PRESUDA OPĆEG SUDA (šesto vijeće)
2. lipnja 2016.(*)
„Tržišno natjecanje – Zabranjeni sporazumi – Europsko tržište čelika za prednapinjanje – Utvrđivanje cijena, podjela tržišta i razmjena osjetljivih poslovnih informacija – Odluka kojom se utvrđuje povreda članka 101. UFEU‑a – Gospodarska jedinica – Izravno sudjelovanje u povredi – Izvedena odgovornost društava majki – Pravno sljedništvo poduzetnika – Složena povreda – Jedinstvena i trajna povreda – Smjernice o metodi za utvrđivanje kazni iz 2006. – Načela zabrane retroaktivnosti i zakonitosti kazni – Olakotne okolnosti – Sposobnost plaćanja – Prava obrane – Obveza obrazlaganja – Zahtjev za ponovnu ocjenu – Nemijenjanje činjeničnih okolnosti – Dopis o odbijanju – Nedopuštenost”
U spojenim predmetima T‑426/10 do T‑429/10, T‑438/12 do T‑441/12,
Moreda‑Riviere Trefilerías, SA, sa sjedištem u Gijónu (Španjolska), koji su zastupali u predmetu T‑426/10 F. González Díaz i A. Tresandi Blanco te u predmetu T‑440/12 u početku F. González Díaz i P. Herrero Prieto, a zatim F. González Díaz i A. Tresandi Blanco, odvjetnici,
tužitelj u predmetima T‑426/10 i T‑440/12,
Trefilerías Quijano, SA, sa sjedištem u Los Corralesu de Buelni (Španjolska), koji su zastupali u predmetu T‑427/10 F. González Díaz i A. Tresandi Blanco te u predmetu T‑439/12 u početku F. González Díaz i P. Herrero Prieto, a zatim F. González Díaz i A. Tresandi Blanco,
tužitelj u predmetima T‑427/10 i T‑439/12,
Trenzas y Cables de Acero PSC, SL, sa sjedištem u Santanderu (Španjolska), koji su zastupali u predmetu T‑428/10 F. González Díaz i A. Tresandi Blanco te u predmetu T‑441/12 u početku F. González Díaz i P. Herrero Prieto, a zatim F. González Díaz i A. Tresandi Blanco,
tužitelj u predmetima T‑428/10 i T‑441/12,
Global Steel Wire, SA, sa sjedištem u Cerdanyoli del Vallés (Španjolska), koji su zastupali u predmetu T‑429/10 F. González Díaz i A. Tresandi Blanco te u predmetu T‑438/12 u početku F. González Díaz i P. Herrero Prieto, a zatim F. González Díaz i A. Tresandi Blanco,
tužitelj u predmetima T‑429/10 i T‑438/12,
protiv
Europske komisije, koju su zastupali u predmetima T‑426/10, T‑427/10, T‑429/10, T‑438/12 do T‑441/12 V. Bottka, F. Castillo de la Torre i C. Urraca Caviedes, u svojstvu agenata, uz asistenciju L. Ortiza Blanca i A. Lamadrida de Pabla, odvjetnika, te u predmetu T‑428/10 V. Bottka i F. Castillo de la Torre, uz asistenciju L. Ortiza Blanca i A. Lamadrida de Pabla,
tuženika,
povodom zahtjeva za poništenje i preinaku Odluke Komisije C (2010) 4387 final od 30. lipnja 2010. o postupku primjene članka 101. UFEU‑a i članka 53. Sporazuma o EGP‑u (predmet COMP/38344 – Čelik za prednapinjanje), izmijenjene Odlukom Komisije C (2010) 6676 final od 30. rujna 2010. i Odlukom Komisije C (2011) 2269 final od 4. travnja 2011., kao i dopisa glavnog direktora Komisijine Glavne uprave za tržišno natjecanje od 25. srpnja 2012.,
OPĆI SUD (šesto vijeće),
u sastavu: S. Frimodt Nielsen (izvjestitelj), predsjednik, F. Dehousse i A. M. Collins, suci,
tajnik: J. Palacio González, glavni administrator,
uzimajući u obzir pisani dio postupka i nakon rasprave održane 9. srpnja 2015.,
donosi sljedeću
Presudu(1)
[omissis]
Pravo
[omissis]
II – Treća skupina predmeta
[omissis]
A – B – Dopuštenost tužbi
539 Komisija je prigovorima osporavala dopuštenost treće skupine predmeta. Odlučivanje u tim prigovorima, koje su tužitelji osporavali, odgođeno je do donošenja odluke o meritumu.
