Spojeni predmeti T‑208/11 i T‑508/11

Liberation Tigers of Tamil Eelam (LTTE)

protiv

Vijeća Europske unije

„Zajednička vanjska i sigurnosna politika – Mjere ograničavanja protiv određenih osoba i subjekata s ciljem borbe protiv terorizma – Zamrzavanje financijskih sredstava – Primjenjivost Uredbe (EZ) br. 2580/2001 na situacije oružanog sukoba – Mogućnost da se tijelo treće države smatra nadležnim tijelom u smislu Zajedničkog stajališta 2001/931/ZVSP – Činjenična osnova odluka o zamrzavanju financijskih sredstava – Pozivanje na teroristička djela – Nužnost odluke nadležnog tijela u smislu Zajedničkog stajališta 2001/931“ 

Sažetak – Presuda Općeg suda (šesto prošireno vijeće) od 16. listopada 2014.

1.      Zajednička vanjska i sigurnosna politika – Posebne mjere ograničavanja protiv određenih osoba i subjekata u okviru borbe protiv terorizma – Zamrzavanje financijskih sredstava –Uredba br. 2580/2001 – Područje primjene – Oružani sukob u smislu međunarodnog humanitarnog prava – Uključenost

(Zajedničko stajalište Vijeća 2001/931; Uredba Vijeća br. 2580/2001)

2.      Zajednička vanjska i sigurnosna politika – Posebne mjere ograničavanja protiv određenih osoba i subjekata u okviru borbe protiv terorizma – Odluka o zamrzavanju financijskih sredstava – Donošenje ili zadržavanje na temelju nacionalne odluke o pokretanju istraga ili postupaka – Tijelo nadležno za donošenje te nacionalne odluke – Pojam – Upravno tijelo – Uključenost – Pretpostavke

(Zajedničko stajalište Vijeća 2001/931, čl. 1. st. 4.)

3.      Zajednička vanjska i sigurnosna politika – Posebne mjere ograničavanja protiv određenih osoba i subjekata u okviru borbe protiv terorizma – Odluka o zamrzavanju financijskih sredstava – Donošenje ili zadržavanje na temelju nacionalne odluke o pokretanju istraga ili postupaka – Nepostojanje obveze donošenja nacionalne odluke koja ulazi u okvir kaznenog postupka stricto sensu – Pretpostavke

(Zajedničko stajalište Vijeća 2001/931, čl. 1. st. 4.)

4.      Zajednička vanjska i sigurnosna politika – Posebne mjere ograničavanja protiv određenih osoba i subjekata u okviru borbe protiv terorizma – Odluka o zamrzavanju financijskih sredstava – Donošenje ili zadržavanje na temelju nacionalne odluke o pokretanju istraga ili postupaka – Obveza lojalne suradnje – Neprimjenjivost u odnosima između Unije i trećih zemalja – Nepostojanje utjecaja na kvalifikaciju tijela treće države kao nadležnih tijela

(čl. 4. st. 3. UFEU‑a; Zajedničko stajalište Vijeća 2001/931, čl. 1. st. 4.; Uredba Vijeća br. 2580/2001, čl. 2. st. 3.)

5.      Zajednička vanjska i sigurnosna politika – Posebne mjere ograničavanja protiv određenih osoba i subjekata u okviru borbe protiv terorizma – Odluka o zamrzavanju financijskih sredstava – Donošenje ili zadržavanje na temelju nacionalne odluke o pokretanju istraga ili postupaka – Tijelo nadležno za donošenje te nacionalne odluke – Tijelo treće države – Dopuštenost – Pretpostavke – Provjera od strane Vijeća postojanja propisa koji ispunjava pretpostavke koje su utvrdila nadležna tijela u smislu Zajedničkog stajališta 2001/931

(Zajedničko stajalište Vijeća 2001/931, čl. 1. st. 4.)

