Language of document : ECLI:EU:T:2022:541

PRESUDA OPĆEG SUDA (šesto prošireno vijeće)

14. rujna 2022.(*)

„Tržišno natjecanje – Zlouporaba vladajućeg položaja – Pametni mobilni uređaji – Odluka kojom se utvrđuje povreda članka 102. UFEU‑a i članka 54. Sporazuma o EGP‑u – Pojmovi višestrane platforme i tržišta (,ekosustav’) – Operativni sustav (Google Android) – Trgovina aplikacijama (Play Store) – Aplikacije za internetsko pretraživanje i pregledavanje (Google Search i Chrome) – Sporazumi s proizvođačima uređaja i operatorima pokretnih mreža – Jedinstvena i trajna povreda – Pojmovi sveobuhvatnog plana i postupanja provedenih u okviru iste povrede (grupiranja proizvoda, plaćanja za isključivost i obveze zabrane fragmentacije) – Učinci istiskivanja – Prava obrane – Neograničena nadležnost”

U predmetu T‑604/18,

Google LLC, sa sjedištem u Mountain Viewu, Kalifornija (Sjedinjene Američke Države),

Alphabet, Inc., sa sjedištem u Mountain Viewu,

koje zastupaju N. Levy, J. Schindler, A. Lamadrid de Pablo, J. Killick, A. Komninos, G. Forwood, odvjetnici, P. Stuart, D. Gregory, H. Mostyn, barristers, i M. Pickford, QC,

tužitelji,

koje podupiru

Application Developers Alliance, sa sjedištem u Washingtonu, D. C. (Sjedinjene Američke Države), koji zastupaju A. Parr, S. Vaz, solicitors, i R. Baena Zapatero, odvjetnik,

Computer & Communications Industry Association, sa sjedištem u Washingtonu, D. C., koji zastupaju E. Batchelor, T. Selwyn Sharpe, solicitors, i G. de Vasconcelos Lopes, odvjetnica,

Gigaset Communications GmbH, sa sjedištem u Bocholtu (Njemačka), koji zastupa J.-F. Bellis, odvjetnik,

HMD global Oy, sa sjedištem u Helsinkiju (Finska), koji zastupaju M. Glader i M. Johansson, odvjetnici,

i

Opera Norway AS, prije Opera Software AS, sa sjedištem u Oslu (Norveška), koju zastupaju M. Glader i M. Johansson, odvjetnici,

intervenijenti,

protiv

Europske komisije, koju zastupaju N. Khan, A. Dawes, C. Urraca Caviedes i F. Castillo de la Torre, u svojstvu agenata,

tuženika,

koju podupiru

BDZV – Bundesverband Digitalpublisher und Zeitungsverleger eV, prije Bundesverband Deutscher Zeitungsverleger eV, sa sjedištem u Berlinu (Njemačka), koji zastupaju T. Höppner, profesor, i P. Westerhoff, odvjetnik,

Bureau européen des unions de consommateurs (BEUC), sa sjedištem u Bruxellesu (Belgija), koji zastupa A. Fratini, odvjetnica,

FairSearch AISBL, sa sjedištem u Bruxellesu, koji zastupaju T. Vinje, D. Paemen i K. Missenden, odvjetnici,

Qwant, sa sjedištem u Parizu (Francuska), koji zastupaju T. Höppner, profesor, i P. Westerhoff, odvjetnik,

Seznam.cz, a.s., sa sjedištem u Pragu (Češka Republika), koji zastupaju M. Felgr, T. Vinje, D. Paemen, J. Dobrý i P. Chytil, odvjetnici,

i

Verband Deutscher Zeitschriftenverleger eV, sa sjedištem u Berlinu, koji zastupaju T. Höppner, profesor, i P. Westerhoff, odvjetnik,

intervenijenti,

OPĆI SUD (šesto prošireno vijeće),

u sastavu: A. Marcoulli, predsjednica, S. Frimodt Nielsen (izvjestitelj), J. Schwarcz, C. Iliopoulos i R. Norkus, suci,

tajnik: C. Kristensen, načelnica odjela,

uzimajući u obzir pisani dio postupka i nakon rasprave održane od 27. rujna do 1. listopada 2021.,

donosi sljedeću

Presudu

1        Svojom tužbom na temelju članka 263. UFEU‑a društva Google LLC (prije Google Inc.) i Alphabet, Inc., čije je Google LLC društvo kći (u daljnjem tekstu zajedno: Google ili tužitelji) zahtijevaju ponajprije poništenje Odluke Komisije C(2018) 4761 final od 18. srpnja 2018. povezane s postupkom na temelju članka 102. UFEU‑a i članka 54. Sporazuma o EGP‑u (predmet AT.40099 – Google Android) (u daljnjem tekstu: pobijana odluka) ili, podredno, ukidanje ili smanjenje novčane kazne koja im je izrečena u navedenoj odluci.

I.      Okolnosti spora

2        Google je poduzetnik u sektoru informacijskih i komunikacijskih tehnologija, specijaliziran za proizvode i usluge povezane s internetom te posluje u Europskom gospodarskom prostoru (EGP).

A.      Kontekst predmeta

3        Kako bi uzeo u obzir nastanak i razvoj mobilnog interneta i vjerojatnu promjenu u ponašanju koju će on potaknuti kod korisnika glede općih pretraživanja koja se obavljaju na internetu, Google je 2005. preuzeo poduzetnika koji je prvotno razvijao operativni sustav za pametne mobilne uređaje (u daljnjem tekstu: OS) Android. U srpnju 2018. prema navodima Europske komisije oko 80 % pametnih mobilnih uređaja koji su se upotrebljavali u Europi i u svijetu radilo je sa sustavom Android.

4        Kada Google razvija novu verziju sustava Android, on na internetu objavljuje izvorni kod. To omogućuje trećim osobama da preuzmu i izmijene taj kod kako bi time stvorile „forks” odnosno alternativne varijante sustava Android koje Google nije odobrio (alternativna varijanta je novi softver stvoren od izvornog koda postojećeg softvera). Izvorni kod sustava Android objavljen pod licencijom za softver otvorenog koda (Android Open Source Project licence, u daljnjem tekstu: AOSP) sadržava osnovne elemente OS‑a, ali ne i Android aplikacije i usluge čiji je Google vlasnik. Proizvođači originalne opreme (u daljnjem tekstu: OEM‑ovi) koji žele dobiti Googleove aplikacije i usluge moraju, dakle, sklopiti ugovore s Googleom. Takve ugovore Google također sklapa s operatorima pokretnih mreža (u daljnjem tekstu: MNO‑i) koji žele biti u mogućnosti instalirati Googleove zaštićene aplikacije i usluge na uređaje koji se prodaju krajnjim korisnicima.

5        Ovaj se predmet odnosi na neke od tih ugovora.

B.      Postupak pred Komisijom

6        Dana 25. ožujka 2013. FairSearch AISBL, udruga poduzetnika koji posluju u sektoru informacijskih i komunikacijskih tehnologija, uputio je Komisiji pritužbu u vezi s nekim Googleovim poslovnim praksama u pogledu mobilnog interneta. Povodom te pritužbe Komisija je zahtjeve za pružanje informacija uputila Googleu, njegovim klijentima, konkurentima i drugim subjektima koji posluju u tom okruženju. Drugi subjekti također su podnijeli Komisiji pritužbe na Googleovo postupanje u pogledu mobilnog interneta.

7        Komisija je 15. travnja 2015. pokrenula postupak u vezi sa sustavom Android protiv Googlea.

8        Komisija je 20. travnja 2016. uputila Googleu obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku. Verzija obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku koja nije povjerljiva upućena je i 17 podnositelja pritužbi i zainteresiranim trećim stranama.

9        Između listopada 2016. i listopada 2017. Komisija je od jedanaest podnositelja pritužbi i zainteresiranih trećih strana primila očitovanja o obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku. U prosincu 2016. Google je podnio konačnu verziju svojeg odgovora na obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku (u daljnjem tekstu: odgovor na obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku). U tom trenutku Google nije zatražio održavanje saslušanja.

10      Između kolovoza 2017. i svibnja 2018. Komisija je Googleu predočila različite činjenične elemente koji su mogli potkrijepiti zaključke iznesene u obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku. Ti su elementi priopćeni, među ostalim, 31. kolovoza 2017. prvim dopisom o činjenicama i 11. travnja 2018. drugim dopisom o činjenicama. Google je podnio svoja očitovanja na te dopise 23. listopada 2017. i 7. svibnja 2018.

11      Osim toga, u rujnu 2017. Google je zatražio da mu se predaju svi relevantni dokumenti koji se odnose na sastanke koje je Komisija mogla imati s trećim stranama. Komisija je u veljači 2018. odgovorila na taj zahtjev.

12      Google je izvršio uvid u spis u 2016. nakon obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku, u 2017. nakon prvog dopisa o činjenicama i u 2018. nakon drugog dopisa o činjenicama.

13      Dana 7. svibnja 2018. Google je zatražio održavanje saslušanja. Komisija je odbila taj zahtjev 18. svibnja 2018.

14      Dana 21. lipnja 2018. Komisija je Googleu, na njegov zahtjev, dostavila dva dopisa zainteresiranih trećih strana. Google je 27. lipnja 2018. podnio svoja očitovanja o tim dokumentima.

C.      Pobijana odluka

15      Komisija je 18. srpnja 2018. donijela pobijanu odluku. U njoj je izrekla novčanu kaznu društvu Google LLC i, djelomično, društvu Alphabet, Inc. zbog počinjenja povrede pravila tržišnog natjecanja time što su nametnula protutržišna ugovorna ograničenja OEM‑ovima i MNO‑ima kako bi na nacionalnim tržištima usluga općeg internetskog pretraživanja unutar EGP‑a zaštitila i učvrstila Googleov vladajući položaj.

16      U pobijanoj odluci utvrđena su tri niza ugovornih ograničenja:

–        ograničenja unesena u sporazume o distribuciji mobilnih aplikacija na temelju kojih je Google nalagao OEM‑ovima da predinstaliraju njegove aplikacije za opće internetsko pretraživanje (Google Search) i pregledavanje (Chrome), prije nego što su mogli dobiti licenciju za upotrebu njegove trgovine aplikacijama (Play Store);

–        ograničenja unesena u sporazume o zabrani fragmentacije na temelju kojih OEM‑ovi, koji su željeli predinstalirati Googleove aplikacije, nisu mogli prodavati uređaje koji funkcioniraju na verzijama sustava Android koje Google nije odobrio;

–        ograničenja unesena u sporazume o podjeli prihoda na temelju kojih je Google odobravao OEM‑ovima i MNO‑ima postotak svojih prihoda od oglašavanja pod uvjetom da su ti proizvođači ili operatori prihvatili da konkurentsku uslugu za opće internetsko pretraživanje ne predinstaliraju na bilo koji od uređaja koji su dio portfelja određenog zajedničkim sporazumom.

17      Što se tiče trajanja ugovornih ograničenja (u daljnjem tekstu zajedno: sporna ograničenja), ona povezana sa sporazumima o distribuciji mobilnih aplikacija trajala su za grupiranje Google Searcha i Play Storea od 1. siječnja 2011. do datuma pobijane odluke te za grupiranje Chromea, Google Searcha i Play Storea od 1. kolovoza 2012. do datuma pobijane odluke; ona povezana sa sporazumima o zabrani fragmentacije trajala su od 1. siječnja 2011. do datuma pobijane odluke, a ona povezana sa sporazumima o podjeli prihoda trajala su od 1. siječnja 2011. do 31. ožujka 2014., kao datuma prestanka zadnjeg sporazuma o podjeli prihoda na temelju portfelja.

18      Komisija smatra da je cilj spornih ograničenja bio zaštititi i ojačati Googleov vladajući položaj u području općeg internetskog pretraživanja i, prema tome, prihode koje je taj poduzetnik primio prikazivanjem oglasa povezanih s tim pretraživanjima. Zajednički cilj i međuovisnost spornih ograničenja naveli su Komisiju da ih kvalificira kao jedinstvenu i trajnu povredu članka 102. UFEU‑a i članka 54. Sporazuma o EGP‑u.

19      Radi sankcioniranja tih praksi, koje se smatraju zlouporabama, Komisija je izrekla Googleu novčanu kaznu od 4 342 865 000 eura. Kako bi utvrdila taj iznos, Komisija je uzela u obzir vrijednost relevantne prodaje unutar EGP‑a u odnosu na jedinstvenu i trajnu povredu koju je Google počinio tijekom zadnje godine sudjelovanja u njoj (2017.) i na nju primijenila koeficijent težine povrede (11 %). Potom je pomnožila dobiveni iznos brojem godina sudjelovanja u povredi (otprilike 7,52) i to zbrojila s dodatnim iznosom (ekvivalent 11 % vrijednosti prodaje u 2017.) kako bi slične poduzetnike odvratila od upuštanja u istovjetne prakse. Komisija je također smatrala da nije potrebno utvrditi olakotne ili otegotne okolnosti ili uzeti osobito u obzir Googleovu veliku financijsku sposobnost radi smanjenja ili povećanja iznosa novčane kazne.

20      Komisija je također zatražila od Googlea da okonča te prakse u roku od 90 dana koji su slijedili nakon dostave pobijane odluke.

II.    Postupak i zahtjevi stranaka

21      Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda 9. listopada 2018. Google je pokrenuo ovaj postupak.

22      Na Komisijin zahtjev rok za podnošenje odgovora na tužbu bio je produljen nekoliko puta. Naposljetku, on je određen za 15. ožujka 2019. i tad je podnesen taj podnesak.

23      Na Googleov zahtjev rok za podnošenje replike bio je produljen nekoliko puta. Naposljetku je određen za 1. srpnja 2019. i tad je podnesena replika.

24      Na Komisijin zahtjev rok za podnošenje odgovora na repliku bio je produljen nekoliko puta. Naposljetku je određen za 29. studenoga 2019. i tad je podnesen odgovor na repliku.

A.      Zahtjevi za intervenciju

25      Jedanaest zahtjeva za intervenciju podneseno je u roku koji je predviđen člankom 143. stavkom 1. Poslovnika Općeg suda.

26      Rješenjem predsjednika trećeg vijeća od 23. rujna 2019.:

–        sljedećim subjektima dopušteno je intervenirati u potporu Googleovim zahtjevima: Application Developers Alliance (u daljnjem tekstu: ADA), Computer & Communications Industry Association (u daljnjem tekstu: CCIA), Gigaset Communications GmbH (u daljnjem tekstu: Gigaset), HMD global Oy (u daljnjem tekstu: HMD) i Opera Norway AS, prije Opera Software AS (u daljnjem tekstu: Opera);

–        sljedećim subjektima dopušteno je intervenirati u potporu Komisijinim zahtjevima: Bureau européen des unions de consommateurs (BEUC), Verband Deutscher Zeitschriftenverleger eV (u daljnjem tekstu: VDZ), BDZV – Bundesverband Digitalpublisher und Zeitungsverleger eV (u daljnjem tekstu: BDZV), Seznam.cz, a.s. (u daljnjem tekstu: Seznam), FairSearch i Qwant.

27      Kako bi se intervenijentima omogućilo da se izjasne o svim podnescima glavnih stranaka, određeno je da rok za podnošenje intervencijskih podneska počinje teći od podnošenja zajedničke verzije odgovora na repliku koja nije povjerljiva.

28      Na zahtjev nekih intervenijenata rok za podnošenje intervencijskih podnesaka bio je produljen nekoliko puta. Naposljetku je određen za 30. lipnja 2020. i tad su podneseni svi ti podnesci.

29      Dana 12. listopada 2020. glavne stranke podnijele su svoja očitovanja o intervencijskim podnescima.

B.      Odvijanje postupka, glavni zahtjevi za povjerljivo postupanje i priprema predmeta za raspravu

30      Na zahtjev glavnih stranaka rok za podnošenje zahtjeva za povjerljivo postupanje s tužbom, odgovorom na tužbu, replikom i odgovorom na repliku bio je produljen nekoliko puta. Za tužbu i odgovor na tužbu on je bio u konačnici određen za 13. rujna 2019., kad su glavne stranke podnijele zajedničku verziju svakog od tih dokumenata koja nije povjerljiva. Za repliku i odgovor na repliku on je bio u konačnici određen za 11. prosinca 2019. i 1. svibnja 2020., kad su glavne stranke podnijele zajedničku verziju svakog od tih dokumenata koja nije povjerljiva.

31      Što se tiče tih dokumenata, jedine prigovore podnesene protiv zahtjeva za povjerljivo postupanje podnio je FairSearch 20. ožujka 2020. glede povjerljivosti koju je Google istaknuo u pogledu triju priloga odgovoru na repliku.

32      Dana 7. travnja 2020., u okviru mjere upravljanja postupkom predviđene člankom 89. Poslovnika, Opći sud je od Googlea zatražio pojašnjenja o opsegu povjerljivosti na koju se pozvao glede triju priloga na koje je uputio FairSearch. Google je odgovorio 23. travnja 2020. i podnio nove verzije tih priloga.

33      Dana 6. svibnja 2020., u okviru mjere upravljanja postupkom, Opći sud je upitao FairSearch ostaje li s obzirom na nove verzije triju priloga odgovoru na repliku koje je dostavio Google pri prigovorima glede povjerljivosti tih dokumenata. FairSearch je odgovorio 1. lipnja 2020. navodeći da ne ostaje pri svojim prigovorima.

34      Na zahtjev glavnih stranaka rok za podnošenje zahtjeva za povjerljivo postupanje s njihovim očitovanjima o intervencijskim postupcima bio je produljen nekoliko puta. U konačnici je određen za 11. prosinca 2020., kad su podnesene zajedničke verzije tih očitovanja koje nisu povjerljive.

35      Što se tiče očitovanja glavnih stranaka o intervencijskim podnescima, jedine prigovore u odnosu na zahtjeve za povjerljivo postupanje podnio je BEUC 8. siječnja 2021. glede povjerljivosti na koju se Google pozvao u pogledu priloga tužbi i nekih odlomaka u Googleovim očitovanjima o intervencijskom podnesku BEUC‑a.

36      Dana 21. siječnja 2021., u okviru mjere upravljanja postupkom, Opći sud je od Googlea zatražio pojašnjenja o opsegu povjerljivosti na koju se pozvao glede tog priloga tužbi i tih odlomaka u svojim očitovanjima. Google je odgovorio 27. siječnja 2021. i podnio nove verzije priloga tužbi na koje je uputio BEUC kao i svoja očitovanja o intervencijskom podnesku BEUC‑a.

37      Dana 18. veljače 2021., u okviru mjere upravljanja postupkom, Opći sud je upitao BEUC ostaje li pri svojim prigovorima s obzirom na novu verziju koja nije javna, a odnosi se na prilog na koji je uputio kao i novu verziju Googleovih očitovanja o njegovu intervencijskom podnesku koja nije povjerljiva. BEUC je odgovorio 5. ožujka 2021. navodeći da ne ostaje pri svojim prigovorima.

38      Zajednički napori svih stranaka tijekom cijelog postupka omogućili su, unatoč različitim interesima o kojima je često bila riječ, da se riješe poteškoće povezane s povjerljivošću informacija, podataka i dokumenata istaknutih u okviru ovog predmeta te dopusti ispitivanje predmeta s obzirom na zajedničku verziju koja nije povjerljiva. Neki povjerljivi podaci poznati glavnim strankama bili su nadomješteni naknadno zagradama upotrijebljenima u javnoj verziji pobijane odluke dostupne na internetskoj stranici Komisije.

39      Budući da se sastav vijećâ Općeg suda promijenio, na temelju članka 27. stavka 5. Poslovnika sudac izvjestitelj raspoređen je u šesto vijeće Općeg suda, kojem je slijedom toga dodijeljen ovaj predmet.

40      Pisani dio postupka zatvoren je 19. ožujka 2021. dostavom zadnjih očitovanja o zahtjevima za povjerljivo postupanje.

41      Google je 6. travnja 2021. zatražio da ga se sasluša na raspravi.

42      Na prijedlog šestog vijeća Opći sud odlučio je, u skladu s člankom 28. svojeg Poslovnika, uputiti predmet šestom proširenom vijeću.

43      Opći sud odlučio je na prijedlog suca izvjestitelja otvoriti usmeni dio postupka.

44      Dana 25. lipnja 2021., u okviru mjera upravljanja postupkom, Opći sud pozvao je stranke da odgovore na prvi niz pitanja. Stranke su odgovorile na ta pitanja u vezi s meritumom predmeta i glavne stranke podnijele su svoja pisana očitovanja o tim odgovorima.

45      Dana 5. srpnja 2021. Opći sud pozvao je stranke da podnesu svoja očitovanja o rasporedu predviđenom za različita ročišta za raspravu. Taj je raspored bio prilagođen uzimajući u obzir očitovanja podnesena u tom pogledu.

46      Izvješće s rasprave dostavljeno je strankama, a 7. rujna i 24. rujna 2021. Google i Komisija podnijeli su očitovanja o tom dokumentu. Opći sud primio je na znanje ta očitovanja.

47      Na raspravi koja se odvijala na pet ročišta, od 27. rujna do 1. listopada 2021., saslušana su izlaganja glavnih stranaka i intervenijenata te njihovi odgovori na usmena pitanja koja je postavio Opći sud.

C.      Zahtjevi stranaka

48      Google, koji podupiru ADA, CCIA, Gigaset, HMD i Opera, od Općeg suda zahtijeva da:

–        poništi pobijanu odluku;

–        podredno, ukine ili smanji novčanu kaznu;

–        naloži Komisiji snošenje troškova;

–        naloži BEUC‑u, VDZ‑u, BDZV‑u, Seznamu, FairSearchu i Qwantu snošenje troškova povezanih s njihovom intervencijom.

49      ADA, CCIA, Gigaset, HMD i Opera također zahtijevaju od Općeg suda da Komisiji naloži snošenje troškova povezanih s njihovom intervencijom.

50      Komisija, koju podupiru BEUC, VDZ, BDZV, Seznam, FairSearch i Qwant, od Općeg suda zahtijeva da:

–        odbije tužbu;

–        naloži Googleu snošenje troškova;

–        naloži ADA‑i, CCIA‑i, Gigasetu, HMD‑u i Operi snošenje troškova povezanih s njihovom intervencijom.

51      BEUC, VDZ, BDZV, Seznam, FairSearch i Qwant također zahtijevaju od Općeg suda da Googleu naloži snošenje troškova povezanih s njihovom intervencijom.

III. Pravo

52      U prilog tužbi tužitelji ističu šest tužbenih razloga:

–        prvi tužbeni razlog temelji se na pogrešnoj ocjeni definicije tržišta i postojanja vladajućeg položaja;

–        drugi tužbeni razlog temelji se na pogrešnoj ocjeni zlouporabne naravi uvjeta za predinstaliranje iz sporazuma o distribuciji mobilnih aplikacija;

–        treći tužbeni razlog temelji se na pogrešnoj ocjeni zlouporabne naravi uvjeta jedinog predinstaliranja uključenog u sporazume o podjeli prihoda na temelju portfelja;

–        četvrti tužbeni razlog temelji se na pogrešnoj ocjeni zloupotrebe uvjetovanja dodjele licencija za Play Store i Google Search poštovanjem obveza zabrane fragmentacije sadržanih u sporazumima o zabrani fragmentacije;

–        peti tužbeni razlog temelji se na povredi prava obrane;

–        šesti tužbeni razlog temelji se na pogrešnoj ocjeni različitih elemenata uzetih u obzir radi izračuna novčane kazne.

A.      Uvodna opažanja

53      Prije ispitivanja argumentacije stranaka valja iznijeti neka opažanja o poslovnom kontekstu sankcioniranih postupanja, pravilima sudskog nadzora nad pobijanom odlukom i izvođenju dokaza kao i o dopuštenosti dokaza podnesenih Općem sudu.

1.      Poslovni kontekst sankcioniranih postupanja

54      Internetski rječnik MerriamWebster definira glagol „to google” kao radnju koja se sastoji od „upotrebe Googleova pretraživača kako bi se dobile informacije o bilo kome ili bilo čemu na svjetskoj mreži internetu”. Rijetki su poduzetnici koji se mogu pozvati na takvu prepoznatljivost da se iz njihova naziva stvorio glagol i sama ta činjenica dokazuje važnost koju je Google stekao u svakodnevnom životu.

a)      Poslovni model usmjeren na pretraživanje putem Google Searcha

55      Svoje prihode Google ostvaruje ponajprije od svojeg najvažnijeg proizvoda: svojeg pretraživača Google Search. Na pametnim mobilnim uređajima korisnici mogu pristupiti pretraživaču Google Search preko aplikacije Google Search ili drugih ulaznih točaka poput sučeljnog programa za pretraživanje (search widget) ili adresne trake koja se nalazi u pregledniku. Taj pretraživač pruža usluge općeg internetskog pretraživanja („general search services”) i omogućava korisnicima da traže odgovor na svoja pitanja na cijelom internetu (uvodne izjave 94. do 101. i 106. pobijane odluke).

56      Googleov poslovni model zasniva se na međudjelovanju, s jedne strane, proizvoda i usluga povezanih s internetom koji se najčešće nude bez troškova za korisnike i, s druge strane, usluga internetskog oglašavanja od kojih on ostvaruje veliku većinu svojih prihoda. Tako se OS Android, trgovina aplikacijama Play Store, aplikacija Google Search, preglednik Chrome, usluga razmjene poruka Gmail, usluga pohrane i uređivanja sadržaja Google Drive, usluga geolociranja Google Maps i usluga emitiranja sadržaja YouTube nude besplatno. Druge su usluge naplatne, poput Google Play Music and Moviea, a neke nude naplatno premium izdanje, poput YouTubea i Google Drivea (uvodna izjava 107. i bilješka na dnu str. 65. pobijane odluke). Primjerice, u 2016. internetsko oglašavanje činilo je 88,7 % ukupnih Googleovih prihoda, od kojih je 80 % ostvareno putem Googleovih stranica, osobito početne stranice Google Search (uvodne izjave 105. do 107. i bilješka na dnu str. 62. pobijane odluke).

57      Za razliku od poslovnog modela koji je usvojilo, primjerice, društvo Apple i koji se zasniva na vertikalnoj integraciji i prodaji pametnih mobilnih uređaja više klase, poslovni model Googlea počiva nadasve na povećanju broja korisnika njegovih usluga internetskog pretraživanja kako bi se mogle prodati njegove usluge internetskog oglašavanja (uvodna izjava 153. pobijane odluke).

58      Prilikom međudjelovanja korisnika s njegovim proizvodima i uslugama Google prikuplja podatke o njihovim poslovnim aktivnostima i upotrebi njihovih uređaja. Prikupljeni podaci uključuju osobito informacije za kontakt (ime, adresa, adresa elektroničke pošte, telefonski broj), podatke za identifikaciju računa (korisničko ime i lozinka), demografske informacije (rod i datum rođenja), pojedinosti o upotrijebljenoj kartici ili bankovnom računu, informacije o sadržaju pruženom korisniku (oglašavanje, posjećene stranice itd.), interakcijske podatke poput „klikova”, lokaciju i podatke o korištenom uređaju i operatoru. Ti podaci omogućuju Googleu da ojača svoju sposobnost prikazivanja relevantnih odgovora u okviru pretraživanja i relevantnih oglasa (uvodne izjave 109. do 111. pobijane odluke).

b)      Prakse usvojene prilikom prelaska na mobilni internet

59      Googleov poslovni model prvotno je bio razvijen u okruženju osobnih računala (PC) za koje je preglednik bio glavna ulazna točka na internet. Sredinom 2000-tih Google je smatrao da će razvoj mobilnog interneta činiti temeljnu promjenu u navikama korisnika, osobito uzimajući u obzir prilike koje se nude geolociranjem.

60      To je predvidljivo širenje potaknulo Google na uspostavu strategije za predviđanje učinaka te promjene i za osiguranje da svoja internetska pretraživanja korisnici obavljaju na mobilnim uređajima putem Google Searcha (uvodne izjave 112. do 117. pobijane odluke). Ta je strategija imala više aspekata.

61      S jedne strane, u 2005. Google je kupio od prvotnog razvijatelja OS Android kako bi za svoj račun preuzeo njegov razvoj i održavanje (uvodne izjave 120. do 123. pobijane odluke). OS Android besplatno se nudio OEM‑ovima, MNO‑ima i razvijateljima aplikacija putem licencije za softver otvorenog koda, licencije AOSP (uvodna izjava 124. pobijane odluke). OS Android također je umetnut u „ekosustav” u kojemu se nalaze drugi elementi poput paketa usluga Google Mobile (GMS bundle ili Google Mobile Services, u daljnjem tekstu: paket GMS) (vidjeti uvodnu izjavu 133. pobijane odluke), koji obuhvaća, među ostalim, trgovinu aplikacijama Play Store, aplikaciju Google Search i preglednik Chrome. Prve komercijalne verzije uređajâ Android stavljene su u promet između 2008. i 2009.

62      S druge strane, od 2007. Google je s Appleom sklopio sporazum kako bi se Google Searchu omogućilo da ga se odredi kao zadanu uslugu za opće internetsko pretraživanje na svim pametnim mobilnim uređajima koje je Apple pustio u prodaju nakon uređaja iPhone. Taj je sporazum omogućio Google Searchu da u 2010. čini više od polovice internetskog prometa na uređajima iPhone i gotovo jednu trećinu cjelokupnog prometa preko mobilnog interneta (uvodne izjave 118. i 119. pobijane odluke).

63      Osim toga, Google je također sudjelovao u proizvodnji uređaja Google Android s vlastitim linijama proizvoda Nexus i Pixel (uvodne izjave 152. i 153. pobijane odluke).

c)      Jedinstvena povreda s više aspekata

64      U ovom predmetu Komisija je smatrala da neki aspekti strategije koju je Google provodio radi prilagodbe svojeg poslovnog modela prelasku na mobilni internet čine zlouporabu vladajućeg položaja.

65      To je bio slučaj sa spornim ograničenjima koja je Google nametnuo OEM‑ovima i MNO‑ima kako bi osigurao da se promet na uređajima Google Android preusmjerava prema pretraživaču Google Search. Prema Komisijinu stajalištu te su prakse dovele do toga da se Googleovi konkurenti – poput Qwanta i Seznama – liše mogućnosti da se s njim upuste u tržišno natjecanje prema svojim zaslugama i potrošači Europske unije liše prednosti učinkovitog tržišnog natjecanja, kao što je mogućnost upotrebe pretraživača koji daje prednost privatnosti, prilagođen je jezičnim osobitostima ili daje prednost sadržajima s dodanom vrijednošću, osobito u području informiranja.

66      Kao što je navedeno, prema točkama 11. do 13. pobijane odluke sporna ograničenja bila su trostruka:

–        ograničenja unesena u sporazume o distribuciji mobilnih aplikacija na temelju kojih je Google nametnuo OEM‑ovima da predinstaliraju njegove aplikacije za opće internetsko pretraživanje (Google Search) i pregledavanje (Chrome), prije nego što su mogli dobiti licenciju za korištenje njegovom internetskom trgovinom aplikacijama (Play Store);

–        ograničenja unesena u sporazume o zabrani fragmentacije na temelju kojih OEM‑ovi koji su željeli predinstalirati Googleove aplikacije nisu mogli prodavati uređaje koji rade na verzijama sustava Android koje je Google nije odobrio;

–        ograničenja unesena u sporazume o podjeli prihoda na temelju portfelja na temelju kojih je Google dodjeljivao OEM‑ovima i MNO‑ima postotak svojih prihoda od oglašavanja pod uvjetom da su ti proizvođači i ti operatori pristali da konkurentsku uslugu za opće internetsko pretraživanje ne predinstaliraju na bilo koji od uređaja koji su dio portfelja određenog zajedničkim sporazumom.

67      Komisija smatra da su sporna ograničenja bila dio Googleove opće strategije za učvršćivanje njegova vladajućeg položaja na tržištu općeg internetsko pretraživanje u trenutku kada se važnost mobilnog interneta znatno povećavala (vidjeti točku 14. pobijane odluke).

68      Cilj je te strategije bio očuvati Googleove prilike da potrošači upotrebljavaju njegov pretraživač kada obavljaju svoja opća internetska pretraživanja, što mu nije jamčilo samo ostvarivanje odgovarajućih prihoda od oglašavanja nego i pribavljanje informacija nužnih za poboljšanje svojih usluga. Iako su upotrijebljena sredstva bila višestruka i međudjelovala su, cilj je općenito ostao isti:

–        sporazumi o distribuciji mobilnih aplikacija imali su za cilj omogućiti Googleu da zajamči da uređaji Google Android koji su stavljeni u promet raspolažu aplikacijom Google Search i preglednikom Chrome, što su dvije glavne ulazne točke za obavljanje općeg internetskog pretraživanja; predinstaliranje tih aplikacija omogućilo je tako Googleu da iskoristi „nastojanje da se očuva postojeće stanje” koje je povezano s njima, što je prednost koja je imala znatne učinke na tržišno natjecanje time što je osobito umanjila mogućnosti odabira ponuđene potrošačima;

–        sporazumi o zabrani fragmentacije imali su za cilj omogućiti Googleu da izbjegne nastanak rješenja s kojima se OS Android može upotrebljavati na njegovu štetu; tako se društvo Amazon nije uspjelo poslužiti sustavom Android radi razvoja vlastitih rješenja u pogledu odgovarajućih aplikacija i usluga;

–        sporazumi o podjeli prihoda na temelju portfelja, koji doduše nisu obuhvatili sve uređaje Google Android i koji su provedeni samo za kratko razdoblje, imali su za cilj omogućiti Googleu da ishodi ono što nije bilo formalno predviđeno drugim sporazumima, to jest isključivost; naime, primjenom tih sporazuma o podjeli prihoda veliki OEM‑ovi i MNO‑i obvezali su se predinstalirati samo pretraživač Google Search.

69      Također valja istaknuti važan dio u rasuđivanju koje je Komisija iznijela u pobijanoj odluci, među ostalim, u uvodnim izjavama 738. i 739. i u točki 14.2.

70      Naime, Komisija je utvrdila tri vrste spornih ograničenja u sporazumima o distribuciji mobilnih aplikacija, sporazumima o zabrani fragmentacije i sporazumima o podjeli prihoda na temelju portfelja te ocijenila da su dovela do „četiri zasebne povrede” članka 102. UFEU‑a.

71      No, Komisija je također smatrala da se tim ograničenjima i povredama koje iz njih proistječu nastoji ostvariti istovjetan cilj te da su oni komplementarni i međuovisni. Ta je cjelina tako činila „jedinstvenu i trajnu povredu” za koju je izrečena samo jedna novčana kazna.

72      Takva povreda stoga ima više aspekata od kojih se svaki od njih razvio s vremenom prema vlastitim parametrima, pri čemu su svi vezani zajedničkim ciljem da se Googleu zajamči najbolji mogući pristup općim internetskim pretraživanjima koje potrošači obavljaju na pametnim mobilnim uređajima. Postoji također nezanemarivi „kumulativni učinak” povezan s kombinacijom različitih aspekata te povrede. Konkretno, učinci spornih ograničenja nisu isti od trenutka u kojem je jamstvo prisutnosti dopušteno sporazumima o distribuciji mobilnih aplikacija, iako ne isključivo, bilo ojačano isključivošću dodijeljenom na temelju sporazuma o podjeli prihoda.

2.      Pravila sudskog nadzora

73      Valja podsjetiti na to da se sustav sudskog nadzora Komisijinih odluka u vezi s postupcima na temelju članaka 101. i 102. UFEU‑a sastoji od kontrole zakonitosti akata institucija, koja je utvrđena u članku 263. UFEU‑a, a koja, u skladu s odredbom članka 261. UFEU‑a i na zahtjev tužitelja, može biti nadopunjena ovlašću neograničene nadležnosti Općeg suda u vezi sa sankcijama koje u tom području izriče Komisija (vidjeti presudu od 26. rujna 2018., Infineon Technologies/Komisija, C‑99/17 P, EU:C:2018:773, t. 47. i navedenu sudsku praksu).

a)      Detaljan nadzor svih relevantnih elemenata

74      Što se tiče nadzora zakonitosti predviđenog u članku 263. UFEU‑a, valja istaknuti da se njegov opseg proteže na sve elemente Komisijinih odluka u vezi s postupcima primjene članaka 101. i 102. UFEU‑a nad kojima Opći sud provodi detaljan nadzor kako prava tako i činjenica u pogledu razloga koje ističe tužitelj i uzimajući u obzir sve relevantne elemente koje je tužitelj naveo (vidjeti presudu od 26. rujna 2018., Infineon Technologies/Komisija, C‑99/17 P, EU:C:2018:773, t. 48. i navedenu sudsku praksu).

75      U tom pogledu, budući da pobijana odluka sankcionira povredu prava tržišnog natjecanja novčanom kaznom i periodičnom dnevnom kaznom, sud Unije mora osobito provjeriti ne samo materijalnu točnost dokaznih elemenata koje je Komisija istaknula, njihovu pouzdanost i dosljednost, nego mora provjeriti i jesu li ti elementi skup relevantnih podataka koje treba uzeti u obzir radi ocjene postojanja činjenica koje predstavljaju povredu te može li se njima poduprijeti njihovo tumačenje od strane Komisije u pobijanoj odluci (vidjeti u tom smislu presudu od 8. prosinca 2011., Chalkor/Komisija, C‑386/10 P, EU:C:2011:815, t. 54. i navedenu sudsku praksu).

76      Naime, za razliku od primjerice prospektivne analize potrebne za ispitivanje plana koncentracije, koja zahtijeva da se predvide manje ili više vjerojatni budući događaji ako se ne donese nikakva odluka kojom se zabranjuje predviđena koncentracija ili pojašnjavaju njezini uvjeti, najčešće je stvar Komisije da, kada sankcionira zlouporabu vladajućeg položaja, ispita prošle događaje u vezi s kojima općenito postoje brojni elementi na temelju kojih se mogu shvatiti njihovi uzroci i ocijeniti njihovi učinci na učinkovito tržišno natjecanje (vidjeti u tom smislu presudu od 15. veljače 2005., Komisija/Tetra Laval, C‑12/03 P, EU:C:2005:87, t. 42.).

77      U takvoj je situaciji na Komisiji da dokaže ne samo postojanje zlouporabe nego i njezino trajanje. Konkretnije, Komisija mora pružiti dokaze za povrede koje utvrdi i izvesti dokaze kojima se može, u dovoljnoj mjeri, dokazati postojanje činjenica koje tvore povredu (vidjeti u tom smislu presude od 5. listopada 2011., Romana Tabacchi/Komisija, T‑11/06, EU:T:2011:560, t. 129. i navedenu sudsku praksu i od 15. srpnja 2015., Trafilerie Meridionali/Komisija, T‑422/10, EU:T:2015:512, t. 88. i navedenu sudsku praksu).

78      U tom pogledu, svaka sumnja suda treba ići u prilog poduzetniku adresatu odluke kojom se utvrđuje povreda. Sud stoga ne može zaključiti da je Komisija u dovoljnoj mjeri utvrdila postojanje predmetne povrede ako i dalje gaji sumnje o tom pitanju, osobito u okviru tužbe za poništenje ili preinaku odluke kojom se izriče novčana kazna (vidjeti u tom smislu presude od 5. listopada 2011., Romana Tabacchi/Komisija, T‑11/06, EU:T:2011:560, t. 129. i navedenu sudsku praksu i od 15. srpnja 2015., Trafilerie Meridionali/Komisija, T‑422/10, EU:T:2015:512, t. 88. i navedenu sudsku praksu).

79      Naime, kada Komisija utvrdi povredu pravila o tržišnom natjecanju oslanjajući se na pretpostavku da se utvrđene činjenice ne mogu objasniti drukčije nego postojanjem protutržišnog postupanja, sud Unije poništit će odluku o kojoj je riječ ako zainteresiran poduzetnik ponudi argumente koji bacaju drukčije svjetlo na činjenice koje je utvrdila Komisija dopuštajući na taj način još jedno prihvatljivo objašnjenje činjenica koje je Komisija uzela u obzir pri zaključivanju o postojanju povrede. Naime, u takvom se slučaju, naime, ne može smatrati da je Komisija dokazala postojanje povrede prava tržišnog natjecanja (vidjeti u tom smislu presude od 28. ožujka 1984., Compagnie royale asturienne des mines i Rheinzink/Komisija, 29/83 i 30/83, EU:C:1984:130, t. 16. i od 31. ožujka 1993., Ahlström Osakeyhtiö i dr./Komisija, C‑89/85, C‑104/85, C‑114/85, C‑116/85, C‑117/85 i C‑125/85 do C‑129/85, EU:C:1993:120, t. 126. i 127.).

80      Naime, kada postoji dvojba o postojanju radnje koja čini povredu, potrebno je uzeti u obzir načelo pretpostavke nedužnosti, koje je dio temeljnih prava zaštićenih u pravnom poretku Unije te je potvrđeno člankom 48. stavkom 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima. S obzirom na narav predmetnih povreda kao i na narav i strogost s njima povezanih sankcija, načelo pretpostavke nedužnosti primjenjuje se osobito na postupke koji se odnose na povrede pravila tržišnog natjecanja primjenjivih na poduzetnike koji mogu dovesti do izricanja novčanih kazni ili periodičnih penala. Stoga je potrebno da Komisija pruži precizne i dosljedne dokaze kako bi poduprla čvrsto uvjerenje da je navodna povreda počinjena (vidjeti u tom smislu presude od 5. listopada 2011., Romana Tabacchi/Komisija, T‑11/06, EU:T:2011:560, t. 129. i navedenu sudsku praksu i od 15. srpnja 2015., Trafilerie Meridionali/Komisija, T‑422/10, EU:T:2015:512, t. 88. i navedenu sudsku praksu).

81      Međutim, iako je potrebno da Komisija ponudi precizne i usklađene dokaze kako bi utemeljila čvrsto uvjerenje da je povreda počinjena, važno je naglasiti da svaki od dokaza koje je Komisija podnijela ne mora nužno zadovoljiti te kriterije u odnosu na svaki element povrede. Dovoljno je da skup indicija na koje se institucija poziva, ocijenjenih zajedno, odgovara tom zahtjevu (vidjeti u tom smislu presudu od 26. siječnja 2017., Komisija/Keramag Keramische Werke i dr., C‑613/13 P, EU:C:2017:49, t. 52. i navedenu sudsku praksu).

b)      Neograničena nadležnost glede novčane kazne

82      Glede neograničene nadležnosti priznate sudu Unije u članku 31. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1/2003 od 16. prosinca 2002. o provedbi pravila o tržišnom natjecanju koja su propisana člancima [101. i 102. UFEU‑a] (SL 2003., L 1, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 1., str. 165. i ispravak SL 2016., L 173, str. 108.), u skladu s člankom 261. UFEU‑a, ona ovlašćuje sud da, osim izvršavanja običnog nadzora zakonitosti sankcije, svojom ocjenom zamijeni Komisijinu ocjenu te da posljedično tome ukine, smanji ili poveća izrečenu novčanu kaznu ili periodični penal (vidjeti presudu od 26. rujna 2018., Infineon Technologies/Komisija, C‑99/17 P, EU:C:2018:773, t. 193. i navedenu sudsku praksu).

83      Konkretno, kako bi u pogledu novčane kazne udovoljio zahtjevima nadzora neograničene nadležnosti u smislu članka 47. Povelje o temeljnim pravima, sud Unije dužan je u izvršavanju svojih ovlasti iz članaka 261. i 263. UFEU‑a ispitati svaki pravni ili činjenični prigovor kojim se želi dokazati da iznos novčane kazne nije u skladu s težinom i trajanjem povrede (vidjeti presudu od 26. rujna 2018., Infineon Technologies/Komisija, C‑99/17 P, EU:C:2018:773, t. 195. i navedenu sudsku praksu).

84      U tom je kontekstu presuđeno, među ostalim, da težina povrede treba biti predmet pojedinačne ocjene i da prilikom određivanja iznosa novčanih kazni treba uzeti u obzir trajanje povrede i sve ostale elemente koje može obuhvatiti ocjena težine te povrede, poput, osobito, ponašanja predmetnog poduzetnika, uloge koju je imao u uspostavljanju zlouporabnih praksi, koristi koje je mogao imati na temelju tih praksi ili pak intenziteta protutržišnih postupanja (vidjeti u tom smislu presudu od 26. rujna 2018., Infineon Technologies/Komisija, C‑99/17 P, EU:C:2018:773, t. 196. i 197. i navedenu sudsku praksu).

85      To postupanje ne zahtijeva od Općeg suda da primijeni Komisijine Smjernice o metodi za utvrđivanje kazni (vidjeti u tom smislu presudu od 14. rujna 2016., Trafilerie Meridionali/Komisija, C‑519/15 P, EU:C:2016:682, t. 52. do 55.).

86      Slijedom navedenog, sud Unije može preinačiti sporni akt, čak i ako ga ne poništava, kako bi ukinuo, smanjio ili povećao izrečenu novčanu kaznu. Ta se nadležnost izvršava vodeći računa o svim činjeničnim okolnostima. Iz toga proizlazi da je sud Unije ovlašten izvršavati neograničenu nadležnost kada mora odlučivati o pitanju iznosa novčane kazne, pri čemu izvršavanje te nadležnosti podrazumijeva konačni prijenos ovlasti izricanja sankcija na taj sud (vidjeti rješenje od 7. srpnja 2016., Westfälische Drahtindustrie i Pampus Industriebeteiligungen/Komisija, C‑523/15 P, EU:C:2016:541, t. 32. do 34. i navedenu sudsku praksu).

3.      Izvođenje dokaza i različiti prigovori podneseni u tom pogledu

87      U okviru tužbe u ovom predmetu i Komisija i Google osporavaju relevantnost ili čak dopuštenost određenih argumenata i povezanih dokaza koje su podnijeli oni ili intervenijenti.

88      To je slučaj, primjerice, s nekim izjavama koje su dali Googleov direktor ili zaposlenik ili zainteresirana strana, nekim izjavama ili nekim izvješćima koje je na zahtjev jedne stranke podnijela treća osoba pozivajući se na svojstvo stručnjaka i dokumentima podnesenima kako bi se dokazalo postojanje činjenice koja se može kvalificirati kao općepoznata, a navedena je u pobijanoj odluci te se osporava pred Općim sudom, to jest pojma „nastojanje da se očuva postojeće stanje” prepoznatog u psihologiji kako bi se dočaralo nerazumno ponašanje kojim se objašnjava nesklonost promjeni. Isto vrijedi glede dokumenata sastavljenih od poduzetnikovih internih podataka podnesenih u prilog ili radi opovrgavanja navoda iznesenog u pobijanoj odluci ili u okviru tužbe u ovom predmetu.

89      U vezi s time, prvo valja podsjetiti na to da se nadzor zakonitosti nad Komisijinom odlukom u vezi s postupkom na temelju članaka 101. i 102. UFEU‑a provodi uzimajući u obzir sve elemente koje je tužitelj naveo, prije ili nakon odluke koja se pobija, ranije u okviru upravnog postupka ili pak prvi put u okviru postupka pred Općim sudom, ako su ti elementi važni (vidjeti u tom smislu presudu od 21. siječnja 2016., Galp Energía España i dr./Komisija, C‑603/13 P, EU:C:2016:38, t. 72. i navedenu sudsku praksu).

90      Isto tako, u okviru njegove neograničene nadležnosti na Općem sudu je da na datum na koji donese svoju odluku ocijeni je li tužitelju izrečena odgovarajuća novčana kazna (vidjeti u tom smislu presudu od 11. srpnja 2014., Esso i dr./Komisija, T‑540/08, EU:T:2014:630, t. 133. i navedenu sudsku praksu). U tom je okviru Opći sud ovlašten uzeti u obzir sve činjenične okolnosti koje smatra relevantnima, bez obzira na to jesu li se dogodile prije ili nakon sporne odluke (rješenje od 7. srpnja 2016., Westfälische Drahtindustrie i Pampus Industriebeteiligungen/Komisija, C‑523/15 P, EU:C:2016:541, t. 43. i navedena sudska praksa).

91      U ovom slučaju iz tih načela proizlazi da se, ako su relevantni za ocjenu Općeg suda, argumenti i povezani dokazi koje su tužitelji podnijeli prvi put pred njim ne mogu odbiti na temelju toga što nisu bili prethodno izneseni pred Komisijom u upravnom postupku.

92      Drugo, valja također istaknuti da u pravu Unije prevladava načelo slobodne ocjene dokaza, iz kojeg proizlazi, s jedne strane, da, ako je dokaz prikupljen propisno, njegovu dopuštenost nije moguće osporavati pred Općim sudom i, s druge strane, da je jedini kriterij relevantan za ocjenu dokazne snage propisno podnesenih dokaza njihova vjerodostojnost (vidjeti presudu od 26. rujna 2018., Infineon Technologies/Komisija, C‑99/17 P, EU:C:2018:773, t. 65. i navedenu sudsku praksu).

93      Primjenom tog načela u ovom se predmetu pokazalo da ne postoji razlog za zaključak Općeg suda da različiti dokazi koje su stranke podnijele nisu bili zakonito pribavljeni ili da nisu dovoljno vjerodostojni da ih se uzme u obzir u okviru njegove ocjene.

94      U tom pogledu, glede dokazne vrijednosti različitih dokaza protiv kojih su podneseni prigovori, može se istaknuti sljedeće.

95      Prije svega, glede izjava koje je dao Googleov direktor ili zaposlenik ili zainteresirana strana, valja navesti da iako se ne može smatrati da one nemaju nikakvu dokaznu vrijednost, ostaje činjenica da se takvim izjavama nastoji ublažiti ili potkrijepiti odgovornost poduzetnika na koji se postupak odnosi kako bi ga se obranilo ili optužilo, ovisno o vlastitim interesima stranke koja podnosi izjavu. Zbog toga, iako te izjave imaju dokaznu vrijednost, ona se mora relativizirati u odnosu na dokaznu vrijednost različitih dokumenata, poput poruka elektroničke pošte ili drugih internih dokumenata koji se izravno tiču razdoblja i činjenica o kojima je riječ (vidjeti u tom smislu presudu od 8. srpnja 2008., Lafarge/Komisija, T‑54/03, neobjavljenu, EU:T:2008:255, t. 379.).

96      Isto tako, glede izjava ili izvješća koje je na zahtjev jedne stranke, a kako bi se poduprli njezini navodi, podnijela treća osoba koja se poziva na svojstvo stručnjaka, valja istaknuti da se dokazna vrijednost takvih dokumenata ocjenjuje u više pogleda. S jedne strane, njihov autor mora osigurati da iznese svoje kvalifikacije i iskustvo te objasni na kojoj su osnovi oni relevantni za davanje mišljenja o razmatranom pitanju. S druge strane, u tom mišljenju moraju se izložiti razlozi zbog kojih ono zaslužuje da ga se uzme u obzir, neovisno o tome radi li se o pouzdanosti upotrijebljene metodologije ili relevantnosti odgovora danog na to pitanje za potrebe ovog predmeta. U ovom je predmetu Opći sud ispitao te dokumente uzimajući u obzir ta načela i očitovanja koja su stranke podnijele u tom pogledu.

97      Naposljetku, glede dokumenata podnesenih kako bi se dokazalo postojanje činjenice koja se može kvalificirati kao općepoznata, a navedena je u pobijanoj odluci, iz sudske prakse proizlazi da se oni moraju smatrati dopuštenima (vidjeti u tom smislu presudu od 5. veljače 2020., Hickies/EUIPO (Oblik vezice za obuću), T‑573/18, EU:T:2020:32, t. 18.). Naime, takvi dokumenti samo dokazuju, u biti, postojanje suglasja o uobičajenom smislu koji je dan konceptu „nastojanja da se očuva postojeće stanje” koji su istaknuli određeni poduzetnici, a Komisija preuzela u pobijanoj odluci.

98      Treće, mora se utvrditi da iako se na temelju članka 85. Poslovnika dokazi i dokazni prijedlozi načelno podnose u okviru prve razmjene podnesaka, glavne stranke mogu ih još podnijeti u replici i odgovoru na repliku u prilog svojoj argumentaciji ili čak, iznimno, prije zatvaranja usmenog dijela postupka, pod uvjetom da je kašnjenje u njihovu podnošenju opravdano. Međutim, iz sudske prakse proizlazi da dokazi o protivnom i dokumenti koji sadržavaju dopunu postojećih dokaznih prijedloga podneseni nakon argumenta ili dokaza o protivnom u odgovoru na tužbu nisu obuhvaćeni pravilom o prekluziji predviđenim u navedenoj odredbi. Naime, ta se odredba odnosi na nove dokazne prijedloge i treba je tumačiti s obzirom na članak 92. stavak 7. navedenog poslovnika, koji izričito predviđa da se mogu podnositi dokazi o protivnom i dopunjavati postojeći dokazni prijedlozi (vidjeti u tom smislu presude od 17. prosinca 1998., Baustahlgewebe/Komisija, C‑185/95 P, EU:C:1998:608, t. 71. i 72. i od 5. prosinca 2006., Westfalen Gassen Nederland/Komisija, T‑303/02, EU:T:2006:374, t. 189.).

99      U ovom slučaju iz ispitivanja različitih prigovora koje su stranke iznijele protiv relevantnosti ili čak dopuštenosti određenih argumenata i povezanih dokaza koje su podnijele glavne stranke ili intervenijenti proizlazi da se svi oni mogu odbiti zato što su ti argumenti i elementi povezani s ostvarivanjem načela kontradiktornosti, jer su ih zainteresirane stranke podnijele kako bi odgovorile na argument ili dokaz o protivnom koji je upravo iznesen Općem sudu.

100    S tog aspekta Opći sud smatra da se niti dokazi koji su prvi put podneseni u okviru tužbe niti istaknuti činjenični elementi ili dokazi podneseni radi pobijanja argumenata koje je podnijela druga stranka tijekom postupka, kada je to potrebno uzimajući u obzir interne podatke, ili radi potvrđivanja općepoznate činjenice ne mogu proglasiti nedopuštenim i da će se njihova relevantnost moći naknadno ocijeniti u okviru ispitivanja različitih tužbenih razloga podnesenih protiv pobijane odluke.

101    S obzirom na ta razmatranja valja ispitati različite tužbene razloge koje je Google podnio u potporu tužbi kao i sve dokaze koje su podnijele stranke.

B.      Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na pogrešnoj ocjeni definicije mjerodavnog tržišta i postojanja vladajućeg položaja

102    U okviru prvog tužbenog razloga podijeljenog na tri dijela Google predbacuje Komisiji da je počinila više pogrešaka u ocjeni prilikom definicije mjerodavnih tržišta i u naknadnoj ocjeni njegova vladajućeg položaja na nekim od tih tržišta.

1.      Elementi konteksta

103    Uvodno, kako bi se razmotrio pojam tržišnog natjecanja između „ekosustava” koji je Google istaknuo u okviru ovog tužbenog razloga, valja, s jedne strane, podsjetiti na čemu je primarno fokus prilikom određivanja relevantnog tržišta u području zlouporabe vladajućeg položaja i, s druge strane, ispitati osobitosti ovog predmeta.

a)      Pojmovi mjerodavnog tržišta, vladajućeg položaja i konkurentskih pritisaka, osobito u slučaju postojanja „ekosustava”

104    Valja podsjetiti na to da u okviru primjene članka 102. UFEU‑a određivanje relevantnog tržišta ima za cilj određivanje opsega unutar kojeg treba ocijeniti pitanje može li se dotični poduzetnik u znatnoj mjeri ponašati neovisno o svojim konkurentima, klijentima i potrošačima (vidjeti presudu od 30. siječnja 2020., Generics (UK) i dr., C‑307/18, EU:C:2020:52, t. 127. i navedenu sudsku praksu).

105    Određivanje relevantnog tržišta jest, dakle, u načelu preduvjet za ocjenu mogućeg postojanja vladajućeg položaja dotičnog poduzetnika. Taj postupak zahtijeva da se kao prvo odrede proizvodi ili usluge koji su dio relevantnog tržišta (u daljnjem tekstu: tržište proizvoda), a potom zemljopisni opseg tog tržišta (vidjeti presudu od 30. siječnja 2020., Generics (UK) i dr., C‑307/18, EU:C:2020:52, t. 127. i 128. i navedenu sudsku praksu).

106    Glede tržišta proizvoda, pojam relevantnog tržišta znači da djelotvorno tržišno natjecanje može postojati između proizvoda ili usluga koji su njihov dio, što podrazumijeva dovoljan stupanj međuzamjenjivosti ili nadomjestivosti među tim proizvodima ili uslugama. Međuzamjenjivost ili nadomjestivost ne ocjenjuje se samo u odnosu na objektivne značajke predmetnih proizvoda ili usluga. Također valja uzeti u obzir uvjete tržišnog natjecanja i strukturu potražnje i ponude na tržištu (vidjeti presudu od 30. siječnja 2020., Generics (UK) i dr., C‑307/18, EU:C:2020:52, t. 129. i navedenu sudsku praksu).

107    Zemljopisni opseg mjerodavnog tržišta odgovara području unutar kojeg su uvjeti tržišnog natjecanja slični i čine dovoljno homogenu cjelinu kako bi se sveobuhvatno razmotrila i omogućilo da se ocijeni gospodarska moć dotičnog poduzetnika (vidjeti u tom smislu presudu od 14. veljače 1978., United Brands i United Brands Continentaal/Komisija, 27/76, EU:C:1978:22, t. 11., 44., 52. i 53.).

108    Primjenom tih načela vladajući položaj iz članka 102. UFEU‑a odnosi se na položaj gospodarske snage koji uživa neki poduzetnik, koji mu omogućava sprečavanje održavanja djelotvornog tržišnog natjecanja na mjerodavnom tržištu tako što mu daje veliku mogućnost neovisnog djelovanja prema konkurentima, kupcima te naposljetku potrošačima (presuda od 14. veljače 1978., United Brands i United Brands Continentaal/Komisija, 27/76, EU:C:1978:22, t. 65.).

109    U tom pogledu valja naglasiti da se određivanjem mjerodavnog tržišta i vladajućeg položaja koji na tom tržištu drži dotični poduzetnik ne nastoji samo odrediti postojanje i opseg konkurentskih pritisaka svojstvenih tom tržištu nego i provjeriti ne postoje li vanjski konkurentski pritisci koji potječu od proizvoda, usluga ili područja različitih od onih koji su dio razmatranog mjerodavnog tržišta.

110    Općenito je bitno, naime, da Komisija prepozna i odredi opseg unutar kojeg se tržišno natjecanje odvija među poduzetnicima kako bi odredila može li dotični poduzetnik u znatnoj mjeri djelovati neovisno o pritiscima stvarne konkurencije.

111    Kao što je to Sud već istaknuto, međuzamjenjivost i nadomjestivost proizvoda ili usluga su naravno dinamične naravi jer nova ponuda može izmijeniti koncept proizvoda ili usluga za koje se smatra da su međuzamjenjivi s proizvodom ili uslugom koji su već prisutni na tržištu ili da mogu nadomjestiti taj proizvod ili uslugu, i na taj način opravdati novo određivanje parametara relevantnog tržišta (presuda od 30. siječnja 2020., Generics (UK) i dr., C‑307/18, EU:C:2020:52, t. 130.).

112    Takva ocjena pretpostavlja, međutim, da postoji dovoljan stupanj međuzamjenjivosti proizvoda ili usluga koji su dio relevantnog tržišta i onih predviđenih da odgovore na potražnju na tom tržištu. To je slučaj ako je autor alternativne ponude u mogućnosti odgovoriti na potražnju u kratkom roku s dovoljnom snagom kako bi uspostavio stvarnu protutežu u odnosu na moć dotičnog poduzetnika na mjerodavnom tržištu (vidjeti u tom smislu presudu od 30. siječnja 2020., Generics (UK) i dr., C‑307/18, EU:C:2020:52, t. 132. i 133.).

113    Iako u određenim okolnostima može, dakle, biti svrsishodno ispitati vanjski pritisak koji bi alternativna ponuda mogla predstavljati, mora se također voditi računa o posebitostima određenih situacija, osobito u slučaju međusobne povezanosti više tržištâ.

114    Naime, iako su iznesena načela i dalje valjana za određivanje jasnog i transparentnog analitičkog okvira za pojmove mjerodavnog tržišta i vladajućeg položaja, njihova provedba katkad zahtijeva detaljnije ispitivanje, što nadilazi samu tu segmentaciju na tržištima, a kako bi se bolje ocijenili konkurentski pritisci koji prevladavaju na tim tržištima i položaj gospodarske snage koji ima dotični poduzetnik.

115    To je osobito slučaj s tržištima koja su, kao u ovom slučaju, dio digitalnog gospodarstva u kojem tradicionalni parametri poput cijene proizvoda ili usluga ili tržišnog udjela dotičnog poduzetnika mogu biti manje važni nego za tradicionalna tržišta, u usporedbi s drugim varijablama poput inovacija, pristupa podacima, višestranih aspekata, ponašanja korisnika ili mrežnih učinaka.

116    Stoga, ako postoji digitalni „ekosustav” koji ujedinjuje više kategorija dobavljača, kupaca i potrošača i dovodi do njihova međudjelovanja unutar platforme, proizvodi ili usluge koji su dio mjerodavnih tržišta od kojih se taj ekosustav sastoji mogu se međusobno podudarati ili povezati uzimajući u obzir njihovu horizontalnu ili vertikalnu komplementarnost. Razmatrana zajedno, ta mjerodavna tržišta mogu tako imati globalni opseg s obzirom na sustav koji okuplja njihove sastavnice i moguće konkurentske pritiske koji se izvršavaju unutar tog sustava ili potječu od drugih sustava.

117    Prepoznavanje uvjeta tržišnog natjecanja relevantnih za ocjenu položaja gospodarske snage koju ima dotični poduzetnik može tako zahtijevati ispitivanje na više razina ili u više smjerova, kako bi se odredili postojanje i opseg različitih konkurentskih pritisaka koji se mogu izvršavati na tog poduzetnika.

118    Zaključno, u okviru ovog tužbenog razloga mora se provjeriti, uzimajući u obzir argumente stranaka i rasuđivanje izneseno u pobijanoj odluci, je li Googleovo korištenje moći koju mu je Komisija pripisala na mjerodavnim tržištima njemu omogućilo da stvarno djeluje u znatnoj mjeri neovisno o različitim čimbenicima koji mogu ograničiti njegovo postupanje.

119    Naime, Google smatra, kao što je to u biti istaknuo tijekom upravnog postupka te kako to ponovno ističe u okviru ovog tužbenog razloga, da je Komisija morala uzeti u obzir njegove navode prema kojima zbog konkurentskih pritisaka koje je izvršavao Appleov ekosustav on nije imao moć spriječiti održavanje učinkovitog tržišnog natjecanja na mjerodavnim tržištima povezanima s ekosustavom Android.

b)      Zasebna, ali međusobno povezana tržišta

120    U ovom slučaju valja ponajprije istaknuti da je Komisija utvrdila četiri vrste mjerodavnih tržišta (uvodne izjave 217. i 402. pobijane odluke): prvo, svjetsko tržište (isključujući Kinu) licenciranih OS‑ova, u smislu licencija za operativne sustave za pametne mobilne uređaje (vidjeti točku 3. ove presude, u daljnjem tekstu: tržište licenciranih OS‑ova), drugo, svjetsko tržište (isključujući Kinu) trgovina aplikacijama za sustav Android; treće, različita nacionalna tržišta, unutar EGP‑a, za pružanje usluga općeg internetskog pretraživanja i, četvrto, svjetsko tržište internetskih preglednika osmišljenih za mobilnu upotrebu (u daljnjem tekstu: preglednici za mobilni internet) koji ne ovise o OS‑u.

121    Potom Komisija je smatrala da je Google zauzimao vladajući položaj na prvim trima tržištima (uvodna izjava 439. pobijane odluke), to jest da se na tim tržištima u znatnoj mjeri mogao ponašati neovisno o svojim konkurentima, kupcima i potrošačima.

122    U okviru te analize Komisija je osobito uzela u obzir konkurentski pritisak koji je Apple izvršavao na Google, pri čemu je on kvalificiran kao „neizravan pritisak” jer se izvršavao na razini korisnika i razvijatelja aplikacija (uvodna izjava 242. pobijane odluke) i smatrao „nedostatnim” da dovede u pitanje vladajuće položaje Googlea na mjerodavnim tržištima (uvodne izjave 243., 322., 479. do 559. i 652. do 672. pobijane odluke). Prema pobijanoj odluci, Apple i ekosustav iOS nisu bili u mogućnosti izvršiti dostatan konkurentski pritisak na Google i ekosustav Android.

123    U tom pogledu, kao prvo, valja istaknuti da zbog razloga svrsishodnosti i ne dirajući u njegovo stajalište u tom pogledu, Google navodi u tužbi da je odlučio ne osporavati utvrđenje u pobijanoj odluci o svojem vladajućem položaju na različitim nacionalnim tržištima usluga općeg internetskog pretraživanja.

124    Budući da u tom pogledu nije istaknut nikakav argument osim usputnog očitovanja koje je Google naknadno dao o uvjetima tržišnog natjecanja koje je Komisija ispitala glede tržišta usluga općeg internetskog pretraživanja u Češkoj Republici, gdje nije sporno da je Googleov tržišni udio manji nego što je u drugim zemljama EGP‑a, nije potrebno da Opći sud dovede u pitanje utvrđenja Komisije glede tih nacionalnih tržišta u uvodnim izjavama 674. do 727. pobijane odluke.

125    Za potrebe ovog predmeta valja, dakle, zaključiti da je u pobijanoj odluci Komisija pravilno utvrdila da je Google, s obzirom na to da se u znatnoj mjeri mogao ponašati neovisno o svojim konkurentima, klijentima i potrošačima, imao vladajući položaj na različitim nacionalnim tržištima usluga općeg internetskog pretraživanja unutar EGP‑a (uvodne izjave 674. i 675. pobijane odluke i rasuđivanje koje potkrepljuje taj zaključak).

126    Kao drugo, mora se naglasiti da iako su mjerodavna tržišta zasebno prikazana u pobijanoj odluci, ona se ne mogu, međutim, umjetno razdvojiti s obzirom na to da su sadržavala dopunske aspekte koje je Komisija pravilno navela.

127    Isto je vrijedilo za tržište licenciranih OS‑ova i tržište trgovina aplikacijama za sustav Android. Naime, aplikacije dostupne u trgovini aplikacijama za sustav Android bile su zanimljive samo zato što su radile u OS‑u s licencijom Android. Obrnuto, licencirani OS ovisio je, u svrhu rasta svoje privlačnosti, o broju, raznovrsnosti i kvaliteti aplikacija koje su mogle raditi u tom OS‑u (uvodne izjave 84. do 88. i 271. pobijane odluke).

128    Isto tako, nacionalna tržišta usluga općeg internetskog pretraživanja nisu se mogla odvojiti od tržištâ licenciranih OS‑ova, trgovina aplikacijama za sustav Android kao i preglednika za mobilni internet koji ne ovise o OS‑u. Razmatrani zajedno, proizvodi ili usluge obuhvaćeni tim trima vrstama mjerodavnih tržišta bili su, naime, ulazna točka prema uslugama općeg internetskog pretraživanja (vidjeti primjerice uvodnu izjavu 1341. pobijane odluke).

129    Argumente o prvom tužbenom razlogu valja ispitati u tom činjeničnom kontekstu zasebnih, ali međusobno povezanih mjerodavnih tržišta i provedbe opće strategije čija je namjena zapravo, prema Komisijinu stajalištu, zajamčiti vladajući položaj koji je Google držao na nacionalnim tržištima usluga općeg internetskog pretraživanja.

2.      Prvi dio, koji se odnosi na vladajući položaj licenciranih OSova za pametne mobilne uređaje

130    Radi određivanja tržišta licenciranih OS‑ova, Komisija je smatrala da iz tog tržišta valja isključiti operativne sustave za računala, operativne sustave za mobilne uređaje s ograničenim funkcijama i nelicencirane OS‑ove, u smislu operativnih sustava za pametne mobilne uređaje koji se ne nude uz licenciju, među kojima je Appleov iOS. S druge strane, Komisija je navela da to tržište obuhvaća sve licencirane OS‑ove i ne razlikuje se ovisno o tome rade li ti OS‑ovi na pametnim telefonima ili tabletima (uvodne izjave 218. do 267. pobijane odluke).

131    Potom, Komisija je smatrala da Google sa svojim uređajima Google Android drži vladajući položaj na tržištu licenciranih OS‑ova. Kako bi došla do tog zaključka Komisija se oslonila na Googleov tržišni udio i njegov razvoj s vremenom, na ispitivanje prepreka ulasku i širenju, na nedostatak kompenzacijske kupovne moći kao i na postojanje nedostatnog konkurentskog pritiska nelicenciranih OS‑ova, a osobito Appleova sustava iOS (uvodne izjave 440. do 589. pobijane odluke).

132    U prvom dijelu prvog tužbenog razloga Google tvrdi da je Komisija pogrešno ocijenila njegov položaj na tom tržištu propustivši pravilno uzeti u obzir, s jedne strane, konkurenciju nelicenciranih OS‑ova, osobito Appleova sustava iOS‑a, te, s druge strane, konkurenciju zbog licencije AOSP.

a)      Dopuštenost prvog dijela

133    Komisija tvrdi da prvi dio treba smatrati dopuštenim u dijelu u kojem se nastoji osporiti definicija tržišta licenciranih OS‑ova. Naime, Google osporava samo utvrđenje svojeg vladajućeg položaja na tom tržištu.  

134    U tom pogledu, iako Google usredotočuje svoje argumente na područje svojeg navodnog vladajućeg položaja na tržištu licenciranih OS‑ova i u tom smislu sastavlja tekst naslova prvog dijela, ostaje činjenica da svojim argumentima on predbacuje Komisiji da je odredila to tržište uzimajući u obzir OEM‑ove, a ne korisnike ili razvijatelje aplikacija, koji bi uzeli u obzir konkurentski pritisak koji je izvršavao Apple.

135    Ta se argumentacija može shvatiti s obzirom na rasuđivanje koje je navelo Komisiju da nelicencirane OS‑ove ne uključi u mjerodavno tržište, kod kojeg se uzima u obzir osobito činjenica da je konkurencija koja potječe od Applea bila neizravna i nedostatna te činjenica da rješenja izvedena u presudi od 22. listopada 2002., Schneider Electric/Komisija (T‑310/01, EU:T:2002:254), na koju se Google pozvao, nisu bila primjenjiva (vidjeti točku 7.3.5 o definiciji tržišta i uvodne izjave 241. do 245. pobijane odluke). Usto, u stadiju određivanja tržišta licenciranih OS‑ova Komisija se sama pozvala na rasuđivanje izneseno radi ocjene vladajućeg položaja Googlea na tom tržištu kod kojeg se u obzir uzima i konkurentski pritisak koji je Apple mogao izvršavati, osobito s obzirom na korisnike i razvijatelje aplikacija (vidjeti uvodne izjave 243. i 267. pobijane odluke koje upućuju na točku 9.3.4 koja se odnosi na ocjenu vladajućeg položaja).

136    Stoga, budući da Google osporava i rasuđivanje izneseno radi definiranja tržišta licenciranih OS‑ova i ono izneseno radi ocjene njegova vladajućeg položaja na tom tržištu, dopuštenost prvog dijela ne treba ograničiti na drugi dio osporavanog rasuđivanja.

137    Prema tome, Googleovu argumentaciju u okviru prvog dijela prvog tužbenog razloga iznesenu radi osporavanja definicije tržišta licenciranih OS‑ova valja smatrati dopuštenom.

b)      Osnovanost prvog dijela

138    U prilog prvom dijelu prvog tužbenog razloga Google ističe dva prigovora, od kojih se prvi temelji na pogrešnoj ocjeni konkurentskog pritiska koji su izvršavali nelicencirani OS‑ovi, a osobito Appleov sustav iOS, a drugi na pogrešnoj ocjeni konkurentskog pritiska koji se izvršavao zbog otvorenosti licencije AOSP.

1)      Konkurentski pritisak nelicenciranih OSova

139    U pobijanoj odluci Komisija je smatrala, s jedne strane, da nelicencirani OS‑ovi nisu dio istog tržišta kao i licencirani OS‑ovi (vidjeti uvodne izjave 238. do 267. pobijane odluke) i, s druge strane, da na Googleov vladajući položaj na tržištu licenciranih OS‑ova ne utječe konkurentski pritisak koji na tom tržištu izvršavaju nelicencirani OS‑ovi Applea i BlackBerryja (vidjeti uvodne izjave 479. do 589. pobijane odluke). Stoga, iako su definicija mjerodavnog tržišta i položaj koji je Google zauzimao na navedenom tržištu shvaćeni zasebno, pitanja koja se pojavljuju u tim dvama stadijima pobijane odluke međusobno su usko povezana.

140    U tom se pogledu mora istaknuti da je radi razgraničenja tržišta licenciranih OS‑ova Komisija uzela u obzir činjenicu, koju Google nije osporavao, da OEM‑ovi nemaju pristup nelicenciranim OS‑ovima, a osobito Appleovu sustavu iOS (uvodna izjava 239. pobijane odluke). Stoga se uloga koju mogu imati nelicencirani OS‑ovi mogla ispitati, kao što je to Google inače istaknuo, samo na razini korisnika i razvijatelja aplikacija (uvodna izjava 241. točka 2. i uvodna izjava 243. pobijane odluke). Komisija je smatrala, međutim, da je ta neizravna konkurencija nedostatna za uspostavljanje ravnoteže u odnosu na Googleovu tržišnu moć (uvodna izjava 243. uz upućivanje na točku 9.3.4 pobijane odluke).

141    Kako bi došla do takvog zaključka, Komisija je, među ostalim, predvidjela slučaj malog, ali značajnog i neprelaznog pogoršanja kvalitete (Small but Significant and Non Transitory Decrease in Quality, u daljnjem tekstu: pogoršanje kvalitete ili test SSNDQ) sustava Android. Tim je testom ispitala reakciju korisnika i razvijatelja aplikacija na pogoršanje kvalitete sustava Android. Drugim riječima, Komisija je provjerila je li se Google mogao suzdržati od razvoja i financiranja sustava Android a da njegovi korisnici i razvijatelji aplikacija zauzvrat ne daju prednost alternativnoj ponudi.

142    U okviru prvog dijela Google predbacuje Komisiji da je zanemarila konkurenciju koju je predstavljao Apple glede korisnika i razvijatelja aplikacija s obzirom na definiciju tržišta licenciranih OS‑ova i stadij ocjene njegove moći na tom tržištu. Prvo, Komisija je pogrešno odbila dokaze o Appleovu konkurentskom pritisku. Drugo, ona nije uzela u obzir načela izvedena na temelju presude od 22. listopada 2002., Schneider Electric/Komisija (T‑310/01, EU:T:2002:254), u okviru kojih je razmatrano tržišno natjecanje vertikalno integriranih poduzetnika. Treće, s testom SSNDQ, koji je i dalje neprecizan instrument, Komisija je podcijenila utjecaj pogoršanja kvalitete sustava Android pogrešno ocijenivši osjetljivost korisnika na kvalitetu OS‑a, važnost Appleove cjenovne politike, troškove prebacivanja na drugi OS, vjernost korisnika svojem OS‑u kao i ponašanje razvijatelja aplikacija.

i)      Dokazi o Appleovu konkurentskom pritisku

–       Argumenti stranaka

143    Google, kao i intervenijenti u njegovu potporu, tvrde da je Komisija pogrešno odbila više dokaza o Appleovu konkurentskom pritisku. Isto vrijedi, prvo, za znatna ulaganja koja je Google ostvario radi razvoja OS‑a Android, drugo, redovitost inovacija objavljenih za taj OS i Appleov sustav iOS i, treće, dokumente iz uvodnih izjava 250. do 252. pobijane odluke, koji prikazuju konkurenciju Applea.  

144    Komisija naglašava na početku da je pravilno smatrala da su konkurentski pritisci koji potječu od nelicenciranih OS‑ova Applea i BlackBerryja nedostatni. U tom pogledu, prvo, ulaganja koja je Google ostvario radi razvoja sustava Android bila su potaknuta njegovim financijskim interesom, drugo, utrka u inovacijama koju Google navodi nije dokazana, osobito s obzirom na to da korisnici ne odabiru OS, nego prije uređaj i, treće, dokumenti koje Google navodi su malobrojni i nedostatni da dokažu postojanje dostatnog konkurentskog pritiska Applea.

–       Ocjena Općeg suda

145    Radi navoda da je pogrešna ocjena o konkurentskom pritisku koji je Apple izvršavao na tržištu licenciranih OS‑ova i na vladajući položaj koji on drži na tom tržištu, Google se oslanja na različite elemente koji se mogu sažeti kako slijedi:

–        izjave jednog od svojih rukovoditelja koji ističe da je on uložio u sustav Android u odgovoru na Appleov konkurentski pritisak;

–        neke odgovore na Komisijine zahtjeve za pružanje informacija koji se nalaze u prilogu tužbi i u kojima se upućuje na konkurentski odnos između Applea i Googlea;

–        dva interna dokumenta Googlea, to jest poruku elektroničke pošte od 16. svibnja 2012. kao i internu prezentaciju iz listopada 2011., koji su navedeni u uvodnoj izjavi 252. pobijane odluke, iz kojih proizlazi da Google trpi napade svojih konkurenata među kojima je Apple i da je cilj Googlea konkurirati tom poduzetniku koji je vertikalno integriran.

