RJEŠENJE SLUŽBENIČKOG SUDA

EUROPSKE UNIJE

(drugo vijeće)

28. rujna 2015.

Predmet F‑73/14

Christiana Kriscak

protiv

Europskog policijskog ureda (Europol)

„Javna služba – Osoblje Europola – Konvencija o Europolu – Pravilnik o osoblju Europola – Prilog 1. Pravilniku o osoblju Europola – Popis radnih mjesta navedenih podebljanim slovima koja mogu zauzimati samo osobe zaposlene u nadležnim službama u smislu članka 2. stavka 4. Konvencije o Europolu – Radna mjesta s ograničenim pristupom – Odluka Europola – Radna mjesta koja mogu zauzimati samo osobe zaposlene u nadležnim tijelima u smislu članka 3. Odluke o Europolu – Primjena Uvjeta zaposlenja ostalih službenika na službenike Europola – Neproduljenje ugovora o radu na određeno vrijeme člana privremenog osoblja – Odbijanje sklapanja ugovora o radu na neodređeno vrijeme s članom privremenog osoblja – Tužba za poništenje – Tužba za naknadu štete“

Predmet:      Tužba podnesena na temelju članka 270. UFEU‑a kojom C. Kriscak traži, među ostalim, poništenje implicitne odluke Europskog policijskog ureda (Europol) o neproduljenju na neodređeno vrijeme svojeg ugovora o radu člana privremenog osoblja koji je istjecao 30. studenoga 2013.

Odluka:      Tužba se odbacuje kao očito neosnovana. Europski policijski ured snosi vlastite troškove i nalaže mu se snošenje jedne trećine troškova C. Kriscak. C. Kriscak snosi dvije trećine vlastitih troškova.

Sažetak

1.      Dužnosnici – Privremeno osoblje – Postupak zapošljavanja – Neproduljenje ugovora o radu na određeno vrijeme – Obveza obrazlaganja – Nepostojanje – Iznimka – Odluka kojom se odbija zahtjev službenika za produljenje njegova ugovora o radu na određeno vrijeme

(čl. 296. UFEU‑a; Pravilnik o osoblju, čl. 25. st. 2. i čl. 90. st. 1.)

2.      Dužnosnici – Odluka kojom se nanosi šteta – Obveza obrazlaganja – Obrazlaganje u stadiju odbijanja žalbe

(čl. 296. UFEU‑a; Pravilnik o osoblju, čl. 25. st. 2.)

3.      Dužnosnici – Službenici Europola – Postupak zapošljavanja – Unutarnji propis kojim se ograničava sklapanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme sa službenicima koji ne zauzimaju radno mjesto s ograničenim pristupom – Mogućnost da upravno tijelo odstupi od primjene tog pravila – Nepostojanje

(Odluka Vijeća 2009/371, čl. 3.)

4.      Tužbe dužnosnikâ – Zahtjev u smislu članka 90. stavka 1. Pravilnika – Izostanak odgovora upravnog tijela koji dovodi do implicitne odluke o odbijanju – Povreda obveze brižnog postupanja – Nepostojanje

(Pravilnik o osoblju, čl. 90. st. 1.)

5.      Dužnosnici – Privremeno osoblje – Postupak zapošljavanja – Neproduljenje ugovora o radu na određeno vrijeme – Diskrecijska ovlast upravnog tijela – Doseg – Obveza ispitivanja mogućnosti preraspoređivanja dotičnog službenika – Nepostojanje

(Odluka Vijeća 1999/70, Prilog, čl. 5. t. 1.)

6.      Dužnosnici – Službenici Europola – Postupak zapošljavanja – Unutarnji propis kojim se ograničava sklapanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme sa službenicima koji ne zauzimaju radno mjesto s ograničenim pristupom – Povreda načela jednakog postupanja – Nepostojanje

(Odluka Vijeća 2009/371, čl. 57. st. 3.)

7.      Tužbe dužnosnikâ – Službenici Europola – Pravni interes – Odluka da se ne sklopi ugovor o radu člana privremenog osoblja na neodređeno vrijeme sa službenikom koji ne ispunjava uvjete za sklapanje takvog ugovora – Razlog koji se temelji na bitnim povredama postupka – Bespredmetan razlog

(Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 41.; Pravilnik o osoblju, čl. 91.; Odluka Vijeća 2009/371, čl. 39. st. 4. i čl. 57. st. 3.)

8.      Sudski postupak – Troškovi – Teret – Uzimanje u obzir zahtjeva pravičnosti – Nalaganje snošenja troškova stranci koja je uspjela u sporu

(Pravilnik o osoblju, čl. 90. st. 1.; Poslovnik Službeničkog suda, čl. 102. st. 2.)

1.      Iako upravno tijelo nije dužno obrazložiti odluku o produljenju ugovora o radu članu privremenog osoblja nakon što je taj ugovor istekao, ono je naprotiv dužno obrazložiti odluku kojom se odbija zahtjev službenika za produljenje njegova ugovora jer ta odluka predstavlja akt koja ima negativni učinak na dužnosnika.

