PRESUDA OPĆEG SUDA (šesto vijeće)
15. srpnja 2015.(*)
„Tržišno natjecanje – Zabranjeni sporazumi – Europsko tržište čelika za prednapinjanje – Utvrđivanje cijena, podjela tržišta i razmjena osjetljivih poslovnih informacija – Odluka kojom se utvrđuje povreda članka 101. UFEU‑a – Suradnja tijekom upravnog postupka – Razuman rok“
U predmetu T‑423/10,
Redaelli Tecna SpA, sa sjedištem u Milanu (Italija), koji zastupaju R. Zaccà, M. Todino, E. Cruellas Sada i S. Patuzzo, odvjetnici,
tužitelj,
protiv
Europske komisije, koju su zastupali B. Gencarelli, L. Prete i V. Bottka, a zatim V. Bottka, G. Conte i P. Rossi, u svojstvu agenata,
tuženik,
povodom zahtjeva za poništenje i preinaku Odluke Komisije C (2010) 4387 final od 30. lipnja 2010. u vezi s postupkom primjene članka 101. UFEU‑a i članka 53. Sporazuma o EGP‑u (predmet COMP/38344 – Čelik za prednapinjanje), izmijenjene Odlukom Komisije C (2010) 6676 final od 30. rujna 2010. i Odlukom Komisije C (2011) 2269 final od 4. travnja 2011.,
OPĆI SUD (šesto vijeće),
u sastavu: S. Frimodt Nielsen (izvjestitelj), predsjednik, F. Dehousse i A. M. Collins, suci,
tajnik: J. Palacio González, glavni administrator,
uzimajući u obzir pisani postupak i nakon rasprave održane 9. srpnja 2014.,
donosi sljedeću
Presudu (1)
[omissis]
1. Pregled sadržaja pobijane odluke
75 U uvodnim izjavama 1122. do 1125. pobijane odluke razlozi zbog kojih je Komisija smatrala da, na temelju Obavijesti o oslobađanju od kazni i smanjenju kazni, društvu Redaelli nije trebalo odobriti smanjenje iznosa novčane kazne koja mu je bila izrečena navedeni su kako slijedi:
„(1122) Društvo Redaelli odgovorilo je 21. listopada 2002. na zahtjev za pružanje informacija te je 20. ožujka 2003. podnijelo zahtjev za primjenu pokajničkog programa uglavnom priznavši postojanje određenih dogovora na razini Italije između 1990. i 1993. te između 1995. i 2002. kao i na sveeuropskoj razini od 1995. do 2002. Doprinos društva Redaelli uključuje određene onodobne pisane dokaze. Tim dokazima, međutim, nije dodan ni pojašnjen nikakav bitni aspekt u vezi s kojim Komisija već nije raspolagala dostatnim dokazima. Dana 19. rujna 2008. Komisija je stoga odbila zahtjev za oslobađanje od kazne i smanjenje kazne društva Redaelli u skladu s točkom 23. Obavijesti o oslobađanju od kazni i smanjenju kazni.
(1123) U svojem odgovoru na obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama društvo Redaelli osporava zaključak Komisije prema kojem dokazi koje je ono dostavilo nisu imali nikakvu značajnu dodanu vrijednost. To društvo napominje da je u potpunosti surađivalo s Komisijom unatoč poteškoćama u vezi s restrukturiranjem društva tijekom godina ne samo dostavljanjem, u listopadu 2002., informacija koje ga inkriminiraju i njihovim uključivanjem u zahtjev za oslobađanje od kazne i smanjenje kazne od 20. ožujka 2003., već također odgovarajući na brojne Komisijine zahtjeve za pružanje informacija. To društvo navodi da se Komisija u obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama često pozivala na informacije koje je dostavio taj poduzetnik. Društvo Redaelli osporava činjenicu da mu nije odobreno nikakvo privremeno smanjenje novčane kazne za razliku od drugih poduzetnika, a osobito društva Nedri koje je svoj zahtjev za oslobađanje od kazne i smanjenje kazne podnijelo 23. listopada 2003.
(1124) [Podsjeća se da], kako bi zadovoljio uvjete za smanjenje novčane kazne na temelju Obavijesti o oslobađanju od kazni i smanjenju kazni, poduzetnik mora Komisiji dostaviti dokaze sa značajnom dodanom vrijednošću u odnosu na dokaze koje Komisija već posjeduje. Iako se Komisija ponekad u obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama i u ovoj odluci doista pozivala na dokaze i izjave koje je dostavilo društvo Redaelli, nijedan od dokaza koje je dostavilo društvo Redaelli nije imao značajnu dodanu vrijednost, za razliku od dokaza koje su dostavila druga društva kao što je društvo Nedri […]
(1125) Kad je riječ o tvrdnji društva Redaelli da je uvijek u potpunosti surađivalo s Komisijom odgovarajući na brojne zahtjeve za pružanje informacija, Komisija navodi da poduzetnici imaju zakonsku obvezu odgovoriti na njezine zahtjeve za pružanje informacija. Na temelju same te činjenice stoga nemaju pravo na smanjenje novčane kazne.“
2. Pogrešna ocjena značajne dodane vrijednosti dokaza koje je društvo Redaelli dostavilo tijekom upravnog postupka
76 Društvo Redaelli u biti podsjeća da je u potpunosti surađivalo s Komisijom tijekom postupka. To društvo također ističe da su u pobijanoj odluci više puta spomenuti dokumenti i izjave koji su dostavljeni u okviru te suradnje. Ti su navodi ponekad bili jedini dokaz koji je Komisija navela u prilog svojoj argumentaciji. Nekoliko primjera pokazuje značajnu dodanu vrijednost tih dokaza, što opravdava smanjenje iznosa novčane kazne na temelju Obavijesti o oslobađanju od kazni i smanjenju kazni.
77 U tom pogledu, treba podsjetiti da je u Obavijesti o oslobađanju od kazni i smanjenju kazni (vidjeti gornju točku 23.) Komisija utvrdila uvjete pod kojima poduzetnici koji s njom surađuju tijekom njezine istrage mogu biti oslobođeni od novčane kazne ili im se može smanjiti novčana kazna koju bi inače trebali platiti.
78 Navedenom obaviješću zamijenjena je prva Komisijina Obavijest o nenametanju ili smanjenju novčanih kazni u slučajevima kartela (SL 1996., C 207, str. 4., u daljnjem tekstu: Obavijest iz 1996.), što je Komisiji omogućilo da prilagodi svoju politiku u tom području s obzirom na iskustvo stečeno nakon pet godina provedbe. Komisija je osobito smatrala da iako se valjanost temeljnih načela Obavijesti iz 1996. potvrdila, iskustvo je pokazalo da bi se učinkovitost te obavijesti povećala ako bi se smanjenja novčanih kazni odobravala u okolnostima povećane transparentnosti i izvjesnosti. Komisija je jednako tako navela da bi veća usklađenost između stupnja smanjenja iznosa novčanih kazni i važnosti doprinosa poduzetnika utvrđivanju povrede mogla još više poboljšati tu učinkovitost (Obavijest o oslobađanju od kazni i smanjenju kazni, uvodna izjava 5.).