146    U tom pogledu, prije svega valja podsjetiti na to da Google ne osporava to da konkurentski pritisak koji potječe od Applea nije postojao glede OEM‑ova, kao što je to istaknula Komisija (vidjeti uvodne izjave 239., 249. i 252. pobijane odluke). Google samo ističe konkurenciju koju Apple predstavlja glede korisnika i društava za razvoj aplikacija i koju je ispitala Komisija, prema čijem je stajalištu taj konkurentski pritisak ne samo neizravan nego i nedostatan (vidjeti uvodne izjave 242., 243. i upućivanje na točku 9.3.4 i uvodne izjave 249. i 267. pobijane odluke).

147    Potom se mora utvrditi da iz dokaza koje je Google istaknuo ne proizlazi to da Apple izvršava konkurentski pritisak koji ga može spriječiti da se u znatnoj mjeri ponaša neovisno o svojim konkurentima, kupcima i potrošačima. Naime, na temelju izjava Googleova rukovoditelja kao i odgovora različitih poduzetnika na Komisijine zahtjeve za pružanje informacija ne može se utvrditi da je neizravna konkurencija Applea glede korisnika i razvijatelja aplikacija bila dovoljno jaka da se suprotstavi moći koju je Google imao na tržištima licenciranih OS‑ova. U tim se dokumentima navodi samo to da Google i drugi poduzetnici doživljavaju Apple kao konkurenta. Iz njih se jedva može izvesti zaključak o pitanju nalazi li se Google pod znatnim pritiskom konkurencije koju Apple predstavlja na tržištu o kojemu je ovdje riječ. Isto se utvrđenje nameće glede dvaju Googleovih internih dokumenata koje je Komisija navela u uvodnoj izjavi 252. pobijane odluke i koji samo potvrđuju postojanje konkurentskog odnosa između Googlea i Applea, pri čemu se, međutim, na temelju njih ne može ocijeniti važnost tog odnosa ili njegova znatnost s obzirom na moć koju Google ima na tržištu licenciranih OS‑ova.

148    Što se konkretnije tiče Googleovih navoda prema kojima iznos njegovih ulaganja u sustav Android kao i usporednost inovacija za sustave Android i iOS dokazuju živost tržišnog natjecanja s Appleom, oni nisu dovoljni da u pitanje dovedu rasuđivanje koje je Komisija iznijela u pobijanoj odluci.

149    Naime, s jedne strane, Googleova ulaganja u svrhu razvoja sustava Android ne mogu se sama po sebi objasniti važnošću konkurencije koju je Apple predstavljao za Google u vezi s korisnicima pametnih mobilnih uređaja i razvijatelja aplikacija za te uređaje. Kao što to Komisija s pravom izlaže, ta se ulaganja mogu objasniti u bitnome činjenicom da je sustav Android bio bitan element Googleove strategije za suočavanje s izazovom prelaska na mobilni internet jer je taj OS omogućio prihvaćanje Googleovih usluga općeg internetskog pretraživanja na pametne mobilne uređaje.

150    S druge strane, Komisija je već odgovorila na argument zasnovan na usporednosti inovacija u pobijanoj odluci, primijetivši osobito, a da joj se nije proturječilo u tom pogledu u okviru tužbe u ovom predmetu, da ta usporednost također nije bila redovita kao što je to Google tvrdio, s obzirom na to da su neka navedena ažuriranja Appleova sustava iOS prije 2011. bila samo posredna ažuriranja radi održavanja OS‑a, a ne stvarna ažuriranja i da se usporavanje ažuriranja sustava Android od 2011., i dakle njegovo usklađivanje s ažuriranjima sustava iOS, moglo objasniti vjerojatno okolnošću da je od tog datuma stečena velika tržišna moć koja mu je omogućila da se duže koristi verzijama sustava Android a da ne mora toliko ulagati u njihova ažuriranja kao u prošlosti (vidjeti uvodne izjave 258. do 262. pobijane odluke).

151    Stoga se Komisiji ne može prigovoriti to da je relativizirala navodnu utrku u inovacijama između sustava Android i iOS u razdoblju između 2008. i 2011. jer su kroz to razdoblje bile razvijene samo tri uzastopne verzije sustava iOS u odnosu na sedam verzija za sustav Android. Isto tako, Komisija je s pravom smatrala da je smanjenje učestalosti ažuriranja za sustav Android od 2011. prije element koji može potkrijepiti postojanje Googleove tržišne moći nego element koji može odražavati konkurentski pritisak koji Apple izvršava i koji u svakom slučaju nije bio dostatan.

152    Stoga, ako se postojanje uzročno‑posljedične veze između ažuriranja sustava iOS i ažuriranja sustava Android može istaknuti u određenoj mjeri, na temelju elemenata istaknutih u tom pogledu ne može se dokazati da je ona bila toliko značajna da je omogućila Appleu da tako ograničava Google da se on nije mogao u znatnoj mjeri ponašati neovisno o svojim konkurentima, kupcima i potrošačima.

153    Naposljetku, što se tiče kritika iznesenih protiv Komisijina odbijanja dokumenata iz razdoblja prije 2011. u uvodnoj izjavi 251. pobijane odluke zato što Google još nije držao vladajući položaj na tržištu licenciranih OS‑ova, valja utvrditi da se konkurentska situacija prije i nakon 2011. promijenila zbog razvoja Googleova položaja na tom tržištu. Važnost konkurentskog pritiska koji potječe od Applea ne može se tako analizirati na temelju podataka o razdoblju u kojem Google nije držao vladajući položaj te je Komisija, dakle, s pravom smatrala da dokumenti o kojima je riječ nisu relevantni za njezinu ocjenu. Ta se ocjena ne bi, usto, promijenila da su oni bili uzeti u obzir po tome što, iako dočaravaju Appleov konkurentski pritisak, oni ne omogućuju međutim procjenu njegove važnosti i ne mogu dokazati njegovu znatnost s obzirom na moć koju je Google imao na tržištu licenciranih OS‑ova.

154    Posljedično, valja odbiti sve Googleove argumente o ocjeni određenih dokaza u vezi s konkurentskim pritiskom koji je Appleov sustav iOS izvršavao na tržištu licenciranih OS‑ova.

ii)    Uzimanje u obzir presude od 22. listopada 2002., Schneider Electric/Komisija (T310/01, EU:T:2002:254) i dosljednost s prethodnom praksom odlučivanja

–       Argumenti stranaka

155    Google tvrdi da je time što je propustila uzeti u obzir Appleov konkurentski pritisak Komisija počinila pogrešku istovjetnu onoj koju je Opći sud sankcionirao u presudi od 22. listopada 2002., Schneider Electric/Komisija (T‑310/01, EU:T:2002:254). U tom je predmetu Opći sud presudio da se u svrhu ocjene položaja neintegriranog poduzetnika na silaznom tržištu u obzir treba uzeti tržišno natjecanje koje su na tom istom tržištu izvršavali integrirani poduzetnici. Google također tvrdi da je Komisija ugrozila dosljednost svoje prakse odlučivanja.

156    Komisija primjećuje da se činjenični kontekst ovog predmeta razlikuje od predmeta povodom kojeg je donesena presuda od 22. listopada 2002., Schneider Electric/Komisija (T‑310/01, EU:T:2002:254), osobito zato što ne postoji tržišno natjecanje između Applea i Googlea glede OEM‑ova. Usto, odluke na koje se Google oslanja uopće nisu nedosljedne s Komisijinom praksom.

–       Ocjena Općeg suda

157    Kao prvo, glede uzimanja u obzir presude od 22. listopada 2002., Schneider Electric/Komisija (T‑310/01, EU:T:2002:254), mora se podsjetiti na to da se tom presudom rješava tužba za poništenje podnesena protiv odluke kojom se nespojivom s unutarnjim tržištem proglašava koncentracija između dvaju poduzetnika, društava Schneider Electric SA i Legrand SA. U toj je presudi Opći sud poništio Komisijinu odluku uz obrazloženje, među ostalim, da u njoj nije pravilno uzeta u obzir tržišna moć integriranih poduzetnika i time je precijenjena tržišna moć neintegriranih poduzetnika, osobito tržišna moć subjekta nastalog iz koncentracije između društava Schneider i Legrand.

158    Konkretnije, iz točke 282. presude od 22. listopada 2002., Schneider Electric/Komisija (T‑310/01, EU:T:2002:254), proizlazi da su neintegrirani proizvođači sastavnih dijelova za električne ploče, poput društava Schneider i Legrand, trpjeli na dvije razine od konkurencije integriranih proizvođača. To se tržišno natjecanje izravno ostvarivalo sudjelovanjem integriranih proizvođača i sastavljača iz njihovih mreža na nadmetanjima u kojima su sudjelovali i neintegrirani proizvođači povezani na ad hoc osnovi s drugim sastavljačima. Ono se ostvarivalo i neizravno po tome što su integrirani proizvođači prodavali svoje sastavne dijelove sastavljačima koji su pobijedili na nadmetanju, ali nisu bili obuhvaćeni njihovim mrežama. U tim dvama slučajevima neintegrirani proizvođači trpjeli su konkurentski pritisak integriranih proizvođača.

159    No, činjenični kontekst ovog predmeta razlikuje se od činjeničnog konteksta predmeta povodom kojeg je donesena presuda od 22. listopada 2002., Schneider Electric/Komisija (T‑310/01, EU:T:2002:254). Prvo, silazno tržište nisu obilježavali postupci nadmetanja u kojima bi Apple i Google izravno podnijeli ponude. Tržišno natjecanje na silaznom tržištu korisnika odvijalo se između Applea i drugih OEM‑ova koji svoje mobilne uređaje nisu sklapali samo od sastavnih dijelova koje je prodavao Google. OS je bio samo jedan od elemenata. Pod pretpostavkom da su se integriravši sustav Android OEM‑ovi povezali s Googleom i natjecali s Appleom, kao integriranim poduzetnikom, tržišno natjecanje glede korisnikâ ne može se, međutim, svesti samo na OS.

160    Drugo, kao što je to Komisija s pravom istaknula u uvodnoj izjavi 245. pobijane odluke, Apple, kao integrirani poduzetnik, nije OEM‑ovima nudio sustav iOS. Stoga na toj razini nije moglo postojati tržišno natjecanje između Applea i Googlea. Bilo bi drukčije da je, osim prodaje uređaja koji rade na sustavu iOS, Apple nudio licenciranje svojeg OS‑a. Dok su u presudi od 22. listopada 2002., Schneider Electric/Komisija (T‑310/01, EU:T:2002:254), integrirani i neintegrirani poduzetnici međusobno konkurirali kako bi nudili svoje sastavne dijelove sastavljačima, to nije bio slučaj u ovom predmetu.

161    Što se tiče OEM‑ova, sustavi iOS i Android nisu bili dakle zamjenjivi, što je opravdalo to da se tržište ne definira kao ono koje obuhvaća sve OS‑ove. Iako je Google doduše trpio od tržišnog natjecanja koje je potjecalo od Applea glede korisnika ili razvijatelja aplikacija, po tome što je OS mogao biti jedan od parametara koje su oni uzimali uz obzir prije kupnje mobilnog uređaja ili razvoja aplikacije za taj OS, to je bio samo jedan od parametara. Razvidno je dakle da je nadomjestivost bila ograničena na tu razinu, što je moglo opravdati, kao što je to Komisija naglasila u uvodnoj izjavi 243. pobijane odluke, to da se sustavi iOS i Android ne uključe u isto tržište.

162    U svakom se slučaju Komisiji ne može prigovoriti da je u pobijanoj odluci zanemarila konkurenciju Applea glede korisnika i razvijatelja aplikacija jer je Komisija to uzela u obzir radi zaključka da je ona bila neizravna i nedostatna.

163    Prema tome, Komisija s pravom nije u ovom slučaju primijenila rješenja prihvaćena u presudi od 22. listopada 2002., Schneider Electric/Komisija (T‑310/01, EU:T:2002:254).

164    Kao drugo, kad je riječ o dosljednosti pobijane odluke s Komisijinom prethodnom praksom odlučivanja, valja podsjetiti na to da odluke u vezi s drugim predmetima mogu služiti samo kao smjernice kada okolnosti tih predmeta nisu istovjetne (vidjeti u tom smislu presudu od 16. rujna 2013., Roca Sanitario/Komisija, T‑408/10, EU:T:2013:440, t. 64. i navedenu sudsku praksu).

165    U svakom slučaju, Komisija je dužna pojedinačno analizirati okolnosti svojstvene svakom predmeu a da nije vezana ranijim odlukama koje se odnose na druge gospodarske subjekte, druga tržišta proizvoda i usluga ili druga zemljopisna tržišta u različitim trenucima (vidjeti presudu od 9. rujna 2009., Clearstream/Komisija, T‑301/04, EU:T:2009:317, t. 55. i navedenu sudsku praksu). Stoga se Komisiji ne može prigovoriti to da je ugrozila dosljednost svoje prakse odlučivanja uzimajući u obzir okolnosti svojstvene ovom predmetu.

166    U svakom slučaju, prvo, iz Odluke Komisije C(2012) 2405 final od 4. travnja 2012. kojom se koncentracija proglašava spojivom sa zajedničkim tržištem i funkcioniranjem Sporazuma o EGP‑u (predmet COMP/M.6439 – AGRANA/RWA/JV), proizlazi da se u tom predmetu za integrirane poduzetnike smatralo da izvršavaju konkurentski pritisak jer su bili u mogućnosti preusmjeriti i prodati dio svoje proizvodnje koncentriranog soka trećim osobama. No, u ovom slučaju Apple uopće nije nudio svoj OS trećim osobama. Usto, iako iz uvodne izjave 115. prethodno navedene odluke proizlazi da je Komisija uzela u obzir postojanje neizravnog konkurentskog pritiska integriranih poduzetnika na prerađivače koncentriranog soka, ne može se ustanoviti niti jedna razlika u odnosu na ovaj predmet. Komisija je ispitala neizravni konkurentski pritisak koji potječe od Applea, ali ga na kraju nije smatrala relevantnim za svoju ocjenu zbog njegove nedostatnosti.

167    Drugo, glede pristupa koji se slijedio u Odluci Komisije C(2014) 8546 final od 12. studenoga 2014. kojom se koncentracija proglašava spojivom sa zajedničkim tržištem i funkcioniranjem Sporazuma o EGP‑u (predmet COMP/M.7342 – Alcoa/Firth Rixson) i u Odluci Komisije C(2005) 2676 final od 13. srpnja 2005. kojom se koncentracija proglašava spojivom sa zajedničkim tržištem i funkcioniranjem Sporazuma o EGP‑u (predmet COMP/M.3653 – Siemens/VA Tech), on se pokazao sličnim pristupu koji se slijedio u ovom predmetu, tako da se ne može ustanoviti nikakva nedosljednost. Naime, u tim je odlukama Komisija ispitala važnost konkurentskog pritiska koji na mjerodavno tržište mogu izvršavati vertikalno integrirani poduzetnici.

168    Treće, u Odluci Komisije C(2012) 1068 final od 13. veljače 2012. kojom se koncentracija proglašava spojivom sa zajedničkim tržištem i funkcioniranjem Sporazuma o EGP‑u (predmet COMP/M.6381 – Google/Motorola Mobility), Komisija uopće nije smatrala da mobilni, licencirani i nelicencirani OS‑ovi pripadaju istom tržištu. Iz uvodne izjave 30. te odluke proizlazi da je Komisija radije ostavila to pitanje otvorenim jer se u koncentraciji između Googlea i Motorola Mobilityja nisu pojavile poteškoće u tom pogledu.

169    Četvrto, isto vrijedi glede Odluke Komisije C(2009) 10033 od 16. prosinca 2009. u vezi s postupkom na temelju članka 102. UFEU‑a i članka 54. Sporazuma o EGP‑u (predmet COMP/39.530 – Microsoft (vezana prodaja)). Iako je s obzirom na uvodnu izjavu 17. te odluke dopušteno upitati se o definiciji tržišta koje istodobno obuhvaća operativne sustave za računalo sa ili bez licencije, mora se istaknuti da to pitanje nije dovelo ni do kakve rasprave. Naime, iz uvodne izjave 30. te odluke proizlazi da Microsoft uopće nije osporavao da drži vladajući položaj na tržištu operativnih sustava za računala.

170    Peto, ispitivanje Odluke Komisije C(2013) 8873 od 4. prosinca 2013. kojom se koncentracija proglašava spojivom sa zajedničkim tržištem i funkcioniranjem Sporazuma o EGP‑u (predmet COMP/M.7047 – Microsoft/Nokia) pruža istovjetno razjašnjenje. Naime, iz uvodne izjave 102. te odluke proizlazi da se Komisija nije izjasnila postoji li tržište licenciranih i nelicenciranih OS‑ova.

171    Prema tome, Komisiji se ne može predbaciti da je ugrozila dosljednost svoje prakse u donošenju odluka, tako da treba odbiti argumente koje je Google iznio u tom pogledu.

iii) Test SSNDQ

–       Argumenti stranaka

172    Google drži da je Komisija proturječna kada je predvidjela slučaj pogoršanja kvalitete sustava Android s obzirom na to da je tvrdila da je Google bio jako zainteresiran osigurati najširu moguću rasprostranjenost uređaja sa sustavom Android. Google naglašava također, kao i stranke koje su intervenirale u njegovu potporu, da je test pogoršanja kvalitete upotrijebljen u tom pogledu neprecizan i da mu nije poznato na koji je način on bio konkretno proveden.

173    Komisija smatra, prvo, da se ne može istaknuti nikakva nedosljednost između utvrđenja prema kojem je Googleova poslovna strategija bila povećati distribuciju uređaja na sustavu Android i onog prema kojem je Google bio u mogućnosti ostvariti korist iz pogoršanja kvalitete sustava Android. Ta pretpostavka ne podrazumijeva, međutim, to da je u Googleovu interesu pogoršati kvalitetu sustava Android. Drugo, Komisija naglašava da ne može biti dužna odrediti fiksni standard za pogoršanje kvalitete kako bi provela test SSNDQ a da ga ne učini besmislenim u praksi.

–       Ocjena Općeg suda

174    Valja primijetiti da je u pobijanoj odluci Komisija predvidjela mogućnost pogoršanja kvalitete sustava Android radi ocjene Googleova položaja na tržištu licenciranih OS‑ova. Komisija je navela u tom pogledu da korisnici i razvijatelji aplikacija za OS koji se može licencirati nisu dovoljno osjetljivi na pogoršanje kvalitete sustava Android (uvodna izjava 483. pobijane odluke). Također je uputila na tu ocjenu kako bi odredila opseg tržišta licenciranih OS‑ova (vidjeti uvodne izjave 243. i 267. pobijane odluke).

175    Također, u biti, zbog neizravnog i nedostatnog pritiska glede korisnika i razvijatelja aplikacija, Komisija je smatrala da nelicencirani OS‑ovi ne pripadaju istom tržištu kao i licencirani OS‑ovi te poduzetnici koji upravljaju prvima, osobito Apple, ne stvaraju protutežu Googleovoj tržišnoj moći.

176    No, prije svega, u svrhu određivanja mjerodavnog tržišta i procjene konkurentskog položaja dotičnog poduzetnika na tom tržištu Komisija se može osloniti na skup indicija a da nije dužna slijediti strogi hijerarhijski redoslijed različitih izvora informacija ili različitih vrsta dokaza kojima raspolaže (vidjeti u tom smislu presudu od 11. siječnja 2017., Topps Europe/Komisija, T‑699/14, neobjavljenu, EU:T:2017:2, t. 80. do 82.).

177    Ako postoji proizvod koji je teško mogao dati povoda tradicionalnom testu hipotetskog monopolista radi provjere odgovora tržišta na malo, ali značajno i neprelazno povećanje cijene robe (Small but Significant and Non Transitory Increase in Price), test SSNDQ koji predviđa pogoršanje kvalitete proizvoda o kojemu je riječ bio je indicija relevantna za definiranje relevantnog tržišta. Tržišno natjecanje između poduzetnika može se doduše očitovati u vidu cijene, ali i na području kvalitete i inovacije.

178    Ta se pretpostavka mogla također upotrijebiti u točkama 9.3.4.1 do 9.3.4.3 pobijane odluke kako bi se provjerilo je li Google u situaciji vladajućeg položaja na tržištu licenciranih OS‑ova bio ograničen konkurencijom Applea koja se nalazi izvan tog tržišta. Utvrđenje u stadiju određivanja tržišta o slaboj zamjenjivosti neizravne potražnje u slučaju pogoršanja kvalitete proizvoda i dalje je bilo relevantno u stadiju ocjene vladajućeg položaja kako bi se ocijenio pritisak koji potječe od poduzetnika koji u promet stavlja različit proizvod izvan tako određenog tržišta.

179    Potom, formulacija te pretpostavke uopće ne podrazumijeva, kao što to Google pogrešno navodi, da je Komisija tvrdila da je u Googleovu interesu bilo pogoršati kvalitetu sustava Android. Naprotiv, ispitivanjem pogoršanja kvalitete sustava Android nastojalo se samo provjeriti je li glede korisnika i razvijatelja aplikacija Google trpio Appleov konkurentski pritisak kao što je to Google naveo u upravnom postupku.

180    Naposljetku, određivanje konkretnog kvantitativnog standarda za pogoršanje kvalitete ciljanog proizvoda ne može biti preduvjet za provedbu testa SSNDQ. Pretpostavka o malom pogoršanju kvalitete sustava Android nije, kao za tradicionalni test hipotetskog monopolista za koji se malo, ali značajno i neprelazno povećanje cijene može lakše kvantificirati, zahtijevala da se prethodno utvrdi konkretan standard za pogoršanje.  Važna je jedino zamisao prema kojoj pogoršanje kvalitete ostaje malo, iako je značajno i neprelazno.

181    Prema tome, Komisija je putem testa SSNDQ pravilno razmotrila pogoršanje kvalitete sustava Android.

iv)    Vjernost korisnikâ svojim OSovima

–       Argumenti stranaka

182    Vjernost korisnikâ nije za Google bila relevantan parametar. Iako je u 2015. više od 4 na 5 korisnika koji su nabavili uređaj koji radi na sustavu Android bilo sklono nabaviti novi uređaj koji radi na sustavu Android, to je bilo samo zbog napora koje je Google uložio u održavanje kvalitete OS‑a. Vjernost je tako funkcija kvalitete sustava Android, što dočarava više dokaza koje je Komisija neopravdano odbila. Osim toga, Komisija pogrešno odbija upotrebu ekonomskog modela Klemperer koji dokazuje da je Google izložen konkurenciji Applea radi privlačenja kupaca koji prvi put kupuju uređaj i da ta konkurencija ima utjecaja na ponašanje svih korisnika sustava Android.

183    Komisija smatra da je vjernost korisnika relevantan parametar da se isključi pretpostavka znatnog prelaska korisnika na drugi OS u slučaju malog pogoršanja kvalitete sustava Android. Komisija isto tako nije prihvatila relevantnost koju u ovom slučaju imaju rezultati dobiveni upotrebom ekonomskog modela Klemperer.

–       Ocjena Općeg suda

184    U tom pogledu, prvo, valja primijetiti da se vjernost korisnika sustavu Android nije mogla, prema Komisijinu stajalištu, objasniti samo kvalitetom OS‑a. Kao što je potonja to navela na temelju izjava OEM‑ova navedenih u uvodnim izjavama 524. i 534. pobijane odluke, povećana vjernost korisnika sustavu Android mogla se također objasniti poteškoćama na koje korisnici nailaze kako bi osigurali prenosivost osobnih podataka ili pak obvezom ponovne kupnje aplikacija. Konkretno, kao što je to osobito istaknuo jedan od tih OEM‑ova, korisnici se naviknu na rad svojih pametnih uređaja i ne žele ponovno učiti o novom sustavu (vidjeti uvodnu izjavu 534. točku 3. pobijane odluke). Vjernost korisnika ne može se ipak objasniti samo kvalitetom OS‑a kao što je to Komisija navela u uvodnoj izjavi 488. pobijane odluke jer su brojni korisnici upotrebljavali neažuriranu verziju sustava Android.

185    Drugo, izjava Googleova rukovoditelja u prilogu tužbi ne dovodi u pitanje važnost parametra koji se temelji na vjernosti korisnika svojem OS‑u. U toj se izjavi spominju osobito napori Googlea da odgovori na zahtjeve korisnikâ i razvijateljâ proizvoda za sustav Android te različite tehnike koje taj poduzetnik upotrebljava radi ocjene rizika prelaska korisnikâ na Apple. Izjave iznesene u tom pogledu i dalje su općenite i nisu potkrijepljene, najčešće ni u bitnome, konkretnim elementima i brojkama na temelju kojih se može izmjeriti njihov doseg. Što se konkretnije tiče napora koje je Google spomenuo radi odgovora na zahtjeve korisnikâ, valja istaknuti da se zadovoljstvo korisnikâ ne može objasniti samo rizikom njihova prelaska na drugi OS, nego prije općenito odgovara strategiji svakog poduzetnika koji želi inovirati i odgovoriti na potrebe svojih korisnika. Osiguravanje zadovoljstva korisnika također je moglo ojačati njihovu vjernost sustavu Android.

186    Treće, elementi na koje se Komisija oslonila u pobijanoj odluci otkrili su doduše prelazak na drugi OS, no uz relativan intenzitet. Doduše, Google tvrdi da činjenica da je 82 % korisnika uređaja sa sustavom Android ostalo u 2015. vjerno sustavu Android prilikom nove kupnje ne dopušta da se sa sigurnošću zaključi da bi u slučaju pogoršanja kvalitete sustava Android taj postotak ostao tako visok. S druge strane, na temelju te se činjenice moglo navesti da je u najmanju ruku zbog visokog stupnja vjernosti korisnika sustavu Android prelazak korisnikâ na drugi OS na prvi pogled bio malo vjerojatan. Isto tako, Komisija je u uvodnoj izjavi 537. pobijane odluke navela, a da Google to nije osporavao, da je kroz razdoblje od 2013. do 2015. samo 16 % korisnika mobilnih uređaja Apple prethodno upotrebljavalo uređaj sa sustavom Android. Drugim riječima, samo mali broj korisnikâ, a ne njihov znatan dio, mogao je prijeći na Apple. Izjave OEM‑ova u uvodnoj izjavi 543. pobijane odluke to su potvrđivale. Iako su oni priznali mogućnost korisnika da prijeđu na Apple, to je bilo samo u iznimnim slučajevima koje su obilježavale važne promjene.

187    Usto, iako su, kao što je to Komisija navela u uvodnoj izjavi 538. pobijane odluke, brojni korisnici prešli na Apple do kraja 2015., to je bilo zbog izlaska novog pametnog mobilnog uređaja koji je imao nova obilježja. Drugim riječima, prelazak se nije mogao objasniti tržišnim natjecanjem među OS‑ovima. Takvo tumačenje potvrđuje interni dokument Googlea na koji se on oslanja. Naime, iz dokumenta naslovljenog „Switcher Insights” (Informacije o korisnicima koji prelaze na drugi uređaj) proizlazi da je prelazak korisnikâ proizišao uglavnom iz puštanja novih uređaja u promet, a ne zbog razvoja OS‑ova.

188    Četvrto, upotreba ekonomskog modela Klemperer iz uvodne izjave 551. pobijane odluke nije omogućila da se ospori vjernost korisnikâ svojem OS‑u. Ta se studija odnosila, naime, na kupce koji prvi put kupuju uređaj i ne može se tumačiti na način da korisnici ne pokazuju nikakvu vjernost svojem OS‑u jednom kada naprave odabir.

189    Stoga se Komisija mogla s pravom osloniti na vjernost korisnika svojem OS‑u radi ocjene opsega Appleova konkurentskog pritiska.

v)      Osjetljivost korisnikâ na kvalitetu OSa

–       Argumenti stranaka

190    Google, kao i stranke koje su intervenirale u njegovu potporu, tvrdi da su korisnici bili osjetljivi na svako, čak i malo pogoršanje kvalitete sustava Android. Kvaliteta je parametar koji je odlučujuć u odabiru potrošačâ, a ne jednakovrijedan ili pomoćni u odnosu na druge parametre, poput cijene ili izgleda dotičnog proizvoda. Širina medijske pokrivenosti puštanja u promet novih verzija OS‑a i nekoliko ispitivanja dočaravaju to stanje stvari.

191    Komisija, koju podupiru stranke koje su intervenirale u njezinu potporu, pojašnjava da nije smatrala da su korisnici bili neosjetljivi na sve varijacije u kvaliteti mobilnih OS‑ova, nego je ocijenila da je malo vjerojatno da oni promijene svoje navike kupnje i prijeđu na različit proizvod kao odgovor na malo pogoršanje kvalitete sustava Android. Korisnici uzimaju u obzir skup parametara, a ne samo OS. Na temelju različitih elemenata koje je Google istaknuo ne može se doći do suprotne pretpostavke.

–       Ocjena Općeg suda

192    Na početku valja istaknuti da, suprotno onomu što tvrdi Google, Komisija uopće nije smatrala da korisnici ne pridodaju nikakvu važnost OS‑u pametnih mobilnih uređaja.

193    Stoga je nastavno na svoju praksu odlučivanja Komisija navela da je OS važan parametar za odabir pametnog mobilnog uređaja. Ona je, međutim, ustrajala na činjenici da nije riječ o jedinom parametru koji su korisnici uzimali u obzir (vidjeti uvodnu izjavu 483. pobijane odluke). Komisija je osobito s obzirom na to smatrala u navedenoj uvodnoj izjavi da je u slučaju postojanja malog pogoršanja kvalitete sustava Android bilo „malo vjerojatno” da korisnik promijeni svoje kupovne navike i prijeđe s uređaja koji radi s OS‑om koji se može licencirati na uređaj koji radi s OS‑om koji se ne može licencirati.

194    Osim tog utvrđenja Google osporava dva razloga na kojima se temelji Komisijina ocjena. Prvo, ne dovodeći u pitanje činjenicu da korisnik donosi odluku prema više parametara, Google primjećuje da priznavanje postojanja više parametara nije dovoljno da isključi to da pogoršanje kvalitete OS‑a navodi korisnike da prijeđu na uređaje koji rade na drugom OS‑u. Rezultati više ispitivanja potvrđuju tako činjenicu da je kvaliteta OS‑a bila prevladavajući parametar u odabiru korisnikâ. Drugo, Google primjećuje da ako, suprotno uvodnim izjavama 488. do 490. pobijane odluke, ne dođe do trenutačnog prelaska korisnika u slučaju kašnjenja pristupa ažuriranjima sustava Android, uopće se ne može tvrditi da korisnici neće reagirati na pogoršanje kvalitete sustava Android. Pristup ažuriranjima sustava Android zahtijeva određeno vrijeme.

195    No, s jedne strane, mora se istaknuti da se na temelju ispitivanja koja Google navodi ne mogu s uspjehom poduprijeti njegove tvrdnje. U prvom dokumentu naslovljenom „Switchers Insight”, koji je Google izradio i naveden je u uvodnoj izjavi 540. pobijane odluke, navedeno je da je do prelazaka dolazilo istodobno s puštanjem novog uređaja u promet, a ne s razvojem OS‑ova. Iz toga slijedi da su korisnici pridavali važnost skupu parametara uređaja, a ne samo OS‑u. To je tumačenje tim više dopušteno jer je ispitivanje otkrilo različite stope prelaska ovisno o OEM‑ovima.

196    U drugom ispitivanju Kantar, spomenutom u uvodnoj izjavi 494. pobijane odluke, navedeno je da je 24 % korisnika uređaja niže klase sa sustavom Android prelazilo svake godine na drugi OS, u odnosu na 14 % korisnika uređaja više klase. To je ispitivanje otkrilo, doduše, da su određeni korisnici uređaja Google Android u Ujedinjenoj Kraljevini prešli na uređaje koji rade na drugom mobilnom OS‑u. Međutim, taj prelazak nije se mogao objasniti ponajprije kvalitetom OS‑a, nego drugim obilježjima, poput marke ili modela, troškova, jednostavnosti upotrebe, mreže ili operatora. To je vrijedilo tim više jer je iz navedenog ispitivanja proizišlo, a da Google nije osporavao tu činjenicu, da je vrlo mali dio korisnika naveo da je prešao na uređaj Apple zbog kvalitete i marke OS‑a. Drugim riječima, iako je kvaliteta OS‑a mogla biti važan parametar, to nije bilo odlučujući parametar prilikom kupnje novog uređaja.

197    Treće, u ispitivanju Yandex, spomenutom u uvodnoj izjavi 492. pobijane odluke, navedeno je da je većina korisnika uređaja sa sustavom Android vjerna navedenom OS‑u zbog, u biti, njegove kvalitete. To ispitivanje ipak ne može poduprijeti Googleove tvrdnje. Naime, iako je 44 % korisnika izrazilo svoju vjernost sustavu Android zbog interesa koji se odnosi na OS, a ne na uređaj ili njegovu cijenu, dokumentom o kojemu je riječ relativizirano je značenje tog podataka. U samom tom dokumentu navedeno je da se ne može isključiti da među tim korisnicima dolaze u obzir drugi parametri, osobito vjernost marki ili troškovi nastali prelaskom na drugu platformu. Isto tako, u zaključcima ispitivanja navedeno je također da malo pogoršanje kvalitete sustava Android nije odlučujuće u odabiru uređaja u stadiju njegove distribucije.

198    S druge strane, u uvodnim izjavama 488. do 490. pobijane odluke Komisija je navela da brojni korisnici OS‑a koji se može licencirati upotrebljavaju uređaj koji radi sa starom verzijom sustava Android. Google nije osporavao to utvrđenje. Tako je u svibnju 2017. samo 7,1 % korisnika imalo uređaj koji je radio s ažuriranom verzijom sustava Android koja je pak bila dostupna od listopada 2016. Isto tako, iz uvodnih izjava 489. i 490. pobijane odluke proizlazi da prodaja uređaja Google Android nije bila povezana s ažuriranjem tog OS‑a. Iz toga tako slijedi da su korisnici bili osjetljivi na varijaciju u kvaliteti sustava Android jer se činilo da su se zadovoljili starim verzijama navedenog OS‑a.

199    Stoga se Komisiji ne može prigovoriti da je smatrala da je u slučaju postojanja višestrukih parametara koji određuju korisnikov odabir malo vjerojatno da pogoršanje kvalitete sustava Android dovodi do prelaska korisnikâ s uređaja koji radi s OS‑om koji se može licencirati na uređaj koji radi s OS‑om koji se ne može licencirati.

vi)    Troškovi prelaska na drugi OS

–       Argumenti stranaka

200    Google smatra da obveza ponovne kupnje aplikacija kako bi one radile na sustavu iOS nije kočila prelazak korisnikâ na taj OS. Naplatne aplikacije samo su sitan dio preuzetih aplikacija i neke omogućavaju da se osigura prenosivost pretplata. Isto tako, Apple se jako trudi da korisnici mogu lako promijeniti OS nudeći alate za prijenos aplikacija iz sustava Android na sustav iOS.

201    Komisija smatra da brojni drugi čimbenici sprečavaju korisnike da prijeđu na drugi OS, poput vjernosti korisnikâ OS‑u, obilježja uređaja i obveze ponovne kupnje novih aplikacija.

–       Ocjena Općeg suda

202    Na početku valja naglasiti da Google ne osporava sve prepreke prelasku koje je Komisija utvrdila u uvodnoj izjavi 523. pobijane odluke. Google se usredotočuje samo na potrebu, koju je istaknula Komisija, za preuzimanjem i kupnjom novih aplikacija, iako je Komisija također potkrijepila utvrđenje prema kojem je prelazak na sustav iOS skup zbog obveze korisnikâ da se upoznaju s novim sučeljem i obveze prijenosa velike količine podataka.

203    Argumenti koje je Google iznio ne mogu dovesti u pitanje sve ocjene u uvodnim izjavama 522. do 532. pobijane odluke. S jedne strane, čak i ako bi korisnici malo trošili na aplikacije u odnosu na trošak mobilnog uređaja, mora se istaknuti da ionako postoji dodatni trošak za korisnike koji žele prijeći na drugi OS. Google to ne bi osporavao. Koliko god taj dodatni trošak bio malen, on se ne može izbjeći i koči prelazak korisnikâ.

204    S druge strane, činjenica u uvodnoj izjavi 525. pobijane odluke prema kojoj je Apple nastojao olakšati takav prelazak ne može se tumačiti na način da je prelazak bio učinkovit. Naprotiv, kao što to navodi Komisija, puštanje u promet aplikacije od strane Applea u svrhu olakšavanja prelaska sa sustava Android na sustav iOS upravo otkriva da je prelazak bio izvor zabrinutosti. Komisija s pravom primjećuje, a da to Google ne osporava, da prelazak prisiljava korisnike da se upoznaju s novim sučeljem, što ga nužno čini složenijim i neizvjesnijim.

205    Prema tome, Komisija nije pogrešno smatrala da prelazak na drugi mobilni OS može prouzročiti dodatni trošak koji čini daljnju prepreku prelasku korisnikâ na Apple.

vii) Utjecaj Appleove cjenovne politike

–       Argumenti stranaka

206    Prema stajalištu Googlea i stranaka koje su intervenirale u njegovu potporu, cjenovna politika koju je Apple provodio nije kočila prelazak korisnika, neovisno o tome jesu li oni upotrebljavali uređaje više ili niže klase.

207    Komisija, kao i stranke koje su intervenirale u njezinu potporu, prigovara da se Appleova cjenovna politika nije mogla zanemariti i činila je veliku zapreku prelasku korisnika kako za uređaje više klase tako i za uređaje niže klase.

–       Ocjena Općeg suda

208    U ovom slučaju, argumenti koje je Google iznio isti su kao oni koje je Komisija odbila u uvodnim izjavama 512. do 521. pobijane odluke. Razvidno je da je Appleova cjenovna politika bila očita zapreka za korisnike uređaja niže klase. Komisija je s pravom primijetila u uvodnoj izjavi 513. pobijane odluke da je barem 50 % uređaja koji rade na sustavu Android bilo prodano po cijeni nižoj od cijene uređaja Apple. Štoviše, u uvodnim izjavama 503. i 504. pobijane odluke Komisija je naglasila da su u razdoblju od 2009. do 2014. uređaji Apple stajali prosječno gotovo dvaput više od uređaja Android. Stoga je bilo koji prelazak na uređaje Apple pratio veći izdatak za korisnike uređaja niže klase.

209    Argument zasnovan na cijeni modela iPhone SE ne može se prihvatiti u tom pogledu. Prvo, iako je model iPhone SE bio najjeftiniji koji je Apple prodavao po cijeni od oko 400 američkih dolara (USD) (oko 290 eura u 2014.), ostaje činjenica, u skladu s tablicom preuzetom u uvodnoj izjavi 503. pobijane odluke, da je ta cijena i dalje bila viša od prosječne prodajne cijene uređaja sa sustavom Android. Drugo, niža cijena navedenog uređaja iPhone na internetskoj prodajnoj platformi, koju navodi Google, uopće nije odgovarala cijeni koju je primjenjivao Apple. Ta je cijena bila cijena koju je primjenjivao treći preprodavač u određenom trenutku i ne može se, dakle, poopćiti. Treće, s obzirom na uvodnu izjavu 518. pobijane odluke, model iPhone SE bio je pušten u prodaju od ožujka 2016., to jest na kraju razdoblja nezakonitog djelovanja, a što Google ne osporava.

210    Stoga Komisija nije pogrešno smatrala da cjenovna politika Applea koči prelazak korisnikâ uređaja Android niže klase.

211    Istovjetan se zaključak ne nameće, međutim, glede korisnikâ uređaja više klase, to jest uređaja koji se prodaju u cjenovnom razredu ekvivalentnom uređajima Apple.

212    U pobijanoj odluci Komisija je naglasila u uvodnoj izjavi 513. da je prelazak korisnikâ uređaja više klase bio malo vjerojatan s obzirom na njihove kupovne navike, dodatne troškove koje je podrazumijevao takav prelazak kao i vjernost korisnikâ svojem OS‑u. Također je pojasnila u uvodnoj izjavi 515. pobijane odluke da bi, čak i ako se takav prelazak uzme u obzir, financijski učinak na Google bio ograničen. Naime, Google je nastavio ubirati velik dio prihoda jer je sustav iOS upotrebljavao njegov pretraživač Google Search zbog sporazuma sklopljenog s Appleom. U tom pogledu Google tvrdi, naprotiv, da velik dio svojih prihoda ostvaruje od upotrebe uređaja Google Android koji se nalaze u cjenovnom razredu koji je ekvivalentan uređajima Apple. Stoga bi bio štetan čak i prelazak malog dijela među njima.

213    No, iako je izgledalo da Appleova cjenovna politika koči prelazak korisnika uređaja niže klase, isto ne vrijedi za korisnike uređaja više klase. Izgleda da Komisija to prešutno priznaje s obzirom na to da u uvodnoj izjavi 513. pobijane odluke, radi tvrdnje da korisnici takvih uređaja nisu prešli na uređaje Apple, navodi različite razloge. Komisija tako uopće ne iznosi argumentaciju s obzirom na Appleovu cjenovnu politiku koja sama za sebe ne koči prelazak korisnika uređaja više klase u slučaju malog pogoršanja kvalitete sustava Android.

214    Utvrđenje u uvodnoj izjavi 515. pobijane odluke prema kojem je utjecaj takvog prelaska glede uređaja više klase financijski ograničen jer korisnici nastavljaju pretraživati s Google Searchom na uređajima sa sustavom iOS i Google zadržava prihode ostvarene tim pretraživanjima, nema stvarnog utjecaja na pitanje je li Appleova cjenovna politika mogla stvoriti protutežu Googleovu položaju na tržištu licenciranih OS‑ova. Naime, kao što to Komisija priznaje u uvodnoj izjavi 540. točki 1. pobijane odluke, Appleova cjenovna politika ne može kočiti prelazak korisnikâ uređaja više klase iz ekosustava Android u ekosustav iOS.

215    Prema tome, Komisija je s pravom smatrala da Appleova cjenovna politika koči prelazak vrlo velike većine korisnikâ uređaja sa sustavom Android. S druge strane, isto ne može vrijediti za korisnike uređaja više klase. Ta je pogreška, međutim, bez utjecaja jer za te korisnike njihov prelazak ovisi o drugim čimbenicima kao što to proizlazi iz uvodne izjave 513. pobijane odluke ili pak uvodne izjave 540. točke 2. te uvodne izjave 540. točke 3. pobijane odluke. To vrijedi osobito za vjernost korisnika svojem OS‑u, uključujući, kako proizlazi iz izjave jednog od OEM‑ova koju je Komisija ponovila u uvodnoj izjavi 534. pobijane odluke, naviknutost korisnika na rukovanje svojim OS‑om (vidjeti točke 184. do 189. ove presude).

viii) Ponašanje razvijatelja aplikacija

–       Argumenti stranaka

216    Google ustraje na važnosti potpore koju mu pružaju razvijatelji aplikacija. Tvrdi da je morao održavati visoku razinu kvalitete sustava Android kako bi razvijateljima aplikacija osigurao najširi broj korisnikâ. Svako pogoršanje sustava Android navodi razvijatelje aplikacija da djeluju u korist drugih platformi, osobito Appleove platforme, ili čak smanje svoja ulaganja u sustav Android. Snižavanje ulaganja razvijateljâ aplikacija stvorilo bi negativnu spiralu koja bi dovela do prelaska korisnikâ.

217    Prema Komisijinu stajalištu, izostanak prelaska korisnika u slučaju malog pogoršanja kvalitete sustava Android podrazumijeva shodno tomu izostanak prelaska razvijateljâ aplikacija. Dijagram u uvodnoj izjavi 610. pobijane odluke može, osim toga, dočarati činjenicu da su od 2010. razvijatelji aplikacija uvelike prešli sa sustava iOS na sustav Android.

–       Ocjena Općeg suda

218    U tom pogledu valja istaknuti da je Komisija s pravom iznijela razloge zbog kojih bi razvijatelj aplikacija nastavio raditi za sustav Android u slučaju malog pogoršanja kvalitete OS‑a. Naime, sustav Android bio je najraširenija platforma među korisnicima, tako da su razvijatelji aplikacija imali interes ciljati najveći udio korisnika (vidjeti uvodnu izjavu 553. pobijane odluke).

219    Budući da nije bilo vjerojatno da će korisnici prijeći na drugi mobilni OS u slučaju malog pogoršanja kvalitete sustava Android, isto bi vrijedilo za razvijatelje aplikacija koji nisu mogli razumno napustiti najveći dio svojih klijenata.

220    Isto tako, suprotno onomu što tvrdi Google, činjenica da razvijatelji aplikacija rade za više OS‑ova ojačala je utvrđenje prema kojem pogoršanje kvalitete sustava Android nije dovelo do prestanka razvoja aplikacije za sustav Android.

221    Prema tome, Komisija nije počinila pogreške u ocjeni kada je smatrala da razvijatelji aplikacija ne bi zaobišli sustav Android u slučaju malog pogoršanja kvalitete navedenog OS‑a.

222    Slijedom navedenog, Komisija je s pravom smatrala da intenzitet konkurencije koja potječe od Applea opravdava da se mjerodavno tržište ne proširi na sve mobilne OS‑ove i da se svaki konkurentski pritisak nelicenciranih OS‑ova isključi iz velike moći koju je Google imao na tržištu licenciranih OS‑ova. Neovisno o tome je li riječ o vjernosti korisnika svojem OS‑u, utjecaju Appleove cjenovne politike, osobito za korisnike koji imaju uređaje niže klase i troškovima koje podrazumijeva prelazak na drugi OS, Komisija je s pravom smatrala da te višestruke prepreke razmatrane zajedno omogućuju da se relativizira utjecaj Appleova konkurentskog pritiska na Googleovu tržišnu moć.

2)      Konkurentski pritisak licencije AOSP

i)      Argumenti stranaka

223    Google smatra da trpi konkurentski pritisak zbog licencije AOSP koja je omogućila razvoj savršenih nadomjestaka za sustav Android. Stoga bi svako malo pogoršanje kvalitete sustava Android navelo OEM‑ove da prednost daju slobodno dostupnim verzijama sustava Android koje nisu pogoršane. Komisija zanemaruje rješenje utvrđeno u njezinoj Odluci C(2010) 142 final od 21. siječnja 2010. kojom se koncentracija proglašava spojivom sa zajedničkim tržištem i funkcioniranjem Sporazuma o EGP‑u (predmet COMP/M.5529, Oracle/Sun MicroSystems) (u daljnjem tekstu: odluka Sun Microsystems), u kojoj je smatrala da otvorenost softvera stvara konkurentski pritisak. Osim toga, stabilnost Googleovih tržišnih udjela od 2011., koja se može objasniti njegovim naporima da zadrži kvalitetu sustava Android, ne bi imala utjecaja na reakciju OEM‑ova u slučaju malog pogoršanja njegove kvalitete. Google osporava također relevantnost upućivanja u pobijanoj odluci na žig Android koji on drži, na njegova zaštićena aplikacijska programska sučelja (u daljnjem tekstu: zaštićeni API‑ji), njegovu kontrolu nad sustavom Android putem testova kompatibilnosti ili na činjenicu da je velika većina OEM‑ova sklopila s njim sporazume o zabrani fragmentacije i sporazume o distribuciji mobilnih aplikacija.

224    Komisija osporava tu argumentaciju. Podsjeća, među ostalim, na to da Google kontrolira pristup izvornom kodu sustava Android (uvodne izjave 128. do 130. pobijane odluke). Komisija se, osim toga, oslanja na internu prezentaciju Googleova rukovoditelja. Tom je prezentacijom pojašnjenja politika koju je Google slijedio, osobito potreba za očuvanjem kontrole nad sustavom Android putem razvoja Play Storea i njegovih aplikacija Google, što u konačnici onemogućuje nastanak vjerodostojne alternativne verzije sustava Android. Usto, odluka Sun Microsystems nije ni od kakve pomoći jer u ovom predmetu OEM‑ovi koji žele upotrebljavati žig Android, pristupiti Play Storeu i upotrebljavati Googleove aplikacije moraju sklopiti sporazume s potonjim.

225    BDZV se slaže s Komisijom. Android je „najzatvoreniji otvoreni projekt”. BDZV ističe činjenicu da Google osigurava razvoj samog izvornog koda sustava Android, da on nadzire licenciju AOSP kao i žig Android, da nadzire njegovu implementaciju preko testova kompatibilnosti, da ima poslovni interes koji objašnjava njegovu potrebu za očuvanjem kontrole nad sustavom Android i da je otvorenost sustava Android upitna s obzirom na postupno ograničavanje izvornog koda.

ii)    Ocjena Općeg suda

226    Mora se utvrditi da Google precjenjuje konkurentski pritisak zbog licencije AOSP. Doduše, razlog u uvodnoj izjavi 568. pobijane odluke prema kojem se Googleovi tržišni udjeli od 2011. nisu prestali povećavati do postizanja vrlo visoke razine ne može sam za sebe biti dovoljan da se isključi bilo koji konkurentski pritisak zbog licencije AOSP. Na temelju činjenice da se nije mogla pojaviti niti jedna nekompatibilna alternativna varijanta sustava Android ne može se isključiti niti mogućnost poduzetnika da iz izvornog koda razvije vjerodostojnu alternativu sustavu Android. Ostaje činjenica da se, zajedno s drugim razlozima na koje se Komisija oslonila u uvodnim izjavama 567. do 583. pobijane odluke, pritisak zbog licencije AOSP mogao jako relativizirati.

227    Prvo, valja podsjetiti na to da su zapreke ulasku poduzetnika koji želi razvijati OS iz izvornog koda sustava Android bile velike i to unatoč nenaplatnosti sustava Android ili čak zbog te nenaplatnosti. Kao što je to Komisija s pravom istaknula u uvodnoj izjavi 569. pobijane odluke, a da Google to nije osporavao, svaki poduzetnik koji je iz izvornog koda sustava Android želio razvijati alternativni OS morao je snositi velike troškove, što bi u prvo vrijeme dovelo do nuđenja naplatne alternativne verzije. Primjeri Amazonova OS‑a ili pokušaja Seznama da razvije vlastiti OS posebno su uvjerljivi. Drugim riječima, Google ne može u slučaju malog pogoršanja kvalitete sustava Android tvrditi da su OEM‑ovi bili u mogućnosti brzo se okrenuti izvornom kodu kako bi se mogli nositi s takvim pogoršanjem.

228    To je tim točnije uzimajući u obzir sporazume o zabrani fragmentacije koji su zakočili nastanak alternativa sustavu Android kao što je to Komisija naglasila, među ostalim, u uvodnim izjavama 572., 575. i 576. pobijane odluke. Naime, brojni OEM‑ovi bili su vezani takvim sporazumima koji im nisu dopustili da prodaju mobilne uređaje koji rade na verzijama sustava Android koje Google nije odobrio. Za potpisnike sporazuma o zabrani fragmentacije, to jest u stvarnosti stotinu OEM‑ova, među kojima je 30 najvećih (vidjeti točku 849. ove presude), okretanje alternativnoj verziji koju Google nije odobrio značilo je potpuni prekid s njime.

229    Drugo, čak i da su OEM‑ovi uspjeli iz izvornog koda sustava Android razviti alternativnu verziju tog sustava, postojao je rizik da takva verzija u prvo vrijeme ne bude vjerodostojan konkurent. Za izradu takve verzije poduzetnik je morao biti u mogućnosti nuditi više aplikacija i također dati pristup dovoljno funkcionalnim aplikacijskim programskim sučeljima, kao što je to Komisija navela u uvodnoj izjavi 576. pobijane odluke. Google ne dovodi, osim toga, u pitanje izjave koje je Komisija ponovila u uvodnim izjavama 576. i 577. pobijane odluke i prema kojima su aplikacije i zaštićeni API‑ji Googlea bili, osobito zbog njegove tržišne moći u uslugama općeg internetskog pretraživanja, važni za poslovanje proizvođača. Repliciranje tih aplikacija i odgovarajuća aplikacijska programska sučelja zahtijevali su stoga vrijeme i veliko ulaganje. Drugim riječima, nastanak vjerodostojne alternativne verzije pokazao se vrlo neizvjesnim.

230    Google tvrdi u tom pogledu da se alternativna verzija sustava Android mogla koristiti njegovim zaštićenim API‑jima. Međutim, čak i pod pretpostavkom da se takva mogućnost dokaže, Komisija ne proturječi ocjeni u uvodnoj izjavi 576. pobijane odluke prema kojoj je pristup aplikacijama i njegovim zaštićenim API‑jima bio podvrgnut sklapanju sporazuma o zabrani fragmentacije, na temelju čega je Google tako mogao nadzirati alternativne verzije sustava Android.

231    Treće, odluka Sun Microsystems ne dovodi u pitanje prethodnu analizu. Naime, kao što to Komisija ističe, okolnosti tog i ovog predmeta se razlikuju. Doduše, u uvodnoj izjavi 749. pobijane odluke Komisija je radi ispitivanja tržišne moći subjekta nastalog koncentracijom uzela u obzir konkurentski pritisak koji potječe od softvera izrađenog od izvornog koda softvera društva Sun Microsystems, Inc. Isto tako, u uvodnoj izjavi 252. pobijane odluke na koju se Google oslanja Komisija je priznala da je imatelj otvorenog softvera bio pod pritiskom neovisnih razvijatelja koji su bili u mogućnosti nuditi poboljšanja ili ispravke navedenog softvera. Ostaje činjenica da u ovom predmetu otvorenost sustava Android nije usporediva s otvorenošću softvera o kojemu je bila riječ u odluci Sun Microsystems. Naime, kao što to proizlazi iz uvodne izjave 128. pobijane odluke, dostupna otvorena verzija sustava Android nije nužno zadnja verzija sustava Android koju Google nudi. Isto tako, mogućnost nuđenja poboljšanja sustava Android iz izvornog koda pokazala se teškom u praksi, osim ako ne dođe do još većeg povezivanja s Googleom kako bi se dobio, među ostalim, pristup njegovim aplikacijama kao i njegovim zaštićenim API‑jima. Iz prethodno navedenog proizlazi da otvorenost sustava Android nije konkurentski pritisak usporediv s onim o kojem je bila riječ u odluci Sun Microsystems.

232    Naposljetku, ne treba razmatrati argument Googlea koji je iznesen u replici i prema kojem je Komisija proturječna jer, s jedne strane, tvrdi da „varijanta sustava Android ima potrebu za pristupom žigovima Android i aplikacijama Play Store i Google Search kako bi predstavljala vjerodostojnu prijetnju”, dok se, s druge strane, u okviru zlouporabe na svjetskom tržištu, isključujući Kinu, trgovina aplikacijama za sustav Android, s jedne strane, i na nacionalnim tržištima općeg internetskog pretraživanja, s druge strane, pri čemu se licencija za Play Store i Google Search uvjetovala prihvaćanjem obveza zabrane fragmentacije (u daljnjem tekstu: druga zlouporaba), smatra da „nekompatibilne alternativne varijante” koje nemaju taj pristup „predstavljaju vjerodostojnu prijetnju” (vidjeti uvodnu izjavu 1036. točku 1. pobijane odluke). Naime, kao što je to iznijela Komisija, radi ocjene konkurentskog pritiska koji licencija AOSP može izvršavati, valja uzeti u obzir činjenicu da radi mogućnosti prodaje svojih uređaja koji rade s kompatibilnim alternativnim varijantama i implementacije Googleovih zaštićenih API‑ja OEM‑ovi moraju sklopiti sporazum o zabrani fragmentacije i sporazum o distribuciji mobilnih aplikacija. Stoga, budući da su ti OEM‑ovi vezani ugovorima o zabrani fragmentacije čije trajanje iznosi općenito pet godina (uvodne izjave 168., 169. i 1078. pobijane odluke), oni se radi stvaranja alternativnih varijanti ne mogu slobodno osloniti na izvorni kod sustava Android. Zato im nije moguće da u prodaju brzo i u svakom trenutku puste uređaj koji radi s takvom alternativnom varijantom.

233    Stoga je Komisija s pravom zaključila da otvorenost licencije AOSP ne predstavlja dovoljan konkurentski pritisak radi uspostave protuteže vladajućem položaju koji je Google zauzimao na tržištu licenciranih OS‑ova.

234    Slijedom toga, prvi dio prvog tužbenog razloga treba odbiti kao neosnovan.

3.      Drugi dio, koji se odnosi na vladajući položaj trgovina aplikacijama za sustav Android

235    Osim tržišta licenciranih OS‑ova, Komisija je također razmotrila tržište trgovina aplikacijama za sustav Android. Radi određivanja tog tržišta Komisija je u uvodne izjave 268. do 322. pobijane odluke uključila sve trgovine aplikacijama namijenjene uređajima Google Android kao i trgovine aplikacijama namijenjene drugim uređajima koji rade na sustavu Android. S druge strane, prvo, Komisija je isključila mogućnost da skup aplikacija, osobito one koje se mogu izravno preuzeti s interneta, pripadaju istom tržištu kao i trgovina aplikacijama. Drugo, Komisija je isključila trgovine drugim licenciranim OS‑ovima kao i trgovine nelicenciranim OS‑ovima.

236    Komisija je slijedom toga smatrala da na tržištu trgovina za sustav Android Google drži vladajući položaj s Play Storeom. Kao što to proizlazi iz uvodnih izjava 590. do 673. pobijane odluke, Komisija se oslonila na Googleove tržišne udjele, na broj i popularnost aplikacija koje se mogu preuzeti kao i na pristupačnost ažuriranja, na obvezu upotrebe Play Storea radi korištenja uslugama Google Playa, na postojanje zapreka ulasku, na nepostojanje kompenzacijske kupovne moći OEM‑ova kao i na postojanje nedovoljnog konkurentskog pritiska trgovina aplikacijama za mobilne nelicencirane OS‑ove.

237    U okviru drugog dijela prvog tužbenog razloga Google usredotočava u točki 9.4.7 pobijane odluke svoje argumente na Komisijino ispitivanje intenziteta konkurentskog pritiska trgovina mobilnim nelicenciranim OS‑ovima.

a)      Argumenti stranaka 

238    Prije svega, Google naglašava da su sustav Android i Play Store međuovisni. Oni su morali biti istodobno konkurentni: vladajući položaj jednog ne može se odvojiti od vladajućeg položaja drugog. Komisija to priznaje u uvodnim izjavama 299., 305. i 594. pobijane odluke. HMD, ADA i CCIA potvrđuju to tumačenje i naglašavaju da se time što je zanemarila tržišno natjecanje između „sustavâ” Android i Apple i nije ocijenila tržišno natjecanje na globalnoj razini, pobijana odluka udaljava od pravog stanja stvari.

239    Zatim, time što je Play Store razdvojila od sustava Android, Komisija je potom propustila uzeti u obzir konkurenciju koju predstavlja Apple. No, Apple je uzrok razvoju Play Storea u svrhu održavanja navedene trgovine na visokoj razini kvalitete. Presuda od 12. prosinca 2018., Servier i dr./Komisija (T‑691/14, žalbeni postupak u tijeku, EU:T:2018:922), potvrđuje da takva inovacijska shema podrazumijeva postojanje tržišnog natjecanja. Da je Google držao, kao što to tvrdi Komisija, vladajući položaj, on bi se suzdržao od inovacija i moglo bi se primijetiti pogoršanje kvalitete Play Storea. Isto tako, tvrdnja u uvodnoj izjavi 660. pobijane odluke prema kojoj se razvoj Play Storea ne može objasniti pojavom inovacije, nego više provedbom tehnoloških nastojanja ili usklađivanjem jednog s obilježjima drugog, nije dokazana i pogrešna je. Pod pretpostavkom da je osnovano, takvo utvrđenje potkrepljuje postojanje tržišnog natjecanja između Googlea i Applea.  

240    Naposljetku i suprotno tvrdnji u uvodnim izjavama 290. i 668. pobijane odluke, Google naglašava, kao i ADA, da ne može profitabilno povećati iznos naknada koje razvijatelji aplikacija moraju platiti. Na isti način kao što ne može pogoršati kvalitetu sustava Android, on ne može ostvariti bilo kakvu dobit iz povećanja naknada koje oni moraju platiti a da ne pojača konkurenciju koja potječe od Applea. Dokaz za to je sniženje za 15 % koje je tijekom razdoblja navodnog vladajućeg položaja proveo Google glede naknada koje moraju platiti razvijatelji aplikacija radi usklađivanja s Appleovim sniženjem.

241    Komisija i stranke koje su intervenirale u njezinu potporu osporavaju osnovanost argumenata koje je istaknuo Google. S jedne strane, Googleovi argumenti su pogrešni jer im, među ostalim, promiče činjenica da korisnici ne mogu upotrebljavati trgovine aplikacijama za druge OS‑ove kao što to proizlazi iz uvodne izjave 299. točke 2. pobijane odluke, i to zato što Play Store vlada tržištem trgovinâ aplikacijama za sustav Android.

242    S druge strane, na temelju niti jednog dokaza ne može se utvrditi da je razvoj Play Storea bio potaknut razvojem Appleova App Storea. U svakom slučaju, na temelju drugih dokaza navedenih u pobijanoj odluci može se utvrditi vladajući položaj Play Storea na tržištu trgovina aplikacijama za sustav Android. Isto tako, ostaju valjani dokazi navedeni u pobijanoj odluci kako bi se objasnilo na kojoj je osnovi Google mogao povećati cijene za razvijatelje aplikacija a da to ne dovede do posljedica. Uzimajući osobito u obzir povećanje udjela uređaja Google Android u svjetskoj prodaji pametnih mobilnih uređaja, koji je s 48 % u 2011. dosegnuo 81 % u 2016., razvijatelji se aplikacija ne žele odreći pristupa tako širokoj bazi korisnika koja se sve više širi. Razvijatelji aplikacija ne bi prestali distribuirati aplikacije putem Play Storea u slučaju povećanja cijena.  

b)      Ocjena Općeg suda

243    Kao prvo, valja istaknuti da Google osporava samo ograničeni broj razloga pobijane odluke. Prigovori se ne odnose na sve elemente koji su naveli Komisiju na zaključak da putem Play Storea Google zauzima vladajući položaj na tržištu trgovina aplikacijama za sustav Android. Google se usredotočuje isključivo na okolnost da Komisija nije uzela u obzir konkurentski pritisak koji potječe od Applea.

244    U tom kontekstu Google upućuje na uvodnu izjavu 299. i sljedeće pobijane odluke koje se odnose na definiciju tržišta i isključenje bilo kakvog sustava između sustava Android i Play Storea. Google drži da je Komisija počinila pogrešku u ocjeni time što nije prihvatila postojanje takvog sustava koji je u tržišnom natjecanju sa sustavom Apple, to jest onog između sustava iOS i App Storea.

245    Međutim, mora se istaknuti da je u uvodnoj izjavi 299. i sljedećima pobijane odluke Komisija razmotrila postojanje sustava između sustava Android i Play Storea, i to ne kako bi odbila pretpostavku o postojanju konkurencije koja potječe od Applea, nego radi relativiziranja konkurencije koja potječe od trgovina aplikacijama namijenjenima drugim licenciranim OS‑ovima i od drugih trgovina aplikacijama koje su namijenjene sustavu Android. Drugim riječima, Komisija je u uvodnoj izjavi 299. i sljedećima pobijane odluke formalno razmatrala pitanje postojanja tržišnog natjecanja između sustava Android i sustava Apple.

246    Kao drugo, glede ispitivanja konkurentskog pritiska koji potječe od App Storea, pitanje postojanja sustava između sustava Android i Play Storea postavlja se na drukčiji način. Naime, za razliku od sustava Android, sustav iOS raspolagao je samo jednom trgovinom aplikacijama te se samo zbog tog razloga ne može odvojiti od nje. U tom su se smislu Play Store i App Store oba natjecali putem sustava kojem su te trgovine pripadale, odnosno sustava Android i iOS.

247    Suočen sa sustavom Apple i u svrhu ocjene konkurentskog pritiska Apple Storea, Play Store također se ne može odvojiti od sustava Android. To vrijedi tim više jer Google uvjetuje pristup Play Storeu sklapanjem sporazuma o zabrani fragmentacije koji omogućava povezivanje Play Storea samo s verzijama sustava Android koje zadovolje njegov test kompatibilnosti.

248    Iz prethodno navedenog proizlazi da ocjena konkurentskog pritiska App Storea na Play Store glede korisnika i razvijatelja aplikacija podrazumijeva da se u obzir uzme konkurentski pritisak sustava iOS na sustav Android, a što je u odgovoru na pitanje Općeg suda postavljeno na raspravi Google izrijekom priznao.

249    Konkurentski pritisak Apple Storea na Play Store ovisio je, naime, o konkurentskom pritisku sustava iOS na sustav Android. Osim činjenice da je OS jedan od preduvjeta za rad mobilnog uređaja, pravilan rad i raznovrsnost dostupnih aplikacija ovise također o njegovoj kvaliteti.

250    To stanje stvari, koje dovodi do ocjene tržišnog natjecanja između sustava, potvrđeno je tumačenjem pobijane odluke. Komisija je smatrala u uvodnoj izjavi 656. pobijane odluke da App Store ne izvršava dovoljan konkurentski pritisak na Play Store uputivši, među ostalim, na točku 9.3.4 na kraju koje je smatrala da s aspekta korisnikâ sustav iOS ne izvršava dovoljan konkurentski pritisak na sustav Android.

251    Isto tako, s aspekta razvijatelja aplikacija, Komisija se oslonila na u bitnome istovjetne razloge u uvodnim izjavama 552. do 555. i 668. do 670. pobijane odluke radi zaključka da sustav iOS izvršava nedovoljan konkurentski pritisak na sustav Android i da App Store izvršava pritisak istog intenziteta na Play Store. To preklapanje razloga proizlazi tim više iz uvodnih izjava 553. i 668. pobijane odluke od kojih obje upućuju na uvodnu izjavu 290. u vezi s okolnosti da App Store ne pripada istom tržištu kao i Play Store.

252    Stoga osnovanost drugog dijela prvog tužbenog razloga ovisi o osnovanosti prvog dijela u okviru kojeg Google predbacuje Komisiji da je zanemarila konkurentski pritisak koji je sustav iOS izvršavao na sustav Android glede korisnikâ i razvijateljâ aplikacija. Naime, pokazuje se logičnim isključiti to da se konkurentski pritisak koji App Store izvršava na Play Store razlikuje po intenzitetu od onog koji sustav iOS izvršava na sustav Android. U oba slučaja podaci uzeti u obzir radi ocjene intenziteta konkurentskog pritiska su istovjetni.

253    Budući da su argumenti koje je Google istaknuo u potporu prvom dijelu prvog tužbenog razloga odbijeni kao neosnovani, potvrđujući time razloge pobijane odluke o nepostojanju dostatne konkurencije koju je Appleov sustav iOS predstavljao glede sustava Android, argumenti koje je Google istaknuo u potporu drugom dijelu prvog tužbenog razloga ne mogu se posljedično prihvatiti.

254    Stoga drugi dio prvog tužbenog razloga valja odbiti kao neosnovan.

4.      Treći dio, koji se odnosi na proturječje između vladajućeg položaja usluga općeg internetskog pretraživanja koje se pružaju korisnicima i teorije zlouporabe koja se tiče aplikacije za pretraživanje licencirane OEMovima

a)      Argumenti stranaka

255    U prilog tom dijelu Google ističe da ocjena o vladajućem položaju na tržištima za usluge općeg internetskog pretraživanja ne odgovara teoriji zlouporabe prihvaćene u pobijanoj odluci. Naime, Komisija naglašava u uvodnoj izjavi 674. pobijane odluke da se Google nalazi u vladajućem položaju kada je riječ o uslugama općeg internetskog pretraživanja koje se pružaju korisnicima, ali postupanja osporavana u uvodnim izjavama 877. i 1016. pobijane odluke tiču se samo aplikacija za opće internetsko pretraživanje licenciranih OEM‑ovima, a ne korisnicima.

256    U pobijanoj odluci nije utvrđeno da Google vlada na „tržištu” za dodjelu OEM‑ovima licencija za aplikacije za opće internetsko pretraživanje, što u praksi nije slučaj. OEM‑ovi nisu nužno stavljali aplikaciju Google Search na svoje uređaje jer je ta usluga pretraživanja slobodno i lako dostupna na internetu. Isto tako, korisnik koji kupuje uređaj bez aplikacije Google Search može joj lako pristupiti. OEM može također izraditi i instalirati ikonu koja vodi na Googleovu početnu stranicu u pregledniku. Budući da nije utvrđen vladajući položaj za licencije OEM‑ovima za aplikacije internetskog pretraživanja, činjenica uvjetovanja licencije za aplikaciju Google Search time da OEM‑ovi prihvate sporazume o zabrani fragmentacije i predinstaliraju Chrome na temelju sporazuma o distribuciji mobilnih aplikacija ne može se smatrati zlouporabom. Isto vrijedi glede toga da Google dijeli svoje određene prihode od oglašavanja u zamjenu za isključivu predinstalaciju Google Searcha dotičnih OEM‑ova i MNO‑ova.

257    Komisija općenito tvrdi da zaključci u vezi s vladajućim položajem koji je Google ostvario na tržištima za usluge općeg internetskog pretraživanja odgovaraju utvrđenim zlouporabama. U svakom se slučaju ne može tvrditi da pod izlikom da korisnici obavljaju opća internetska pretraživanja nikakva zlouporaba ne može nastati s obzirom na vladajući položaj koji se drži na tržištima za usluge općeg internetskog pretraživanja zbog ponašanja Googlea prema OEM‑ovima. Komisija se ne oslanja na oblik koji zlouporaba poprima, nego na sličnost činjenica jer se ponašanje Googlea odvijalo na razini OEM‑ova, no glede proizvoda koji korisnici upotrebljavaju.

b)      Ocjena Općeg suda

258    Prigovor koji se temelji na proturječju između zlouporaba koje je Komisija utvrdila u uvodnim izjavama 877. i 1016. pobijane odluke i Googleova vladajućeg položaja na nacionalnim tržištima usluga općeg internetskog pretraživanja ne može se prihvatiti.

259    Kao prvo, valja, naime, istaknuti da su zlouporabe koje je Komisija utvrdila u uvodnim izjavama 877. i 1016. pobijane odluke bile prepoznate uzimajući u obzir vladajući položaj koji Google drži kako na nacionalnim tržištima usluga općeg internetskog pretraživanja tako i na tržištu trgovina aplikacijama za sustav Android. Stoga, pod pretpostavkom da su te zlouporabe počivale na vladajućem položaju koji je Google držao na nacionalnim tržištima usluga općeg internetskog pretraživanja, mora se utvrditi da su one također počivale na Googleovu vladajućem položaju na tržištu trgovina aplikacijama za sustav Android koji nije doveden u pitanje argumentima koje je Google iznio u okviru drugog dijela prvog tužbenog razloga.

260    Kao drugo, u svakom slučaju i neovisno o utvrđenju prema kojem su zlouporabe koje je Komisija utvrdila u uvodnim izjavama 877. i 1016. pobijane odluke proizišle također iz Googleova vladajućeg položaja na tržištu trgovina aplikacijama za sustav Android, mora se također istaknuti da su prakse o kojima je riječ bile usko vezane uz Googleov vladajući položaj na nacionalnim tržištima usluga općeg internetskog pretraživanja. Budući da je Google Search proizvod koji su korisnici uređaja Google Android željeli posjedovati, Google je iskoristio svoju moć na nacionalnim tržištima za opće internetsko pretraživanje u svrhu isporuke te aplikacije potpisnicima sporazumâ o distribuciji mobilnih aplikacija.

261    Stoga, suprotno onomu što tvrdi Google, zlouporabe koje je Komisija utvrdila u uvodnim izjavama 877. i 1016. pobijane odluke i koje su se, doduše, ostvarile u odnosima između Googlea i potpisnika sporazumâ o distribuciji mobilnih aplikacija bile su u stvarnosti usmjerene prema korisnicima i nacionalnim tržištima usluga općeg internetskog pretraživanja na kojima je Google držao vladajući položaj. Činjenica da su se predmetne prakse ticale isporuke Google Searcha potpisnicima sporazumâ o distribuciji mobilnih aplikacija ne dovodi u pitanje to utvrđenje. Google Search je predstavljao važnu ulaznu točku prema Googleovim uslugama općeg internetskog pretraživanja, pri čemu su potpisnici sporazumâ o distribuciji mobilnih aplikacija djelovali u tom okviru kao posrednici između Googlea i njegovih korisnika.

262    Drugim riječima, Googleov vladajući položaj na nacionalnim tržištima usluga općeg internetskog pretraživanja predstavljao je kako polazište tako i cilj praksi ispitanih u uvodnim izjavama 877. i 1016. pobijane odluke (vidjeti osobito uvodnu izjavu 1341. pobijane odluke), kojima se u stvarnosti, prema Komisijinu stajalištu, nastojala očuvati i povećati moć koju je Google imao na nacionalnim tržištima usluga općeg internetskog pretraživanja kao i spriječiti pojava bilo kojeg konkurenta na tom tržištu.

263    Prema tome, nikakvo se proturječe ne može utvrditi između zlouporaba koje je Komisija utvrdila u uvodnim izjavama 877. i 1016. pobijane odluke i Googleova vladajućeg položaja na nacionalnim tržištima usluga općeg internetskog pretraživanja.

264    Takvo se tumačenje nameće također glede navodne nedosljednosti između zlouporabe utvrđene u uvodnoj izjavi 1192. pobijane odluke u okviru sporazumâ o podjeli prihoda na temelju portfelja i vladajućeg položaja koji je Google držao na nacionalnim tržištima usluga općeg internetskog pretraživanja.

265    Iako zlouporabe utvrđene u uvodnim izjavama 877. i 1016. pobijane odluke Komisija smatra grupiranjem proizvoda ili obveza, zlouporaba utvrđena u uvodnoj izjavi 1192. pobijane odluke odnosila se putem sporazumâ o podjeli prihoda na temelju portfelja na podjelu prihoda od oglašavanja koje je Google ubirao zbog svoje aktivnosti na nacionalnim tržištima usluga općeg internetskog pretraživanja. Sporazumi o podjeli prihoda na temelju portfelja ovisili su, dakle, nužno o moći koju je Google imao na tim tržištima. Usto, iako su se sporazumi o podjeli prihoda na temelju portfelja ticali odnosa koje je Google održavao s potpisnicima tih ugovora, koji tada više nisu mogli predinstalirati aplikaciju koja konkurira Google Searchu, mora se ponovno istaknuti da su preuzevši takvu obvezu ti potpisnici omogućili Googleu da ojača svoj položaj na nacionalnim tržištima usluga općeg internetskog pretraživanja namijenjenih korisnicima.

266    Prema tome, nikakvo se proturječe ne može utvrditi između zlouporabe koju je Komisija utvrdila u uvodnoj izjavi 1192. pobijane odluke i Googleova vladajućeg položaja na nacionalnim tržištima usluga općeg internetskog pretraživanja.

267    Stoga treći dio prvog tužbenog razloga i slijedom toga prvi tužbeni razlog u cijelosti valja odbiti kao neosnovane.

5.      Relevantnost tržišnog natjecanja između ekosustavâ za potrebe ovog predmeta 

268    Iz prethodno navedenog proizlazi da prvi tužbeni razlog treba odbiti u cijelosti. Konkretno, glede prvog i drugog dijela navedenog tužbenog razloga pokazalo se da je Komisija s pravom smatrala da je neizravni konkurentski pritisak koji je Apple izvršavao na Google ostao nedovoljan.

269    Usto valja istaknuti da iako u potporu prvom i drugom dijelu prvog tužbenog razloga Google osporava zasebno definiciju kao i svoj kasniji položaj na tržištima licenciranih OS‑ova i trgovina aplikacijama za sustav Android, u njegovim je argumentima navedena također nužnost da se u obzir uzme postojanje stvarnog tržišnog natjecanja između ekosustava.

270    Naime, u pobijanoj odluci Komisija je priznala da su sustav iOS kao i Appleov App Store mogli izvršavati određeni stupanj pritiska na Google (uvodne izjave 242., 243. i 322. pobijane odluke). Googleovu „ekosustavu”, koji obilježava odnos između OS‑a Android i Play Storea, konkurirao je tako Appleov „ekosustav” koji obilježava odnos između sustava iOS i App Storea.

271    Google smatra da mu u tom kontekstu pritisci koje je Apple izvršavao putem sustava iOS i App Storea, koji nisu licencirani, nisu omogućili da se u znatnoj mjeri ponaša neovisno o tom konkurentu, osobito glede određivanja vladajućih položaja koje mu je Komisija pripisala na svjetskim tržištima, isključujući Kinu, licenciranih OS‑ova i trgovina aplikacijama za sustav Android.