(t. 46.)

Izvori:

Službenički sud: presuda od 27. studenoga 2012., Sipos/OHIM, F‑59/11, EU:F:2012:164, t. 71.

2.      Institucija Unije može ukloniti eventualni nedostatak obrazloženja odluke tako što će odgovarajuće obrazloženje dati u stadiju odgovora na žalbu, pri čemu se smatra da se potonje obrazloženje podudara s obrazloženjem odluke protiv koje je usmjerena žalba. Stoga, kada se radi o implicitno donesenoj odluci – kod koje nužno nedostaje bilo kakvo obrazloženje – odnosna institucija može ispuniti obvezu obrazlaganja iz članka 25. Pravilnika i članka 296. UFEU‑a tako da razloge predmetne odluke izloži u odluci kojom se odbija žalba.

(t. 47. i 48.)

Izvori:

Prvostupanjski sud: presuda od 18. rujna 2003., Lebedef i dr./Komisija, T‑221/02, EU:T:2003:239, t. 62.

Opći sud Europske unije: rješenje od 20. studenoga 2012., Marcuccio/Komisija, T‑491/11 P, EU:T:2012:608, t. 24.

3.      Iz teksta propisa o sklapanju ugovora na neodređeno vrijeme koji je donijelo Upravno vijeće Europskog policijskog ureda (Europol) proizlazi da se takav ugovor može sklopiti samo sa službenicima koji zauzimaju radna mjesta koja nisu na popisu radnih mjesta s ograničenim pristupom. Međutim čim je službenik Europola zaposlen na radnom mjestu s ograničenim pristupom, istome ne može biti ponuđen ugovor na neodređeno vrijeme. Europol stoga s pravom nije sazvao odbor za ispitivanje eventualnog sklapanja takvog ugovora s dotičnom službenicom.

Iako Europol, sukladno članku 3. Odluke Upravnog vijeća Europola od 7. veljače 2013., iznimno može odstupiti od pravila prema kojem radna mjesta s ograničenim pristupom moraju zauzimati osobe koje su zaposlene od strane nadležnih tijela država članica u smislu članka 3. Odluke 2009/371 o osnivanju Europola, to ne znači da mu je dopušteno odstupiti od zabrane sklapanja ugovora na neodređeno vrijeme s takvim službenikom.

Naime, kad se radno mjesto s ograničenim pristupom popunjava kroz postupak zapošljavanja bez ograničenja u pogledu kandidata, članak 3. stavak 2. Odluke Upravnog vijeća od 7. veljače 2013. određuje da se odabranom kandidatu može ponuditi samo ugovor na određeno vrijeme koji se može produljiti jedanput također u određenom trajanju.

(t. 62. do 64.)

4.      Ne može predstavljati povredu obveze brižnog postupanja činjenica da upravno tijelo nije donijelo izričitu odluku o zahtjevu podnesenom na temelju članka 90. stavka 1. Pravilnika. Naime, tom se odredbom predviđa mogućnost da upravno tijelo u roku predviđenom Pravilnikom izričito ne odgovori na takav zahtjev te da u tom slučaju dođe do implicitne odluke protiv koje je moguće podnijeti žalbu. Stoga sama činjenica da institucija u roku propisanom Pravilnikom nije izričito odgovorila na zahtjev ne predstavlja sama po sebi povredu obveze brižnog postupanja prema dotičnoj dužnosnici.

(t. 71.)

5.      Upravna tijela raspolažu širokom diskrecijskom ovlašću u području produljenja ugovora pa je, u tom kontekstu, sudski nadzor ograničen na pitanje je li upravno tijelo, u pogledu razloga koji su doveli do njegove ocjene, ostalo unutar nespornih granica te je li svoju ovlast primijenilo na očito pogrešan način. Nadalje, obveza brižnog postupanja među ostalim podrazumijeva da, kad nadležno tijelo odlučuje o položaju službenika, uključujući i onda kada odlučuje u okviru izvršavanja širokih diskrecijskih ovlasti, ono mora uzeti u obzir sve elemente na kojima se može temeljiti njegova odluka; to tijelo pritom je dužno voditi računa ne samo o interesu službe nego i o interesima dotičnog dužnosnika ili službenika. Uzimajući upravo u obzir doseg diskrecijske ovlasti kojom institucije raspolažu kod ocjene interesa službe, nadzor sudova Unije mora se ograničiti na pitanje je li nadležno tijelo ostalo u okviru razumnih granica te je li svoju diskrecijsku ovlast primijenilo na pogrešan način.