6.      Akti institucija – Obrazloženje – Obveza – Opseg – Odluka o zamrzavanju financijskih sredstava protiv određenih osoba i subjekata osumnjičenih za terorističke aktivnosti – Odluka koja se odnosi na osobu ili subjekt koji su u prošlosti počinili teroristička djela – Minimalni zahtjevi – Činjenična osnova odluke koja mora počivati na konkretno ispitanim elementima usvojenima u odlukama nadležnih nacionalnih tijela

(Zajedničko stajalište Vijeća 2001/931)

7.      Zajednička vanjska i sigurnosna politika – Posebne mjere ograničavanja protiv određenih osoba i subjekata u okviru borbe protiv terorizma – Odluka o zamrzavanju financijskih sredstava – Donošenje ili zadržavanje na temelju nacionalne odluke o pokretanju istraga ili postupaka – Preispitivanje u svrhu opravdanja zadržavanja na popisu za zamrzavanje financijskih sredstava – Obveza obrazlaganja za Vijeće – Opseg

(Zajedničko stajalište Vijeća 2001/931, čl. 1. st. 4.; Uredba Vijeća br. 2580/2001)

8.      Zajednička vanjska i sigurnosna politika – Posebne mjere ograničavanja protiv određenih osoba i subjekata u okviru borbe protiv terorizma – Odluka o zamrzavanju financijskih sredstava – Donošenje ili zadržavanje na temelju nacionalne odluke o pokretanju istraga ili postupaka – Preispitivanje u svrhu opravdanja zadržavanja na popisu za zamrzavanje financijskih sredstava – Suradnja između Vijeća i nadležnih tijela – Opseg

(Zajedničko stajalište Vijeća 2001/931, čl. 1. st. 4.; Uredba Vijeća br. 2580/2001)

9.      Zajednička vanjska i sigurnosna politika – Posebne mjere ograničavanja protiv određenih osoba i subjekata u okviru borbe protiv terorizma – Odluka o zamrzavanju financijskih sredstava – Osobe ili subjekti koji su u prošlosti počinili teroristička djela – Uključenost – Pretpostavke

(Zajedničko stajalište Vijeća 2001/931; Uredba Vijeća br. 2580/2001)

10.    Tužba za poništenje – Presuda o poništenju – Učinci – Ograničavanje od strane Suda – Mjere ograničavanja protiv određenih osoba i subjekata u okviru borbe protiv terorizma – Nastupanje učinaka odluke o poništenju uredbe od isteka roka za žalbu ili od njezina odbijanja – Primjena tog roka na nastupanje učinaka poništenja odluke

(čl. 264. st. 2. UFEU‑a; Statut Suda, čl. 56. st. 1. i čl. 60. st. 2.; Provedbena uredba br. 790/2014)

1.      Primjenjivost međunarodnog humanitarnog prava na situaciju oružanog sukoba i na djela počinjena u tom okviru ne znači neprimjenjivost propisa o terorizmu na ta djela.

Kao prvo, postojanje oružanog sukoba u smislu međunarodnog humanitarnog prava ne isključuje primjenu odredaba prava Unije o terorizmu na eventualna teroristička djela počinjena u tom okviru. Naime, s jedne strane, Zajedničko stajalište 2001/931 o primjeni posebnih mjera u borbi protiv terorizma ne pravi razliku glede svojeg područja primjene prema tome je li predmetno djelo počinjeno u okviru oružanog sukoba u smislu međunarodnog humanitarnog prava ili nije. S druge strane, ciljevi Unije i njezinih država članica su borba protiv terorizma u bilo kojem obliku, u skladu s ciljevima važećeg međunarodnog prava.

Kao drugo, počinjenje terorističkih djela od strana koje sudjeluju u oružanom sukobu kao takvo izričito je predviđeno i osuđeno međunarodnim humanitarnim pravom. Usto postojanje oružanog sukoba u smislu međunarodnog humanitarnog prava ne isključuje, u slučaju terorističkog djela počinjenog u okviru tog sukoba, primjenu, osim odredaba tog humanitarnog prava o povredama ratnog prava, odredaba međunarodnog prava koje se posebno odnose na terorizam.

(t. 56.‑58., 62., 63.)

2.      Čak i ako članak 1. stavak 4. drugi podstavak Zajedničkog stajališta 2001/931 o primjeni posebnih mjera u borbi protiv terorizma daje prednost odlukama pravosudnih tijela, on ni na koji način ne isključuje uzimanje u obzir odluka upravnih tijela ako, s jedne strane, ta tijela u nacionalnom pravu doista imaju ovlast za donošenje restriktivnih odluka protiv skupina uključenih u terorizam i, s druge strane, ako se ta tijela, iako samo upravna, mogu smatrati „ekvivalentnima“ pravosudnim tijelima.

(t. 107.)