272    No, u tom pogledu mora se uzeti u obzir činjenica da Apple ne može a priori utjecati na Googleov vladajući položaj na nacionalnim tržištima usluga općeg internetskog pretraživanja. Naime, kao što to proizlazi osobito iz uvodnih izjava 118. do 199. i 515. pobijane odluke, Apple se tijekom razdoblja nezakonitog djelovanja koristio sporazumom o podjeli prihoda uvjetovanim time da je Google Search određen kao zadan u njegovu mobilnom internetskom pregledniku, Safariju. Zbog tog sporazuma Apple nije, dakle, bio potaknut intervenirati na tim tržištima kako bi konkurirao Google Searchu s obzirom na to da je upotreba tog pretraživača od strane korisnikâ uređaja koji rade na sustavu iOS bila za njega izvor znatnih prihoda.

273    Iako taj sporazum nije, doduše, predmet postupka, on se također mogao uzeti u obzir u pobijanoj odluci, kako je to Komisija učinila, kao činjenično pitanje na temelju kojeg se može bolje ocijeniti stanje Googleove gospodarske moći i njegova sposobnost da se u znatnoj mjeri ponaša neovisno o svojim konkurentima, kupcima i potrošačima.

C.      Drugi tužbeni razlog, koji se odnosi na prve zlouporabe i temelji na pogrešnoj ocjeni zlouporabne naravi uvjetâ za predinstaliranje iz sporazuma o distribuciji mobilnih aplikacija

274    U okviru drugog tužbenog razloga, podijeljenog na dva dijela, Google tvrdi da je Komisija pogrešno zaključila da su uvjeti predinstaliranja iz sporazuma o distribuciji mobilnih aplikacija, koji dobivanje Play Storea podvrgavaju predinstaliranju aplikacije Google Search, a dobivanje Play Storea i aplikacije Google Search predinstaliranju preglednika Chrome, zlouporabne naravi (u daljnjem tekstu: prve zlouporabe).

1.      Elementi konteksta

275    Uvodno, kako bi se odgovorilo na argumente stranaka, valja iznijeti, prvo, uvjete potrebne za zaključak da prakse o kojima je riječ predstavljaju zlouporabu vladajućeg položaja, drugo, različite elemente koje je Komisija iznijela u pobijanoj odluci kako bi kvalificirala učinke istiskivanja proizvoda proizvedene tim praksama i, treće, odnose među tim praksama.

a)      Pojmovi zlouporabne prakse, učinaka istiskivanja i vezane prodaje, osobito s obzirom na presudu od 17. rujna 2007., Microsoft/Komisija (T201/04, EU:T:2007:289)

276    Nije samo po sebi nezakonito da poduzetnik zauzima vladajući položaj i sudjeluje u tržišnom natjecanju prema svojim zaslugama. Tek u određenim okolnostima u kojima, primjerice, njegovo ponašanje proizvede učinke istiskivanja koji nisu obuhvaćeni takvim tržišnim natjecanjem, to ponašanje predstavlja zlouporabu vladajućeg položaja u smislu članka 102. UFEU‑a.

277    Naime, cilj članka 102. UFEU‑a nipošto nije spriječiti poduzetnika da vlastitim zaslugama osvoji vladajući položaj na tržištu. Cilj te odredbe nije ni osigurati da konkurenti koji su manje učinkoviti od poduzetnika u vladajućem položaju ostanu na tržištu (vidjeti presudu od 6. rujna 2017., Intel/Komisija, C‑413/14 P, EU:C:2017:632, t. 133. i navedenu sudsku praksu).

278    Prema tome, svaki učinak istiskivanja ne narušava nužno tržišno natjecanje. Tržišno natjecanje prema zaslugama po definiciji može dovesti do nestanka s tržišta ili do marginalizacije konkurenata koji su manje učinkoviti i stoga manje zanimljivi potrošačima, osobito u pogledu cijena, izbora, kvalitete ili inovacije (vidjeti presudu od 6. rujna 2017., Intel/Komisija, C‑413/14 P, EU:C:2017:632, t. 134. i navedenu sudsku praksu).

279    Međutim, na poduzetniku u vladajućem položaju je da svojim postupanjem nes ugrozi tržišno natjecanje prema zaslugama na unutarnjem tržištu (vidjeti u tom smislu presudu od 6. rujna 2017., Intel/Komisija, C‑413/14 P, EU:C:2017:632, t. 135. i navedenu sudsku praksu).

280    Zbog toga članak 102. UFEU‑a, među ostalim, zabranjuje poduzetniku u vladajućem položaju da provodi prakse koje imaju učinak istiskivanja za njegove konkurente koji se smatraju jednako učinkovitima kao i on sam i da jača svoj vladajući položaj korištenjem drukčijim sredstvima od onih koja su obuhvaćena tržišnim natjecanjem prema zaslugama. U tom smislu, kao što je to slučaj s tržišnim natjecanjima u pogledu cijena, tržišna natjecanja u pogledu ostalih parametara ne mogu se stoga smatrati zakonitima (vidjeti u tom smislu presudu od 6. rujna 2017., Intel/Komisija, C‑413/14 P, EU:C:2017:632, t. 136. i navedenu sudsku praksu).

281    Učinci istiskivanja obilježavaju situacije u kojima se stvarni pristup stvarnih ili mogućih konkurenata tržištima ili njezinim sastavnicama ometa ili ukida zbog postupanja vladajućeg poduzetnika, omogućujući time potonjem da negativno utječe u svoju korist i na štetu potrošačâ na različite parametre tržišnog natjecanja, poput cijene, proizvodnje, inovacije, raznovrsnosti ili kvalitete robe ili usluga.

282    Činjenica da postupanje poduzetnika koji zauzima vladajući položaj proizvodi učinke istiskivanja na tržištima različitima od vladajućeg tržišta nije prepreka primjeni članka 102. UFEU‑a (vidjeti u tom smislu presudu od 14. studenoga 1996., Tetra Pak/Komisija, C‑333/94 P, EU:C:1996:436, t. 25. i navedenu sudsku praksu).

283    U ovom slučaju prakse o kojima je riječ u okviru prvih zlouporaba vezane su prodaje. Radi se o uobičajenoj praksi u poslovanju čiji je cilj obično kupcima ponuditi bolje proizvode ili dati ponude na ekonomičniji način. Vezana prodaja sastoji se za vladajućeg poduzetnika od podvrgavanja prodaje određenog proizvoda (vezujući proizvod) stjecanju drugog proizvoda (vezani proizvod). Ono može proizvesti učinke istiskivanja na vezanom tržištu, vezujućem tržištu ili na obama istodobno. Naime, poduzetnik koji zauzima vladajući položaj na jednom ili više tržišta proizvoda (tržište vezujućeg proizvoda) može oštetiti potrošače zbog te prakse jer blokira tržište drugih proizvoda koji su predmet vezane prodaje (tržište vezanog proizvoda) i, neizravno, vezujuće tržište.

284    U tom pogledu, već je bilo presuđeno da se Komisija, kako bi ocijenila zlouporabnu narav takvih praksi, može osloniti na sljedeće elemente (presuda od 17. rujna 2007., Microsoft/Komisija, T‑201/04, EU:T:2007:289, t. 869.):

–        prvo, vezujući proizvod i vezani proizvod dva su zasebna proizvoda;

–        drugo, dotični poduzetnik drži vladajući položaj na tržištu vezujućeg proizvoda;

–        treće, navedeni poduzetnik ne daje potrošačima mogućnost odabira da vezujući proizvod pribave bez vezanog proizvoda;

–        četvrto, praksa o kojoj je riječ „ograničava tržišno natjecanje”;

–        peto, ta praksa nije objektivno opravdana.

285    Što se osobito tiče četvrtog uvjeta spomenutog u točki 284. ove presude u vezi s ograničenjem tržišnog natjecanja, Opći sud je podsjetio, s jedne strane, u točki 867. presude od 17. rujna 2007., Microsoft/Komisija (T‑201/04, EU:T:2007:289), na sadržaj ranije sudske prakse prema kojoj će se „u načelu, postupanje […] smatrati zlouporabnim samo ako može ograničiti tržišno natjecanje”.

286    Međutim, u točki 868. presude od 17. rujna 2007., Microsoft/Komisija (T‑201/04, EU:T:2007:289), Opći sud je također istaknuo, s druge strane, da je u pobijanoj odluci koja se pobijala u navedenom predmetu „Komisija […] smatrala da se uzimajući u obzir posebne okolnosti konkretnog slučaja ona nije mogla zadovoljiti zaključkom – kao što ona to obično čini u predmetima u području zlouporabne vezane prodaje – da vezana prodaja određenog proizvoda i vladajućeg proizvoda ima učinak isključenja na tržištu per se” i da je u takvim okolnostima „[Komisija] […] stoga pomnije ispitala konkretne učinke koje je vezana prodaja [o kojoj je riječ] već imala na tržištu [o kojemu je riječ] kao i način na koji se to tržište treba razvijati” (u tom smislu vidjeti također presudu od 17. rujna 2007., Microsoft/Komisija, T‑201/04, EU:T:2007:289, t. 1035.).

287    Kako bi objasnio zašto je Komisija ispitala konkretne učinke vezane prodaje na tržištu o kojemu je riječ, Opći sud je primijetio da je Komisija smatrala sljedeće u odluci koja se pobijala u navedenom predmetu (presuda od 17. rujna 2007., Microsoft/Komisija, T‑201/04, EU:T:2007:289, t. 977.):

„Postoje […] okolnosti koje, glede vezane prodaje čitača [Windows Media Player], opravdavaju pažljivije ispitivanje učinaka koje ta praksa proizvodi na tržišno natjecanje. Iako su u tradicionalnim slučajevima vezane prodaje Komisija i sud [Unije] smatrali da je vezana prodaja zasebnog proizvoda i vladajućeg proizvoda indicija o učinku isključenja koji je ta praksa imala na konkurente, [mora se istaknuti da] u ovom slučaju korisnici mogu nabaviti – i nabavljaju u određenoj mjeri – multimedijske čitače koji su konkurenti [Windows Media Playera] na internetu i to katkad besplatno. Postoje, dakle, dobri razlozi da se bez dopune analize ne uzme kao gotova činjenica da vezana prodaja Windows Media Playera predstavlja ponašanje koje po prirodi može ograničiti tržišno natjecanje.”

288    Slijedom navedenog, u točki 869. presude od 17. rujna 2007., Microsoft/Komisija (T‑201/04, EU:T:2077:289), Opći sud je smatrao da pitanje vezane prodaje o kojemu je riječ treba ocijeniti s obzirom na uvjete navedene u odluci koja se pobijala u navedenom predmetu (navedenoj u točkama 842. i 843. navedene presude), među kojima je i onaj u vezi s činjenicom da praksa o kojoj je bila riječ „ograničava tržišno natjecanje”.

289    U konkretnom slučaju Komisija je pobijanoj odluci uputila na presudu od 17. rujna 2007., Microsoft/Komisija (T‑201/04, EU:T:2007:289), kako bi iznijela uvjete potrebne da se kvalificiraju prve zlouporabe (uvodne izjave 741. i 742. pobijane odluke).

290    Konkretno, glede četvrtog uvjeta spomenutog u točki 284. ove presude, nakon što je navela u pobijanoj odluci da se prema sudskoj praksi prije presude od 17. rujna 2007., Microsoft/Komisija (T‑201/04, EU:T:2007:289), dokazivanje protutržišnih učinaka nije zahtijevalo u „tradicionalnim slučajevima” vezanih prodaja, Komisija je navela, u biti, da je četvrti uvjet potreban za utvrđivanje vezane prodaje, u načelu, ispunjen kada praksa o kojoj je riječ „može ograničiti tržišno natjecanje” (vidjeti uvodnu izjavu 749. i bilješku na dnu stranice br. 813 koja upućuje na presudu od 17. rujna 2007., Microsoft/Komisija (T‑201/04, EU:T:2007:289, t. 867.)).

291    U tom pogledu, kao što će to biti ispitano u nastavku, u ovom se predmetu pokazalo da se pod okriljem primjene kriterija koji je formuliran kao kriterij „sposoban da ograniči tržišno natjecanje” i iznesen je uz upućivanje na točku 867. presude od 17. rujna 2007., Microsoft/Komisija (T‑201/04, EU:T:2007:289), Komisija također pobrinula da u pobijanoj odluci izloži različite elemente koji prema njezinu stajalištu omogućuju da se u skladu s točkom 868. navedene presude utvrdi postojanje navodnih učinaka istiskivanja.

292    Naime, kao što je to Google istaknuo u ovom predmetu, korisnicima je lako nabaviti aplikacije za opće internetsko pretraživanje ili pregledavanje koje konkuriraju onima koje su predmet vezanih prodaja. Tu činjenicu priznaju sve predmetne stranke jer se rasprava ne odnosi na mogućnost korisnika da lako preuzmu takve aplikacije, nego na poticaje koje bi mogli imati da to učine (vidjeti uvodnu izjavu 917. pobijane odluke).

293    U tim okolnostima, kao što je to Opći sud izložio i stranke potvrdile na raspravi, iz pobijane odluke zapravo proizlazi da je Komisija nastojala kvalificirati ograničenje tržišnog natjecanja ne samo kao „potencijalno” ili „moguće” nego i kao „stvarno” ili „konkretno” glede određenih njegovih aspekata. Komisija drži da su od 2011. ili kolovoza 2012. do srpnja 2018. prakse o kojima je riječ proizvele učinke istiskivanja koji su utvrđeni u pobijanoj odluci i pokazali su se štetnima za tržišno natjecanje prema zaslugama.

294    Primjerice, Komisija tako zaključuje da su te prakse, među ostalim, imale za učinak „otežati” za konkurentske usluge internetskog pretraživanja dobivanje upita za pretraživanje kao i prihode i informacije nužne kako bi se njihove usluge mogle poboljšati (uvodna izjava 859. pobijane odluke), da su „povećale zapreke ulasku” time što su štitile Google od konkurencije drugih usluga internetskog pretraživanja (uvodna izjava 861. pobijane odluke) i da su „umanjile poticaje” za inovaciju koje su željeli ponuditi konkurenti koji su komercijalizirali uslugu specijaliziranog internetskog pretraživanja koja je bila na određenom jeziku ili se odnosila na posebnu skupinu korisnika (vidjeti uvodne izjave 862. i 1213. pobijane odluke, pri čemu se u potonjoj navode Seznam, DuckDuckGO, Qwant i Kikin’s „touch to search”).

295    U ovom je slučaju Komisija, dakle, s pravom smatrala, kao i u odluci povodom koje je donesena presuda od 17. rujna 2007., Microsoft/Komisija (T‑201/04, EU:T:2007:289) (vidjeti točku 286. ove presude), da su pažljivo ispitivanje konkretnih učinaka ili dopuna analize, prema terminologiji upotrijebljenoj u prošlosti u tom pogledu, bili potrebni prije zaključka da su vezane prodaje o kojima je riječ štetne za tržišno natjecanje. Takvo ispitivanje služi, s jedne strane, umanjenju rizika da se sankcionira ponašanje koje nije stvarno štetno za tržišno natjecanje prema zaslugama i, s druge strane, boljem utvrđivanju težine ponašanja o kojemu je riječ, što će olakšati određivanje prikladne razine moguće sankcije.

296    Stoga, s obzirom na to da su se prakse o kojima je riječ odvijale kroz dugo razdoblje i da su prema pobijanoj odluci imale primjetne konkretne učinke na mjerodavnim tržištima, interes za nejasnijom definicijom pojma „ograničenje tržišnog natjecanja”, koja bi glasila „sposobnost za ograničenje tržišnog natjecanja”, pokazuje se manje važnim nego što bi to moglo biti u drugim okolnostima.

297    Nije riječ o tome da Komisija provede prospektivnu analizu koja bi počivala na učincima koji će nastati s obzirom na pretpostavke koje se još ne mogu provjeriti u praksi, kao što to može biti slučaj u drugim okolnostima (vidjeti primjerice presudu od 30. siječnja 2020, Generics (UK) i dr., C‑307/18, EU:C:2020:52, t. 145.).

298    Usto, ako postoje ponašanja koja obuhvaćaju više godina, Komisija može utvrditi ograničenje tržišnog natjecanja smatrajući da su te prakse uklonile ili ometale izvore tržišnog natjecanja koji bi nastali ili bi se razvili da nije bilo tog ograničenja. Stoga nije sporno da se stvarni i konkretni učinci praksi o kojima je riječ, učinci koji su nastali u prošlosti, ocjenjuju i s obzirom na trenutačno tržišno natjecanje s kojim se poduzetnik u vladajućem položaju mora nositi i s obzirom na moguće tržišno natjecanje koje se nije moglo javiti zbog praksi isključivanja.

299    Posljedično, razlika između „ograničenja tržišnog natjecanja” i „sposobnosti za ograničavanje tržišnog natjecanja” nema utjecaja na dokazivanje u slučajevima u kojima je, kao ovdje, Komisija kvalificirala ograničenje tržišnog natjecanja uzimajući u obzir učinke uzrokovane provedbom predmetnih praksi kroz značajno razdoblje, pri čemu se ti učinci mogu primijetiti i omogućiti Komisiji da odredi narav i doseg protutržišnog istiskivanja koje proizvode, a Općem sudu da provede nadzor nad tim ocjenama.

b)      Pobijana odluka

300    U pobijanoj odluci Komisija je smatrala da su se prve zlouporabe sastojale od dviju vezanih prodaja provedenih u uvjetima predinstaliranja iz sporazuma o distribuciji mobilnih aplikacija koje su OEM‑ovi i MNO‑ovi koji su u promet željeli staviti uređaje s paketom GMS morali prihvatiti, to jest:

–        prvom vezanom prodajom, kojom je Google Search bio vezan uz Play Store, Google je zlouporabio svoj vladajući položaj na svjetskom tržištu (isključujući Kinu) trgovina aplikacijama za sustav Android od 1. siječnja 2011. do datuma pobijane odluke (uvodne izjave 752. i 1009. pobijane odluke);

–        drugom vezanom prodajom, kojom je Chrome bio vezan uz aplikaciju Google Search i uz Play Store, Google je zlouporabio svoje vladajuće položaje na svjetskom tržištu (isključujući Kinu) trgovina aplikacijama za sustav Android i na nacionalnim tržištima usluga općeg internetskog pretraživanja unutar EGP‑a od 1. kolovoza 2012. do datuma pobijane odluke (uvodne izjave 753. i 1010. pobijane odluke).

301    Google ne osporava kao takvu Komisijinu ocjenu prvih triju uvjeta navedenih u presudi od 17. rujna 2007., Microsoft/Komisija (T‑201/04, EU:T:2007:289), koja je dana u pobijanoj odluci. Argumenti izneseni u okviru ovog tužbenog razloga odnose se prije na elemente iznesene u pobijanoj odluci glede četvrtog i petog kriterija iz te presude koji se odnose na ograničenje tržišnog natjecanja i na objektivna opravdanja koja je Google iznio u tom pogledu.

1)      Prva tri uvjeta navedena u presudi od 17. rujna 2007., Microsoft/Komisija (T201/04, EU:T:2007:289)

302    Što se tiče grupiranja Google Search - Play Store, Komisija je smatrala, prvo, da se radi o zasebnim proizvodima (uvodne izjave 756. do 762. pobijane odluke), drugo, da Google drži vladajući položaj na svjetskom tržištu (isključujući Kinu) trgovina aplikacijama za sustav Android (uvodna izjava 763. pobijane odluke) i, treće, da se Google Search i Play Store ne mogu dobiti odvojeno (uvodne izjave 764. do 772. pobijane odluke).

303    Što se tiče grupiranja Chrome – Play Store i Google Search, Komisija je kvalificirala Chrome kao proizvod zaseban u odnosu na Play Store i aplikaciju Google Search (uvodne izjave 879. do 885. pobijane odluke). Komisija također podsjeća na to da Google zauzima vladajući položaj na svjetskom tržištu (isključujući Kinu) trgovina aplikacijama za sustav Android i nacionalnim tržištima usluga općeg internetskog pretraživanja unutar EGP‑a (uvodna izjava 886. pobijane odluke). Komisija ističe također da se Play Store i aplikacija Google Search ne mogu dobiti bez Chromea, preuzimajući argumente iznesene za prvo grupiranje (uvodne izjave 887. do 895. pobijane odluke).

2)      Uvjet koji se odnosi na „ograničenje tržišnog natjecanja”

i)      Grupiranje Google Search - Play Store

304    Što se tiče uvjeta koji se odnosi na „ograničenje tržišnog natjecanja” (naslov točke 11.3.4 pobijane odluke), Komisija smatra da grupiranje Google Search - Play Store može ograničiti tržišno natjecanje zbog sljedećih razloga (uvodna izjava 773. pobijane odluke):

–        s jedne strane, ono nudi Googleu znatnu konkurentsku prednost koju pružatelji konkurentskih usluga općeg internetskog pretraživanja ne mogu nadoknaditi;

–        s druge strane, omogućava Googleu da zadrži i ojača svoj vladajući položaj na svakom nacionalnom tržištu usluga općeg internetskog pretraživanja time što povećava prepreke ulasku i onemogućava inovacije, što može izravno ili neizravno naštetiti potrošaču.

305    Kao prvo, kako bi kvalificirala znatnu konkurentsku prednost koja za Google proizlazi iz grupiranja Google Search - Play Store na štetu drugih pružatelja usluga općeg internetskog pretraživanja, Komisija iznosi sljedećih pet razloga (uvodna izjava 775. pobijane odluke):

–        broj općih internetskih pretraživanja obavljenih pametnim mobilnim uređajima znatno se povećao tijekom razdoblja nezakonitog djelovanja, premašivši, među ostalim, od 2015. broj općih internetskih pretraživanja obavljenih osobnim računalima (uvodna izjava 777. pobijane odluke);

–        predinstalacija je važan kanal za distribuciju usluga općeg internetskog pretraživanja na pametnim mobilnim uređajima jer omogućava da se na trajnoj osnovi znatno poveća uporaba usluge koju aplikacija pruža; naime, korisnik se više nastoji okrenuti aplikaciji koja je prethodno instalirana ili postavljena kao zadana nego preuzeti alternativni proizvod („nastojanje da se očuva postojeće stanje”) i grupiranje Google Search - Play Store osigurava Googleu da je distribucija aplikacije Google Search toliko široka kao i broj uređaja Google Android (uvodna izjava 778. do 800. pobijane odluke);

–        nemoguće je deinstalirati aplikaciju Google Search iz paketa GMS (uvodne izjave 801. do 803. pobijane odluke);

–        konkurentske usluge općeg internetskog pretraživanja ne mogu nadoknaditi konkurentsku prednost koja proizlazi iz grupiranja Google Search - Play Store, neovisno o tome dolazi li do toga korištenjem preuzimanja, sporazumima s razvijateljima pretraživača ili sporazumima o predinstaliranju (uvodne izjave 804. do 834. pobijane odluke);

–        razvoj tržišnog udjela Googlea glede upita za opće internetsko pretraživanje potvrđuje prethodna utvrđenja (uvodne izjave 835. do 851. pobijane odluke).

306    Kao drugo, kako bi se utvrdilo postojanje i štetnost učinaka istiskivanja, Komisija provodi sljedeće dokazivanje. Kako bi potvrdila da grupiranje Google Search - Play Store „pomaže Googleu da zadrži i ojača svoj vladajući položaj na nacionalnim tržištima usluga općeg internetskog pretraživanja, pojačava zapreke ulasku, onemogućuje inovaciju i može naštetiti potrošaču”, Komisija iznosi više argumenata:

–        Googleovo postupanje „otežava” mogućnost njegovih konkurenata na tržištima usluga općeg internetskog pretraživanja da dobiju upite za internetsko pretraživanje kao i prihode te informacije koje su s njima povezane kako bi poboljšali svoje usluge (uvodne izjave 859. i 860. pobijane odluke);

–        Googleovo postupanje „povećava” zapreke ulasku time što ga štiti od konkurencije glede općeg internetskog pretraživanja koja bi mogla dovesti u pitanje njegov vladajući položaj na mjerodavnim nacionalnim tržištima; naime, konkurentske usluge općeg internetskog pretraživanja moraju potrošiti sredstva kako bi nadoknadile prednost osiguranu predinstaliranjem koje također štiti Google od najučinkovitijeg tržišnog natjecanja povezanog s isključivom predinstalacijom (uvodna izjava 861. pobijane odluke);

–        Googleovo postupanje „umanjuje” poticaje za konkurentske usluge općeg internetskog pretraživanja na ulaganje i inovacije otežavajući dobivanje zahtjeva za internetsko pretraživanje kao i prihoda i informacija nužnih za poboljšanje tih usluga (uvodna izjava 862. pobijane odluke);

–        povodom tog ometanja uobičajenog natjecateljskog procesa, Googleovo postupanje „[također] može naštetiti” izravno ili neizravno potrošačima koji mogu imati manju mogućnost odabira glede dostupnih usluga općeg internetskog pretraživanja (uvodna izjava 863. pobijane odluke).

307    U odgovoru na Googleove argumente za umanjenje utjecaja grupiranja Google Search – Play Store zato što su uređaji Android predstavljali samo između [10‑20 %] i [20‑30 %] svih internetskih pretraživanja na Google Searchu između 2013. i 2015., Komisija ističe da su te brojke dva do pet puta veće od onih ostvarenih pretraživanjima obavljenima sa svim konkurentskim uslugama. Glede argumenta prema kojem se ta praksa podudara s razdobljem poboljšanja usluge općeg internetskog pretraživanja, to ne može biti dovoljno za dokazivanje da ne postoje učinci na tržišno natjecanje (uvodne izjave 864. do 866. pobijane odluke). Osim toga, Komisija izjavljuje da nije morala dokazati da bi tržišno natjecanje bilo življe da nije bilo grupiranja Google Search – Play Store, nego samo da je ono moglo ograničiti tržišno natjecanje, što je bio slučaj (uvodne izjave 867. do 876. pobijane odluke).

ii)    Grupiranje Chrome – Play Store i Google Search

308    Isto tako, što se tiče „ograničenja tržišnog natjecanja” (naslov točke 11.4.4. pobijane odluke), Komisija smatra da grupiranje Google Search – Play Store može ograničiti tržišno natjecanje zbog sljedećih razloga (uvodna izjava 896. pobijane odluke):

–        s jedne strane, ono nudi Googleu znatnu konkurentsku prednost koju drugi preglednici za mobilni internet koji ne ovise o OS‑u ne mogu nadoknaditi;

–        s druge strane, ono omogućuje Googleu da onemogući inovaciju i može izravno ili neizravno štetiti potrošačima.

309    Kao prvo, kada je riječ o znatnoj konkurentskoj prednosti koju konkurentski preglednici za mobilni internet koji ne ovise o OS‑u ne mogu nadoknaditi, Komisija iznosi sljedeće:

–        predinstalacija je važan kanal za distribuciju pretraživača za pametne mobilne uređaje; to osobito proizlazi iz usporedbe između prihoda ostvarenih na sustavu Google Android od predinstaliranog preglednika Chrome i drugih preglednika koji nisu predinstalirani ili između prihoda ostvarenih pretraživanjima obavljenima putem preglednika na OS‑u iOS ili na OS‑u Android (uvodne izjave 900. do 912. pobijane odluke);

–        Google Chrome ne može se deinstalirati s GMS uređaja (uvodne izjave 913. do 915. pobijane odluke);

–        konkurentski preglednici za mobilni internet koji ne ovise o OS‑u ne mogu nadoknaditi prednost koju osigurava grupiranje Chrome – Play Store i Google Search, neovisno dolazi li do njega preuzimanjima ili sporazumima o predinstalaciji (uvodne izjave 916. do 946. pobijane odluke);

–        razvoj tržišnih udjela potvrđuje te zaključke (uvodne izjave 947. do 963. pobijane odluke).

310    Komisija također smatra da konkurentskim poduzetnicima nije moguće nadoknaditi prednost koju grupiranje Chrome – Play Store i Google Search osigurava sporazumima o predinstaliranju s OEM‑ovima i MNO‑ima (uvodne izjave 964. do 982. pobijane odluke).

311    Kao drugo, kako bi se utvrdilo postojanje i štetnost učinaka istiskivanja, Komisija provodi sljedeće dokazivanje. Kako bi potvrdila da grupiranje Google Search – Play Store „pomaže Googleu da zadrži i ojača svoj vladajući položaj na svakom nacionalnom tržištu usluga općeg internetskog pretraživanja, onemogućuje inovaciju i može izravno ili neizravno naštetiti potrošaču”, Komisija iznosi sljedeće argumente:

–        Googleovo postupanje „obeshrabruje” inovaciju za internetske preglednike time što sprečava razvoj inovativnih preglednika za mobilni internet koji ne ovise o OS‑u (uvodna izjava 970. pobijane odluke);

–        povodom Googleova ometanja uobičajenog natjecateljskog procesa, to postupanje „[također] može naštetiti” izravno ili neizravno potrošačima koji mogu imati manje mogućnosti odabira glede preglednika za mobilni internet (uvodna izjava 971. pobijane odluke);

–        postupanje Googlea „pomaže očuvati i ojačati” njegov vladajući položaj na nacionalnim tržištima usluga općeg internetskog pretraživanja i njegove prihode u području oglašavanja povezanog s pretraživanjima; to ponašanje „sprečava” stoga da druge usluge općeg internetskog pretraživanja dobiju upite za pretraživanje i dobit od prihoda te informacije nužne za poboljšanje tih usluga (uvodne izjave 972. do 977. pobijane odluke).

312    Na te ocjene ne utječe argument prema kojem se Googleovo postupanje podudara s poboljšanjem Chromea koje omogućuje korisnicima da promijene zadanu uslugu općeg internetskog pretraživanja niti argument prema kojem OEM‑ovi ostaju slobodni instalirati druge preglednike (uvodna izjava 978. pobijane odluke). Komisija ističe također da različiti Googleovi argumenti u vezi s nužnošću da se praksa shvati u svojem kontekstu nisu dokazani (uvodne izjave 983. do 992. pobijane odluke).

3)      Uvjet koji se odnosi na nepostojanje objektivnih opravdanja

313    Komisija također opovrgava objektivna opravdanja koja je istaknuo Google. Prije svega, Google nije dokazao da su njegove prakse bile nužan prihod od njegovih ulaganja u sustav Android i njegove aplikacije koje ne ostvaruju prihode. Postojala su druga rješenja, uzimajući u obzir Googleove prihode. On nije dokazao niti da nema vlastiti interes za razvijanje sustava Android kako bi suzbio rizike koji mogu opteretiti njegov poslovni model. Potom, Google nije dokazao da su njegove prakse nužne da se korisnicima pruži navedeno iskustvo. Naposljetku, dokazivanje glede nužnosti za Google da izbjegne plaćanje OEM‑ovima troškova za Play Store je nedostatno, uzimajući u obzir prihode ostvarene na temelju vrijednosti Play Storea (uvodne izjave 993. do 1008. pobijane odluke).

c)      Komplementarnost prvih zlouporaba 

314    Iako je zapravo moguće, kao što to čini Komisija, razlikovati dva grupiranja proizvoda uzimajući u obzir dotične aplikacije, mora se također voditi računa o činjenici da su ta grupiranja bliska u dva aspekta o kojima su stranke bile ispitane na raspravi te imaju, dakle, određenu komplementarnost. 

315    Naime, radi ocjene zlouporabne naravi predmetnih praksi u prvim zlouporabama, mora se također istaknuti da se grupiranje Chrome – Play Store i Google Search preklapalo s grupiranjem Google Search – Play Store kako bi se u obzir uzeo razvoj sporazuma o distribuciji mobilnih aplikacija, koji prvotno nije sadržavao preglednike Chrome među aplikacijama okupljenima u paketu GMS (uvodna izjava 1010. pobijane odluke).

316    Isto tako valja navesti da je i u jednom i u drugom slučaju cilj obaju grupiranja koja je Komisija utvrdila bio omogućiti Googleu da dopre do korisnika kako bi oni svoja opća internetska pretraživanja obavljali putem Google Searcha bilo kao aplikacije za opće internetsko pretraživanje bilo kao pretraživača u okviru preglednika Chrome.

2.      Prvi dio, koji se odnosi na „ograničenje tržišnog natjecanja” 

317    U prilog prvom dijelu drugog tužbenog razloga Google ističe da Komisija nije u pobijanoj odluci dokazala da su uvjeti predinstaliranja iz sporazuma o distribuciji mobilnih aplikacija istisnuli konkurenciju.

318    Uzimajući u obzir prilike koje su se nudile konkurentima i korisnicima, ti su uvjeti imali samo ograničeni utjecaj na tržišno natjecanje. Sporazum o distribuciji mobilnih aplikacija zahtijeva samo da na uređajima na koje OEM‑ovi žele predinstalirati paket GMS početni zaslon prikazuje ikone za Play Store, mapu aplikacija i Google Search. To promidžbeno postavljanje ne sprečava OEM‑ove da predinstaliraju konkurentske usluge tako da stave druge ikone na početni zaslon s jednakom ili većom vidljivošću. OEM‑ovi ostaju također slobodni odrediti te konkurentske usluge kao zadane postavke, što im nudi promidžbene prilike veće od onih koje se za Googleove aplikacije zahtijevaju sporazumom o distribuciji mobilnih aplikacija. Usto, sporazum o distribuciji mobilnih aplikacija ne sprečava korisnike da preuzimaju konkurentske usluge internetskog pretraživanja ili preglednike i oni mogu također pristupiti uslugama internetskog pretraživanja izravno putem preglednika. Jedina stvar koju OEM‑ovi ne mogu učiniti u okviru sporazuma o distribuciji mobilnih aplikacija je predinstalirati isključivo konkurentske usluge internetskog pretraživanja i preglednike. Oni mogu i dalje prodavati uređaje sa sustavom Android bez ikakve aplikacije Google i predinstalirati konkurentske usluge internetskog pretraživanja i preglednike isključivo na te uređaje.

319    Google podnosi pet prigovora u potporu svojoj argumentaciji i kritizira pobijanu odluku u dijelu u kojem njome, prvo, nije utvrđeno da uvjeti predinstaliranja stvaraju „nastojanje da se očuva postojeće stanje”, drugo, zanemaruje se to da je sporazum o distribuciji mobilnih aplikacija prepuštao OEM‑ovima odluku hoće li predinstalirati konkurente i odrediti ih kao zadanu uslugu, treće, zanemaruje se također da su konkurenti raspolagali drugim djelotvornim sredstvima za dopiranje do korisnika, četvrto, ne uspijeva se dokazati da su se udjeli upotrebe Googleove usluge internetskog pretraživanja i preglednika mogli pripisati osporavanim uvjetima predinstaliranja i, peto, ne uzima se pravilno u obzir cijeli ekonomski i pravni kontekst radi stvaranja zaključka da su uvjeti predinstaliranja pružili nove prilike konkurentima umjesto da ih liše toga.

a)      Predinstaliranje i „nastojanje da se očuva postojeće stanje”

320    U okviru svojeg prvog prigovora Google kritizira rasuđivanje koje je Komisija izložila kako bi potkrijepila postojanje velike konkurentske prednosti osigurane na temelju uvjeta predinstaliranja iz sporazuma o distribuciji mobilnih aplikacija.

1)      Pobijana odluka

321    Uzimajući u obzir različite elemente koji potvrđuju važnost predinstalacije ili sličnih tehnika za distribuciju usluga općeg internetskog pretraživanja i preglednika na pametne mobilne uređaje, Komisija je smatrala da je predinstaliranje potaknulo „nastojanje da se očuva postojeće stanje” (prema izrazu koji je upotrijebio poduzetnik iz sektora), s obzirom na to da su korisnici bili skloni upotrebljavati ono što im se nudilo (vidjeti osobito uvodne izjave 781. i 782. pobijane odluke) i da je time omogućilo znatno i trajno povećanje upotrebe pružene usluge (uvodne izjave 779. i 900. pobijane odluke).

322    Nakon što je ta prednost utvrđena, Komisija je smatrala da je konkurenti Googlea nisu mogli nadoknaditi, bilo:

–        sporazumima o predinstaliranju s OEM‑ovima i MNO‑ima (uvodne izjave 823. do 834. i 932. do 946. pobijane odluke);

–        preuzimanjem konkurentskih aplikacija (uvodne izjave 805. do 816. i 917. do 931. pobijane odluke); ili

–        sporazumima s razvijateljima konkurentskih preglednika (uvodne izjave 817. do 822. pobijane odluke).

2)      Sažetak argumenata stranaka

323    Google ističe da uvjeti predinstaliranja iz sporazuma o distribuciji mobilnih aplikacija nisu bili isključivi, da nisu stvorili „nastojanje da se očuva postojeće stanje” i da nisu, dakle, istisnuli konkurenciju. Suprotan zaključak počiva zapravo na dokazima čiju relevantnost Google osporava jer se tiču više zadane postavke, navedene prethodno u obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku, nego predinstaliranja konačno utvrđenog u pobijanoj odluci.

324    U tom pogledu Google osporava sljedeće elemente:

–        prvo, upotrebu njegovih izjava i izjava trećih osoba (HP, Nokia, Amazon, Mozilla), analizu Yandex i sporazum Microsoft – Verizon;

–        drugo, studiju FairSearch, podatke koje je dostavio Microsoft, osobito s obzirom na podatke Netmarketsharea, i usporedbu svojih prihoda od uređaja sa sustavima Android i iOS;

–        treće, usporedbu prihoda koje je Safari ostvario na sustavu iOS i onih koje je ostvario Chrome te ispitivanje Opera.

325    Komisija tvrdi da se skup elemenata naveden u pobijanoj odluci ne tiče samo zadane postavke ili najpovoljnijeg mjesta za prikaz. Usto, činjenica da te tehnike stvaraju „nastojanje da se očuva postojeće stanje” ništa ne mijenja glede činjenice da predinstalacija također stvara takvo nastojanje. U ovom slučaju Google se oslanja na usku definiciju izraza „zadan” koja je ograničena na zadane postavke usluge u određenoj aplikaciji. No, kao i drugi dionici iz sektora, Google također upotrebljava te izraze u širem smislu predinstalacije ili „prethodnog učitavanja” aplikacija od strane OEM‑ova ili MNO‑ova na njihove uređaje i, dakle, tvorničkog podešavanja uređaja. Stavljeni u svoj kontekst, kritizirani elementi odnose se doista na „nastojanje da se očuva postojeće stanje” stvoreno predinstalacijom.

3)      Ocjena Općeg suda

i)      Uvodna opažanja

326    Prije ispitivanja osnovanosti Googleovih argumenata, valja izložiti dva uvodna opažanja koja se odnose, s jedne strane, na nepostojanje praktičnog interesa za predloženo razlikovanje između „predinstalacije” i „zadane postavke” te, s druge strane, na kvantitativnu važnost uvjeta predinstaliranja.

–       Nepostojanje praktičnog interesa za predloženo razlikovanje

327    Google predbacuje u biti Komisiji da je u pobijanoj odluci navela „nastojanje da se očuva postojeće stanje” primjenjivo na uvjete predinstaliranja iz sporazuma o distribuciji mobilnih aplikacija uzevši u obzir dokaz koji se prije odnosi na zadanu postavku.

328    Konkretno, Google kritizira nepostojanje razlikovanja ili ponderiranja između onoga što je obuhvaćeno predinstalacijom i onog što spada u zadanu postavku.

329    Taj pristup počiva na pretpostavci da je lako napraviti takvo razlikovanje ili ponderiranje. Stoga je moguće i svrsishodno razlikovati učinke predinstalacije od učinaka zadane postavke u mnoštvu upućivanja na te pojmove u različitim dokumentima spomenutima u pobijanoj odluci.

330    No, prije svega se pokazalo da nije lako napraviti tu razliku. Tako iz određenih dokumenata navedenih u pobijanoj odluci proizlazi da izraz „zadan” sam Google upotrebljava katkad ne za usko označavanje zadanih postavki usluge u određenoj aplikaciji, nego prije da uputi šire na predinstalaciju ili na „prethodno učitavanje” aplikacija u stadiju podešavanja uređaja prije nego što se stave u prodaju (vidjeti uvodnu izjavu 787. točke 2. i 3. pobijane odluke u kojima su navedene interne poruke elektroničke pošte Googleova rukovoditelja). Drugi operateri u sektoru također miješaju pojmove zadane postavke s predinstalacijom koji su također povezani s trećom tehnikom koja se upotrebljava kako bi se korisnici potaknuli na korištenje uslugom o kojoj je riječ, to jest najpovoljnijim mjestom za prikaz (vidjeti osobito uvodne izjave 781. i 782. pobijane odluke u kojima su navedene izjave HP‑a ili Nokije).

331    Usto, kao što je izneseno na raspravi, nije sporno da predinstalacija aplikacije dodjeljuje kao takva prednost u odnosu na konkurentske aplikacije. Zasigurno je poželjnije biti dostupan na uređaju od prve upotrebe nego se ne nalaziti na njemu. Općenito, Google priznaje u tom pogledu da, kao i svaki oblik promidžbe, predinstalacija povećava vjerojatnost da korisnici isprobaju aplikacije koje se njome koriste. Predinstalacija određuje, dakle, barem promidžbenu vrijednost za Google kao i za druge sektorske dionike. Google je na raspravi prihvatio to stajalište, izneseno u pobijanoj odluci, uzimajući u obzir odlomke iz odgovora na obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku (uvodna izjava 780. pobijane odluke).

332    U ovom slučaju valja također istaknuti da promidžbene prilike koje proizlaze iz uvjeta predinstaliranja iz sporazuma o distribuciji mobilnih aplikacija nisu obuhvaćale samo odredbe o predinstaliranju aplikacije Google Search i preglednika Chrome nego i odredbe o najpovoljnijem mjestu za prikaz ili zadanoj postavci. Kao što je to Google priznao na raspravi, postojao je element koji se odnosio na mjesto za prikaz pod uvjetima predinstaliranja. Nije riječ, dakle, u svakom slučaju tek o predinstaliranju.

333    U tom kontekstu valja ispitati pristup prihvaćen u pobijanoj odluci. Prema tom pristupu, Komisija smatra da uzimajući u obzir učinke predinstaliranja, zadane postavke ili najpovoljnijeg mjesta za prikaz, ili pak kombinaciju tih tehnika (uvodne izjave 779., 781. i 782. pobijane odluke), uvjeti predinstaliranja iz sporazuma o distribuciji mobilnih aplikacija osiguravaju konkurentsku prednost (vidjeti uvodnu izjavu 785. pobijane odluke).

334    Pod pretpostavkom da je tako, dokazi koje Google kritizira u okviru prvog dijela mogli bi se, dakle, istaknuti radi utvrđivanja da postoji općenito nastojanje da se stanje zamrzne, neovisno o tome odnose li se oni, strogo govoreći, na zadanu postavku ili predinstaliranje ili pak najpovoljnije mjesto za prikaz. Naime, prema pristupu prihvaćenom u pobijanoj odluci, ono što se može zaključiti u slučaju predinstaliranja vrijedi također mutatis mutandis i a fortiori u slučaju zadane postavke. Isto tako, iako je spomenuta samo zadana postavka, to ne isključuje da sličan učinak može nastati u slučaju predinstalacije, posebice ako se potonja kombinira s najpovoljnijim mjestom za prikaz ili zadanom postavkom.

335    Posljedično, na početku ne treba, radi dokazivanja da postoji „nastojanje da se očuva postojeće stanje” precizno razlikovati, kao što to Google želi, učinke zadane postavke od učinaka predinstaliranja, s obzirom na to da su, kao što na to upućuje pobijana odluka, ti učinci slični u različitim slučajevima.

–       Kvantitativna važnost uvjeta predinstaliranja

336    Osim toga, valja naglasiti da predinstaliranje aplikacije Google Search i preglednika Chrome, u slučaju prve zajedno s najpovoljnijim mjestom za prikaz, a u slučaju drugog zajedno s aplikacijom Google Search postavljenom kao zadanom, ima velike posljedice u kvantitativnom pogledu.

337    Naime, zbog uvjeta predinstaliranja sporazuma o distribuciji mobilnih aplikacija, aplikacija Google Search i preglednik Chrome bili su predinstalirani na velikom broju pametnih mobilnih uređaja. U tom pogledu iz pobijane odluke proizlazi sljedeće:

–        u 2016., na 260 milijuna pametnih telefona prodanih u Europi, 197 milijuna, to jest 76 %, bili su uređaji Google Android i Google ne osporava tvrdnju u pobijanoj odluci prema kojoj su aplikacija Google Search i preglednik Chrome bili predinstalirani na gotovo svim tim uređajima (uvodna izjava 783. pobijane odluke);

–        isto tako, u 2016. na 1,65 milijardi pametnih mobilnih uređaja prodanih u svijetu 1,33 milijarde, to jest 81 %, bili su uređaji Google Android, od kojih je 918 milijuna, to jest 56 %, odnosno gotovo svi uređaji Google Android prodani izvan Kine, imalo predinstaliranu aplikaciju Google Search i preglednik Chrome (uvodne izjave 784. i 901. pobijane odluke).

338    Usporedbe radi, Bing je bio definiran kao zadana usluga općeg internetskog pretraživanja na samo 21 milijun pametnih mobilnih uređaja prodanih u svijetu u 2016. i Samsung je svoj preglednik Samsung Internet, koji je osim toga imao Google Search postavljen kao zadan, imao predinstaliran na samo 336 milijuna tih uređaja (uvodne izjave 784. i 901. pobijane odluke).

339    U tom kontekstu valja ispitati Googleove argumente koji se odnose, prvo, na određene izjave i informacije navedene u pobijanoj odluci, drugo, na određene usporedbe koje su provedene u njoj te, treće i konkretnije, na određene elemente u vezi s Chromeom.

ii)    Određene izjave i informacije navedene u pobijanoj odluci

340    Kao prvo, Google tvrdi da se dokazi navedeni u pobijanoj odluci tiču više zadane postavke nego predinstaliranja (elementi koji se odnose na njega samog, HP, Nokiju, Amazon i Mozillu), ne razlikuju predinstaliranje od zadane postavke (ispitivanje Yandex) ili dočaravaju okolnost da je Komisija pomiješala prednosti zadane postavke s prednostima predinstaliranja (sporazum o predinstaliranju između Microsofta i Verizona). Usluga definirana kao zadana pokreće se a da korisnik nije morao napraviti odabir, dok korisnik mora odabrati predinstaliranu aplikaciju koja nije određena. Neisključiva predinstalacija aplikacije koja nije definirana kao zadana i predviđena je sporazumom o distribuciji mobilnih aplikacija ne može se, dakle, smatrati sličnom zadanoj postavci.  

–       Dokazi koji potječu od Googlea

341    Glede argumenata o dokazima koji potječu od Googlea, valja istaknuti sljedeće u vezi s prvim grupiranjem.

342    Prvo, u internoj poruci elektroničke pošte od 14. studenoga 2008. Googleov rukovoditelj navodi da ga zabrinjava „[Googleova usluga općeg internetskog pretraživanja], zbog posljedica u pogledu prihoda koje proizlaze iz činjenice da nije prethodno učitana (pri čemu je temeljna pretpostavka da upadljivost [te usluge] dovodi do još više internetskih pretraživanja, osobito glasom)” i pita se sljedeće (uvodna izjava 787. točka 1. pobijane odluke):

„Kako se taj problem može riješiti? Bi li se moglo barem zahtijevati da se [ta usluga] prethodno učita na sustav Android (ili sve platforme) kao uvjet nužan za svaki GMS ugovor?”

343    Drugo, u internoj poruci elektroničke pošte od 1. studenoga 2010. drugi Googleov rukovoditelj navodi sljedeće (uvodna izjava 787. točka 2. pobijane odluke):

„Prethodno učitavanje ostaje dragocjeno za korisnika i, dakle, za OEM‑ove, unatoč potpunom izdvajanju [to jest činjenici da aplikacije Google nisu samo predinstalirane nego su i dostupne za preuzimanje na Play Storeu], jer većina korisnika upotrebljava samo ono što je isporučeno s uređajem. Ljudi rijetko mijenjanju zadane vrijednosti [u smislu zadanih postavki].”

344    Treće, u internoj poruci elektroničke pošte od 26. travnja 2011. isti Googleov rukovoditelj navodi sljedeće (uvodna izjava 787. točka 3. pobijane odluke):

„Imamo li uistinu potrebu za uvjetima isključivosti? Trenutačna verzija [koja se ne primjenjuje u Sjedinjenim Američkim Državama] tih uvjeta daje gotovo isti rezultat. OEM predinstalira zadane [postavke] na temelju sporazuma o distribuciji mobilnih aplikacija + poticaj za operatore u obliku podjele prihoda s neudvostručavanjem + ciljne količine [sporazumi o internetskom pretraživanju] = mnogo prepreka za operatora koji nastoji izmijeniti zadane parametre. Oni bi trebali više novca za pretraživač [te ili] nagovoriti OEM da od nas zahtijeva (i dobije) odstupanje od svojeg sporazuma o distribuciji mobilnih aplikacija kako bi se odobrila predinstalacija druge usluge internetskog pretraživanja drugog GMS‑a [ili] prodati uređaje bez ikakva instaliranog GMS‑a [zahtjevi iz sporazuma o distribuciji mobilnih aplikacija]. U praksi, slanje bez ikakva GMS‑a događa se samo u ograničenim slučajevima, kao (prethodno) America Movil. Sva razvijena tržišta imaju korisnike koji očekuju i zahtijevaju GMS.”

345    Četvrto, u odgovoru na obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku Google navodi, upućujući na izvješće profesora Carla Shapira sa Kalifornijskog sveučilišta u Berkeleyju (Sjedinjene Američke Države) od 5. studenoga 2016., koje mu je priloženo, da „[p]rethodno učitavanje [Google Searcha i Google Chromea] i smještanje Searcha na početni zaslon nesporno su dragocjeni za [tog poduzetnika]” (uvodna izjava 788. pobijane odluke).

346    Osim toga, glede grupiranja Chrome – Play Store i Google Search, u pobijanoj odluci spominje se Googleova interna poruka elektroničke pošte iz travnja 2012. u kojoj rukovoditelj tog poduzetnika naglašava Googleov interes da „učini Chrome obveznim”, u smislu da bi trebao biti dostupan na uređajima koje OEM‑ovi distribuiraju (uvodna izjava 904. pobijane odluke).

347    Te je dokumente Komisija iznijela u potporu svojoj tvrdnji prema kojoj je predinstaliranje važno za Google. Google ističe u tom pogledu, a da ne osporava važnost predinstaliranja aplikacije kao takve, da se dokumenti, osobito drugi i treći koji su interni dokumenti koji se odnose na razdoblje nezakonitog djelovanja, tiču više zadane postavke nego predinstaliranja.

348    S tim u vezi, kao što to navodi Komisija, valja istaknuti da je terminologija koju Google rabi i dalje neprecizna. Naime, spominje se „prethodno učitavanje” ili „zadana vrijednost”. Ta spominjanja mogu se, doduše, a priori smatrati upućivanjima na „zadane postavke”, ali s obzirom na sadržaj sporazuma o distribuciji mobilnih aplikacija, koji predviđa samo predinstaliranje i najpovoljnije mjesto za prikaz, nema dvojbe da se ta spominjanja ne odnose na zadanu postavku u strogom smislu koji navodi Google.

349    Slijedom navedenog, uzimajući u obzir ugovorni kontekst čiji su ti dokumenti dio, to jest kontekst uvjeta predinstaliranja određenih sporazumom o distribuciji mobilnih aplikacija, valja odbiti Googleove argumente o nužnosti razlikovanja između predinstaliranja i zadane postavke te prihvatiti da argumenti izneseni u kontekstu jednog od tih dvaju pojmova mogu vrijediti i u kontekstu drugog.

–       Dokazi koji potječu od trećih poduzetnika

350    Glede argumenata o dokazima koji potječu od trećih poduzetnika, valja istaknuti sljedeće u vezi s grupiranjem Google Search – Play Store.

351    Prvo, u pobijanoj odluci navodi se izjava HP‑a (uvodna izjava 781.). Naime, u svojem odgovoru na zahtjev za pružanje informacija od 12. lipnja 2013., upućen OEM‑ovima, HP je u odgovoru na pitanje 55. o „poslovnoj važnosti najpovoljnijeg mjesta za prikaz i zadanih postavki za distribuciju mobilnih usluga i aplikacija na pametnim mobilnim uređajima” naveo sljedeće:

„[N]ajpovoljnije mjesto za prikaz i zadane postavke daju aplikacijama i uslugama koje se nalaze na tim položajima prednost da budu prve stvari koje korisnici vide kada počnu međudjelovati sa svojim uređajima. Vjerojatnije je da će korisnici isprobati te aplikacije i usluge zbog njihove velike vidljivosti i jednom kada ih upotrijebe, općenito će nastaviti to činiti. To je lak način da se pridobiju novi korisnici i osigura gotovo automatska priljepljenost za aplikaciju ili uslugu.”

352    Prije svega, doduše, kao što to ističe Google, ta se izjava ne tiče strogo govoreći predinstaliranja. Naime, predinstaliranje je bilo predviđeno u pitanjima 50. do 54. odjeljka o „predinstaliranju mobilnih usluga i aplikacija” (vidjeti, među ostalim, pitanje 54.: „Utječe li predinstaliranje određene mobilne aplikacije na način na koji korisnici upotrebljavaju konkurentske mobilne usluge i aplikacije?”). Pitanje 55. otvara odjeljak o „najpovoljnijem mjestu za prikaz i zadanim postavkama za mobilne usluge i aplikacije”.

353    No, kao što to dočaravaju različite snimke zaslona s uređaja Google Android koje je HP dostavio u svojem odgovoru na pitanje 55., najpovoljnije mjesto za prikaz omogućava korisnicima tog uređaja da jasno uoče Googleove usluge. Valja također istaknuti da, osim tih snimki zaslona, HP navodi, kako bi odredio aplikacije obuhvaćene najpovoljnijim mjestom za prikaz, da su one „predinstalirane”.

354    Osim toga, pokazalo se također, kao što to proizlazi iz pojašnjenja iznesenih s tim u vezi u odgovoru na mjere upravljanja postupkom, da HP‑ov odgovor na pitanje 54. ne može dovesti u sumnju sadržaj odgovora na pitanje 55. koji je Komisija uzela u obzir u pobijanoj odluci.

355    Potom, pokazalo se također, s obzirom na odgovore na mjere upravljanja postupkom, da je odgovor na pitanje 55. o poslovnoj važnosti najpovoljnijeg mjesta za prikaz i zadanih postavki potkrijepljen s osam od dvanaest drugih odgovora koje su dali OEM‑ovi kao adresati zahtjeva za pružanje informacija.

356    Iz tih odgovora proizlazi da postoji određeno suglasje među OEM‑ovima za zaključak da najpovoljnije mjesto za prikaz ili zadana postavka ili kombinacija tih tehnika olakšavaju upotrebu aplikacija koje se njima koriste. U tom se kontekstu mora uzeti u obzir HP‑ova izjava navedena u uvodnoj izjavi 781. pobijane odluke.

357    Naposljetku, glede sadržaja drugih odgovora koje su na pitanje 54. o predinstaliranju, čiji je sadržaj Komisija priopćila Općem sud, dali OEM‑ovi kao adresati zahtjeva za pružanje informacija, iz njega se ne može zaključiti da postoji isto suglasje kao i ono koje proizlazi iz odgovora danih o najpovoljnijem mjestu za prikaz ili zadanoj postavci.

358    Naime, od devet OEM‑ova koji su se izričito izjasnili u tom pogledu, pet navodi da predinstaliranje ne može utjecati na način na koji korisnici upotrebljavaju mobilne usluge i aplikacije. Jedan se OEM u tom pogledu zadovoljava niječnim odgovorom na postavljeno pitanje, dok se četiri druga pozivaju na prilike koje preuzimanje nudi. Treba primijetiti, kao što to ističe Google, da je to stajalište također i stajalište Gigaseta i HMD‑a, drugih dvaju OEM‑ova. Druga četiri OEM‑a koja su podnijela odgovore na pitanje 54. priznaju utjecaj koji predinstaliranje može imati, iako dva od njih primjećuju da se taj utjecaj može nadoknaditi prilikama koje preuzimanje nudi.

359    Međutim, suprotno onomu što ističe Google, to nesuglasje među OEM‑ovima o ulozi predinstaliranja u ponašanju korisnika ne može biti dovoljno da dovede u pitanje Komisijinu tvrdnju u uvodnoj izjavi 781. pobijane odluke. Naime, time što tvrdi da se „razlog zbog kojeg predinstaliranje kao i zadana postavka ili najpovoljnije mjesto za prikaz mogu znatno i trajno povećati uporabu usluge koju pruža aplikacija odnosi […] na činjenicu da je vjerojatno da se korisnici koji na svojim pametnim mobilnim uređajima nađu aplikacije koje su predinstalirane i vidljive drže tih aplikacija”, Komisija uzima u obzir HP‑ovu izjavu, ali i druge dokaze navedene u pobijanoj odluci.

360    Ti elementi koji potkrepljuju takvu tvrdnju, osobito glede aplikacije Google Search i, po analogiji i posljedično, preglednika Chrome, potječu od određenih OEM‑ova, među kojima je i Nokia, i od drugih operatora, među kojima je i Google, neovisno o tome radi li se osobito o razvijateljima aplikacija ili operativnim sustavima (Amazon, Yandex), MNO‑u (Hutchison 3G) ili pružateljima usluga internetskog pretraživanja (Yahoo, Qwant, Microsoft).

361    Isto tako, Komisijinu tvrdnju u uvodnoj izjavi 781. pobijane odluke treba analizirati u njezinu kontekstu, to jest kako uzimajući u obzir činjenicu da predinstalacija aplikacije Google Search i preglednika Chrome nije bila samo predinstalacija, nego predinstalacija povezana s najpovoljnijim mjestom za prikaz ili zadanom postavkom u pretraživaču, i da se predinstaliranje odnosilo na vrlo velik broj uređaja Google Android (vidjeti točku 337. ove presude) tako i to da je preuzimanje konkurentskih aplikacija ostalo slabo u praksi (vidjeti točke 549. i 550. ove presude).

362    Usto, valja istaknuti da intervencija BEUC‑a u ovom predmetu, koji se može smatrati zastupnikom stajališta korisnika usluga općeg internetskog pretraživanja, omogućuje da se razrade očitovanja koja je ADA dala u tom pogledu u ime razvijatelja i CCIA u ime operatorâ iz sektora. Objašnjenja koja je u tom pogledu dostavio BEUC omogućuju, naime, da se podupre i potkrijepi zamisao da se s aspekta korisnikâ predinstaliranjem aplikacije Google Search i preglednika Chrome na gotovo sve uređaje Google Android stavljene u prodaju unutar EGP‑a nastoji zamrznuti stanje glede upotrebe usluge općeg internetskog pretraživanja Google Search koja je s njima povezana.

363    Iz prethodno navedenog proizlazi da prigovori koje je Google podnio glede HP‑ove izjave i „nastojanja da se očuva postojeće stanje” koje se može povezati s predinstaliranjem, na istoj osnovi kao sa zadanom postavkom ili najpovoljnijim mjestom za prikaz s kojima se može kombinirati, ne mogu potaknuti sumnju kojim bi se Google mogao koristiti. Naime, iako se takvi prigovori a priori čine relevantnima kada se ispituju izvan konteksta, to ipak ne može biti dovoljno da dovede u pitanje prethodno navedeni zaključak kada se u obzir uzme kontekst i podaci koji su navedeni u tom pogledu u pobijanoj odluci i čiji je sadržaj gore naveden.

364    Drugo, u pobijanoj odluci navodi se izjava Nokije (uvodna izjava 782.). Naime, u svojem odgovoru na zahtjev za pružanje informacija od 29. lipnja 2015. upućen razvijateljima aplikacija, Nokia je, među ostalim, navela u pitanju 17. koje se odnosi na „predinstaliranje aplikacija”, kojim se za tri popularne aplikacije tražila procjena dodatnog prosječnog prihoda ostvarenog po uređaju kada je ta aplikacija bila predinstalirana na prednjem zaslonu ili predinstalirana na ekranu udaljenom jedan prelazak prsta od prednjeg zaslona u odnosu na prosječni prihod ostvaren bez takvog predinstaliranja, da „[k]ada je proizvod [bio] prethodno učitan kao zadan, potrošači su bili skloni držati se tog proizvoda na štetu konkurentskih proizvoda, i to čak iako je zadani proizvod [bio] slabije kvalitete nego konkurentski proizvodi”. Nokia je pojasnila u tom pogledu da se njezin odgovor tiče „utjecaja predinstaliranih aplikacija općenito”.

365    Tužitelji upućuju na drugi odlomak Nokijina odgovora na to pitanje u kojem je taj poduzetnik naveo da je „glede utjecaja predinstaliranih aplikacija općenito, […] jasno da je relevantnost zadane postavke na mobilnim uređajima znatna”, kako bi tvrdili da se tim odgovorom miješaju učinci predinstalacije s učincima zadane postavke.

366    Nakon čitanja cijelog Nokijina odgovora pokazalo se da ona razmatra različite mogućnosti, to jest mogućnost zadane postavke kada upućuje na Apple Maps i mogućnost predinstaliranja kada se izraz „prethodno učitan” upotrebljava upućivanjem na Google Search ili na YouTube. Dakle, tu izjavu treba uzeti u obzir u kontekstu različitih tehničkih rješenja odabranih za navedene aplikacije koje se mogu postaviti kao zadane, predinstalirati ili im se može omogućiti najpovoljnije mjesto za prikaz.

367    Nokijina izjava potkrijepljena je izjavom Yandexa (uvodna izjava 782. i bilješka na dnu stranice br. 834 pobijane odluke). Naime, u odgovoru na zahtjev za pružanje informacija od 12. lipnja 2013. upućen razvijateljima aplikacija, Yandex je naveo u odgovoru na pitanje 35.1 da je „postojalo nastojanje da razina preuzimanja mobilnih aplikacija koje konkuriraju predinstaliranim mobilnim aplikacijama bude niska, ako su predinstalirane usluge usporedive ili čak znatno lošije kvalitete”.

368    Treće, u pobijanoj odluci navodi se druga Nokijina izjava (uvodna izjava 789. točka 1.). Naime, u odgovoru na zahtjev za pružanje informacija od 12. lipnja 2013. upućen OEM‑ovima Nokia je, među ostalim, navela u odgovoru na pitanje 17.2 o važnosti koju kao kriteriji korisnika za kupnju imaju dostupnost i predinstalacija pojedinačnih mobilnih usluga na njihove uređaje, da „[p]rethodno učitavanje aplikacija (za razliku od stavljanja aplikacija na raspolaganje za preuzimanje) ima bitnu ulogu za razvijatelje jer činjenica da je dobro vidljiva na početnom zaslonu pametnog telefona ili u blizini početnog zaslona neizbježno povećava vjerojatnost da potrošači isprobaju aplikaciju”.

369    Tužitelji navode druge odlomke iz tog odgovora u kojima je Nokia navela također da su se „korisnici navikli na pretraživanje u trgovinama aplikacijama radi preuzimanja aplikacija koje su željeli upotrebljavati”, da je „to umanjilo važnost prethodnog učitavanja” i da „većina potrošača pretpostavlja da pametni uređaji imaju potpune navigacijske funkcionalnosti da sa svojim pametnim uređajem mogu lako obavljati pretraživanja na internetu”. Ti odlomci proturječe tvrdnji prema kojoj predinstalacija aplikacija za opće internetsko pretraživanje stvara „nastojanje da se očuva postojeće stanje”.

370    Međutim, iako valja uzeti u obzir odlomke koje tužitelji navode i koji su povezaniji s položajem korisnikâ nego odlomak naveden u pobijanoj odluci glede razvijatelja aplikacija, u obzir se moraju uzeti i drugi odlomci iz Nokijina odgovora. Naime, taj je poduzetnik, s jedne strane, također naveo da je „sam Google [bio] spreman platiti znatne svote novca svojim distribucijskim partnerima za integraciju svojih vlastitih aplikacija u jedno od najvidljivijih mjesta na uređajima” i, s druge strane, pojasnio na drugim mjestima u svojem odgovoru da smatra da predinstaliranje može utjecati na odabir potrošačâ i upotrebu aplikacija.

371    Posljedično, uzimajući u obzir cijeli odgovor koji je Nokia dala na Komisijin zahtjev za pružanje informacija i tehnička rješenja na koja taj odgovor upućuje, iz toga se ne može zaključiti da predinstaliranje posebne aplikacije za internetsko pretraživanje ne stvara „nastojanje da se očuva postojeće stanje”.

372    Četvrto, u pobijanoj odluci navode se dvije Amazonove izjave (uvodna izjava 789. točka 2.). Naime, u odgovoru na zahtjev za pružanje informacija od 29. lipnja 2015. upućen razvijateljima aplikacija Amazon je naveo, u odgovoru na pitanje 17. o važnosti koju kao kriteriji korisnikâ za kupnju imaju dostupnost i predinstalacija pojedinačnih mobilnih usluga na njihovim uređajima, da „imati aplikaciju predinstaliranu na uređaju poboljšava otkrivanje te aplikacije krajnjih korisnika”. Isto tako, u odgovoru na zahtjev za pružanje informacija od 12. lipnja 2013. upućen razvijateljima operativnih sustava Amazon je naveo u odgovoru na pitanje 35. o utjecaju koji je predinstaliranje posebne mobilne aplikacije moglo imati na upotrebu konkurentskih aplikacija, da je „najpovoljnije mjesto za prikaz predinstaliranih aplikacija ima[lo] znatan utjecaj na njihovu upotrebu” i da „[p]risustvo predinstaliranih mobilnih aplikacija ograničava u brojnim slučajevima volju korisnika da isprobaju konkurentske mobilne aplikacije”.

373    Tužitelji navode treću Amazonovu izjavu koja je dana u njegovu odgovoru na zahtjev za pružanje informacija od 12. lipnja 2013. upućen razvijateljima aplikacija i u kojoj je taj poduzetnik naveo, u odgovoru na pitanje 35.1 o tome u kojoj su mjeri korisnici preuzimali mobilne aplikacije koje su konkurirale aplikacijama predinstaliranima na pametne mobilne uređaje, da ne raspolaže podacima o preuzimanjima predinstaliranih aplikacija glede onih koje su imale najpovoljnije mjesto za prikaz ili su bile predmet zadanih postavki. Primjeri koje je Amazon pružio s tim u vezi odnosili su se na kartografske usluge koje su definirane kao zadane.

374    Također, ispitivanje različitih izjava koje su glavne stranke navele, stavljenih u svoj kontekst, ne dovodi u pitanje njihovu upotrebu u pobijanoj odluci. Ulomci koje je Komisija navela mogu se istaknuti radi tvrdnje da se predinstaliranjem aplikacije, zajedno s najpovoljnijim mjestom za prikaz ili bez njega, nastoji zamrznuti stanje. Ulomci koje je Google naveo ne proturječe prethodnim opažanjima.

375    Peto, u pobijanoj odluci navodi se izjava društva Hutchinson 3G (uvodna izjava 789. točka 3.). Naime, u odgovoru na zahtjev za pružanje informacija od 12. lipnja 2013. upućen MNO‑ima, društvo Hutchinson 3G navelo je sljedeće u odgovoru na pitanje 51.:

„Vrlo je moćno imati prethodno učitanu aplikaciju za razliku od bootstrapa ili čak marketinške preporuke za upotrebu aplikacije. Kao i za svaku uslugu, ako je ona u dosegu, vjerojatnost njezine upotrebe je veća”.

376    Tužitelji kritiziraju tu izjavu zato što to društvo priznaje, osim toga, da ne razvija aplikacije (odgovor na zahtjev za pružanje informacija od 13. kolovoza 2013.).

377    Međutim, činjenica da društvo Hutchinson 3G navodi da ne razvija aplikacije nije prepreka činjenici da može imati mišljenje o korisnosti predinstalacije, osobito uzimajući u obzir njegovo iskustvo kao MNO‑a glede ponašanja korisnikâ. Izjava navedena u pobijanoj odluci i dalje je relevantna za ocjenu učinaka predinstaliranje s aspekta dotičnog operatora.

378    Šesto, u pobijanoj odluci navodi se izjava društva Yandex (uvodna izjava 789. točka 4.). Naime, u odgovoru na zahtjev za pružanje informacija od 12. lipnja 2013. upućen razvijateljima aplikacija, Yandex je naveo sljedeće u odgovoru na pitanje 25.5.:

„[N]ajučinkovitiji distribucijski kanal je predinstaliranje OEM‑ova. OEM‑ovi predinstaliraju uglavnom usluge koje mogu stvoriti dodatne prihode za njih; usluga koja stvara najviše prihoda u tom pogledu je naša mobilna usluga internetskog pretraživanja i povezane usluge. Većina naših rasprava s OEM‑ovima tiče se, dakle, uglavnom predinstaliranja Yandex Searcha.”

379    Google nije osporavao tu izjavu. Komisija je može istaknuti radi tvrdnje da se predinstaliranjem aplikacije nastoji zamrznuti stanje.

380    Što se tiče grupiranja Chrome – Play Store i Google Search, u pobijanoj odluci navodi se, među ostalim, Mozillina izjava (uvodna izjava 905. točka 1.). Naime, u odgovoru na zahtjev za pružanje informacija od 12. lipnja 2013. upućen razvijateljima aplikacija, Mozilla je navela u odgovoru na pitanje 39. o najpovoljnijem mjestu za prikaz i zadanim postavkama na pametnim mobilnim uređajima da „zadana postavka i dalje ima najmoćniji utjecaj na upotrebu aplikacija” i da se najpovoljnije mjesto za prikaz nalazi „[u] hijerarhiji poslovne važnosti između zadane postavke i predinstalacije”, pri čemu je zadana postavka iznad nje (vidjeti odgovor na zahtjev za pružanje informacija od 22. ožujka 2016.).

381    Tužitelji smatraju da se u toj izjavi stavlja naglasak na zadanu postavku. Međutim, iz te izjave proizlazi da se u njoj navodi i predinstaliranje aplikacije za koje je također utvrđeno da „povećava usvajanje od korisnika”, iako je to manje izraženo nego u slučaju zadane postavke. Uzimajući u obzir tu razliku, izjava Mozille i dalje je relevantna.

382    Google nije osporavao druge izjave navedene u pobijanoj odluci radi dokazivanja važnosti predinstaliranja kao distribucijskog kanala.

383    Zaključno, iz prethodno navedenog proizlazi da je na temelju različitih elemenata iznesenih u pobijanoj odluci Komisija mogla, kada se razmatraju zajedno, zaključiti da s aspekta dionika na tržištu predinstaliranje aplikacija Google Search i Chrome pod uvjetima predviđenima sporazumom o distribuciji mobilnih aplikacija omogućava „zamrzavanje stanja” i odvraćanje korisnika od korištenja konkurentskom aplikacijom.

384    Ispitivanje intervencija s tim u vezi potkrepljuje takav zaključak. Tako BEUC, FairSearch, Seznam i Qwant, koji su intervenirali u potporu Komisije, potvrđuju da se s njihova aspekta „nastojanje da se očuva postojeće stanje” povezano s predinstaliranjem može izjednačiti s onim koje stvara zadana postavka. ADA, CCIA, HMD, Gigaset i Opera, koji su intervenirali u potporu Googlea, ne osporavaju kao takvo postojanje „nastojanja da se očuva postojeće stanje” povezano s predinstaliranjem, nego stavljaju naglasak na prilike koje preuzimanje nudi radi popravljanja stanja.

–       Analiza Yandexa

385    U pobijanoj odluci spomenuta je analiza Yandexa koja se tiče tržišnih udjela tog pretraživača u Rusiji u svibnju 2015. radi navoda da kada je „search widget” bio predinstaliran na početnom zaslonu i kada je taj pretraživač bio definiran kao zadan u predinstaliranom pregledniku za mobilni internet, tržišni udio Yandexa na uređajima sa sustavom Android bio je „tri puta veći” nego njegov tržišni udio kada nije bilo predinstalacije (uvodna izjava 789. točka 5. tablica 18. i uvodna izjava 798. točka 4. pobijane odluke).

386    Google kritizira tu ocjenu zato što se njome ne razlikuje predinstalacija od zadane postavke s obzirom na to da je pretraživač Yandexa „definiran kao zadan u predinstaliranom pregledniku za mobilni internet” i da učinci predinstalacije ovise o toj zadanoj konfiguraciji (vidjeti Econometric Data Report). Ta analiza sadržava također više metodoloških pogrešaka.

387    Međutim, kao što to ističe Komisija, takva razlika nije potrebna za ocjenu dosega ocjene iznesene u pobijanoj odluci. Ona je, naime, ograničena na zaključak, imajući u vidu različite scenarije ispitane analizom Yandexa, da je u slučaju predinstalacije i zadane postavke (stupci 4. i 5. tablice 18. pobijane odluke) tržišni udio tog pretraživača „tri puta veći” nego tržišno udio kada nema predinstalacije (stupac 1. navedene tablice). Na temelju podataka preuzetih u toj tablici može se također istaknuti da je tržišni udio Yandexa veći kada je njegov pretraživač predinstaliran u obliku „widgeta” za internetsko pretraživanje na drugom zaslonu (stupac 3. navedene tablice) nego u situaciji u kojoj nema predinstalacije.

388    Analiza Yandexa i njezini rezultati navedeni u tablici 18. pobijane odluke mogu se, dakle, istaknuti radi tvrdnje da predinstaliranje aplikacije, zajedno ili bez zadane postavke ili najpovoljnijeg mjesta za prikaz, omogućava postizanje boljih rezultata.

389    Činjenica da se analiza Yandexa tiče samo jednog poduzetnika i jednog mjeseca u kojem ona prikazuje ono što Google smatra metodološkim pogreškama ne lišava je relevantnosti s obzirom na to da je Komisija istaknula tu analizu samo kako bi potvrdila druge dokaze o važnosti predinstaliranja kao distribucijskog kanala i o „nastojanju da se očuva postojeće stanje”.

390    Osim toga, s tim u vezi valja istaknuti da Google ne osporava izjave Yahooa i Qwanta, koji u biti navode da predinstalacija može poboljšati rezultate usluge internetskog pretraživanja na koje se ona odnosi (uvodna izjava 789. točka 6. i uvodna izjava 789. točka 7. pobijane odluke).

–       Sporazum između Microsofta i Verizona

391    U pobijanoj odluci navodi se također sporazum između Microsofta i Verizona iz 2008. u skladu s kojim je Microsoftova usluga općeg internetskog pretraživanja bila predinstalirana u 2010. i u 2011. uz Google Search na šest modela uređaja Google Android, pri čemu promet ostvaren na temelju tog sporazuma predstavlja od 15 do 25 % ukupne količine upita za opće internetsko pretraživanje obavljenih na Bingu u Sjedinjenim Američkim Državama tijekom tog razdoblja. Tržišni udio Binga u Sjedinjenim Američkim Državama tijekom tog razdoblja povećao se s gotovo 0 na oko 1,5 % (uvodna izjava 789. točka 8. i uvodna izjava 798. točka 3. pobijane odluke).

392    Google ističe da ta utvrđenja dočaravaju zabunu između prednosti zadane postavke i prednosti predinstalacije. Naime, Microsoft je objasnio da mu je taj sporazum omogućio da dobije „zadanu postavku za internetsko pretraživanje za Bing ”, pri čemu su mobilni uređaji bili „isporučeni s Bingom [postavljenim] kao zadanim na svim ulaznim točkama”. Navedeno povećanje nije, osim toga, niti „znatno” niti „trajno” i ne može se pripisati predinstaliranju, nego samo zadanoj postavci.

393    Ispitivanje Microsoftova odgovora na pitanje 10.1. zahtjeva za pružanje informacija od 20. studenoga 2015. upućenog pružateljima usluga općeg internetskog pretraživanja omogućuje zapravo da se utvrdi da je od šest uređaja koji su u njemu spomenuti jedan imao Bing određen kao zadan na svim ulaznim točkama, a pet drugih je osim Binga određenog kao zadanog također imalo aplikaciju Google Voice Search s ikonom na početnom zaslonu. Stoga Google s pravom ističe da se rezultati koje je Microsoft dobio zbog tog sporazuma s Verizonom mogu objasniti zadanom postavkom, a ne predinstalacijom na uređajima Google Android.