540 Valja podsjetiti da izražavanje mišljenja institucije Unije u pisanom obliku ne može predstavljati odluku protiv koje se može podnijeti tužba za poništenje na temelju članka 263. stavka 1. UFEU‑a zato što se njime ne mogu proizvesti pravni učinci ili zato što nema za cilj proizvesti pravne učinke (vidjeti u tom smislu presude od 27. ožujka 1980., Sucrimex i Westzucker/Komisija, 133/79, Zb., EU:C:1980:104, t. 15. do 19. i od 27. rujna 1988., Ujedinjena Kraljevina/Komisija, 114/86, Zb., EU:C:1988:449, t. 12. do 15.).
541 Jednako tako, dopis tijela Unije poslan kao odgovor na zahtjev njegova adresata ne predstavlja akt protiv kojeg se može podnijeti tužba na temelju članka 263. stavka 4. UFEU‑a (vidjeti u tom smislu rješenje od 27. siječnja 1993., Miethke/Parlament, C‑25/92, Zb., EU:C:1993:32, t. 10.).
542 S druge strane, na temelju ustaljene sudske prakse, mjere koje proizvode obvezujuće pravne učinke koji utječu na interese trećih, mijenjajući na bitan način njihovu pravnu situaciju, akti su koji mogu biti predmet tužbe za poništenje u smislu članka 263. UFEU‑a (vidjeti presude od 11. studenoga 1981., IBM/Komisija, 60/81, Zb., EU:C:1981:264, t. 9. i navedenu sudsku praksu i od 17. travnja 2008., Cestas/Komisija, T‑260/04, Zb., EU:T:2008:115, t. 67. i navedenu sudsku praksu).
543 Nadalje, radi utvrđivanja toga može li mjera biti predmet tužbe za poništenje na temelju članka 263. UFEU‑a, mora se razmotriti bit mjere čije se poništenje traži, a oblik u kojem je ona poduzeta načelno je nevažan u tom pogledu (vidjeti presude od 11. studenoga 1981., IBM/Komisija, 60/81, EU:C:1981:264, t. 9. i navedenu sudsku praksu i od 17. travnja 2008., Cestas/Komisija, T‑260/04, EU:T:2008:115, t. 68. i navedenu sudsku praksu).
544 Samo akt kojim tijelo Unije nedvosmisleno i konačno zauzima svoje stajalište u obliku koji omogućuje da se utvrdi njegova narav predstavlja odluku koja može biti predmet tužbe za poništenje na temelju članka 263. UFEU‑a, no pod uvjetom da ta odluka nije samo potvrda prethodnog akta (vidjeti u tom smislu presudu od 26. svibnja 1982., Njemačka i Bundesanstalt für Arbeit/Komisija, 44/81, Zb., EU:C:1982:197, t. 12.).
545 Prema ustaljenoj sudskoj praksi, tužba podnesena protiv akta kojim se isključivo potvrđuje druga odluka koja je postala konačna nedopuštena je. Smatra se da se aktom isključivo potvrđuje prijašnja odluka ako ne sadržava nijedan novi element u odnosu na prijašnju odluku te mu nije prethodilo ispitivanje situacije adresata te odluke (presude od 7. veljače 2001., Inpesca/Komisija, T‑186/98, EU:T:2001:42, t. 44.; od 22. svibnja 2012., Sviluppo Globale/Komisija, T‑6/10, neobjavljena, EU:T:2012:245, t. 22. i od 2. listopada 2014., Euro‑Link Consultants i European Profiles/Komisija, T‑199/12, neobjavljena, EU:T:2014:848, t. 40.).
546 Međutim, potvrđujući karakter akta ne može se ocjenjivati isključivo s obzirom na njegov sadržaj u odnosu na sadržaj prijašnje odluke koju potvrđuje. Naime, karakter pobijanog akta također treba ocijeniti s obzirom na narav zahtjeva na koji je tim aktom odgovoreno (presude od 7. veljače 2001., Inpesca/Komisija, T‑186/98, EU:T:2001:42, t. 45.; od 22. svibnja 2012., Sviluppo Globale/Komisija, T‑6/10, neobjavljena,EU:T:2012:245, t. 23. i od 2. listopada 2014., Euro‑Link Consultants i European Profiles/Komisija, T‑199/12, neobjavljena, EU:T:2014:848, t. 41.).