79 Na Općem sudu je da uzme u obzir promjene koje je Komisija priželjkivala kada je Obavijest iz 1996. zamijenila Obaviješću o oslobađanju od kazni i smanjenju kazni.
a) Uvjeti za smanjenje iznosa novčane kazne
80 Iako ne ispunjava uvjete iz Obavijesti o oslobađanju od kazni i smanjenju kazni kako bi bio oslobođen od novčane kazne, poduzetnik ipak može ostvariti korist od smanjenja iznosa novčane kazne koja bi mu u suprotnom bila izrečena.
81 Iz točke 21. Obavijesti o oslobađanju od kazni i smanjenju kazni proizlazi da poduzetnik mora, kako bi mu se odobrilo takvo smanjenje,, s jedne strane, „dostaviti Komisiji dokaze o navodnoj povredi, sa znatnom dodanom vrijednošću u odnosu na dokaze koje Komisija već posjeduje“ i, s druge strane, „prekinuti svoje sudjelovanje u navodnoj nezakonitoj djelatnosti najkasnije u trenutku podnošenja tih dokaza“.
82 U točki 23. podtočki (a) navedene obavijesti se s tim u vezi navodi da Komisija u svakoj konačnoj odluci donesenoj na kraju upravnog postupka određuje „predstavlja li dokaz koji je dostavio poduzetnik značajnu dodanu vrijednost s obzirom na dokaze kojima Komisija već raspolaže u to vrijeme“.
83 Pojam „dodane vrijednosti“ je u točki 22. Obavijesti o oslobađanju od kazni i smanjenju kazni objašnjen na sljedeći način:
„Pojam ,dodane vrijednostiʼ odnosi se na opseg u kojem dostavljeni dokazi jačaju, svojim karakterom i/ili svojom razinom iscrpnosti, sposobnost Komisije da dokaže postojanje činjenica o kojima je riječ. U toj procjeni Komisija općenito smatra da pismeni dokazi koji potječu iz vremena na koja se odnose činjenice imaju veću vrijednost od dokaza koji su naknadno utvrđeni. Općenito se smatra da inkriminirajući dokazi koji su izravno bitni za predmetne činjenice imaju veću vrijednost od onih koji imaju samo neizravan značaj.“
84 Točkom 23. podtočkom (b) prvom alinejom Obavijesti o oslobađanju od kazni i smanjenju kazni propisana su tri raspona smanjenja iznosa novčane kazne. Prvi poduzetnik koji ispuni uvjete iz točke 21. navedene obavijesti imat će pravo na smanjenje od 30 do 50 %, drugi poduzetnik na smanjenje od 20 do 30 %, a sljedeći poduzetnici na smanjenje od najviše 20 %.
85 U točki 23. podtočki (b) drugoj alineji Obavijesti o oslobađanju od kazni i smanjenju kazni navodi se da „kako bi se odredio stupanj smanjenja unutar svakog od tih raspona, Komisija uzima u obzir vrijeme kada je dostavljen dokaz koji ispunjava uvjet iz točke 21. kao i opseg u kojem on predstavlja dodanu vrijednost“ te da „također može uzeti u obzir opseg i kontinuitet suradnje koju je poduzetnik pružio počevši od dana svojeg doprinosa“.
86 Odredbe Obavijesti o oslobađanju od kazni i smanjenju kazni stoga pretpostavljaju razlikovanje dviju faza (vidjeti po analogiji presudu od 17. svibnja 2013., MRI/Komisija, T‑154/09, Zb., EU:T:2013:260, t. 320.).
87 Kao prvo, kako bi mogao ostvariti korist od smanjenja iznosa novčane kazne, poduzetnik mora dostaviti dokaze koji imaju značajnu dodanu vrijednost u odnosu na dokaze koje Komisija već posjeduje. Stoga, i kako je Komisija to izričito istaknula u svojim pismenima (vidjeti, na primjer, odgovor na tužbu, t. 27. i odgovor na repliku, t. 10.), utvrđivanjem da dokazi koje je poduzetnik dostavio imaju „znatn[u] dodan[u] vrijedno[st] u odnosu na dokaze koje Komisija već posjeduje“ Obavijest o oslobađanju od kazni i smanjenju kazni nalaže usporedbu između dokaza koje je Komisija već imala i onih koje je dobila posredstvom suradnje koju je pružio podnositelj zahtjeva za oslobađanje od kazne i smanjenje kazne.
88 Kao drugo, kako bi prema potrebi utvrdila stupanj smanjenja iznosa novčane kazne koju bi u suprotnome bila izrekla, Komisija mora uzeti u obzir dva kriterija: vrijeme kada je dokaz dostavljen i opseg u kojem on predstavlja dodanu vrijednost. Prilikom te analize Komisija također može uzeti u obzir opseg i kontinuitet suradnje koju je poduzetnik pružio počevši od dana svojeg doprinosa.
89 Kada dokaz koji je dostavljen Komisiji ima značajnu dodanu vrijednost, a predmetni poduzetnik nije prvi ili drugi poduzetnik koji je dostavio takav dokaz, najviši stupanj smanjenja iznosa novčane kazne koju bi mu Komisija u suprotnome bila izrekla bit će 20 %. Što je ta suradnja prije počela i što je stupanj dodane vrijednosti veći, to je veći stupanj smanjenja, do najviše 20 % iznosa koji bi Komisija u suprotnome bila izrekla (vidjeti po analogiji presudu MRI/Komisija, t. 86. supra, EU:T:2013:260, t. 322.).
90 Kronološki red i brzina suradnje koju su pružili članovi kartela stoga su temeljni elementi sustava uspostavljenog na temelju Obavijesti o oslobađanju od kazni i smanjenju kazni (presude od 5. listopada 2011., Transcatab/Komisija, T‑39/06, Zb., EU:T:2011:562, t. 380. i od 16. rujna 2013., Roca/Komisija, T‑412/10, Zb. (Ulomci), EU:T:2013:444, t. 183.). Isto vrijedi i kad je riječ o opsegu u kojem različiti dokazi koje je poduzetnik u tom pogledu dostavio predstavljaju dodanu vrijednost.
91 S tim u vezi treba podsjetiti da iako Komisija mora obrazložiti razloge zbog kojih smatra da dokazi koje su poduzetnici dostavili na temelju Obavijesti o oslobađanju od kazni i smanjenju kazni predstavljaju doprinos koji opravdava ili ne opravdava smanjenje iznosa izrečene novčane kazne, s druge strane, poduzetnici koji namjeravaju osporavati Komisijinu odluku u tom pogledu moraju dokazati da su podaci koje su oni dragovoljno dostavili bili od odlučujuće važnosti za to da Komisiji omoguće dokazivanje bitnih elemenata povrede i stoga donošenje odluke kojom se izriču novčane kazne (vidjeti presudu Roca/Komisija, t. 90. supra, EU:T:2013:444, t. 184. i navedenu sudsku praksu).
92 Imajući u vidu smisao smanjenja, Komisija ne može zanemariti korisnost pružene informacije koja nužno ovisi o dokazima kojima ona već raspolaže (vidjeti presudu Roca/Komisija, t. 90. supra, EU:T:2013:444, t. 185. i navedenu sudsku praksu).
