73.)
71 U tom pogledu iz pobijane odluke proizlazi da je žalbeno vijeće dovoljno obrazložilo uzimanje u obzir svih ranijih žigova u svrhu ispitivanja vjerojatnosti dovođenja u zabludu.
72 Iz točke 16. pobijane odluke jasno je da je žalbeno vijeće uzelo u obzir sve ranije žigove, s obzirom na to da se u jednom dijelu rečenice navodi „poput ranijih žigova“. Žalbeno vijeće zatim u točkama 31. i 45. spomenute odluke spominje sve ranije žigove, „odnosno ‚WeserGold‘, ‚Wesergold‘ i ‚WESERGOLD‘“. Naposljetku, žalbeno vijeće je, navodeći u točki 32. pobijane odluke sudsku praksu Općeg suda u vezi s verbalnim žigovima, u skladu s kojom razlike koje proizlaze iz kombinacije slova ili riječi napisanih tiskanim slovima u običnom fontu, bez grafičkog elementa, nemaju nikakvog učinka, valjano obrazložilo svoju odluku u kojoj je uzelo u obzir sve ranije žigove.
73 Iz svega prethodno navedenoga slijedi da četvrti tužbeni razlog kao i tužbu u cijelosti treba odbiti.
Troškovi
74 Sud je u presudi povodom žalbe, točka 23. ove presude, utvrdio da će naknadno odlučiti o troškovima. Opći sud stoga mora u ovoj presudi odlučiti o svim troškovima različitih postupaka, u skladu s člankom 219. Poslovnika Općeg suda.
75 U skladu s člankom 134. stavkom 1. Poslovnika, svakoj stranci koja ne uspije u postupku nalaže se snošenje troškova, ako je postavljen takav zahtjev. Budući da tužitelj nije uspio ni u jednoj točki svojeg zahtjeva, valja mu naložiti snošenje troškova OHIM‑a i intervenijenta u postupcima pred Općim sudom i Sudom, sukladno njihovom zahtjevu.
Slijedom navedenoga,
OPĆI SUD (drugo vijeće)
proglašava i presuđuje:
1. Tužba se odbija.
2. Nalaže se društvu riha WeserGold Getränke GmbH & Co. KG snošenje vlastitih troškova kao i troškova Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) te društva Lidl Stiftung & Co. KG u postupcima pred Općim sudom i Sudom.
Martins Ribeiro | Gervasoni | Madise |
Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 24. studenoga 2015.
Potpisi