3.      Zajedničko stajalište 2001/931 o primjeni posebnih mjera u borbi protiv terorizma ne zahtijeva da odluka nadležnog tijela bude donesena u okviru kaznenog postupka stricto sensu, iako je to najčešće slučaj. Međutim, s obzirom na ciljeve koje slijedi Zajedničko stajalište 2001/931, u okviru provedbe Rezolucije 1373 (2001) Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, predmetni nacionalni postupak ipak za predmet mora imati borbu protiv terorizma u najširem smislu.

Nadalje, kako bi se Vijeće moglo na nju valjano pozvati, odluka o „pokretanju istrage i kaznenog progona“ u smislu članka 1. stavka 4. Zajedničkog stajališta 2001/931 mora biti donesena u okviru nacionalnog postupka čiji je neposredni i glavni cilj određivanje preventivne ili represivne mjere protiv dotičnih osoba, skupina ili subjekata u vezi s borbom protiv terorizma i zbog uključenosti u terorizam.

(t. 113., 114.)

4.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 132.‑136.)

5.      Ne može se isključiti da se tijelo treće države može smatrati nadležnim tijelom u smislu Zajedničkog stajališta 2001/931 o primjeni posebnih mjera u borbi protiv terorizma. Na Vijeću je, međutim, prije nego što se temelji na odluci tijela treće države, da pažljivo provjeri osigurava li relevantno zakonodavstvo te države zaštitu prava na obranu i prava na djelotvornu sudsku zaštitu ekvivalentnu onoj koja se jamči na razini Unije. Osim toga, ne smiju postojati dokazi koji pokazuju da treća država u praksi ne poštuje to zakonodavstvo. Naime, u tom slučaju postojanje zakonodavstva koje formalno odgovara gore navedenim uvjetima ne omogućuje, međutim, zaključak da je odluku donijelo nadležno tijelo u smislu Zajedničkog stajališta 2001/931.

Bez ekvivalentnosti između razine zaštite koju jamči treća država i one koja se jamči na razini Unije priznavanje svojstva nadležnog tijela u smislu Zajedničkog stajališta 2001/931 nacionalnom tijelu treće države znači različito postupanje između osoba obuhvaćenih mjerama zamrzavanja financijskih sredstava Unije, ovisno o tomu potječu li nacionalne odluke na kojima se te mjere temelje od tijela trećih država ili tijela država članica.

(t. 135., 139., 140.)

6.      Zajedničko stajalište 2001/931 o primjeni posebnih mjera u borbi protiv terorizma, radi zaštite dotičnih osoba i s obzirom na nepostojanje vlastitih mogućnosti istrage Unije, zahtijeva da se činjenična osnova Unijine odluke o zamrzavanju financijskih sredstava u području terorizma ne temelji na informacijama o kojima je Vijeće zaključilo iz medija ili s interneta, nego na elementima konkretno ispitanima i potvrđenima u odlukama nadležnih nacionalnih tijela u smislu Zajedničkog stajališta 2001/931.

Samo na takvoj pouzdanoj činjeničnoj osnovi Vijeće zatim može izvršiti svoju široku marginu prosudbe koju ima u okviru donošenja odluka o zamrzavanju financijskih sredstava na razini Unije, osobito što se tiče razmatranja primjerenosti na kojima se te odluke temelje.

(t. 187., 188.)

7.      Iako je pitanje koje je važno prilikom preispitivanja to je li se od uvrštenja dotične osobe na popis osoba na koje se odnosi zamrzavanje financijskih sredstava ili od ranijeg preispitivanja činjenična situacija promijenila do te mjere da se više ne može izvući isti zaključak o uključenosti te osobe u terorističke aktivnosti, s posljedicom da Vijeće može, ako je potrebno i u okviru svoje široke diskrecijske ovlasti, odlučiti o zadržavanju osobe na popisu osoba na koje se odnosi zamrzavanje financijskih sredstava ako nema promjene činjenične situacije, svako novo terorističko djelo koje Vijeće uključi u svoje obrazloženje prilikom preispitivanja, za potrebe opravdanja zadržavanja dotične osobe na popisu osoba na koje se odnosi zamrzavanje financijskih sredstava, ipak mora, u dvodijelnom sustavu odlučivanja Zajedničkog stajališta 2001/931 o primjeni posebnih mjera u borbi protiv terorizma i zbog nepostojanja mogućnosti istrage Vijeća, biti predmet ispitivanja i odluke nadležnog tijela u smislu tog zajedničkog stajališta. Obveza Vijeća da svoje odluke o zamrzavanju financijskih sredstava u području terorizma temelji na odlukama nadležnih tijela proizlazi izravno iz dvodijelnog sustava odlučivanja uspostavljenog Zajedničkim stajalištem 2001/931. Ta obveza, dakle, nije uvjetovana ponašanjem dotične osobe ili skupine. Vijeće mora, na temelju obveze obrazlaganja, što je bitna postupovna pretpostavka, u obrazloženjima svojih odluka o zamrzavanju sredstava navesti odluke nadležnih nacionalnih tijela u kojima su posebno ispitana i potvrđena teroristička djela koje je Vijeće preuzelo kao činjeničnu osnovu vlastitih odluka.