93 Kada poduzetnik, na temelju zahtjeva za oslobađanje od kazne i smanjenje kazne, samo potvrđuje, i to manje precizno i izričito, određene informacije koje je već dao drugi poduzetnik na temelju svoje suradnje, stupanj suradnje koju je pružio taj poduzetnik, iako Komisiji može biti od određene koristi, ne može se smatrati usporedivim s onim koji je pružio prvi poduzetnik koji je dao navedene informacije. Izjava kojom se samo, u određenoj mjeri, potvrđuje izjava kojom je Komisija već raspolagala ne olakšava bitno njezinu zadaću. Stoga ta izjava ne može biti dostatna za opravdanje smanjenja iznosa novčane kazne na temelju Obavijesti o oslobađanju od kazni i smanjenju kazni (vidjeti u tom smislu presude od 17. svibnja 2011., Arkema France/Komisija, T‑343/08, Zb., EU:T:2011:218, t. 137. i Roca/Komisija, t. 90. supra, EU:T:2013:444, t. 186.).
94 Iz sudske prakse također proizlazi da se izjava poduzetnika optuženog da je sudjelovao u zabranjenom sporazumu, čiju je točnost osporilo više optuženih poduzetnika, ne može smatrati dostatnim dokazom o postojanju povrede koju su počinili ti poduzetnici ako je ne potkrepljuju drugi dokazi (vidjeti presudu Roca/Komisija, t. 90. supra, EU:T:2013:444, t. 187. i navedenu sudsku praksu).
95 Naposljetku, iako treba smatrati da Komisija kod ispitivanja značajne dodane vrijednosti informacija koje su joj dostavljene na temelju Obavijesti o oslobađanju od kazni i smanjenju kazni raspolaže marginom prosudbe, jednako tako je točno da se Opći sud ne može osloniti na navedenu marginu prosudbe radi neprovođenja temeljitog nadzora Komisijine ocjene prava i činjenica u tom pogledu (vidjeti presude Roca/Komisija, t. 90. supra, EU:T:2013:444, t. 188. i navedenu sudsku praksu i od 24. listopada 2013., Kone i dr./Komisija, C‑510/11 P, EU:C:2013:696, t. 24. i 92.).
96 O tome je tim više riječ kada se od Općeg suda, kao u ovom slučaju, zahtijeva da sam ocijeni vrijednost koju treba dati dokazima koje je tužitelj iznio tijekom postupka u kojem je došlo do njegova kažnjavanja zbog počinjenja povrede prava tržišnog natjecanja (vidjeti gornju točku 74.).
97 Upravo s obzirom na prethodna razmatranja treba ispitati argumente na koje se pozvalo društvo Redaelli kako bi dokazalo značajnu dodanu vrijednost dokaza dostavljenih Komisiji tijekom upravnog postupka.
b) Ispitivanje argumenata u vezi sa značajnom dodanom vrijednošću
Uvodna očitovanja o kontekstu i kronologiji
98 Kao prvo, treba podsjetiti da je, kako bi mogao donijeti odluku o argumentima u vezi sa značajnom dodanom vrijednošću, Opći sud od Komisije zahtijevao da mu za svaki aspekt povrede za koji se društvo Redaelli poziva na značajnu dodanu vrijednost svojeg doprinosa dostavi različite dokaze koje je uzeo u obzir kako bi zaključio da tim doprinosom „nije dodan ni pojašnjen nikakav bitan aspekt u vezi s kojim Komisija već nije raspolagala dostatnim dokazima“ ili da „nijedan od dokaza koje je dostavilo društvo Redaelli nije imao značajnu dodanu vrijednost“ (vidjeti pobijanu odluku, uvodne izjave 1122. i 1124.).
99 Komisija je postupila u skladu s tim zahtjevom dostavivši te dokaze 28. veljače 2014. i 16. svibnja 2014.
100 Komisija je zatim, 8. srpnja 2014., Općem sudu dostavila novu skupinu dokumenata kako bi dopunila svoj odgovor na mjere upravljanja postupkom donesene 17. prosinca 2013. Ti su dokumenti uloženi u spis na raspravi (vidjeti gornje točke 68. i 69.). Navedeni dokumenti odgovarali su potpunim verzijama dokumenata koje je dostavilo društvo Redaelli tijekom upravnog postupka, koji su tužitelju stoga bili dobro poznati. Njih je Komisija prethodno bila dostavila u nepotpunom obliku koji nije uključivao ni popratni dopis ni priloge uz popratni dopis.
101 Iako su potpune verzije gore navedenih dokumenata dostavljene nepravodobno, unatoč tome treba istaknuti da je društvo Redaelli već bilo izložilo njihov sadržaj u svojoj tužbi i da je Opći sud već, osobito na temelju izvođenja dokaza koje je uslijedilo nakon odgovorâ na mjere upravljanja postupkom i mjere izvođenja dokaza, raspolagao dovoljno preciznim saznanjima o doprinosu društva Redaelli.
102 Iz prethodno navedenoga proizlazi da Opći sud smatra da je u stanju zadovoljavajuće ispitati i činjenične i pravne ocjene Komisije u pobijanoj odluci o značajnoj dodanoj vrijednosti različitih dokaza koje je dostavilo društvo Redaelli tijekom upravnog postupka s obzirom na argumente koje je tužitelj iznio u tom pogledu.
103 Kao drugo, treba istaknuti da, u ovom predmetu, društvo Redaelli od Općeg suda samo zahtijeva da mu dodijeli pogodnosti u okviru pokajničkog programa uključivanjem u treću skupinu poduzetnika iz točke 23. Obavijesti o oslobađanju od kazni i smanjenju kazni, to jest skupinu u kojoj se nalaze poduzetnici kojima se može odobriti smanjenje do 20 % vrijednosti izrečene kazne (vidjeti gornje točke 74. i 84.).
104 Time društvo Redaelli ne zahtijeva niti ne osporava tretman koji je, kao prvo, dodijeljen društvu DWK, koje je Komisija oslobodila od plaćanja svake novčane kazne koju bi taj poduzetnik u suprotnome trebao platiti, kao drugo, društvu ITC, za koje je Komisija smatrala da je prvo koje joj je dostavilo dokaze sa značajnom dodanom vrijednošću u odnosu na dokaze koje već posjeduje, ili također, kao treće, društvu Nedri, za koje je Komisija smatrala da je drugi poduzetnik koji je ispunio gore spomenute uvjete navedene u točki 21. Obavijesti o oslobađanju od kazni i smanjenju kazni.
105 Društvo Redaelli potvrdilo je da je o tome riječ u odgovoru na pitanje Općeg suda s tim u vezi, što je uneseno u zapisnik s rasprave.
106 Kao treće, s obzirom na različite aspekte povrede u vezi s kojima se društvo Redaelli poziva na značajnu dodanu vrijednost svojega doprinosa, treba također razlikovati dokaze koji se odnose na klub Italia od onih koji se odnose na ciriški klub i njegova sljednika, klub Europa, te uzeti u obzir kronologiju, koja ima ključnu ulogu u analizi relevantnih dokumenata.
107 Naime, kad je riječ o klubu Italia, iz pobijane odluke proizlazi da je Komisija raspolagala brojnim onodobnim dokazima o činjenicama dobivenima prilikom pretraga izvršenih 19. i 20. rujna 2002. ili koje je nakon toga dostavilo osobito društvo ITC. Ti su joj dokazi omogućili da utvrdi taj aspekt povrede počevši od 1995. do 2002. i za društvo Redaelli i za, osobito, druga tri talijanska proizvođača: društva CB, Itas i ITC.