394    Međutim, iako se taj sporazum ne može istaknuti kako bi se potkrijepila važnost predinstaliranja, njime se ipak ne opovrgava relevantnost predinstaliranja zbog razloga koje je Komisija navela u pobijanoj odluci imajući u vidu različite dokaze koji su ispitani.

iii) Određene usporedbe provedene u pobijanoj odluci

395    Kao drugo, Google kritizira određene usporedbe provedene u pobijanoj odluci.

–       Studija FairSearch

396    Prvo, u pobijanoj odluci navodi se studija koju je za FairSearch 2017. proveo profesor Marco Iansiti sa sveučilišta Harvard (Sjedinjene Američke Države) (u daljnjem tekstu: studija FairSearch) radi zaključka da je upotreba svake aplikacije iz paketa GMS, među kojima je i aplikacija Google Search, znatno važnija na uređajima Google Android na kojima su predinstalirane nego na uređajima sa sustavom iOS na kojima ih korisnici moraju preuzeti. Taj je zaključak iznesen uzimajući u obzir podatke koje je Microsoft dao u vezi s mjesečnom upotrebom tih aplikacija u Ujedinjenoj Kraljevini u veljači 2016. Tako se 17 % korisnika uređaja sa sustavom iOS koristilo preuzetom aplikacijom Google Search, dok se 76 % korisnika uređaja sa sustavom Android koristilo predinstaliranom aplikacijom Google Search (uvodne izjave 791. i 792., tablica 10. i grafikon 19. te uvodna izjava 799. točka 1. pobijane odluke).

397    Google ističe da usporedbe provedene u studiji FairSearch proturječe navodu o „nastojanju da se očuva postojeće stanje” jer one pokazuju da su njegovi udjeli slični za upotrebu funkcija internetskog pretraživanja na sustavu Android na koji se sporazum o distribuciji mobilnih aplikacija primjenjuje i na sustavu iOS na koji se sporazum o distribuciji mobilnih aplikacija ne primjenjuje. Kako bi potkrijepio takav navod Google upućuje zapravo na podatke različite od onih koji su navedeni u studiji FairSearch. Konkretno, Google naglašava da se studija FairSearch odnosi samo na upotrebu aplikacije Google Search, a ne na upotrebu usluge Google Search kao cjeline, koja predstavlja mjerodavno tržište prema pobijanoj odluci (uvodna izjava 323.) ili na internetska pretraživanja obavljena putem preglednika. Kada se uzme u obzir pristup putem preglednika, „doseg” Google Searcha na sustavima Android i iOS nije osjetno različit (vidjeti uvodnu izjavu 515. točku 3. i bilješku na dnu stranice 857. pobijane odluke). U tom općem kontekstu, usporedba o upotrebi na sustavima Android i iOS ne potkrepljuje, dakle, „nastojanje da se očuva postojeće stanje” koje proistječe iz predinstaliranja, nego prije naglašava važnost pristupa internetu putem preglednika.

398    Međutim, suprotno onomu što ističe Google, zaključak koji je Komisija izvela u pobijanoj odluci uzimajući u obzir rezultate studije FairSearch i dalje je relevantan u okviru ispitivanja prvog grupiranja. Naime, u toj se studiji uzimaju u obzir samo upiti zadani putem aplikacije Google Search, a ne upiti zadani putem drugih ulaznih točaka za pretraživanje poput preglednika za mobilni internet (uvodna izjava 799. točka 1. pobijane odluke), koji su obuhvaćeni ocjenom danom u pogledu drugog grupiranja.

399    Osim toga, kao što to ističe Komisija, iako se upotreba Google Searcha – a ne aplikacije Google Search – pokazala sličnom na uređajima sa sustavima Android i iOS, to se može objasniti činjenicom da iako Apple ne predinstalira aplikaciju za opće internetsko pretraživanje na uređaje sa sustavom iOS, on određuje Google Search na Safariju kao zadanu uslugu za opće internetsko pretraživanje (vidjeti, osobito, uvodnu izjavu 799. točku 2. pobijane odluke).

400    Posljedično, uzimajući u obzir prethodno navedene osobitosti, nema mjesta zaključku da ispitivanje usporedbi provedenih u studiji FairSearch proturječi njihovoj upotrebi u pobijanoj odluci glede okolnosti postoji li „nastojanje da se očuva postojeće stanje”.

–       Podaci koje je dostavio Microsoft i podaci Netmarketshare

401    Drugo, pobijana odluka upućuje na podatke koje je dostavio Microsoft u odgovoru na pitanje 13. zahtjeva za pružanje informacija od 10. travnja 2017., a u kojima se uspoređuju upiti za opće internetsko pretraživanje obavljeni na uređajima Google Android na kojima je Google Search predinstaliran i oni obavljeni na uređajima Windows Mobile na kojima je Bing definiran kao zadan, i to u Francuskoj, Njemačkoj, Italiji, Španjolskoj i Ujedinjenoj Kraljevini od 2014. do 2017. Prema tim podacima Google Search predstavlja [10‑20] % do [40‑50] % upita za opće internetsko pretraživanje na uređajima Windows Mobile, a [90‑100] % upita za opće internetsko pretraživanje na uređajima Google Android (vidjeti uvodnu izjavu 793. i tablicu 11. pobijane odluke).

402    Google tvrdi da nerazlikovanje između učinaka zadane postavke i predinstalacije dovodi u pitanje relevantnost tih podataka jer Google Search nije bio predinstaliran na uređajima Windows Mobile na kojima je Bing „definiran kao zadana usluga općeg internetskog pretraživanja” (vidjeti uvodne izjave 793. i 840. pobijane odluke) i da se ta zadana postavka ne može općenito izmijeniti, suprotno zadanim postavkama na uređajima sa sustavom Android. Zadana postavka može, dakle, činiti znatan dio ili ukupnu razliku spomenutu u pobijanoj odluci. Davanje prednosti Google Searchu od strane korisnika prije objašnjava mali broj preuzimanja konkurentskih aplikacija za opće internetsko pretraživanje (oko 95 % korisnika u Ujedinjenoj Kraljevini, Francuskoj i u Njemačkoj daje prednost Googleu  prema podacima koje je Google prikazao krajem 2016.). U usporedbi s tim, podaci Netmarketsharea pokazuju da je razlika u Googleovu udjelu u upitima za internetsko pretraživanje između uređaja sa sastavima Android i Windows Mobile manja, uz stvarnu razliku koja iznosi samo 1 % (Data On Operating System Market Share: Mobile OS, Europe, 2015.). U pobijanoj odluci žaljenja vrijednom smatra se činjenica da Google nije dostavio kvantitativne podatke na kojima se ta statistika temelji (uvodna izjava 799. točka 3.), ali ih je Komisija mogla pribaviti na zahtjev.

403    Međutim, čak i pod pretpostavkom da se dio razlike između udjela u upitima za internetsko pretraživanje na uređajima sa sustavima Android i Windows Mobile može „pripisati zadanoj postavci u predinstaliranom pregledniku” prije nego predinstaliranju, podaci koje je dostavio Microsoft i dalje su relevantni. Naime, ti podaci samo odražavaju razlike koje postoje između uređaja opremljenih OS‑om Android s paketom GMS i onih opremljenih OS‑om Windows Mobile: prvi raspolažu predinstaliranom aplikacijom za uslugu internetskog pretraživanja Google Search, a drugi uslugom internetskog pretraživanja Bing koja je postavljena kao zadana.

404    Glede podataka Netmarketshare, koje je dostavio Google i koji su navedeni kako bi pokazali da je razlika između njegovih udjela u upitima za internetsko pretraživanje na uređajima sa sustavima Android i Windows Mobile mala i iznosi 1 %, valja prije svega istaknuti da su oni i dalje sažeti. Oni su podneseni u obliku grafikona i tablice bez objašnjenja. Konkretno, kao što to Komisija ističe u uvodnoj izjavi 799. točki 3. pobijane odluke, uslijed nedostatka informacija o podacima uzetima u obzir kako bi se doznalo koji su uređaji razmatrani radi ocjene udjela u upitima za internetsko pretraživanje na uređajima opremljenima OS‑om Windows Mobile, teško je ocijeniti stvarni doseg podataka spomenutih u stupcu „Windows Phone”. Isto tako, kao što Komisija također iznosi u uvodnoj izjavi 799. točki 3. pobijane odluke, podacima Netmarketshare proturječe drugi podaci koje su Microsoft i Google pružili tijekom upravnog postupka i koji potkrepljuju tvrdnju u pobijanoj odluci prema kojoj je udjel Googlea u općim internetskim pretraživanjima obavljenima na uređajima sa sustavom Android na kojima je aplikacija Google Search predinstalirana veći nego na uređajima Windows Mobile, na kojima ta aplikacija nije predinstalirana.

–       Usporedba Googleovih prihoda ostvarenih od uređaja sa sustavima Android i iOS

405    Treće, u pobijanoj odluci navodi se usporedba Googleovih svjetskih prihoda ostvarenih od uređaja sa sustavom Android i uređaja sa sustavom iOS (uvodna izjava 794. i tablica 12.) za 2014. do 2016., koja je obavljena s podacima koje je dostavio Google i iz koje proizlazi da on na sustavu Android dobiva znatno veće prihode s upotrebom svoje aplikacije za opće internetsko pretraživanje Google Search nego na sustavu iOS (+71 % u 2014., +134 % u 2015. i +193 % u 2016.), dok su ukupni prihodi dobiveni za internetsko pretraživanje bili na sličnoj razini između sustavâ Android i iOS (+3 % u 2014., +22 % u 2015. i +28 % u 2016.).

406    Google tvrdi da neuzimanje u obzir upita za internetsko pretraživanje obavljenih u pregledniku sprečava tu usporedbu. Da su ti upiti bili uzeti u obzir, tablica 12. iz pobijane odluke pokazala bi da su Googleovi ukupni prihodi od pretraživanja koji potječu od upita obavljenih na sustavu iOS bili viši od onih koji su ostvareni od sustava Android, iako aplikacija Google Search nije predinstalirana na uređajima iPhone. Usto, Apple nije učinio Safari dostupnim na sustavu Android. Udjel Chromea je, dakle, neizbježno manji na sustavu iOS.

407    Međutim, kao što to ističe Komisija, podaci koje je dostavio Google pokazuju da su prihodi ostvareni aplikacijom Google Search viši na uređajima GMS na kojima je aplikacija Google Search predinstalirana, nego na uređajima sa sustavom iOS na kojima nije predinstalirana niti jedna aplikacija za opće internetsko pretraživanje, uključujući Google Search. Budući da je taj dio pobijane odluke posvećen prvom grupiranju, nije potrebno u njega uvrstiti prihode koji potječu od provedbe drugog grupiranja. Općenitije, tim se podacima uspoređuju situacije u kojima predmetna usluga općeg internetskog pretraživanja, u ovom slučaju Google Search, ima koristi od predinstaliranja aplikacije Google Search na Google Android i od Google Searcha kao zadane postavke u pregledniku Safari.

408    Stoga valja odbiti Googleovu kritiku usporedbe koja je u pobijanoj odluci provedena glede njegovih prihoda od uređaja sa sustavom Android i onih od uređaja sa sustavom iOS.

iv)    Neki elementi koji se odnose na Chrome

409    Kao treće, Google tvrdi da se u opažanju prema kojem Safari stvara prihode na sustavu iOS koji su veći nego prihodi od Chromea (uvodna izjava 907. pobijane odluke) također miješa predinstaliranje i zadana postavka i da se na temelju ispitivanja Opera (vidjeti uvodnu izjavu 905. točku 3. pobijane odluke) ne mogu utvrditi ograničavajući učinci.

–       Usporedba Googleovih prihoda ostvarenih putem Safarija i putem Chromea

410    Prvo, u pobijanoj odluci iznesena je usporedba svjetskih prihoda koje je Google dobio za pretraživanja ostvarena putem Safarija koji je predinstaliran na uređajima sa sustavom iOS i putem Chromea koji nije predinstaliran na tim uređajima. Ta usporedba provedena s podacima koje je dostavio Google pokazuje da on dobiva više prihoda putem Safarija nego putem Chromea na uređajima sa sustavom iOS (+2457 % u 2014., +1988 % u 2015. i +1883 % u 2016.) (uvodna izjava 907. i tablica 16. pobijane odluke). U 2016. bilo je samo 40 milijuna preuzimanja Chromea na uređajima sa sustavom iOS u odnosu na 258 milijuna predinstalacija Safarija (uvodna izjava 912. točka 2. pobijane odluke).

411    Google ističe da se tim opažanjem prema kojem Safari čini veće prihode na sustavu iOS nego Chrome na tim istim uređajima (uvodna izjava 907. pobijane odluke) miješa predinstaliranje i zadana postavka. Naime, Apple definira svoj vlastiti preglednik Safari kao zadani preglednik na svim uređajima sa sustavom iOS, a što se ne uzima u obzir u pobijanoj odluci. Nemoguće je pravilno izolirati učinke predinstalacije s obzirom na dokaze u vezi s kombinacijom predinstalacije, najpovoljnijeg mjesta za prikaz i zadane postavke.

412    Međutim, takvo opažanje ne dovodi do lišavanja relevantnosti usporedbe između prihoda koje Google ostvaruje na uređajima sa sustavom iOS od upita za internetsko pretraživanje putem Safarija i putem Google Chromea. Naime, ta je usporedba provedena uzimajući u obzir osobitosti tih preglednikâ na uređajima sa sustavom iOS: prvi je jedini predinstaliran, dok se drugi mora preuzeti na njemu. Usto, korisnici preuzimaju Google Chrome samo na malom postotku uređaja sa sustavom iOS (15 % u 2016.) (uvodna izjava 912. točka 2. pobijane odluke).

413    Stoga valja odbiti Googleovu kritiku usporedbe koja je u pobijanoj odluci provedena glede njegovih prihoda ostvarenih putem Safarija i putem Chromea.

–       Ispitivanje Opera

414    Drugo, u pobijanoj odluci spominje se ispitivanje koje je provela Opera (vidjeti uvodnu izjavu 905. točku 3.) i u kojem je navedeno, s jedne strane, da je u 2013. 72 % od 1500 osoba ispitanih u Njemačkoj, Poljskoj i Ujedinjenoj Kraljevini upotrebljavalo preglednik predinstaliran na njihovim pametnim mobilnim uređajima te, s druge strane, da 16 % tih osoba nije uzelo u obzir čimbenike poput kvalitete, lakoće upotrebe, brzine, sigurnosti ili drugih obilježja, nego se nastavilo služiti preglednikom samo zato što je bio predinstaliran.

415    Google podsjeća na to da je pitanje postavljeno za ispitivanje bilo sljedeće: „Koje ste čimbenike uzeli u obzir kada ste odabirali preglednik koji najčešće/redovito upotrebljavate?”. Kako bi poduprla svoje navode, pobijana odluka oslanja se na korisnike koji su odabrali odgovor prema kojem oni „upotrebljavaju samo preglednik koji je došao s [njihovim] mobitelom”. Tom se mogućnošću ne pravi razlika između korisnika koji su odabrali preglednik ovisno o tome je li on bio predinstaliran ili je bio određen kao zadan. U više je odgovora bilo dodano kao komentar da se upotrebljavao „zadani preglednik telefona”. Štoviše, kao što to pokazuju podaci iz ispitivanja koje je pružila Opera (odgovor na zahtjev za pružanje informacija od 15. prosinca 2015.), samo 70 sudionika od 500 (14 %) odabralo je mogućnost navedenu u pobijanoj odluci. U stvarnosti broj može biti još manji: izgleda da 18 korisnika od tih 70 upućuje na uređaje sa sustavom iOS, a ne na uređaje sa sustavom Android, pri čemu izjavljuju da su kao preglednik upotrebljavali Safari koji nije dostupan na sustavu Android. 86 % preostalih ispitanih osoba navelo je čimbenike poput brzine, lakoće upotrebe, sigurnosti, potrošnje podataka i druge čimbenike povezane s kvalitetom. Također je pogrešan zaključak da je postojao samo jedan preglednik „koji je došao s” telefonom, iako zapravo OEM‑ovi predinstaliraju općenito dva ili više preglednika.

416    Međutim, kao što to Komisija ističe, iako ispitivanje Opera ne izolira učinak predinstalacije od učinka zadanih postavki, barem se jedan dio razloga zbog kojih su ispitane osobe upotrebljavale internetski preglednik „isporučen s mobitelom” može pripisati činjenici da OEM‑ovi predinstaliraju taj preglednik. U tom je ispitivanju prepoznat preglednik za mobilni internet koji korisnici „najčešće” upotrebljavaju na svojim uređajima za obavljanje pretraživanja na internetu. Uzimajući u obzir tri zemlje EGP‑a (Njemačka, Ujedinjena Kraljevina i Poljska) uključene u uzorak od 1500 korisnika, s jedne strane, 853 korisnika (57 %) spomenulo je Chrome ili Safari kao preglednik koji najčešće upotrebljavaju – radi se o preglednicima predinstaliranim na svim uređajima s GMS‑om ili sustavom iOS – te su, s druge strane, 232 korisnika (15 %) odgovorila da najčešće upotrebljavaju preglednike koji su postavljeni kao zadani (to jest, Chrome na uređajima GMS i Safari na uređajima sa sustavom iOS).

417    Stoga valja odbiti Googleovu kritiku glede upućivanjâ na rezultate ispitivanja Opera u pobijanoj odluci.

418    Zaključno, različiti argumenti koje je Google iznio kako bi opovrgnuo postojanje prednosti osigurane predinstaliranjem aplikacija Google Search i Chrome na uređajima Google Android ne mogu dovesti u pitanje zaključke koje je Komisija izvela iz različitih elemenata iznesenih u pobijanoj odluci u tom pogledu.

b)      Mogućnost OEMova da predinstaliraju ili postave kao zadane konkurentske usluge općeg internetskog pretraživanja

1)      Pobijana odluka

419    Zaključak u pobijanoj odluci da konkurentsku prednost osiguranu na temelju uvjeta predinstaliranja iz sporazuma o distribuciji mobilnih aplikacija pružatelji usluge općeg internetskog pretraživanja ne mogu nadoknaditi putem drugih sporazuma o predinstaliranju temelji se na sljedećim razlozima (uvodna izjava 833. pobijane odluke):

–        OEM‑ovi općenito ne žele instalirati drugu aplikaciju za opće internetsko pretraživanje; to je zbog dodatnih dovoljno malih prihoda koji proizlaze iz dodavanja takve aplikacije, troška pregovora o takvim sporazumima i rizika povezanog s činjenicom postojanja dvostrukih aplikacija, što može naštetiti korisničkom iskustvu ili stvoriti probleme s prostorom za pohranu; isto vrijedi mutatis mutandis za preglednike (uvodne izjave 824. do 829., 933. i 934. pobijane odluke);

–        sporazum o distribuciji mobilnih aplikacija sprečava OEM‑ove i MNO‑ove da isključivo predinstaliraju drugu aplikaciju za opće internetsko pretraživanje na uređaje Google Android (uvodne izjave 830. do 832. pobijane odluke); usto, čak i da se Chromeov konkurentski preglednik može predinstalirati, on ne bi mogao biti postavljen kao zadan (uvodna izjava 935. pobijane odluke);

–        sporazumi o podjeli prihoda sklopljeni s OEM‑ovima i MNO‑ima, koji su doveli do isključivog predinstaliranja Google Searcha na [50 – 60 %] do [80 – 90 %] svih uređaja Google Android iz EGP‑a sprečavaju također Googleove konkurente da predinstaliraju drugu aplikaciju za uslugu općeg internetskog pretraživanja uz njegovu na tim uređajima (uvodna izjava 833. pobijane odluke);

–        broj predinstalacija konkurentskih preglednika na uređajima Google Android znatno je niži od broja predinstalacija Google Chromea (uvodna izjava 936. i tablica 19. pobijane odluke).

420    Tako Bing, glavni konkurent Google Searcha, nije mogao biti predinstaliran na uređaje Google Android između 2011. i 2016., osim samo jednog modela uređaja stavljenog u promet u Sjedinjenim Američkim Državama od 2011. (uvodna izjava 834. i uvodna izjava 789. točka 8. pobijane odluke).

2)      Sažetak argumenata stranaka

421    Google ističe da uvjeti predinstaliranja iz sporazuma o distribuciji mobilnih aplikacija nisu spriječili OEM‑ove da isporuče istu predinstalaciju kao što je ona dodijeljena Google Searchu i Chromeu za konkurentske usluge internetskog pretraživanja i preglednike na svim njihovim uređajima sa sustavom Android. Bilo je čak moguće osigurati promidžbenu priliku bolju od one za Googleove proizvode jer su OEM‑ovi mogli odrediti preglednik različit od Chromea kao zadan i konkurentske usluge općeg internetskog pretraživanja kao zadane usluge u tim predinstaliranim preglednicima. Usto, iako je Google Search bio postavljen kao zadan u Chromeu u traci URL, korisnici su i dalje mogli promijeniti tu uslugu internetskog pretraživanja tako da podese uslugu konkurenta. Predmetne prakse nisu, dakle, mogle ograničiti tržišno natjecanje.

422    Stoga tvrdnji prema kojoj OEM‑ovi i MNO‑ovi ne žele konkurentske aplikacije na uređajima sa sustavom Android proturječi njihova praksa, neovisno o tome radi li se o uslugama općeg internetskog pretraživanja, preglednicima ili drugim vrstama aplikacija. Isto tako, rasuđivanje o sporazumima o podjeli prihoda proturječi tvrdnji prema kojoj OEM‑ovi i MNO‑ovi nemaju nikakav interes predinstalirati aplikacije za internetsko pretraživanje i pregledavane uz Googleove aplikacije (uvodne izjave 824. do 829., 933. i 934. u usporedbi s uvodnom izjavom 1208. točkom 1. i uvodnim izjavama 1213., 1214., 1219. i 1220. pobijane odluke). Usto, nijedan od četiriju razloga istaknutih radi tvrdnje da OEM‑ovi nisu željeli predinstalirati konkurentske aplikacije uz Googleove aplikacije, to jest prepreke povezane s „korisničkim iskustvom”, problemi prostora za pohranu, transakcijski troškovi i nedostatak financijskih prednosti povezanih s predinstaliranjem, nije potkrijepljen dostatnim dokazima.

423    Komisija tvrdi da konkurenti ne mogu sporazumima o predinstaliranju nadoknaditi veliku konkurentsku prednost koju si Google osigurava zahvaljujući predinstaliranju aplikacije Google Search i Google Chromea na gotovo sve uređaje Google Android prodane u EGP‑u.

3)      Ocjena Općeg suda

i)      Uvodna opažanja

424    Uvodno valja istaknuti da u tom prigovoru Google u bitnome navodi da uvjeti predinstaliranja iz sporazuma o distribuciji mobilnih aplikacija nisu spriječili OEM‑ove da isporuče istu predinstalaciju kao što je ona osigurana Google Searchu i Chromeu za konkurentske usluge općeg internetskog pretraživanja i preglednike na uređajima Google Android prodanim u EGP‑u.

425    No, u pobijanoj odluci Komisija ne osporava da sporazum o distribuciji mobilnih aplikacija omogućava OEM‑ovima da predinstaliraju aplikacije koje konkuriraju Google Searchu i Chromeu. Googleovi konkurenti mogli su, dakle, u načelu nuditi OEM‑ovima iste uvjete predinstaliranja za svoje aplikacije poput onih predviđenih sporazumom o distribuciji mobilnih aplikacija. Zajednička instalacija bila je moguća na temelju sporazuma o distribuciji mobilnih aplikacija.

426    Umjesto toga, u pobijanoj odluci navodi se, s jedne strane, da sporazum o distribuciji mobilnih aplikacija „sprečava” OEM‑ove da isključivo predinstaliraju takve aplikacije umjesto Google Searcha i Chromea (uvodna izjava 832. pobijane odluke) i, s druge strane, da sporazumi o podjeli prihoda zahtijevaju od OEM‑ova i MNO‑ova da isključivo predinstaliraju aplikaciju Google Search za dio obuhvaćen tim sporazumima, to jest s vremenom od [80 – 90 %] do [50 – 60 %] uređaja Google Android prodanih u EGP‑u (uvodna izjava 833. pobijane odluke), što uključuje sporazume o podjeli prihoda na temelju portfelja kao i sporazume o podjeli prihoda na temelju uređaja, kao što je to Komisija potvrdila u odgovoru na mjere upravljanja postupkom.

427    U tom kontekstu, vodeći računa o tržišnim udjelima i njihovu razvoju od 2011. za Google Search i od 2012. za Chrome do donošenja pobijane odluke, raspravljanje o mogućnostima ponuđenima konkurentima da nadoknade konkurentsku prednost ostvarenu na temelju uvjeta predinstaliranja iz sporazuma o distribuciji mobilnih aplikacija ostaje nadasve teoretsko. Naime, u praksi dobavljači konkurentskih aplikacija nisu bili u mogućnosti da sporazumima o predinstaliranju nadoknade veliku konkurentsku prednost koju si je Google osigurao zahvaljujući predinstaliranju aplikacije Google Search i Chromea na gotovo sve uređaje Google Android prodane u EGP‑u. Kao što je to navedeno u pobijanoj odluci, predinstaliranje konkurentskih aplikacija za opće internetsko pretraživanje i preglednika nije u pogledu dosega usporedivo s predinstaliranjem aplikacije Google Search i Google Chromea (vidjeti uvodnu izjavu 940. pobijane odluke za preglednike).

428    U tom se pogledu mora napraviti razlika između teoretskih pretpostavki o tržišnom natjecanju i praktične stvarnosti u kojoj se konkurentske alternative koje je Google naveo čine malo vjerodostojnim ili bez stvarnog utjecaja zbog „nastojanja da se očuva postojeće stanje” koje su stvorili uvjeti predinstaliranja iz sporazuma o distribuciji mobilnih aplikacija i objedinjeni učinci tih uvjeta s drugim ugovornim pogodbama Googlea, među kojima su sporazumi o podjeli prihoda.

429    U tom kontekstu valja ispitati Googleovu argumentaciju prema kojoj su unatoč uvjetima predinstaliranja iz sporazuma o distribuciji mobilnih aplikacija OEM‑ovi i dalje bili slobodni pružati iste uvjete predinstaliranja kao što su oni osigurani Google Searchu i Chromeu za konkurentske usluge općeg internetskog pretraživanja i preglednike na uređajima Google Android prodanima u EGP‑u. Ta se argumentacija odnosi prije svega na predinstaliranje konkurentskih aplikacija, potom na navodno proturječje između rasuđivanja o sporazumima o podjeli prihoda i navoda prema kojem predinstaliranje konkurentskih aplikacija nije zanimljivo i, naposljetku, interes OEM‑ova za predinstaliranje konkurentskih aplikacija.

ii)    Predinstaliranje konkurentskih aplikacija

430    Kao prvo, valja istaknuti da je Googleova argumentacija u tom pogledu usredotočena više na položaj preglednika nego na položaj aplikacija za opće internetsko pretraživanje. Ta se argumentacija odnosi, prije svega, na aplikaciju Google Search i konkurentske aplikacije, potom, na preglednik Chrome i njegove konkurente i, naposljetku, na druge aplikacije.

–       Aplikacija Google Search i njezini konkurenti

431    Što se tiče aplikacija za opće internetsko pretraživanje, Google samo osporava upućivanje na Bing koji se od 2011. do 2016. mogao predinstalirati samo na jedan model uređaja Google Android stavljen u promet u Sjedinjenim Američkim Državama u 2011. (vidjeti uvodnu izjavu 834. i uvodnu izjavu 789. točku 8. pobijane odluke).

432    Google drži da se činjenica da se Bing nije mogao predinstalirati na uređaje Google Android prodane u EGP‑u ne može objasniti uvjetima predinstaliranja iz sporazuma o distribuciji mobilnih aplikacija, nego prije izostankom lokaliziranog programiranja za Bing za većinu zemalja EGP‑a.

433    No, mora se istaknuti, kao što to Komisija čini, da Googleovi konkurenti tek rijetko uspiju predinstalirati na uređaje svoju aplikaciju za opće internetsko pretraživanje povrh aplikacije Google Search. U svakom slučaju to se tiče tek ograničenog dijela uređaja dotičnih OEM‑ova, osobito u EGP‑u.

434    Naime, u pobijanoj odluci spomenuta su samo dva slučaja „predinstaliranja” konkurentske aplikacije za opće internetsko pretraživanje i to u slučajevima u kojima OEM nije imao odnosno nije više imao sporazum o podjeli prihoda s Googleom (uvodna izjava 1219. pobijane odluke):

–        sporazum o podjeli prihoda između Microsofta i ZTE‑a iz veljače 2017. za prodaju određenih uređaja Google Android u svijetu, kao i u EGP‑u, s Bingom koji je određen kao zadan u pregledniku ZTE‑a, te za prodaju određenih količina uređaja Google Android s aplikacijom za opće internetsko pretraživanje Bing predinstaliranom na tim uređajima (uvodna izjava 1219. točka 1. pobijane odluke);

–        sporazum o podjeli prihoda između Yandexa i dvaju OEM‑ova za prodaju uređaja Google Android u svijetu, i za mali broj u EGP‑u, na kojima su bili predinstalirani „widget” za uslugu općeg internetskog pretraživanja Yandex i poveznice na početnu stranicu Yandexa u zadanom pregledniku (uvodna izjava 1219. točka 2. pobijane odluke).

435    Osim toga, razlog koji je Google spomenuo glede Binga nije uvjerljivo objašnjenje o Microsoftovoj nesposobnosti da uvjeri OEM‑ove da predinstaliraju tu aplikaciju na uređaje Google Android. Naime, nepostojanje lokalnog programiranja nije se ticalo svih zemalja EGP‑a i, čak i u zemljama u kojima je ta aplikacija omogućila lokalizaciju, poput Ujedinjene Kraljevine ili Njemačke, OEM‑ovi nisu predinstalirali aplikaciju Bing. Isto tako, OEM‑ovi nisu predinstalirali aplikaciju Seznam na svoje uređaje u Češkoj Republici unatoč činjenici da su algoritmi za opće internetsko pretraživanje te aplikacije bili izrađeni na češkom (vidjeti uvodnu izjavu 682. i uvodnu izjavu 814. točku 4. pobijane odluke).

436    Iz prethodno navedenog proizlazi da, suprotno onomu što tvrdi Google, pružatelji usluga općeg internetskog pretraživanja koje konkuriraju Google Searchu nisu bili u mogućnosti nadoknaditi konkurentsku prednost ostvarenu na temelju uvjeta predinstaliranja iz sporazuma o distribuciji mobilnih aplikacija.

–       Preglednik Chrome i njegovi konkurenti

437    Što se tiče preglednika, Google navodi različite elemente radi tvrdnje da uvjeti predinstaliranja iz sporazuma o distribuciji mobilnih aplikacija nisu sprečavali OEM‑ove da konkurentskim preglednicima pruže iste uvjete predinstaliranja poput onih koji su odobreni Google Searchu i Chromeu:

–        u pobijanoj odluci navodi se da su između 2013. i 2016. konkurentski preglednici bili predinstalirani uz Chrome na gotovo 60 % uređaja Android (uvodna izjava 936. i tablica 19.); broj tih predinstalacija konkurentskih preglednika nije, dakle, „očito niži od broja predinstalacija Google Chromea na uređajima Google Android”;

–        drugi predinstalirani preglednik može ostvariti veći udio prihoda od internetskog pretraživanja nego aplikacija Google Search ili Chrome koji su predinstalirani na temelju sporazuma o distribuciji mobilnih aplikacija; to proizlazi iz sljedećih dokaza: Samsung, koji je u 2016. počeo predinstalirati svoj vlastiti preglednik na svoje uređaje dajući mu bolji položaj nego Chromeu, pri čemu taj preglednik čini 38,4 % prihoda Google Searcha u EGP‑u na uređajima Samsung Galaxy S6, premašujući aplikaciju Google Search (38,1 %) i Chrome (23,3 %) (uvodna izjava 949. pobijane odluke); Huawei, koji je naveo u 2015. da je „preglednik Huawei prethodno učitan na sve pametne telefone Huawei na tržištu EGP‑a kao zadani sistemski preglednik” (Huawei, 14. prosinca 2015.) i HTC, koji je naveo u 2015. da je njegov preglednik, HTC Internet, predinstaliran na njegove uređaje i da nije bilo „znatnog učinka” zbog Googleova dodavanja Chromea u paket GMS u 2012. jer je HTC predinstalirao svoj vlastiti internetski preglednik na većinu svojih uređaja (HTC, 13. studenoga 2015.).

438    Suprotno onomu na što upućuje Komisija, Googleova argumentacija i različiti elementi koji je potkrepljuju ne mogu se odmah odbaciti.

439    Naime, na temelju Googleove argumentacije može se a priori pokazati, kao što to proizlazi iz činjeničnih elemenata navedenih u pobijanoj odluci (vidjeti tablicu 19. u kojoj su navedene stope usporednog predinstaliranja od 40 do 60 % u svijetu od 2013. do 2016.), da je glede preglednika konkurentska situacija življa nego glede aplikacija za usluge općeg internetskog pretraživanja. Preglednici različiti od Chromea mogu se predinstalirati na uređaje Google Android i to je često slučaj.

440    Slučaj Opere pruža dobar prikaz. Opera, koja je intervenirala u potporu Googleu, smatra da dobar dio njezinih korisnika potječe od sporazuma o predinstaliranju sklopljenima s OEM‑ovima (Samsung, Huawei, OPPO i Tecno) glede uređaja Google Android. Komisija ističe u tom pogledu da su se ti sporazumi ticali manje od 5 % uređaja Google Android prodanih u EGP‑u (uvodna izjava 940. pobijane odluke) s obzirom na to da su ti uređaji bili uglavnom prodani u Africi (sporazumi Opere sa Samsungom i Tecnom).

441    Taj primjer pokazuje da su sporazumi o zajedničkom predinstaliranju preglednika mogli postojati tijekom razdoblja nezakonitog djelovanja u svakom slučaju u većoj mjeri nego što je to bio slučaj sa sporazumima o predinstaliranju aplikacije za uslugu općeg internetskog pretraživanja. Međutim, moraju se ispitati učinci takvih sporazuma na pitanje jesu li oni bili u mogućnosti nadoknaditi prednost koja proizlazi iz predinstaliranja.

442    Naime, utjecaj Googleove argumentacije na analizu gubi svoju bit uzimajući u obzir očitovanja koja su iznijele Komisija i stranke koje interveniraju njoj u potporu. U praksi se tako pokazuje da su OEM‑ovi, iako im je sloboda predinstaliranja drugih aplikacija za pregledavanje bila ponuđena kao mogućnost, od nje mogli imati koristi u praksi samo radi predinstaliranja aplikacija za pregledavanje koje su upotrebljavale Google Search kao pretraživač koji je određen kao zadan.

443    Naime, za razliku od primjera Opere, Seznam izlaže u svojem intervencijskom podnesku poteškoće na koje se naišlo kako bi se osiguralo predinstaliranje njegovih aplikacija za internetsko pretraživanje i pregledavanje. Seznam navodi, osim toga, da su te poteškoće postojale i u vremenu sporazuma o podjeli prihoda na temelju portfelja i potom kada su sporazumi o podjeli prihoda na temelju uređaja stupili na snagu. Isto tako, tek je u rujnu 2018., to jest nakon donošenja pobijane odluke, Qwant mogao biti određen kao zadani pretraživač u pregledniku Brave u Francuskoj i u Njemačkoj.

444    Prvo, doduše, od 2013. do 2016. konkurentski preglednici bili su predinstalirani uz Chrome na gotovo 60 % uređaja sa sustavom Android (tablica 19. pobijane odluke).

445    Međutim, s jedne strane, glede slučajeva Samsunga i Huaweija koje je Google spomenuo, valja istaknuti da su samo preglednici za mobilni internet koji su bili predinstalirani na znatan broj uređaja Google Android tih OEM‑ova vlastiti preglednici tih OEM‑ova, a ne treći preglednici (uvodna izjava 936. pobijane odluke).

446    U tom pogledu Komisija primjećuje da su neki operateri, uključujući Samsung i Huawei, odredili Google Search kao uslugu općeg internetskog pretraživanja zadanu u svojim preglednicima. U uvodnoj izjavi 798. točki 2. pobijane odluke tako se upućuje na „sporazume s OEM‑ovima i MNO‑ima kojima se nastojalo zajamčiti da je Google Search bio jedina usluga općeg pretraživanja koja je predinstalirana i određena kao zadana na svim predinstaliranim mobilnim preglednicima trećih stranaka”. Upitana s tim u vezi, Komisija je pojasnila da se tamo radilo o upućivanju na sporazume o podjeli prihoda. Komisija spominje i HTC koji je također odredio Google Search kao uslugu internetskog pretraživanja zadanu u svojem pregledniku kako bi navela da je u svakom slučaju on prestao razvijati svoj vlastiti preglednik od 30. studenoga 2016.

447    S druge strane, glede položaja operatora koji su sklopili sporazum o podjeli prihoda, valja istaknuti da se radi mogućnosti korištenja podjelom prihoda ti operatori obvezuju odrediti Google Search kao zadan na različitim ulaznim točkama svojih uređaja Google Android, uključujući svoj vlastiti preglednik (uvodna izjava 822., bilješka na dnu stranice br. 908 i točka 6.3.3. o sporazumima o podjeli prihoda na temelju portfelja) i ne predinstalirati nikakvu konkurentsku uslugu za opće internetsko pretraživanje (uvodne izjave 192. i 198. pobijane odluke).

448    To je tim značajnije jer u uvodnoj izjavi 822. pobijane odluke Komisija navodi da su od 2011. do 2016. sporazumi o podjeli prihoda pokrivali od [80‑90 %] do [50‑60 %] uređaja Google Android prodanih u EGP‑u. Iz informacija iznesenih u bilješci na dnu stranice br. 908 u uvodnoj izjavi 822. pobijane odluke proizlazi da informacije uzete u obzir u tom pogledu ne obuhvaćaju samo informacije izvedene iz pokrivenosti sporazumima o podjeli prihoda na temelju portfelja, nego i one izvedene iz pokrivenosti sporazumima o podjeli prihoda na temelju uređaja koji su stupili na mjesto sporazuma o podjeli prihoda na temelju portfelja. To je Komisija potvrdila u odgovoru na pitanje postavljeno u okviru mjera upravljanja postupkom.

449    Stoga je od 2011. do 2016. više od 50 % uređaja Google Android prodano u EGP‑u bilo pokriveno sporazumima o podjeli prihoda sklopljenima s Googleom, neovisno o tome je li se radilo o sporazumima o podjeli prihoda na temelju portfelja ili sporazumima o podjeli prihoda na temelju uređaja, a koji su svi zahtijevali da se Google Search odredi kao zadani pretraživač u predinstaliranim preglednicima i zabranjivali instalaciju konkurentske usluge internetskog pretraživanja.

450    Stoga se, i to vrijedi za Samsung, HTC, LG i Sony, kao i za druge operatore koji su sklopili sporazum o podjeli prihoda, pokazalo da je u slučaju kada je preglednik bio predinstaliran uz Chrome, u kojemu je kao zadan bio postavljen Google Search, u navedenom pregledniku također bio postavljen Google Search kao zadan.

451    Na temelju tog se opažanja može dočarati komplementarnost Googleovih različitih praksi i ono zahtijeva da se nužno uzmu u obzir – kao što je to, osim toga, izneseno u pobijanoj odluci – objedinjeni učinci sporazuma o distribuciji mobilnih aplikacija i sporazuma o podjeli prihoda. Naime, ugovorna obveza povezana sa sporazumom o podjeli prihoda da se ne instalira rješenje različito od Google Searcha radi obavljanja općih internetskih pretraživanja dovodi do toga da je teoretska mogućnost predinstaliranja usluge koja konkurira Googleovim aplikacijama, koja je ipak dopuštena na temelju sporazuma o distribuciji mobilnih aplikacija, bila zapravo isključena od 2011. do 2016., barem za polovicu uređaja Google Android prodanih u EGP‑u. Drugim riječima, sporazumi o distribuciji mobilnih aplikacija jamčili su isključivost dotičnih uređaja, što treba uzeti u obzir radi ocjene protutržišnih učinaka sporazuma o distribuciji mobilnih aplikacija.

452    U tom pogledu valja istaknuti da mogućnost da se kao činjenični element uzmu u obzir objedinjeni učinci sporazuma o distribuciji mobilnih aplikacija i sporazuma o podjeli prihoda ne ovisi uopće o tome jesu li sporazumi o podjeli prihoda zlouporabne naravi, neovisno o tome radi li se o sporazumima o podjeli prihoda na temelju portfelja koji predstavljaju zlouporabu prema Komisijinoj analizi, koju Google dovodi u pitanje u okviru trećeg tužbenog razloga, ili o sporazumima o podjeli prihoda na temelju uređaja koji se u pobijanoj odluci ne smatraju zlouporabom.

453    U tim okolnostima argument koji je Google istaknuo glede OEM‑a i prema kojem je u 2016. u jednoj kategoriji njegovih uređaja preglednik za mobilni internet navedenog OEM‑a stvorio u EGP‑u veće prihode od internetskog pretraživanja nego aplikacija Google Search ili Chrome, ne dovodi u pitanje prethodnu analizu.

454    Taj argument istaknut u tužbi Komisija je osporavala zato što nije mogla provjeriti takav navod za određenu kategoriju uređaja tog OEM‑a u 2016. ili općenitije za druge godine i za druge kategorije uređaja navedenog OEM‑a. Google je u odgovoru predočio interne podatke upotrijebljene za dokazivanje tvrdnji iznesenih u tužbi. Ti podaci pokazuju zapravo da je u 2016. vlastiti preglednik tog OEM‑a ostvario više prihoda na temelju upita za internetsko pretraživanje nego aplikacija Google Search ili Chrome na dvije serije modela.

455    Ti su prihodi bili također viši od onih koje je Chrome ostvario u 2017. na tri serije uređaja (na dvije prethodno navedene i na trećoj) i u 2018. na četiri serije modela (na tri prethodno navedene i na četvrtoj) navedenog OEM‑a, ali su bili niži od prihoda koje je u tom trenutku ostvarila aplikacija Google Search na tim uređajima.

456    Google ističe da se radi o slučaju u kojem je predinstaliranjem svojeg vlastitog preglednika na uređaje Google Android OEM bio u mogućnosti nadoknaditi u određenoj mjeri konkurentsku prednost kojom se koristio zbog predinstaliranja aplikacije Google Search i Chromea.

457    Međutim, budući da je OEM o kojemu je bila riječ bio vezan ugovorom o podjeli prihoda i time pod obvezom odrediti Google Search kao zadan na različitim ulaznim točkama svojih uređaja, uključujući svoj vlastiti preglednik, valja relativizirati konkurentski učinak takve nadoknade. Tu je činjenicu Google potvrdio u odgovoru na mjere upravljanja postupkom.

458    Usto, položaj OEM‑a koji je predinstalirao vlastiti preglednik na svoje uređaje nije usporediv s položajem Googleova konkurenta na tržištima usluga općeg internetskog pretraživanja koji ne raspolaže mogućnošću proizvoditi vlastite uređaje jer potonji mora pregovarati s OEM‑om kako bi mogao predinstalirati svoje aplikacije.

459    Drugo, u svakom slučaju Komisija podsjeća na to da čak i ako je konkurentski preglednik predinstaliran na uređaj Google Android, on se ne može odrediti kao zadan (uvodna izjava 935. pobijane odluke).

460    Radi odgovora na tvrdnje koje je Google dao glede izjave Huaweijeva zastupnika u poruci elektroničke pošte upućenoj Komisiji u prosincu 2015., u skladu s kojom preglednik različit od Chromea može biti „zadani sistemski preglednik”, Komisija navodi s tim u vezi da to nije bilo moguće.

461    Proizlazi, naime, s jedne strane, iz sporazuma o distribuciji mobilnih aplikacija da su OEM‑ovi bili dužni predinstalirati Chrome na gotovo sve svoje uređaje Google Android prodane u EGP‑u i, s druge strane, iz sporazuma o zabrani fragmentacije i točke 3.2.3.2. dokumenta o definiranju kompatibilnosti sa sustavom Android (u daljnjem tekstu: CDD), da „dizajneri uređaja ne moraju povezati posebne povlastice s upotrebom shema namjere od strane sistemskih aplikacija niti sprečavati treće aplikacije da se povežu s tim shemama ili da preuzmu kontrolu nad njima”. Stoga, OEM koji je predinstalirao Chrome, što je pretpostavljalo potpisivanje sporazuma o distribuciji mobilnih aplikacija i sporazuma o zabrani fragmentacije, nije mogao odrediti konkurentski preglednik za mobilni internet kao zadan.

462    Izjave koje su dali Orange i jedan drugi poduzetnik (uvodna izjava 935. pobijane odluke) potvrđuju činjenicu da se čak i u slučaju predinstaliranja preglednika koji konkurira Chromeu, on ne može „definirati kao zadani preglednik”. Ta dva operatera pozivaju se s tim u vezi na obvezu koju je Komisija spomenula u prethodnom dijelu teksta i koja se sastoji od nedavanja prednosti pregledniku koji konkurira Chromeu kada je on također predinstaliran na uređaju Google Android.

463    U tom kontekstu niti jedan element koji je Google istaknuo ne može potkrijepiti njegov navod prema kojem je takva zadana postavka konkurentskog preglednika moguća u prisustvu Chromea:

–        glede izjave prema kojoj je „preglednik Huawei prethodno učitan na sve pametne telefone Huawei na tržištu EGP‑a kao zadani sistemski preglednik”, pokazalo se da ona nije dana u ime Huaweija u odgovoru na zahtjev za pružanje informacija, nego ju je dao samo zaposlenik Huaweija pod krinkom „općenite informacije” na osnovi „prethodnog odgovora” i da se na temelju nje ne može znati što je taj zaposlenik podrazumijevao pod „zadanim sistemskim preglednikom”, a nadasve s obzirom na zahtjev iz gore navedenog CDD‑a na temelju kojeg OEM‑ovi nisu mogli odrediti konkurentski preglednik kao zadan; u svakom slučaju, od 2016. Huawei ne predinstalira više svoj vlastiti preglednik za mobilni internet (vidjeti Huawei ALE Android 6.0 Release Notes, 7. lipnja 2016.: „Radi boljeg iskustva na svim našim mobilnim telefonima prilagođenima inozemnim tržištima koji rade na sustavu Android 5.0 i kasnijima bit će obrisan integrirani Huawei i usvojit će se Google Chrome”);

–        glede izjave koju je Orange dao u poruci elektroničke pošte od 3. kolovoza 2012. i prema kojoj će „Chrome moći postojati uz preglednike proizvođačâ i Google ga ne nameće kao zadani preglednik”, iz nje samo proizlazi da ugovori o distribuciji mobilnih aplikacija ne obvezuju OEM‑ove da Chrome postave kao zadan – što Komisija ne osporava – a ne da OEM‑ovi mogu odrediti vlastiti preglednik za mobilni internet kao zadani preglednik.

464    Usto, pitanje može li se konkurentski preglednik odrediti kao zadan nema utjecaja. Google ne osporava, osim toga, teoretsku narav tog pitanja imajući u vidu objedinjene učinke sporazumâ o distribuciji mobilnih aplikacija i sporazumâ o zabrani fragmentacije. Ovdje se moraju ispitati različite praktične mogućnosti ponuđene konkurentskim uslugama općeg internetskog pretraživanja za dopiranje do korisnika, pri čemu Google osigurava da s obzirom na preglednike koji konkuriraju Chromeu OEM‑ovi poštuju svoju obvezu, kako proizlazi iz sporazuma o zabrani fragmentacije, da prema Google Searchu postupaju barem jednako kao i prema drugoj usluzi općeg internetskog pretraživanja.

465    Treće, činjenica da OEM‑ovi predinstaliraju vlastite preglednike na neke od svojih uređaja ništa ne mijenja glede toga da je broj predinstalacija svakog od tih preglednika manji od broja predinstalacija Google Chromea na tim uređajima. Mora se osobito uzeti u obzir činjenica da se određeni podaci koje je Google istaknuo tiču predinstaliranja na svjetskoj razini, uključujući Kinu (vidjeti, primjerice, tablicu 19. pobijane odluke). Nepostojanje predinstaliranja Google Chromea u Kini ima znatan utjecaj na podatke koji se odnose na EGP. Predinstaliranje Google Chromea obuhvaća praktično sve uređaje Google Android u EGP‑u, dok je u usporedbi s tim zajedničko predinstaliranje drugog preglednika i dalje manje važno u pogledu dosega i učinkovitosti. Google ne dovodi u pitanje Komisijina očitovanja s tim u vezi.

–       Druge aplikacije

466    Što se tiče aplikacija različitih od Google Searcha i Chromea, sadržanih u paketu GMS, i aplikacija koje im konkuriraju, valja istaknuti, kao što to Komisija čini, da Googleovi argumenti koji su im posvećeni nisu relevantni. Naime, te druge aplikacije i konkurentske aplikacije nisu aplikacije za opće internetsko pretraživanje ili preglednici i nisu, dakle, predmet zlouporaba vladajućeg položaja definiranih u pobijanoj odluci.

iii) Navodno proturječje između rasuđivanja o sporazumima o podjeli prihoda i navoda prema kojem ne postoji interes za predinstaliranje konkurentskih aplikacija

467    Kao drugo, Google ističe da rasuđivanje u pobijanoj odluci o sporazumima o podjeli prihoda proturječi tvrdnji prema kojoj OEM‑ovi nemaju interes da aplikacije za opće internetsko pretraživanje i pregledavanje predinstaliraju uz njegove aplikacije.

468    U tom pogledu valja prije svega podsjetiti na sadržaj spornih tvrdnji.

469    S jedne strane, radi zaključka da se sporazumi o predinstaliranju s OEM‑ovima nisu mogli usporediti u pogledu dosega i djelotvornosti sa sporazumima o predinstaliranju aplikacije Google Search na uređaje GMS, Komisija smatra – među ostalim elementima – da je „malo vjerojatno” da OEM‑ovi predinstaliraju jednu ili više drugih aplikacija za uslugu općeg internetskog pretraživanja povrh obvezne aplikacije Google Search. Taj se zaključak može objasniti, među ostalim, činjenicom da OEM‑ovi moraju uspostaviti ravnotežu između mogućih prihoda koje će dobiti od te druge aplikacije za uslugu općeg internetskog pretraživanja s troškom takve operacije i drugim troškovima povezanima s čimbenicima poput korisničkog iskustva i podrške (uvodne izjave 823. i 824. pobijane odluke).

470    Kako bi objasnila taj zaključak, Komisija je navela da je u obzir uzela sljedeće elemente:

–        prvo, udio mogućih prihoda koje OEM‑ovi ostvaruju od instaliranja jedne ili više drugih aplikacija povrh aplikacije Google Search je malen, uzimajući u obzir tržišni udio veći od 90 % koji Google drži na većini nacionalnih tržišta usluga internetskog pretraživanja u EGP‑u i činjenicu da je Google i dalje određen kao zadan na svim drugim glavnim ulaznim točkama, a osobito u preglednicima (uvodna izjava 825. pobijane odluke);

–        drugo, OEM‑ovi moraju preuzeti transakcijske troškove kako bi dobili takve sporazume o predinstaliranju i ti se troškovi vjerojatno ne mogu opravdati za malu količinu uređaja (uvodna izjava 826. pobijane odluke);

–        treće, OEM‑ovi moraju također uzeti u obzir činjenicu da s obzirom na to da paket GMS obuhvaća od 12 do 30 aplikacija, u njemu može doći do udvostručavanja aplikacija i to može naštetiti korisničkom iskustvu (uvodne izjave 827. do 829. pobijane odluke).

471    Isto tako, radi zaključka da se sporazumi o predinstaliranju s OEM‑ovima nisu mogli usporediti u pogledu dosega i djelotvornosti s predinstaliranjem preglednika Chrome na uređaje GMS, Komisija je smatrala – među drugim elementima – da su OEM‑ovi „suzdržani” predinstalirati aplikacije kojima se udvostručavaju već instalirane aplikacije zbog problema s prostorom za pohranu određenih uređaja (uvodne izjave 932. i 933. pobijane odluke).

472    S druge strane, u dijelu pobijane odluke posvećenom sporazumima o podjeli prihoda, Komisija navodi, međutim, nekoliko puta interes koji OEM‑ovi imaju da dobiju takve sporazume zbog sljedećih razloga:

–        „bez isplate udjela u prihodima na temelju portfelja, OEM‑ovi bi imali poslovni interes predinstalirati konkurentske usluge općeg internetskog pretraživanja barem na neke svoje uređaje Google Android (uvodna izjava 1208. točka 1. pobijane odluke);

–        predinstaliranje konkurentskih usluga općeg internetskog pretraživanja omogućilo bi OEM‑ovima da „ponude diferencirane proizvode” (uvodna izjava 1213. pobijane odluke);

–        „predinstaliranje usluga općeg internetskog pretraživanja uz Google povećalo bi promet prema tim uslugama” (vidjeti uvodnu izjavu 1214. pobijane odluke u kojoj se citiraju Yahoo!, Qwant, Microsoft, Yandex i Seznam);

–        OEM‑ovi su sklopili sporazume radi predinstaliranja konkurentskih usluga općeg internetskog pretraživanja na uređajima ili radi njihova određivanja kao zadanih usluga (uvodna izjava 1219. pobijane odluke);

–        sporazum između Mozille i konkurentske usluge internetskog pretraživanja „pokazuje da Mozilla smatra da OEM‑ovi […] imaju poslovni interes predinstalirati preglednik Mozilla s konkurentskom uslugom općeg internetskog pretraživanja koja je određena kao zadana na barem nekim svojim uređajima sa sustavom Android” (uvodna izjava 1220. pobijane odluke).

473    Suprotno onomu što navodi Google, ne može se smatrati da su ta dva rasuđivanja međusobno proturječna. Prvo, naime, Komisija ispituje vjerojatnost ili poticaj OEM‑ova da pregovaraju o sporazumima o predinstaliranju s konkurentima aplikacije Google Search ili Chromea koji su predinstalirani na uređaje GMS na temelju sporazuma o distribuciji mobilnih aplikacija. Komisija ipak ne osporava da ti OEM‑ovi mogu imati poslovni interes pregovarati o takvim sporazumima koji je osobito spomenut na temelju sporazuma o podjeli prihoda. Taj se poslovni interes mora, međutim, dovesti u vezu s drugim čimbenicima spomenutima u Komisijinu obrazloženju glede prvog grupiranja (mali preostali tržišni udio za drugu aplikaciju za uslugu općeg internetskog pretraživanja, transakcijski troškovi, poteškoće povezane s udvostručavanjem s obzirom na korisničko iskustvo i kapacitet za pohranu) i drugog grupiranja (problemi povezani s prostorom za pohranu).

474    Iz prethodno navedenog proizlazi da valja odbiti prigovor koji se temelji na proturječju između razloga pobijane odluke o sporazumima o podjeli prihoda i tvrdnji koje je iznijela Komisija, a prema kojima je malo vjerojatno da OEM‑ovi predinstaliraju aplikacije za usluge općeg internetskog pretraživanja koje konkuriraju aplikaciji Google Search i prema kojima se OEM‑ovi suzdržavaju predinstalirati aplikacije za pregledavanje koje konkuriraju Chromeu.

iv)    Interes OEMova za predinstaliranje konkurentskih aplikacija

475    Kao treće, Google ističe da su u pobijanoj odluci utvrđena četiri razloga u prilog tvrdnji prema kojoj je „malo vjerojatno da OEM‑ovi predinstaliraju dodatnu aplikaciju za uslugu općeg internetskog pretraživanja povrh obvezatne aplikacije Google Search” (uvodne izjave 824. pobijane odluke, u daljnjem tekstu: osporavana tvrdnja), to jest postojanje prepreka povezanih s korisničkim iskustvom, problemi povezani s prostorom za pohranu, transakcijski troškovi i nedostatak financijskih prednosti povezanih s predinstaliranjem. No, s obzirom na to da OEM‑ovi zapravo predinstaliraju konkurentske aplikacije na uređaje GMS, niti jedan od tih razloga nije potkrijepljen dokazima i osporavana tvrdnja je, dakle, pogrešna.

476    Ispitivanje te argumentacije prethodno zahtijeva da se ona stavi u svoj kontekst. 

477    S jedne strane, naime, osporavana tvrdnja počiva na zamisli koja je iznesena u istoj uvodnoj izjavi 824. pobijane odluke i prema kojoj odluka o predinstaliranju aplikacije za uslugu općeg internetskog pretraživanja koja konkurira aplikaciji Google Search proizlazi iz OEM‑ova uravnoteženja, kao prvo, primitaka koji mogu potjecati od te dodatne aplikacije s, kao drugo, operativnim troškom i njegovim učincima na korisničko iskustvo ili tehničku podršku. Osporavana tvrdnja tiče se, dakle, uglavnom interesa OEM‑ova da predinstaliraju aplikaciju koja konkurira aplikaciji Google Search ili podredno pregledniku Chrome koji je postavljen kao zadan na usluzi općeg internetskog pretraživanja Google Search, a ne bilo kakve druge aplikacije obuhvaćene paketom GMS, osobito onih koje nisu povezane s implementacijom usluge općeg internetskog pretraživanja.

478    Slijedom toga, činjenice relevantne za ocjenu osnovanosti osporavane tvrdnje tiču se aplikacija kojima se implementira usluga općeg internetskog pretraživanja, a ne aplikacija druge vrste.

479    S druge strane, osporavana tvrdnja je samo prvo od pet objašnjenja koje je Komisija navela radi tvrdnje da se, suprotno onomu što je Google istaknuo u upravnom postupku, „sporazumi o predinstaliranju s OEM‑ovima i MNO‑ovima” ne mogu usporediti u pogledu dosega i djelotvornosti s predinstaliranjem aplikacije Google Search na uređaje GMS (uvodna izjava 823. pobijane odluke).

480    Google ne osporava sljedeća objašnjenja:

–        sporazum o distribuciji mobilnih aplikacija sprečavao je OEM‑ove da na uređaje Google Android predinstaliraju isključivo aplikaciju za uslugu općeg internetskog pretraživanja koja konkurira aplikaciji Google Search; Googleovi su konkurenti, dakle, bili lišeni mogućnosti dobivanja boljih uvjeta nego što su oni definirani sporazumom o distribuciji mobilnih aplikacija; naime, u praksi OEM koji prihvati takvo isključivo predinstaliranje aplikacije za konkurentsku uslugu općeg internetskog pretraživanja ne može nuditi Play Store ili druge aplikacije iz paketa GMS (uvodne izjave 830. i 831. pobijane odluke);

–        sporazum o distribuciji mobilnih aplikacija sprečavao je također MNO‑ove da od OEM‑ova zahtijevaju da na uređaje Google Android predinstaliraju isključivo aplikaciju za uslugu općeg internetskog pretraživanja koja konkurira aplikaciji Google Search, s obzirom na to da su gotovo svi OEM‑ovi sklopili sporazum o distribuciji mobilnih aplikacija te su se, dakle, obvezali predinstalirati aplikaciju Google Search na uređaje GMS (uvodna izjava 832. pobijane odluke);

–        sporazumi o podjeli prihoda sklopljeni s određenim OEM‑ovima i MNO‑ovima doveli su do isključivog predinstaliranja aplikacije Google Search glede [80‑90 %] do [50‑60 %] uređaja Google Android prodanih u EGP‑u između 2011. i 2016., što je Googleove konkurente lišilo mogućnosti da uz aplikaciju Google Search predinstaliraju svoju uslugu općeg internetskog pretraživanja (uvodna izjava 833. i točka 13.4.2.1 pobijane odluke);

–        Bing, glavni konkurent Google Searcha, nije mogao biti predinstaliran niti na jedan uređaj Google Android od 2011. do 2016., osim samo jednog modela uređaja koji je izašao u Sjedinjenim Američkim Državama 2011. (uvodna izjava 834. i uvodna izjava 789. točka 8. pobijane odluke).

481    Googleove argumente u vezi s osporavanom tvrdnjom valja ispitati u tom činjeničnom kontekstu, u kojem je uzet u obzir doseg i djelotvornost predinstaliranja aplikacije Google Search na uređaje GMS s obzirom na različite sporazume koje je Google sklopio u okviru svoje opće strategije radi jačanja i očuvanja svojih udjela na tržištu mobilnog interneta unutar EGP‑a. U biti, Google kritizira različite razloge koje je Komisija spomenula (vidjeti točku 475. ove presude) radi ocjene interesa OEM‑ova za predinstaliranje konkurentskih aplikacija, to jest, moguće prihode, transakcijske troškove, korisničko iskustvo i prostor za pohranu.

–       Mogući prihodi

482    Na temelju svoje ocjene vjerojatnosti da OEM predinstalira dodatnu aplikaciju za uslugu općeg internetskog pretraživanja povrh aplikacije Google Search glede GMS uređaja, Komisija primjećuje da bi „udio mogućih prihoda koje bi OEM‑ovi ostvarili od jedne ili više aplikacija za dodatne usluge općeg internetskog pretraživanja bio mali, s obzirom na to da je Google raspolagao tržišnim udjelima od 90 % na većini nacionalnih tržišta i da bi, kao što je to objašnjeno u uvodnoj izjavi 796. [pobijane odluke], Google bio još određen kao zadan na drugim glavnim ulaznim točkama, osobito u preglednicima” (uvodna izjava 825. pobijane odluke).

483    To je objašnjenje Google kritizirao zbog sljedećih razloga:

–        prema pobijanoj odluci jednako učinkoviti konkurenti mogli bi dobiti udio od 22,5 % upita za pretraživanje da su bili predinstalirani uz Google i određeni kao zadani na ulaznim točkama preglednikâ (uvodna izjava 1226. točka 2. pobijane odluke); ti su konkurenti mogli, dakle, dijeliti s OEM‑ovima prihode od tih upita (u daljnjem tekstu: prva kritika);

–        tvrdnja prema kojoj je „Google i dalje određen kao zadan na drugim glavnim ulaznim točkama, osobito preglednicima” (uvodna izjava 825. pobijane odluke) pogrešna je jer „se sporazumom o distribuciji mobilnih aplikacija nikada nije zahtijevalo da se Google [Search] odredi kao zadan na konkurentskim preglednicima”; pobijana odluka upućuje ovdje na dokaze o zadanim postavkama na uređajima različitim od onih sa sustavom Android (vidjeti uvodnu izjavu 796. točku 2. u kojoj su navedeni preglednici na uređajima sa sustavom iOS ili na prijenosnim računalima), što nije relevantno; usto, u drugim dijelovima pobijane odluke upućuje se na verziju sporazuma o distribuciji mobilnih aplikacija koja pak nije zahtijevala zadane postavke u preglednicima i koja je u svakom slučaju bila brisana (uvodna izjava 185.) (u daljnjem tekstu: druga kritika);

–        upućivanja u drugim dijelovima pobijane odluke na izjave dvaju poduzetnika prema kojima se konkurentski preglednici ne mogu konfigurirati kao zadani (uvodna izjava 935. pobijane odluke) nisu potkrijepljena; niti jedan od tih poduzetnika nije stranka sporazuma o distribuciji mobilnih aplikacija i jedan od njih je pojasnio da „Chrome može postojati istodobno s preglednicima OEM‑ova i da nije potrebno da on bude zadani preglednik”; tim tvrdnjama proturječe također OEM‑ovi koji su, poput Huaweija, definirali konkurentski preglednik kao zadan (u daljnjem tekstu: treća kritika);

–        tvrdnja da OEM‑ovi nisu imali interes predinstalirati konkurentske aplikacije jer veći dio upotrebe povezane s pretraživanjima otpada na Google znači da su te aplikacije manje privlačne, što se svodi na zaštitu manje učinkovitih konkurenata (u daljnjem tekstu: četvrta kritika).

484    Te kritike ne mogu, međutim, dovesti u pitanje osporavanu tvrdnju.

485    Naime, kao što je to već istaknuto, Google ne osporava da je sporazum o distribuciji mobilnih aplikacija imao za posljedicu to da niti jedna aplikacija za usluge općeg internetskog pretraživanja koja konkurira aplikaciji Google Search nije mogla osigurati isključivu predinstalaciju na uređaju Google Search (uvodne izjave 830. do 832. pobijane odluke). Na tim je uređajima bila moguća jedino zajednička predinstalacija.

486    Osim toga, u praksi treba istaknuti da si je jedino zbog sporazuma o distribuciji mobilnih aplikacija Google osigurao predinstalaciju koja je ostala isključiva ako OEM ne odluči zajedno instalirati drugu aplikaciju za uslugu općeg internetskog pretraživanja.

487    Za razliku od predinstalacije koju je Google na početku osigurao na temelju sporazuma o distribuciji mobilnih aplikacija, taj OEM ili Googleov konkurent morao je uzeti u obzir druge postavke za predinstaliranje ili ostvarivanje predinstalacije druge aplikacije za usluge općeg internetskog pretraživanja.

488    U tom kontekstu udio mogućih prihoda koji može potjecati od predinstaliranja jedne ili više dodatnih aplikacija za opće internetsko pretraživanje nije bio usporediv u pogledu dosega i djelotvornosti s onim koji potječe od sporazuma o distribuciji mobilnih aplikacija i mogao se samo ograničiti.

489    To se može, kao što to Komisija ističe u uvodnim izjavama 825. i 830. pobijane odluke, objasniti prije svega činjenicom da je Googleova usluga općeg internetskog pretraživanja predvodnik sektora sa snažnim i stabilnim tržišnim udjelima većima od 90 % u većini zemalja EGP‑a i to od 2008. (vidjeti uvodne izjave 683. i 684. pobijane odluke). Mora se također uzeti u obzir velika prepoznatljivost žiga Google kojim se koristi njegova usluga općeg internetskog pretraživanja (uvodne izjave 712., 812. i 830. pobijane odluke). Google ne kritizira niti jednu od tih tvrdnji.

490    Google kritizira prije tvrdnju koja je dana na kraju uvodne izjave 825. pobijane odluke i prema kojoj je, čak i u slučaju predinstaliranja konkurentske aplikacije za uslugu općeg internetskog pretraživanja na GMS uređaje, „Google i dalje određen kao zadan na drugim glavnim ulaznim točkama, osobito preglednicima”. Naime, u svojoj drugoj kritici Google ističe da je ta tvrdnja pogrešna, s jedne strane, zato što „sporazum o distribuciji mobilnih aplikacija nikada nije zahtijevao da Google [Search] bude određen kao zadan u konkurentskim preglednicima” i, s druge strane, zato što ta tvrdnja počiva na dokazima o zadanoj postavci na uređajima koji nisu na sustavu Android (uvodna izjava 796. točka 2. pobijane odluke u kojoj su navedeni uređaji sa sustavom iOS, stolna računala opremljena Chromeom i stolna računala opremljena Safarijem, Operom i Firefoxom).

491    Glede prvih dvaju argumenata iz druge kritike, valja prije svega istaknuti da se u pobijanoj odluci ne tvrdi da je usluga općeg internetskog pretraživanja Google Search bila postavljena kao zadana na drugim glavnim ulaznim točkama zbog sporazuma o distribuciji mobilnih aplikacija. Na temelju tvrdnje iznesene na kraju uvodne izjave 825. pobijane odluke, razmatrane u njezinu kontekstu, može se prije pomisliti, kao što to Komisija ističe u svojem odgovoru na tužbu, da je Google upotrebljavao više sredstava kojima je raspolagao kako bi od OEM‑ova ishodio da Google Search odrede kao zadanu uslugu općeg internetskog pretraživanja na ulaznim točkama različitim od one koja proistječe iz upotrebe predinstalirane aplikacije Google Search.

492    Doduše, iako je točno, kao što to Google ističe, da se neki dokazi spomenuti u pobijanoj odluci kako bi se potvrdila važnost upotrebe Google Searcha radi obavljanja općih internetskih pretraživanja ne tiču uređaja GMS, nego uređaja sa sustavom iOS, stolnih računala opremljenih Chromeom ili stolnih računala opremljenih preglednicima Safari, Opera ili Firefox, koji svi imaju Google Search kao zadan (vidjeti uvodnu izjavu 796. točku 2. pobijane odluke), također se pokazalo da je i za uređaje GMS, čak i u slučaju predinstalacije aplikacije za konkurentsku uslugu općeg internetskog pretraživanja, Google Search i dalje određen kao zadan na drugim ulazim točkama, osobito preglednicima.

493    Naime, kao što to proizlazi iz uvodnih izjava 818. i 973. pobijane odluke, Google ne dopušta da se usluga općeg internetskog pretraživanja različita od Google Searcha postavi kao zadana u Chromeu. OEM ne može izmijeniti tu zadanu postavku.

494    Isto tako, iz odgovora na mjere upravljanja postupkom proizlazi da je na većini preglednika koji su predinstalirani uz Chrome ili čak preuzeti, Google Search bio zadana usluga općeg internetskog pretraživanja. To vrijedi za Samsung, Mozillu i UC Web browser ili, unutar EGP‑a, za Operu. Navedena zadana postavka bila je posljedica sporazuma o podjeli prihoda ili sporazuma u tom smislu sklopljenog između Googlea i dotičnog poduzetnika, što je, dakle, imalo za posljedicu relativiziranje financijskog interesa koji bi OEM mogao naći u predinstaliranju aplikacije za uslugu općeg internetsko pretraživanja koja konkurira aplikaciji Google Search.

495    Različita sredstva koja je Google primijenio u okviru svoje sveobuhvatne strategije radi jačanja i očuvanja svojeg položaja na tržištima općeg internetskog pretraživanja, osobito onog koje se obavlja s mobilnih uređaja koji upotrebljavaju internet, omogućila su mu tako da s uslugom općeg internetskog pretraživanja Google Search i za gotovo sva nacionalna tržišta unutar EGP‑a u 2016. ishodi tržišni udio koji je dva do pet puta veći od objedinjenog tržišnog udjela svih drugih usluga općeg internetskog pretraživanja (vidjeti uvodnu izjavu 796. točku 1. pobijane odluke).

496    Slijedom navedenog, uzimajući u obzir ta činjenična opažanja, valja zaključiti da nije pogrešna tvrdnja koja je iznesena na kraju uvodne izjave 825. pobijane odluke i prema kojoj je, čak i u slučaju predinstaliranja konkurentske aplikacije za uslugu općeg internetskog pretraživanja na GMS uređaje, „Google i dalje određen kao zadan na drugim glavnim ulaznim točkama, osobito u preglednicima”.

497    U svakom slučaju, glede trećeg argumenta iz druge kritike, doseg upućivanja u pobijanoj odluci na odredbe sporazuma o distribuciji mobilnih aplikacija o zadanoj postavci koje Google navodi i koje su pogrešno protumačene i u svakom su slučaju bile brisane mora se relativizirati s obzirom na to da ta upućivanja nemaju posljedice na prethodno rasuđivanje. U tim okolnostima njihovo kritiziranje Googlea postaje bespredmetno.

498    Istina je da je u drugim dijelovima pobijane odluke kao i uvodnoj izjavi 825. Komisija navela da su određene verzije sporazuma o distribuciji mobilnih aplikacija bile sastavljene tako da se činilo da se njima od OEM‑ova zahtijeva da uslugu općeg internetskog pretraživanja Google Search postave kao zadanu za sve ulazne točke za pretraživanja koja se obavljaju na uređajima GMS (vidjeti uvodnu izjavu 185. u kojoj je također navedeno da je Google napustio tu obvezu od listopada 2014.).

499    Međutim, valja zaključiti da zbog razloga koje je Google naveo u upravnom postupku više nije sporno da se tim ugovornim odredbama nije od OEM‑ova zahtijevalo da Google Search postave kao zadan za sva internetska pretraživanja koja se obavljaju s preglednika predinstaliranog na uređaj Google Android. Prema onome što navodi Google, a da Komisija to ne opovrgava, predmet dotične klauzule bilo je rješavanje sukoba koji su mogli nastati kada je postojala opasnost da se upit za opće internetsko pretraživanje obavljen s bilo koje aplikacije obradi s više od jedne aplikacije za opće internetsko pretraživanje.

500    Stoga, iako je Komisija utemeljeno istaknula da iz spisa proizlazi da je određena dvosmislenost mogla postojati glede stvarnog dosega tih ugovornih odredbi na početku razdoblja nezakonitog djelovanja (vidjeti uvodne izjave 1228. do 1238., s jedne strane, i uvodnu izjavu 1230. pobijane odluke, s druge strane, na temelju analize sporazuma o podjeli prihoda na temelju portfelja), ostaje činjenica da su objašnjenja koja je Google pružio s tim u vezi uvjerljiva i da se na temelju njih može objasniti njihova svrha. S tim u vezi sumnja mora ići u korist predmetnog poduzetnika.

501    Glede prve kritike, upućivanje koje je u okviru ispitivanja zlouporabne naravi sporazuma o podjeli prihoda na temelju portfelja obuhvaćenog trećim tužbenim razlogom izvršeno na pretpostavku prema kojoj jedan ili više hipotetskih konkurenata jednako učinkovitih kao i Google mogu ishoditi udio od 22,5 % upita za opće internetsko pretraživanje „ako su bili predinstalirani uz Googleove aplikacije i također određeni kao zadani na ulaznim točkama preglednika” ne dovodi u pitanje Komisijino rasuđivanje koje Google kritizira. Naime, ako se uzme da je takva pretpostavka moguća radi ocjene „udjela mogućih prihoda koje bi OEM‑ovi ostvarili od predinstaliranja jedne ili više aplikacija za dodatne usluge općeg internetskog pretraživanja”, ostaje činjenica da bi se prihodi o kojima je riječ mogli teško usporediti s onima koje je Google ostvario zbog uvjeta predinstaliranja predviđenih sporazumima o distribuciji mobilnih aplikacija.

502    Štoviše, u načelu kako bi prihvatio zajedničko predinstaliranje jedne ili više drugih aplikacija za uslugu općeg internetskog pretraživanja uz one predinstalirane na temelju sporazuma o distribuciji mobilnih aplikacija, OEM bi zahtijevao naknadu od Googleova konkurenta. No, uzimajući u obzir samu prisutnost aplikacija Google Search i Chrome, čak i mimo mogućnosti plaćanja odobrenih radi ishođenja isključivosti na temelju sporazuma o podjeli prihoda na temelju portfelja, ono što Googleov konkurent može nuditi u tom pogledu ne može biti zanimljivo vodeći računa o prihodima na koje bi on mogao računati na temelju te zajedničke predinstalacije.

503    Glede treće kritike, Komisija s pravom podsjeća na to da čak i pod pretpostavkom da OEM na uređaje GMS predinstalira i preglednik koji konkurira Chromeu, on ga ne bi mogao odrediti kao zadan.

504    Naime, kao što to proizlazi iz odgovora na mjere upravljanja postupkom, Google ne osporava da, na temelju sporazuma o zabrani fragmentacije i CDD‑a, ako je više od jednog preglednika bilo predinstalirano na uređaj sa sustavom Android, niti jedan od tih preglednika nije se mogao odrediti kao zadan.

505    Glede uređaja Google Android, s obzirom na to da je na temelju sporazuma o distribuciji mobilnih aplikacija OEM bio obvezan predinstalirati Chrome kako bi dobio paket GMS, u uvodnoj izjavi 935. pobijane odluke pravilno je, dakle, navedeno da uzimajući u obzir učinke tog sporazuma objedinjene s prethodno navedenim odredbama, „čak i ako je konkurentski preglednik bio instaliran, on se nije mogao definirati kao zadani preglednik”.

506    U tom pogledu i suprotno onomu što Google ističe te kao što je to već presuđeno u točkama 462. i 463. ove presude, izjave koje su dali određeni poduzetnici ne mogu se s uspjehom istaknuti kako bi se sporna ocjena dovela u pitanje.

507    U Googleovoj poruci elektroničke pošte od 27. ožujka 2013., upućenoj jednom od glavnih OEM‑ova, navodi se tako nužnost da on omogući korisniku odabir između njegova predinstaliranog preglednika i Google Chromea u takvom slučaju.

508    Stoga se u izjavi koju je Orange dao u poruci elektroničke pošte od 3. kolovoza 2012. i prema kojoj će „Chrome moći postojati istodobno uz preglednike proizvođača[;] Google ga ne nameće kao zadani preglednik”, samo navodi da ugovor o distribuciji mobilnih aplikacija ne obvezuje OEM‑ove da Chrome postave kao zadani preglednik i da je taj preglednik mogao, dakle, postojati istodobno s drugim preglednicima (vidjeti točku 463. ove presude).

509    Izjave koje je drugi poduzetnik dao u 2013. (uvodna izjava 935. točka 2. pobijane odluke) također su dio konteksta u kojem, kao što to Komisija ističe, OEM‑ovi i, potom, MNO‑ovi nisu mogli odrediti konkurentski preglednik kao zadan. Te je izjave Komisija mogla istaknuti kako bi zaključila, kao što ona to čini u uvodnoj izjavi 935. pobijane odluke, da „čak i da je konkurentski preglednik bio također predinstaliran, on nije mogao biti određen kao zadani preglednik” (vidjeti točku 462. ove presude).