(t. 204., 206.)

8.      U dvodijelnom sustavu Zajedničkog stajališta 2001/931 o primjeni posebnih mjera u borbi protiv terorizma i radi osiguranja učinkovitosti borbe protiv terorizma, na državama članicama jest da Vijeću redovito prosljeđuju, a na Vijeću da prikuplja, odluke nadležnih nacionalnih tijela donesene unutar tih država članica kao i obrazloženja tih odluka. Ako unatoč tom prosljeđivanju informacija Vijeće ne raspolaže odlukom nadležnog tijela o posebnom djelu koje može predstavljati terorističko djelo, ono, u nepostojanju vlastitih mogućnosti istrage, mora zatražiti ocjenu nadležnog tijela o tom djelu, kako bi dobilo njegovu odluku. U tu se svrhu Vijeće može obratiti 28 država članica Unije i osobito među njima državama članicama koje su eventualno već ispitale situaciju dotične osobe ili skupine. Također se može obratiti i trećoj državi koja ispunjava uvjete u smislu zaštite prava na obranu i prava na djelotvornu sudsku zaštitu. Predmetna odluka, koja sukladno Zajedničkom stajalištu 2001/931 mora biti „pokretanje istrage ili kaznenog progona […], ili osuda“, ne mora nužno biti odluka periodičnog preispitivanja uvrštenja dotične osobe na nacionalni popis osoba na koje se odnosi zamrzavanje financijskih sredstava. Ali, čak i u tom potonjem slučaju, postojanje na nacionalnoj razini vremenskog intervala periodičnog preispitivanja različitog od onog na snazi na razini Unije ne može opravdati to da država članica odgađa ispitivanje djela u pitanju koje je Vijeće zatražilo. Uzimajući u obzir i dvodijelnu strukturu uspostavljenu Zajedničkim stajalištem 2001/931 kao i uzajamne zadaće lojalne suradnje koje postoje između država članica i Unije, države članice od kojih je to Vijeće zatražilo moraju bez odgode udovoljiti zahtjevima Vijeća za dobivanje ocjene i, ako je potrebno, odluke nadležnog tijela u smislu Zajedničkog stajališta 2001/931, o djelu koje može predstavljati terorističko djelo.

(t. 210., 212., 213.)

9.      Nepostojanje bilo kojeg novog terorističkog djela u određenom šestomjesečnom razdoblju nipošto ne znači da Vijeće mora povući dotičnu osobu ili skupinu s popisa osoba na koje se odnosi zamrzavanje financijskih sredstava. Naime, ništa u odredbama Uredbe br. 2580/2001 o posebnim mjerama ograničavanja protiv određenih osoba i subjekata s ciljem borbe protiv terorizma i Zajedničkog stajališta 2001/931 o primjeni posebnih mjera u borbi protiv terorizma ne zabranjuje nametanje ili zadržavanje mjera ograničavanja protiv osoba ili subjekata koji su u prošlosti počinili teroristička djela, unatoč nedostatku dokaza koji pokazuju da oni trenutačno čine takva djela ili u njima sudjeluju, ako to okolnosti opravdavaju. Prema tome, obveza novog pripisivanja terorističkih djela samo na temelju odluka nadležnih tijela ni u čemu se ne protivi pravu Vijeća da zadrži dotičnu osobu na popisu osoba na koje se odnosi zamrzavanje financijskih sredstava, čak i nakon prestanka samih terorističke aktivnosti, ako to okolnosti opravdavaju.

(t. 215.)

10.    Vidjeti tekst odluke.

(t. 228., 229.)