108 Kad je riječ o ciriškom klubu, koji je početna faza povrede na sveeuropskoj razini, u koju su bili uključeni jedan sudionik na talijanskom tržištu, društvo Redaelli, i sudionici na drugim tržištima (društva WDI, Nedri, DWK, Tréfileurope …), kvaliteta raspoloživih dokaza vrlo je slaba. Za tu fazu Komisija umjesto toga ističe izjave različitih podnositelja zahtjeva za oslobađanje od kazne i smanjenje kazne ili bilješke društva Emesa pribavljene u kasnijoj fazi postupka, 28. lipnja 2007.
109 Kad je riječ o klubu Europa, drugoj fazi povrede na sveeuropskoj razini, u pobijanoj odluci se kao izvori navode brojni dokazi, koji se vrlo često međusobno potvrđuju. U tom se pogledu može istaknuti da je u pobijanoj odluci društvo Redaelli navedeno kao poduzetnik koji potvrđuje sudjelovanje drugih poduzetnika u tom aspektu povrede.
110 U ovom slučaju također i s obzirom na prethodno spomenutu razliku između različitih aspekata povrede, treba uzeti u obzir činjenicu da je Opći sud ispitao dvije skupine dokumenata predočenih tijekom upravnog postupka: one koje je dostavilo društvo Redaelli, kojima se, prema mišljenju tog društva, dokazuje značajna dodana vrijednost njegova doprinosa, i one koje je predočila Komisija kako bi potvrdila da je već raspolagala dostatnim dokazima da doprinos društva Redaelli nije imao značajnu dodanu vrijednost.
111 Doprinos društva Redaelli sadrži četiri dokumenta: kao prvo, odgovor od 21. listopada 2002. na zahtjev za pružanje informacija, kao drugo, zahtjev za oslobađanje od kazne i smanjenje kazne od 20. ožujka 2003., kao treće, odgovor od 6. rujna 2006. na zahtjev za pružanje informacija te, kao četvrto, odgovor od 15. lipnja 2007. na zahtjev za pružanje informacija.
112 Dokazi na koje se Komisija pozvala kako bi potvrdila nepostojanje značajne dodane vrijednosti doprinosa društva Redaelli potječu, kao prvo, iz zahtjeva za oslobađanje od kazne i smanjenje kazne društva DWK od 18. lipnja 2002. koji je prethodio pretragama i iz izjava koje je nakon toga dao taj poduzetnik; kao drugo, iz dokumenata zaplijenjenih prilikom pretraga 19. i 20. rujna 2002., osobito prilikom pretrage izvršene kod društva Redaelli, kao treće, iz zahtjevâ za oslobađanje od kazne i smanjenje kazne koje su nakon pretraga podnijela, osobito, društva ITC, 21. rujna 2002., Nedri, 23. listopada 2002., Emesa, 25. listopada 2002. i Tréfileurope, 4. studenoga 2002. kao i iz bilješki društva Emesa dostavljenih Komisiji 28. lipnja 2007., dana nakon dostave posljednjeg dokumenta na koji se poziva društvo Redaelli kako bi dokazalo sadržaj svojega doprinosa.
113 Upravo u tom kontekstu i osobito s obzirom na prethodno navedene kronološke podatke treba ispitati argumente na koje se pozvalo društvo Redaelli kako bi dokazalo značajnu dodanu vrijednost dokaza dostavljenih Komisiji tijekom upravnog postupka.
114 Takvo ispitivanje treba provesti vodeći računa o trenutku u kojem su dokazi o kojima je riječ bili dostavljeni Komisiji kako bi se u obzir uzeli drugi dokazi kojima se već raspolagalo.
Analiza relevantnih dokaza
115 Treba redom ispitati različite argumente na koje se pozvalo društvo Redaelli kako bi dokazalo značajnu dodanu vrijednost svojega doprinosa.
– Predstavljanje društava CB, Itas i ITC u ciriškom klubu od 1993. do 1995.
116 Društvo Redaelli tvrdi da je njegov doprinos Komisiji omogućio da utvrdi da su društva ITC, Itas i CB sudjelovala u ciriškom klubu tijekom 1993. i 1995. Tako je društvo Redaelli bilo prvi i jedini poduzetnik koji je razotkrio svoju ulogu predstavnika društava ITC, Itas i CB na sastancima ciriškoga kluba tijekom tog razdoblja. Jednako tako, kad je riječ o značenju izraza „skupina Assider“, društvo Redaelli, a ne društvo Nedri, omogućilo je da se shvati da se tim izrazom označavala ograničena skupina talijanskih proizvođača uključenih u zabranjeni sporazum, a ne svi članovi strukovnog udruženja tog naziva.
117 A priori, ovdje je riječ o jednom od najbitnijih aspekata doprinosa društva Redaelli zato što tužitelj tvrdi da je Komisija na osnovi takvih podataka osnažila svoju sposobnost dokazivanja činjenica terećenjem društava CB, Itas i ITC za dulje razdoblje i drukčiji aspekt povrede od onih koje je prethodno mogla predvidjeti.
118 S obzirom na pobijanu odluku i dokaze koji su u njoj navedeni, mora se međutim utvrditi da tužitelj pogrešno shvaća ulogu koju je njegov doprinos imao tijekom upravnog postupka.
119 Naime, Komisija je uvjerljivo dokazala da je mnogo prije nego što joj je to društvo Redaelli otkrilo, 15. lipnja 2007., u kasnijoj fazi postupka i to u odgovoru na Komisijin zahtjev za pružanje informacija, znala identitet triju talijanskih poduzetnika proizvođača čelika za prednapinjanje koji su u prošlosti bili članovi strukovnog udruženja Assider koje je prestalo postojati 1988., koji su njegovim posredstvom bili u mogućnosti sudjelovati u ciriškom klubu.
120 Kao prvo, od faze zahtjeva za oslobađanje od kazne i smanjenje kazne društva DWK od 18. lipnja 2002. Komisija je mogla znati da je društvo Redaelli predstavljalo tri druga talijanska proizvođača čelika za prednapinjanje (vidjeti pobijanu odluku, uvodnu izjavu 153.).
121 Kao drugo, s obzirom na zahtjev za oslobađanje od kazne i smanjenje kazne društva Nedri od 23. listopada 2002., Komisija je također znala da je, za tog poduzetnika, društvo Redaelli predstavljalo Assider na sastancima ciriškoga kluba (vidjeti pobijanu odluku, uvodnu izjavu 153.).
122 Uzeti zajedno, ti su podaci za Komisiju bili ključan pokazatelj da je prilikom sastanaka ciriškoga kluba društvo Redaelli također predstavljalo Assider, to jest druga tri talijanska proizvođača.
123 Usporedno s tim, Komisija je znala da su društvo Redaelli i tri talijanska proizvođača (CB, Itas i ITC) unutar kluba Italia vodili razgovore o sporazumu s članovima ciriškoga kluba. To osobito proizlazi iz prijedloga sporazuma od 23. siječnja 1995. koji je Komisija otkrila prilikom pretrage provedene u prostorijama društva Redaelli 19. i 20. rujna 2002., u kojemu je navedeno da se društvu Redaelli daje mandat za zastupanje društava CB, Itas i ITC kod sveeuropskih proizvođača (vidjeti pobijanu odluku, uvodnu izjavu 166.).
