Predmet T‑517/12

Alro SA

protiv

Europske komisije

„Državne potpore – Električna energija – Povlaštene tarife – Odluka o pokretanju postupka iz članka 108. stavka 2. UFEU‑a – Tužba za poništenje – Akt koji se ne može pobijati pravnim lijekom – Mjera potpore koja je isplaćena u cijelosti, djelomično na dan donošenja odluke i djelomično na dan podnošenja tužbe – Nedopuštenost“

Sažetak – Presuda Općeg suda (peto vijeće) od 16. listopada 2014.

1.      Tužba za poništenje – Akti koji se mogu pobijati – Akti koji proizvode pravne učinke – Pojam – Pretpostavke

(čl. 263. UFEU‑a)

2.      Tužba za poništenje – Akti koji se mogu pobijati – Pojam – Akti koji proizvode obvezujuće pravne učinke – Pripremni akti – Isključenje

(čl. 263. UFEU‑a)

3.      Tužba za poništenje – Akti koji se mogu pobijati – Akti koji proizvode obvezujuće pravne učinke – Odluka Komisije o pokretanju formalnog istražnog postupka u odnosu na državnu mjeru koja je u fazi provedbe i koju se privremeno smatra novom potporom – Uključenost

(čl. 107. st. 1. UFEU‑a, čl. 108. st. 3. UFEU‑a i čl. 263. UFEU‑a)

4.      Tužba za poništenje – Akti koji se mogu pobijati – Akti koji proizvode obvezujuće pravne učinke – Odluka Komisije o pokretanju formalnog istražnog postupka u odnosu na državnu mjeru koja nije više u fazi provedbe – Isključenje

(čl. 107. st. 1. UFEU‑a, čl. 108. st. 2. UFEU‑a i čl. 263. UFEU‑a)

5.      Sudski postupak – Dopuštenost tužbi – Ocjena s obzirom na stanje u trenutku podnošenja tužbe

6.      Tužba za poništenje – Akti koji se mogu pobijati – Pojam – Akti koji proizvode obvezujuće pravne učinke – Ocjena tih učinaka prema biti akta

(čl. 263. UFEU‑a)

7.      Pravo Europske unije – Izravan učinak – Nadređenost – Proturječnost između odluke Komisije i nacionalne odluke – Obveze i ovlasti nacionalnog suda pred kojim se vodi postupak

(Izjava br. 17 priložena UEU‑u i UFEU‑u)

8.      Potpore koje dodjeljuju države – Odluka Komisije o pokretanju formalnog istražnog postupka u odnosu na državnu mjeru – Tužba za poništenje koju je Opći sud proglasio nedopuštenom – Povreda prava na djelotvornu sudsku zaštitu – Nepostojanje – Mogućnost da se nacionalnom sudu predloži upućivanje zahtjeva za prethodno pitanje

(čl. 108. st. 2. UFEU‑a i čl. 267. UFEU‑a, Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 47.)

1.      U okviru tužbe za poništenje koju je podnijela država članica ili institucija, smatraju se aktima koji se mogu pobijati u smislu članka 263. UFEU‑a sve odredbe koje donose institucije, bez obzira na njihov oblik, čiji je cilj proizvesti obvezujuće pravne učinke. Nadalje, dopuštena je tužba države članice za poništenje akta koji proizvodi obvezujuće pravne učinke, a da nije potrebno dokazati pravni interes.

Kada tužbu za poništenje akta institucije podnosi fizička ili pravna osoba, to je moguće samo ako su obvezujući pravni učinci tog akta takve naravi da utječu na interese tužitelja na način da značajno mijenjaju njegov pravni položaj. Kada tužbu za poništenje podnosi neprivilegirani tužitelj, uvjet – prema kojemu obvezujući pravni učinci pobijane mjere moraju biti takve naravi da utječu na interese tužitelja značajno mijenjajući njegov pravni položaj – poklapa se s uvjetima iz članka 263. četvrtog podstavka UFEU‑a.

(t. 22., 24. i 25.)

2.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 23.)

3.      Odluka Komisije o pokretanju formalnog istražnog postupka u odnosu na mjeru koja je u fazi provedbe i koju Komisija smatra novom potporom nesporno mijenja pravni doseg istraživane mjere kao i pravni položaj poduzetnika koji su njezini korisnici, osobito u pogledu nastavka provedbe te mjere. Na takvu se odluku može pozvati pred nacionalnim sucem koji je pozvan odlučiti o svim posljedicama povrede članka 108. stavka 3. posljednje rečenice UFEU‑a. Konačno, ona može navesti poduzetnike korisnike mjere da u svakom slučaju odbiju nove uplate ili nove pogodnosti ili da rezerviraju iznose koji bi bili potrebni u slučaju eventualnih naknadnih vraćanja. Poslovne zajednice u svojim odnosima s navedenim korisnicima vode računa o njihovu oslabljenom pravnom i financijskom položaju.

Te autonomne pravne učinke valja shvatiti kao obvezujuće pravne učinke koje su proizvele pripremne ili privremene mjere, u odnosu na koje tužba usmjerena protiv odluke kojom se završava postupak koji se odnosi na navodnu državnu potporu nije takve naravi da može osigurati dovoljnu pravnu zaštitu korisnika navodne potpore.

(t. 27.‑29.)

4.      Za razliku od odluka Komisije o pokretanju formalnog istražnog postupka u odnosu na državnu mjeru koja je u fazi provedbe, odluka koja je takve naravi i koja se odnosi na mjeru koja nije u fazi provedbe ne proizvodi neposredan, određen i dovoljno obvezujući učinak prema državi članici koja je njezin adresat te prema korisniku ili korisnicima mjere potpore koja je predmet istrage. Dakle, ne radi se o aktu koji se može pobijati u smislu članka 263. UFEU‑a.

U tom se pogledu nesigurnost na tržištu i dojam drugih subjekata u odnosu na položaj korisnika državne potpore ne mogu smatrati obvezujućim pravnim učincima, s obzirom na to da se radi samo o običnim činjeničnim posljedicama, a ne o pravnim učincima koji se žele proizvesti odlukom o pokretanju formalnog istražnog postupka.

(t. 35., 39., 44. i 63.)

5.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 46.)

6.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 50.)

7.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 56.)

8.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 59.)