U tom pogledu, poštovanje obveze brižnog postupanja kao ni pojam interesa službe upravno tijelo ne obvezuju da prije donošenja odluke o neproduljenju ugovora o radu članu privremenog osoblja ispita je li dotičnog službenika moguće prerasporediti na drugo radno mjesto. Upravno tijelo stoga, prije nego što donese odluku o neproduljenju ugovora o radu člana privremenog osoblja, nema nikakvu obvezu istražiti postoji li drugo radno mjesto na kojem bi se dotični dužnosnik mogao uspješno angažirati u interesu službe. U tom kontekstu, kada je riječ o članku 5. točki 1. Okvirnog sporazuma o radu na određeno vrijeme, koji se nalazi u prilogu Direktivi 1999/70 o Okvirnom sporazumu o radu na određeno vrijeme koji su sklopili ETUC, UNICE i CEEP, a čiji je cilj sprečavanje zlouporabe uzastopnih sklapanja ugovora o radu na određeno vrijeme, ne postoji pravo u korist ugovornog osoblja na određeni kontinuitet zaposlenja.

(t. 72. do 74. i 77.)

Izvori:

Opći sud Europske unije: presuda od 21. svibnja 2014., Komisija/Macchia, T‑368/12 P, EU:T:2014:266, t. 57.

Službenički sud: presuda od 25. lipnja 2014., Molina Solano/Europol, F‑66/13, EU:F:2014:168, t. 54.

6.      Načelom jednakog postupanja zahtijeva se, među ostalim, da se s usporedivim situacijama ne postupa različito i da se s različitim situacijama ne postupa jednako, osim kada je takvo postupanje – jednako ili različito, ovisno o slučaju – objektivno opravdano.

Kada je riječ o službeniku Europskog policijskog ureda (Europol) koji zauzima radno mjesto s ograničenim pristupom, on se glede mogućeg produljenja svojeg ugovora ne nalazi u položaju koji je jednak ili usporediv položaju službenika Europola koji ne zauzima radno mjesto s ograničenim pristupom i kojem se ugovor, sukladno članku 57. stavku 3. Odluke 2009/371 o osnivanju Europola, može produljiti samo na određeno vrijeme.

(t. 79. i 80.)

Izvori:

Službenički sud: presude od 28. travnja 2009., Balieu‑Steinmetz i Noworyta/Parlament, F‑115/07, EU:F:2009:41, t. 26., i od 25. lipnja 2014., Molina Solano/Europol, F‑66/13, EU:F:2014:168, t. 18.

7.      Dužnosnik nema nikakav opravdani interes tražiti poništenje odluke zbog formalnih nedostataka, a osobito ne zbog nepoštovanja prava na saslušanje prije donošenja bilo kakve odluke koja bi na adresata negativno utjecala, u slučaju kad upravno tijelo ne raspolaže nikakvom marginom prosudbe te je dužno postupiti onako kako je postupilo. U takvom slučaju ograničene nadležnosti upravnog tijela poništenje pobijane odluke moglo bi, nakon što se ispravi povreda, dovesti samo do meritorne odluke jednake pobijanoj odluci.

Isto je i u slučaju odluke o neproduljenju ugovora o radu na određeno vrijeme službenice Europskog policijskog ureda (Europol) s obzirom na to da iz povezanog čitanja članka 39. stavka 4. i članka 57. stavka 3. Odluke 2009/371 o osnivanju Europola proizlazi da taj ured nije mogao prihvatiti zahtjev dotične službenice da se s njom sklopi ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Stoga, iako je pobijana odluka donesena a da dotična službenica nije saslušana, što predstavlja povredu bitnih odredaba postupka, činjenica je da bi Europol, da je poštovao pravo na obranu dotične službenice i da ju je prije donošenja te odluke saslušao sukladno članku 41. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, morao donijeti meritornu odluku jednaku pobijanoj odluci zato što je bio u situaciji ograničene nadležnosti.

(t. 86. do 88.)

Izvori:

Sud: presuda od 29. travnja 2004., Parlament/Reynolds, C‑111/02 P, EU:C:2004:265, t. 59. do 61.

8.      Na temelju članka 102. stavka 2. svojega poslovnika, Službenički sud stranci koja je uspjela u postupku može naložiti snošenje vlastitih troškova kao i snošenje troškova druge stranke ako se to čini opravdanim na temelju njezina ponašanja, uključujući ponašanje prije pokretanja postupka. U tom pogledu, nalaganje instituciji snošenja troškova može biti opravdano time što ona tijekom predsudskog postupka nije postupala s dužnom pažnjom. To vrijedi i u slučaju Europskog policijskog ureda (Europol) koji je dopustio da protekne četveromjesečni rok predviđen u članku 90. stavku 1. Pravilnika, a da nije donio izričitu odluku o odbijanju službeničinog zahtjeva. Postupajući na taj način, Europol je dotičnu službenicu ostavio bez obrazloženog odgovora na njezin zahtjev. Da je Europol ispravno proveo predsudski postupak i da je u Pravilnikom propisanom roku dostavio obrazloženi odgovor koji bi službenica potom mogla osporavati putem žalbe, moguće je da bi se službenica suzdržala od pokretanja sudskog postupka.

(t. 97. i 99.)

Izvori:

Službenički sud: rješenje od 5. srpnja 2011., Coedo Suárez/Vijeće, F‑73/10, EU:F:2011:102, t. 47.