124 Kao treće, tužitelj sam, u svojoj replici, navodi sadržaj izjave društva DWK od 8. svibnja 2007., iz koje proizlazi da je, za tog poduzetnika, na sastancima ciriškoga kluba društvo Redaelli, prema njegovim vlastitim riječima, predstavljalo tri talijanska proizvođača (vidjeti pobijanu odluku, uvodnu izjavu 153.). U toj se izjavi također navodi da, prema sjećanju jednog od predstavnika društva DWK na tim sastancima, društvo Redaelli nije pojasnilo o kojim se proizvođačima radilo i da navedeni predstavnik nije na to obratio pažnju, istodobno ističući da je sumnjao da se radilo o proizvođačima CB, Itas i ITC s obzirom na to da su drugi talijanski proizvođači bili manji ili da više nisu postojali (primjerice SLM).
125 Iz prethodno navedenoga proizlazi da je Komisija čak i prije podataka koje je dalo društvo Redaelli 15. lipnja 2007. znala da je prilikom sastanaka ciriškoga kluba društvo Redaelli navelo da predstavlja druga tri talijanska proizvođača. Komisija je također mogla znati tko bi mogla biti ta trojica proizvođača.
126 U svakom slučaju, treba istaknuti da podaci koje je društvo Redaelli dostavilo 15. lipnja 2007. prethode onima koji proizlaze iz bilješki društva Emesa dostavljenih nedugo nakon toga, 28. lipnja 2007. Naime, upravo je s obzirom na bilješke društva Emesa koje je dostavilo društvo ArcelorMittal Komisija mogla utvrditi, između ostalog, da je na sastanku ciriškoga kluba, 8. i 9. lipnja 1994., u prisutnosti društava Tréfileurope, DWK, WDI, Tycsa, Nedri i Emesa, predstavnik društva Redaelli naveo da zastupa tri poduzetnika, to jest, društva CB, Itas i ITC (vidjeti pobijanu odluku, uvodnu izjavu 159.). Međutim, suprotno onomu što tvrdi Komisija, kako bi se dokazala značajna dodana vrijednost društva Redaelli s tim u vezi ne treba uzeti u obzir bilješke društva Emesa, već samo dokaze dostavljene prije 15. lipnja 2007.
127 Uostalom, treba istaknuti da prethodno navedeni podaci nisu imali učinak koji navodi društvo Redaelli, koje tvrdi da je njegov doprinos omogućio Komisiji da utvrdi da su društva ITC, Itas i CB sudjelovala u ciriškom klubu tijekom 1993. i 1995.
128 Kad je riječ o društvu CB, iz pobijane odluke proizlazi da je to društvo osporavalo da je sudjelovalo u ciriškom klubu ili u sveeuropskom dogovoru. Prema njegovim riječima, društvo Redaelli „samo je sebe proglasilo“ predstavnikom drugih talijanskih proizvođača u tom pogledu. S obzirom na to osporavanje i iako je ono istaknulo, s obzirom na podatke koje je dostavilo društvo ITC u svojem zahtjevu za oslobađanje od kazne i smanjenje kazne, da su društvo CB kao i društva Redaelli, Itas, ITC, Tréfileurope Italia, DWK i Tycsa prisustvovali sastanku kluba Italia s proizvođačima iz ciriškoga kluba, koji je održan 24. veljače 1993. i na kojemu se razgovaralo ne samo o cijenama i prodaji na talijanskom tržištu već i potrošnji čelika za prednapinjanje na drugim europskim tržištima, Komisija se priklonila tvrdnji da je društvo CB počelo sudjelovati u povredi tek 23. siječnja 1995. zbog, između ostalog, prijedloga sporazuma koji je otkrila prilikom pretraga organiziranih 19. i 20. rujna 2002. (vidjeti gornju točku 123.).
129 Stoga je, na osnovi drugih dokaza, a ne onih na koje se pozvalo društvo Redaelli u sklopu svojeg zahtjeva za oslobađanje od kazne i smanjenje kazne, sudjelovanje društva CB u zabranjenom sporazumu dokazano tek od 23. siječnja 1995. (vidjeti pobijanu odluku, osobito uvodne izjave 155., 165., 166. i 849. do 855.).
130 Kad je riječ o društvu Itas, u pobijanoj odluci navodi se činjenica da je taj poduzetnik osporavao da je sudjelovao u ciriškom klubu tijekom 1993. i 1994. zato što je potrebne potvrde dobio tek 1995. za Njemačku, a nakon toga za ostale zemlje. Za razliku od društva CB i zbog razlogâ izloženih u pobijanoj odluci, Komisija je smatrala da je sudjelovanje društva Itas u povredi dokazano počevši od sudjelovanja tog poduzetnika na sastanku kluba Italia s proizvođačima ciriškoga kluba od 24. veljače 1993. U tom pogledu, Komisija je također utvrdila sudjelovanje društva Itas kao i društava Redaelli i ITC na sastanku kluba Italia od 7. svibnja 1993., za koji je društvo ITC dostavilo podatke u svojemu zahtjevu za oslobađanje od kazne i smanjenje kazne. Taj se sastanak između ostalog odnosio na četiri prijedloga u pogledu sveeuropskih proizvođača. Iako je točno da se u pobijanoj odluci nadalje navodi da je društvo Itas „na sastancima ciriškoga kluba predstavljalo društvo Redaelli“, a koji su uslijedili nakon sastanka od 24. veljače 1993., iz prethodno navedenoga proizlazi da se to može vrlo lako zaključiti iz dokaza koje su dostavila društva DWK i Nedri prije dana doprinosa društva Redaelli, 15. lipnja 2007. (vidjeti pobijanu odluku, osobito uvodne izjave 155., 163., 164. i 856. do 861.).
131 U takvoj situaciji, s obzirom na činjenicu da je raspolagala s nekoliko dokaza za utvrđivanje početka sudjelovanja društva Itas u povredi, uključujući podatke koje je društvo ITC dostavilo u svojem zahtjevu za oslobađanje od kazne i smanjenje kazne u okviru kojeg je podnesen rukom pisani zapisnik sa sastanka kluba Italia s proizvođačima ciriškoga kluba od 24. veljače 1993., koji su ključni, i podatke koje su dostavila društva DWK i Nedri o ulozi društva Redaelli unutar ciriškoga kluba, Komisija je mogla osnovano smatrati da doprinos društva Redaelli od 15. lipnja 2007. nema značajnu dodanu vrijednost u odnosu na dokaze koje već posjeduje.
132 Kad je riječ o društvu ITC, iz pobijane odluke proizlazi da se taj poduzetnik složio sa sadržajem obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama koja mu je bila upućena potvrdivši da se „slaže s izjavama i iskazima iz zahtjeva za oslobađanje od kazne i smanjenje kazne i kasnijim izjavama“ te da je stoga izravno sudjelovalo u zabranjenom sporazumu, osobito u ciriškom klubu, klubu Italia i u integraciji talijanskih proizvođača unutar kluba Europa od 24. veljače 1993. do 19. rujna 2002. (vidjeti pobijanu odluku, osobito uvodne izjave 841. i 843.).