547 Konkretnije, ako je akt odgovor na zahtjev u kojem se poziva na nove i bitne činjenice i kojim se administraciju moli da provede preispitivanje prijašnje odluke, za taj se akt ne može smatrati da ima čisto potvrđujući karakter ako se njime odlučuje o navodnim novim i bitnim činjenicama i ako, stoga, sadrži novi element u odnosu na prijašnju odluku (presude od 7. veljače 2001., Inpesca/Komisija, T‑186/98, EU:T:2001:42, t. 46.; od 22. svibnja 2012., Sviluppo Globale/Komisija, T‑6/10, neobjavljena, EU:T:2012:245, t. 24. i od 2. listopada 2014., Euro‑Link Consultants i European Profiles/Komisija, T‑199/12, neobjavljena, EU:T:2014:848, t. 42.).
548 Prema ustaljenoj sudskoj praksi, postojanje novih i bitnih činjenica može opravdati podnošenje zahtjeva za preispitivanje prijašnje odluke koja je postala konačna. Ako se zahtjev za preispitivanje odluke koja je postala konačna temelji na novim i bitnim činjenicama, predmetna institucija dužna je po njemu postupiti. Nakon tog preispitivanja institucija će morati donijeti novu odluku čija će se zakonitost, prema potrebi, moći osporavati pred sudom Unije. S druge strane, ako se zahtjev za preispitivanje ne temelji na novim i bitnim činjenicama, institucija ga nije dužna prihvatiti (vidjeti presude od 7. veljače 2001., Inpesca/Komisija, T‑186/98, EU:T:2001:42, t. 47. i 48. i navedenu sudsku praksu i od 2. listopada 2014., Euro‑Link Consultants i European Profiles/Komisija, T‑199/12, neobjavljena, EU:T:2014:848, t. 43.).
549 Tužba podnesena protiv odluke o odbijanju preispitivanja odluke koja je postala konačna bit će dopuštena ako se pokaže da je zahtjev za preispitivanje bio stvarno temeljen na novim i bitnim činjenicama. S druge strane, ako se pokaže da zahtjev nije bio temeljen na takvim činjenicama, tužba protiv odluke kojom se odbija zatraženo preispitivanje proglasit će se nedopuštenom (vidjeti presude od 7. veljače 2001., Inpesca/Komisija, T‑186/98, EU:T:2001:42, t. 49. i navedenu sudsku praksu i od 2. listopada 2014., Euro‑Link Consultants i European Profiles/Komisija, T‑199/12, neobjavljena, EU:T:2014:848, t. 44.).
550 Kad je riječ o pitanju na temelju kojih kriterija činjenice treba smatrati „novima” i „bitnima”, iz sudske prakse proizlazi da je, kako bi je se moglo smatrati „novom”, potrebno da ni tužitelj ni administracija nisu znali ili nisu mogli znati za predmetnu činjenicu u trenutku donošenja prijašnje odluke (vidjeti presude od 7. veljače 2001., Inpesca/Komisija, T‑186/98, EU:T:2001:42, t. 50. i navedenu sudsku praksu i od 2. listopada 2014., Euro‑Link Consultants i European Profiles/Komisija, T‑199/12, neobjavljena, EU:T:2014:848, t. 45.).
551 Kako bi bila „bitna”, predmetnom činjenicom mora se moći bitno izmijeniti situacija podnositelja prvotnog zahtjeva u povodu kojega je donesena prijašnja odluka koja je postala konačna (vidjeti presude od 7. veljače 2001., Inpesca/Komisija, T‑186/98, EU:T:2001:42, t. 51. i navedenu sudsku praksu i od 2. listopada 2014., Euro‑Link Consultants i European Profiles/Komisija, T‑199/12, EU:T:2014:848, t. 46.).
552 S obzirom na tu sudsku praksu treba ispitati dopuštenost ovih tužbi i u dijelu u kojem se odnose na dopis od 25. srpnja 2012.
553 Najprije treba primijetiti da se, kako bi odbio druge zahtjeve, glavni direktor u dopisu od 25. srpnja 2012. pozvao na iste razloge kao što su oni koje je kolegij članova Komisije naveo u pobijanoj odluci.
554 Tako je u ovom slučaju glavni direktor smatrao da iz dokaza koje su tužitelji dostavili nakon donošenja pobijane odluke proizlazi da se njihova financijska situacija poboljšala u odnosu na onu koju je Komisija uzela u obzir kad je smatrala da su u stanju platiti novčanu kaznu, prema potrebi, i uz pomoć kreditnih ustanova.
