Tužba podnesena 10. kolovoza 2023. – Europska komisija/Talijanska Republika
(predmet C-515/23)
Jezik postupka: talijanski
Stranke
Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: G. Gattinara i E. Sanfrutos Cano, agenti)
Tuženik: Talijanska Republika
Tužbeni zahtjev
Komisija od Suda zahtijeva da:
utvrdi da je Talijanska Republika, propustivši donijeti sve mjere potrebne za izvršenje presude koju je Sud donio 10. travnja 2014. u predmetu C-85/13, Komisija/Italija (EU:C:2014:251), povrijedila obveze koje ima na temelju članka 260. stavka 1. UFEU-a;
naloži Talijanskoj Republici da Komisiji plati novčanu kaznu u iznosu od 122 760 eura dnevno, umanjeno za eventualno sniženje na temelju predložene degresivne formule, i to za svaki dan kašnjenja u izvršenju presude Suda od 10. travnja 2014., predmet C-85/13, Komisija/Italija (EU:C:2014:251), računajući od dana donošenja presude u ovom predmetu do dana izvršenja presude donesene 10. travnja 2014. u predmetu C-85/13, Komisija/Italija (EU:C:2014:251);
naloži Talijanskoj Republici da Komisiji plati paušalni iznos od 13 640 eura dnevno, umanjeno za eventualno sniženje na temelju predložene degresivne formule, u ukupnom iznosu od minimalno 9 548 000 eura, računajući od trenutka donošenja presude od 10. travnja 2014. u predmetu C-85/13, Komisija/Italija (EU:C:2014:251), do dana izvršenja presude koja će biti donesena u ovom predmetu ili do dana izvršenja presude od 10. travnja 2014. u predmetu C-85/13, Komisija/Italija (EU:C:2014:251), ako je taj dan izvršenja raniji u odnosu na dan donošenja presude u ovom predmetu;
naloži Talijanskoj Republici snošenje troškova postupka.
Tužbeni razlozi i glavni argumenti
Komisija pokreće sudski postupak na temelju članka 260. stavka 2. UFEU-a zbog ustrajanja u neizvršenju presude Suda od 10. travnja 2014., Komisija/Italija, C-85/13, EU:C:2014:251.
Vezano uz neizvršenje presude u predmetu C-85/13, Komisija kao prvo tvrdi da Italija do danas nije donijela potrebne mjere kako bi osigurala da u svim aglomeracijama na koje se odnosi presuda Suda u predmetu C-85/13, a koje imaju populacijski ekvivalent (u daljnjem tekstu: p. e.) veći od 10 000, komunalne otpadne vode koje utječu u kanalizacijsku mrežu podliježu, prije nego što budu ispuštene, sekundarnom ili drugom istovjetnom pročišćavanju, u skladu s člankom 4. Direktive 91/271/EEZ1 . Konkretno, kršenje članka 4. Direktive i dalje postoji u aglomeracijama Castellammare del Golfo I, Cinisi, Terrasini (Regija Sicilija) i Courmayeur (Valle dʼAosta).
Kao drugo, Komisija navodi da Italija nije donijela potrebne mjere kako bi osigurala da u svim aglomeracijama na koje se odnosi presuda Suda u predmetu C-85/13, a čija je populacija veća od 10 000 p. e. i u kojima se komunalne otpadne vode ispuštaju u prihvatne vode koje se smatraju „osjetljivim područjimaˮ u smislu članka 5. stavka 1. Direktive, a to su Castellammare del Golfo I, Cinisi, Terrasini i Trappeto, komunalne otpadne vode koje utječu u kanalizacijsku mrežu podliježu, prije nego što budu ispuštene, rigoroznijem pročišćavanju nego što je to sekundarno ili drugo istovjetno pročišćavanje, u skladu s člankom 5. Direktive.
Kao treće i posljednje, prema mišljenju Komisije, Italija nije donijela potrebne mjere kako bi osigurala da postrojenja za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda u svim aglomeracijama na koje se odnosi presuda Suda u predmetu C-85/13, a koja su izgrađena radi zadovoljavanja uvjeta utvrđenih Direktivom, budu projektirana, izgrađena, vođena i održavana na način da se osigura dovoljna učinkovitost u normalnim lokalnim klimatskim uvjetima, te da postrojenja za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda budu projektirana na način da se uzimaju u obzir sezonske varijacije ispusta, kršeći na taj način članak 10. Direktive.
Kada je riječ o novčanim sankcijama iz članka 260. stavka 2. UFEU-a, Komisija traži od Suda da Komisiji naloži plaćanje bilo periodičnih penala u iznosu od 122 760 eura dnevno, umanjeno za eventualno sniženje u slučaju postojanja aglomeracija koje su se u međuvremenu uskladile s obvezama, i to za svaki dan kašnjenja u izvršenju presude donesene 10. travnja 2014. u predmetu C-85/13 računajući od dana donošenja presude u ovom predmetu do dana izvršenja presude donesene u predmetu C-85/13, ili paušalnog iznosa utvrđenog primjenom iznosa od 13 640 eura dnevno, u ukupnom iznosu od minimalno 9 548 000 eura.
Konkretno, za konačan izračun paušalnog iznosa koji Talijanska Republika treba platiti, dnevni iznos treba pomnožiti s brojem dana kontinuiranog trajanja povrede, to jest s brojem dana proteklih od donošenja presude Suda od 10. travnja 2014. u predmetu C-85/13 do dana donošenja presude u ovom predmetu, ili, ako je je taj dan raniji, dana kada je Talijanska Republika izvršila presudu donesenu u predmetu C-85/13, umanjeno za eventualno sniženje u slučaju postojanja aglomeracija koje su se u međuvremenu uskladile s obvezama.
____________
1 Direktiva Vijeća 91/271/EEZ od 21. svibnja 1991. o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda (SL 1991., L 135, str. 40.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 1., str. 5. i ispravak SL 2020., L 84, str. 32.)