133 Komisija je ovdje također, i iako je u pobijanoj odluci u uvodnim izjavama 153. i 155. istaknuto da društvo ITC nije osporavalo da ga je društvo Redaelli predstavljalo unutar ciriškoga kluba, raspolagala drugim dokazima, među kojima su oni koje je dostavilo samo društvo ITC, ali i oni koje su dostavila društva DWK i Nedri kako bi dokazala početak sudjelovanja društva ITC u povredi. U takvoj situaciji Komisija je mogla osnovano smatrati da doprinos društva Redaelli od 15. lipnja 2007. nije ispunjavao uvjete definirane Obaviješću o oslobađanju od kazni i smanjenju kazni u vezi sa značajnom dodanom vrijednošću u odnosu na dokaze koje već posjeduje.
134 S obzirom na argumente stranaka i dostavljene dokaze, mora se utvrditi da je Komisija itekako mogla smatrati da je za taj aspekt povrede, i u materijalnom smislu i što se tiče kronološkog redoslijeda, već raspolagala dovoljnim dokazima za utvrđivanje činjenica o kojima je riječ. Dokazi na koje se društvo Redaelli pozivalo u tom pogledu nisu stoga imali značajnu dodanu vrijednost koja je potrebna kako bi se mogla ostvariti korist od smanjenja iznosa novčane kazne na temelju Obavijesti o oslobađanju od kazni i smanjenju kazni.
– Ostali aspekti povrede
135 Društvo Redaelli tvrdi da je njegov doprinos bio jedan od prvih kojim se potvrđuje postojanje sustava nadzora zabranjenog sporazuma i kojim je taj sustav u cijelosti opisan. To je učinio počevši od 21. listopada 2002. u svojem odgovoru na zahtjev za pružanje informacija i u svojem zahtjevu za oslobađanje od kazne i za smanjenje kazne od 20. ožujka 2003.
136 Mora se međutim utvrditi, s obzirom na razloge navedene u pobijanoj odluci i s obzirom na dokaze koje je u tom pogledu iznijela, da je Komisija već nakon pretraga obavljenih 19. i 20. rujna 2002., zahtjeva za oslobađanje od kazne i smanjenje kazne društva ITC od 21. rujna 2002. te takvog zahtjeva društva Tréfileurope od 4. studenoga 2002. raspolagala brojnim dokazima (vidjeti pobijanu odluku, uvodne izjave 450. do 455.).
137 Treba podsjetiti, osobito kada je riječ o kronološkom redoslijedu, da se u svojem odgovoru od 21. listopada 2002. na zahtjev za pružanje informacija društvo Redaelli samo pozvalo na trgovca, Pr.-a, koji je bio zadužen za prikupljanje podataka o razvoju prodaje različitih proizvođača. Međutim, Komisija je u tom trenutku između ostalog raspolagala onodobnim dokumentima koje je sastavila ta osoba, otkrivenima prilikom pretraga izvršenih 19. i 20. rujna 2002., u kojima su se jasno navodili podaci koje je spomenulo društvo Redaelli.
138 U svojem zahtjevu za oslobađanje od kazne i smanjenje kazne od 20. ožujka 2003. društvo Redaelli navodi više pojedinosti o Pr.-ovoj ulozi, navodeći, između ostalog, da je mogao utvrditi kupnju koju je izvršio svaki od kupaca predmetnih proizvođača. Njegova uloga više nije bila samo kontrola prodane količine, već utvrđivanje potencijala kupaca. Iako je točno da je taj drugi dio uloge koju je Pr. imao spomenut u pobijanoj odluci u uvodnoj izjavi 452., u kojoj je navedeno da podaci s tim u vezi potječu od društva Redaelli, ostaje činjenica da je najvažniji dio uloge koju je ta osoba imala doista bila, kao što to tvrdi Komisija navodeći dokumente otkrivene prilikom pretraga, uloga nadzora i kontrole.
139 Dokazi na koje se društvo Redaelli pozivalo u tom pogledu nisu stoga imali značajnu dodanu vrijednost koja je potrebna kako bi se mogla ostvariti pogodnost smanjenja iznosa novčane kazne na temelju Obavijesti o oslobađanju od kazni i smanjenju kazni.
140 Nadalje, društvo Redaelli tvrdi da je njegov doprinos bio prvi kojim se potvrdilo postojanje i sadržaj nekoliko sastanaka, među kojima su oni kluba Italia od 1. veljače 2002., 1. ožujka 2002. i od 26. kolovoza 2002. te oni kluba Europa od 28. i 29. veljače 2000., od 8. i 9. svibnja 2000., od 15. svibnja 2001., od 4. rujna 2001. i od 24. srpnja 2002.
141 Također u tom pogledu, iz spisa proizlazi da je Komisija općenito raspolagala brojnim podacima o predmetnom razdoblju (2000. – 2002.) i u pogledu kluba Italia i u pogledu kluba Europa (vidjeti pobijanu odluku, priloge 2. i 3. u vezi s opisima spomenutih sastanaka). Naime, doprinos koji spominje društvo Redaelli s tim u vezi uopće ne pridonosi ili vrlo malo pridonosi sposobnosti Komisije da dokaže činjenice o kojima je riječ, bilo da se radi o predmetnom razdoblju, klubovima na koje se to odnosi ili čak o sadržaju sastanaka koje spominje društvo Redaelli, za koje je Komisija već raspolagala dokazima otkrivenima prilikom pretraga ili koje su pravodobno dostavili drugi poduzetnici, kao što su društva ITC, CB, Tréfileurope, Nedri ili DWK, ili mogla smatrati da se dokazima koje je dostavilo društvo Redaelli ne dokazuje protutržišna narav sastanka na koji se poziva (kao što je navodni sastanak od 8. i 9. svibnja 2000., za koji se pokazalo da je bio samo sastanak Eurostress Information Servicea (ESIS), jednog od strukovnih udruženja proizvođača čelika za prednapinjanje).
142 Za doprinos društva Redaelli u vezi s gore spomenutim sastancima ne može se stoga smatrati da ima značajnu dodanu vrijednost u smislu Obavijesti o oslobađanju od kazni i smanjenju kazni.
143 Naposljetku, društvo Redaelli poziva se također na činjenicu da je bilo prvo koje je potvrdilo ono što je ukratko spomenuto u zahtjevu za oslobađanje od kazne i smanjenje kazne u pogledu veze između sporazuma o utvrđivanju kvota na europskoj razini (ciriški klub) i sporazuma na razini Italije (klub Italia); da je bilo prvo koje je opisalo dinamiku kluba Italia na početku devedesetih kad je riječ o, između ostalog, napuštanju prakse utvrđivanja kvota nakon odbijanja društva ITC da se pridruži toj inicijativi; da je imalo značajan doprinos kad je riječ o danu početka sudjelovanja društva Tréfileurope u klubu Italia i da je zahvaljujući njemu u pobijanoj odluci napravljena razlika između ekskluzivnih i zajedničkih kupaca u pogledu kluba Italia ili kad je riječ o sveeuropskim susretima „na margini sastanaka ,ESIS‑a’“.
144 S tim u vezi mora se utvrditi, kao što je Komisija opravdano izložila u odgovoru na mjere upravljanja postupkom i mjere izvođenja dokaza koje je donio Opći sud, da dokazi na koje se s tim u vezi poziva društvo Redaelli nisu bili odlučujući ili se odnose na manje važne aspekte povrede koji kao takvi nisu relevantni s obzirom na dokaze koje je Komisija već posjedovala, koji su potjecali iz nekoliko izvora koji se međusobno potvrđuju.