510    Što se tiče izjave koju je Huawei dao u 2015. kao preliminarni odgovor koji je dao jedan od njegovih zaposlenika i u skladu s kojim je „preglednik Huawei bio prethodno učitan na sve pametne uređaje na tržištu EGP‑a kao zadani sistemski preglednik”, njezin je sadržaj i dalje dvosmislen (vidjeti točku 463. ove presude). Kao što to Komisija ističe, teško je zapravo znati ono za što autor odgovora smatra da je „zadani sistemski preglednik”, uzimajući u obzir ono što se zahtijevalo CDD‑om na temelju kojeg OEM‑ovi nisu mogli odrediti konkurentski preglednik kao zadan. Preglednik Huaweija nije se, dakle, mogao odrediti kao zadani preglednik ako je bio predinstaliran na uređaj na kojem je Chrome također bio predinstaliran, barem u smislu koji je određen CDD‑om. Stoga, kao što to Komisija također ističe, izraz „zadani sistemski preglednik” vjerojatno upućuje samo na činjenicu da je preglednik Huaweija bio „prethodno učitan”, to jest predinstaliran na uređajima Google Android.

511    Isto tako, nije moguće pripisati odlučujuću vrijednosti sadržaju poruke elektroničke pošte Opere, koja je na njezinu vlastitu inicijativu dostavljena Komisiji 31. svibnja 2017. i u kojoj se navodi da „su određeni OEM‑ovi za sustav Android prihvatili predinstalirati Operu i odrediti je kao zadani preglednik na svojim uređajima te je uočljivo postaviti na zadani početni ekran”. Naime, navedena poruka elektroničke pošte proturječi onomu što je Opera prethodno izložila u svojem odgovoru na zahtjev za pružanje informacija od 19. listopada 2015. u kojem je navedeno „da dostupnost preglednika Chrome kao zadane aplikacije za pregledavanje koja je predinstalirana i dostupna na početnom zaslonu telefona sa sustavom Android ograničava sposobnost Opere da se natječe za zadani položaj na svim uređajima sa sustavom Android” (vidjeti uvodnu izjavu 925. točku 2. pobijane odluke).

512    U tom pogledu, kako bi objasnila razvoj svojeg stajališta Opera navodi u svojem intervencijskom podnesku da iako je u 2015. njezino shvaćanje bilo da su „sporazumi o distribuciji mobilnih aplikacija zahtijevali od OEM‑ova ne samo da predinstaliraju Chrome, nego i da ga postave kao zadani preglednik te predvide najvidljivije mjesto za prikaz na početnom zaslonu uređaja sa sustavom Android”, u 2017. je shvatila da „njezino tumačenje očito ne odgovara uvjetima predinstaliranja iz sporazuma o distribuciji mobilnih aplikacija;] pri čemu sporazumi o distribuciji mobilnih aplikacija zahtijevaju samo da se Chrome predinstalira u mapu”. Takvo objašnjenje može se doista iznijeti jer uvjeti predinstaliranja iz sporazuma o distribuciji mobilnih aplikacija nisu nalagali postavljanje jednog preglednika kao zadanog na štetu drugog u slučaju zajedničke predinstalacije (vidjeti točku 491. ove presude).

513    Međutim, kao što to Komisija s pravom primjećuje, postavljanje konkurentskog preglednika kao zadanog u slučaju zajedničke predinstalacije s Chromeom nije bilo moguće zbog objedinjenih učinaka sporazuma o distribuciji mobilnih aplikacija i CDD‑a. Postavljanje predinstaliranog konkurentskog preglednika kao zadanog bilo je moguće samo uz intervenciju korisnika u kasnijem stadiju. Osim toga, u svojem intervencijskom podnesku Opera se više ne poziva na predinstaliranje svojeg preglednika postavljenog „kao zadanog preglednika” i mjesto na početnom zaslonu, nego samo na predinstaliranje svojeg preglednika s mjestom na početnom zaslonu.

514    Glede četvrte kritike, ne može se prihvatiti Googleova tvrdnja da osporavana ocjena podrazumijeva da su konkurentske aplikacije za usluge internetskog pretraživanja bile manje privlačne za korisnike ili da su potjecale od manje učinkovitih konkurenata. Naime, kao što je to već izneseno (vidjeti točku 294. ove presude), u pobijanoj odluci izneseni su razlozi zbog kojih se takva pretpostavka ne može iznijeti u ovom slučaju uzimajući u obzir relevantnost različitih tehničkih rješenja koja su Googleovi konkurenti nudili za korisnike ili inovaciju.

515    Zaključno, iz prethodno navedenog proizlazi da se ne može dovesti u pitanje Komisijina ocjena prema kojoj su OEM‑ovi mogli ostvariti samo ograničene prihode od predinstaliranja jedne ili više konkurentskih usluga općeg internetskog pretraživanja usporedno s aplikacijom Google Search.

–       Transakcijski troškovi

516    Kao drugo, Google kritizira tvrdnju prema kojoj transakcijski troškovi odvraćaju OEM‑ove da pregovaraju o sporazumima o predinstaliranju s drugim uslugama općeg internetskog pretraživanja jer je „malo vjerojatno da se ti troškovi mogu opravdati za malu količinu uređaja” (uvodna izjava 826. pobijane odluke). Naime, na temelju niti jednog dokaza ti se transakcijski troškovi ne mogu opravdati ili kvantificirati ili pak dokazati razlozi zbog kojih su oni obuhvatili samo malu količinu uređaja. Jedini element naveden u tom pogledu, to jest Googleova poruka elektroničke pošte iz 2012. u vezi s raspravama s OEM‑om glede podjele prihoda ostvarenih Play Storeom na televizijskim ili mobilnim uređajima (vidjeti uvodnu izjavu 1222. točku 2. pobijane odluke), nije dostatan.

517    Komisija smatra da se u pobijanoj odluci ne izvodi „nikakav opći zaključak prema kojem transakcijski troškovi onemogućavaju sporazume o predinstaliranju”, nego se samo utvrđuje da je zbog transakcijskih troškova malo vjerojatno da OEM‑ovi sklope velik broj sporazuma o malim količinama, neovisno o tome radi li se o sporazumima o predinstaliranju ili podjeli prihoda. Usto, Googleova interna poruka elektroničke pošte iz 2012. pokazuje da on glede sebe priznaje postojanje takvih transakcijskih troškova.

518    Iz prethodno navedenog proizlazi da se glavne stranke slažu da se tvrdnja o transakcijskim troškovima ne može tumačiti na način da onemogućava sporazume o predinstaliranju. Pitanje prije glasi onemogućavaju li ti troškovi sklapanje sporazuma o predinstaliranju za malu količinu uređaja.

519    Jedini element spomenut s tim u vezi u pobijanoj odluci, to jest Googleova interna poruka elektroničke pošte iz 2012. spomenuta u uvodnoj izjavi 826. i navedena u uvodnoj izjavi 1222. točki 2., ne može se smatrati dostatnim da potkrijepi postojanje prepreke pregovorima o sporazumima o predinstaliranju.

520    Radi se, naime, o jedinom dokumentu koji je relativno star glede razdoblja nezakonitog djelovanja, a ne izravno relevantan jer se odnosi na pregovore u tijeku između Googlea i OEM‑a o podjeli prihoda ostvarenih Play Storeom na televizijskim i mobilnim uređajima. Navodi prema kojima se taj sporazum odnosio na količinu kvalificiranu kao „beznačajna” s obzirom na upotrijebljene resurse i plaćanja koja je Google izvršio i dalje su preopćeniti jer nisu kvantificirani i previše povezani s Googleovim posebnim položajem kako bi se mogli općenito primijeniti na položaj njegovih konkurenata.

521    Kao što to Google ističe, iz spisa ne proizlazi, dakle, da su transakcijski troškovi spomenuti u pobijanoj odluci bili prepreka pregovorima o sporazumima o predinstaliranju između OEM‑ova i pružatelja usluge općeg internetskog pretraživanja koja konkurira Google Searchu. No, iako ti troškovi nisu prepreka pregovorima o takvim sporazumima, ostaje činjenica da se radi o ekonomskom parametru koji OEM‑ovi uzimaju u obzir kada ocjenjuju njihovu relevantnost. 

522    U tom kontekstu valja voditi računa o različitim elementima i ocjenama spomenutim u pobijanoj odluci glede transakcijskih troškova.

–       Korisničko iskustvo

523    Kao treće, Google kritizira tvrdnju prema kojoj „udvostručavanje prevelikog broja aplikacija može negativno utjecati na korisničko iskustvo” jer će, primjerice, korisnici „biti pozvani da u više navrata odaberu aplikaciju koju treba upotrebljavati ili je definirati kao zadanu aplikaciju (uvodna izjava 827. i 828. pobijane odluke). Naime, u pobijanoj odluci nije utvrđeno da odabir aplikacije za opće internetsko pretraživanje ili preglednik šteti korisničkom iskustvu, tako da OEM‑ovi ne bi željeli predinstalirati konkurentske aplikacije. U pobijanoj odluci nije utvrđeno niti da su korisnici bili „pozvani u više navrata” odabrati koju aplikaciju za opće internetsko pretraživanje ili koji preglednik žele upotrebljavati ili odrediti kao zadane. Usto, predinstaliranjem konkurentske aplikacije za opće internetsko pretraživanje i konkurentskog preglednika ne bi se udvostručila upotreba s „previše aplikacija”, nego bi se samo udvostručili Google Search i Chrome. Ne radi se o „bloatwareu”, pri čemu se taj pojam odnosi na aplikacije koje nisu korisne ili su od male koristi.

524    Komisija podsjeća na to da na temelju sporazuma o distribuciji mobilnih aplikacija OEM‑ovi moraju predinstalirati svih 12 do 30 Googleovih aplikacija, a ne samo aplikacije Google Search i Chrome. U tom bi kontekstu udvostručavanje prevelikog broja Googleovih aplikacija imalo negativan utjecaj na korisničko iskustvo. To opažanje vrijedi također za različite aplikacije sadržane u paketu GMS, a ne posebno za aplikacije za opće internetsko pretraživanje i pregledavanje koje konkuriraju aplikaciji Google Search ili Chromeu.

525    Iz prethodno navedenog proizlazi da su glavne stranke suglasne oko toga da se kritike o udvostručavanju aplikacija ne tiču strogo govoreći aplikacija Google Search i Chrome ili konkurentskih aplikacija za opće internetsko pretraživanje i preglednika, nego prije drugih aplikacija sadržanih u paketu GMS.

526    Elementi spomenuti u tom pogledu u uvodnim izjavama 827. i 828. pobijane odluke, to jest Googleova interna poruka elektroničke pošte od 10. siječnja 2012., Googleova interna poruka elektroničke pošte od 17. siječnja 2014. u vezi sa stanjem rasprava između Googlea i OEM‑a te Googleova poruka elektroničke pošte tom OEM‑u od 18. travnja 2014. potvrđuju da je to bio slučaj.

527    Usto, što se konkretnije tiče neugodnosti koju bi za korisnika mogla biti činjenica da je u više navrata bio pozvan odabrati koju aplikaciju za opće internetsko pretraživanje ili koji preglednik želi upotrebljavati ili odrediti kao zadan, valja istaknuti da Google tvrdi, a da mu se ne proturječi s tim u vezi, da se takav upit pojavljuje samo kada aplikacija želi pokrenuti opće internetsko pretraživanje ili radnju u pregledniku, a aplikacija nije odredila uslugu općeg internetskog pretraživanja ili preglednik koji treba upotrebljavati te, kada dođe do toga, korisnik će moći općenito odabrati „uvijek” radi upotrebe aplikacije kojoj daje prednost, u kojem se slučaju upit neće više prikazati. Google također primjećuje, a da mu se ne proturječi, da su u svakom slučaju korisnici mogli lako deaktivirati aplikacije Google Search i Chrome, tako da bi postale nevidljive i prestale raditi.

528    Stoga, kao što to Google ističe, iz spisa ne proizlazi da instaliranje dviju ili više aplikacija za opće internetsko pretraživanje i preglednika šteti korisničkom iskustvu.

–       Prostor za pohranu

529    Kao četvrto, Google kritizira tvrdnju prema kojoj „udvostručavanje prevelikog broja obveznih aplikacija Google može dovesti do problema s prostorom za pohranu na određenim uređajima” (uvodne izjave 829. i 933. pobijane odluke) jer predinstaliranje više aplikacija za opće internetsko pretraživanje i pregledavanje ne može zasigurno popuniti prostor za pohranu na modernom mobilnom uređaju. Naime, memorijski kapacitet mobilnih uređaja eksponencijalno se povećavao. Primjerice, Samsung Galaxy S9 isporučivao se s 64 GB interne memorije, S9+ s do 256 GB memorije i HTC Desire je raspolagao internom flash memorijom od 512 MB, dok je konkurentska aplikacija za opće internetsko pretraživanje poput Binga zauzimala 2,9 MB u 2012. i 14 MB u 2016. Usto, prema podacima koje je dostavio International Data Corporation (IDC), u 2012. većina isporučenih pametnih telefona sa sustavom Android raspolagala je kapacitetom za pohranu od 4 GB ili više, a u prvom tromjesečju 2017. 74 % uređaja raspolagalo je kapacitetom za pohranu od 16 GB ili više. Izjave navedene u pobijanoj odluci ne nadomještavaju objektivni dokaz o raspoloživom kapacitetu za pohranu.

530    Komisija smatra da u pobijanoj odluci nije utvrđeno da problemi povezani s prostorom za pohranu uređaja općenito odvraćaju OEM‑ove da predinstaliraju konkurentsku aplikaciju povrh aplikacije Google Search ili preglednika Chrome. U pobijanoj odluci samo je ustanovljeno da su zbog korisničkog iskustva OEM‑ovi morali paziti na posljedice udvostručavanja određene predinstalirane aplikacije Google, uzimajući u obzir činjenicu da su zbog sporazuma o distribuciji mobilnih aplikacija oni morali predinstalirati paket od 12 do 30 aplikacija Google i da je udvostručavanje prevelikog broja tih aplikacija Googlea moglo predstavljati probleme s prostorom za pohranu određenih uređaja (uvodne izjave 827. do 829. i 926. pobijane odluke).

531    Kao i prethodni prigovor koji se odnosi na korisničko iskustvo, glavne stranke slažu se da se kritike o udvostručavanju ne tiču strogo govoreći aplikacija Google Search i Chrome ili konkurentskih aplikacija za opće internetsko pretraživanje i preglednika, nego prije drugih aplikacija sadržanih u paketu GMS.

532    Glede aplikacija za opće internetsko pretraživanje i uzimajući u obzir tehnološki razvoj u vezi s memorijom pametnih mobilnih uređaja kao i prikaza koje je Google pružio, ne čini se da udvostručavanje te vrste aplikacija može stvarno predstavljati problem. U tom pogledu valja istaknuti da se izjava društva Hutchison 3G istaknuta s tim u vezi u uvodnoj izjavi 829. pobijane odluke tiče udvostručavanja aplikacija općenito, a ne udvostručavanja aplikacija za opće internetsko pretraživanje. Kao što to Google ističe, iz spisa ne proizlazi, dakle, da instaliranje dviju ili više aplikacija za opće internetsko pretraživanje i preglednika uzrokuje probleme s pohranom.

533    Što se tiče preglednika, valja, međutim, istaknuti da se u izjavama dvaju OEM‑ova spomenutih u uvodnim izjavama 934. pobijane odluke navode, u jednom slučaju, zahtjevi MNO‑a u kolovozu 2012., a u drugom odluka da od 2012. više ne predinstalira vlastiti preglednik uzimajući u obzir obvezno predinstaliranje Chromea na temelju sporazuma o distribuciji mobilnih aplikacija. Stoga se može pomisliti da su takve izjave dane u trenutku u kojem je prostor raspoloživ unutar pametnih mobilnih uređaja bio još relativno ograničen, što poslije više nije morao biti slučaj, kao što to Google dočarava pružajući primjere koji se temelje na modernim uređajima.

534    Posljedično, iako nije dokazano da predinstaliranje više aplikacija za uslugu općeg internetskog pretraživanja uzrokuje problem s prostorom za pohranu, ipak se pokazalo da su zbog instaliranja Chromea neki OEM‑ovi odustali od instaliranja konkurentskih preglednika, barem u prvim godinama povrede. Iz spisa također proizlazi da je barem od 2016. jedan od OEM‑ova navedenih u uvodnoj izjavi 934. pobijane odluke mogao na svoje uređaje Google Android instalirati vlastiti preglednik povrh Chromea. Stoga izgleda da je ograničenje prostora za pohranu brzo nestalo.

535    Međutim, nastavno na tu analizu te uzimajući, dakle, u obzir stalno povećanje memorijskog kapaciteta mobilnih uređaja, mora se također uzeti u obzir činjenica da su aplikacije Google Search i Chrome bile obuhvaćene paketom, čime se razmjerno povećavao zauzeti prostor.

536    U tom kontekstu valja voditi računa o različitim elementima i ocjenama spomenutima u pobijanoj odluci glede prostora za pohranu.

–       Zaključak

537    Iz prethodno navedenog proizlazi da je unatoč činjenici da se na temelju nekih prigovora koje su tužitelji podnijeli protiv nekih elemenata iz obrazloženja pobijane odluke može ublažiti ili razraditi njezin doseg, Komisija bila u mogućnosti zaključiti da iako su pružatelji usluga općeg internetskog pretraživanja koje konkuriraju Google Searchu ostali slobodni isporučiti OEM‑ovima i MNO‑vima istu predinstalaciju poput one osigurane aplikaciji Google Search i Chromeu na uređajima Google Android prodanima u EGP‑u, to se nije ostvarilo tijekom većeg dijela razdoblja nezakonitog djelovanja i da barem dio obrazloženja o nepostojanju takvih predinstalacija leži u objedinjenim učincima sporazuma o distribuciji mobilnih aplikacija, sporazuma o podjeli prihoda i sporazuma o zabrani fragmentacije.

538    S tim u vezi razlika u položaju između Seznama, koji unatoč svojim naporima nije uspio dobiti sporazume o predinstaliranju na uređaje Google Search, i Opere, koja je uspjela dobiti sporazume o predinstaliranju na te uređaje, pokazala se zapanjujućom s obzirom na to da se ta razlika mogla objasniti činjenicom da je prvi nastojao konkurirati usluzi općeg internetskog pretraživanja Google Search, dok je druga željela koristiti se tom uslugom tako da je postavi kao zadanu u svojem pregledniku.

c)      Sredstva različita od predinstaliranja koja omogućavaju da se dopre do korisnika

1)      Argumenti stranaka

539    Google ističe da konkurenti nisu samo slobodni uvjeriti se da OEM‑ovi predinstaliraju njihove usluge općeg internetskog pretraživanja, podešavaju ih kao zadane i postavljaju ih na jednak ili bolji način u odnosu na predinstalirane aplikacije Google, nego i da imaju slobodan pristup korisnicima putem preuzimanja i preglednika u slučaju usluga općeg internetskog pretraživanja. To ne dopušta zaključak da se uvjetima predinstaliranja mogu istisnuti korisnici. Ponašanje korisnika pokazuje da oni opsežno preuzimaju aplikacije, uključujući konkurentske, za koje je alternativa predinstalirana na uređaju. Te navike u vidu preuzimanja proturječe tvrdnji iz pobijane odluke prema kojoj se predinstaliranjem stvara „nastojanje da se očuva postojeće stanje” koje sprečava korisnike da istraže konkurentske usluge.

540    Kao prvo, glede preuzimanja aplikacija od strane korisnikâ, Google primjećuje da je preuzimanje djelotvorno sredstvo za dopiranje do korisnika, također i kada su konkurentske aplikacije predinstalirane. Dokazi koji se odnose na aplikaciju Google Search, Seznam, Naver i Yandex potvrđuju da se konkurentske usluge općeg internetskog pretraživanja preuzimaju u slučaju da su privlačne. Preglednici također postižu velike stope preuzimanja. Usporedbe radi, elementi na koje se pobijana odluka oslanja nisu dostatni za tvrdnju da je preuzimanje nedjelotvorno. Stoga navedeni odgovori na zahtjeve za pružanje informacija ne odražavaju općeniti sadržaj primljenih odgovora.

541    Slijedom navedenog, niti općenita suzdržanost korisnika da preuzimaju aplikacije za koje je konkurentska usluga predinstalirana niti nedjelotvornost preuzimanja ne može objasniti niske stope preuzimanja aplikacija za opće internetsko preuzimanje utvrđene u pobijanoj odluci (uvodne izjave 808. do 810.). Uzimajući u obzir visoke stope preuzimanja drugih vrsta konkurentskih aplikacija, vjerojatnije bi bilo da su te niske stope preuzimanja posljedica čimbenika nepovezanih sa sporazumima o distribuciji mobilnih aplikacija, poput davanja prednosti Google Searchu korisnikâ, njegove kvalitete i učinka, ili činjenice da korisnici obavljaju svoja pretraživanja putem preglednika.

542    Kao drugo, Google ističe da korisnici mogu putem preglednika i bez preuzimanja aplikacija lako i brzo pristupiti konkurentskim uslugama općeg internetskog pretraživanja. Neki preglednici, poput Chromea, već nude konkurentske usluge internetskog pretraživanja tako što korisnicima pružaju popise u obliku padajućeg izbornika s različitim uslugama općeg internetskog pretraživanja koji im tako omogućuje da odaberu jednu kao zadanu. U pobijanoj odluci ustanovljeno je da većina upita preko Google Searcha potječe od preglednika, a ne od aplikacije Google Search (uvodna izjava 1234. točka 3. podtočka (b)). Veliki udio Chromea u pogledu upotrebe preglednika i njegova postavka kojom je Google Search zadan kao usluga internetskog pretraživanja (uvodne izjave 818. i 821. pobijane odluke) nisu relevantni. Važno je da korisnici mogu pristupiti i pristupaju konkurentskim uslugama općeg internetskog pretraživanja putem Chromea, na isti način kao i sa svakim mobilnim preglednikom. Korisnici, dakle, imaju neometani pristup konkurentskim uslugama općeg internetskog pretraživanja putem preglednika i velik dio pretraživanjâ obavlja se na taj način.

543    Osim toga, u okviru te argumentacije Google predbacuje da je u pobijanoj odluci „konkurentska prednost” pomiješana s „protutržišnim istiskivanjem”. Drugo je izvedeno iz prve. No, kako bi se ponašanje smatralo zlouporabnim, Komisija mora dokazati da učinak istiskivanja „otežava, odnosno čak onemogućuje ulazak na tržište konkurenata poduzetnika u vladajućem položaju”. Konkurentska nepogodnost nije izjednačena s praksom protutržišnog istiskivanja. U ovom slučaju, čak i pod pretpostavkom da se na temelju uvjeta predinstaliranja iz sporazuma o distribuciji mobilnih aplikacija Googleu osigurava „znatna konkurentska prednost”, što nije slučaj, u pobijanoj odluci nije utvrđeno da konkurenti nisu bili u mogućnosti nadoknaditi tu prednost ili da je tim uvjetima njihov „ulazak na tržište vrlo otežan ili čak onemogućen”. Pobijanom odlukom ne nastoji se kvalificirati navodna konkurentska prednost i njome se ne ispituje stopa pokrivenosti ponašanja, iako velika većina upita za opće internetsko pretraživanje u EGP‑u – između [80‑90] % i [70‑80] %, između 2013. i 2015. – nije uslijedila na uređajima Google Android (uvodna izjava 796.). Sporazum o distribuciji mobilnih aplikacija ograničen je na uređaje GMS koji su samo mali dio uređaja na kojima korisnici pristupaju preglednicima i uslugama općeg internetskog pretraživanja; oni upotrebljavaju, među ostalim, mobilne uređaje Apple ili uredska računala Windows. Usto, razvijatelji konkurentskih preglednika i usluga općeg internetskog pretraživanja slobodni su pregovarati o sporazumima o predinstaliranju za uređaje GMS i dobiti istovjetno ili bolje oglašavanje za svoje usluge na tim uređajima. Lakoća pristupa konkurentima zahvaljujući preuzimanju i pregledniku znači da raspolažu dodatnim mogućnostima za dopiranje do korisnika na tim uređajima. Stoga je navod o istiskivanju potpuno neutemeljen.

544    Komisija tvrdi da niti jedna od Googleovih tvrdnji ne dovodi u pitanje zaključak prema kojem konkurenti ne mogu nadoknaditi veliku konkurentsku prednost koju si Google osigurava zahvaljujući predinstaliranju aplikacije Google Search i Google Chromea na gotovo sve uređaje Google Android prodane u EGP‑u. Naime, preuzimanja konkurentskih aplikacija za opće internetsko pretraživanje i preglednika ili zadanost konkurentske usluge općeg internetskog pretraživanja u preglednicima na uređajima Google Android nisu usporedivi u pogledu prisutnosti i djelotvornosti (vidjeti uvodne izjave 805. do 812. i 917. do 931. pobijane odluke). Osim toga, radi utvrđivanja ograničenja tržišnog natjecanja u pobijanoj odluci nije uzeta u obzir samo velika konkurentska prednost osigurana predinstaliranjem, nego i činjenica da je konkurenti ne mogu nadoknaditi (uvodna izjava 896. točka 1. pobijane odluke). Usto, iako nije nužno kvantificirati veliku konkurentsku prednost koja proizlazi iz vezane prodaje niti ispitati pokrivenost tržišta tom prodajom, u pobijanoj odluci navedeno je, među ostalim, da su između 2013. i 2015. uređaji Google Android predstavljali [10‑20] % do [20‑30] % upita za opće internetsko pretraživanje na Google Searchu unutar EGP‑a, a u 2016. [20‑30] % tih upita (vidjeti uvodnu izjavu 796. pobijane odluke).

2)      Ocjena Općeg suda

545    Osim mogućnosti predinstaliranja koje su ponuđene konkurentskim uslugama općeg internetskog pretraživanja ili preglednicima, Google ističe također da njegovi konkurenti mogu kompenzirati nastojanje da se zamrzne situacija koja proizlazi iz uvjeta predinstaliranja iz sporazuma o distribuciji mobilnih aplikacija, računajući na ponašanje korisnika koji mogu preuzeti njihove aplikacije ili pristupiti njihovoj usluzi općeg internetskog pretraživanja putem preglednika.

i)      Preuzimanje konkurentskih aplikacija

546    Uvodno valja istaknuti da glavne stranke ne osporavaju da korisnici mogu lako preuzeti aplikacije za uslugu općeg internetskog pretraživanja ili pregledavanje koje konkuriraju aplikaciji Google Search ili Chromeu.

547    Glavne stranke nisu suglasne oko postojanja takvih preuzimanja, što ima izravnog utjecaja na mogućnost Googleovih konkurenata da nadoknade uvjete predinstaliranja iz sporazuma o distribuciji mobilnih aplikacija.

548    Razmatranja u pobijanoj odluci u vezi s tim pitanjem odnose se, dakle, na kvalificiranje konkretnih i stvarnih učinaka Googleovih spornih postupanja od 2011. ili 2012. do 2018.

549    U tom pogledu, što se tiče aplikacija za opće internetsko pretraživanje, iz podataka koje je dostavio Google i koji su navedeni u pobijanoj odluci proizlazi da je broj preuzimanja aplikacija koje konkuriraju aplikaciji Google Search i dalje bio malen u odnosu na broj uređaja na kojima je Google Search bio predinstaliran:

–        između 2011. i 2016. korisnici su preuzeli s Play Storea konkurentske aplikacije za opće internetsko pretraživanje na manje od 5 % uređaja GMS prodanih u svijetu, što je brojka koja pada na manje od 1 % za uređaje GMS prodane u EGP‑u s obzirom na to da je većina tih preuzimanja obavljena u Južnoj Koreji (uvodne izjave 808. i 809. pobijane odluke);

–        između 2011. i 2016. godišnji broj preuzimanja konkurentskih aplikacija za opće internetsko pretraživanje na Play Storeu u svakoj zemlji EGP‑a bio je minimalan osim u Češkoj Republici sa Seznamom (uvodna izjava 810. pobijane odluke);

–        što se tiče Češke Republike, korisnici su s Play Storea preuzeli aplikaciju za internetsko pretraživanje Seznam na najviše 23 % uređaja GMS prodanih u toj državi članici u određenoj godini.

550    Isto tako, što se tiče preglednika, iz podataka koje je dostavio Google i koji su navedeni u pobijanoj odluci proizlazi da je broj preuzimanja aplikacija koje konkuriraju Chromeu i dalje bio malen u odnosu na broj uređaja na kojima je Google Search bio predinstaliran:

–        u 2016. niti jedan konkurentski preglednik za mobilni internet nije ostvario broj preuzimanja usporediv s brojem predinstaliranih preglednika Google Chrome (vidjeti uvodnu izjavu 919. pobijane odluke);

–        u 2016. korisnici su preuzeli konkurentske preglednike za mobilni internet na manje od 50 % uređaja GMS prodanih u svijetu, a između 2013. i 2016. korisnici su preuzeli konkurentske preglednike za mobilni internet na samo oko 30 % uređaja GMS prodanih u svijetu (vidjeti uvodnu izjavu 920. pobijane odluke);

–        u 2016. korisnici su preuzeli preglednike UC, Opera i Firefox na manje od 1 %, 1,5 % i 4 % uređaja GMS prodanih u EGP‑u, a između 2013. i 2016. ukupni broj preuzimanja konkurentskih preglednika za mobilni internet s Play Storea na uređaje GMS u EGP‑u činio je manje od 10 % uređaja GMS na kojima je Google Chrome bio predinstaliran (vidjeti uvodne izjave 921. i 922. pobijane odluke).

551    Valja istaknuti u tom kontekstu da elementi na koje se Google pozvao glede preuzimanja aplikacija Seznam, Naver i Yandex nisu dovoljni da dovedu u pitanje prethodna utvrđenja. Kao što to glavne stranke priznaju, ta tri primjera mogu se objasniti činjenicom da se radi o uslugama općeg internetskog pretraživanja zasnovanima na algoritmu kod kojeg su uzete u obzir češke, korejske i ruske jezične osobitosti.

552    Komisija uvjerljivo objašnjava i da suprotni primjer za preuzimanje aplikacije Google Search na uređaje Windows Mobile za koje je Bing postavljen kao zadan nije uopće toliko uvjerljiv kao što to Google navodi jer 2016. nije reprezentativna i jer istaknuti podaci ne obuhvaćaju samo pametne telefone nego i druge vrste uređaja (bilješka na dnu stranice br. 901 pobijane odluke). Navedena brojka od 95 % preuzimanja aplikacije Google Search u stvarnosti je bila tek 27 % u 2016. Takva se broja može usporediti s brojkom od 23 % koja odgovara preuzimanju aplikacije Seznam na pametne uređaje Google Android prodane u Češkoj Republici koji su svi imali predinstaliranu aplikaciju Google Search.

553    Isto tako, Komisija s pravom primjećuje zbog razloga iznesenih u uvodnoj izjavi 813. pobijane odluke da sličnosti na koje Google upućuje uzimajući u obzir prakse preuzimanja uočene za druge vrste aplikacija, kao što su aplikacije za razmjenu poruka, nisu relevantne za internetsko pretraživanje i pregledavanje.

554    Osim toga, suprotno onomu što tvrdi Google, i dalje su relevantni različiti elementi izneseni u pobijanoj odluci radi utvrđivanja da preuzimanje aplikacija koje konkuriraju Google Searchu i Chromeu ne nadoknađuje prednost osiguranu predinstaliranjem. Ti elementi potvrđuju da preuzimanja nisu usporediva u pogledu prisutnosti i djelotvornosti predinstaliranja.

555    To vrijedi za ispitivanje koje je provela Opera (uvodne izjave 812. i 923. pobijane odluke) i koje se, iako pruža samo indicije o upotrebi predinstaliranih preglednika i odnosi se samo na 2013., može isto tako istaknuti u pobijanoj odluci radi tvrdnje da se „neki korisnici suzdržavaju preuzeti aplikacije i radije upotrebljavaju predinstalirani preglednik za mobilni internet”.

556    Isto tako, glede različitih izjava danih u odgovorima na zahtjeve za pružanje informacija, pokazalo se zapravo da se u odgovorima koji nisu navedeni u pobijanoj odluci iznosi teoretska mogućnost preuzimanja da se nadoknadi predinstaliranje. No, to ne lišava relevantnosti različite odgovore iznesene u pobijanoj odluci na temelju kojih se može poduprijeti zamisao da su korisnici skloni dati prednost predinstaliranoj aplikaciji pred aplikacijom koju treba preuzeti.

557    Usto, suprotno onomu što ističe Google, nema mjesta zaključku da pobijana odluka nije u skladu sa sudskom praksom i ranijom praksom odlučivanja. Naime, u pobijanoj odluci ne osporava se da se preuzimanjem može, u načelu, nadoknaditi prednost koja je osigurana predinstaliranjem, što je već razmotreno u drugim predmetima koje je Komisija ispitala. No, u ovom slučaju, zbog razloga koji su izneseni u pobijanoj odluci i gore ispitani, pokazalo se da iako je lako i besplatno preuzeti aplikaciju za opće internetsko pretraživanje ili pregledavanje, do tog preuzimanja nije došlo u praksi ili je u svakom slučaju došlo glede nedostatnog dijela dotičnih uređaja.

558    Posljedično valja odbiti Googleov prigovor o preuzimanju konkurentskih aplikacija.

ii)    Pristup konkurentskim uslugama internetskog pretraživanja putem preglednika

559    Googleova argumentacija ne dovodi u pitanje zaključak prema kojem konkurenti ne mogu sporazumima s razvijateljima preglednika za mobilni internet nadoknaditi veliku konkurentsku prednost koju si Google osigurava zahvaljujući predinstaliranju aplikacije Google Search na gotovo sve uređaje Google Android prodane u EGP‑u.

560    U tom pogledu valja usporediti stvarnu situaciju koju je Komisija uočila i navela u pobijanoj odluci s različitim alternativnim rješenjima koja je Google naveo, ali koja nisu konkretizirana u stvarnosti.

561    Naime, kao što to Komisija izlaže, postavljanje konkurentske usluge općeg internetskog pretraživanja kao zadane u preglednicima za mobilni internet na uređajima Google Android nije usporedivo u pogledu prisutnosti i djelotvornosti s predinstaliranjem aplikacije Google Search (vidjeti uvodne izjave 817. do 822. pobijane odluke). Konkretno, mora se uzeti u obzir činjenica da Google ne dopušta da se u Chromeu kao zadana odredi usluga internetskog pretraživanja različita od Google Searcha i da je Chrome držao udio u upotrebi od oko 75 % preglednika za mobilni internet koji ne ovise o OS‑u u Europi i od 58 % na svjetskoj razini.

562    Komisija također izlaže, a da joj Google ne proturječi s tim u vezi, različite elemente među kojima i prezentacije Microsofta i Yandexa na temelju kojih se može potvrditi da korisnici u praksi ne pristupaju drugim uslugama općeg internetskog pretraživanja putem preglednika i tek rijeko mijenjaju zadane postavke tih preglednika. Takva opažanja su relevantna, suprotno onomu što Google navodi, i na temelju njih se može utvrditi da, unatoč mogućnosti ponuđenoj u tom pogledu da se odredi drugi opći pretraživač, on u praksi ostaje onaj koji je izvorno određen.

563    U takvim okolnostima valja odbiti Googleov prigovor o pristupu konkurentskim uslugama općeg internetskog pretraživanja putem preglednika.

iii) Miješanje konkurentske prednosti s protutržišnim istiskivanjem

564    Glede navodnog miješanja konkurentske prednost s protutržišnim istiskivanjem, valja istaknuti da taj prigovor polazi od pogrešnog tumačenja pobijane odluke iz kojeg proizlazi da je u njoj utvrđeno, s jedne strane, postojanje prednosti povezane s uvjetima predinstaliranja iz sporazuma o distribuciji mobilnih aplikacija koju konkurenti nisu mogli nadoknaditi te, s druge strane, protutržišni učinci te prednosti.

565    Što se tiče pitanja treba li kvantificirati prednost, valja u svakom slučaju primijetiti, kao što to Komisija predlaže, da su između 2013. i 2015. uređaji Google Android činili od 11 do 24 % svih upita za pretraživanje obavljenih na Google Searchu u EGP‑u. U 2016. uređaji Google Android činili su 29 % tih upita za pretraživanje (uvodna izjava 796. pobijane odluke). Isto tako, u 2016. sporazum o distribuciji mobilnih aplikacija obuhvaćao je sve uređaje Google Android prodane izvan Kine, što odgovara 76 % ukupnog broja pametnih mobilnih uređaja prodanih u Europi i 56 % ukupnog broja pametnih mobilnih uređaja prodanih u svijetu (uključujući Kinu) (uvodne izjave 783., 784. i 901. pobijane odluke). U tim okolnostima ostaje i dalje moguće smatrati, kao što to Komisija čini u pobijanoj odluci, da uvjeti predinstaliranja iz sporazuma o distribuciji mobilnih aplikacija osiguravaju Googleu veliku konkurentsku prednost. 

566    Stoga valja odbiti Googleov prigovor o miješanju konkurentske prednosti s protutržišnim istiskivanjem.

iv)    Zaključak

567    Iz prethodno navedenog proizlazi da je Komisija utemeljeno zaključila da iako su korisnici ostali slobodni preuzimati aplikacije koje konkuriraju aplikaciji Google Search i Chromeu ili izmijeniti zadane postavke ili pak da su razvijatelji preglednika za mobilni internet mogli nuditi svoje aplikacije OEM‑ovima, to nije bilo u dovoljnoj mjeri slučaj tijekom većeg dijela razdoblja nezakonitog djelovanja zbog uvjeta predinstaliranja iz sporazuma o distribuciji mobilnih aplikacija.

d)      Nedokazivanje veze između udjelâ u upotrebi i predinstaliranja

1)      Argumenti stranaka

568    Google primjećuje da se prema pobijanoj odluci „ne čini” da se njegovi udjeli u općem internetskom pretraživanju i pregledavanju mogu „objasniti” sklonosti korisnika i da su „u skladu” s ograničenjem tržišnog natjecanja (uvodne izjave 835., 837., 947. i 954.). Međutim, u pobijanoj odluci nije dokazano da su Googleovi udjeli nastali na temelju spornih uvjeta predinstaliranja ili da su nespojivi s tržišnim natjecanjem prema zaslugama, a što je ipak na Komisiji da dokaže. Usto, u pobijanoj odluci zanemaruju se brojni dokazi prema kojima uspjeh Googleove usluge općeg internetskog pretraživanja ili preglednika odražava njihovu kvalitetu. Pozivanje na ocjene na Play Storeu za aplikaciju Google Search i njegove konkurente ne može biti dovoljno da se ti dokazi odbiju.

569    Komisija tvrdi da niti jedan od Googleovih argumenata ne dovodi u pitanje zaključak prema kojem su u skladu s razvojem Googleovih tržišnih udjela veličina konkurentske prednosti koja proizlazi iz predinstaliranja aplikacije Google Search i Google Chromea na gotovo sve uređaje Google Android prodane u EGP‑u i nesposobnost konkurenata da nadoknade tu prednost. Naime, uspjeh aplikacije Google Search i Google Chromea ne odražava samo navodnu „veću kvalitetu i učinak Googleovih usluga”. Isto tako nije odlučujuća činjenica da se ocjene korisnika na Play Storeu zasnivaju na uzorcima različitih veličina. Ti su uzorci dovoljno opsežni da budu reprezentativni.

2)      Ocjena Općeg suda

570    Kao prvo, glede predinstaliranja i njegovih učinaka, valja istaknuti da je u pobijanoj odluci Komisija navela da su njezini zaključci o postojanju konkurentske prednosti za Google zbog predinstaliranja koju konkurenti nisu mogli nadoknaditi i koja je dovela do ograničenja tržišnog natjecanja prema zaslugama na štetu potrošača, potvrđeni razvojem udjelâ u upotrebi koji se mogu pripisati Googleu na pametnim mobilnim uređajima (vidjeti uvodne izjave 835. do 851. i 947. do 963. pobijane odluke).

571    U tom kontekstu upućivanja Komisije na razvoj tih udjela u upotrebi nisu sama po sebi podložna kritici. Naime, na temelju njih Komisija može poduprijeti svoje dokazivanje da, s jedne strane, predinstaliranje osigurava prednost aplikacijama za Googleovo opće internetsko pretraživanje i pregledavanje koji su predmet predinstaliranja i da, s druge strane, konkurenti nisu mogli nadoknaditi tu prednost. 

572    Što se tiče razvoja Googleova udjela u upitima za opće internetsko pretraživanje obavljenima prema vrsti uređaja u Europi od 2009. do ožujka 2017., Komisija tako može utvrditi da se taj udio uvijek kretao između 95 i 98 % od 2011. do ožujka 2017. glede pametnih mobilnih uređaja i da je taj udio i dalje bio veći od onog promatranog kroz isto razdoblje glede osobnih računala (88 - 95 %) ili tableta (90 - 98 % od srpnja 2012. do ožujka 2017.) (uvodna izjava 836. pobijane odluke).

573    Što se tiče razvoja udjela Chromea u upotrebi u usporedbi s upotrebom drugih mobilnih preglednika koji ne ovise o OS‑u u Europi od kolovoza 2012. do ožujka 2017., Komisija može također utvrditi da je Chromeov udio porastao s 4,7 na 74,9 % tijekom tog razdoblja. S druge strane, udio drugih preglednika na sustavu Android („AOSP‑based browsers” ili „Android browsers”) pao je sa 74,5 na 8,2 % u istom razdoblju (vidjeti uvodnu izjavu 949. pobijane odluke; za prikaz rezultata na svjetskoj razini vidjeti uvodnu izjavu 950. pobijane odluke; za prikaz rezultata s preglednicima na osobnim računalima vidjeti uvodnu izjavu 951. pobijane odluke; za prikaz rezultata s preglednicima koji ovise o OS‑u u Europi vidjeti uvodnu izjavu 952. pobijane odluke).

574    Suprotno onomu što ističe Google, Komisija ima pravo pozvati se na taj razvoj u potporu svojoj pretpostavci o šteti. Budući da ta pretpostavka polazi od „nastojanja da se očuva postojeće stanje” povezanog s predinstaliranjem, koje ometa odvijanje tržišnog natjecanja koje Google pretpostavlja, prema čijem bi stajalištu korisnik mogao osobito otkloniti to nastojanje tako da preuzme konkurentsku aplikaciju – upravo ono što on ne čini – Komisija može s pravom uputiti na udjele u upotrebi.

575    Kao drugo, glede čimbenika koji se odnosi na kvalitetu i njegovih navodnih učinaka, valja zaključiti da u slučaju poput predmetnog Komisija nije morala precizno utvrditi jesu li se ti udjeli u upotrebi mogli objasniti ne samo predinstaliranjem – što ona smatra – nego i, prije, većom kvalitetom koju Google navodi. Naime, Google smatra da se nedovođenje u pitanje udjela u upotrebi aplikacije Google Search ili postupno povećanje udjela Chromea u upotrebi može prije objasniti većom kvalitetom njegovih proizvoda nego predinstaliranjem. U ovom slučaju, međutim, predinstaliranje se ne osporava tako da su svi uređaji Google Android raspolagali aplikacijom Google Search i Chromeom, dok Google samo tvrdi da kvaliteta utječe na nepostojanje predinstalacije ili preuzimanja konkurentske aplikacije, pri čemu dokazi dostavljeni u tom pogledu nisu ni dostatni ni osobito relevantni.

576    Google se u tu svrhu poziva na izjavu jednog od svojih direktora koji se izjašnjava o višoj kvaliteti aplikacije Google Search u odnosu na njezine konkurente. U tom se dokumentu zapravo navode različiti elementi među kojima je i ispitivanje koje je provedeno među potrošačima u 2016. i pokazuje da je Google Search bio poželjni opći pretraživač potrošača u Ujedinjenoj Kraljevini, Njemačkoj i Francuskoj i različiti članci u kojima je navedeno da je Google Search imao bolje ili novije funkcionalnosti nego Bing ili da Bing nije bio tako precizan kako se oglašavalo. Izjava Googleova direktora i različiti elementi koji su joj priloženi nisu, međutim, dostatni kao takvi da dokažu da se udjel Google Searcha i Chromea u upotrebi može prije objasniti činjenicom da Google raspolaže uslugom više kvalitete nego činjenicom da su te aplikacije predinstalirane.

577    Osim toga, čak i pod pretpostavkom da Google Search i Chrome imaju višu kvalitetu od usluga koje nude konkurenti, ona nije odlučujuća jer se uopće ne tvrdi da različite usluge koje nude konkurenti nisu tehnički u mogućnosti zadovoljiti potrebe potrošača.

578    Usto, kao što to proizlazi iz sadržaja spisa, potrebe potrošača ne zadovoljavaju se nužno kvalitativno boljim rješenjem, pod pretpostavkom da Google može tvrditi da njegove usluge čine takvo rješenje, s obzirom na to da varijable različite od tehničke kvalitete, poput zaštite privatnosti ili uzimanja u obzir jezičnih osobitosti izvršenih upita za pretraživanje, također imaju određenu ulogu.

579    Kao treće, valja istaknuti da je, kako bi opovrgnula Googleov argument prema kojem se kvalitetom njegovih proizvoda u očima potrošača prije nego predinstaliranjem može objasniti veličina i razvoj njegovih udjela u upotrebi, Komisija navela u pobijanoj odluci da se ne čini da takva kvalitativna prednost proizlazi iz ocjena danih konkurentskim uslugama na Play Storeu.

580    Za prvo grupiranje prosječne ukupne ocjene na Play Storeu bile su 4,4 za aplikaciju Google Search s 5,8 milijuna ocjena, 4,3 za aplikaciju Bing sa 73 000 ocjena, 4,2 za aplikaciju Yahoo s 28 000 ocjena, 4,3 za aplikaciju Seznam s 39 000 ocjena i 4,4 za aplikaciju Yandex s 219 000 ocjena (uvodna izjava 837. pobijane odluke).

581    Za drugo grupiranje prosječne ukupne ocjene na Play Storeu bile su 4,3 za Chrome sa 7,4 milijuna ocjena, 4,3 za Operu s 2,2 milijuna ocjena, 4,4 za Firefox s 2,8 milijuna ocjena, 4,5 za UC Browser s 13,9 milijuna ocjena i 4,4 za UC Browser Mini s 2,8 milijuna ocjena (uvodna izjava 954. pobijane odluke).

582    Doduše, kao što to Google ističe, ocjene nemaju istu važnost i one nisu nužno reprezentativan kriterij za ukupnu ocjenu. No, kao što to Komisija ističe, iz tih ocjena proizlazi da kvalitativna ocjena različitih usluga koje su u tržišnom natjecanju ostaje slična. Stoga se to može uzeti u obzir radi zaključka da kvaliteta različitih usluga internetskog pretraživanja i pregledavanja koje su u tržišnom natjecanju nije odlučujući kriterij prilikom njihove upotrebe jer sve one nude uslugu koja može odgovoriti na potražnju.

583    Iz prethodno navedenog proizlazi da uzimajući u obzir nastojanje da se zamrzne stanje povezano s uvjetima predinstaliranja iz sporazuma o distribuciji mobilnih aplikacija te zato što nije dokazan konkretan utjecaj veće kvalitete koju Google navodi glede svojih aplikacija za opće internetsko pretraživanje i pregledavanje, Komisija je s pravom smatrala da Googleovi udjeli u upotrebi potkrepljuju „nastojanje da se očuva postojeće stanje” povezano s predinstaliranjem.

584    Taj prigovor treba, dakle, odbiti.

e)      Neuzimanje u obzir ekonomskog i pravnog konteksta

1)      Argumenti stranaka

585    Google ističe da je u pobijanoj odluci propušteno ocijeniti jesu li uvjeti predinstaliranja iz sporazuma o distribuciji mobilnih aplikacija mogli ugroziti tržišno natjecanje koje bi postojalo da njih nije bilo, i to s obzirom na cjelokupan ekonomski i pravni kontekst. Potpunom analizom tog konteksta dokazalo bi se da nije vjerojatno da bi ti uvjeti istisnuli konkurenciju niti da bi to mogli učiniti jer su stvorili nove prilike za konkurente prije nego ih lišili istih. Mjera u kojoj su Google ili njegovi konkurenti iskoristili te prilike ovisi o kvaliteti njihovih usluga i njihovoj privlačnosti među korisnicima. Naime, uvjeti predinstaliranja iz sporazuma o distribuciji mobilnih aplikacija dio su modela besplatnog licenciranja razvijenog za platformu Android i ne mogu se, dakle, zasebno ispitati. Usto, bilo tko se može besplatno služiti OS‑om Android i upotrebljavati ga.

586    Komisija ističe da je Google propustio, a ne pobijana odluka, ocijeniti ekonomski i pravni kontekst vezane prodaje aplikacije Google Search s Play Storeom i vezane prodaje Google Chromea s Play Storeom i aplikacijom Google Search. Naime, u pobijanoj odluci uzima se u obzir narav međudjelovanja između različitih dijelova platforme Android (uvodne izjave 874. i 875., 990. i 991. pobijane odluke). U obzir se moraju uzeti osobito sljedeći aspekti koji su dio vezane prodaje:

–        unutar EGP‑a predinstaliranje Google Chromea obuhvatilo je gotovo sve uređaje Google Android (uvodna izjava 901. pobijane odluke);

–        na uređajima GMS Google ne dopušta da se isključivo predinstalira niti jedna druga aplikacija za opće internetsko pretraživanje različita od Google Searcha. Aplikacija Google Search je najvažnija jedinstvena ulazna točka za opća internetska pretraživanja na uređajima Google Android i činila je [40‑50] % svih upita za opće internetsko pretraživanje na uređajima Google Android u 2016. (uvodna izjava 799. točka 1. i uvodna izjava 974. pobijane odluke);

–        Google ne dopušta da se u Google Chromeu kao zadana postavi usluga općeg internetskog pretraživanja različita od Google Searcha (uvodne izjave 818. i 973. pobijane odluke), druge najvažnije ulazne točke za opća internetska pretraživanja na uređajima Google Android s [30‑40] % svih upita za opće internetsko pretraživanje na uređajima Google Android izvršenih putem Google Chromea u 2016. (uvodne izjave 818., 973. i 974. pobijane odluke);

–        između 2011. i 2016. Google je sklapao sporazume o podjeli prihoda s OEM‑ovima i MNO‑ima. Na temelju tih sporazuma koji obuhvaćaju između [50‑60] % i [80‑90] % svih uređaja Google Android prodanih u EGP‑u, OEM‑ovi i MNO‑vi bili su dužni predinstalirati isključivo aplikaciju Google Search i postaviti Google Search kao zadanu uslugu općeg internetskog pretraživanja za sve predinstalirane preglednike za mobilni internet (vidjeti uvodne izjave 822. i 833. pobijane odluke);

–        na temelju sporazuma o zabrani fragmentacije OEM‑ovi koji žele prodati i samo jedan uređaj s predinstaliranim Play Storeom i aplikacijom Google Search ne mogu prodati niti jedan drugi uređaj koji radi s alternativnom varijantom sustava Android;

–        na temelju sporazuma o podjeli prihoda zadržanog od 2007. Apple određuje Google Search kao zadanu uslugu općeg internetskog pretraživanja u pregledniku Safari na uređajima sa sustavom iOS (vidjeti uvodne izjave 119. i 154., uvodnu izjavu 515. točku 1., uvodnu izjavu 796. točku 2. podtočku (a), uvodnu izjavu 799. točku 2., uvodne izjave 840. i 1293. pobijane odluke);

–        na temelju sporazuma o podjeli prihoda svi glavni internetski preglednici za osobna računala, osim Microsoftova Internet Explorera/Edgea, dužni su postaviti Google Search kao zadanu uslugu općeg internetskog pretraživanja (vidjeti uvodnu izjavu 796. točku 2. podtočku (c) i uvodnu izjavu 845. pobijane odluke).

2)      Ocjena Općeg suda

587    U biti, Google predbacuje Komisiji nepostojanje analize svih okolnosti relevantnih za ocjenu navodnih učinaka spornog postupanja.

588    Google smatra da je Komisija morala više uzeti u obzir, s jedne strane, razlog koji ga je potaknuo da razvije platformu Android, to jest volju da se suoči s isključenjem iz drugih operativnih sustava (iOS ili Windows) njihovih vlasnika i, s druge strane, protutržišne učinke nastale zbog uspjeha otvorene i besplatne platforme Android, iako su sporni uvjeti predinstaliranja bili na snazi, a koji su dokazali povećanje u obujmu upotrebe usluga općeg internetskog pretraživanja i pregledavanja kao i povećanje broja aplikacija. U tom je kontekstu Komisija morala procijeniti situaciju tako da je usporedi sa situacijom u kojoj zbog nepostojanja uvjeta spornog predinstaliranja Google ne bi bio u mogućnosti razviti i održavati otvorenu i besplatnu platformu Android.

589    No, takva argumentacija ne odgovara sadržaju pobijane odluke.

590    Naime, kao što to ističe Komisija, zlouporaba kvalificirana u pobijanoj odluci ne odnosi se na razvoj i održavanje platforme Android, ni glede njegove otvorenosti i nenaplatnosti koje je Google odredio kako bi se nosio s onim za što smatra da je isključenje iz drugih operativnih sustava njihovih vlasnika. Komisija, osim toga, priznaje pred Općim sudom da je platforma povećala prilike za Googleove konkurente.

591    Iz pobijane odluke također proizlazi da je Google iznio Komisiji argumentaciju iste naravi poput onog što je ponovljeno pred Općem sudu i da ju je Komisija odbila uz obrazloženje, među ostalim, da s njome ne dovodi u pitanje cijeli sporazum o distribuciji mobilnih aplikacijama, nego samo jedan od njegovih aspekata čiji učinci ograničavaju tržišno natjecanje (vidjeti uvodne izjave 867. do 876. za prvo grupiranje; vidjeti uvodne izjave 983. do 992. za drugo grupiranje). Komisija je, dakle, uzela u obzir Googleovu argumentaciju na temelju ocjene svih relevantnih okolnosti kao što to proizlazi iz pobijane odluke.

592    Naime, čak i ako se uzmu u obzir učinci platforme Android koji su pozitivni za tržišno natjecanje, a sporazum o distribuciji mobilnih aplikacija jedan je od njihovih modaliteta, Komisija je ipak zaključila da je jedan poseban aspekt sporazuma o distribuciji mobilnih aplikacija, to jest sporni uvjeti predinstaliranja, zlouporaban.

593    Stoga, kao što je to ispitano u okviru ovog tužbenog razloga (vidjeti također različite činjenične okolnosti navedene u točki 585. ove presude), Komisija je smatrala da su dva grupiranja proizvoda osigurala Googleu konkurentsku prednost nastalu na temelju „nastojanja da se očuva postojeće stanje” povezanog s predinstaliranjem, koju konkurenti nisu mogli nadoknaditi i koja je dovela do ograničavanja tržišnog natjecanja prema zaslugama na štetu potrošačâ.

594    Sporno postupanje čine ti uvjeti predinstaliranja iz sporazuma o distribuciji mobilnih aplikacija, a ne općenitije sustav otvorenog i besplatnog licenciranja koji je Google želio ostvariti s OEM‑ovima koji su potpisnici tog sporazuma.

595    Stoga, u tom kontekstu, kao što na to upućuje Komisija, valja navesti različite doprinose Opere. U nekima od njih se, kao što to Komisija navodi, upućuje na učinke razvoja i održavanja platforme Android pozitivne za tržišno natjecanje. U drugima se spominju, kao što to Komisija ističe, učinci koji ograničavaju tržišno natjecanje, a povezani su s predinstaliranjem.

596    Iz prethodno navedenog proizlazi da Google nije dokazao, kao što on to navodi, da Komisija nije na odgovarajući način uzela u obzir sve okolnosti relevantne za ocjenu spornog postupanja. Taj prigovor treba, dakle, odbiti.

3.      Drugi dio, koji se odnosi na objektivna opravdanja

a)      Argumenti stranaka 

597    Google ističe da su uvjeti predinstaliranja iz sporazuma o distribuciji mobilnih aplikacija objektivno opravdani jer mu omogućuju da besplatno pruža platformu Android tako da osigura da se aplikacije koje stvaraju prihode, Google Search i Chrome, ne isključe iz predinstaliranja i povezanih prilika za oglašavanje. Ti uvjeti, koji su legitimni i pozitivni za tržišno natjecanje, doprinijeli su raznolikosti i općem usvajanju mobilnih uređaja, smanjili prepreke ulasku i stvorili prilike za konkurente. Upućivanjem u pobijanoj odluci na to da se OEM‑ovima naplaćuje naknada za licenciju za Play Store koja varira za uređaje niže i više klase žrtvovali bi se učinci koji su pozitivni za tržišno natjecanje i koje stvara Googleovo besplatno nuđenje u pogledu platforme Android. Google također osporava da je mogao dobiti naknadu od mobilnih podataka. Isto, nenovčana trgovina stvorena uvjetima predinstaliranja iz sporazuma o distribuciji mobilnih aplikacija djelotvornija je i povećava proizvodnju u odnosu na sustav u kojem OEM‑ovi izvršavaju plaćanja za sastavnice platforme Android.

598    Komisija tvrdi da uvjeti predinstaliranja Google Searcha i Chromea na gotovo sve uređaje Google Android prodane u EGP‑u nisu objektivno opravdani. Naime, Google već unovčuje ulaganja zahvaljujući komercijalizaciji podataka prikupljenih od korisnika i prihodima koje ostvaruju Play Store te druge aplikacije i usluge, uključujući Google Search. Usto, ako nema tih zahtjeva, velik će broj korisnika sustava Google Android i dalje upotrebljavati Google Search. Google također nije dokazao da je predinstaliranje nužno kako bi se izbjeglo to da predinstaliranje isključivo na uređaje Google Android ne bude dostupno Googleu ili da on bude obvezan zaračunati OEM‑ovima troškove za Play Store.

b)      Ocjena Općeg suda 

599    Valja podsjetiti na to da u slučaju da je utvrđeno postojanje protutržišnih učinaka koji su nastali zbog postupanja poduzetnika u vladajućem položaju, taj poduzetnik može opravdati djelovanja koja mogu biti obuhvaćena zabranom navedenom u članku 102. UFEU‑a (vidjeti u tom smislu presudu od 27. ožujka 2012., Post Danmark, C‑209/10, EU:C:2012:172, t. 40. i navedenu sudsku praksu).

600    Konkretno, takav poduzetnik može u tu svrhu dokazati da je njegovo postupanje objektivno ili da učinak istiskivanja do kojeg to postupanje dovodi može imati protutežu, odnosno mogu ga nadmašiti pogodnosti u pogledu učinkovitosti od koje koristi imaju i potrošači (vidjeti u tom smislu presudu od 27. ožujka 2012., Post Danmark, C‑209/10, EU:C:2012:172, t. 41. i navedenu sudsku praksu).

601    Što se tiče prvog slučaja, presuđeno je da iako je teret dokazivanja o postojanju okolnosti koje predstavljaju povredu članka 102. UFEU‑a na Komisiji, ipak je na predmetnom poduzetniku u vladajućem položaju, a ne na Komisiji da, po potrebi i prije kraja upravnog postupka, istakne eventualno opravdanje i da u tom pogledu iznese argumente i dokaze. Potom je na Komisiji da, ako namjerava zaključiti da postoji zlouporaba vladajućeg položaja, dokaže da se na argumente i dokaze koje ističe navedeni poduzetnik ne može pozvati i da se stoga izneseno obrazloženje ne može prihvatiti (vidjeti u tom smislu presudu od 17. rujna 2007., Microsoft/Komisija, T‑201/04, EU:T:2007:289, t. 688. i 1144.).

602    Što se tiče drugog slučaja, na dotičnom poduzetniku u vladajućem položaju je da dokaže da povećanje učinkovitosti koje može proizići iz predmetnog postupanja neutralizira učinak istiskivanja do kojeg dovodi, da se to povećanje učinkovitosti moglo ili može ostvariti zahvaljujući navedenom postupanju, da je potonje postupanje neophodno za ostvarenje tog povećanja te da ono ne eliminira stvarnu konkurenciju ukidanjem svih ili većeg dijela postojećih izvora stvarnog ili potencijalnog tržišnog natjecanja (vidjeti u tom smislu presudu od 27. ožujka 2012., Post Danmark, C‑209/10, EU:C:2012:172, t. 42.).

603    U tom pogledu valja istaknuti da je u pobijanoj odluci Komisija ispitala pod istim naslovom, „Objektivna opravdanja i povećanje učinkovitosti”, različite argumente koje je Google istaknuo u tom pogledu u upravnom postupku (uvodne izjave 993. do 1008.).

604    U svojim pismenima Google ističe, u biti, dva niza argumenata kako bi opravdao svoje postupanje, a koji se velikim dijelom podudaraju s onima koje je naveo tijekom upravnog postupka te koji su ispitani i odbijeni u pobijanoj odluci.

605    Kao prvo, Google je pred Komisijom istaknuo da su njegove prakse legitimne jer mu omogućuju da izvrši povrat svojih ulaganja u sustav Android i u svoje aplikacije koje ne stvaraju prihode (uvodna izjava 993. točka 1. pobijane odluke).

606    Ta je argumentacija ponovljena u tužbi u ovom predmetu, u kojoj Google ističe, s jedne strane, veličinu svojih ulaganja u razvoj i održavanje platforme Android, uključujući OS Android, Play Store i paket GMS te, s druge strane, nenaplatnost te platforme. Uvjeti predinstaliranja iz sporazuma o distribuciji mobilnih aplikacija su stoga opravdani jer omogućavaju Googleu da putem prihoda od aplikacija Google Search i Chrome dobije odgovarajući povrat od svojih ulaganja a da se ipak ne isključi mogućnost konkurenata ili korisnika da se koriste predinstaliranjem ili drugim sredstvima.

607    Kako bi odbila tu argumentaciju, Komisija je smatrala da Google nije dokazao da su sporna grupiranja bila nužna da ostvari povrat od svojih ulaganja u sustav Android i u aplikacije koje ne stvaraju prihode (vidjeti uvodne izjave 995. do 998. pobijane odluke).

608    U usporedbi s iznosom ulaganja koja je Google posvetio razvoju i održavanju sustava Android, neovisno o tome je li taj iznos onaj koji je Komisija navela ili onaj koji je Google istaknuo, pokazalo se u svakom slučaju da je Google uvijek bio u mogućnosti raspolagati posljedičnim prihodima radi financiranja tih ulaganja izvršenih u okviru svoje strategije namijenjene očuvanju svojih tržišnih udjela u uslugama općeg internetskog pretraživanja prilikom prelaska na internet na mobilnim uređajima.

609    Osim tih prihoda ostvarenih Play Storeom (uvodna izjava 996. i bilješka na dnu stranice 1074. pobijane odluke), koji su sada dovoljni sami po sebi da Googleu omoguće da izvrši povrat od ulaganja obavljenih radi razvoja i održavanja platforme Android tijekom odgovarajuće godine (vidjeti u tom pogledu podatke koje je Google dostavio Općem sudu), Google je raspolagao također drugim izvorima prihoda.

610    Naime, kao što to Komisija ističe u pobijanoj odluci, Google se i dalje mogao koristiti vrednovanjem podataka o korisnicima dobivenih s uređaja Google Android, poput onih povezanih s lokaliziranjem ili upotrebom Google Play Services. Google je također mogao, uzimajući u obzir njegove velike tržišne udjele u osobnim računalima, koristiti se znatnim prihodima ostvarenima na temelju oglašavanja prilikom internetskih pretraživanja (uvodne izjave 997. i 998. pobijane odluke).

611    Kritike koje je Google iznio protiv tih mogućnosti i dalje su općenite i nejasne.

612    Slijedom navedenog, uzimajući u obzir, s jedne strane, vrijednost koju imaju podaci o korisnicima i, s druge strane, veličinu prihoda ostvarenih oglašavanjem prilikom pretraživanja obavljenih na osobnim računalima, Komisija je s pravom zaključila da Google nije mogao povratiti sve rashode koji se odnose na razvoj i održavanje platforme Android samo na temelju prihoda ostvarenih od te platforme.

613    Usto, kao što to Komisija također ističe u pobijanoj odluci, Google nije dokazao da nije imao interes za razvoj sustava Android kako bi suzbio rizike za svoj poslovni model oglašavanja koji proizlaze iz prelaska na pametne mobilne uređaje (uvodna izjava 999. pobijane odluke). S tog aspekta može se valjano zaključiti da bi Googleu nastali rashodi u vezi s razvojem i održavanjem platforme Android a da čak nije osigurao da će se ti rashodi nadoknaditi prihodima koji su ostvareni od te platforme, uzimajući u obzir, primjerice, prihode ostvarene Play Storeom.

614    Iz prethodno navedenog proizlazi da Google nije dokazao da su uvjeti predinstaliranja iz sporazuma o distribuciji mobilnih aplikacija bili objektivno opravdani u tom smislu da su mu time što su jamčili predinstaliranje aplikacije Google Search i Chromea na uređaje Google Android, omogućili da izvrši povrat iznosa rashoda nastalih u okviru razvoja i održavanja platforme Android.

615    Kao drugo, Google tvrdi da su mu uvjeti predinstaliranja iz sporazuma o distribuciji mobilnih aplikacija omogućili da besplatno nudi Play Store jer je njegova vrijednost za OEM‑ove i korisnike odgovarala vrijednosti koju je za Google imala promidžba njegove usluge općeg internetskog pretraživanja tih OEM‑ova. Upućivanje Komisije na to da se za Play Store mora platiti naknada za licenciju dovodi u pitanje taj model i njegove pozitivne učinke na tržišno natjecanje (vidjeti uvodnu izjavu 993. točku 3. pobijane odluke).

616    Međutim, Google nije udovoljio niti zahtjevu tereta dokazivanja koji ima u okviru dokazivanja objektivnih opravdanja.

617    Rješenje koje Google zagovara, i to ono u vidu nenaplatnosti licencija, ne može spriječiti primjenu drugih rješenja koje je Komisija predvidjela kako bi mu se omogućilo da nadomjesti prihode ostvarene predinstaliranjem aplikacije Google Search i Chromea na uređaje Google Android, poput, primjerice, plaćanja naknade za licenciju za Play Store, koje se može dovesti u vezu s različitim postupanjem prema proizvodima niže klase i proizvodima više klase.

618    Iz prethodno navedenog proizlazi da Google nije u mogućnosti dokazati da su uvjeti predinstaliranja iz sporazuma o distribuciji mobilnih aplikacija objektivno opravdani u tom smislu da mu jamče nenaplatnost licencija u vezi s Play Storeom.

619    Drugi dio, koji se odnosi na objektivna opravdanja za predinstaliranje, mora se, dakle, odbiti kao i cijeli drugi tužbeni razlog, koji se temelji na pogrešnoj ocjeni zlouporabne naravi uvjeta predinstaliranja iz sporazuma o distribuciji mobilnih aplikacija.

D.      Treći tužbeni razlog, koji se temelji na pogrešnoj ocjeni zlouporabne naravi jedinog uvjeta predinstaliranja uključenog u ugovore o podjeli prihoda na temelju portfelja

620    U okviru trećeg tužbenog razloga Google tvrdi da je Komisija pogrešno utvrdila da su određene odredbe uključene u sporazume o podjeli prihoda na temelju portfelja zlouporabne naravi.

1.      Elementi konteksta

a)      Pobijana odluka

621    Prema pobijanoj odluci Google je određenim OEM‑ovima i MNO‑ovima odobrio plaćanja pod uvjetom da ne predinstaliraju ili da odmah nakon kupnje ne učine dostupnom niti jednu konkurentsku uslugu općeg internetskog pretraživanja na skupu mobilnih uređaja u unaprijed određenom portfelju (uvodne izjave 198. i 1195. pobijane odluke).

622    Iz pobijane odluke također proizlazi da su sankcionirani sporazumi o podjeli prihoda na temelju portfelja oni koji su bili na snazi od 1. siječnja 2011., kao datuma na koji je Komisija zaključila da je Google u vladajućem položaju na svakom nacionalnom tržištu usluga općeg internetskog pretraživanja u EGP‑u, do 31. ožujka 2014., kao datuma na koji je prestao važiti sporazum o podjeli prihoda na temelju portfelja s OEM‑om koji je Komisija navela (uvodna izjava 1333. pobijane odluke).

1)      Narav sporazuma o podjeli prihoda na temelju portfelja

623    Komisija ističe da sporazumi o podjeli prihoda na temelju portfelja obuhvaćaju plaćanja za isključivost. Podsjeća na to da na temelju navedenih sporazuma o podjeli prihoda, ako dotični OEM ili MNO predinstalira konkurentsku uslugu općeg internetskog pretraživanja na uređaj koji je obuhvaćen unaprijed određenim portfeljem i prihvaćen, on se mora odreći podjele prihoda od cjelokupnog portfelja.

624    U slučaju dotičnih OEM‑ova i MNO‑ova Komisija naglašava da su sporazumi o podjeli prihoda obuhvaćali važan segment prodanih mobilnih uređaja. Googleovi interni dokumenti potvrđuju da je cilj sporazuma o podjeli prihoda na temelju portfelja bio zajamčiti da Google zadovolji sve potrebe tih OEM‑ova i MNO‑ova u području usluga općeg internetskog pretraživanja na uređajima uključenima u te portfelje. Ti su dokumenti također otkrili da je Google bio svjestan da su na temelju te prakse mogli nastati problemi u vezi s tržišnim natjecanjem (uvodne izjave 1195. do 1205. pobijane odluke).

2)      Sposobnost sporazuma o podjeli prihoda na temelju portfelja da ograniče tržišno natjecanje

625    U uvodnim izjavama 1206. i 1207. pobijane odluke Komisija tvrdi da je pretpostavka prema kojoj su Googleova plaćanja za isključivost zlouporabna potvrđena u ovom slučaju analizom njihove sposobnosti da ograniče tržišno natjecanje, osobito uzimajući u obzir stopu pokrivenosti nacionalnih tržišta usluga općeg internetskog pretraživanja spornom praksom.

626    Prije svega, Komisija smatra da su sporazumi o podjeli prihoda na temelju portfelja smanjili poticaje dotičnih OEM‑ova i MNO‑ova da predinstaliraju konkurentske usluge općeg internetskog pretraživanja. Prvo, da nema sporazuma o podjeli prihoda na temelju portfelja, ti bi OEM‑ovi i MNO‑ovi imali poslovni interes predinstalirati takve usluge barem na dijelu svojih uređaja Google Android. Drugo, konkurentskim se uslugama općeg internetskog pretraživanja ne bi mogla tim OEM‑ovima i MNO‑ovima nuditi ista razina prihoda poput one koju nudi Google. Treće, sporazumi o podjeli prihoda na temelju portfelja jedan su od razloga za oklijevanje OEM‑ova i MNO‑ova da instaliraju usluge općeg internetskog pretraživanja na svoje uređaje Google Android (uvodne izjave 1208. do 1281. pobijane odluke).

627    Potom Komisija navodi da su sporazumi o podjeli prihoda na temelju portfelja otežali pristup Googleovih konkurenata nacionalnim tržištima usluga općeg internetskog pretraživanja. Prvo, ta su plaćanja obeshrabrila OEM‑ove i MNO‑ove da predinstaliraju konkurentske usluge općeg internetskog pretraživanja. Drugo, sporazumi o podjeli prihoda na temelju portfelja obuhvaćaju znatan dio mjerodavnih tržišta. Treće, konkurentske usluge nisu mogle, putem alternativnih distributivnih kanala poput preuzimanja, nadoknaditi konkurentsku prednost koju je Google ostvarivao iz sporne prakse (uvodne izjave 1282. do 1312. pobijane odluke).

628    Naposljetku, Komisija navodi da su sporazumi o podjeli prihoda na temelju portfelja obeshrabrili inovaciju jer su spriječili puštanje u promet uređaja Google Android na kojima su predinstalirane usluge općeg internetskog pretraživanja različite od Google Searcha. Da takve prakse nije bilo, korisnici bi imali na raspolaganju širi odabir. Ta je praksa također smanjila, s jedne strane, poticaje konkurenata na razvoj inovativnih funkcionalnosti tako što ih spriječila da se koriste dodatnim upitima za pretraživanja te prihodima i podacima nužnim za poboljšanje svojih usluga i, s druge strane, poticaj Googlea na inovaciju jer više nije trpio konkurentski pritisak prema zaslugama. Osim toga, čak i da se praksa podudara s razdobljem poboljšanja Googleove usluge općeg internetskog pretraživanja, on nije podnio dokaz da ta praksa nije utjecala na poticaje ili sposobnost konkurentskih usluga općeg internetskog pretraživanja da poboljšaju svoje usluge. Google je tako mogao u većoj mjeri poboljšati svoje usluge (uvodne izjave 1313. do 1322. pobijane odluke).

629    Osim toga, kao što to proizlazi, među ostalim, iz uvodne izjave 1259. pobijane odluke, Komisija je u ovom slučaju ispitala sposobnost predmetne prakse da proizvede učinak istiskivanja na poduzetnike koji se smatraju jednako učinkovitima kao i poduzetnik u vladajućem položaju. Upitana s tim u vezi na raspravi Komisija je potvrdila da je u okviru svoje ocjene doista uzela u obzir obilježja takvog hipotetskog poduzetnika.

3)      Postojanje objektivnih opravdanja

630    Komisija opovrgava objektivna opravdanja koja je istaknuo Google. Tako, prvo, sporazumi o podjeli prihoda na temelju portfelja nisu bili nužni da prvotno uvjere OEM‑ove ili MNO‑ove u prodaju uređaja Google Android, s obzirom na to da su uređaji Google Android već činili 40 % svjetske prodaje pametnih mobilnih uređaja u siječnju 2011. i da cilj sporazuma o podjeli prihoda nije bio prodavanje uređaja Google Android, nego omogućiti „isključivo predinstaliranje usluge općeg internetskog pretraživanja” Googlea na te uređaje Google Android. Drugo, Google nije dokazao da su mu sporazumi o podjeli prihoda na temelju portfelja omogućili da povrati ulaganja izvršena u sustav Android. Da nije bilo sporazuma o podjeli prihoda na temelju portfelja, Google bi i dalje mogao ostvarivati znatne prihode od sustava Android. Treće, Google nije dokazao da su sporazumi o podjeli prihoda na temelju portfelja bili nužni da omoguće uređajima Google Android da konkuriraju Appleu (uvodne izjave 1323. do 1332. pobijane odluke).

b)      Razlika između sporazuma o podjeli prihoda na temelju portfelja i sporazuma o podjeli prihoda na temelju uređaja

631    Podjela prihoda od oglašavanja obuhvaćena pobijanom odlukom uvjetovana je isključivim predinstaliranjem Google Searcha na skup uređaja unaprijed određenih u portfelju. Drugim riječima, za svaki od dotičnih uređaja OEM‑ovi i MNO‑ovi moraju, kako bi osigurali sudjelovanje u Googleovim prihodima od oglašavanja, ispuniti uvjete postavljene sporazumima o podjeli prihoda na temelju portfelja.

632    Kao što to Komisija naglašava u uvodnoj izjavi 197. pobijane odluke, Google je, međutim, postupno od ožujka 2013. zamjenjivao sporazume o podjeli prihoda na temelju portfelja sporazumima o podjeli prihoda na temelju uređaja.  Primjenom sporazuma o podjeli prihoda na temelju uređaja sudjelovanje OEM‑a i MNO‑a u Googleovim prihodima ovisi o broju prodanih uređaja poštujući obvezu da se ne predinstaliraju konkurentske usluge općeg internetskog pretraživanja. Stoga sporazumi o podjeli prihoda na temelju uređaja omogućuju OEM‑u ili MNO‑u da za istu vrstu uređaja nude neke koji promiču isključivo Googleovu uslugu općeg internetskog pretraživanja i druge koji također nude konkurentske usluge općeg internetskog pretraživanja.

633    Stoga, za razliku od stajališta iznesenog u obavijesti o prethodno utvrđenim činjenicama u postupku, Komisija nije u pobijanoj odluci smatrala da sporazumi o podjeli prihoda na temelju uređaja, koji su bili postupno implementirani više od od pet godina prije njezina donošenja, predstavljaju sami za sebe zlouporabu praksu. Sporazumi o podjeli prihoda ostaju, međutim, sastavni dio činjeničnog konteksta u kojem je Komisija ispitala učinke istiskivanja stvorene praksama stavljenim Googleu na teret u pobijanoj odluci (vidjeti točke 448. do 452. ove presude).

c)      Prihodi dijeljeni na osnovi sporazuma o podjeli prihoda na temelju portfelja

634    Na osnovi sporazuma o podjeli prihoda na temelju portfelja Google dijeli dio svojih prihoda od oglašavanja u zamjenu za isključivo predinstaliranje Google Searcha na skup mobilnih uređaja koji se nalaze u unaprijed određenom portfelju.

635    U uvodnoj izjavi 1240. pobijane odluke Komisija naglašava da ti sporazumi o podjeli prihoda ne obuhvaćaju prihode koji potječu od upita za internetsko pretraživanje obavljenih na mobilnim uređajima putem Googleove početne internetske stranice, a što je potonji izrijekom potvrdio u odgovoru na pitanje koje je Opći sud postavio prije rasprave.