555 Kad je riječ o drugom razlogu iz pobijane odluke, to jest mogućnosti obraćanja pravnim i fizičkim osobama koje su dioničari, glavni direktor u potpunosti ga je ponovio, smatrajući da smrt gospodina Rub., koji je preminuo tijekom ispitivanja drugih zahtjeva, nije bila bitna, s obzirom na to da je njegova imovina prenesena njegovim nasljednicima.
556 Iako Komisija ne može s pravom smatrati da poduzetnik podnošenje novog zahtjeva za ocjenu svoje sposobnosti plaćanja može opravdati samo činjenicom pogoršanja svoje financijske situacije, ipak treba smatrati da, kada je jedina promjena u odnosu na činjenično stanje koje je Komisija ispitala u trenutku kad je ocjenjivala sposobnost plaćanja poduzetnika poboljšanje njegove financijske situacije, poduzetnik od Komisije ne može zahtijevati da preispita stajalište koje je prethodno zauzela. U takvoj situaciji Komisijino odbijanje tog zahtjeva za ponovnu ocjenu posljedično ne predstavlja akt koji se može pobijati.
557 Tako u slučaju kad je administraciji podnesen zahtjev za preispitivanje prethodno donesene odluke treba napraviti razliku između pitanja ispitivanja činjenične i pravne situacije u kojoj se nalazi predmetna osoba i preispitivanja prijašnje odluke. Administracija je tek po završetku ispitivanja situacije predmetne osobe, kada utvrdi da je došlo do njezine bitne činjenične ili pravne promjene, dužna preispitati svoju odluku. S druge strane, ako nema bitne promjene činjeničnih ili pravnih okolnosti, administracija nije dužna preispitati svoje odluke te stajalište kojim je odbila zahtjev za preispitivanje podnesen u tim okolnostima nema karakter odluke, tako da tužbu podnesenu protiv takvog stajališta treba odbaciti kao nedopuštenu jer je podnesena protiv akta koji se ne može pobijati. Međutim, ocjena administracije da predmetna osoba nije iznijela nove činjenice ni dokazala bitnu promjenu svoje činjenične i pravne situacije može biti predmet nadzora suda Unije.
558 Stoga treba ispitati je li se, kao što to tvrdi Komisija, financijska situacija tužitelja poboljšala u odnosu na onu koju je uzela u obzir u pobijanoj odluci, što tužitelji osporavaju.
559 Najprije treba podsjetiti da je Komisija, kad je donijela pobijanu odluku, s pravom uzela u obzir situaciju tužitelja kako je proizlazila iz posljednjih raspoloživih godišnjih financijskih izvještaja, koji su se odnosili na poslovnu godinu 2009. (vidjeti gornju točku 518.) Nadalje, tužitelji su predočili mnogobrojne dokaze o svojoj financijskoj situaciji u prilog drugim zahtjevima (vidjeti gornju točku 532.). Prvi su dokazi predočeni na dan podnošenja tih zahtjeva, to jest u srpnju 2011., i odnosili su se na početak 2011. Ispitivanje drugih zahtjeva trajalo je gotovo godinu dana, tijekom koje je Komisija zahtijevala i dobila podatke, tako da se glavni direktor u dopisu od 25. srpnja 2012. pozvao na financijske podatke s kraja 2011.
560 Međutim, tužitelji u prilog svojoj tvrdnji da se njihova situacija od donošenja pobijane odluke pogoršala ne uspoređuju podatke s kraja 2011., to jest posljednje raspoložive podatke u trenutku kada je odlučivao glavni direktor, s podacima iz 2009., to jest onima koje je Komisija uzela u obzir u pobijanoj odluci, već uspoređuje podatke s početka 2011. s onima iz 2008., godine vrhunca gospodarske krize.
561 Ipak se mora utvrditi da usporedba između situacije tužitelja kakva je postojala u srpnju 2012. i one iz 2009., koju je Komisija uzela u obzir u pobijanoj odluci, otkriva znatno poboljšanje. Tužitelji nisu osporili podatke koje je Komisija u tom pogledu predočila.
562 Tako, iako je ukupan iznos novčanih kazni s kamatama u 2010. iznosio 54,26 milijuna eura, a na završetku 2011. 58,26 milijuna eura, ukupan prihod društva GSW u istom je razdoblju porastao s 543 na 823 milijuna eura. Odnos između iznosa novčanih kazni i prihoda društva GSW stoga se smanjio s 10 % na dan donošenja pobijane odluke na 7,1 % na dan donošenja odluke glavnog direktora.
563 Valja utvrditi i da je u istom razdoblju odnos između iznosa novčanih kazni i ukupne vrijednosti imovine društava GSW i TQ ostao stabilan te iznosi između 6 i 7 %.