145 Stoga, kad je riječ o vezi između ciriškoga kluba i kluba Italia, iako se u dijelu pobijane odluke koji navodi društvo Redaelli, to jest uvodnim izjavama 401. i sljedećim, doista navode dokumenti koje je podnijelo društvo Redaelli, iz spisa također proizlazi da su drugi dokumenti bili zaplijenjeni ili ih je dostavilo društvo ITC, osobito najrelevantniji dokument u tom pogledu, to jest sporazum od 5. prosinca 1995. između društava Redaelli, CB, Itas i ITC.
146 Jednako tako, kad je riječ o opisu dinamike kluba Italia na početku devedesetih, treba podsjetiti da je Komisija kao početak sudjelovanja društava Redaelli, CB, Itas i ITC u klubu Italia navela tek 23. siječnja 1995., datum najstarijeg prijedloga sporazuma koji posjeduje Komisija nakon pretraga (vidjeti pobijanu odluku, uvodne izjave 402. i 456.). Podaci koje je društvo Redaelli dostavilo o prijašnjem stanju stoga nisu imali utjecaj na Komisijinu sposobnost da dokaže činjenice. Kad je riječ o datumu početka sudjelovanja društva Tréfileurope u klubu Italia, iz uvodne izjave 460. pobijane odluke jasno proizlazi da je Komisija već raspolagala dostatnim dokazima da kao taj datum odredi 3. travnja 1995., s obzirom na to da je dokumente koji se na to odnose dostavilo društvo ITC. Kad je riječ o razlikovanju ekskluzivnih i zajedničkih kupaca u pobijanoj odluci, iz uvodnih izjava 445. i 447. pobijane odluke jednako jasno proizlazi da je Komisija već napravila takvo razlikovanje na temelju dokumenata otkrivenih prilikom pretraga i očitovanja društva Tréfileurope.
147 Naposljetku, što se tiče navoda o sveeuropskim susretima „na margini sastanaka ,ESIS‑a’“, takav je podatak već proizlazio iz dokumenata koje je dostavio Bundeskartellamt u početnoj fazi postupka i dokumenata otkrivenih prilikom pretraga.
c) Zahtjev
148 Iz prethodno navedenoga proizlazi da prvi dio prvog tužbenog razloga treba u cijelosti odbiti kao neosnovan.
3. Povreda načela zaštite legitimnog očekivanja
149 Društvo Redaelli u biti tvrdi da je Komisija povrijedila načelo zaštite legitimnog očekivanja zato što njegov zahtjev za oslobađanje od kazne i smanjenje kazne nije ispitala s obzirom na kriterije utvrđene u Obavijesti o oslobađanju od kazni i smanjenju kazni. Kada je 19. rujna 2008. odbila taj zahtjev, na tu je instituciju zapravo utjecala njezina novija i stroža Obavijest Komisije o oslobađanju od kazni i smanjenju kazni u slučajevima kartela (SL 2006., C 298, str. 17.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 4., str. 62.). Međutim, tijekom razdoblja primjene Obavijesti o oslobađanju od kazni i smanjenju kazni te kao što proizlazi iz odluka donesenih radi kažnjavanja drugih kartela, Komisija je bila sklonija odobriti smanjenje iznosa novčane kazne na zahtjeve koji su se uglavnom temeljili na izjavama te je prag „dodane vrijednosti“ bio niži od onoga koji je korišten nakon toga.
150 Međutim, suprotno onomu što tvrdi društvo Redaelli i kao što to proizlazi iz gornjih točaka 76. do 148., Komisija, odlučujući o zahtjevu društva Redaelli za oslobađanje od kazni i smanjenje kazni, točno je primijenila kriterije utvrđene u Obavijesti o oslobađanju od kazni i smanjenju kazni.
151 Nadalje, društvo Redaelli također se ne može samo pozivati na rješenja koja je Komisija primijenila u drugim predmetima zahtijevajući ostvarivanje jednakih povlastica a da za to ne navede nikakve dokaze koji omogućuju da se utvrdi sličnost između činjeničnih situacija s obzirom na i povrede o kojima je riječ i dokaze koje su u sklopu zahtjevâ za oslobađanje od kazne i smanjenje kazne dostavili predmetni poduzetnici.
152 U svakom slučaju, čak i pod pretpostavkom da je to uzeto u obzir, pojašnjenja pojma „dodana vrijednost“ u Obavijesti Komisije o oslobađanju od kazni i smanjenju kazni u slučajevima kartela donesenoj 2006. teško mogu dovesti u pitanje navodno legitimno očekivanje na koje se poziva društvo Redaelli. U području oslobađanja od kazni i smanjenja kazni ne može postojati pravo na smanjenje iznosa novčane kazne samo zbog izjava ili dokaza dostavljenih Komisiji.
153 U obje te obavijesti navedeno je da, naime, treba utvrditi značajnu dodanu vrijednost takvih dokaza s obzirom na, između ostalog, dokaze koje Komisija već posjeduje te se na toj dodanoj vrijednosti temelji odluka o tome hoće li se odobriti smanjenje iznosa novčane kazne na temelju pokajničkog programa.
154 Jednako tako, u obje te obavijesti izričito je utvrđeno da dokazi koji potječu iz vremena na koja se odnose činjenice imaju veću vrijednost od dokaza koji su naknadno utvrđeni.
155 Iz prethodno navedenoga proizlazi da drugi dio prvog tužbenog razloga treba odbiti kao neosnovan.
4. Povreda načela jednakog postupanja
156 Društvo Redaelli tvrdi da je Komisija, odobrivši poduzetnicima Emesa/Galycas i WDI, čija je suradnja bila skromnija, smanjenje iznosâ novčanih kazni od 5 %, povrijedila načelo jednakog postupanja.
157 Kad je riječ o društvima Emesa i Galycas, društvo Redaelli ističe da je smanjenje odobreno na osnovi podataka dostavljenih u odgovoru na Komisijine zahtjeve za pružanje informacija. U svojem doprinosu društva Emesa i Galycas samo su priznala postojanje protutržišnih susreta između europskih i španjolskih i portugalskih proizvođača na margini sastanaka strukovnih udruženja, u vezi s kojima su također predočili dva popisa sastanaka navodeći datum, mjesto i naziv sudionika „bez navođenja ikakvog opisa njihova sadržaja i koji nisu bili potkrijepljeni nikakvim pisanim dokazom“ (vidjeti pobijanu odluku, uvodnu izjavu 1095.). Iako je priznala ograničenost takvog doprinosa, koji je previše nejasan da bi mogao predstavljati dokaz povrede kao takve, Komisija je unatoč tomu smatrala da taj doprinos predstavlja značajnu dodanu vrijednost u mjeri u kojoj je povećao njezinu sposobnost da dokaže određene činjenice koje čine zabranjeni sporazum ako njegovu istinitost potvrde drugi dokazi.