636    Drugim riječima, sporazumi o podjeli prihoda na temelju portfelja obuhvaćaju prihode od oglašavanja koji potječu od upita za internetsko pretraživanja putem Google Searcha, Chromea i trake URL drugih preglednika za mobilni internet kada je Googleov pretraživač u njima određen kao zadan. Objedinjeno tumačenje uvodnih izjava 1234. i 1240. pobijane odluke potkrepljuje to utvrđenje.

d)      Dokaz o zlouporabnoj naravi plaćanja za isključivost

637    Prema pobijanoj odluci, svrha je sporazuma o podjeli prihoda na temelju portfelja osigurati Googleu da se na mobilne uređaje predinstaliraju isključivo njegove aplikacije za uslugu općeg internetskog pretraživanja. Ta praksa dovodi do ishoda koji je u biti istovjetan onome glede takozvanih rabata za „vjernost” koji su se nalazili u srži predmeta povodom kojeg je donesena presuda od 6. rujna 2017., Intel/Komisija (C‑413/14 P, EU:C:2017:632). Google plaća naknadu u ovom slučaju OEM‑ovima i MNO‑ovima kako bi se osiguralo isključivo predinstaliranje Google Searcha.

638    U tom kontekstu mora se, prije ocjene osnovanosti argumenata koje je Google istaknuo u potporu trećem tužbenom razlogu, podsjetiti na načela koja se primjenjuju na ocjenu koja se s obzirom na članak 102. UFEU‑a daje glede takozvanih plaćanja za „isključivost”.

639    Iz sudske prakse proizlazi da je u situaciji u kojoj, kao u ovom slučaju, poduzetnik na kojeg se odnosi postupak primjene članka 102. UFEU‑a koji može dovesti do njegove osude zbog zlouporabe vladajućeg položaja istakne tijekom tog postupka da njegovo ponašanje nije moglo ograničiti tržišno natjecanje i konkretno proizvesti učinke istiskivanja koji mu se stavljaju na teret, na Komisiji da tada radi dokazivanja krivnje tog poduzetnika analizira različite okolnosti na temelju kojih se može dokazati ograničenje tržišnog natjecanja koje proizlazi iz osporavane prakse (vidjeti u tom smislu presudu od 6. rujna 2017., Intel/Komisija, C‑413/14 P, EU:C:2017:632, t. 137. i 138.).

640    U takvoj situaciji Komisija je ne samo dužna ispitati, s jedne strane, razmjer vladajućeg položaja poduzetnika na relevantnom tržištu i, s druge strane, stopu pokrivenosti tržišta osporavanom praksom te uvjete i oblike cjenovnih praksi, njihovo trajanje i njihove iznose nego je također dužna ocijeniti eventualno postojanje strategije kojoj je cilj istisnuti konkurente koji su u najmanju ruku jednako učinkoviti. Isto tako, odvagivanje povoljnih i nepovoljnih učinaka za tržišno natjecanje osporavane prakse može se izvršiti samo nakon analize mogućnosti istiskivanja u najmanju ruku jednako učinkovitih konkurenata, svojstvene predmetnoj praksi (presuda od 6. rujna 2017., Intel/Komisija, C‑413/14 P, EU:C:2017:632, t. 139. i 140.).

641    Radi ocjene sposobnosti koja je svojstvena praksi istiskivanja konkurenata koji su u najmanju ruku jednako učinkoviti, test nazvan jednako učinkovit konkurent (As Efficient Competitor Test, u daljnjem tekstu: test AEC) može se pokazati korisnim.

642    Test AEC odnosi se na konkurenta koji je jednako učinkovit i trebao bi svojim kupcima naplaćivati iste cijene kao i poduzetnik u vladajućem položaju, ali i snositi iste troškove kao i taj poduzetnik (vidjeti u tom smislu presudu od 17. veljače 2011., TeliaSonera Sverige, C‑52/09, EU:C:2011:83, t. 40. do 44.). Osim toga, osim cijene, kako bi se mogao smatrati „jednako učinkovitim” kao i poduzetnik u vladajućem položaju, taj hipotetski konkurent mora također biti jednako zanimljiv kupcima navedenog poduzetnika u pogledu odabira, kvalitete ili inovacije (vidjeti u tom smislu presudu od 27. ožujka 2012., Post Danmark, C‑209/10, EU:C:2012:172, t. 22.).

643    Test AEC, spomenut u Komisijinim Uputama o provedbenim prioritetima u primjeni članka [102. UFEU‑a] na postupanja poduzetnika u vladajućem položaju koja za posljedicu mogu imati zlouporabu u smislu istiskivanja konkurenata s tržišta (SL 2009., C 45, str. 7., u daljnjem tekstu: Upute o zlouporabi u smislu istiskivanja), nastoji razlikovati postupanja koja poduzetnik u vladajućem položaju ne može usvojiti od onih koja su mu dopuštena. Test AEC čini tako mogući okvir za analizu učinaka istiskivanja u vezi s određenim predmetom i učinaka istiskivanja stavljenima na teret. No, radi se samo o jednom elementu među ostalima koji se mogu primijeniti kako bi se putem kvalitativnih i kvantitativnih dokaza dokazalo postojanje protutržišnog istiskivanja u smislu članka 102. UFEU‑a.

644    Međutim, kada se, kao u ovom slučaju, test AEC primjenjuje, on se mora strogo provesti. U tom pogledu, radi utvrđivanja je li konkurent koji je hipotetski u najmanju ruku jednako učinkovit suočen s opasnošću da ga se istisne osporavanom praksom, Komisija mora ispitati ekonomske podatke koji se odnose na troškove i prodajne cijene te osobito provjeriti primjenjuje li poduzetnik u vladajućem položaju cijene niže od troškova. Ta metoda pretpostavlja, međutim, da su dostupni dovoljno pouzdani podaci. Kada su oni dostupni, Komisija je dužna upotrijebiti informacije o troškovima samog poduzetnika u vladajućem položaju. Kako bi pribavila potrebne podatke, Komisija raspolaže istražnim ovlastima. Usto, ako nedostaju pouzdani podaci o tim troškovima, Komisija može odlučiti da upotrijebi troškove konkurenata ili druge usporedive pouzdane troškove.

645    Što se tiče plaćanja za isključivost, svrha je testa AEC ocijeniti bi li konkurent koji je hipotetski u najmanju ruku jednako učinkovit kao i poduzetnik u vladajućem položaju bio sposoban mjeriti se s navedenim plaćanjima ili ih nadmašiti. U ovom slučaju, kao što to proizlazi iz pobijane odluke, predmet testa AEC koji je Komisija provela bila je ocjena je li Googleov konkurent koji je hipotetski u najmanju ruku jednako učinkovit mogao imati strateški ili ekonomski interes da dobije sporni udio u upitima u okviru usluga općeg internetskog pretraživanja obuhvaćenih sporazumima o podjeli prihoda na temelju portfelja.

646    U tom pogledu valja podsjetiti na to da analiza koju je Komisija provela u pobijanoj odluci radi dokazivanja protutržišne naravi sporazuma o podjeli prihoda na temelju portfelja osobito ovisi o dvama nizovima razmatranja, to jest, s jedne strane, ispitivanju pokrivenosti tom praksom i, s druge strane, ishodu testa AEC koji je provela.

647    S obzirom na ta uvodna razmatranja valja ocijeniti osnovanost argumenata koje je Google iznio u potporu trećem tužbenom razlogu.

648    Treći tužbeni razlog podijeljen je na tri dijela. U okviru prvog Google predbacuje Komisiji da je pogrešno smatrala da sporazumi o podijeli prihoda na temelju portfelja sadržavaju uvjet isključivosti. U okviru drugog, iznesenog u stadiju rasprave, Google tvrdi da pobijana odluka trpi od nedostatka u obrazloženju jer Komisija ne objašnjava u kojoj mjeri praksa s ograničenom pokrivenošću mjerodavnog tržišta ograničava tržišno natjecanje. U okviru trećeg dijela Google tvrdi da Komisija nije činjenično ni pravno u dovoljnoj mjeri dokazala protutržišnu narav sporazuma o podjeli prihoda.

2.      Prvi dio, koji se odnosi na narav sporazuma o podjeli prihoda na temelju portfelja

a)      Argumenti stranaka

649    Google tvrdi da Komisija nije mogla sporazume o podjeli prihoda na temelju portfelja kvalificirati kao sporazume o isključivosti. Situacija isključivosti može općenito postojati samo ako su pokrivene sve potrebe kupca. Prvo, sporazumi o podjeli prihoda na temelju portfelja nisu namijenjeni uređivanju potrebe OEM‑ova i MNO‑ova za uslugom općeg internetskog pretraživanja na mobilnim uređajima koji nemaju sustav Android ili na računalima. Drugo, sporazumi o podjeli prihoda na temelju portfelja tiču se samo ulaznih točaka prema uslugama općeg internetskog pretraživanja. Oni jasno nalažu OEM‑ovima i MNO‑ovima da očuvaju ulazne točke za konkurentske usluge općeg internetskog pretraživanja. Treće, sporazumi o podjeli prihoda na temelju portfelja su za neke teritorijalno ograničeni.

650    Komisija primjećuje da sporazumi o podjeli prihoda na temelju portfelja čine „vrhunac” različitih praksi koje su usko povezane i sankcionirane su u pobijanoj odluci. Naime, Komisija smatra da kako bi bili u mogućnosti dobiti dio prihoda koji potječu od upita obavljenih putem Googleove usluge općeg internetskog pretraživanja na uređajima koji rade s verzijama sustava Android koje je Google odobrio, OEM‑ovi su morali prvo sklopiti sporazum o zabrani fragmentacije i sporazum o distribuciji mobilnih aplikacija, a potom sporazum o podjeli prihoda na temelju portfelja, pri čemu je potonji pojačavao ograničavajuće sposobnosti sporazuma o zabrani fragmentacije i sporazuma o distribuciji mobilnih aplikacija. Usto, niti jedan od triju razloga koje je Google istaknuo kako bi zanijekao da su sporazumi o podjeli prihoda na temelju portfelja sporazumi o isključivosti nije uvjerljiv, pri čemu su svi ti razlozi usmjereni na opseg pokrivenosti sporazumima o podjeli prihoda, a ne na njihovu isključivu narav.

b)      Ocjena Općeg suda

651    Prvo, kao što to Google navodi, situacija isključivosti proizlazi iz okolnosti da je poduzetnik isključio sve ili znatan dio potreba klijenta. Naime, činjenica da poduzetnik koji uživa vladajući položaj na tržištu vezuje kupce obvezom ili obećanjem da će oni sve svoje potrebe ili njihov znatan dio zadovoljavati isključivo kod tog poduzetnika može predstavljati zloporabu vladajućeg položaja u smislu članka 102. UFEU‑a, bilo da je predmetna obveza ugovorena bez daljnjih uvjeta bilo da se njoj u zamjenu odobrava rabat. Isti je slučaj kada navedeni poduzetnik, bez vezivanja kupaca formalnom obvezom, primjenjuje, bilo na temelju ranijih sporazuma s tim kupcima bilo jednostrano, režim rabata za vjernost, to jest rabata vezanih uz okolnost da klijent – bez obzira na iznos svojih kupnji – sve svoje potrebe ili njihov znatan dio zadovoljava kod poduzetnika u vladajućem položaju (presude od 13. veljače 1979., Hoffmann‑La Roche/Komisija, 85/76, EU:C:1979:36, t. 89. i od 6. rujna 2017., Intel/Komisija, C‑413/14 P, EU:C:2017:632, t. 137.).

652    Stoga, radi ocjene Googleova argumenta prema kojem je sporazume o podjeli prihoda na temelju portfelja Komisija pogrešno kvalificirala kao sporazume o isključivosti, valja provjeriti jesu li na temelju tih sporazuma Googleovi klijenti, to jest OEM‑ovi i MNO‑ovi mogli za sve ili znatan dio svojih potreba tražiti i usluge ili proizvode konkurenata poduzetnika u vladajućem položaju.

653    No, u ovom slučaju i ne dirajući u ispitivanje pokrivenosti nacionalnih tržišta usluga općeg internetskog pretraživanja, koje je predmet trećeg dijela ovog tužbenog razloga, valja utvrditi da Google ne osporava da su sporazumi o podjeli prihoda na temelju portfelja predstavljali financijsku prednost dodijeljenu OEM‑ovima i MNO‑ovima pod uvjetom da ne predinstaliraju niti jednu drugu uslugu općeg internetskog pretraživanja različitu od Google Searcha na skup mobilnih uređaja koji se nalazi u unaprijed određenom portfelju. Isto tako je nesporno i to da su sporazumi o podjeli prihoda na temelju portfelja predstavljali za predmetne OEM‑ove i MNO‑ove, u mjeri u kojoj su željeli komercijalizirati pametne mobilne uređaje bez usluge općeg internetskog pretraživanja, poticaj da se opskrbljuju kod Googlea i isključe njegove konkurente za velik dio tih uređaja (vidjeti uvodne izjave 1197. i 1199. pobijane odluke).

654    Drugo, Google ističe da sporazumi o podjeli prihoda na temelju portfelja nisu isključili pristup konkurentskim uslugama općeg internetskog pretraživanja koje su ostale dostupne unatoč isključivom predinstaliranju Google Searcha. Isto vrijedi za preuzimanje konkurentskih aplikacija ili izravan pristup putem preglednika za mobilni internet različitih od Chromea.

655    U tom pogledu iz navedene sudske prakse proizlazi glede sporazuma o isključivosti da se pojam isključivosti ocjenjuje u odnosu na mogućnost klijenata poduzetnika koji zauzima vladajući položaj da od njegovih konkurenata zatraže istovjetne usluge. Isključivost se ne ocjenjuje, dakle, u odnosu na ponašanje korisnika, nego u odnosu na ponašanje klijenata poduzetnika u vladajućem položaju. Treba, dakle, kao bespredmetan odbiti argument koji Google temelji na činjenici da se uslugama općeg internetskog pretraživanja koje konkuriraju Google Searchu korisnik može sam koristiti putem preuzimanja aplikacija ili preglednika različitih od Chromea.

656    Treće, Google naglašava da su određeni sporazumi o podjeli prihoda na temelju portfelja imali zemljopisno područje primjene ograničeno na neke države članice. No, kao što to Komisija s pravom naglašava, Google ne osporava činjenicu da su obuhvaćena tržišta sva nacionalna tržišta usluga općeg internetskog pretraživanja, razmatrana zajedno. Na osnovi činjenice da se neki sporazumi o podjeli prihoda na temelju portfelja primjenjuju samo na ograničeni broj država članica ne može se isključiti učinak isključivosti na dotična nacionalna tržišta.

657    Prema tome, Google neutemeljeno tvrdi da je Komisija počinila pogrešku u ocjeni kada je zaključila da su plaćanja o kojima je riječ bila plaćanja za isključivost. 

3.      Drugi dio, koji se odnosi na nedostatak u obrazloženju

658    Na raspravi je Google istaknuo da je pobijana odluka nedovoljno obrazložena. Naime, Komisija uopće ne opravdava u kojoj mjeri praksa koja prema Googleovu stajalištu ima ograničenu pokrivenost mjerodavnog tržišta može ograničiti tržišno natjecanje.

659    U tom pogledu valja podsjetiti na to da obrazloženje koje se zahtijeva člankom 296. UFEU‑a mora odgovarati prirodi predmetnog akta te jasno i nedvosmisleno odražavati zaključke institucije koja je donijela akt kako bi se zainteresiranim osobama omogućilo da se upoznaju s razlozima poduzimanja mjere, a nadležnom sudu provođenje nadzora. Obvezu obrazlaganja treba ocjenjivati prema okolnostima slučaja, osobito prema sadržaju akta, prirodi razloga na koje se u njemu poziva i interesu koji bi adresati akta ili druge osobe na koje se akt izravno i osobno odnosi mogli imati za dobivanje objašnjenja. U obrazloženju nije potrebno podrobno navoditi sve relevantne činjenične i pravne elemente jer se pitanje ispunjava li obrazloženje akta zahtjeve iz članka 296. UFEU‑a ne treba ocjenjivati samo s obzirom na njegov tekst nego i s obzirom na njegov kontekst te na ukupnost pravnih pravila kojima se uređuje predmetno područje (presuda od 27. lipnja 2012., Microsoft/Komisija, T‑167/08, EU:T:2012:323, t. 99.).

660    No, prije svega valja podsjetiti na to da su razlozi zbog kojih je Komisija smatrala da su sporazumi o podjeli prihoda na temelju portfelja predstavljali zlouporabu izneseni u uvodnim izjavama 1188. do 1336. pobijane odluke, koje su posvećene ispitivanju zlouporabne naravi sporazuma o podjeli prihoda na temelju portfelja. U tom pogledu, na temelju tog rasuđivanja Komisija je uvodne izjave 1286. do 1304. posvetila pokrivenosti nacionalnih tržišta usluga općeg internetskog pretraživanja spornom praksom.

661    Imajući u vidu navedeno rasuđivanje i argumentaciju Googlea s tim u vezi u okviru trećeg dijela ovog tužbenog razloga, Opći sud smatra, s jedne strane, da je Google mogao s uspjehom osporavati analizu koju je u tom pogledu Komisija provela i, s druge strane, da je u mogućnosti ocijeniti njezinu osnovanost.

662    Prema tome, prigovor koji se temelji na nedostatku u obrazloženju koji je Google naveo valja odbiti kao neosnovan.

4.      Treći dio, koji se odnosi na utvrđenje o postojanju ograničenja tržišnog natjecanja

663    Google tvrdi, a što Komisija osporava, da se s obzirom na relevantne okolnosti u pobijanoj odluci pravilno ne analizira jedini uvjet predinstaliranja uključen u sporazume o podjeli prihoda na temelju portfelja kako bi se dokazali njegovi učinci istiskivanja.

664    Prvo, u pobijanoj odluci nije uzet u obzir mali tržišni udio obuhvaćen spornom praksom i njegov zanemarivi utjecaj. Drugo, u pobijanoj odluci pogrešno je ocijenjena mogućnost sporazuma o podjeli prihoda na temelju portfelja da istisnu konkurente koji su hipotetski u najmanju ruku jednako učinkoviti, a osobito njihova sposobnost da ih kompenziraju. Treće, u pobijanoj odluci zanemareni su uvjeti za odobravanje predmetnih plaćanja koji daju korisnicima slobodan pristup konkurentima. Četvrto, Komisija nije provela valjani hipotetski test.

a)      Pokrivenost sporazumima o podjeli prihoda na temelju portfelja i njihov utjecaj

1)      Pobijana odluka

665    Prema pobijanoj odluci Komisija je smatrala da sporazumi o podjeli prihoda na temelju portfelja obuhvaćaju „znatan dio” nacionalnih tržišta usluga općeg internetskog pretraživanja (uvodna izjava 1286. pobijane odluke).

666    Prvo, kako bi potkrijepila taj zaključak, Komisija naglašava da su sporazumi o podjeli prihoda na temelju portfelja bili sklopljeni s glavnim OEM‑ovima koji prodaju pametne telefone Google Android i s glavnim MNO‑ovima koji posluju na europskom tržištu. Prema navodima Komisije, dotični su OEM‑ovi prodali na europskom tržištu gotovo [80‑90] % pametnih telefona Google Android u razdoblju od 2011. do 2012. Uzimajući također u obzir činjenicu da su pametni telefoni Google Android činili 56 % svih pametnih telefona prodanih u razdoblju od 2011. do 2012., Komisija iz toga zaključuje da su sporazumi o podjeli prihoda na temelju portfelja obuhvaćali tijekom toga razdoblja [40‑50] % svih pametnih telefona prodanih u Europi. Komisija pojašnjava u tom pogledu da nije uključila sve pametne telefone koje su MNO‑ovi prodali na osnovi svojih sporazuma o podjeli prihoda na temelju portfelja koji su za dva MNO‑a uzeta u razmatranje predstavljali samo vrlo mali dio prethodno navedene prodaje (uvodne izjave 1287. do 1289. i bilješka na dnu stranice br. 1376 pobijane odluke).

667    Drugo, Komisija primjećuje da je omjer upita za internetsko pretraživanje obavljenih na svim mobilnim uređajima putem Google Searcha znatno narastao između 2012. i 2014. te dosegnuo gotovo [30‑40] % Googleovih upita u 2014. u EGP‑u (uvodna izjava 1290. pobijane odluke).

668    Treće, Komisija navodi da su od 2013. sporazumi o podjeli prihoda na temelju portfelja zamijenjeni sporazumima o podjeli prihoda na temelju uređaja koji su obuhvaćali gotovo [50‑60] % odnosno gotovo [60‑70] % uređaja Google Android u 2013. i u 2014. Isto tako, Komisija naglašava da je Google Search bio određen kao zadan u Appleovu pregledniku Safariju i to za sve uređaje iPhone. Google Search je tako predinstaliran ili postavljen kao zadan u pregledniku za veliku većinu preostalih mobilnih uređaja ili osobnih računala (uvodne izjave 1291. do 1293. i 1298. pobijane odluke).

669    Četvrto, omjer upita za internetsko pretraživanje s uređaja Google Android odgovarao je [10‑20] % odnosno [10‑20] % svih Googleovih upita za internetsko pretraživanje obavljenih u 2013. i u 2014. u EGP‑u (uvodna izjava 1294. pobijane odluke, pri čemu ti podaci nisu dostupni za 2011. i 2012.).

670    Peto, u odgovoru na Googleov argument o minimalnom „utjecaju” sporazuma o podjeli prihoda na temelju portfelja s obzirom na neke podatke uzete u obzir u obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku glede mogućnosti konkurentskih usluga općeg internetskog pretraživanja da se mjere s razinom plaćanja odobrenih OEM‑ovima ili MNO‑ovima o kojima je riječ (vidjeti uvodne izjave 1225. do 1271. pobijane odluke), Komisija navodi da iako se taj „utjecaj” Googleu činio minimalnim, on je ipak bio velik za te usluge, osobito zato što su upiti za internetsko pretraživanje navedeni u okviru te analize činili za njih „znatan iznos internetskih pretraživanja” u ključnom trenutku razvoja općeg pretraživanja, to jest prelaska s općeg internetskog pretraživanja na osobnim računalima na opće internetsko pretraživanje na mobilnim uređajima (uvodne izjave 1299. do 1302. pobijane odluke). Komisija tvrdi također da znatnost pokrivenosti nacionalnih tržišta usluga općeg internetskog pretraživanja spornom praksom proizlazi iz činjenice da je predmetna vrsta internetskog pretraživanja omogućila da se dobiju dragocjeni podaci o lokalizaciji koji mogu kao takvi poboljšati uslugu općeg internetskog pretraživanja i prihode od oglašavanja koji proizlaze iz toga (uvodna izjava 1298. pobijane odluke).

2)      Argumenti stranaka

671    Google primjećuje da u uvodnim izjavama 1286., 1287. i 1295. pobijane odluke Komisija tvrdi da su sporazumi o podjeli prihoda na temelju portfelja „obuhvaćali znatan dio mjerodavnih nacionalnih tržišta usluga općeg internetskog pretraživanja” zato što su se ti sporazumi o podjeli prihoda primjenjivali na „najvažnije OEM‑ove” koji distribuiraju uređaje Google Android i na „glavne MNO‑ove koji posluju u EGP‑u”. U toj se ocjeni ne uzima u obzir stopa pokrivenosti spornom praksom. Naime, odgovarajuća analiza pokrivenosti sporazumima o podjeli prihoda ovisi o udjelu upita za internetsko pretraživanje pripisivih uređajima Google Android i udjelu uređaja Google Android koji podliježu sporazumu o podjeli prihoda na temelju portfelja.

672    U prosjeku, Google navodi u točki 262. tužbe ili, uzimajući u obzir očitovanja koja je Komisija podnijela u tom pogledu, u točki 172. replike, da su sporazumi o podjeli prihoda na temelju portfelja obuhvaćali samo [0-5] % nacionalnih „tržišta” za opće internetsko pretraživanje tijekom razdoblja navodne zlouporabe. Naime, ta „tržišta” obuhvaćaju, prema uvodnoj izjavi 353. pobijane odluke, „internetska pretraživanja putem osobnih računala i pametnih mobilnih uređaja” i sporazumi o podjeli prihoda na temelju portfelja koji su se primjenjivali samo na određene pametne telefone činili su samo neznatan dio upita izvršenih tijekom relevantnog razdoblja. Isto tako, brojni OEM‑ovi i MNO‑ovi nisu nikada potpisali sporazume o podjeli prihoda na temelju portfelja. Stoga se na temelju stope pokrivenosti od [0-5] % u prosjeku tijekom razdoblja od 2011. do 2014. ne može zaključiti da su ti sporazumi o podjeli prihoda „otežali ili čak onemogućili” konkurentima pristup mjerodavnim tržištima. Takva je stopa osim toga osjetno niža od pokrivenosti tržišta praksama koje su se smatrale zlouporabnima u ranijim predmetima i koje su iznosile 39, 40 ili 85 %.

673    U odgovoru na Komisijinu kritiku prema kojoj je ona upotrijebila brojke u vezi s prodanim, a ne upotrijebljenim uređajima, Google ističe da su u samoj pobijanoj odluci uzeti u obzir prodani uređaji kao pokazatelj za pokrivenost tržišta. Google dodaje da čak i da se izmijene njegovi izračuni kako bi se uključili upotrijebljeni uređaji, pod pretpostavkom da svaki prodani uređaj ima procijenjeni vijek trajanja od oko dvije godine, utjecaj na pokrivenost i dalje je minimalan.

674    Podredno, Google ističe da su za Komisiju, kao što to proizlazi iz uvodne izjave 1226. pobijane odluke, konkurentske usluge internetskog pretraživanja mogle postići najviše [0-5] % upita na uređajima Google Android koji podliježu podjeli prihoda da je njihova aplikacija bila predinstalirana uz aplikaciju Google Search. Tako, vodeći računa o tržištima uzetima u obzir i prema vlastitoj analizi Komisije, utjecaj sporazuma o podjeli prihoda na temelju portfelja na udjele u upitima za opće internetsko pretraživanje u EGP‑u je krajnje malen u svakoj godini navodne povrede.

675    Posljedično, vodeći računa o maloj pokrivenosti spornim sporazumima o podjeli prihoda na temelju portfelja i njihovom zanemarivom utjecaju, razlozi izneseni radi zaključka da je pokrivenost jedinim uvjetom predinstaliranja bila „znatna” ne smiju se prihvatiti.

676    U biti, Komisija tvrdi da pokrivenost sporazumima o podjeli prihoda na temelju portfelja na koju Google upućuje ne može oslabiti zaključak iznesen u pobijanoj odluci o veličini te pokrivenosti zbog razloga koji su njoj navedeni.

677    Konkretno, godišnja prodaja ne može se izjednačiti s brojem uređaja koji su predmet sporazuma o podjeli prihoda na temelju portfelja a da se ne uzme u obzir prodaja uređaja još uvijek u upotrebi koja je obavljena tijekom prethodnih godina. Usto, izračun utjecaja Googlea počiva, bez ikakva drugog objašnjenja, na spornom tržišnom udjelu od [0-5] % umjesto spornog udjela od 22,5 %, koji je konkurent mogao postići u slučaju da je njegova usluga internetskog pretraživanja određena kao zadana u predinstaliranom pregledniku za mobilni internet različitom od Chromea.

678    VDZ tvrdi da stupanj pokrivenosti tržišta nije relevantan jer valja maksimalno zaštititi tržišno natjecanje čim se zavlada tržištem. U tom kontekstu sporazumi o podjeli prihoda na temelju portfelja doprinose jačanju Googleova vladajućeg položaja time što sprečavaju OEM‑ove da korisnicima nude višestruko korištenje.

3)      Ocjena Općeg suda

679    Valja podsjetiti na to da u slučaju u kojem, kao ovdje, dotični poduzetnik tvrdi na temelju dokaza tijekom upravnog postupka da praksa isključivosti koja potječe od njega nije mogla ograničiti tržišno natjecanje, a osobito proizvesti učinke istiskivanja koje mu je Komisija stavila na teret, ona je osobito dužna analizirati stopu pokrivenosti tržišta spornom praksom (vidjeti u tom smislu presudu od 6. rujna 2017., Intel/Komisija, C‑413/14 P, EU:C:2017:632, t. 138. i 139.).

680    Na temelju takve analize može se odrediti učinak isključivanja s relevantnog tržišta koji se može pripisati osporenoj praksi osobito kako bi se odredilo koji je dio izuzet od tržišnog natjecanja zbog isključivosti osigurane na temelju spornih plaćanja.

681    Iz uvodne izjave 1286. pobijane odluke nedvojbeno proizlazi da je Komisija smatrala da su sporazumi o podjeli prihoda na temelju portfelja koje je Google sklopio s određenim OEM‑ovima i MNO‑ovima pokrivali znatan dio nacionalnih tržišta usluga općeg internetskog pretraživanja unutar EGP‑a.

682    Iz pobijane odluke također proizlazi da ta različita tržišta obuhvaćaju sva opća internetska pretraživanja obavljena sa svih vrsta uređaja, uključujući mobilne uređaje koji nemaju sustav Android i osobna računala (vidjeti, primjerice, uvodnu izjavu 353. pobijane odluke).

683    Kao što to Google ističe u tom pogledu, iz različitih primjera koji se temelje na ranijoj praksi Komisije proizlazi da je ona smatrala znatnima stope pokrivenosti mjerodavnog tržišta od 39 % do 85 %.

684    U ovom slučaju, međutim, stopa pokrivenosti osporavane prakse koju Komisija smatra znatnom kao takva je bitno manja od onih koje je Komisija prethodno prihvatila u svojoj ranijoj praksi. Naime, prema podacima koje je Google dostavio u tom pogledu, ona je manja od 5 % tržišta koja je Komisija definirala.

685    Iako Komisija ističe da se stopom pokrivenosti koju je Google iznio u tužbi, a potom u replici podcjenjuje broj uređaja u prometu koji su bili predmet sporazuma o podjeli prihoda na temelju portfelja tijekom relevantnog razdoblja nezakonitog djelovanja, ostaje činjenica da se na temelju podataka i objašnjenja koja je Google predočio s tim u vezi može zaključiti da je izračun koji je Google iznio vjerojatan.

686    To je tim više slučaj jer je Komisija, iako je to u njezinoj odgovornosti na temelju sudske prakse navedene u točki 679. ove presude, propustila navesti koja bi bila njezina vlastita procjena pokrivenosti sporazumima o podjeli prihoda na temelju portfelja glede različitih tržišta koja je sama smatrala mjerodavnima za svoju analizu.

687    Naime, pokazalo se da se radi zaključka da su sporazumi o podjeli prihoda obuhvaćali znatan dio nacionalnih tržišta usluga općeg internetskog pretraživanja unutar EGP‑a, argumenti koje je Komisija iznijela u pobijanoj odluci odnose na samo jedan segment različitih mjerodavnih tržišta, to jest onaj koji odgovara upitima za opće internetsko pretraživanje izvršenima s pametnog mobilnog uređaja ili na elemente nepovezane s utjecajem osporene prakse na ta tržišta.

688    Prvo, Komisija primjećuje tako, u uvodnim izjavama 1287. do 1289. pobijane odluke, s jedne strane, da sporazumi o podjeli prihoda na temelju portfelja obvezuju, u biti, velike OEM‑ove (Komisija tamo navodi tri) i MNO‑ove (Komisija tamo navodi četiri) unutar EGP‑a i, s druge strane, da su oni koji obvezuju OEM‑ove predstavljali [40‑50] % svih pametnih telefona prodanih u Europi u 2011. i u 2012. Međutim, na temelju takvih se utvrđenja ne može poduprijeti utvrđenje o znatnoj pokrivenosti nacionalnih tržišta usluga općeg internetskog pretraživanja sporazumima o podjeli prihoda na temelju portfelja. Ta utvrđenja pokazuju da utjecaj postoji na samo jedan segment tih tržišta, to jest segment mobilnog internetskog pretraživanja. Taj se udio mora tim više relativizirati jer iz uvodne izjave 1288. pobijane odluke proizlazi da je udio pametnih telefona Google Android koje su OEM‑ovi prodali i na koje se odnose sporazumi o podjeli prihoda na temelju portfelja postupno padao od 2011. do 2014. s [70‑80] % u 2011. na [5-10] % u 2014.

689    Doduše, iz uvodne izjave 1292. pobijane odluke proizlazi da je od 2013., godine u kojoj se udio pametnih telefona Google Android na koje se odnose sporazumi o podjeli prihoda na temelju portfelja snažno smanjio, Google postupno zamijenio sporazume o podjeli prihoda na temelju portfelja sporazumima o podjeli prihoda na temelju uređaja. Komisija primjećuje da su se potonji odnosili na [50‑60] % i [60‑70] % pametnih uređaja Google Android prodanih u 2013. i 2014. Ostaje činjenica da se stopa pokrivenosti prakse isključivosti koja je navodno protutržišna ne može, u načelu, utvrditi uzimajući u obzir prakse koje se ne smatraju same po sebi protutržišnima. Za ocjenu stope pokrivenosti sporazumima o podjeli prihoda na temelju portfelja također je nebitno to da su oni bili postupno zamijenjeni sporazumima o podjeli prihoda na temelju uređaja od 2013.

690    Drugo, u uvodnim izjavama 1290. i 1297. pobijane odluke Komisija naglašava da su upiti za opće internetsko pretraživanje izvršeni s Google Searcha na svim mobilnim uređajima stalno rasli između 2012. i 2014. i predstavljali su [30‑40] % svih Googleovih upita unutar EGP‑a u 2014. Međutim, na temelju tog se utvrđenja ne može dokazati navodno znatna pokrivenost sporazumima o podjeli prihoda na temelju portfelja na nacionalnim tržištima za opće internetsko pretraživanje, nego samo važnost koju za Google ima Google Search kao ulazna točka na mobilnim uređajima.

691    Treće, u uvodnim izjavama 1293. i 1298. pobijane odluke navodno znatnu pokrivenost nacionalnih tržišta usluga općeg internetskog pretraživanja sporazumima o podjeli prihoda na temelju portfelja Komisija zasniva na utvrđenju prema kojem je Google Search određen kao zadan u pregledniku Safari integriranom u mobilne uređaje koje prodaje Apple. Međutim, kao što to Google ističe, njegov sporazum s Appleom ne nalazi se među sporazumima o podjeli prihoda na temelju portfelja na koje se pobijana odluka odnosi.

692    Četvrto, u uvodnoj izjavi 1294. pobijane odluke Komisija primjećuje da je udio upita za pretraživanje s mobilnih uređaja Google Android odgovarao [10‑20] % odnosno [10‑20] % svih Googleovih upita za pretraživanje obavljenih u 2013. i 2014. Međutim, tim se utvrđenjem ne potkrepljuje, naprotiv, postojanje navodno znatne pokrivenosti nacionalnih tržišta usluga općeg internetskog pretraživanja. Naime, pod pretpostavkom, što nije bio slučaj, da su se sporazumi o podjeli prihoda na temelju portfelja odnosili na sve mobilne uređaje Google Android tijekom 2013. i 2014. i da je Google držao, što nije bio slučaj, iako su se njegovi tržišni udjeli približili, sve tržišne udjele na nacionalnim tržištima za opće internetsko pretraživanje, teoretska pokrivenost sporazumima o podjeli prihoda na temelju portfelja na nacionalnim tržištima za opće internetsko pretraživanje nije mogla u 2013. i 2014. premašiti [10‑20] % odnosno [10‑20] % nacionalnih tržišta usluga općeg internetskog pretraživanja. U svojem odgovoru na pitanje koje je Opći sud postavio prije rasprave Komisija je izrijekom priznala rezultat tog isključivo teoretskog izračuna.

693    U tim okolnostima stopa pokrivenosti mjerodavnih tržišta osporavanom praksom ne može se kvalificirati kao znatna.

694    Doduše, u odgovoru na Googleov argument o minimalnom „utjecaju” sporazuma o podjeli prihoda na temelju portfelja s obzirom na neke podatke uzete u obzir u obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku glede mogućnosti konkurentskih usluga općeg internetskog pretraživanja da se mjere s razinom plaćanja odobrenih OEM‑ovima ili MNO‑ovima o kojima je riječ (vidjeti uvodne izjave 1225. do 1271. pobijane odluke), Komisija navodi da iako se taj „utjecaj” Googleu činio minimalnim, on je ipak bio velik za te usluge, osobito zato što su upiti za internetsko pretraživanje navedeni u okviru te analize činili za njih „znatan iznos internetskih pretraživanja” u ključnom trenutku razvoja općeg pretraživanja, to jest prelaska s općeg internetskog pretraživanja na osobnim računalima na opće internetsko pretraživanje na mobilnim uređajima (uvodne izjave 1299. do 1302. pobijane odluke). Komisija tvrdi također, u odgovoru na drugi argument, da znatnost pokrivenosti nacionalnih tržišta usluga općeg internetskog pretraživanja spornom praksom proizlazi iz činjenice da je predmetna vrsta internetskog pretraživanja omogućila da se dobiju dragocjeni podaci o lokalizaciji koji mogu kao takvi poboljšati uslugu općeg internetskog pretraživanja i prihode od oglašavanja koji proizlaze iz toga (uvodna izjava 1298. pobijane odluke).

695    Na temelju rasuđivanja koje je izneseno u pobijanoj odluci i gore je ispitano, takva očitovanja ipak ne mogu biti dovoljna da se dokaže znatnost pokrivenosti mjerodavnih tržišta spornom praksom.

696    Drukčije bi bilo da je Komisija odlučila tvrditi, a što nije učinila, da su, unatoč stopi pokrivenosti mjerodavnih tržišta osporavanom praksom koja nije znatna, segment obuhvaćen tom praksom ili čak samo OEM‑ovi i MNO‑ovi o kojima je ovdje riječ bili od strateške važnosti tako da su se učinkom isključenja pripisivim toj praksi mogle iz relevantnih tržišta istisnuti usluge općeg internetskog pretraživanja koje konkuriraju Googleu. To bi tada lišilo te konkurentske usluge dostatnih mogućnosti da se upuste u tržišno natjecanje prema zaslugama tako da ponovno uđu na ta tržišta ili se na njima razvijaju, i to u trenutku u kojem je za Google kao i za njegove konkurente, poput Microsofta, bilo važno nositi se s izazovima prelaska s općeg internetskog pretraživanja na osobnim računalima na opće internetsko pretraživanje na mobilnim uređajima.

697    Takvo dokazivanje ne proizlazi iz pobijane odluke u kojoj ga je Komisija samo iznijela u osnovnim crtama i nedovoljno potkrijepila u dijelu koji počinje tvrdnjom prema kojoj njezin zaključak u skladu s kojim sporazumi o podjeli prihoda na temelju portfelja obuhvaćaju znatan dio nacionalnih tržišta usluga općeg internetskog pretraživanja nije doveden u pitanje Googleovim argumentima u tom pogledu (vidjeti uvodne izjave 1295. pobijane odluke).

698    Iz cijele analize o pokrivenosti sporazumima o podjeli prihoda na temelju portfelja proizlazi da je u uvodnoj izjavi 1286. pobijane odluke ona pogrešno kvalificirana kao „znatna”. Ta se pogreška mora, stoga, uzeti u obzir radi ocjene jesu li sporazumi o podjeli prihoda na temelju portfelja sami po sebi zlouporabne naravi.

699    Usto valja ispitati argumente koje Google temelji na pogreškama koje je Komisija počinila u ocjeni uvjeta pod kojima je u najmanju ruku jednako učinkovit konkurent mogao nadoknaditi konkurentsku prednost osiguranu sporazumima o podjeli prihoda na temelju portfelja.

b)      Nadoknađivanje sporazuma o podjeli prihoda na temelju portfelja

1)      Pobijana odluka

700    U pobijanoj odluci Komisija naglašava da se konkurentskom uslugom općeg internetskog pretraživanja ne može nadoknaditi gubitak prihoda od oglašavanja koji trpe dotični OEM‑ovi i MNO‑ovi u slučaju u kojem bi konkurentska aplikacija bila predinstalirana uz Google Search. Kao prvo, Komisija se oslanja na sljedeće podatke (uvodne izjave 1225. do 1271. pobijane odluke).

701    Prije svega, konkurentska usluga općeg internetskog pretraživanja može prema stajalištu Komisije očekivati da će pridobiti najviše samo [0-5] % upita za opće internetsko pretraživanje izvršenih na mobilnom uređaju u slučaju da je njezina aplikacija predinstalirana uz Google Search. Prema stajalištu Komisije taj bi sporni dio dosegnuo 22,5 % ako bi povrh predinstaliranja konkurentske aplikacije OEM‑ovi i MNO‑ovi odredili kao zadan konkurentski pretraživač u pregledniku za mobilni uređaj različitom od Chromea.

702    Prvo, Komisija naglašava da se, zbog sporazuma o distribuciji mobilnih aplikacija, aplikacija koja konkurira Google Searchu može predinstalirati samo tako da je se dopuni, a ne nadomjesti. Prema navodima nekih OEM‑ova i nekih Googleovih zaposlenika također postoji zabuna glede obveze preuzete na temelju sporazuma o distribuciji mobilnih aplikacija da se kao zadan odredi Googleov pretraživač u preglednicima za mobilni internet različitima od Chromea. U slučaju da se Googleov pretraživač u svim preglednicima za mobilni internet odredi kao zadan, najbolje što konkurentska usluga može očekivati bilo bi predinstaliranje njezine mobilne aplikacije uz Google Search.

703    Drugo, Komisija iznosi pojedinosti izračuna spornog udjela u slučaju predinstaliranja konkurentske aplikacije za opće internetsko pretraživanje uz Google Search. S jedne strane, ona uzima u obzir postotak upita za internetsko pretraživanje (12 %) izvršenih na osobnim računalima od strane svih konkurentskih usluga općeg internetskog pretraživanja tijekom razdoblja od 2011. do 2014. i primjenjuje taj postotak na pretpostavku glede upita za internetsko pretraživanje obavljenih s mobilnog uređaja. S druge strane, ona u obzir uzima udio koji za Google imaju upiti za internetsko pretraživanje koji potječu od Google Searcha [30‑40] %. Sporni udio odgovara tako [0-5] % upita za internetsko pretraživanje koji potječu od te aplikacije. To je tako jer se na temelju sporazuma o distribuciji mobilnih aplikacija svaka konkurentska aplikacija za usluge internetskog pretraživanja mora u tom slučaju predinstalirati uz Google Search. Prema stajalištu Komisije, taj je postotak povoljan za Google.

704    Treće, Komisija iznosi pojedinosti izračuna spornog udjela u slučaju da se konkurentski pretraživač postavi dodatno kao zadan u preglednik za mobilni internet različit od Chromea, to jest 22,5 %. Taj postotak proizlazi iz zbroja spornog udjela u upitima za internetsko pretraživanje putem mobilne aplikacije [0-5] % i udjela u upitima za internetsko pretraživanje koje je Google dobio putem trake URL preglednika za mobilni internet [10‑20] %.

705    Potom, Komisija primjećuje da su OEM‑ovi i MNO‑ovi primili između [0-20] % i [30‑50] % Googleovih prihoda od oglašavanja obuhvaćenih sporazumima o podjeli prihoda na temelju portfelja.

706    Naposljetku, prema stajalištu Komisije sporazumi o podjeli prihoda na temelju portfelja obuhvaćali su samo prihode od oglašavanja ostvarene od [70‑80] % Googleovih upita za internetsko pretraživanje. Naime, Komisija naglašava da se sporazumi o podjeli prihoda na temelju portfelja ne tiču prihoda ostvarenih od Googleove početne internetske stranice.

707    Kao drugo, s obzirom na te podatke Komisija tvrdi da konkurentska usluga općeg internetskog pretraživanja ne bi mogla nadoknaditi gubitak prihoda na svim uređajima obuhvaćenima sporazumima o podjeli prihoda na temelju portfelja. Komisija razmatra dva zasebna scenarija koji variraju ovisno o tome postoji li na temelju sporazuma o distribuciji mobilnih aplikacija obveza da se Googleov pretraživač odredi kao zadan u drugim preglednicima za mobilni internet.

708    S jedne strane u slučaju da takva obveza ne postoji, Komisija navodi da se radi konkuriranja podjeli prihoda u visini od [30‑40] %, konkurentska usluga mora odreći više od 100 % svojih prihoda od oglašavanja. Radi konkuriranja podjeli prihoda u visini od [10‑20] %, Komisija dodaje da bi se konkurentska usluga morala odreći više od [70‑80] % svojih prihoda od oglašavanja. Ta postotak pada na [50‑60] % u slučaju da Google dijeli [10‑20] % svojih prihoda od oglašavanja te na [30‑40] % u slučaju da Google dijeli [10‑20] % navedenih prihoda. Te se razlike mogu objasniti time što, dok Google dijeli gotovo [70‑80] % svojih prihoda od oglašavanja, konkurentskom se uslugom može ovisno o spornom udjelu dijeliti u najboljem slučaju samo 22,5 % takvih prihoda.

709    Isto tako, Komisija naglašava da taj izračun vrijedi samo ako su konkurentske usluge prisutne u slučaju podjele u visini od [10‑20] % na barem [70‑80] % mobilnih uređaja obuhvaćenih sporazumima o podjeli prihoda na temelju portfelja, u slučaju podjele u visini od [10‑20] % na barem [50‑60] % mobilnih uređaja i u slučaju podjele u visini od [10‑20] % na barem [30‑40] % mobilnih uređaja. U slučaju podjele u visini od [30‑40] %, nadoknada bi u svakom slučaju bila nemoguća.

710    Predinstaliranje konkurentskih usluga općeg internetskog pretraživanja na velik broj mobilnih uređaja pokazalo se teškim u praksi, osobito za one koji ciljaju na manji dio potrošača, poput Seznama koji cilja na govornike češkog jezika. Poteškoća je tim veća jer konkurentske usluge općeg internetskog pretraživanja mogu očekivati da se predinstaliraju samo na nove mobilne uređaje, a ne na one koji su već u prometu. Što je veći broj mobilnih uređaja Google Android u prometu, to će biti veći postotak prihoda kojeg će se konkurentske usluge morati odreći kako bi kompenzirale sporazume o podjeli prihoda na temelju portfelja.

711    S druge strane, pretpostavka postojanja takve obveze određivanja Google Searcha kao zadanog u predinstaliranom pregledniku za mobilni internet različitom od Chromea ne ostavlja, prema Komisijinu stajalištu, mjesto nikakvoj sumnji. Naime, kako bi nadoknadila Googleovo dijeljenje makar [10‑20] % svojih prihoda od oglašavanja, konkurentska bi usluga morala nuditi više od 100 % tih istih prihoda. Tome se mora dodati ograničenje u vezi s predinstaliranjem konkurentske aplikacije na vjerojatno ograničeni broj mobilnih uređaja na koje se odnose sporazumi o podjeli prihoda na temelju portfelja.

2)      Argumenti stranaka

712    Google tvrdi da je zbog male tržišne pokrivenosti sporazumima o podjeli prihoda na temelju portfelja, slobodnog pristupa korisnika konkurentima i mogućnosti jednako učinkovitih konkurenata da se mjere s plaćanjima koja on izvršava na osnovi sporazuma o podjeli prihoda na temelju portfelja, pogrešno smatrati da su se na temelju potonjih mogli istisnuti jednako učinkoviti konkurenti. Naime, na temelju vlastite analize pobijane odluke jednako ili čak manje učinkoviti konkurenti mogli su se izjednačiti s plaćanjima na osnovi sporazuma o podjeli prihoda na temelju portfelja.

713    Kao prvo, Google tvrdi da je velika većina sporazuma o podjeli prihoda na temelju portfelja dovela do plaćanja [10‑20] % prihoda od internetskog pretraživanja i da su plaćanja od više od [20‑30] % bila krajnje rijeka. Izračuni prikazani u pobijanoj odluci, a osobito u uvodnoj izjavi 1243., pokazuju da su jednako (ili čak manje) učinkoviti konkurenti mogli kompenzirati sporazume o podjeli prihoda na temelju portfelja koji su nudili plaćanja do [20‑30] %. Konkretnije, u pobijanoj odluci navedeno je da „za OEM ili MNO koji je primio isplatu na osnovi podjele prihoda na temelju portfelja od [20‑30] % Googleova udjela, konkurentska usluga općeg internetskog pretraživanja morala je nuditi udio njegovih prihoda viši od [70‑80] %”. Tako su prema pobijanoj odluci konkurenti mogli nadoknaditi sporazume o podjeli prihoda na temelju portfelja zadržavajući pritom maržu od otprilike [30‑40] % koja potječe od prihoda od internetskog pretraživanja na obuhvaćenim uređajima. Ta se marža povećava na [60‑70] % glede plaćanja od podjele Googleovih prihoda od [10‑20] %.

714    Međutim, u uvodnoj izjavi 1246. pobijane odluke navodi se da konkurenti ne bi imali nikakvu maržu koja potječe od prihoda od internetskog pretraživanja na obuhvaćenim uređajima kada su plaćanja od podjele Googleovih prihoda postigla razinu od [40‑50] %, no to se tiče samo dvaju MNO‑ova. Niti jedan drugi partner nije primio isplate na temelju podjele prihoda na toj razini. Sporazum s jednim od tih dvaju partnerskih MNO‑ova bio je sklopljen prije nego što je Google navodno zauzeo vladajući položaj i prestao je vrijediti gotovo godinu dana prije navodne povrede, a sporazum s drugim partnerskim MNO‑om obuhvaćao je samo neke države članice EGP‑a, što proizlazi iz uvodnih izjava 208. i 209. pobijane odluke. Budući da je pokrivenost sporazumima o podjeli prihoda na temelju portfelja bila vrlo mala u cjelini, pokrivenost tim dvama sporazumima o podjeli prihoda na temelju portfelja bila bi još znatno manja. Stoga se u pobijanoj odluci ne mogu za te sporazume dokazati vjerojatni učinci istiskivanja.

715    Kao drugo, Google tvrdi da analiza iz pobijane odluke o sposobnosti konkurenata da se mjere s plaćanjima na osnovi sporazuma o podjeli prihoda na temelju portfelja sadržava više pogrešaka koje obezvređuju njezin zaključak prema kojem konkurentska usluga općeg internetskog pretraživanja nije mogla OEM‑u i MNO‑u nadoknaditi gubitak Googleovih plaćanja na temelju relevantnih sporazuma o podjeli prihoda.

716    Naime, marža koju konkurentska usluga internetskog pretraživanja može postići, a da se pritom izjednači s podjelom Googleovih prihoda, ovisi o udjelu upita koji konkurent koji je jednako učinkovit i privlačan može očekivati da će pridobiti kada je njegova aplikacija predinstalirana uz Google, udjelu uređaja za koje je OEM ili MNO spreman predinstalirati konkurenta i troškovima jednako učinkovitog konkurenta. Glede tih su aspekata u pobijanoj odluci počinjene pogreške koje, nakon što su ispravljene, dokazuju da su konkurenti mogli ponuditi više od Googleovih sporazuma o podjeli prihoda na temelju portfelja, uključujući sporazume o podjeli prihoda koji nude [40‑50] % udjela u prihodima.

717    Prvo, jednako učinkovit konkurent mogao je dobiti više od 12 % upita za internetsko pretraživanje od aplikacije Google Search ako je konkurentska aplikacija za internetsko pretraživanje bila također predinstalirana. Primjera radi, Seznam je u Češkoj Republici dobio do 26 % godišnjih udjela u upitima za opće internetsko pretraživanje na osobnim računalima tijekom razdoblja navodne zlouporabe. Jednako privlačan i jednako učinkovit konkurent mogao bi tako dobiti manje od 26 % upita za opće internetsko pretraživanje.

718    Drugo, jednako učinkovit konkurent mogao bi dobiti upite putem svoje početne stranice i putem te ulazne točke stvoriti prihode koji se mogu dijeliti. Iako Google ne dijeli takve prihode, konkurent koji je u najmanju ruku jednako učinkovit mogao bi ponuditi više dijeleći takve troškove.

719    Treće, jednako učinkovit konkurent mogao bi dobiti dodatne upite putem postavljanja preglednika za mobilni internet kao zadanog, što nije zabranjeno sporazumima o distribuciji mobilnih aplikacija. Izjave triju OEM‑ova navedenih u pobijanoj odluci ne dokazuju da su OEM‑ovi krivo shvatili uvjete iz sporazuma o distribuciji mobilnih aplikacija. To se pitanje mora u svakom slučaju ocijeniti na temelju objektivnih uvjeta sporazuma o distribuciji mobilnih aplikacija, a ne na temelju pogrešnih shvaćanja. Osim toga, te izjave ne upućuju na to da OEM‑ovi nisu mogli odrediti kao zadan drugi preglednik ili drugu uslugu pretraživanja u traci URL drugih preglednika. Drugi dokumenti dokazuju da su OEM‑ovi bili slobodni na temelju sporazuma o distribuciji mobilnih aplikacija definirati kao zadane konkurentske usluge internetskog pretraživanja u preglednicima i potvrđuju da su OEM‑ovi shvatili da je to bio slučaj. U pobijanoj odluci precijenjen je, dakle, navodni učinak istiskivanja Googleovih sporazuma o podjeli prihoda.

720    Četvrto, u pobijanoj odluci nije objašnjeno niti zašto jednako učinkovit konkurent može osigurati predinstaliranje samo u ograničenom udjelu uređaja OEM‑ova niti zašto je određeni OEM bio spriječen predinstalirati dvostruke aplikacije na neke svoje uređaje, a ne na druge, niti zašto se konkurentske aplikacije nisu mogle predinstalirati na uređaje koji su već bili prodani tijekom razdoblja u kojem je sporazum o podjeli prihoda bio izvršen.

721    Peto, u pobijanoj odluci precijenjeni su Googleovi troškovi i zbog toga je precijenjena marža koju je jednako učinkovit konkurent mogao postignuti mjereći se pritom s Googleovim sporazumima o podjeli prihoda.

722    Prema stajalištu Googlea jednako učinkovit konkurent mogao bi privući barem [30‑40] % upita za pretraživanje da je bio predinstaliran uz Google Search i određen kao zadan. Morao bi biti sposoban osigurati predinstaliranje na cijeli portfelj uređaja i nositi se s troškovima od samo [5-10] %. Slijedom navedenog, mogao je ponuditi više od Googleovih sporazuma o podjeli prihoda na temelju portfelja postižući maržu od [10‑20] % na sporazume o podjeli prihoda koji su dali povod plaćanjima od [40‑50] % do [70‑80] % na sporazume o podjeli prihoda koji su dali povod plaćanjima od [10‑20] %.

723    Komisija primjećuje, kao prvo, da je analiza nesposobnosti jednako učinkovitih konkurenata da nadoknade Googleova plaćanja samo jedan od čimbenika među ostalima radi utvrđivanja sposobnosti sporazuma o podjeli prihoda na temelju portfelja da ograniče tržišno natjecanje. Osim toga, primjena testa AEC nije relevantna u situaciji u kojoj je tržište tako strukturirano da je pojava jednako učinkovitog konkurenta praktično nemoguća.

724    Komisija također smatra da je u ovom slučaju nerealno ne uzeti u obzir Googleov vladajući položaj u općem internetskom pretraživanju koji pojačava učinak poluge kojim se Google koristi sklapajući s OEM‑ovima i MNO‑ovima sporazume o podjeli prihoda na temelju portfelja. Googleovi razlozi za sklapanje tih sporazuma o podjeli prihoda također su relevantni isto kao i cilj sporazuma o podjeli prihoda da se osigura to da OEM‑ovi i MNO‑ovi dobiju od Googlea odgovor na svoje potrebe u području usluga općeg internetskog pretraživanja na uređajima uključenima u dogovorenu klasu proizvoda.

725    Kao drugo, glede ocjene sporazuma o podjeli prihoda na temelju portfelja, Komisija ustraje u neujednačenosti sporazuma o podjeli prihoda kao i u postojanju ograničenja nametnutih OEM‑ovima u sporazumima o distribuciji mobilnih aplikacija. U pobijanoj odluci primijećeno je u tom pogledu da postoji određeni broj ulaznih točaka za internetska pretraživanja na uređaju Google Android koje su već podešene u Googleovu korist na temelju sporazuma o distribuciji mobilnih aplikacija uz obvezu predinstaliranja aplikacije Google Search na početnom zaslonu uređaja i predinstaliranja Google Chromea, pri čemu je Google određen kao zadan za opće internetsko pretraživanje.

726    U tom kontekstu Google je OEM‑ovima i MNO‑ovima isplatio postotak između [0-10] % i [30‑40] % Googleovih neto prihoda od oglašavanja ostvarenih Google pretraživanjima na određenoj klasi uređaja iz aplikacije Google Search, adresne trake Chromea i trake URL svih drugih preglednika za mobilni internet. Ta su plaćanja podlijegala obvezi OEM‑a ili MNO‑a da zadrži isključivost, to jest da na bio koji uređaj dotične klase ne instalira ikakvu uslugu sličnu Google Searchu.

727    Komisija podsjeća također na to da je za OEM‑ove bilo nesigurno pitanje jesu li sporazumi o distribuciji mobilnih aplikacija sprečavali OEM‑ove da drugu uslugu općeg internetskog pretraživanja odrede kao zadanu u pregledniku koji su ti OEM‑ovi mogli predinstalirati uz Chrome. Neki OEM‑ovi su shvatili da im je njihov sporazum o distribuciji mobilnih aplikacija nalagao da Googleovu uslugu općeg internetskog pretraživanja postave kao zadanu za sve ulazne točke na uređajima iz njihova spektra. Međutim, u svrhu određivanja je li se konkurentska usluga općeg internetskog pretraživanja mogla izjednačiti s Googleovim plaćanjima, Komisija je pošla od načela povoljnog za Google da sporazumi o distribuciji mobilnih aplikacija nisu nalagali takvo ograničenje. Googleovi argumenti s tim u vezi su, dakle, bespredmetni.

728    Kao treće, prvo, kritike koje je Google iznio protiv rasuđivanja koje se slijedilo u pobijanoj odluci imaju polazište u međuetapi izračuna i to bez uzimanja u obzir naknadno iznesene analize u vezi s ograničenim opsegom instalacije koji je konkurent mogao očekivati da će postići. Ta opažanja nisu dovedena u pitanje kritikama iznesenima glede sporazuma o podjeli prihoda na temelju portfelja sklopljenih s dvama partnerskim MNO‑ima za sustav Android.

729    Drugo, glede Googleove argumentacije kojom se želi opovrgnuti relevantnost kriterija od 12 % koji se temelji na ukupnom udjelu koji su konkurenti ostvarili za upite općeg internetskog pretraživanja na osobnim računalima zato što taj kriterij ne odražava udio koji je konkurent mogao ostvariti, Komisija nastoji podsjetiti na to da je njezina ocjena sposobnosti konkurenata da se mjere s Googleovim plaćanjima bila povoljna za Google. Komisija odbija isto tako sve argumente koje je Google podnio u tom pogledu.

730    Treće, glede Googleove argumentacije kojom se želi istaknuti okolnost da su konkurenti dijelili prihode ostvarene putem početne stranice, Komisija drži da je iluzorno smatrati da bi ti konkurenti prihvatili dijeliti prihode koje Google ne bi dijelio na temelju vlastitih sporazuma o podjeli prihoda.

731    Četvrto, u pobijanoj odluci objašnjeno je zašto je malo vjerojatno da su usluge općeg internetskog pretraživanja bile predinstalirane na cijeli spektar uređaja OEM‑a, koji bi bio utjecaj predinstaliranja aplikacije Google Search na već prodane uređaje, zašto se konkurentskom uslugom internetskog pretraživanja ne bi mogla nadoknaditi Googleova plaćanja unatoč povećanju prodaje novih uređaja i zašto OEM‑ovi ne bi mogli sklopiti sporazume o podjeli prihoda s više konkurentskih usluga s ciljem da se nadoknade Googleova plaćanja.

732    Peto, glede Googleove argumentacije o troškovima, ona je bespredmetna ako Opći sud prihvati Komisijine argumente glede točnosti analize o nemogućnosti konkurenta da se uskladi s uvjetima iz sporazuma o podjeli prihoda na temelju portfelja. U svakom slučaju ta argumentacija nije osnovana, među ostalim zato što troškovi koje je Google izračunao ne uključuju dio fiksnih troškova, osobito troškove istraživanja i razvoja (R&D).

3)      Ocjena Općeg suda

733    Google predbacuje Komisiji da je zaključila da konkurentski poduzetnici nisu mogli nadoknaditi gubitak koji OEM‑ovi i MNO‑ovi trpe u slučaju da potonji odluče predinstalirati uz Google Search konkurentsku aplikaciju za opće internetsko pretraživanje.

734    Kako bi došla do tog zaključka Komisija je, među ostalim, provela test AEC čije rezultate i metodologiju te prihvaćene kvantitativne pretpostavke Google osporava. Valja, stoga, pogreške koje je Google naveo ispitati s obzirom na načela iz sudske prakse iznesena u točkama 639. do 645. ove presude.

i)      Troškovi koji se mogu pripisati konkurentu koji je hipotetski u najmanju ruku jednako učinkovit

735    Google smatra u uvodnim izjavama 1265. i 1266. pobijane odluke da Komisija precjenjuje njegove troškove i shodno tomu podcjenjuje maržu koju usluga općeg internetskog pretraživanja može postići ako bi njezina aplikacija bila predinstalirana uz Google Search.

736    Naime, Komisija pogrešno uzima da Googleovi troškovi odgovaraju [10‑20] % njegovih prihoda od oglašavanja i da bi radi konkuriranja Googleu konkurent koji je u najmanju ruku jednako učinkovit morao zadržati barem [10‑20] % prihoda od oglašavanja. Troškovi koje je Google snosio i relevantni su u svrhu provedbe testa AEC iznose prema Googleovim navodima više oko [0-10] %. Umjesto da pretpostavi Googleove troškove, Komisija je mogla lako pristupiti preciznim informacijama tako da zatraži pristup njegovim financijskim podacima.

737    Komisija tvrdi da je pitanje troškova irelevantno. Sposobnost koju Google pripisuje jednako učinkovitom konkurentu da ostvari samo [0-10] % troškova umjesto [10‑20] % nedostatna je za izmjenu rezultata analize iznesene u pobijanoj odluci. Google ne iznosi dokaz o suprotnom i, kao što je to navedeno u točki 1267. pobijane odluke, taji činjenicu da konkurentska usluga općeg internetskog pretraživanja mora pokriti također dio svojih fiksnih troškova, a osobito troškove istraživanja i razvoja.

738    Štoviše, prigovor koji se odnosi na neuzimanje u obzir „relevantnih i dostupnih informacija” neosnovan je prema Komisijinu stajalištu. Podaci koje je Google priložio tužbi nisu bili pruženi tijekom upravnog postupka.

739    U tom pogledu valja istaknuti da je konkurent koji je u najmanju ruku jednako učinkovit onaj koji barem ima, kao što to Komisija naglašava u uvodnoj izjavi 1259. pobijane odluke, istu sposobnost ostvariti prihode i nositi se s troškovima istovjetnim troškovima poduzetnika u vladajućem položaju. Taj se zahtjev nalazi, osim toga, u Uputama o zlouporabi u smislu istiskivanja. Naime, Komisija naglašava, u biti, u točki 25. navedenih uputa da radi utvrđivanja postoji li opasnost da prakse cjenovne naravi istisnu konkurenta koji je u najmanju ruku jednako učinkovit, ona ispituje, među ostalim, kada su dostupni, ekonomske podatke koji se odnose na troškove poduzetnika u vladajućem položaju.

740    Naime, troškovi koje treba uzeti u obzir imaju izravan učinak na maržu koju konkurent koji je hipotetski u najmanju ruku jednako učinkovit kao i Google može zadržati ako izvrši plaćanja za isključivost kako bi u konkretnom slučaju kompenzirao sporazume o podjeli prihoda na temelju portfelja. Što su troškovi koje treba pokriti manji, to je vjerojatnije da će konkurent koji je hipotetski u najmanju ruku jednako učinkovit zadržati veliku maržu i shodno tomu dijeliti znatne prihode.

741    Osim te uvodne primjedbe, prvo valja istaknuti da u uvodnoj izjavi 1265. pobijane odluke Komisija tvrdi da je Google u svojem odgovoru na drugi dopis o činjenicama „priznao” da njegovi takozvani „operativni” troškovi iznose [10‑20] % i da bi, u biti, konkurent koji je hipotetski u najmanju ruku jednako učinkovit kao i on morao snositi istu razinu troškova.

742    Doduše, u svojem odgovoru na drugi dopis o činjenicama Google priznaje da dokument na koji se Komisija oslanja, to jest sporazum o podjeli prihoda na temelju portfelja s jednim OEM‑om, sadržava redak koji se odnosi na „operativne troškove” koji su brojčano izraženi u visini od [10‑20] %. Međutim, mora se utvrditi da je Google također jasno naglasio da postotak koji je Komisija prihvatila ne odgovara relevantnim troškovima u okviru provedbe testa AEC koji su morali biti granični troškovi.

743    Naime, Google je obavijestio Komisiju da taj postotak uopće nije povezan s troškovima koje bi morao snositi konkurent koji je hipotetski u najmanju ruku jednako učinkovit. On samo odgovara sniženju provedenom glede prihoda dijeljenih sa suugovarateljem koje se može izraziti samo u bruto, a ne neto vrijednosti. Taj je argument Google iznio u svojem odgovoru na prvi dopis o činjenicama.

744    Prema tome, Komisija ne može tvrditi, a da ne iskrivi Googleov odgovor na drugi dopis o činjenicama, da je Google prešutno pristao na to da se takav postotak uzme u obzir kao relevantni troškovi za provedbu testa AEC.

745    Drugo, Google je u svojem odgovoru na drugi dopis o činjenicama naglasio da je na Komisiji da provede odgovarajuću istragu kako bi precizno utvrdila relevantne troškove. Google je konkretnije predbacio Komisiji da je zaključila da troškovi koji su se morali uzeti u obzir u okviru testa AEC iznose [10‑20] % time što je taj postotak izvela iz dokumenata koje je dostavila treća osoba, a ne iz odgovora na zahtjev za pružanje informacija koji mu je izravno bio upućen.  

746    Osobito iz točke 25. Uputa o zlouporabi u smislu istiskivanja proizlazi da kada su dostupni, Komisija uzima u obzir ekonomske podatke koji potječu od poduzetnika koji je u vladajućem položaju, tako da je Komisija u ovom slučaju propustila na odgovarajući način ispitati troškove.

747    Osim toga, iako, kao što to Komisija naglašava, Google nije spontano dostavio takve podatke tijekom upravnog postupka, to mu se ne može prigovoriti.

748    Naime, teret dokazivanja zlouporabne naravi prakse počiva na Komisiji uzimajući u obzir moguća opravdanja koja podnese dotični poduzetnik (vidjeti u tom smislu presudu od 6. rujna 2017., Intel/Komisija, C‑413/14 P, EU:C:2017:632, t. 138. do 140.). Prema tome, Komisija nije mogla u ovom slučaju osloniti se samo na podatke u dokumentu koji je dostavila treća osoba i osloboditi se obveze potvrditi ih s Googleom putem, prema potrebi, zahtjeva za pružanje informacija.

749    Treće, iz uvodne izjave 1266. pobijane odluke proizlazi da Komisija priznaje da su granični troškovi relevantni u ovom slučaju za provedbu testa AEC jer primjećuje da se s obzirom na to da su „operativni troškovi” koje je Google odbio postotak prihoda povezanih s upitima za pretraživanje, oni približavaju, u biti, navedenim troškovima.

750    Međutim, mora se istaknuti da se Komisija oslanja u tom pogledu samo na puka nagađanja a da, međutim, ne upućuje na preciznije podatke koji potječu od Googlea. Ovo je pitanje tim bitnije jer pred Općim sudom svoje granične troškove koji se moraju uzeti u obzir u okviru testa AEC Google brojčano izražava u visini od [0-10] %. No, kao što to Google s pravom ističe, ne može se isključiti da se zbog toga što mora pokriti samo [0-10] % troškova konkurent koji je hipotetski jednako učinkovit nalazi u boljem položaju da kompenzira sporazume o podjeli prihoda na temelju portfelja od onog koji je Komisija predvidjela.  

751    U tim okolnostima Komisija ne može samo isticati bespredmetnost Googleove argumentacije tako da pred Općim sudom tvrdi da je uzimajući u obzir niži postotak ishod testa AEC ostao neizmijenjen i da Google ne upućuje na suprotno.

752    Iz toga slijedi da Googleovo upućivanje na postotak bitno niži od onog koji je Komisija prihvatila u pobijanoj odluci, zajedno s okolnošću da Komisija nije pokrenula dopunu istrage i nepostojanjem podrobnih razloga s time u vezi u pobijanoj odluci, može stvoriti dvojbu glede ispravnosti i valjanosti testa AEC koji je Komisija provela.

ii)    Prihodi koje je mogao dijeliti konkurent koji je hipotetski u najmanju roku jednako učinkovit

753    Google drži da Komisija pogrešno zanemaruje udio u upitima za internetsko pretraživanje koji konkurentski poduzetnik može ishoditi putem početne internetske stranice svojeg pretraživača. Iako Google ne bi dijelio prihode od oglašavanja ostvarene upitima za internetsko pretraživanje na svojoj početnoj internetskoj stranici, poduzetnici koji su u najmanju ruku jednako učinkoviti mogli su odlučiti da dijele navedene prihode i time konkuriraju Googleu. U uvodnoj izjavi 1264. pobijane odluke Komisija otklanja tu mogućnost a da, međutim, ne pruža odgovarajuće obrazloženje.

754    U tom pogledu valja odmah istaknuti da Google osporava samo dva razloga koji su naveli Komisiju da ne prihvati tu mogućnost. U uvodnoj izjavi 1264. pobijane odluke Komisija primjećuje, naime, da konkurentske usluge općeg internetskog pretraživanja ne dijele prihode od oglašavanja ostvarene od upita za internetsko pretraživanje izvršenih na internetskoj stranici svojih pretraživača, s obzirom na to da, prvo, Google ne dijeli te prihode i da su, drugo, ti prihodi ostvareni neovisno o bilo kojem sporazumu o podjeli prihoda sklopljenom s OEM‑ovima i MNO‑ovima.

755    Googleov argument ne može se prihvatiti. Radi ocjene sposobnosti prakse da istisne konkurenta koji je hipotetski u najmanju ruku jednako učinkovit, moraju se uzeti u obzir prihodi koje dijeli poduzetnik koji zauzima vladajući položaj. U suprotnom slučaju to bi se svelo na ocjenu učinaka postupanja poduzetnika u vladajućem položaju na manje učinkovitog konkurenta, s obzirom na to da bi potonji morao dijeliti dodatni izvor prihoda kako bi konkurirao.

756    Osim toga, drugi razlog iz uvodne izjave 1264. pobijane odluke dovoljan je da isključi da se u obzir uzmu takvi prihodi u provođenju testa AEC u ovom slučaju. Logika je sporazuma o podjeli prihoda potaknuti OEM‑ove i MNO‑ove da daju prednost internetskim pretraživanjima, među ostalim, s mobilne aplikacije ili druge ulazne točke. OEM‑ovi i MNO‑ovi nemaju, naprotiv, nikakvu mogućnost potaknuti korisnike da se spontano upute na početnu internetsku stranicu konkurentskog pretraživača, neovisno o sporazumima koji su možda sklopljeni.

757    Prema tome, taj argument valja odbiti kao neosnovan.

iii) Udio u upitima za internetsko pretraživanje koji može pridobiti konkurent koji je hipotetski u najmanju ruku jednako učinkovit

758    Google tvrdi da maržu koju bi si konkurentski poduzetnici mogli pridržati kako bi se suzbili učinci sporazuma o podjeli prihoda na temelju portfelja treba ponovno procijeniti na viši iznos. To je tako jer je sporni udio upita za internetsko pretraživanje utvrđen u uvodnoj izjavi 1234. pobijane odluke morao biti veći. Google ustraje pak na činjenici da sporazumi o distribuciji mobilnih aplikacija nisu uopće sprječavali dotične OEM‑ove i MNO‑ove da kao zadanu postave konkurentsku uslugu za internetsko pretraživanje u predinstaliranom pregledniku za mobilni internet različitom od Chromea. Komisija primjećuje da su podaci prihvaćeni u pobijanoj odluci povoljni za Google. Naglašava također da su sporazumi o distribuciji mobilnih aplikacija imali dvosmisleni doseg koji se odražava u postupanjima OEM‑ova i MNO‑ova.

759    U tom pogledu, kao prvo, valja istaknuti da svi dotični OEM‑ovi i MNO‑ovi nisu na isti način ocijenili doseg sporazuma o distribuciji mobilnih aplikacija. Kao što to Komisija primjećuje u uvodnim izjavama 1229. i 1230. pobijane odluke, neki OEM‑ovi i MNO‑ovi, ali ne svi, tumačili su sporazume o distribuciji mobilnih aplikacija na način da su zabranili određivanje konkurentske usluge pretraživanja kao zadane u pregledniku različitom od Chromea.

760    To utvrđenje nije bez utjecaja na rasuđivanje koje Komisija slijedi u pobijanoj odluci. Naime, u slučaju spornog udjela u upitima za internetsko pretraživanje koji kao ulaznu točku prema konkurentskim uslugama općeg internetskog pretraživanja uključuje također određivanje konkurentskog pretraživača kao zadanog u trećem pregledniku, Komisija dolazi, u biti, u uvodnoj izjavi 1243. pobijane odluke, u međustadiju svoje analize, do zaključka prema kojem konkurent koji je hipotetski u najmanju ruku jednako učinkovit kao Google može kompenzirati gotovo sve sporazume o podjeli prihoda na temelju portfelja. To je utvrđenje, međutim, sama Komisija dovela u pitanje u uvodnoj izjavi 1244. pobijane odluke jer kao dodatni parametar, koji Google također osporava u okviru tužbe u ovom predmetu, uključuje ograničen opseg predinstalacije koji u praksi konkurentska usluga internetskog pretraživanja može osigurati.

761    Naprotiv, ako se u obzir uzme samo jedna ulazna točka, to jest predinstaliranje konkurentske aplikacije uz Google Search, Komisija od međustadija svoje analize u uvodnoj izjavi 1253. pobijane odluke dolazi do nemogućnosti konkurenta koji je hipotetski u najmanju ruku jednako učinkovit kao Google da kompenzira učinke sporazuma o podjeli prihoda na temelju portfelja. U tom kontekstu mora se stoga razmotriti pitanje o tome jesu li u okviru provedbe testa AEC uzeta u obzir višestruka tumačenja čiji su predmet bili sporazumi o distribuciji mobilnih aplikacija.

762    Neizvjesnost ili dvojba koji se, kao u ovom slučaju, odnose na opseg ugovorne obveze moraju u okviru istrage radi provedbe propisa koja može dovesti do izricanja novčane kazne ići u korist predmetnog poduzetnika, osim ako na potonjeg nije stavljen teret takve sumnje (vidjeti u tom smislu presudu od 22. studenoga 2012., E.ON Energie/Komisija, C‑89/11 P, EU:C:2012:738, t. 71. i 72.).

763    Prema tome, Komisija je u svrhu provedbe testa AEC mogla prihvatiti samo pretpostavku o spornom udjelu koji istodobno uključuje onaj nastao predinstaliranjem konkurentske aplikacije uz Google Search i onaj nastao određivanje konkurentske usluge internetskog pretraživanja kao zadane u pregledniku za mobilni internet različitom od Chromea.

764    Kao drugo, Google predbacuje Komisiji da je na niži iznosi procijenila udio u upitima za pretraživanje na mobilnim uređajima koji može osporavati konkurent koji je hipotetski u najmanju ruku jednako učinkovit. Prema Googleovu stajalištu takav je konkurent u mogućnosti zadržati više od 12 % zahtjeva za pretraživanje koje korisnici obave putem Google Searcha.

765    Na početku valja podsjetiti na to da udio u zahtjevima za pretraživanje od 12 % odgovara, kao što to proizlazi iz uvodne izjave 1234. pobijane odluke, udjelu koji su pridobile sve konkurentske usluge općeg internetskog pretraživanja glede zahtjeva za opće internetsko pretraživanje obavljenih na osobnim računalima u EGP‑u. Naime, Komisija je pridobiveni udio za upite za opće internetsko pretraživanje na osobnim računalima prenijela na sporni udio u zahtjevima za opće internetsko pretraživanje na mobilnim uređajima. Iz tog udjela Komisija je utvrdila najviši udio zahtjeva za opće internetsko pretraživanje koji si je konkurentska usluga općeg internetskog pretraživanja mogla najviše pridržati da je njezina aplikacija bila predinstalirana uz Google Search.