564 Iako je točno da je regulatorni kapital tužitelja između 2009. i 2011. smanjen s 212 na 196 milijuna eura, tako da je odnos između ukupnog iznosa novčanih kazni i regulatornog kapitala također blago pogoršan s 26 na 30 %, ipak treba uzeti u obzir predviđanja koja su tužitelji dostavili Komisiji, a prema kojima je očekivana razina regulatornog kapitala u 2015. iznosila 244 milijuna eura, dakle više od one iz poslovne godine 2009.
565 U istom su razdoblju, nadalje, znatno poboljšani izgledi rentabilnosti društva GSW. Tako je u 2009. ono ostvarilo gubitke nakon pet uzastopnih godina pozitivnih rezultata. Na kraju 2009. predviđanja za 2010. i 2011. bila su, redom, 6 i 5 milijuna eura gubitka. Međutim, ostvareni su rezultati u pozitivnom smislu nadmašili ta predviđanja, to jest u 2010. ostvarena je dobit u iznosu od 1 milijun, a u 2011. od 25 milijuna eura. Jednako tako, iako je earnings before interest, taxes, depreciation, and amortization (dobit prije kamata, poreza, deprecijacije i amortizacije; EBITDA) u 2009. iznosio 20 milijuna eura, u 2010. iznosio je 51 milijun, a u 2011. 90 milijuna eura. Profil rizičnosti društva GSW – koji čini, s jedne strane, odnos između njegova neto duga s novčanom kaznom ili bez nje i, s druge strane, EBITDA – tako je između 2009. i 2011. znatno poboljšan.
566 Osim toga, između 2009. i 2011. također je poboljšana likvidnost, s obzirom na to da je obrtni kapital smanjen s 51 milijun eura u 2010. na 42 milijuna eura u 2011. Iako je rezultat Altmannova Z‑score testa, pokazatelja opasnosti od stečaja koji se temelji na podacima iz prošlosti, u 2009. bio zabrinjavajući (0,59 bez novčane kazne i 0,44 s novčanom kaznom), u 2011. to više nije bio (1,35 bez novčane kazne i 1,29 s njom), pri čemu je utvrđeni prag za industriju 1,23.
567 Naposljetku, iako je ukupan iznos bankovnih kredita kojim je društvo GSW raspolagalo u 2009. iznosio više od 160 milijuna eura, od kojih 22 nisu bila iskorištena u 2011., bankovni dugovi poduzetnika uspješno su restrukturirani za iznos od 3 milijarde eura, od kojih su novčane kazne predstavljale otprilike 2 %.
568 Tužitelji ne osporavaju točnost tih financijskih podataka. Naime, oni samo predlažu druge usporedbe koje se odnose na podatke u vezi s drugim godinama. U tom pogledu, zbog razloga iznesenih u gornjoj točki 559., Komisija je s pravom tvrdila da su, kako bi se ocijenilo pitanje promjene situacije tužitelja na dan sastavljanja dopisa od 25. srpnja 2012., elementi koji se uspoređuju, s jedne strane, situacija s kraja 2009., koja je uzeta u obzir u pobijanoj odluci, i, s druge strane, situacija na datum kada je glavni direktor sastavio dopis od 25. srpnja 2012. Međutim, valja utvrditi da se između tih dvaju datuma financijska situacija tužitelja znatno poboljšala.
569 S obzirom na razmatranja iz gornjih točaka 556. i 557., iz toga slijedi da činjenice koje su tužitelji naveli u drugim zahtjevima nisu mogle bitno izmijeniti ocjenu njihove sposobnosti plaćanja u pobijanoj odluci. Stoga dopis od 25. srpnja 2012. nema karakter odluke te, s obzirom na činjenicu da su tužbe iz treće skupine predmeta (predmeti T‑438/12 do T‑441/12) podnesene protiv navedenog dopisa, treba ih odbaciti kao nedopuštene.
570 Iz svega prethodno navedenog proizlazi da sve ove tužbe treba odbaciti.
Slijedom navedenog,
OPĆI SUD (šesto vijeće)
proglašava i presuđuje:
1. Tužbe se odbacuju.
2. Društvima Moreda‑Riviere Trefilerías, SA, Trefilerías Quijano, SA, Trenzas y Cables de Acero PSC, SL i Global Steel Wire, SA nalaže se snošenje troškova.
Frimodt Nielsen | Dehousse | Collins |
Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 2. lipnja 2016.
Potpisi