158 U usporedbi s tim, doprinos društva Redaelli bio je mnogo značajniji. Čak i prije formalnog podnošenja zahtjeva za oslobađanje od kazne i smanjenje kazne s ostalim dokazima, društvo Redaelli je 21. listopada 2002., dakle prije društava Emesa i Galycas, priznalo da su se između europskih i talijanskih proizvođača održavali sastanci protutržišne naravi. Društvo Redaelli također je dalo opis takvih sastanaka i popis, navodeći datum, mjesto i sudionike, podrobniji od onoga koji su dali društva Emesa i Galycas. Naposljetku, Komisija je izjave društva Redaelli koristila u pogledu društava CB, Itas i Tréfileurope kako bi im pripisala odgovornost za jedan dio zabranjenog sporazuma.
159 Kad je riječ o društvu WDI, iz pobijane odluke proizlazi da je doprinos tog poduzetnika bio vrlo ograničen te se nije odnosio na ključna pitanja. Izjava društva WDI od 19. svibnja 2004. sadržavala je prve informacije o određenim elementima organizacije ciriškoga kluba i o činjenici da je taj klub slijedio talijanski primjer. Društvo WDI bilo je također prvo koje je potvrdilo izjave društva DWK o postojanju društva zaduženog za prikupljanje podataka za ciriški klub i klub Europa te prvo koje je potvrdilo izjave društva Nedri o kompenzacijskom sustavu ciriškoga kluba. Radilo se o običnim izjavama, koje nisu bile popraćene uvjerljivim pisanim dokazima.
160 U usporedbi s tim, doprinos društva nipošto se ne čini manjim od onoga društva WDI. Društvo Redaelli bilo je, također, prvo koje je dostavilo podatke o nekim aspektima zabranjenog sporazuma (osobito o svojoj ulozi predstavnika nekoliko talijanskih poduzetnika i situaciji u klubu Italia na početku devedesetih) i prvo koje je potvrdilo izjave ili dokumente koje su dostavili drugi poduzetnici (između ostalog one koji se odnose na sustav nadzora, na vezu između ciriškoga kluba i kluba Italia kao i na sveeuropske i talijanske susrete). Društvo Redaelli osim toga doprinijelo je istrazi skupom podataka, informacija i objašnjenja, čega nije bilo u zahtjevu društva WDI.
161 U tom pogledu, treba istaknuti da iz ustaljene sudske prakse proizlazi da je načelo jednakog postupanja povrijeđeno kad se u usporedivim situacijama postupa na različite načine ili kad se u različitim situacijama postupa na isti način, osim ako je takvo postupanje objektivno opravdano (presude od 13. prosinca 1984., Sermide, 106/83, Zb., EU:C:1984:394, t. 28. i od 5. listopada 2011., Romana Tabacchi/Komisija, T‑11/06, Zb., EU:T:2011:560, t. 102.).
162 U ovom slučaju nijedan dokaz koji je iznijelo društvo Redaelli ne dopušta da se donese zaključak o nejednakom postupanju između njega i društava Emesa/Galycas ili WDI.
163 S jedne strane, društvo Redaelli ne izlaže argumente kojima bi se mogla dovesti u pitanje značajna dodana vrijednost doprinosa društava Emesa/Galycas i WDI tijekom upravnog postupka koju je Komisija priznala.
164 Naime, Komisija je upravo nakon ocjene intrinzične i relativne vrijednosti različitih izjava ili dokumenata koje su dala društva Emesa/Galycas i WDI zaključila, kao što je objašnjeno u pobijanoj odluci, da je opravdano za 5 % smanjiti iznos novčane kazne izrečene svakom od tih poduzetnika. Međutim, argumenti društva Redaelli ne odnose se na tu dodanu vrijednost koju je Komisija priznala, već na dodanu vrijednost koja je trebala biti dodijeljena njegovom vlastitom doprinosu, s obrazloženjem da je njegova dodana vrijednost bila „mnogo značajnija“ od one priznate društvima Emesa/Galycas ili se „ni u kojem slučaju nije činila slabijom“ od one priznate društvu WDI.
165 U tom pogledu, iz pobijane odluke proizlazi da je značajna dodana vrijednost koju je Komisija priznala društvima Emesa/Galycas i WDI ispunjavala uvjete iz točaka 21. do 23. Obavijesti o oslobađanju od kazni i smanjenju kazni. Iz, osobito, uvodnih izjava 1094. i 1096. pobijane odluke kao i njezinog Priloga 4. može se utvrditi uloga koju je imao doprinos društva Emesa/Galycas, koji je predstavljao prvi element koji je omogućio da se utvrdi protupravni sadržaj nekoliko sastanaka kluba España. Jednako tako, Komisija u uvodnoj izjavi 1113. pobijane odluke izlaže razloge koji su je naveli da utvrdi da joj je doprinos društva WDI omogućio da razjasni nekoliko pitanja u vezi s, osobito, organizacijom ciriškoga kluba.
166 S druge strane, mora se utvrditi da argumenti koje je iznijelo društvo Redaelli također ne omogućuju da se smisleno usporedi značajna dodana vrijednost na koju se ono poziva sa značajnom dodanom vrijednošću koju je Komisija priznala kad je riječ o doprinosima društava Emesa/Galycas i WDI.
167 Iako su, u formalnom smislu, doprinosi slični s obzirom na to da su, u biti, dani u obliku izjava, zbog posebnosti sudjelovanja svakog od tih poduzetnika u zabranjenom sporazumu razlozi zbog kojih je Komisija došla do gore navedenog zaključka u pogledu društava Emesa/Galycas i WDI duboko se razlikuju od jednog do drugog poduzetnika. Društvo Emesa/Galycas španjolski je poduzetnik koji je između ostalog sudjelovao u klubu Europa i u klubu España, društvo WDI njemački je poduzetnik koji je sudjelovao u klubu Europa, a Redaelli talijanski poduzetnik koji je sudjelovao u klubu Europa i u klubu Italia. Njihove djelatnosti i njihov stupanj uključenosti u zabranjeni sporazum, kako su navedeni u pobijanoj odluci s obzirom na, između ostalog, dokaze koje je Komisija već posjedovala u tom trenutku, toliko se razlikuju da se situacija jednoga ne može uspoređivati sa situacijom drugoga.
168 Posljedično, iako je društvu Redaelli odbijeno smanjenje iznosa novčane kazne na temelju oslobađanja od kazne i smanjenja kazne, to nije učinjeno zbog značajne dodane vrijednosti koju je Komisija priznala doprinosima društava Emesa/Galycas i WDI, već zato što njegov vlastiti doprinos nije imao značajnu dodanu vrijednost u smislu točaka 21. do 23. Obavijesti o oslobađanju od kazne i smanjenju kazne.
169 Iz prethodno navedenoga proizlazi da treći dio prvog tužbenog razloga treba odbiti kao i, slijedom toga, taj tužbeni razlog u cijelosti.
[omissis]
Troškovi
231 Sukladno odredbama članka 134. stavka 1. Poslovnika, stranka koja ne uspije u postupku snosi troškove, ako je takav zahtjev postavljen. Budući da tužitelj nije uspio u postupku, istom valja naložiti snošenje troškova sukladno zahtjevu Komisije.
Slijedom navedenoga,
OPĆI SUD (šesto vijeće)
proglašava i presuđuje:
1. Tužba se odbija.
2. Društvo Redaelli Tecna SpA snosit će vlastite troškove kao i troškove Europske komisije.
Frimodt Nielsen | Dehousse | Collins |
Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 15. srpnja 2015.
Potpisi