766    Kako bi podupro svoje tvrdnje, Google prvo naglašava da je udio u zahtjevima za opće internetsko pretraživanje koji su pridobile sve konkurentske usluge općeg internetskog pretraživanja na osobnim računalima minimalan. To podrazumijeva prema Googleovu stajalištu to da konkurentske usluge općeg internetskog pretraživanja nisu konkurenti koji su hipotetski u najmanju ruku jednako učinkoviti. Naglašava također da je na nacionalnim tržištima na kojima konkurentske usluge imaju veliku pokrivenost, poput Seznama u Češkoj Republici, pridobiveni udio veći. Drugo, Komisija je zanemarila činjenicu da je tijekom razmatranog razdoblja Bing bio određen kao zadan na gotovo svim osobnim računalima.

767    U tom se pogledu, s jedne strane, argument o određivanju Binga kao zadanog na gotovo svim osobnim računalima ne može prihvatiti. Naime, Komisija naglašava, a da joj Google ne proturječi s tim u vezi, da tijekom razmatranog razdoblja, to jest onog od 2011. do 2014., Bing nije bio određen kao zadan na svim osobnim računalima. Tijekom tog je razdoblja Microsoft bio dužan prepustiti odabir korisnicima.

768    S druge strane, Google izlaže da se time što je prihvatila sporni udio u zahtjevima za pretraživanje od 12 %, Komisija nije oslonila na udio za kojim bi mogao posezati konkurent koji je hipotetski u najmanju ruku jednako učinkovit kao Google. Naprotiv, Komisija je prihvatila udio koji su izborile sve konkurentske usluge općeg internetskog pretraživanja na osobnim računalima koje su možda manje učinkovite. Ta je pogreška obezvrijedila cijeli test AEC koji je Komisija provela.

769    Definicija spornog udjela u zahtjevima za pretraživanje počiva, kao što to Google s pravom naglašava, na pogrešci u rasuđivanju i iskrivljenom poimanju testa AEC.

770    Prvo, na temelju činjenice da je Komisija odlučila uzeti kao pretpostavku za svoje rasuđivanje udio u zahtjevima za opće internetsko pretraživanje koji su stvarno pridobile sve konkurentske usluge općeg internetskog pretraživanja na osobnim računalima ne može se s dovoljnom sigurnošću tvrditi da je konkurent koji je hipotetski u najmanju ruku jednako učinkovit mogao na mobilnim uređajima pridobiti samo istovjetan udio. Uzimanje u obzir udjela koji su stvarno pridobiveni na osobnim računalima nije u ovom slučaju moglo razumno činiti osnovu za test AEC namijenjen provjeri udjela u upitima za opće internetsko pretraživanje koji može pridobiti konkurent koji je na mobilnim uređajima hipotetski u najmanju ruku jednako učinkovit kao i Google.

771    Drugo, za neka nacionalna tržišta usluga općeg internetskog pretraživanja, među ostalim i za Češku Republiku, razvidno je da je udio koji su pridobili neki konkurenti poput Seznama veći od onog koji je Komisija utvrdila u pobijanoj odluci. Naime, Google naglašava, a da mu Komisija ne proturječi u tom pogledu, da je tijekom razdoblja nezakonitog djelovanja dobio do 26 % upita za opće internetsko pretraživanje na osobnim računalima.

772    Na temelju činjenice da se u spornom udjelu u upitima za opće internetsko pretraživanje od 12 % uzima u obzir udio koji je Seznam pridobio u Češkoj Republici ne može se zaključiti niti da konkurent koji je hipotetski u najmanju ruku jednako učinkovit ne bi mogao na isti način kao i Seznam u Češkoj Republici pridobiti veći dio upita za internetsko pretraživanje u EGP‑u. Upravo sama činjenica da Google trpi od veće konkurencije na nekim nacionalnim tržištima usluga općeg internetskog pretraživanja može stvoriti sumnju glede ispravnosti takvog postotka.

773    Treće, na temelju činjenice da se samo Google mogao koristiti prednostima povezanima s njegovom tržišnom moći kako bi poboljšao i nudio preciznu uslugu ne može se niti isključiti sa sigurnošću da konkurent koji je hipotetski u najmanju ruku jednako učinkovit, osobito s aspekta kvalitete usluga i inovacije, pridobije udio veći od 12 % upita za internetsko pretraživanje.

774    Prema tome, Komisija je također počinila pogrešku kada je pošla od pretpostavke prema kojoj bi konkurent koji je hipotetski u najmanju jednako učinkovit kao i Google mogao na mobilnim uređajima pridobiti samo 12 % upita za internetsko pretraživanje koji su korisnici izvršili putem Google Searcha.

iv)    Opseg predinstaliranja aplikacije konkurenta koji je hipotetski u najmanju ruku jednako učinkovit

775    Google drži da Komisija nije u uvodnoj izjavi 1244. pobijane odluke opravdala razloge prema kojima se konkurentska aplikacija za uslugu internetskog pretraživanja može predinstalirati samo na ograničeni broj mobilnih uređaja. Google smatra da upućivanje na dio pobijane odluke koji se odnosi na sporazume o distribuciji mobilnih aplikacija ne može biti dovoljno i u proturječju je s uvodnom izjavom 1208. pobijane odluke u skladu s kojom Komisija naglašava da bi uslijed izostanka sporazuma o podjeli prihoda na temelju portfelja OEM‑ovi i MNO‑ovi imali poslovni interes predinstalirati više aplikacija za opće internetsko pretraživanje.

776    U tom se pogledu mora istaknuti da u uvodnoj izjavi 1244. pobijane odluke Komisija, upućujući na uvodne izjave 824. do 832. pobijane odluke, obrazlaže tvrdnju prema kojoj konkurent ne može od OEM‑a ili MNO‑a ishoditi predinstalaciju svoje aplikacije na cijeli portfelj mobilnih uređaja obuhvaćenih sporazumima o podjeli prihoda na temelju portfelja.

777    Uvodne izjave 824. do 832. pobijane odluke tiču se ocjene protutržišne naravi sporazuma o distribuciji mobilnih aplikacija. Komisija tamo izlaže da iako na temelju sporazuma o distribuciji mobilnih aplikacija OEM‑ovi i MNO‑ovi nisu u teoriji bili spriječeni predinstalirati aplikacije za uslugu općeg internetskog pretraživanja, oni su se u praksi suzdržavali predinstalirati više aplikacija za opće internetsko pretraživanje.

778    Međutim, upućivanje u uvodnoj izjavi 1244. pobijane odluke na razloge ocjene zlouporabne naravi sporazuma o distribuciji mobilnih aplikacija kako bi se relativizirala sposobnost konkurenta koji je hipotetski u najmanju ruku jednako učinkovit da kompenzira sporazume o podjeli prihoda na temelju portfelja nije uvjerljivo, kao što to Google s pravom naglašava. Naime, kontekst ocjene sporazuma o distribuciji mobilnih aplikacija u pogledu tržišnog natjecanja razlikuje se od konteksta ocjene mogućnosti konkurenta, koji je hipotetski jednako učinkovit kao i Google te želi osigurati predinstaliranje svoje aplikacije u zamjenu za podjelu prihoda od oglašavanja, da kompenzira sporazume o podjeli prihoda na temelju portfelja.

779    Prvo, kako bi dokazala da se konkurentska prednost koju Google izvodi iz sporazuma o distribuciji mobilnih aplikacija ne može nadoknaditi predinstaliranjem konkurentskih aplikacija, Komisija naglašava u uvodnim izjavama 825. do 832. pobijane odluke da OEM‑ovi i MNO‑ovi mogu ubrati samo mali dodatni prihod s obzirom na Googleov tržišni udio i njegovu sveprisutnost na ulazim točkama za usluge općeg internetskog pretraživanja. Štoviše, OEM‑ovi i MNO‑ovi bi se suočili s višim transakcijskim troškovima i tehničkim problemima povezanima sa sposobnošću pohrane pogoršavajući time korisničko iskustvo.

780    Na temelju razloga, iako su relevantni kada se uzme u obzir položaj trenutačnog Googleovog konkurenta koji ne bi nastojao dijeliti svoje prihode od oglašavanja, ne može se uopće tvrditi da konkurent koji je hipotetski u najmanju ruku jednako učinkovit i voljan dijeliti svoje prihode ne bi bio u mogućnosti osigurati predinstaliranje svoje aplikacije u cijelom portfelju mobilnih uređaja dotičnih OEM‑ova i MNO‑ova.

781    Takvo zajedničko predinstaliranje moglo bi povećati privlačnost pametnih mobilnih uređaja i, stoga, odgovarati interesima OEM‑ova i MNO‑ova. Naime, time što se nudi više aplikacija za opće internetsko pretraživanje, to jest one od Googlea i konkurenta koji je hipotetski u najmanju ruku jednako učinkovit, korisničko iskustvo moglo bi se poboljšati čineći dotične mobilne uređaje tim privlačnijim, kao što to Komisija priznaje, osim toga, u uvodnoj izjavi 1213. pobijane odluke.

782    Osim toga, konkurent koji je hipotetski u najmanju ruku jednako učinkovit mogao bi prihode na osnovi sporazuma o podjeli prihoda na temelju portfelja koje bi OEM‑ovi i MNO‑ovi izgubili u slučaju da se Google Search više ne bi koristio isključivim predinstaliranjem kompenzirati, kao što to proizlazi iz uvodne izjave 1243. pobijane odluke, u slučaju da su svi mobilni uređaji obuhvaćeni dijeljenjem prihoda od oglašavanja tog konkurenta. Komisija naglašava, osim toga, u uvodnoj izjavi 1216. pobijane odluke, na temelju Googleovih izjava da bi uslijed izostanka sporazuma o podjeli prihoda na temelju portfelja OEM‑ovi i MNO‑ovi mogli i dalje ubirati prihode od Googlea, a što omogućava da se ponovno relativizira tvrdnja prema kojoj bi konkurent koji je hipotetski u najmanju ruku jednako učinkovit mogao osigurati predinstaliranje svoje aplikacije samo na ograničeni broj mobilnih uređaja.

783    Drugo, Komisija primjećuje u uvodnim izjavama 830. do 832. pobijane odluke da sporazumi o distribuciji mobilnih aplikacija zabranjuju OEM‑ovima i MNO‑ovima da predinstaliraju isključivo konkurentsku aplikaciju za usluge općeg internetskog pretraživanja ili MNO‑ovima da od OEM‑a zahtijevaju isključivo predinstaliranje takve aplikacije.

784    Slučaj razmatran u uvodnoj izjavi 1244. pobijane odluke slučaj je predinstaliranja povrh Google Searcha, a ne slučaj nepostojanja potonje aplikacije. Utvrđenje Komisije u uvodnim izjavama 830. do 832. pobijane odluke nije ni od kakve pomoći jer slučaj razmatran u okviru kompenziranja sporazuma o podjeli prihoda polazi od pretpostavke prema kojoj je konkurentska aplikacija predinstalirana uz Google Search.

785    Treće, Komisija se u uvodnoj izjavi 1247. pobijane odluke oslanja na dva primjera u uvodnoj izjavi 1219. kako bi dočarala da su konkurenti koji su u praksi uspjeli osigurati predinstaliranje usluga općeg internetskog pretraživanja mogli samo pokriti ograničeni broj mobilnih uređaja ili u svakom slučaju nedostatan broj kako bi kompenzirali sporazume o podjeli prihoda na temelju portfelja. Google naglašava, naprotiv, da se na temelju jednog od primjera koje je Komisija navela može potkrijepiti suprotna pretpostavka.

786    Primjeri na koje se Komisija oslanja su primjeri trenutačnih konkurenata. Komisija nije, osim toga, navela u uvodnoj izjavi 1247. pobijane odluke smatra li te konkurente konkurentima koji su hipotetski u najmanju ruku jednako učinkoviti kao Google i koji su nastojali dijeliti svoje prihode od oglašavanja.

787    Četvrto, valja istaknuti da je tvrdnja prema kojoj se konkurentska prednost koju Google izvodi iz sporazuma o distribuciji mobilnih aplikacija ne može uravnotežiti postupanjem OEM‑ova i MNO‑ova koji odaberu predinstalirati konkurentsku aplikaciju prije svega, kao što to proizlazi iz uvodne izjave 833. pobijane odluke, obrazložena činjenicom da su oni također povezani s Googleom na temelju sporazuma o podjeli prihoda na temelju portfelja. No, scenarij ispitan u ovom slučaju odnosi se na hipotetskog konkurenta koji nudi to da svoj vlastiti sporazum o podjeli prihoda nadomjesti Googleovim sporazumom o podjeli prihoda.

788    Prema tome, sposobnost konkurenta koji je hipotetski u najmanju ruku jednako učinkovit da kompenzira sporazume o podjeli prihoda na temelju portfelja Komisija ne može relativizirati pukom tvrdnjom da bi takav konkurent osigurao u toj situaciji predinstaliranje svoje aplikacije samo na ograničenom broju mobilnih uređaja OEM‑a ili MNO‑a.

v)      Vremenska primjena testa AEC

789    Suprotno pristupu koji je Komisija slijedila u uvodnoj izjavi 1249. pobijane odluke Google tvrdi da se mogućnost konkurenta koji je hipotetski u najmanju ruku jednako učinkovit da kompenzira sporazume o podjeli prihoda na temelju portfelja smije provjeriti samo od trenutka u kojem su navedeni sporazumi stupili na snagu. U svakom slučaju Komisija ne ispituje sposobnost novijih mobilnih uređaja da stvore više prihode od onih koji su već u prometu. Ona također pogrešno odbija činjenicu da prihodi ostvareni od starih uređaja padaju s vremenom, i to samo zato što Google nije podnio dokaz u tom smislu tijekom upravnog postupka. Komisija tvrdi da se pobijana odluka ne može dovesti u pitanje na temelju niti jednog od elemenata koje je Google iznio.  

790    U tom pogledu valja naglasiti da na isti način kao i za neke sustave rabata odobrenih ovisno o količinama prodanim tijekom referentnog razdoblja u okviru kojih pritisak koji se izvršava na kupca raste na kraju referentnog razdoblja kako bi ostvario promet koji mu otvara pravo na navedene rabate, učinak isključivosti sporazuma o podjeli prihoda jača kako raste količina prodane robe koja uključuje usluge od kojih navedeni prihodi potječu (vidjeti u tom smislu presudu od 6. listopada 2015., Post Danmark, C‑23/14, EU:C:2015:651, t. 34.).

791    U ovom slučaju Komisija je s pravom u uvodnoj izjavi 1249. pobijane odluke ocijenila protutržišnu narav sporazuma o podjeli prihoda na temelju portfelja ne samo u trenutku njihova sklapanja nego i tijekom razdoblja u kojem su bili na snazi. Suprotno onomu što Google tvrdi, ne može se zanemariti da što se više povećavao broj mobilnih uređaja u prometu na koje se odnose sporazumi o podjeli prihoda na temelju portfelja, to se pokazalo težim za konkurenta u praksi, čak i onog koji je hipotetski u najmanju ruku jednako učinkovit, da je sposoban mjeriti se s njima. Isto vrijedi u ovom slučaju s obzirom na to da prihodi koje Google dijeli ovise o internetskim pretraživanjima obavljenim na prodanim mobilnim uređajima.

792    Prema tome, Komisija nije mogla počiniti pogrešku koja se tiče prava kada sposobnost konkurenta da kompenzira sporazume o podjeli prihoda na temelju portfelja nije analizirala statički, nego dinamički.

793    Međutim, s jedne strane, mora se istaknuti da razmatranja u uvodnoj izjavi 1249. pobijane odluke ostaju isključivo teoretska. Komisija u ovom slučaju ne kvantificira konkretan utjecaj već prodanih uređaja na sposobnost konkurenta koji je hipotetski u najmanju ruku jednako učinkovit kao Google da kompenzira sporazume o podjeli prihoda na temelju portfelja.

794    S druge strane, iako je takav podatak mogao biti relevantan, kao što to Google s pravom naglašava, kako bi se relativizirao utjecaj na sposobnost konkurenta koji je hipotetski u najmanju ruku jednako učinkovit da kompenzira sporazume o podjeli prihoda na temelju portfelja, Komisija u uvodnoj izjavi 1270. ne prihvaća sklonost novijih mobilnih uređaja da stvore veće prihode od starijih uređaja samo zato što u odgovoru na drugi dopis o činjenicama Google nije podnio dokaze u tom smislu.

795    Zlouporabna narav plaćanja za isključivost ne može počivati na pukoj pretpostavci o zlouporabi, nego je na poduzetniku koji zauzima vladajući položaj teret da je opovrgne. Naprotiv, iz sudske prakse jasno proizlazi da je u slučaju osporavanja da cjenovna praksa ograničava tržišno natjecanje Komisija dužna ocijeniti sve relevantne okolnosti predmetne prakse kako bi analizirala sposobnost istiskivanja u najmanju ruku jednako učinkovitih konkurenata koja joj je svojstvena (vidjeti u tom smislu presudu od 6. rujna 2017., Intel/Komisija, C‑413/14 P, EU:C:2017:632, t. 139. i 140.).

796    Stoga, budući da u ovom slučaju na Komisiji, a ne na Googleu leži teret dokazivanja učinka istiskivanja sporazuma o podjeli prihoda na temelju portfelja na konkurenta koji je hipotetski u najmanju ruku jednako učinkovit, Komisija se nije mogla u uvodnoj izjavi 1270. pobijane odluke osloniti na navodni propust Googlea kako bi bez dopune analize prihvatila sposobnost novijih i starijih mobilnih uređaja da ostvare istovjetne prihode od općeg internetskog pretraživanja.

797    Prema tome Komisija nije mogla provesti odgovarajuće ispitivanje sposobnosti konkurenta koji je hipotetski u najmanju ruku jednako učinkovit da kompenzira sporazume o podjeli prihoda na temelju portfelja tijekom razdoblja u kojem su bili na snazi.

vi)    Zaključak o valjanosti testa AEC

798    Iz prethodno navedenog proizlazi da test AEC koji je Komisija provela u pobijanoj odluci sadržava više pogrešaka u rasuđivanju. Potonje se odnose prije svega na jednu od pretpostavki iz testa AEC, to jest udio u upitima za pretraživanje koje bi mogao pridobiti konkurent koji je hipotetski u najmanju ruku jednako učinkovit, da je njegova aplikacija bila predinstalirana uz Google Search. Potom, mora se istaknuti da je Komisija propustila izolirati troškove koji se mogu pripisati konkurentu koji je hipotetski u najmanju ruku jednako učinkovit te odabrala samo ekstrapolirati podatke u dokumentu koji je dostavila treća osoba i koje je Google osporio tijekom upravnog postupka. Osim toga, na temelju razloga u uvodnoj izjavi 1244. pobijane odluke uopće se ne može poduprijeti tvrdnja prema kojoj konkurent koji je hipotetski u najmanju ruku jednako učinkovit može uslijed izostanka sporazuma o podjeli prihoda na temelju portfelja osigurati predinstaliranje svoje aplikacije samo na ograničenom broju mobilnih uređaja. Naposljetku, Komisija je manjkavo ocijenila sklonost uređaja koji su već u prometu da stvore prihode niže od prihoda novijih uređaja.

799    To četverostruko utvrđenje može samo za sebe stvoriti dvojbu glede pravilnosti rezultata testa AEC koji je Komisija provela i slijedom navedenog navodnog učinka istiskivanja sporazuma o podjeli prihoda na temelju portfelja na konkurenta koji je hipotetski u najmanju ruku jednako učinkovit. Stoga, onako kako ga je Komisija provela, test AEC ne može potkrijepiti utvrđenje o zlouporabi koja proizlazi iz sporazuma o podjeli prihoda na temelju portfelja.

5.      Zaključak o valjanosti razloga koji se tiču zlouporabne naravi sporazuma o podjeli prihoda na temelju portfelja

800    Zbog različitih pogrešaka u Komisijinu rasuđivanju, zaključak prema kojem su sporazumi na temelju portfelja predstavljali zlouporabu ne može se smatrati dovoljno dokazanim. Naime, navedene pogreške odnose se na bitne aspekte analize sporazuma o podjeli prihoda na temelju portfelja glede tržišnog natjecanja, to jest ocjenu njihove pokrivenost i provedbu testa AEC.

801    Neovisno o tim stadijima u Komisijinu rasuđivanju, zlouporabna narav sporazuma o podjeli prihoda na temelju portfelja ne može sama za sebe počivati na dvostrukom utvrđenju o ograničavanju inovacije ili interesa OEM‑ova ili MNO‑ova da uslijed nepostojanja navedenih sporazuma o podjeli prihoda predinstaliraju više aplikacija za usluge općeg internetskog pretraživanja. Iako Google ne osporava ta dva aspekta Komisijina rasuđivanja, mora se istaknuti da su sami po sebi nedostatni za isticanje sumnje stvorene zbog pogrešaka koje je Komisija počinila u okviru analize pokrivenosti i sposobnosti sporazuma o podjeli prihoda na temelju portfelja, putem testa AEC koji je provela, da istisnu konkurenta koji je hipotetski u najmanju ruku jednako učinkovit. 

802    Slijedom navedenog, pobijanu odluku valja poništiti u dijelu u kojem je zaključeno da zlouporabu čine sami za sebe sporazumi o podjeli prihoda na temelju portfelja, pri čemu nije potrebno ispitati Googleove argumente o pristupu korisnika konkurentskim uslugama općeg internetskog pretraživanja i o nužnosti takvog hipotetskog testa.

E.      Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na pogrešnoj ocjeni zlouporabne naravi uvjetovanja dodjele licencija za Play Store i Google Search poštovanjem obveza zabrane fragmentacije

1.      Uvodna opažanja o dosegu druge zlouporabe utvrđene u pobijanoj odluci

803    U četvrtom tužbenom razlogu sastavljenom od dvaju dijelova Google osporava da se njegova praksa u vezi s uvjetovanjem licenciranja Play Storea i Google Searcha (u okviru sporazuma o distribuciji mobilnih aplikacija) prihvaćanjem obveza zabrane fragmentacije sadržanih u sporazumima o zabrani fragmentacije može kvalificirati kao zlouporaba njegova vladajućeg položaja na tržištima trgovina aplikacijama za sustav Android i usluga općeg internetskog pretraživanja.

804    Komisija smatra da su predmetne prakse zlouporabne i, usto, da je dio argumenata koje je Google podnio u prilog četvrtom tužbenom razlogu bespredmetan. U tom pogledu ističe također da Google ne osporava brojne dokaze na koje se pobijana odluka oslanja.

805    Kao što to proizlazi iz spisa, Google je OEM‑ovima koji su se željeli koristiti mogućnosti komercijaliziranja pametnih mobilnih uređaja na kojima su Play Store i Google Search bili predinstalirani nametnuo sklapanje sporazuma o zabrani fragmentacije. Naime, potpisivanje sporazuma o distribuciji mobilnih aplikacija bilo je uvjetovano sklapanjem sporazuma o zabrani fragmentacije.

806    Valja podsjetiti na to da je nesporno da obveze zabrane fragmentacije nalažu usklađenost s referentnim standardom za minimalnu kompatibilnost radi implementacije izvornog koda sustava Android. Taj standard, koji je Google definirao u CDD‑u i koji je objavljen na internetu, zahtijeva, među ostalim, da pametni mobilni uređaji omoguće instaliranje aplikacije, pravilno prenesu veličinu svojih zaslona aplikacijama, implementiraju osnovne sigurnosne funkcije i uključe cjeloviti skup API‑ja za sustav Android.

807    Obveze zabrane fragmentacije primjenjuju se na sve uređaje koje u promet stavlja svaki OEM koji je sklopio sporazum o zabrani fragmentacije jer ti uređaji rade na sustavu Android ili njegovoj varijantom (to jest, OS‑u razvijenom iz izvornog koda sustava Android). Radi dokazivanja svoje kompatibilnosti sa standardima predviđenima u CDD‑u, uređaji moraju udovoljiti skupu tehničkih zahtjeva u pogledu kompatibilnosti. Skup tehničkih zahtjeva u pogledu kompatibilnosti, pristup kojem Google osigurava na stranici sustava Android, sastoji se od niza testova na temelju kojih se može dokazati da pametni mobilni uređaj koji radi na alternativnoj varijanti sustava Android ispunjava sve tehničke zahtjeve u pogledu kompatibilnosti predviđene u CDD‑u. OEM‑ovi moraju sami udovoljiti skupu tehničkih zahtjeva u pogledu kompatibilnosti na svojim uređajima koji rade na alternativnoj varijanti sustava Android, uključujući one na kojima Googleove aplikacije nisu predinstalirane.

808    Prema običaju, alternativne varijante sustava Android koje udovolje skupu tehničkih zahtjeva u pogledu kompatibilnosti bit će nazvane u daljnjem tekstu kompatibilne alternativne varijante sustava Android. Alternativne varijante sustava Android koje nisu bile podvrgnute tim testovima ili ih nisu prošle, to jest varijante izvedene iz izvornog koda sustava Android koje nisu u stvarnosti dokazale svoju sposobnost da udovolje skupu tehničkih zahtjeva u pogledu kompatibilnosti, bit će nazvane u daljnjem tekstu nekompatibilne alternativne varijante sustava Android.

809    Prema pobijanoj odluci, od 1. siječnja 2011. Google je zlorabio svoj vladajući položaj na svjetskom tržištu, isključujući Kinu, trgovina aplikacijama za sustav Android, s jedne strane, i na nacionalnim tržištima usluga općeg internetskog pretraživanja, s druge strane, time što je uvjetovao licenciju za Play Store i Google Search prihvaćanjem obveza zabrane fragmentacije. Druga zlouporaba počela je 1. siječnja 2011., kad je Google stekao vladajući položaj na prethodno navedenim tržištima, i nastavila se do datuma pobijane odluke (uvodna izjava 1187. pobijane odluke).

810    Valja odmah pojasniti, kao što su to glavne stranke potvrdile na raspravi, da se sporazumi o zabrani fragmentacije smatraju zlouporabom u pobijanoj odluci samo u dijelu u kojem nalažu OEM‑ovima da kompatibilnost s CDD‑om osiguraju za sve uređaje koje stave u promet i čiji je OS Android ili alternativna varijanta sustava Android, uključujući one na kojima Googleove aplikacije nisu predinstalirane. Drugim riječima, sporazumi o zabrani fragmentacije smatraju se zlouporabom samo u dijelu u kojem zabranjuju stavljanje u promet pametnih mobilnih uređaja čiji su OS nekompatibilne alternativne varijante sustava Android čak i ako Googleove aplikacije nisu predinstalirane na te uređaje.

811    Naime, iako je točno da je Komisija općenito smatrala da je činjenica uvjetovanja licencije za Play Store i Google Search poštovanjem obveza zabrane fragmentacije mogla ograničiti tržišno natjecanje (uvodna izjava 1036. pobijane odluke), ta se ocjena mora, međutim, usporediti s ocjenom prema kojoj, iako se opravdanja mogu prihvatiti glede pametnih mobilnih uređaja na kojima je paket GMS predinstaliran, to nikako ne može vrijediti glede uređaja koji rade na alternativnim varijantama sustava Android na kojima Googleove aplikacije nisu instalirane (uvodna izjava 1173. pobijane odluke).

812    Stoga, iako se poziva na presudu od 17. rujna 2007., Microsoft/Komisija (T‑201/04, EU:T:2007:289), i na uvjete pod kojima se zlouporabna narav grupiranja proizvoda ili obveza može utvrditi, Komisija stavlja, u biti, na teret Googleu da je provodio protutržišnu praksu čija je namjena lišiti nekompatibilne alternativne varijante sustava Android tržišnih mogućnosti.

813    Iz toga slijedi da argumenti koje je Google podnio i stranke koje su intervenirale u potporu tužitelja koji nastoje dokazati legitimnost primjene obveza zabrane fragmentacije na uređaje na kojima je paket GMS instaliran nikako ne mogu dokazati da je Komisija počinila pogrešku u svojoj ocjeni druge zlouporabe.  

814    U prvom dijelu četvrtog tužbenog razloga koji je istaknuo, Google osporava Komisijine ocjene o tome da praksa o kojoj je riječ ograničava tržišno natjecanje. U drugom dijelu navedenog tužbenog razloga Google ističe da je njegovo postupanje u svakom slučaju objektivno opravdano.

2.      Prvi dio, koji se odnosi na ograničenje tržišnog natjecanja

a)      Pobijana odluka

815    Upućujući na presudu od 17. rujna 2007., Microsoft/Komisija (T‑201/04, EU:T:2007:289), Komisija navodi da radi kvalificiranja druge zlouporabe valja utvrditi, prvo, da obveze zabrane fragmentacije nisu vezane uz licenciju za Play Store i Google Search, drugo, da Google drži vladajući položaj na tržištu za aplikacije za sustav Android i na tržištima usluga općeg internetskog pretraživanja, treće, da se Play Store i Google Search ne mogu dobiti bez prihvaćanja obveza zabrane fragmentacije i, četvrto, da obveze zabrane fragmentacije mogu ograničiti tržišno natjecanje (uvodna izjava 1011. i sljedeće pobijane odluke).

816    Nakon što je ocijenila prva tri kriterija, Komisija iznosi šest nizova argumenata kako bi dokazala da obveze zabrane fragmentacije mogu ograničiti tržišno natjecanje: prvo, nekompatibilne alternativne varijante sustava Android predstavljaju vjerodostojnu konkurentsku prijetnju za Google, drugo, Google definira obveze zabrane fragmentacije čijim sadržajem tako upravlja i u stvarnosti nadzire poštovanje njihove primjene OEM‑ova, treće, obveze zabrane fragmentacije sprečavaju razvoj nekompatibilnih alternativnih varijanti sustava Android, četvrto, kompatibilne alternativne varijante sustava Android nisu vjerodostojna konkurentska prijetnja za Google, peto, sposobnost obveza zabrane fragmentacije da ograniče tržišno natjecanje pojačana je nedostupnošću Googleovih zaštićenih API‑ja za razvijatelje nekompatibilnih alternativnih varijanti sustava Android, što umanjuje interes razvijatelja da osmisle aplikacije čija je namjena rad na takvim OS‑ovima i, šesto, Googleovim postupanjem zadržava se i jača njegov vladajući položaj na nacionalnim tržištima za uslugu općeg internetskog pretraživanja, onemogućava inovacija te izravno ili neizravno šteti potrošačima (uvodna izjava 1036. pobijane odluke).

b)      Argumenti stranaka

1)      Googleovi argumenti

817    U prilog prvom dijelu četvrtog tužbenog razloga Google tvrdi da obveze zabrane fragmentacije ne ograničavaju konkurentnost varijanti sustava Android, nego je, naprotiv, povećavaju zadržavajući minimalni referentni standard kompatibilnosti koji jamči pravilan rad aplikacija na svim tim varijantama. Nekompatibilne alternativne varijante sustava Android koje ne poštuju taj standard nisu ni od kakvog interesa i ugrožavaju cijeli „ekosustav Android”.

818    Kao prvo, Google smatra da je poštovanje tehničkih standarda CDD‑a neophodno, s jedne strane, kako bi se zajamčio pravilan rad pametnih mobilnih uređaja čiji je OS Android ili alternativna varijanta sustava Android i, s druge strane, kako bi se omogućila međusobna kompatibilnost tih uređaja i kompatibilnost s aplikacijama razvijenim za sustav Android (u daljnjem tekstu: interoperabilnost). Naprotiv, dokazane nekompatibilnosti smanjuju privlačnost OS‑a i alternativnih varijanti sustava Android za korisnike i razvijatelje aplikacija. Obveze zabrane fragmentacije omogućuju tako OEM‑ovima da se koriste velikom fleksibilnošću otvorenog modela sustava Android štiteći održivost i kvalitetu tog OS‑a i alternativnih varijanti sustava Android od kvarova nastalih zbog nekompatibilnosti. Google ističe da je namjena obveza zabrane fragmentacije izvesti odgovarajuće zaključke o prošlim iskustvima i nestanku drugih otvorenih ekosustava, poput Symbiana i Unixa. Stoga, budući da su obveze zabrane fragmentacije neophodne za zaštitu „ekosustava Android”, one ne ograničavaju tržišno natjecanje.

819    Kao drugo, u pobijanoj odluci nisu navedeni posebni zahtjevi glede obveza o zabrani fragmentacije za koje se smatra da ograničavaju tržišno natjecanje. U njoj nije određeno niti to na koji relevantan čimbenik konkurentnosti može postojati utjecaj. Stranke sporazuma o zabrani fragmentacije obvezuju se samo zajamčiti da su njihove alternativne varijante sustava Android u skladu sa zahtjevima kompatibilnosti predviđenima u CDD‑u. Obveze zabrane fragmentacije prepuštaju OEM‑ovima slobodu da konkuriraju sa svojim alternativnim varijantama sustava Android prema svim mogućim parametrima konkurentnosti, uključujući cijenu, kvalitetu i inovaciju. Oni mogu unijeti inovacije u izvorni kod sustava Android, razviti nove funkcionalnosti i dodati API‑je. Obveze zabrane fragmentacije ne sprečavaju dobavljače OS‑a ili OEM‑ove koji su sklopili sporazum o zabrani fragmentacije da nude konkurentske usluge općeg internetskog pretraživanja. Naime, kompatibilne alternativne varijante sustava Android nisu manje prilagođene od nekompatibilnih alternativnih varijanti za nuđenje konkurentskih usluga općeg internetskog pretraživanja.

820    Kao treće, Google također ističe da su time što jamče razvoj i održavanje platforme Android, sporazumi o zabrani fragmentacije proširili prilike za konkurente tako da im omogućuju uštedu na povećanim razvojnim troškovima koji bi proizišli iz dodatnih testova potrebnih u slučaju fragmentirane platforme, što bi posljedično povećalo troškove i za korisnike. Primjerice, zahtjev da se svi API‑ji za sustav Android instaliraju na uređaj posebno razvijen za rad na sustavu Android ili alternativnoj varijanti sustava Android čini prednost, a ne ograničenje. Naime, svaki uređaj ima trenutačan pristup širokom spektru aplikacija osmišljenih za sve kompatibilne OS‑ove. Drugim tehničkim zahtjevima CDD‑a nastoji se postići isti rezultat. Svi gospodarski subjekti o kojima je riječ izbjegavaju tako nužnost da izrade vlastiti „ekosustav” ni iz čega.

821    Kao četvrto, Google ističe da tvrdnja prema kojoj obveze zabrane fragmentacije ograničavaju tržišno natjecanje počiva na nejasnim i pogrešnim razlozima koji, osim toga, nisu povezani s obvezama zabrane fragmentacije. U tom pogledu Google spominje osobito konkurentsku prijetnju koju navodno predstavljaju nekompatibilne alternativne varijante sustava Androida, poteškoće na koje nailaze neke nekompatibilne alternativne varijante sustava Android, poput Amazonova OS‑a Fire OS i Alibabina OS‑a Aliyun, kao i tvrdnju o poželjnosti određenih nekompatibilnosti, koja je navodno dočarana Googleovom odlukom da okonča kompatibilnost sustava Android s Javom. Google drži da se neuspjeh nekompatibilnih alternativnih varijanti sustava Android može pripisati njihovoj suštinskoj slabosti, a ne sporazumima o zabrani fragmentacije.

822    Kao peto, navod prema kojem Google može „u načelu” izmijeniti zahtjeve iz CDD‑a kako bi ih učinio restriktivnijim u budućnosti spekulativan je i ne može se kvalificirati kao povreda. Google nije nikada izvršavao svoju ograničenu kontrolu nad platformom kako bi ograničio tržišno natjecanje i nema nikakva razloga da se pomisli da ga se moglo navesti na to da to učini. Podsjeća na to da je sporazumima o zabrani fragmentacije predviđeno da se mogu odobriti i iznimke od zahtjeva kompatibilnosti.

823    Kao šesto i posljednje, Google ističe da, suprotno onomu što je navedeno u pobijanoj odluci, obveze o zabrani fragmentacije nisu ojačale njegov položaj na tržištu usluga općeg internetskog pretraživanja. Naime, konkurentske usluge mogu se također koristiti kompatibilnim ili nekompatibilnim alternativnim varijantama sustava Android kao distribucijskom kanalom. Obveze zabrane fragmentacije ne sprečavaju razvijatelje OS‑a ili OEM‑ove da komercijaliziraju uređaje na kojima je predinstalirana usluga općeg internetskog pretraživanja. Osim toga, u pobijanoj odluci Komisija nije objasnila zašto smatra da nekompatibilne alternativne varijante sustava Android nude bolji distribucijski kanal za usluge općeg internetskog pretraživanja koje konkuriraju Google Searchu. Poslovne mogućnosti nekompatibilnih alternativnih varijanti sustava Android su lošiji distribucijski kanali jer su manje od poslovnih mogućnosti kompatibilnih alternativnih varijanti. Primjeri predinstaliranja Binga od strane Amazona i Nokije na nekompatibilnim alternativnim varijantama sustava Android nisu relevantni.

824    U prilog toj argumentaciji stranke koje su intervenirale u Googleovu potporu ističu, među ostalim, sljedeće:

–        ADA tvrdi da je Komisija morala ispitati sporazume o zabrani fragmentacije uzimajući u obzir međudjelovanja između OS‑ova i aplikacija; u tom kontekstu nekompatibilne alternativne varijante nisu vjerodostojna konkurentska prijetnja zbog troškova portiranja i nepogodnosti povezanih s nekompatibilnostima; naime, bez Googleovih zaštićenih API‑ja aplikacije ne rade ispravno i ispravci tih kvarova dovode do višestrukih i visokih troškova; te su nekompatibilnosti, dakle, nepovoljne za razvijatelje i neugodne za korisnike; ne postoji, dakle, prava alternativa sporazumima o zabrani fragmentacije;

–        CCIA tvrdi da je Google morao istražiti realistični hipotetski scenarij što bi bilo dovoljno da se dokaže da su, suprotno onomu što je navedeno u pobijanoj odluci, sporazumi o zabrani fragmentacije u stvarnosti proširili mogućnosti za tržišno natjecanje.

–        Gigaset i HMD tvrde da su sporazumi o zabrani fragmentacije potaknuli tržišno natjecanje time što su zaštitili održivost sustava Android u odnosu na druge alternativne modele; to je išlo u korist razvijateljima aplikacija, OEM‑ovima i potrošačima; doseg CDD‑a u potpunosti je jasan; učinci kvarova stvorenih nekompatibilnim alternativnim varijantama negativni su za sve dionike;

–        Opera ističe da joj je poslovni model sustava Android koristio time što joj je ponudio pouzdanu platformu koja joj omogućuje pristup brojnim mogućim korisnicima; taj model više pogoduje tržišnom natjecanju nego bilo koji drugi.

2)      Komisijini argumenti

825    Komisija upućuje, u biti, na sadržaj pobijane odluke. Naime, Googleovi interni dokumenti i komunikacija s OEM‑ovima pokazuju da je taj poduzetnik želio da sporazumi o zabrani fragmentacije spriječe OEM‑ove koji žele prodavati uređaje s predinstalacijom Play Storea i aplikacije Google Search da također prodaju uređaje koji rade na nekompatibilnim alternativnim varijantama sustava Android. Sporazumi o zabrani fragmentacije također ograničavaju tržišno natjecanje u području usluga općeg internetskog pretraživanja tako da Googleove partnere i konkurente sprečavaju u razvoju nekompatibilnih alternativnih varijanti sustava Android koje izmiču Googleovoj kontroli i na koje bi OEM‑ovi mogli predinstalirati i odrediti kao zadane konkurentske usluge općeg internetskog pretraživanja.

826    Tako, prvo, prema Komisijinu stajalištu cilj je sporazuma o zabrani fragmentacije spriječiti, s jedne strane, razvoj nekompatibilnih alternativnih varijanti sustava Android kako od strane razvijatelja OS‑a tako i od strane OEM‑ova te, s druge strane, prodaju uređaja koji rade na takvim alternativnim varijantama. Takav je cilj dovoljan da se Googleova strategija kvalificira kao strategija za istiskivanje nekompatibilnih alternativnih varijanti sustava Android. Drugo, nekompatibilne alternativne varijante sustava Android predstavljaju za Google konkurentsku prijetnju vjerodostojniju nego kompatibilne alternativne varijante sustava Android. Treće, postojanje licenciranih OS‑ova različitih od sustava Android ne ublažava učinke istiskivanja svojstvene sporazumima o zabrani fragmentacije. Četvrto, Komisija podsjeća na to da su neki OEM‑ovi željeli prodavati uređaje koji rade s nekompatibilnim alternativnim varijantama sustava Android. U svim tim slučajevima sporazumi o zabrani fragmentacije sprečavali su OEM‑ove i zainteresirane razvijatelje da odgovore na takvu potražnju.

827    Stranke koje su intervenirale u Komisijinu potporu ističu, među ostalim, sljedeće:

–        VDZ tvrdi da konkurencija nekompatibilnih alternativnih varijanti sustava Android omogućuje rast raznolikosti i umanjuje cijenu uređaja pri čemu potiče inovaciju; stoga obveze o zabrani fragmentacije prekoračuju ono što je nužno;

–        FairSearch ističe da su obveze zabrane fragmentacije bile osmišljene za istiskivanje konkurencije u području softvera otvorenog koda i da Google raspolaže diskrecijskom ovlašću prilikom tumačenja pojma „fragmentacija”, što mu omogućava da učvrsti svoju tržišnu moć; stoga obveze zabrane fragmentacije nisu niti opravdane niti proporcionalne;

–        Seznam ističe da je obvezan koristiti se Play Storeom zbog nemogućnosti da uvjeri razvijatelje da izrade njegovu vlastitu trgovinu aplikacijama za tržište toliko malo poput Češke Republike; obveze zabrane fragmentacije lišavaju ga svake poslovno relevantne mogućnosti i sprječavaju tržišno natjecanje prema zaslugama na tržištima usluga općeg internetskog pretraživanja;

–        Qwant tvrdi da su od donošenja pobijane odluke ponude nekompatibilnih alternativnih varijanti sustava Android OEM‑ova postale konkurentne kao što to dočarava primjer Fairphonea; time što sprečavaju razvoj nekompatibilnih alternativnih varijanti sustava Android, sporazumi o zabrani fragmentacije lišili su distribucijskih platformi pretraživače koji konkuriraju Google Searchu.

c)      Ocjena Općeg suda

828    Kao što je upravo navedeno, Komisija predbacuje Googleu da je licenciranje Play Storea i Google Searcha uvjetovao skupom obveza koje ograničavaju slobodu OEM‑ova koji žele dobiti licencije upravo tako da im osim toga brane stavljanje u promet svakog drugog uređaja koji radi na nekompatibilnoj alternativnoj varijanti sustava Android. To ograničenje proizlazi iz sporazuma o zabrani fragmentacije čija je ono, po tome što se primjenjuje na pametne mobilne uređaje na kojima Googleove aplikacije nisu predinstalirane, jedina obveza koja se u pobijanoj odluci smatra zlouporabnom. Naime, Komisija ne osporava Googleovo pravo da nametne zahtjeve kompatibilnosti koji su namijenjeni uređajima na kojima su instalirane njegove aplikacije. S druge strane, ona zlouporabom smatra Googleovu praksu čija je namjena stvaranje prepreke za razvoj i prisutnost na tržištu uređaja koji rade s nekompatibilnom alternativnom varijantom sustava Android. Valja, dakle, ispitati je li Komisija uspjela dokazati da je Google, kao što ona to smatra u pobijanoj odluci, provodio praksu namijenjenu istiskivanju nekompatibilnih alternativnih varijanti sustava Android i može li se ta praksa kvalificirati kao protutržišna u smislu članka 102. UFEU‑a.

829    U skladu s člankom 102. drugim stavkom točkom (b) UFEU‑a, zlouporabne se prakse koje mogu činiti zlouporabu vladajućeg položaja sastoje, među ostalim, od ograničavanja proizvodnje, tržištâ ili tehničkog razvoja na štetu potrošača. Radi ocjene čini li Googleovo drugo postupanje kvalificirano kao zlouporaba u pobijanoj odluci takvu zlouporabnu praksu, valja ponajprije provjeriti je li Komisija dokazala njezino postojanje, a potom je li dokazala da je ta praksa mogla ograničiti tržišno natjecanje.

1)      Postojanje prakse

830    Što se tiče postojanja dotične prakse, stranke ne osporavaju zabranu strankama sporazuma o zabrani fragmentacije da stavljaju u promet uređaje koji rade na nekompatibilnim alternativnim varijantama sustava Android. Ona proizlazi, usto, iz sadržaja spisa.

831    Prvo, postojanje te prakse potkrijepljeno je odgovorima koje je Google podnio na pisana pitanja koja mu je Opći sud uputio i u kojima podsjeća na to da njegova odluka o uspostavi sporazuma o zabrani fragmentacije seže u početke sustava Android. Ističe da je odabrao poslovati samo s poduzetnicima koji bi prihvatili da neće ugrožavati sustav Android. Smatra da je takav cilj mogao biti postignut samo ograničavanjem svih mogućih izvora nekompatibilnosti, a osobito, razvoja nekompatibilnih alternativnih varijanti sustava Android. Stvaranjem opasnosti od neispravnog rada aplikacija, one predstavljaju opasnost za njegov ugled i nepogodnost, kako s aspekta razvijatelja tako i potrošača. Valja, dakle, utvrditi da Google priznaje da je od početka uspostavljao sporazume o zabrani fragmentacije kako bi spriječio razvoj nekompatibilnih alternativnih varijanti sustava Android.

832    Drugo, Google ne osporava postojanje sedam primjera koji su navedeni u pobijanoj odluci i prema kojima je on aktivno intervenirao kako bi OEM‑ove koji su se obvezali stavljati u promet uređaje koji rade na nekompatibilnim alternativnim varijantama sustava Android podsjetio na njihove obveze ili izvršio pritisak na razvijatelje s ciljem da ih odvrati od osmišljavanja aplikacija za nekompatibilne alternativne varijante sustava Android (uvodne izjave 1051. do 1059. pobijane odluke). Iako je Google istaknuo tijekom upravnog postupka da su se njegovim intervencijama nastojali otkloniti hardverski nedostaci, on nije podnio nikakav dokaz u prilog svojim navodima. Naprotiv, iz poruka elektroničke pošte koje je Google poslao u odnosno vrijeme poduzetnicima o kojima je riječ proizlazi da su njegove intervencije bile potaknute željom da se spriječi razvoj nekompatibilnih alternativnih varijanti sustava Android, a ne nužnošću za rješavanjem tehničkih poteškoća povezanih sa samim uređajima.

833    Treće, očitovanja koja je Komisiji dostavio poduzetnik ispitan tijekom upravnog postupka pokazuju da je Google sam osiguravao da OEM‑ovi poštuju sporazume o zabrani fragmentacije tako da je sporadično obavljao kupnju od MNO‑ova i tako nabavljene uređaje sam podvrgavao skupu tehničkih zahtjeva u pogledu kompatibilnosti (uvodna izjava 1061. pobijane odluke).

834    Valja, dakle, zaključiti da je dokazano materijalno postojanje prakse koju Komisija smatra drugom zlouporabom, koju je Google priznao. Iz prethodno navedenog proizlazi također da se ona stvarno provodila i to od početaka sustava Android.

835    Stoga valja provjeriti je li ta praksa, čija je namjena ograničiti razvoj nekompatibilnih alternativnih varijanti sustava Android, zlouporaba vladajućeg položaja u smislu članka 102. UFEU‑a. U tu svrhu valja ispitati razloge zbog kojih je Komisija smatrala u pobijanoj odluci da to istiskivanje ograničava tržišno natjecanje ili da je barem u mogućnosti to činiti, kao i i argumente kojima Google osporava te ocjene.

2)      Protutržišna narav prakse

836    Što se tiče protutržišne naravi dotične prakse, prema pobijanoj odluci Google je slijedio protutržišne ciljeve i njegovo je postupanje zapravo proizvelo ograničavajuće učinke na tržišno natjecanje. Stoga valja ispitati te ocjene.

i)      Glede protutržišne naravi zadanih ciljeva

837    Iz internih dokumenata spomenutih u pobijanoj odluci proizlazi da su obveze zabrane fragmentacije bile osmišljene osobito s namjerom sprečavanja bilo kakvog razvoja izvornog koda sustava Android koji Google nije odobrio, čime je razvijateljima nekompatibilnih alternativnih varijanti sustava Android uskraćen pristup tržištima. Taj je cilj, osim toga, potvrđen argumentima koje je Google iznio u okviru prvog dijela četvrtog tužbenog razloga.

838    Naime, s jedne strane, iz internih poruka elektroničke pošte navedenih u pobijanoj odluci proizlazi da je strategija za sprečavanje razvoja nekompatibilnih alternativnih varijanti sustava Android bila od početka uspostavljena kako bi se Googleove partnere i konkurente onemogućilo da razviju samostalne verzije sustava Android. Od početka je, kao što to proizlazi iz internih poruka elektroničke pošte i informacija obavljenih na internetskim stranicama sustava Android, Google namjeravao pristup „ekosustavu” pridržati kompatibilnim alternativnim varijantama sustava Android i zabraniti poduzetnicima koji sudjeluju da u promet stavljaju uređaje koji rade s nekompatibilnim alternativnim varijantama sustava Android (uvodna izjava 159. i 160. pobijane odluke).

839    S druge strane, argumenti koje je Google iznio u okviru prvog dijela ovog tužbenog razloga kako bi osporio protutržišnu narav prakse o kojoj je riječ počivaju na navodnoj nužnosti da se „ekosustav Android” sačuva od fragmentacije svojstvene takozvanim „open source” modelima licenciranja. Ta navodna nužnost je okolnost koja predstavlja prepreku mogućnosti da se njegovo postupanje smatra zlouporabnom jer prednosti koje su pozitivne za tržišno natjecanje i proizlaze iz nefragmentiranja „sustava Android” uvelike premašuju protutržišne učinke isključenja nekompatibilnih alternativnih varijanti sustava Android. Google smatra da ta opasnost od fragmentacije proizlazi samo iz okolnosti da su na tržištu prisutne nekompatibilne alternativne varijante sustava Android koje zbog svoje nekompatibilnosti mogu ugroziti interoperabilnost, to jest sposobnost svih aplikacija osmišljenih za sustav Android da rade na svim uređajima koji upotrebljavaju sustav Android ili bilo koju varijantu sustava Android kao OS. Google tako priznaje da ga je nužnost borbe protiv takve prijetnje navela na to da spriječi razvoj nekompatibilnih alternativnih varijanti.

840    S tim u vezi Google smatra da sami tržišni poticaji nisu mogli dovesti do željenog rezultata jer uslijed nepostojanja sporazuma o zabrani fragmentacije razvijatelji i OEM‑ovi ne bi imali dovoljan interes da sami otklone bilo koji rizik nekompatibilnosti. Google ističe da je zabrana stavljanja u promet koja se odnosi na nekompatibilne alternativne varijante sustava Android sadržana u sporazumima o zabrani fragmentacije bila, dakle, nužna. Glede pitanja može li opasnost od fragmentacije koju Google navodi objektivno opravdati to postupanje, ono će se ispitati u okviru drugog dijela ovog tužbenog razloga.

841    Valja, dakle, ustanoviti da iz samih Googleovih izjava, potkrijepljenih sadržajem spisa, proizlazi da je praksa kvalificirana kao zlouporabna u pobijanoj odluci bila svjesno provođena s ciljem ograničavanja pristupa tržištu za nekompatibilne alternativne varijante sustava Android.

ii)    Glede ograničenja tržišnog natjecanja

842    Valja, stoga, ispitati tvrdi li Google utemeljeno da u pobijanoj odluci Komisija nije u dovoljnoj mjeri dokazala da je praksa o kojoj je riječ mogla ograničiti tržišno natjecanje. U tom pogledu elementi koje je Komisija prihvatila u pobijanoj odluci kako bi dokazala mogućnost druge zlouporabe da ograniči tržišno natjecanje koju Google osporava mogu se razvrstati u tri glavna razloga. Prvo, nekompatibilne alternativne varijante sustava Android su vjerodostojniji Googleovi konkurenti nego kompatibilne alternativne varijante sustava Android. Drugo, druga zlouporaba omogućila je Googleu da stvarno istisne nekompatibilne alternativne varijante sustava Android. Treće i naposljetku, to istiskivanje je štetno za tržišno natjecanje jer ima za posljedicu jačanje Googleova vladajućeg položaja na nacionalnim tržištima usluga općeg internetskog pretraživanja i koči inovaciju.

–       Moguća prijetnja koju predstavljaju nekompatibilne alternativne varijante

843    Komisija smatra da nekompatibilne alternativne varijante sustava Android predstavljaju za Google konkurentsku prijetnju koja nije samo vjerodostojna, nego čak i veća od one koju predstavljaju kompatibilne alternativne varijante sustava Android i one koju mogu predstavljati različiti OS‑ovi, poput Windows Mobile ili Linuxa. U tom se pogledu stranke razilaze, s jedne strane, glede pitanja u kojoj mjeri aplikacije osmišljene za Android mogu ispravno raditi na nekompatibilnim alternativnim varijantama sustava Android te, s druge strane, glede troškova koje stvara prilagodba tih aplikacija nekompatibilnim alternativnim varijantama sustava Android, pri čemu Komisija smatra da su oni manji u slučaju portiranja aplikacije osmišljene za Android na nekompatibilnu alternativnu varijantu sustava Android od onih koji bi bili nužni za portiranje te aplikacije na različite OS‑ove.

844    U tom pogledu iz sadržaja spisa nedvojbeno proizlazi da nekompatibilne alternativne varijante sustava Android, kao i sustav Android i njegove kompatibilne alternativne varijante, čine licencirane OS‑ove. Usto, iz ispitivanja prvog tužbenog razloga proizlazi da licencirani OS‑ovi čine mjerodavno tržište za ocjenu odnosa tržišnog natjecanja. Slijedom navedenog, nekompatibilne alternativne varijante sustava Android mogu ući u tržišno natjecanje s Googleom na tržištu licenciranih OS‑ova. Stoga je irelevantno pitanje o kojem se raspravlja između stranaka, to jest u kojoj je mjeri, u usporedbi s konkurentskim pritiskom koji su nekompatibilne alternativne varijante sustava Android izvršavale na Google, više ili manje velik relativni konkurentski pritisak koji su izvršavale kompatibilne alternativne varijante sustava Android i drugi licencirani OS‑ovi. Za kvalifikaciju kao ograničenja tržišnog natjecanja dovoljno je, naime, dokazati da bi nekompatibilne alternativne varijante sustava Android bile konkurenti sustavu Android na tržištu licenciranih OS‑ova, a što Google ne osporava.

845    Isto je tako irelevantno i pitanje jesu li troškovi portiranja aplikacija na nekompatibilne alternativne varijante sustava Android, to jest izdaci za razvoj koji se moraju snositi kako bi se omogućio ispravan rad aplikacija osmišljenih za sustav Android na uređajima čiji je OS nekompatibilna alternativna varijanta sustava Android, veći ili manji od troškova portiranja na OS‑ove različite od sustava Android. Naime, čak i ako se prihvati, a što Google nije dokazao, da su troškovi portiranja aplikacija osmišljenih za „ekosustav” Android na nekompatibilne alternativne varijante sustava Android usporedivi s onima koji se moraju snositi za portiranje na OS‑ove koji su potpuno različiti, to jest one koji nisu razvijeni iz izvornog koda sustava Android, valja zaključiti da glede tih izdataka protutržišna prijetnja za Google koju predstavljaju nekompatibilne alternativne varijante sustava Android ne može biti manja od one koju predstavljaju drugi licencirani OS‑ovi, a analizirani su u pobijanoj odluci.

846    Sposobnost nekompatibilnih alternativnih varijanti sustava Android da izvršavaju konkurentski pritisak na Google nije dovedena u pitanje niti argumentima tužiteljâ prema kojima razvoj nekompatibilnih alternativnih varijanti sustava Android nije relevantan za poslovanje, što isključuje mogućnost da one predstavljaju prijetnju za njih. Naime, Google iznosi u tom pogledu općenit i apstraktan navod čija osnovanost nema uporišta ni u jednom uvjerljivom dokazu. Baš naprotiv, u svojem odgovoru na pisana pitanja Općeg suda Seznam navodi da je uzalud pokušavao uvjeriti OEM‑ove koji su s Googleom sklopili sporazum o zabrani fragmentacije da stavljaju u promet uređaje koji rade na nekompatibilnim alternativnim varijantama sustava Android na koje je namjeravao instalirati vlastiti pretraživač. Taj primjer potkrepljuje ocjene koje su sadržane u pobijanoj odluci i prema kojima je druga zlouporaba doprinijela tomu da Google izbjegne konkurentsku prijetnju koju su nekompatibilne alternativne varijante sustava Android mogle predstavljati za njega, kako na tržištima licenciranih OS‑ova tako i na tržištima usluga općeg internetskog pretraživanja.

847    Iz prethodno navedenog proizlazi da Google nije dokazao da nekompatibilne alternativne varijante sustava Android nisu nikako mogle predstavljati konkurentsku prijetnju za njega. Stoga valja ispitati jesu li sporazumi o zabrani fragmentacije mogli stvarno otežati ulazak tih Googleovih konkurenata na tržište OS‑ova.

–       Stvarno istiskivanje nekompatibilnih alternativnih varijanti sustava Android i protutržišni učinci tog istiskivanja

848    Nesporno je da tijekom razdoblja nezakonitog djelovanja razmatranog u pobijanoj odluci niti jedna nekompatibilna alternativna varijanta sustava Android nije mogla trajno postojati na tržištu. Stranke se razilaze oko tumačenja te tvrdnje, pri čemu Komisija smatra u pobijanoj odluci da su posljedica Googleova postupanja neuspjeh nekompatibilnih alternativnih varijanti sustava Android do kojeg je došlo, s jedne strane, i neulazak na tržište za nove nekompatibilne alternativne varijante sustava Android, s druge strane. Konkretno, Komisija predbacuje Googleu da je svim OEM‑ovima koji su se željeli koristiti instalacijom Play Storea i Google Searcha na uređajima koje stavljaju u promet nametnula sklapanje sporazuma o zabrani fragmentacije. Naprotiv, Google ističe da se neuspjeh nekompatibilnih alternativnih varijanti sustava Android temelji na njihovim suštinskim slabostima i na nepostojanju poslovnog interesa za njih.

849    Prije svega valja primijetiti da Google ne osporava opažanja u točki 6.3.1. pobijane odluke o pokrivenosti sporazumima o zabrani fragmentacije. U tom se pogledu podsjeća u pobijanoj odluci na to da je Google sklopio sporazume o zabrani fragmentacije ili slične sporazume sa stotinjak poduzetnika koji interveniraju na tržištu za pametne mobilne uređaje i to na svim razinama proizvodnog lanca tih uređaja. Sporazumi o zabrani fragmentacije bili su sklopljeni s 30 najvećih OEM‑ova s obzirom na njihovu prodaju pametnih mobilnih uređaja (grafikon 7. pobijane odluke). Trajanje tih sporazuma sklopljenih s OEM‑ovima bilo je barem jednako trajanju sporazuma o distribuciji mobilnih aplikacija, pri čemu su sporazumi o zabrani fragmentacije morali biti obnovljeni u slučaju da su se OEM‑vi željeli i dalje koristiti sporazumom o distribuciji mobilnih aplikacija. Valja, dakle, smatrati dokazanim da su tijekom razdoblja nezakonitog djelovanja najveći gospodarski subjekti, koji mogu osigurati pristup tržištima razvijateljima nekompatibilnih alternativnih varijanti sustava Android, bili u tome spriječeni na temelju zbog sporazuma o zabrani fragmentacije.

850    Potom Google osporava Komisijino tumačenje neuspjeha sustava Fire OS, nekompatibilne alternativne varijante sustava Android koju je Amazon razvio i osmislio s ciljem stvaranja „ekosustava” neovisnog o Googleu, ali i omogućavanja rada aplikacija osmišljenih za sustav Android. Google smatra da se neuspjeh sustava Fire OS može objasniti različitim čimbenicima među kojima je i nedostupnost Play Storea, što je Amazon sam priznao. U tom pogledu valja primijetiti da je, doduše, nesporno da je Play Store obvezatan element („must have”), namjerno pridržan sudionicima u „ekosustavu Android”. Međutim, Google ne podnosi nikakav element kojim bi se mogla opovrgnuti utvrđenja u pobijanoj odluci prema kojima je šest OEM‑ova najvećih u pogledu prodaje odbilo sklopiti sporazume namijenjene razvoju uređaja koji rade sa sustavom Fire OS, iznoseći protivljenje Amazonu da se radilo o jasnoj povredi sporazuma o zabrani fragmentacije (uvodna izjava 1094. pobijane odluke). Stoga valja zaključiti da čak i da se i drugim razlozima mogao objasniti tržišni neuspjeh sustava Fire OS, a koji, osim toga, nisu neovisni o Googleovoj poslovnoj politici, Komisija je ipak utvrdila da su sporazumi o zabrani fragmentacije lišili taj OS tržišta koje su za njega mogli biti OEM‑ovi koji su s Googleom sklopili sporazum o zabrani fragmentacije.

851    Osim toga, Google ne osporava da je aktivno intervenirao kako bi više OEM‑ova koji su, prvo u Kini, namjeravali staviti u promet OS Aliyun, nekompatibilnu alternativnu varijantu sustava Android koju je Alibaba razvio, podsjetio na njihove obveze. Naime, iz izjava koje je dao potonji poduzetnik tijekom upravnog postupka proizlazi da je on namjeravao sklopiti sporazume o proizvodnji radi uvođenja svojeg OS‑a u Kinu, a potom u ostatak svijeta, uključujući EGP. Iz izjava koje je dalo više OEM‑ova proizlazi da je Google od njih izrijekom zahtijevao da prekinu sve poslovne pregovore s Alibabom (uvodne izjave 1054., 1057. i 1069. pobijane odluke). Iako smatra da su njegove intervencije opravdane razlozima u vezi sa zaštitom njegova ugleda i voljom da svojim konkurentima ne prepusti korištenje pozitivnim vanjskim učincima uzrokovanim „otvorenošću” licencije za sustav Android, Google ne osporava da je intervenirao kako bi ishodio da ti OEM‑ovi poštuju svoje obveze u vezi sa zabranom osiguravanja tržišta nekompatibilnim alternativnim varijantama sustava Android koje su sadržane u sporazumima o zabrani fragmentacije. U tim okolnostima Google neutemeljeno tvrdi da se neuspjeh Alibabe u Kini može objasniti isključivo hardverskim nedostacima i problemima u kvaliteti krivotvorina.

852    Usto valja podsjetiti na to da u drugom dijelu četvrtog tužbenog razloga Google ističe, u odgovoru na Komisijin argument, da bez sporazuma o zabrani fragmentacije tržišna stega, unatoč nepostojanju poslovnog interesa za razvoj nekompatibilnih alternativnih varijanti sustava Android, ne bi bila dovoljna da zajamči izostanak nekompatibilnosti. Naime, bez prisilnih obveza Google smatra da bi operatori „ekosustava Android” imali interes koristiti se interoperabilnošću koja proizlazi iz kompatibilnosti, ali ne i nužno sami si uzrokovati troškove nužne za otklanjanje svih nekompatibilnosti.

853    Naposljetku, stranke se također razilaze glede zaključaka koje treba izvesti iz toga što si je Google pridržao vlasništvo na API‑jima kao i drugim programima koje je sam razvio i koji doprinose radu aplikacija na uređajima omogućujući im učinkovitu komunikaciju s OS‑om. Iako u pobijanoj odluci Komisija smatra da je Googleovo odbijanje da svoje API‑je stavi na raspolaganje razvijateljima nekompatibilnih alternativnih varijanti sustava Android doprinijelo drugoj zlouporabi, valja, međutim, istaknuti, kao što je to ona potvrdila na raspravi, da ona ne osporava kao takvo Googleovo pravo vlasništva na programima koje je razvio. Usto valja istaknuti da je Google naveo, a da mu se pritom nije proturječilo, da su sve uzastopne verzije izvornog koda sustava Android koje je otkrio uključivale ažuriranje „osnovnih” API‑ja i da su one bile dostatne da aplikacijama osmišljenim za sustav Android omoguće rad na svim kompatibilnim razvojnim verzijama izvornog koda.

854    U ovom slučaju valja istaknuti da se ne može kao takva smatrati zlouporabom, u smislu članka 102. UFEU‑a, okolnost da se poduzetnik, čak i u vladajućem položaju, koristi zakonito stečenim pravom vlasništva. Naime, korištenje isključivim pravom povezanim s pravom intelektualnog vlasništva čini dio ovlaštenja nositelja prava intelektualnog vlasništva, tako da korištenje takvim pravom, čak i kada se njime koristi poduzetnik u vladajućem položaju, ne može samo po sebi predstavljati zloporabu vladajućeg položaja. Međutim, takva se postupanja ne mogu dopustiti kada imaju upravo za cilj jačanje vladajućeg položaja njihova autora i njegovu zlouporabu (vidjeti presudu od 30. siječnja 2020., Generics (UK) i dr., C‑307/18, EU:C:2020:52, t. 150. i 151. i navedenu sudsku praksu).

855    U ovom slučaju valja uzeti u obzir izjave koje su dobivene od triju poduzetnika tijekom upravnog postupka i prema kojima je stavljanje na raspolaganje sve učinkovitijih zaštićenih API‑ja samo sudionicima u „ekosustavu” Android išlo za tim da razvijatelje aplikacija za Android navede na kritičnu ovisnost o tim API‑jima. Trošak mogućeg portiranja aplikacija na nekompatibilne alternativne varijante sustava Android postao je tako više odvraćajuć. Imajući u vidu ta utvrđenja, valja zaključiti da se poslovna politika koju je Google usvojio glede stavljanja svojih API‑ja na raspolaganje mora uzeti obzir kao element konteksta kako bi se ocijenio učinak ograničenja tržišta uspostavljenih u sporazumima o zabrani fragmentacije. Taj je učinak tim važniji jer Google ne osporava Komisijine ocjene prema kojima je tehnološki jaz između Googleovih API‑ja i osnovnih verzija izvornog koda rastao tijekom cijelog razdoblja nezakonitog djelovanja. Pristup Googleovim zaštićenim API‑jima bio je tako od strateškog interesa za razvijatelje i OEM‑ove. ADA, intervenijent u Googleovu potporu, potvrđuje, osim toga, da bez Googleovih zaštićenih API‑ja aplikacije ne bi ispravno radile te bi ispravci tih kvarova stvorili višestruke i visoke troškove.

856    No, kao što to proizlazi iz ispitivanja drugog tužbenog razloga, OEM‑ovi koji su željeli raspolagati Googleovim zaštićenim API‑jima morali su sklopiti sporazum o distribuciji mobilnih aplikacija, što je pretpostavljalo da se prethodno prihvate uvjeti iz sporazuma o zabrani fragmentacije. Stoga, valja utvrditi da su Googleova politika razvoja i distribucija njegovih API‑ja činili poticaj na sklapanje sporazuma o zabrani fragmentacije koji su, kao što je to upravo ustanovljeno, ograničavali tržišta za nekompatibilne alternativne varijante sustava Android.

857    Kako bi se dokazala protutržišna narav prakse isključenja koja predstavlja drugu zlouporabu, Komisija u pobijanoj odluci ističe, osim zapreke razvoju stvarnih ili mogućih Googleovih konkurenata na tržištu licenciranih OS‑ova, i dvije glavne posljedice. S jedne strane, druga zlouporaba dovela je do jačanja Googleova vladajućeg položaja na tržištu usluga općeg internetskog pretraživanja. S druge strane, ona koči inovaciju i ograničava raznovrsnost ponuda dostupnih potrošačima (uvodne izjave 1139. do 1145. pobijane odluke).

858    Što se tiče prvog pitanja koje je gore spomenuto, s jedne strane Google osporava da su sporazumi o zabrani fragmentacije doprinijeli jačanju njegova vladajućeg položaja na tržištima usluga općeg internetskog pretraživanja. U prilog svojem osporavanju Google ističe, u biti, da sporazumi o zabrani fragmentacije nisu sadržavali nikakvu odredbu koja OEM‑ovima zabranjuje instaliranje usluga općeg internetskog pretraživanja koje konkuriraju Google Searchu i da se uspjeh njegove vlastite usluge može objasniti njezinim zaslugama.

859    U tom je pogledu dovoljno utvrditi da Komisija nije smatrala zlouporabnim odredbe sporazuma o zabrani fragmentacije u dijelu u kojem su se primjenjivale na uređaje na koje je instaliran paket GMS. S druge strane, u okviru druge zlouporabe Komisija predbacuje Googleu to što je nekompatibilnim alternativnim varijantama sustava Android uskratio pristup tržištima. Nesporno je da se politika licenciranja koju je Google uspostavio sastojala od toga da se paket GMS pridrži isključivo kompatibilnim alternativnim verzijama sustava Android. Instaliranje Google Searcha bilo je, dakle, isključeno na uređajima koji su radili na nekompatibilnim alternativnim varijantama sustava Android. Sama je ta okolnost dovoljna da se dokaže da su nekompatibilne alternativne varijante sustava Android mogle biti distribucijski kanali za konkurentske usluge općeg internetskog pretraživanja. Stoga, iako sporazumi o zabrani fragmentacije nisu, doduše, sadržavali nikakvu zabranu predinstaliranja usluga općeg internetskog pretraživanja koje su konkurirale Google Searchu, oni su time što su ograničavali tržišta za nekompatibilne alternativne varijante sustava Android ipak doprinijeli tome da se konkurentskim uslugama općeg internetskog pretraživanja uskrate situacije u kojima ne bi ušle u izravno tržišno natjecanje s Google Searchom na određenom uređaju, kada bi one bile isključivo predinstalirane.

860    Naime, na uređajima koji rade na nekompatibilnim alternativnim varijantama sustava Android usluge općeg internetskog pretraživanja koje konkuriraju Google Searchu mogle bi zahtijevati ne samo predinstalaciju, nego i isključivu instalaciju. Seznam smatra da je, osim toga, to razlog zbog kojeg je OEM‑ovima nudio stavljanje u promet uređaja koji rade s nekompatibilnim alternativnim varijantama sustava Android na kojima je njegova vlastita usluga općeg internetskog pretraživanja bila jedina instalirana. FairSearch ističe također da, a da mu se nije ozbiljno proturječilo, da je sporna praksa otežala razvoj i ulazak na tržište onih usluga općeg internetskog pretraživanja koje naglasak stavljaju na zaštitu privatnosti korisnikâ.

861    Iz toga slijedi da Google neosnovano osporava ocjene prema kojima je njegova praksa istiskivanja nekompatibilnih alternativnih varijanti sustava Android doprinijela jačanju njegova vladajućeg položaja na tržištima usluga općeg internetskog pretraživanja.

862    S druge strane, glede kočenja inovacije Komisija je smatrala u pobijanoj odluci da je time što je sprečavala razvoj različitih varijanti OS‑a, praksa istiskivanja nekompatibilnih alternativnih varijanti sustava Android uspostavljena u sporazumima o zabrani fragmentacija onemogućila inovaciju i lišila korisnike funkcionalnosti zasebnih od onih koje su nudile varijante sustava Android koje su kompatibilne ili su dodane uz njih. U tom pogledu, suprotno onomu što Google navodi, Komisija nije bila dužna da radi dokazivanja osnovanosti te ocjene preciznije odredi koje bi funkcionalnosti mogle biti uspostavljene da nije bilo sporne prakse. Naime, Google ne osporava da tržišta o kojima je riječ obilježavaju brzina u inovacijama kojima su mogle doprinijeti alternativne varijante s obilježjima različitim od obilježja kompatibilnih alternativnih varijanti.

863    Iz prethodno navedenog proizlazi da je Komisija u dovoljnoj mjeri dokazala da su sporazumi o zabrani fragmentacije zabranjivali svojim potpisnicima da osiguraju tržišta nekompatibilnim alternativnim varijantama sustava Android. Ta zapreka Googleovim izravnim konkurentima na tržištu OS‑ova, čiji su učinci, usto, pojačani Googleovom politikom o uvjetima stavljanja u promet njegovih API‑ja i njegovih drugih zaštićenih aplikacija, doprinijela je, osim toga, jačanju Googleova vladajućeg položaja na tržištima usluga općeg internetskog pretraživanja i također se pokazala štetnom za krajnje korisnike.

864    Budući da je Komisija smatrala da se druga zlouporaba sastojala od primjene svih tehničkih standarda definiranih u CDD‑u na uređajima na kojima paket GMS nije bio instaliran i da je provela opću analizu učinaka ograničenja tržišnog natjecanja stvorenog spornom praksom, ona nije bila dužna, suprotno onomu što Google tvrdi, precizno odrediti standarde iz CDD‑a od kojih su ti učinci potjecali. Naime, prigovori upućeni Googleu u pobijanoj odluci ne tiču se sadržaja obveza kompatibilnosti koje je on odredio, nego njegove prakse čija je namjena spriječiti nekompatibilne alternativne varijante sustava Android da pristupe tržištima.

865    Budući da se može uzeti da je na temelju prethodnih elemenata dokazano postojanje te prakse i njezinih učinaka, nije potrebno odlučiti u okviru tog dijela o argumentima o jasnoći obveza zabrane fragmentacije, isključivo teoretskoj naravi mogućnosti za Google da razvije sadržaj CDD‑a u protutržišnom smislu ili postojanju njegove namjere da svoje suugovaratelje navede na zabludu. Naime, tim se argumentima nastoje osporiti dodatni razlozi koji su drugdje prihvaćeni u pobijanoj odluci, tako da njihovo ispitivanje ne bi moglo dovesti u pitanje prethodna utvrđenja. Sada valja pak ispitati objektivna opravdanja koja je Google iznio.

3.      Drugi dio, koji se odnosi na postojanje objektivnih opravdanja

a)      Pobijana odluka

866    Komisija smatra da se ne može prihvatiti niti jedno od objektivnih opravdanja koja je Google iznio. Ona osporava argumentaciju koju je Google iznio u osam točaka tijekom upravnog postupka, to jest da su, prvo, obveze zabrane fragmentacije nužne da se zajamči kompatibilnost unutar „ekosustava Android”, pri čemu poslovni modeli razvijatelja drugih OS‑ova više ograničavaju tržišno natjecanje, drugo, obveze zabrane fragmentacije nužne su za sprečavanje fragmentacije koja bi bila štetna za cijeli „ekosustav Android”; treće, obveze zabrane fragmentacije nužne su za zaštitu njegova ugleda; četvrto, obveze zabrane fragmentacije nužne su kako bi se izbjeglo da se razvijatelji nekompatibilnih alternativnih varijanti sustava Android nkoriste neprihvatljivim vanjskim učincima povezanima s ublažavanjem njihovih razvojnih troškova zbog nenaplatnog stavljanja na raspolaganje izvornog koda koji je već funkcionalan; peto, obveze zabrane fragmentacije nužne su kako bi se izbjeglo da se razvijatelji nekompatibilnih alternativnih varijanti sustava Android koriste neprihvatljivim vanjskim učincima povezanim s okolnošću da im je Google stavio na raspolaganje svoju tehnologiju, osobito ranim izdavanjem izvornog koda ili organiziranjem radionica za razvijatelje; šesto, obveze zabrane fragmentacije bile su uvedene prije nego što se koristio vladajućim položajem; sedmo, obveze zabrane fragmentacije nisu bile osmišljene s ciljem da poduzetnike koji su sklopili sporazum o zabrani fragmentacije navedu na zabludu glede svojeg dosega i, osmo, Komisija je propustila ocijeniti protutržišne učinke i učinke koji su pozitivni za tržišno natjecanje koje proizvode obveze zabrane fragmentacije (uvodne izjave 1155. do 1183. pobijane odluke).

b)      Argumenti stranaka

1)      Googleovi argumenti

867    U prilog drugom dijelu četvrtog tužbenog razloga Google tvrdi da u pobijanoj odluci nije uzeta u obzir narav obveza zabrane fragmentacije koja je pozitivna za tržišno natjecanje, a koje su nužne za zaštitu cjelovitosti i kvalitete platforme Android suočene s rizicima koji su svojstveni mogućim nekompatibilnostima.

868    Kao prvo, Google tvrdi da su obveze zabrane fragmentacije nužne za zaštitu održivosti i kvalitete sustava Android od rizika koje nekompatibilnosti stvaraju. Obvezama zabrane fragmentacije osigurava se razvijateljima da neće doći do neispravnog rada njihovih aplikacija prilikom njihova izvršavanja na različitim uređajima sa sustavom Android. Njima se i krajnjim korisnicima osigurava da će aplikacije razvijene za sustav Android raditi na uređaju sa sustavom Android po njihovu izboru. Promicanje kompatibilnosti jest, dakle, istodobno konkurentska prednost za razvijatelje alternativnih varijanti sustava Android, razvijatelje aplikacija, OEM‑ove i korisnike. Očuvanje te interoperabilnosti te zaštita cjelovitosti i kvalitete platforme Android objektivni su ciljevi i nisu protutržišne naravi.

