Tužba podnesena 15. svibnja 2023. – Acampora i dr./Komisija
(predmet T-261/23)
Jezik postupka: talijanski
Stranke
Tužitelji: Roberto Acampora (Napulj, Italija) i drugih 172 tužitelja (zastupnik: E. Iorio, odvjetnica)
Tuženik: Europska komisija
Tužbeni zahtjev
Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:
poništi izričitu odluku Europske komisije od 27. siječnja 2023. (EMPL.C.1/BPM/kt (2023) 633265) o odbijanju zahtjeva GestDem n. 2023/0263 za pristup dodatnoj službenoj opomeni od 15. srpnja 2022. koju je Europska komisija uputila Talijanskoj Republici te naknadnom odgovoru potonje u postupku zbog povrede obveze 2016/4081 vezano uz usklađenost s pravom Europske unije nacionalne odredbe kojom se uređuje služba koju obavljaju počasni pravosudni dužnosnici, kao i odgovoru Italije;
poništi prešutnu odluku Europske komisije od 15. ožujka 2023. o odbijanju ponovljenog zahtjeva za donošenje izričite odluke, uz navođenje da iz administrativnih razloga nije u mogućnosti odgovoriti na ponovljeni zahtjev i da ne može navesti hoće li i kada biti izričitog odgovora;
naloži Europskoj komisiji, u slučaju prigovora, snošenje troškova postupka.
Tužbeni razlozi i glavni argumenti
U prilog osnovanosti tužbe tužitelji ističu tri tužbena razloga.
Prvi tužbeni razlog, koji se odnosi na dopuštenost tužbe. Tužitelji nastupaju koristeći opće pravo građana Unije na transparentnost djelovanja institucija radi dobivanja potrebnih informacija, u skladu s onim što se svim građanima Unije jamči na temelju Uredbe (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije1 . Nadalje, poznavanje dodatne službene opomene i odgovora Italije pružilo bi tužiteljima konkretnu korist u vidu ostvarivanja njihova prava na informaciju, saznajući, nakon skoro sedam godina, razloge zbog kojih Komisija još nije donijela nikakvo obrazloženo mišljenje. Komisija je najprije donijela izričitu odluku o uskraćivanju pristupa 27. siječnja 2023., a nakon toga i prešutnu odluku o uskraćivanju 15. ožujka 2023. u kojoj je navela da iz administrativnih razloga nije u mogućnosti odgovoriti na ponovljeni zahtjev za donošenje odluke od 27. siječnja 2023. i da ne zna hoće li i kada odgovoriti. Protiv prešutnih odluka koje podrazumijevaju prešutno odbijanje u smislu članka 8. stavka 3. Uredbe (EZ) br. 1049/2001 moguće je podnijeti tužbu Općem sudu.
Drugi tužbeni razlog, koji se odnosi na povredu načela u području pristupa aktima institucija Europske unije, predviđenih u članku 1. drugom stavku Ugovora o Europskoj uniji, članku 42. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, kao i u članku 1. i članku 4. stavku 2. trećoj alineji Uredbe (EZ) br. 1049/2001 – postojanje općeg interesa za pristupom dodatnoj službenoj opomeni od 15. srpnja 2022.
Treći tužbeni razlog, koji se odnosi na povredu obveze obrazlaganja akata europskih institucija. Načela u pogledu obrazlaganja prekršena su jer Komisija nije iznijela ništa osim potpuno generičkih i stereotipnih naznaka o razlozima zbog kojih bi otkrivanje dodatne službene opomene od 15. srpnja 2022. i odgovora Italije ugrozilo spomenuto „ozračje povjerenja”, odgovarajući na standardnom obrascu u koji su unesene informacije koje su toliko malobrojne i sažete da tužiteljima i Općem sudu ne omogućuju da izvrši stvarnu kontrolu nad zakonitošću razloga za donošenje odluke o uskraćivanju, koja nije u dovoljnoj mjeri obrazložena, posebno u pogledu razloga koji bi sprečavali makar i djelomično otkrivanje akata, s obzirom na to da je dodatni dopis već bio djelomično objavljen uz paket povreda od 15. srpnja 2022., ako ništa onda na način da ne omogućuju da se shvati sadržaj i razlozi dodatnih prigovora koji su pućeni Italiji.
U izričitoj odluci od 27. siječnja 2023. koja sadržava pobijanu odluku o uskraćivanju pristupa ne navode se jasno razlozi na kojima se ona temelji, njihova pravna osnova, činjenične pretpostavke i način na koji su uzeti u obzir različiti relevantni interesi, zbog čega uskraćivanje utječe na ostvarivanje prava predviđenih u člancima 17. i 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, pa stoga – imajući u vidu da se usvojenim aktom tužiteljima nameće ograničavanje prava iz Ugovora, i to u vidu sužavanja tih prava – obrazloženje mora u najvećoj mjeri biti dosljedno, precizno i detaljno kako bi se iz njega jasno shvatile prihvaćene odluke. Prešutna odluka od 15. ožujka 2023. ne sadržava nikakvo obrazloženje i unedogled odgađa Komisijinu odluku.
Uskraćivanje pristupa navedenim dokumentima tim je više neopravdano imajući u vidu činjenicu da je dodatna službena opomena od 15. srpnja 2022. bila neformalno objavljena na Facebook stranici na koju je pretplaćeno tisuće počasnih pravosudnih dužnosnika.
____________
1 SL 2001., L 145, str. 43. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 16., str. 70.)