869    Kao drugo, Google podsjeća na to da je sustav Android bio uveden kao otvoreni model licenciranja koji OEM‑ovima i razvijateljima nudi više fleksibilnosti nego takozvani „zaštićeni” model licenciranja, čime im se omogućuje da izmijene izvorni kod i prilagode ga svojim potrebama. Stoga je namjena platforme Android, unutar koje supostoji više alternativnih varijanti, da se razvija pluralistički i raznoliko. No, te su osobitosti učinile neophodnom provedbu mehanizama namijenjenih sprečavanju fragmentacije koja može dovesti do uništenja platforme Android kao cjeline. Stoga su obveze zabrane fragmentacije, kojima se samo nastoji ispuniti takav cilj, opravdane, čak i pod pretpostavkom da su protutržišne naravi – što Google inače osporava u okviru prvog dijela ovog tužbenog razloga.

870    Više elemenata dokazuje nužnost obveza zabrane fragmentacije. Prvo, prošla iskustva s fragmentacijom otvorenih platformi Unix, Symbian i Linux Mobile upućuju na nepopravljive posljedice širenja nekompatibilnosti. Drugo, svjedočenja brojnih sudionika u „ekosustavu Android” potkrepljuju Googleovo stajalište. Tako je više od 94 % (35 od 37) dionika sustava Android koji su u meritumu odgovorili na Komisijina pitanja u vezi s fragmentacijom (uključujući razvijatelje aplikacija, OEM‑ove, MNO‑ove i druge poduzetnike) navelo da je prijetnja nekompatibilnosti bila izvor zabrinutosti. Treće, Googleovi interni dokumenti podneseni tijekom upravnog postupka potvrđuju da je jedina svrha obveza zabrane fragmentacije bila osigurati kompatibilnost i očuvati cjelovitost platforme Android.

871    Kao treće, Google ističe da u pobijanoj odluci Komisija navodi da obveze zabrane fragmentacije nisu bile nužne jer razvijatelji alternativnih varijanti spontano izbjegavaju nekompatibilnosti kako bi osigurali pravilan rad aplikacija. Google smatra da Komisija ne može istodobno, a da si ne proturječi, s jede strane, kritizirati obveze zabrane fragmentacije zbog razloga da sprečavaju razvoj nekompatibilnih alternativnih varijanti sustava Android i, s druge strane, isticati da bi razvijatelji umanjili nekompatibilnosti neovisno o postojanju obveza zabrane fragmentacije. Google smatra da razvijatelji mogu osigurati kompatibilnost svojih alternativnih varijanti sustava Android samo tako da se usklade s tehničkim zahtjevima iz CDD‑a. Bez obveza zabrane fragmentacije kompatibilnost se, stoga, ne može zajamčiti. Ne može se tvrditi niti to da bi razvijatelji alternativnih varijanti ili OEM‑ovi sami osigurali kompatibilnost jer oni imaju interes koristiti se interoperabilnošću, ali nemaju dovoljan poticaj da sami od sebe ulože sve nužne napore kako bi je zajamčili u slučaju da ne postoje zajednički kriteriji za definiranje i kontrolu koje je Google jedini bio u mogućnosti uspostaviti.

872    Kao četvrto, Google ističe da se primjena obveza zabrane fragmentacije, čiju legitimnost Komisija priznaje u dijelu u kojem se primjenjuju na uređaje na kojima je paket GMS instaliran, mora nužno proširiti na uređaje na kojima te aplikacije nisu predinstalirane. U suprotnom slučaju, cjelovitost i održivost platforme Android kao cjeline ne bi se mogla zaštiti od problema koje nekompatibilnosti stvaraju, to jest, od rizika fragmentacije sustava Android.

873    Kao peto, Google osporava Komisijine argumente o mogućnosti otklanjanja nepogodnosti fragmentacije korištenjem prilagođene politike intelektualnog vlasništva. U tom pogledu Komisija daje do znanja da problemi nekompatibilnosti zahvaćaju samo njegov ugled i mogu se riješiti žigovnom strategijom koja bi ograničavala upotrebu naziva „Android” na kompatibilnim uređajima. Nekompatibilnost i rizik od neispravnog rada aplikacija za sustav Android nisu, međutim, problem ugleda, nego tehnički problem koji prijeti cjelovitosti i održivosti „ekosustava Android”. Tim se argumentom zanemaruje i to da se obveze zabrane fragmentacije primjenjuju samo na uređaje „razvijene posebno za rad na sustavu Android”. Da ti uređaji ne ispunjavaju očekivanja korisnikâ i razvijateljâ aplikacija u pogledu kompatibilnosti, poljuljali bi povjerenje poklonjeno sustavu Android kao cjelini.

2)      Komisijini argumenti

874    Komisija ističe da se u pobijanoj odluci obveze zabrane fragmentacije osporavaju samo u dijelu u kojem zahtijevaju od OEM‑ova da njihovi uređaji na kojima Googleove aplikacije nisu predinstalirane udovolje skupu tehničkih zahtjeva u pogledu kompatibilnosti. Komisija drži da se moraju odbiti objektivna opravdanja iznesena glede nužnosti da se izbjegnu rizici povezani s aplikacijama koje ne rade ili ne rade ispravno na uređajima na kojima Googleove aplikacije nisu predinstalirane. Naime, korisnici i razvijatelji aplikacija ne pripisuju Googleu moguća rušenja ili nedostatke u radu aplikacija na tim uređajima.

875    Jedini razlog za obveze zabrane fragmentacije nije zajamčiti kompatibilnost i očuvati cjelovitost platforme Android, nego se njima nastoje također suzbiti negativne posljedice koje za Google ima konkurencija koja potječe od nekompatibilnih alternativnih varijanti sustava Android. To proizlazi iz Googleovih internih dokumenata i odgovora na zahtjeve za pružanje informacija.

c)      Ocjena Općeg suda

876    Prema sudskoj praksi navedenoj prilikom ispitivanja drugog dijela drugog tužbenog razloga, postupanje nije zlouporabno ako je opravdano prednostima s pozitivnim učincima na tržišno natjecanje ili ako služi legitimnim interesima. Konkretno, poduzetnik u vladajućem položaju može u tu svrhu pokazati bilo da je njegovo postupanje objektivno potrebno, bilo da učinak istiskivanja do kojeg dovodi može imati protutežu, odnosno da ga mogu nadmašiti pogodnosti u pogledu učinkovitosti od koje koristi imaju i potrošači. U tu svrhu poduzetnik u vladajućem položaju mora dokazati da povećanje učinkovitosti koje može proizići iz predmetnog postupanja neutralizira učinak istiskivanja do kojeg dovodi, da se to povećanje učinkovitosti moglo ili može ostvariti zahvaljujući tom postupanju, da je potonje neophodno za ostvarenje tog povećanja te da ono ne eliminira stvarnu konkurenciju ukidanjem svih ili većeg dijela postojećih izvora stvarnog ili potencijalnog tržišnog natjecanja (vidjeti u tom smislu presudu od 27. ožujka 2012., Post Danmark, C‑209/10, EU:C:2012:172, t. 40. do 42. i navedenu sudsku praksu). Opravdanja koja je Google iznio valja ocijeniti s obzirom na ta načela.

1)      Nužnost da se zaštiti kompatibilnost unutar „ekosustava Android” i spriječi „fragmentacija”

877    Google smatra da su sporna postupanja nužna kako bi se osigurala kompatibilnost unutar „ekosustava Android” za koji fragmentacija predstavlja prijetnju. Radi se, naime, o dvama različitim ciljevima koje treba zasebno ocijeniti.

878    S jedne strane, valja podsjetiti na to da u pobijanoj odluci Komisija nije smatrala da uspostava obveza namijenjenih osiguranju kompatibilnosti alternativnih varijanti sustava Android na kojima su Play Store i Google Search bili instalirani predstavlja povredu članka 102. UFEU‑a. Valja također podsjetiti na to da Komisija ne osporava pravo Googlea da instaliranje paketa GMS pridrži uređajima koji rade s kompatibilnim alternativnim varijantama sustava Android. Komisija je samo smatrala zlouporabnom zabranu nametnutu OEM‑ovima koji stavljaju u promet uređaje na kojima je paket GMS bio instaliran da usto omoguće pristup tržištima nekompatibilnim alternativnim varijantama sustava Android. Iz toga slijedi da prvo opravdanje koje je Google iznio, to jest nužnost da se zajamči kompatibilnost unutar „ekosustava Android”, nije povezano s drugom zlouporabom i, stoga, irelevantno je u ovom slučaju.

879    S druge strane, Google ne može opravdati to da su na temelju sporazuma o zabrani fragmentacije sve nekompatibilne alternativne varijante sustava Android lišene tržišta samo zbog rizika koji bi „fragmentacija”, to jest umnožavanje međusobno nekompatibilnih platformi, predstavljala za sam opstanak sustava Android. Google upućuje s tim u vezi na neuspjehe koji su zbog tog razloga doživjeli prethodni OS‑ovi distribuirani, poput sustava Android, u „otvorenom kodu”.

880    Bez potrebe za odlučivanjem o sporenju između stranaka o štetnosti ili prednosti koje je fragmentacija mogla predstavljati za Google i za cijeli sektor, dovoljno je utvrditi da Google ne dovodi ozbiljno u pitanje zaključke izvedene u pobijanoj odluci o tržišnoj nadmoći „ekosustava Android”. Valja podsjetiti u tom pogledu da se argumenti izneseni u prilog prvom tužbenom razlogu o Googleovu vladajućem položaju na tržištima trgovina aplikacijama i OS‑ova moraju odbiti. Osim toga, Google ne osporava da zauzima vladajući položaj na tržištima usluga općeg internetskog pretraživanja. Usto, prema tablici 1. koja je navedena u pobijanoj odluci i Google je ne osporava, udio uređaja koji rade s OS‑om koji se može licencirati i koje su OEM‑ovi vezani sporazumima o zabrani fragmentacije prodali u svijetu isključujući Kinu narastao je s [70‑80] % u 2011. na [90‑100] % u 2016. (uvodna izjava 167. pobijane odluke). Google ne osporava niti točnost elemenata navedenih u grafikonu 16. koji se nalazi u odluci, iz kojeg proizlazi da je broj aplikacija dostupnih u Play Storeu dosegao 1 milijun u 2013. i 2,8 milijuna u 2017. (uvodna izjava 607. pobijane odluke). Ne može se, doduše, isključiti da je položaj sustava Android mogao biti usporediv prilikom njegova puštanja u promet s položajem prethodno postojećih OS‑ova distribuiranih u „otvorenom kodu”, poput Unixa, Symbiana i Linuxa. Međutim, krajnje brz rast „ekosustava Android” od početaka 2010-tih godina čini nevjerodostojnim Googleove navode glede hipotetskog rizika da je prijetnja, koju opisuje, za sam opstanak tog „ekosustava” mogla trajati tijekom razdoblja nezakonitog djelovanja. Iz toga slijedi da to opravdanje treba odbiti.

2)      Nužnost zaštite svojeg ugleda

881    Google ističe da su obveze zabrane fragmentacije bile također nužne za zaštitu njegova ugleda, iako je njihova namjena bila zapravo odgovoriti na tehničke probleme čiji je utjecaj bio ozbiljniji.

882    U tom pogledu valja ponajprije podsjetiti na to da Komisija nije smatrala zlouporabnim obveze zabrane fragmentacije u dijelu u kojem su se primjenjivale na uređaje na koje je bio instaliran paket GMS, to jest Googleove aplikacije. Googleovi navodi o zaštiti njegova ugleda moraju se, dakle, ispitati samo s obzirom na zapreku koju su sporazumi o zabrani fragmentacije predstavljali za nekompatibilne alternativne varijante sustava Android na kojima je instaliranje tih aplikacija Google ionako isključio. Naime, nesporno je da Google pridržava pravo instaliranja svojih aplikacija OEM‑ovima koji poštuju tehničke obveze određene u CDD‑u.

883    Potom, Google osporava ocjenu u pobijanoj odluci prema kojoj on može uspostaviti mjere koje omogućuju otklanjanje bilo kakve zabune glede trgovačkog podrijetla uređaja koji rade s kompatibilnim alternativnim varijantama sustava Android putem, primjerice, registriranja žigova kojima bi im se pridržao naziv „Android” (uvodne izjave 1172. do 1176. pobijane odluke). U tom pogledu Google samo tvrdi da takve mjere nisu dostatne, ali ne podnosi nikakav detaljan element u prilog tom navodu. Stoga se ne može dokazati da je Google neučinkovito branio svoja prava intelektualnog vlasništva s ciljem zaštite svojeg ugleda tako da je, primjerice, zabranio upotrebu naziva „Google” i „Android” na uređajima koji rade s nekompatibilnim alternativnim varijantama sustava Androida izvan „ekosustava Android”. Takve mjere zasigurno manje ograničavaju tržišno natjecanje nego istiskivanje nekompatibilnih alternativnih varijanti sustava Android koje proizlazi iz sporazuma o zabrani fragmentacije i koje je stoga neproporcionalno s obzirom na navedeni cilj.

884    Naposljetku, kako bi potkrijepio povredu o kojoj je riječ, Google navodi u biti rizike koji prema njegovu stajalištu proizlaze iz „fragmentacije”, pri čemu se mogući kvarovi koji se mogu pripisati nekompatibilnim alternativnim varijantama sustava Android održavaju na cijeli „ekosustav”. Iz prethodno navedenog (vidjeti točke 879. i 880. ove presude) proizlazi da rizik širenja na štetu ekosustava Android nije u dovoljnoj mjeri dokazan u ovom slučaju.

3)      Nužnost otklanjanja učinaka neočekivanih prihoda

885    Google ističe da su obveze zabrane fragmentacije nužne za ograničavanje učinaka neočekivanih prihoda koji proizlaze iz stavljanja njegove tehnologije na raspolaganje trećim osobama. Što se tiče vanjskih pozitivnih učinaka kojima se koriste nekompatibilne alternativne varijante sustava Android, radi se s jedne strane, prema stajalištu Googlea, o financijskim učincima neočekivanih prihoda koji potječu od ublažavanja razvojnih troškova glede OS‑a i aplikacija te, s druge strane, tehničkim učincima neočekivanih prihoda povezanim s prijenosom njegove tehnologije (vidjeti u tom smislu presudu od 27. ožujka 2012., Post Danmark, C‑209/10, EU:C:2012:172, t. 41. i 42.).

886    U tom pogledu valja podsjetiti na to da Komisija osporava sporazume o zabrani fragmentacije samo u dijelu u kojem sadržavaju obveze čija je namjena da se nekompatibilnim alternativnim varijantama sustava Android onemogući pristup tržištima. Pravo poduzetnika da se koristi gospodarskim učincima povezanim s uslugama koje razvija ne može se shvatiti tako da mu se priznaje pravo da potencijalne konkurente onemogući u postojanju na tržištu. Osim toga, valja primijetiti, kao i Komisija (uvodne izjave 1177. do 1181. pobijane odluke) da je mogućnost trećih osoba da se koriste tehnologijom koju je Google razvio svojstven odabiru tog poduzetnika da otkrije izvorni kod sustava Android putem licence AOSP. Stoga mogućnost da se Googleovi konkurenti mogu koristiti učincima neočekivanih prihoda ne može opravdati drugu zlouporabu.

4)      Postupanje koje je prethodilo stjecanju vladajućeg položaja i nije prijevarno

887    S jedne strane, Google ne dovodi u pitanje relevantnost opažanja u pobijanoj odluci prema kojima okolnost da je sporno postupanje počelo prije nego što je stekao vladajući položaj na tržištima trgovina aplikacijama za sustav Android i usluge općeg internetskog pretraživanja ne može opravdati drugu zlouporabu. Valja tek primijetiti, u tom pogledu, da Komisija nije Googleu izrekla sankciju za razdoblje koje prethodi stjecanju njegova vladajućeg položaja.

888    S druge strane, Komisija ne stavlja Googleu na teret da je pokušao prevariti stranke sporazuma o zabrani fragmentacije o dosegu obveza zabrane fragmentacije, tako da argument koji Google temelji na bilo kojoj prijevari s njegove strane treba odbiti kao bespredmetan.

5)      Uzimanje u obzir učinaka obveza zabrane fragmentacije koji su pozitivni za tržišno natjecanje

889    Google predbacuje Komisiji da učinke obveza zabrane fragmentacije koji su pozitivni za tržišno natjecanje nije odvagnula s njihovim protutržišnim učincima. U tom pogledu valja podsjetiti na to da Komisija ne osporava da su standardi kompatibilnosti koje je Google definirao doprinijeli razvoju „ekosustava Android”. Komisija ne osporava niti to da je kompatibilnost proizvela pozitivne učinke na tržišno natjecanje promičući razvoj sudionika u tom ekosustava kao i njihovo uzajamno tržišno natjecanje. Komisija ne smatra niti da Google nije mogao uspostaviti standarde čija je namjena osigurati kompatibilnost unutar navedenog „ekosustava”. S druge strane, Komisija je smatrala da zato što Google nije objektivno opravdao zapreke nekompatibilnim alternativnim varijantama sustava Android koje proizlaze iz sporazuma o zabrani fragmentacije, ona nije bila dužna uzeti u obzir pozitivne učinke koje obveze zabrane fragmentacije imaju na tržišno natjecanje (uvodna izjava 1183. pobijane odluke).

890    U tom pogledu, prije svega valja podsjetiti na to da Komisija smatra zlouporabnim odredbe sporazuma o zabrani fragmentacije samo u dijelu u kojem zabranjuju OEM‑ovima da nekompatibilnim alternativnim varijantama sustava Android omoguće pristup tržištima. Ta se zapreka mora, stoga, smatrati, radi primjene članka 102. UFEU‑a, zasebnom od obveza čija je namjena osigurati kompatibilnost kompatibilnih alternativnih varijanti sustava Android i interoperabilnost unutar „ekosustava Android”, čiji pozitivni učinci na tržišno natjecanje nisu sporni. Naime, kao što je to gore navedeno, zapreka o kojoj je riječ proizvodi svoje učinke izvan ekosustava Android jer se odnosi na nekompatibilne alternativne varijante na koje Googleove zaštićene aplikacije, poput paketa GMS, nisu namijenjene da se instaliraju i za koje se kompatibilnost i interoperabilnost nužno ne traže.

891    Naime, zapreka razvoju nekompatibilnih alternativnih varijanti sustava Android ne može se smatrati neophodnom sama po sebi za definiranje standarda kompatibilnosti koji su namijenjeni primjeni unutar „ekosustava Android”. Osobito iz toga što Googleova opravdanja o nužnosti borbe protiv „fragmentacije” treba odbiti proizlazi da Google nije dokazao da mu je bilo nemoguće osigurati opstanak „ekosustava Android” da nije bilo spornih uvjeta. Stoga, budući da ne postoji nikakav odnos nužnosti između isključenja nekompatibilnih alternativnih varijanti sustava Android, s jedne strane, i kompatibilnosti unutar ekosustava Android koja je, osim toga, cilj zadan obvezama zabrane fragmentacije, s druge strane, Google neutemeljeno tvrdi da je Komisija morala odvagnuti učinke obveza zabrane fragmentacije pozitivne za tržišno natjecanje unutar ekosustava Android koji za sudionike u navedenom ekosustavu proizlaze iz prednosti kompatibilnosti, s jedne strane, s ograničenjima tržišnog natjecanja koja se odvijaju izvan tog ekosustava i utvrđena su kao druga zlouporaba, s druge strane.

4.      Zaključak u okviru ocjene četvrtog tužbenog razloga

892    Iz prethodno navedenog proizlazi da se protutržišna narav istiskivanja nekompatibilnih alternativnih varijanti sustava Android putem sporazuma o zabrani fragmentacije treba smatrati dokazanom. To je postupanje lišilo Googleove moguće ili postojeće konkurente svakog tržišta, ojačalo Googleov vladajući položaj na tržištima usluga općeg internetskog pretraživanja i kočilo inovaciju. Osim toga, Google nije dokazao da je isključenje nekompatibilnih alternativnih varijanti sustava Android koje proizlazi iz sporazuma o zabrani fragmentacije odgovaralo legitimnom cilju niti dokazao da je to isključenje stvorilo pozitivne učinke na tržišno natjecanje koji se mogu pripisati tom poduzetniku.

893    Iz prethodno navedenog proizlazi također da je Komisija, suprotno onomu što Google navodi, pravilno uzela u obzir relevantni ekonomski i pravni kontekst kao i konkretne učinke koje je druga zlouporaba proizvela. Stoga, budući da je u dovoljnoj mjeri dokazala postojanje spornih ograničenja i njihove učinke na tržišno natjecanje, Komisija nije bila dužna upustiti se, osim toga, suprotno onome što smatraju Google i stranke koje su intervenirale u njegovu potporu, u hipotetsku analizu namijenjenu procjeni hipotetskih posljedica koje bi se u slučaju izostanka druge zlouporabe mogle primijetiti na tržištima trgovina aplikacijama za sustav Android, usluga općeg internetskog pretraživanja na kojima je navedena zlouporaba utvrđena kao i na tržištu licenciranih OS‑ova na kojem Google također drži vladajući položaj.

894    Prema tome, četvrti tužbeni razlog treba odbiti.

F.      Peti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi prava obrane

895    U petom tužbenom razlogu, podijeljenom na dva dijela, Google ističe da je Komisija povrijedila njegova prava obrane time što nije poštovala, s jedne strane, njegovo pravo na saslušanje i, s druge strane, njegovo pravo na uvid u spis. Te postupovne nepravilnosti obezvređuju zaključke iz pobijane odluke i opravdavaju njezino poništenje. Prvo valja razmotriti drugi dio ovog tužbenog razloga.

1.      Drugi dio petog tužbenog razloga, koji se odnosi na povredu prava na uvid u spis

a)      Argumenti stranaka

896    Google ističe da je sadržaj bilješki o sastancima koje je Komisija imala s trećim osobama glede predmeta istrage nedostatan i na temelju njega se ne mogu zajamčiti njegova prava obrane ili u najmanju ruku poštovati načelo dobre uprave. Te su bilješke bile sastavljene naknadno, katkad više godina nakon sastanka o kojemu je riječ. Samo se 3 od 35 bilješki dostavljenih u tom pogledu mogu smatrati potpunima. Ostale 32 bilješke previše su kratke i sažete s obzirom na ono što je člankom 19. stavkom 1. Uredbe br. 1/2003 propisano za ispitivanje treće osobe, osobito imajući u vidu presudu od 6. rujna 2017., Intel/Komisija (C‑413/14 P, EU:C:2017:632).

897    Konkretno, Google kritizira nedostatnost informacija dostavljenih glede sastanaka s članicom Komisije zaduženom za pitanja tržišnog natjecanja ili članom njezina kabineta kao i anonimiziranja određenih osobnih podataka.

898    Zbog kratkoće dostavljenih bilješki Google ne može odrediti sadržaj rasprava koje su se odvijale između Komisije i saslušanih trećih osoba kao i narav informacija pruženih u tom okviru. Ta je povreda prava obrane bitna osobito u pogledu ispitivanja razvijatelja aplikacija prilikom kojih su oni vjerojatno dali izjave koje mu idu u prilog i o kojima nije izviješteno u bilješkama koje je Komisija dostavila.

899    Komisija osporava osnovanost te argumentacije.

900    Uvodno tvrdi da je dužna sastaviti potpuni zapisnik sa sastanka s trećom osobom samo ako je on „ispitivanje” u smislu članka 19. Uredbe br. 1/2003, to jest sastanak čiji je predmet prikupiti informacije koje se odnose na istragu. Za druge sastanke Komisija je dužna samo voditi sažete bilješke glede, s jedne strane, svakog dokaza koji je pružen tijekom odnosnog sastanka i koji namjerava upotrijebiti u odluci te, s druge strane, svakog moguće povoljnog dokaza koji je pružen tom istom prilikom i na koji bi se poduzetnik koji je predmet istrage mogao osloniti kako bi se suprotstavio Komisijinim zaključcima.

901    U tom kontekstu Komisija ističe da predmet sastanaka s članicom Komisije zaduženom za pitanja tržišnog natjecanja i članom njezina kabineta nije bio prikupiti informacije koje se odnose na predmet istrage.

902    Glede bilješki s drugih sastanaka Komisija tvrdi da je pružila dovoljno informacija o trenutku i načinu na koji je pripremila bilješke, osobito glede razloga zbog kojih su određeni osobni podaci bili ispušteni.

b)      Ocjena Općeg suda

903    U okviru drugog dijela petog tužbenog razloga Google predbacuje, u biti, Komisiji da mu je dostavila bilješke o sastancima s trećim osobama na temelju kojih ne može shvatiti sadržaj rasprava koje su održane kao i narav podataka pruženih u vezi s temama obrađenim tijekom tih sastanaka te, stoga, pravilno ostvariti svoja prava obrane u tom pogledu.

904    Iz pobijane odluke zapravo proizlazi da je 15. rujna 2017., povodom presude od 6. rujna 2017., Intel/Komisija (C‑413/14 P, EU:C:2017:632), Google zatražio da mu se dostave svi relevantni dokumenti o sastancima koje je Komisija mogla imati s trećim osobama (vidjeti uvodnu izjavu 30. pobijane odluke). Komisija je na taj zahtjev odgovorila 28. veljače 2018. (vidjeti uvodne izjave 33. i 63. pobijane odluke).

905    Iz pobijane odluke također proizlazi da je od dostave tih dokumenata Komisija tvrdila da ne posjeduje druge dokumente koji se odnose na te sastanke, neovisno o tome jesu li se oni odvijali uživo ili preko telefona (vidjeti uvodnu izjavu 64. pobijane odluke). Tu tvrdnju u pitanje ne dovodi niti jedna od isprava u spisu ovog predmeta.

906    Na početku se mora podsjetiti da su prava obrane temeljna prava koja čine sastavni dio općih načela prava čije poštovanje osiguravaju Opći sud i Sud (vidjeti u tom smislu presudu od 25. listopada 2011., Solvay/Komisija, C‑109/10 P, EU:C:2011:686, t. 52.).

907    Također je na Komisiji da primjenom načela dobre uprave osigura da njezina interna pravila poštuju prava obrane.

908    U kontekstu prava tržišnog natjecanja poštovanje prava obrane podrazumijeva da se adresatu odluke kojom se utvrđuje da je počinio povredu pravila o tržišnom natjecanju tijekom upravnog postupka omogući da učinkovito izrazi svoje stajalište o postojanju i važnosti činjenica i navedenih okolnosti, kao i o dokumentima koje je Komisija priložila u prilog svojoj tvrdnji o postojanju povrede (presude od 25. listopada 2011., Solvay/Komisija, C‑109/10 P, EU:C:2011:686, t. 53., i od 25. ožujka 2021., Deutsche Telekom/Komisija, C‑152/19 P, EU:C:2021:238, t. 106.).

909    Stoga je posljedica načela poštovanja prava na obranu i prava na uvid u spis to da Komisija poduzetnicima na koje se to odnosi mora omogućiti analizu svih dokumenata koji se nalaze u istražnom spisu koji mogu biti korisni za njihovu obranu. To se odnosi kako na dokazne elemente koji ih terete tako i na one koji ih oslobađaju, uz rezervu poslovne tajne drugih poduzetnika, Komisijinih unutarnjih dokumenata i drugih povjerljivih podataka (presude od 7. siječnja 2004., Aalborg Portland i dr./Komisija, C‑204/00 P, C‑205/00 P, C‑211/00 P, C‑213/00 P, C‑217/00 P i C‑219/00 P, EU:C:2004:6, t. 68. i od 12. srpnja 2011., Toshiba/Komisija, T‑113/07, EU:T:2011:343, t. 41.).

910    Osim toga, valja također podsjetiti na to da članak 19. stavak 1. Uredbe br. 1/2003, koji Google spominje, čini pravni temelj koji ovlašćuje Komisiju da provede ispitivanje fizičke ili pravne osobe u okviru istrage (presuda od 6. rujna 2017., Intel/Komisija, C‑413/14 P, EU:C:2017:632, t. 86.).

911    Iz samog teksta članka 19. stavka 1. Uredbe br. 1/2003 proizlazi da je njegov cilj da se primijeni na svako ispitivanje kojem je cilj prikupljanje informacija u vezi s predmetom istrage. Naime, nijedan element koji se temelji na tekstu te odredbe ili cilj koji ona slijedi ne omogućuje zaključak da je zakonodavac namjeravao isključiti iz područja primjene te odredbe neka od tih ispitivanja (presuda od 6. rujna 2017., Intel/Komisija, C‑413/14 P, EU:C:2017:632, t. 84. i 87.).

912    Kada vodi ispitivanje na temelju članka 19. Uredbe br. 1/2003 u svrhu prikupljanja informacija o predmetu istrage, Komisija ima obvezu da takvo ispitivanje bilježi u obliku po svojem izboru. U tu svrhu nije dovoljno da Komisija sastavi kratak sažetak tema o kojima se raspravljalo na ispitivanju. Ona mora biti u mogućnosti pružiti naznaku u pogledu sadržaja rasprava koje su se održale na ispitivanju, konkretno u pogledu naravi informacija pruženih na ispitivanju o temama o kojima se raspravljalo (vidjeti u tom smislu presudu od 6. rujna 2017., Intel/Komisija, C‑413/14 P, EU:C:2017:632, t. 91. i 92.).

913    Naposljetku valja istaknuti da prema vrlo ustaljenoj sudskoj praksi postoji povreda prava obrane kada postoji mogućnost da je zbog postupovne nepravilnosti koju je počinila Komisija upravni postupak koji je ona vodila mogao dovesti do drukčijeg rezultata. Društvo tužitelj utvrđuje da je došlo do takve povrede ne kada u dovoljnoj mjeri dokaže da bi Komisijina odluka imala drukčiji sadržaj, nego da je moglo bolje osigurati svoju obranu da nije bilo nepravilnosti (presude od 2. listopada 2003., Thyssen Stahl/Komisija, C‑194/99 P, EU:C:2003:527, t. 31., i od 13. prosinca 2018., Deutsche Telekom/Komisija, T‑827/14, EU:T:2018:930, t. 129.). Ocjenu poštuje li Komisija prava obrane treba izvršiti imajući u vidu posebne činjenične i pravne okolnosti svakog slučaja (presuda od 18. lipnja 2020., Komisija/RQ, C‑831/18 P, EU:C:2020:481, t. 107.).

914    S obzirom na ta načela valja ispitati argumente stranaka o drugom dijelu petog tužbenog razloga.

915    Kao prvo, glede pitanja tiču li se sve bilješke o sastancima s trećim osobama ispitivanja u smislu članka 19. Uredbe br. 1/2003, valja istaknuti da je u odgovoru na pitanje koje je Opći sud postavio na raspravi Komisija priznala, što je zabilježeno u zapisniku, da se 33 od 35 bilješki dostavljenih Googleu ticalo ispitivanja u smislu te odredbe.

916    Stoga Komisija osporava kvalifikaciju kao ispitivanja u smislu članka 19. Uredbe br. 1/2003 samo za dva od 35 sastanaka obuhvaćenih bilješkama dostavljenima Googleu, to jest dva sastanka u nazočnosti članice Komisije zadužene za pitanja tržišnog natjecanja ili člana njezina kabineta. Taj je prigovor podnesen zato što predmet tih sastanaka nije bio prikupiti informacije o predmetu istrage.

917    Međutim, suprotno onomu što Komisija tvrdi, ta dva sastanka moraju se u ovom slučaju također smatrati ispitivanjima u smislu članka 19. Uredbe br. 1/2003. Naime, tumačenjem bilješki koje je Komisija dostavila u vezi s tim sastancima razvidno je da oni odgovaraju ispitivanjima namijenjenima prikupljanju informacija o predmetu istrage.

918    Stoga, kao što to proizlazi iz prve od tih bilješki, na ispitivanju od 2. srpnja 2015. poduzetnik iz sektora mogao je Komisiji iznijeti svoja stajališta o mobilnim platformama, uključujući sustav Android, kao i o konkurentskom okruženju u kojem su se razvijale njegove aplikacije i usluge.

919    Isto tako, iz druge od tih bilješki proizlazi da je povodom ispitivanja održanog 27. rujna 2017. ADA mogla iznijeti Komisiji svoja stajališta o istrazi povodom koje je donesena pobijana odluka, osobito glede sporazuma o zabrani fragmentacije kao i predviđena rješenja za otklanjanje prepoznatih problema tržišnog natjecanja. U spomenutoj je bilješci također navedeno da je ADA potvrdila Komisiji da su joj sve izjave koje je ADA dala na tom ispitivanju već bile iznesene u dokumentima koji su joj dostavljeni.

920    Slijedom navedenog, okolnost da su ispitivanja koja je Komisija provela s trećim osobama mogla poprimiti oblik sastanaka s članicom Komisije zadužene za pitanja tržišnog natjecanja ili članom njezina kabineta ne može ih isključiti iz područja primjene članka 19. Uredbe br. 1/2003, ako se njima nastoje prikupiti informacije o predmetu istrage.

921    Kao drugo, glede toga jesu li s obzirom na članak 19. Uredbe br. 1/2003 pravilno sastavljene bilješke o ispitivanjima koja je Komisija imala s trećim osobama radi prikupljanja informacija o predmetu istrage, valja istaknuti da Google ističe u biti da su te bilješke istodobno nepravodobne i nepotpune.

922    Glede nepravodobnosti, valja primijetiti da se od 35 bilješki dostavljenih Općem sudu u prilogu tužbi samo tri odnose na ispitivanja održana nakon objave presude od 6. rujna 2017., Intel/Komisija (C‑413/14 P, EU:C:2017:632). Radi se o dvama ispitivanja ADA‑e održanim 18. i 27. rujna 2017. i ispitivanju BEUC‑a održanom 20. prosinca 2017. Ostala 32 ispitivanja odvijala su se između 30. svibnja 2013. i 26. srpnja 2017., od kojih, među ostalim, 21 ispitivanje između 2013. i 2015.

923    Kašnjenje u dostavi nekih od tih bilješki, osobito onih koje su bile dovršene više godina nakon ispitivanja o kojemu je riječ, može se objasniti u ovom slučaju posebnim okolnostima ovog predmeta.

924    Naime, prije svega iz spisa proizlazi da je 2. rujna 2016. Google zatražio od Komisije da mu dostavi bilješke kojima se u potpunosti preuzima sadržaj svih rasprava do kojih je došlo između Komisija i trećih osoba u pogledu predmeta istrage. U svojem odgovoru od 22. rujna 2016. Komisija je navela da odbija takav zahtjev pozvavši se u tom pogledu na sudsku praksu Općeg suda prije presude Suda od 6. rujna 2017., Intel/Komisija (C‑413/14 P, EU:C:2017:632), uključujući osobito presudu od 12. lipnja 2014., Intel/Komisija (T‑286/09, EU:T:2014:547, t. 619. i navedena sudska praksa).

925    Iz spisa također proizlazi da je 15. rujna 2017. Google ponovio svoj zahtjev pozivajući se tom prilikom na objavu presude od 6. rujna 2017., Intel/Komisija (C‑413/14 P, EU:C:2017:632) i pojašnjenja dana u toj presudi o pojmu ispitivanja radi prikupljanja informacija o predmetu istrage.

926    Radi davanja odgovora na taj zahtjev, Komisija je 28. veljače 2018. navela da je kontaktirala treće osobe s kojima je održala sastanke kako bi ishodila njihovu suglasnost o sadržaju rasprava koje su bile navedene u bilješkama koje se odnose na njih. Navedene su bilješke dakle, bile dovršene, u slučaju 32 bilješke koje se odnose na ispitivanja održana prije objave presude od 6. rujna 2017., Intel/Komisija (C‑413/14 P, EU:C:2017:632), povodom Googleova zahtjeva podnesenog 15. rujna 2017.

927    Budući da izjave koje su treće osobe dale na ispitivanjima nisu bile zabilježene u odgovarajućem trenutku, Komisija je, stoga, nastojala, kao što to navodi službenik za saslušanje u svojem dopisu od 30. travnja 2018. u odgovoru na obraćanje Googlea u vezi s postupanjem po njegovim zahtjevima za pristup spisu, pripremiti podrobnije bilješke u kojima se spominju, kada je to bilo moguće, relevantni dokumenti iz spisa koji su već bili dostavljeni Googleu ili u kojima se što vjernije prenose dojmovi nazočnih osoba kada se takvi dokumenti nisu mogli odrediti.

928    Ostaje činjenica, kao što to Google ističe, da neke bilješke koje su mu dostavljene nisu bile odmah sastavljene ili malo nakon toga, nego katkad više godina nakon sastanka o kojemu je riječ. Na temelju toga valja zaključiti da je dostava većeg dijela bilješki o sastancima s trećima bila nepravodobna.

929    Glede nepotpunosti valja istaknuti da Google smatra da samo 3 od 35 bilješki koje je Komisija dostavila ispunjavaju ono što je propisano člankom 19. stavkom 1. Uredbe br. 1/2003 za ispitivanje namijenjeno prikupljanju informacija o predmetu istrage. Radi se o bilješkama o ispitivanju poduzetnika iz sektora od 26. siječnja 2015., ispitivanju poduzetnika od 28. svibnja 2015. čije ime nije priopćeno Googleu i ispitivanju ADA‑e od 18. rujna 2017.

930    Što se tiče 32 druge bilješke, valja zaključiti kao što to Google ističe da su one i dalje previše sažete da bi se smatrale bilježenjem ispitivanja namijenjenog prikupljanju informacija o predmetu istrage u skladu s onim što je propisano člankom 19. stavkom 1. Uredbe br. 1/2003. Konkretno, budući da se na temelju tih bilješki može odrediti općeniti sadržaj rasprava koje su se održale prilikom tih ispitivanja, one su i dalje same po sebi previše nejasne ili nedovoljno detaljne u pogledu konkretnog sadržaja tih rasprava i naravi podataka koje su te treće osobe pružile tijekom tih ispitivanja.

931    Stoga, uzimajući u obzir nepravodobnost koja je već istaknuta, treba zaključiti, kao što to Google napominje, da su 32 bilješke dostavljene u veljače 2018. koje on osporava previše sažete. Naknadna rekonstrukcija sadržaja ispitivanja koja je Komisija imala s trećim osobama radi prikupljanja informacija o predmetu istrage ili naknadna upućivanja na ranije ili kasnije dokumente u istražnom spisu u pogledu tih ispitivanja ne mogu, stoga, biti dovoljne da nadomjeste izostanak bilježenja u pravilnom obliku.

932    Iz prethodno navedenog proizlazi da je velik dio bilješki koje je Komisija dostavila 28. veljače 2018. previše kasnio i bio previše sažet kako bi se mogle smatrati bilježenjem ispitivanja u smislu propisanom na temelju članka 19. stavka 1. Uredbe br. 1/2003.

933    U budućnosti bi bilo korisno i prikladno da se bilježenje svakog Komisijina ispitivanja treće osobe radi prikupljanja informacija o predmetu istrage izvrši ili potvrdi prilikom održavanja tog ispitivanja ili malo nakon toga s ciljem da ga se uvrsti što je brže moguće u spis kako bi se optuženom omogućilo, kada dođe vrijeme, da se upozna s njime radi ostvarivanja prava obrane.

934    Kao treće, što se tiče zaključaka koje treba izvesti iz postupovnih nepravilnosti u vezi s bilježenjem ispitivanja trećih osoba u smislu propisanom na temelju članka 19. stavka 1. Uredbe br. 1/2003, valja utvrditi je li, uzimajući u obzir posebne činjenične i pravne okolnosti ovog predmeta, Google u dovoljnoj mjeri dokazao da bi mogao bolje osigurati svoju obranu da nije bilo tih nepravilnosti. Naime, ako se to ne dokaže, nikakva se povreda njegovih prava obrane ne može utvrditi.

935    To bi se dokazalo kada se sadržaj neotkrivenih dokaza niti može odrediti niti je odrediv. U tom se slučaju ne može od poduzetnika očekivati nemogući dokaz o sadržaju dokumenta, osobito o postojanju neotkrivenih optužujućih ili oslobađajućih dokaza. Poduzetnik može, stoga, samo iznijeti mogućnost da su neotkrivene informacije mogle biti korisne za njegovu obranu (vidjeti u tom smislu presudu od 25. listopada 2011., Solvay/Komisija, C‑110/10 P, EU:C:2011:687, t. 59. do 62.).

936    S druge strane, kada je sadržaj dokaza kojima je pristup bio ograničen određen ili odrediv a posteriori, poduzetnik se ne može osloboditi podnošenja dokaza da nije imao pristup optužujućim ili oslobađajućim dokazima kao i iznošenja zaključaka koje iz toga valja izvesti s obzirom na ostvarivanje njegovih prava obrane. Isto vrijedi kada poduzetnik raspolaže indicijama kojima se dokazuju autori kao i narav te sadržaj dokumenata koji mu nisu otkriveni (vidjeti u tom smislu mišljenje nezavisne odvjetnice J. Kokott u predmetu Solvay/Komisija, C‑110/10 P, EU:C:2011:257, t. 37.).

937    Ako postoje neotkriveni optužujući dokazi, poduzetnik o kojemu je riječ mora dokazati da bi postupak mogao dovesti do različitog ishoda pod pretpostavkom da su ti optužujući dokazi bili otkriveni (vidjeti u tom smislu presude od 7. siječnja 2004., Aalborg Portland i dr./Komisija, C‑204/00 P, C‑205/00 P, C‑211/00 P, C‑213/00 P, C‑217/00 P i C‑219/00 P, EU:C:2004:6, t. 71. i 73., i od 12. srpnja 2011., Toshiba/Komisija, T‑113/07, EU:T:2011:343, t. 46.).

938    Što se tiče oslobađajućih dokaza, poduzetnik o kojemu je riječ mora dokazati da je takve elemente mogao upotrijebiti u korist svoje obrane, u tom smislu da se – u slučaju da ih je imao na raspolaganju u upravnom postupku – mogao pozvati na dokaze koji nisu u skladu sa zaključcima što ih je u tom stadiju izvela Komisija i da je stoga mogao na bilo kakav način utjecati na ocjene koje je potonja izvršila u svojoj odluci. Iz toga slijedi da dotični poduzetnik mora dokazati, s jedne strane, da nije imao pristup oslobađajućim dokazima i, s druge strane, da ih je mogao upotrijebiti za svoju obranu (presuda od 6. rujna 2017., Intel/Komisija, C‑413/14 P, EU:C:2017:632, t. 97. i 98.).

939    No, u ovom slučaju mora se ustanoviti da Google nije dokazao da bi on mogao bolje osigurati svoju obranu u slučaju nepostojanja postupovnih nepravilnosti istaknutih u ovoj presudi u pogledu nepravodobnosti i nepotpunosti dostavljenih bilješki koje osporava.

940    U tom pogledu Google samo općenito tvrdi da bi mu vjerni prijepis sadržaja komunikacije do koje je došlo sa saslušanim trećim osobama pružio objašnjenja i elemente konteksta glede dokumenata koji se nalaze u istražnom spisu i na koje se Komisija oslonila.

941    Prvo, glede mogućnosti da se a posteriori odredi nisu li dokazi otkriveni, mora se podsjetiti na to da je u slučaju nepostojanja bilježenja ispitivanja Komisija ipak nastojala rekonstruirati sadržaj kako bi Googleu omogućila da ostvari svoja prava obrane.

942    Mora se tako istaknuti da je među očitovanjima od 28. veljače 2018. u odgovoru na Googleov zahtjev Komisija navela, s jedne strane, da uopće nije upotrijebila dostavljene bilješke kao optužujući dokaz bilo u obavijesti o prethodno utvrđenim činjenicama u postupku ili u prvom dopisu o činjenicama te, s druge strane, da je Googleu pružila sve moguće oslobađajuće dokaze pružene na svakom od tih sastanaka kako bi se oni mogli upotrijebiti za njegovu obranu.

943    Iz ispitivanja pobijane odluke i spisa s kojima je Opći sud upoznat u okviru ovog postupka ne proizlazi da elementi iz navedenog spisa mogu dovesti u pitanje uvjeravanja koja Komisija pružila u tom pogledu.  

944    Drugo, valja ustanoviti da je u slučaju 26 od 32 bilješke čiju potpunost Google osporava navedeno da je sadržaj rasprava održanih tijekom tih ispitivanja u cijelosti naveden u posebnim dokumentima u istražnom spisu, kojima je Google imao pristup, što je on priznao u odgovoru na pitanje Općeg suda. U 24 od tih 26 bilješki navodi se također da je Komisija dobila potvrdu sadržaja bilješke od strane saslušane treće osobe, a što potvrđuje relevantnost i iscrpnosti upućivanja na dokumente koji se nalaze u spisu. Što se tiče dviju bilješki čiji sadržaj saslušana treća osoba nije mogla potvrditi, u njemu je navedeno objašnjenje: prva od tih trećih osoba više nije postojala, a druga nije odgovorila na ponovljene zahtjeve za odobrenje koje je Komisija postavila.

945    U tim okolnostima valja zaključiti da je, unatoč postupovnim nepravilnostima koje se odnose na bilježenja ispitivanja, Google mogao dobiti od Komisije indicije o sadržaju rasprava održanih prilikom tih ispitivanja, osobito u pogledu naravi podataka pruženih u tim prilikama o temama koji su tamo bile obrađene.

946    S obzirom na indicije koje je Komisija pružila i na to da je iz njih bilo moguće izvesti zaključak radi ocjene sadržaja ispitivanja, Google ne iznosi niti jedan detaljan argument na temelju kojeg se može shvatiti po kojoj bi osnovi on mogao bolje osigurati svoju obranu, također i u pogledu ispitivanja održanih s dvije treće osobe za koje nije bilo moguće dobiti potvrdu sadržaja odgovarajućih bilješki.

947    Treće, što se tiče šest preostalih bilješki u kojima je sažeto iznesen sadržaj komunikacije i koje ne upućuju niti na jedan dokument iz istražnog spisa na temelju kojeg bi se mogao dopuniti njihov sadržaj, valja istaknuti sljedeće.

948    Kronološki prva bilješka odnosi se na ispitivanje održano 2. srpnja 2015. s jednim poduzetnikom iz sektora. Tom je prilikom navedeni poduzetnik mogao iznijeti Komisiji svoja stajališta o mobilnim platformama, uključujući Android, kao i o konkurentskom okruženju u kojem su se razvijale njegove aplikacije i usluge.

949    Iako se u toj bilješci ne upućuje niti na jedan dokument iz spisa, ipak je Googleu bilo moguće da je usporedi s informacijama dostavljenim u pogledu dvaju drugih ispitivanja, održanih s istim poduzetnikom 10. prosinca 2014. i 12. siječnja 2016. na istu temu. U bilješkama, koje su dostavljene Googleu u pogledu tih ispitivanja i koje je potvrdio poduzetnik o kojemu je riječ, navedeni su dokumenti koji se nalaze u istražnom spisu i u kojima se iznosi sadržaj rasprava održanih u tim prilikama, to jest prije i nakon prethodno navedenog ispitivanja. Googleu je, dakle, bilo poznato stajalište tog poduzetnika u okviru istrage.

950    U takvim okolnostima Google ne iznosi, međutim, nikakav detaljan argument na temelju kojeg se može shvatiti po kojoj bi osnovi on mogao bolje osigurati svoju obranu u ovom predmetu.

951    Druga se bilješka odnosi na ispitivanje održano 15. srpnja 2015. s pružateljem usluga informatičke sigurnosti čije ime nije bilo priopćeno Googleu. Kao što to Komisija pojašnjava u svojoj bilješci koju je potvrdio poduzetnik o kojemu je riječ, to je ispitivanje bilo prilika da se raspravi tržišna dinamika glede OS‑a Android. Kao što to proizlazi, međutim, iz sadržaja te bilješke, zabrinutost izražena prilikom tog ispitivanja ticala se zapravo sigurnosnih rješenja, to jest aspekta spisa koji nije obrađen u pobijanoj odluci, a ne spornih ograničenja ispitanih u vezi s različitim zlouporabama koje je Komisija razmatrala.

952    Isto tako, treća se bilješka odnosila na ispitivanje održano 28. listopada 2015. s pružateljem platnih usluga. Tom je prilikom taj pružatelj mogao iznijeti Komisiji svoja viđenja tržišne dinamike u vezi s mobilnim uređajima i njihovim aplikacijama u pogledu sustava mobilnih plaćanja. Ovdje se također radi o aspektu spisa koji nije razmatran u pobijanoj odluci.

953    U svakom slučaju, osim očitog nepostojanja veze između tih ispitivanja i zloporaba stavljenih na teret u pobijanoj odluci, mora se istaknuti da Google ne iznosi niti jedan detaljan argument na temelju kojeg se može shvatiti po kojoj bi osnovi on mogao bolje osigurati svoju obranu u ovom predmetu, da nije bilo postupovnih nepravilnosti u vezi s bilježenjem tih dvaju sastanaka u smislu članka 19. stavka 1. Uredbe br. 1/2003.

954    Četvrta i peta bilješka odnosile su se na dva ispitivanja BEUC‑a od 1. veljače i 20. prosinca 2017. Svrha tih sastanaka bila je prema stajalištu BEUC‑a ishoditi od Komisije informacije u pogledu napretka istrage. Sam predmet tih sastanaka i njihov sažetak koji je BEUC potvrdio omogućuju, stoga, da se isključi pretpostavka o uskraćivanju dokaza Komisije.

955    Šesta i zadnja bilješka odnosi se na izjave koje je prilikom ispitivanja održanog 27. rujna 2017. dala ADA, subjekt koji je intervenirao u Googleovu potporu tijekom upravnog postupka. Iako je općenito sastavljena, iz te bilješke jasno proizlazi da ADA nije vidjela nikakav razlog da od Googlea zahtijeva promjenu njegova postupanja. Štoviše, zastupnik ADA‑e potvrdio je u navedenoj bilješci da se rasprava odnosila na informacije koje je ADA već dostavila Komisiji. U tom se pogledu mora istaknuti da Google ne navodi da je imao pristup svim ispravama u istražnom spisu koje je ADA dostavila u upravnom postupku. Na temelju tih okolnosti kao i prisutnosti ADA‑e koja intervenira u potporu Googleu u okviru tužbe u ovom predmetu i nepostojanja ikakva njezina komentara u tom pogledu, Opći sud može isključiti pretpostavku da je Komisija uskratila dokaze.

956    U tom je pogledu neuvjerljiva Googleova argumentacija koja je iznesena u tužbi i prema kojoj je vjerojatno da su prilikom različitih ispitivanja razvijatelja aplikacija od strane Komisije oni dali oslobađajuće izjave o kojima nije izviješteno u dostavljenim bilješkama. Naime, zbog intervencije ADA‑e u potporu Googleu u okviru tužbe u ovom predmetu i brojnih prilika pruženih toj stranci i Googleu da pojasne koje su to mogle biti izjave o kojima Komisija nije izvijestila, valja zaključiti da takva pretpostavka nije dokazana.

957    Iz prethodno navedenog proizlazi da s obzirom na elemente prihvaćene u pobijanoj odluci kao i na indicije koje je Komisija pružila Googleu u upravnom postupku, nema mjesta zaključku da je sažeto i najčešće nepravodobno sastavljanje bilješki o ispitivanjima trećih osoba lišilo Google pristupa dokazima, bilo optužujućim ili oslobađajućim, a koji bi mu mogli omogućiti da bolje osigura svoju obranu.

958    Prema tome, postupovne nepravilnosti koje se sastoje od nepostojanja vjernog prijepisa s ispitivanja trećih osoba koja je Komisija provela nisu u okolnostima ovog slučaja mogle dovesti do povrede Googleovih prava obrane.

959    Taj zaključak nije, osim toga, doveden u pitanje zaštitom identiteta koji je Komisija odobrila određenim trećim osobama. Mora se, naime, podsjetiti na to da se na temelju članka 27. Uredbe br. 1/2003 pravo na uvid u spis neće odnositi na povjerljive podatke koji ovisno o okolnostima konkretnog slučaju mogu otkriti osobne podatke saslušanih zastupnika društava i naziv samih društava s ciljem sprečavanja mogućih osvetničkih mjera. U konkretnom slučaju iz sadržaja spisa ne proizlazi da zaštita identiteta koju je Komisija odobrila i koja je raspravljena pred službenikom za saslušanje nije ishod pravilnog odvagivanja dvaju suprotstavljenih interesa, to jest interesa poduzetnika (i/ili njegovih zastupnika) saslušanog tako da se prikaže anonimno i Googleova interesa da dobije dovoljno informacija o održanim razgovorima.

960    Isto tako treba odbiti kao bespredmetne argumente koji se temelje na tome da Komisija nije poštovala načelo dobre uprave, svoj priručnik o internim postupcima kao i svoju obavijest od 20. listopada 2011. Naime, budući da je Opći sud gore zaključio da postupovna nepravilnost povezana sa sadržajem bilješki o kojima je riječ nije u konkretnom slučaju povreda Googleovih prava obrane, utvrđenje o dodatnoj postupovnoj povredi, čak i da je dokazano, glede sastavljanja navedenih bilješki i njihove dostave Googleu, i dalje ne bi utjecalo na pitanje bi li u slučaju da navedene postupovne nepravilnosti nije bilo Google bio u mogućnosti bolje osigurati svoju obranu.

961    Slijedom navedenog, drugi dio treba odbiti kao neosnovan.

2.      Prvi dio petog tužbenog razloga, koji se odnosi na uskraćivanje saslušanja o testu AEC 

a)      Argumenti stranaka

962    Google tvrdi da je umjesto da mu uputi dopise o činjenicama Komisija morala izdati jednu ili više dopunskih obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku i ponovno mu time dodijeliti pravo na saslušanje. To se saslušanje moralo odnositi na bitne aspekte predmeta glede sporazuma o podjeli prihoda na temelju portfelja i testa AEC. U tom se pogledu ne može smatrati da se Google odrekao saslušanja od stadija obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku ili da su dopisi o činjenicama samo razradili privremenu ocjenu sadržanu u obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku.

963    Komisija ističe da se Google odrekao svojeg prava na saslušanje povodom obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku i da s obzirom na to da dopisi o činjenicama ne sadržavaju novi prigovor, ona nije morala dostaviti dopunsku obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku. Dopisi o činjenicama tiču se postupanja u pogledu kojeg je Google već imao mogućnost podnijeti svoja očitovanja. Stoga Komisija nije bila dužna ponovno dodijeliti Googleu pravo na saslušanje.

b)      Ocjena Općeg suda

964    Uvodno valja istaknuti da je u odgovoru na pitanje koje je Opći sud postavio na raspravi Google izrijekom priznao, a što je zabilježeno u zapisniku s rasprave, da bilo koje utvrđenje o povredi njegovih prava obrane u okviru prvog dijela petog tužbenog razloga može dovesti samo do poništenja dijela pobijane odluke koji se odnosi na zlouporabu koja proistječe iz sporazuma o podjeli prihoda na temelju portfelja.

965    Prvi dio petog tužbenog razloga jest, naime, postupovni dio trećeg tužbenog razloga u okviru kojeg Google osporava osnovanost razloga pobijane odluke koji se odnose na zlouporabnu narav sporazuma o podjeli prihoda na temelju portfelja. Google tvrdi tako da je tijekom upravnog postupka Komisija povrijedila njegova prava obrane time što mu nije dala mogućnost da se pravodobno usmeno izjasni o bitnim elementima analize sporazuma o podjeli prihoda na temelju portfelja u pogledu tržišnog natjecanja, a osobito o testu AEC.

966    Mora se podsjetiti na to da je poštovanje prava obrane opće načelo prava Unije koje se primjenjuje kada uprava namjerava protiv neke osobe poduzeti mjeru koja je za nju štetna (presuda od 16. siječnja 2019., Komisija/United Parcel Service, C‑265/17 P, EU:C:2019:23, t. 28.).

967    To je načelo osobito preneseno u članak 10. Uredbe Komisije (EZ) br. 773/2004 od 7. travnja 2004. o postupcima koje Komisija vodi na temelju članaka [101.] i [102. UFEU‑a] (SL 2004., L 123, str. 18. do 24.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 1., str. 298.). Taj članak zahtijeva od Komisije, s jedne strane, da dotičnog poduzetnika u pisanom obliku obavijesti o primjedbama podignutima protiv njega i, s druge strane, da tom poduzetniku da mogućnost da u pisanom obliku iznese svoje stajalište o tim prigovorima.

968    Članak 12. Uredbe br. 773/2004 određuje također da u svojim pisanim očitovanjima poduzetnik kojem upućuje obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku može zahtijevati od Komisije održavanje usmene rasprave kako bi usmeno iznio svoje argumente.

969    U ovom je slučaju Google, u svojem odgovoru na obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku od 23. prosinca 2016. naveo da odustaje od svojeg prava na saslušanje („We therefore declined our right to such a hearing”). U tom je odgovoru Google naveo, u biti, da nema vremena da se uspješno pripremi za saslušanje u prostorijama Komisije i to u kratkom vremenu.

970    Konkretnije, Google je naglasio da zbog toga što je manje od tri tjedna prije roka određenog za 23. prosinca 2016. za slanje svojih očitovanja kao odgovora na obavijest o privremeno utvrđenim činjenicama u postupku primio gotovo 60 dokumenata iz istražnog spisa i, dan prije roka, dva dokumenta od kojih je jedan osobito važan i odnosi se na predinstaliranje konkurentske usluge općeg internetskog pretraživanja na uređaje sa sustavom Android, on nije bio u mogućnosti pravodobno razmotriti svrhovitost korištenja saslušanjem. Google smatra da se odricanje od svojeg prava na saslušanje tim više nametalo jer mu je službenik za saslušanje naveo da će se ono održati na kraju siječnja 2017. ostavljajući Googleu i njegovim savjetnicima samo mjesec dana da se pripreme za saslušanje, i to još tijekom razdoblja intenzivne aktivnosti.

971    Prema tome, neovisno o poteškoćama koje je Google naveo kako bi u tom pojedinačnom kontekstu i to u istražnom stadiju odlučio o svrhovitosti održavanja saslušanja, Google ne može predbacivati Komisiji da nije organizirala saslušanje nakon obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku.

972    Postavlja se, stoga, pitanje je li nakon što je odustao od svojeg prava na saslušanje 23. prosinca 2016. u odgovoru na obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku Google bio u mogućnosti istaknuti nužnost poštovanja svojih prava obrane kako bi od Komisije mogao u svibnju 2018., to jest šesnaest mjeseci kasnije, ishoditi održavanje saslušanja.

973    Prema sadašnjem stanju materijalnih odredbi o ostvarivanju prava obrane, pokazalo se, naime, da poduzetnik može na temelju članka 12. Uredbe br. 773/2004 dobiti pravo na novo saslušanje u slučaju da Komisija izda dopunsku obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku.

974    Iz članka 11. Uredbe br. 773/2004 proizlazi zapravo da u svojim odlukama Komisija može uzeti u obzir samo utvrđene činjenice o kojima se dotični poduzetnik mogao očitovati. Novi prigovor zahtijeva, dakle, da se dotičnom poduzetniku ponovno omogući da iznese svoja pisana očitovanja i zahtijeva održavanje saslušanja kako bi mogao iznijeti svoje argumente.

975    Međutim, u ovom slučaju između odgovora na obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku od 23. prosinca 2016. i pobijane odluke od 18. srpnja 2018. Komisija nije izdala dopunsku obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku. Osim različitih mjera koje je Komisija donijela povodom odgovora na obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku kako bi Googleu omogućila uvid u spis, a osobito dokazima pribavljenim nakon toga, Komisija je odlučila Googleu uputiti dopise u činjenicama.

976    Tako je Komisija uputila Googleu dva dopisa o činjenicama odnosno jedan 31. kolovoza 2017., a drugi 11. travnja 2018., o kojima je Google imao mogućnost pisano se očitovati 23. listopada 2017. odnosno 7. svibnja 2018. Taj je postupak isključio prema stajalištu Komisije bilo kakvo Googleovo pravo na organiziranje novog saslušanja i opravdao da službenik za saslušanje odbije 18. svibnja 2018. zahtjev koji je Google podnio u tom smislu 7. svibnja 2018.

977    U tom pogledu valja podsjetiti na to da je obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku pripremni postupovni akt u odnosu na odluku koja je krajnji akt upravnog postupka. Posljedično, dok se ne donese konačna odluka, Komisija može, među ostalim s obzirom na pisana ili usmena očitovanja stranaka, odustati od nekih ili čak svih prvotno iznesenih preliminarno utvrđenih činjenica u postupku u odnosu na njih i time izmijeniti svoje stajalište u njihovu korist ili, obrnuto, odlučiti dodati nove činjenice, pod uvjetom da je predmetnim poduzetnicima dala priliku da iznesu svoje stajalište o tom pitanju (presuda od 27. lipnja 2012., Microsoft/Komisija, T‑167/08, EU:T:2012:323, t. 184.).

978    Priopćenje strankama o dopuni obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenica u postupku nužno je samo kada Komisija zbog rezultata provjera poduzetniku na teret stavi nove radnje ili značajno izmijeni dokaze spornih povreda, a ne kada Komisija ispuni svoju dužnost odustajanja od prigovora koji su se, s obzirom na obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku, pokazali kao neosnovani (vidjeti presudu od 27. lipnja 2012., Microsoft/Komisija, T‑167/08, EU:T:2012:323, t. 191. i navedenu sudsku praksu).

979    S druge strane, nastavno na točku 111. Obavijesti Komisije od 20. listopada 2011. o najboljoj praksi za vođenje postupka u vezi s člancima 101. i 102. UFEU‑a (SL 2011., C 308, str. 6.), koja se može istaknuti protiv Komisije, usvajanje pukog dopisa o činjenicama može se opravdati samo u slučaju da se Komisija želi osloniti na nove dokaze koji podupiru prigovore koji su već potkrijepljeni u obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku. Radi poštovanja načela kontradiktornosti Komisija upoznaje poduzetnika čije su prakse predmet istrage s tim novim elementima i u roku koji odredi zaprima njegova očitovanja u pisanom obliku. U točki 111. navedene Komisijine obavijesti ništa se ne spominje o mogućnosti da se iznesu i usmena očitovanja.

980    Stoga Opći sud mora provjeriti da Komisijin odabir da upotrijebi dopise o činjenicama i naknadnu odluku službenika za saslušanja da Googleu uskrati održavanje saslušanja kako bi mu se omogućilo da usmeno iznese svoje očitovanje o novim dokazima koje je Komisija istaknula ne predstavlja povredu prava obrane tog poduzetnika u okviru postupka za provedbu propisa radi sankcioniranja zlouporabe vladajućeg položaja.

981    U ovom slučaju, iako se u dopisima o činjenicama formalno ne dodaje nikakav prigovor osim onih u obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku jer su i dalje obuhvaćene zlouporabne prakse koje je Komisija utvrdila u toj obavijesti, mora se, međutim, utvrditi da u stvarnosti dopisi o činjenicama bitno dopunjuju sadržaj i doseg prigovora o zlouporabnoj naravi sporazuma o podjeli prihoda na temelju portfelja koja nije dovoljno potkrijepljena u okviru obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku i, stoga, osjetno mijenjaju dokaze o osporavanim povredama.

982    To se osobito tiče testa AEC koji je u ovom slučaju bio stvarno važan u Komisijinoj ocjeni mogućnosti sporazuma o podjeli prihoda na temelju portfelja da proizvedu učinak istiskivanja jednako učinkovitih konkurenata (vidjeti u tom smislu presudu od 6. rujna 2017., Intel/Komisija, C‑413/14 P, EU:C:2017:632, t. 143.).

983    Naime, iako su točke 718. do 722. obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku sadržavale samo sažetu analizu sposobnosti konkurenta da se izjednači s plaćanjima koja je Google izvršavao na osnovi sporazuma o podjeli prihoda na temelju portfelja, tek se od dopisa o činjenicama, od kojih je zadnji bio dostavljen tri mjeseca prije donošenja pobijane odluke, Google mogao u potpunosti upoznati s testom i rasuđivanjem koje je u ovom slučaju Komisija zagovarala. Kvantitativna analiza sposobnosti konkurenata da se mjere s Googleovim plaćanjima na osnovi sporazuma o podjeli prihoda na temelju portfelja koja se nalazi u obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku mogla se shvatiti samo s obzirom na objedinjeno tumačenje prvog i drugog dopisa o činjenicama.

984    Izdan osam mjeseci nakon obavijesti o prethodno utvrđenim činjenicama u postupku, prvi dopis o činjenicama potkrepljuje kvantitativnu analizu temeljito mijenjajući pristup privremeno zauzet u obavijesti o prethodno utvrđenim činjenicama u postupku.

985    U potonjem je cijelu svoju analizu Komisija oblikovala oko dva elementa, to jest nemogućnosti konkurenta da zadrži više od 5 % udjela u upitima za internetsko pretraživanje na mobilnim uređaja s obzirom na postotak upita za internetsko pretraživanje koje je tijekom razdoblja od 2012. do 2015. Google preuzeo na temelju sporazuma o distribuciji mobilnih aplikacija i navodne obveze na temelju sporazuma o distribuciji mobilnih aplikacija da se konkurentski pretraživač ne odredi kao zadan u trećem pregledniku.

986    U prvom dopisu o činjenicama Komisija je relativizirala obvezu na temelju sporazuma o distribuciji mobilnih aplikacija da se kao zadane odrede Googleove usluge internetskog pretraživanja u trećim preglednicima. Komisija je također prvi put iznijela pretpostavku koja je ponovljena u uvodnoj izjavi 1234. pobijane odluke i prema kojoj konkurent koji je u najmanju ruku jednako učinkovit kao i Google ne bi mogao na mobilnim uređajima pridobiti više od 12 % upita za opće internetsko pretraživanje. Iz te je nove pretpostavke Komisija zaključila da aplikacija koja konkurira Googleu može preuzeti najviše samo [0-10] % upita za internetsko pretraživanje koje su korisnici izvršili putem Google Searcha.

987    Prvi dopis o činjenicama mijenja tim više temeljito pristup koji je privremeno zauzet u obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku jer u vezi sa sposobnošću konkurenta da se izjednači s Googleovim plaćanjima na osnovi sporazuma o podjeli prihoda na temelju portfelja Komisija dolazi do rezultata koji je očito razrađeniji od onog koji je prvotno predvidjela.

988    Iako je u skladu s obaviješću o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku Komisija naglasila da konkurent mora u svim slučajevima dijeliti sve svoje prihode od oglašavanja kako bi se izjednačio s Googleovim plaćanjima, a ne ih nadmašio, Komisija je u prvom dopisu o činjenicama navela da se konkurent može, ako je bio određen kao zadan u trećem pregledniku, izjednačiti s Googleovim najraširenijim plaćanjima a da ne mora dijeliti sve svoje prihode.

989    Usvojen osam mjeseci nakon prvog dopisa o činjenicama i tri mjeseca prije pobijane odluke, drugi dopis o činjenicama sadržava znatne ispravke analize u prvom dopisu o činjenicama i, a fortiori, u obavijesti o privremeno utvrđenim činjenicama u postupku.

990    Prvo, nakon što je od Googlea dobila informacije u vezi s aspektima iz relevantnog razdoblja u kojem je izdana obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku, Komisija je isključila da bi konkurent mogao htjeti dijeliti prihode od oglašavanja ostvarene od upita za internetsko pretraživanje koji su izvršeni na početnoj stranici pretraživača jer sam Google nije dijelio navedene prihode.

991    Drugo, Komisija je u test AEC uključila dvije nove varijable, to jest nemogućnost konkurenta da ishodi predinstaliranje svoje aplikacije za opće internetsko pretraživanje na sve mobilne uređaje iz portfelja OEM‑a ili MNO‑a i obvezu konkurenta da nadoknadi gubitak koji su pretrpjeli dotični OEM‑ovi i MNO‑ovi s obzirom na prihode povezane s mobilnim uređajima koji su već u prometu i obuhvaćeni su sporazumima o podjeli prihoda na temelju portfelja. Razvidno je da su ta dva aspekta odlučujuća po tome što Komisiji omogućuju da relativizira sposobnost konkurenta da se izjednači s Googleovim plaćanjima u slučaju da su konkurentske usluge internetskog pretraživanja također određene kao zadane u trećem pregledniku.

992    Treće, Komisija je dodala određene financijske podatke koji se odnose na Google i nisu pribavljeni od njega, nego od jednog OEM‑a. Isto vrijedi za takozvane „operativne” troškove brojčano izražene u visini od [10‑20] % koje Komisija prvi put spominje u drugom dopisu o činjenicama i ekstrapolira na konkurenta koji je u najmanju ruku jednako učinkovit kao i Google. No, taj podatak Google i dalje osporava pred Općim sudom glede njegova iznosa i kategorije relevantnih troškova primjenjive na test AEC.

993    Komisija ne može u tom pogledu tvrditi da je u svojim očitovanjima u odgovoru na prvi dopis o činjenicama Google pristao da se ti podaci uzmu u obzir. Google samo navodi glede Komisijina rasuđivanja u vezi sa sporazumima o podjeli prihoda na temelju uređaja, a ne portfelja, da su postoci dijeljenih prihoda izraženi samo u bruto iznosu, pri čemu su ti postotci umanjeni za [10‑20] %, a da, međutim, ne pojašnjava narav tog umanjenja. U svakom slučaju Komisija, na kojoj je teret dokazivanja učinaka istiskivanja koji se predbacuju, nije uopće nastojala usporediti navedene podatke s onima koje je Google mogao izravno dostaviti.

994    Isto tako, suprotno onomu što Komisija tvrdi u odgovoru na tužbu, izjave jednog OEM‑a kao i podaci sadržani u dokumentima koje je on dostavio nisu samo iskorišteni na osnovi analize sporazuma o podjeli prihoda na temelju uređaja. Ti su podaci, naime, poslužili za dopunu Komisijine analize na osnovi sporazuma o podjeli prihoda na temelju portfelja, što se može dočarati samim čitanjem drugog dopisa o činjenicama.

995    Iz prethodno navedenog proizlazi da se zbog toga što je tek u stadiju drugog dopisa o činjenicama Komisija priopćila podatke koje je namjeravala prihvatiti radi provedbe testa AEC mora smatrati da je ona time bitno izmijenila sadržaj prigovora o sporazumima o podjeli prihoda na temelju portfelja.

996    Obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku ne može se, naime, pojmiti kao dovoljno potkrijepljena u vezi s tim ključnim aspektom analize sporazuma o podjeli prihoda na temelju portfelja u pogledu tržišnog natjecanja da bi saslušanje, koje je moralo biti organizirano na početku 2017., moglo biti korisno za Google. Tek je od drugog dopisa o činjenicama, dostavljenog u travnju 2018., to jest tri mjeseca prije donošenja pobijane odluke, obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku mogla biti dovoljno potkrijepljena i tako omogućiti Googleu da se upozna s glavnim i odlučujućim aspektima testa AEC koji je Komisija predvidjela. Tako je u tom posebnom kontekstu Komisija, koja nije podvrgnuta nikakvom vremenskom pritisku, morala izdati dopunsku obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku.

997    Budući da je umjesto dopunske obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku dostavila dva dopisa o činjenicama i nije odobrila saslušanje o očitovanjima podnesenim u odgovoru na ta dva dopisa o činjenicama, Komisija je tako zaobišla Googleovo pravo da može usmeno iznijeti svoje argumente o tim očitovanjima i povrijedila prava obrane tog poduzetnika.

998    Naime, uzimajući u obzir važnost koju u okviru postupka za provedbu propisa radi sankcioniranja zlouporabe vladajućeg položaja ima održavanje saslušanja, propuštanje takvog saslušanja nužno je dovelo do povrede tog postupka i to neovisno o tome je li Google dokazao da je taj propust mogao na njegovu štetu utjecati na odvijanje postupka i na sadržaj pobijane odluke (vidjeti u tom smislu presudu od 21. rujna 2017., Feralpi/Komisija, C‑85/15 P, EU:C:2017:709, t. 45. do 47.).

999    Osim toga, u svakom slučaju mora se utvrditi da je s obzirom na narav testa AEC kao i na važnost koju je Komisija pridala navedenom testu kako bi ocijenila mogućnost sporazuma o podjeli prihoda na temelju portfelja da proizvedu učinak istiskivanja jednako učinkovitih konkurenata, Google lakše mogao usmeno iznijeti svoja očitovanja o osmišljenosti tog testa, o čemu je u prilogu tužbi podnio alternativnu verziju koju je nakon pobijane odluke izradilo društvo za savjetovanje u gospodarstvu i koja dovodi do drukčijeg ishoda.

1000 To se utvrđenje ne može dovesti u pitanje činjenicom da je Komisija omogućila Googleu da u pisanom obliku podnese očitovanja o prvom i drugom dopisu o činjenicama. Iako je kontradiktornost bila ispunjena u pisanom obliku, Komisija uopće nije nastojala omogućiti Googleu da iznese svoja očitovanja u usmenom obliku kao što se to zahtijevalo u slučaju izdavanja dopunske obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku.

1001 Interes za takvo raspravljanje u usmenom obliku može se, primjerice, dočarati pitanjem troškova koje treba utvrditi u svrhu izrade testa AEC. Naime, s tim u vezi troškovi koje je Komisija pripisala Googleu izvedeni su iz dokumenata koje je dostavio jedan OEM i nisu poduprti zahtjevom za pružanje informacija namijenjenim glavnoj zainteresiranoj stranci. Komisija je, u biti, odstupila od svojih smjernica o zlouporabi u smislu istiskivanja u skladu s kojima „[k]ada su dostupni [pouzdani podaci], Komisija će upotrijebiti informacije o troškovima samog poduzetnika u vladajućem položaju”.

1002 Saslušanje bi tako omogućilo Googleu da Komisiji iznese pojašnjenja na temelju kojih bi se u ranijem stadiju mogle otkloniti neke nejasnoće oko izrade testa AEC i o tome raspraviti izravno pred njom. Naime, održavanje saslušanja navelo bi Komisiju da s Googleom provede sveobuhvatnu raspravu kako bi se razumno suzila prijeporna činjenična i pravna pitanja. Interes za saslušanjem tim više proizlazi u ovom predmetu s obzirom na to da prigovori koje je Google iznio u tužbi navode zbog svoje osnovanosti Opći sud da prihvati treći tužbeni razlog.

1003 Također, s obzirom na poteškoće svojstvene izradi testa AEC, Google bi u slučaju da je saslušanje održano imao priliku bolje osigurati svoju obranu i uvjeriti Komisiju u nužnost ponovne ocjene više aspekata njezine analize.

1004 Osim toga, Komisija je mogla razraditi svoju analizu da se Googleu omogućilo da usmeno iznese svoje argumente o bitnim izmjenama koje je Komisija unijela u dokaze upotrijebljene radi dokazivanja zlouporabne naravi sporazuma o podjeli prihoda na temelju portfelja.

1005 Slijedom navedenog, valja prihvatiti prvi dio petog tužbenog razloga i također na toj osnovi poništiti pobijanu odluku u dijelu u kojem su sporazumi o podjeli prihoda na temelju portfelja kvalificirani kao zlouporabni.

G.      Posljedice ispitivanja prvih pet tužbenih razloga i šesti tužbeni razlog

1006 Google primjećuje da se pobijanom odlukom izriče najveća novčana kazna koju je u Europi ikada izreklo tijelo nadležno za tržišno natjecanje, to jest 4 342 865 000 eura.

1007 Neovisno o tome koliki je taj iznos, represivna i odvraćajuća svrha novčanih kazni koje je Komisija izrekla kako bi sankcionirala povredu članka 102. UFEU‑a obvezuje Opći sud da osigura kao nepristrani i neovisni sud učinkovitost prava na djelotvorni pravni lijek utvrđenog člankom 47. Povelje o temeljnim pravima kada odlučuje o tužbi podnesenoj protiv sankcije koju je izreklo upravno tijelo koje također obavlja istražne funkcije.

1008 U okviru tužbe u ovom predmetu Google zahtijeva, s jedne strane, poništenje pobijane odluke i, s druge strane, ako ne dođe do poništenja, ukidanje ili smanjenje novčane kazne u okviru izvršavanja neograničene nadležnosti koju Opći sud ima.

1009 Nakon ispitivanja prvih pet tužbenih razloga valja ocijeniti posljedice prethodno iznesenih zaključaka na pobijanu odluku. Budući da te posljedice utječu na novčanu kaznu, valja također pojasniti u kojoj će se mjeri u ocjeni Općeg suda u tom pogledu na temelju njegove neograničene nadležnosti uzeti u obzir argumentacija iznesena u okviru šestog tužbenog razloga, koji se tiče različitih elemenata uzetih u obzir radi izračuna novčane kazne.

1.      Odnos prvih pet tužbenih razloga sa šestim tužbenim razlogom, koji se odnosi na novčanu kaznu

1010 U okviru šestog tužbenog razloga, podijeljenog na tri dijela, Google primjećuje da čak i ako, suprotno argumentima istaknutima u prvih pet tužbenih razloga, Opći sud potvrdi ocjene iz pobijane odluke o postojanju povrede članka 102. UFEU‑a, tri pogreške ipak zahtijevaju ukidanje ili bitno smanjenje novčane kazne. Stoga bi se zbog tih pogrešaka novčana kazna trebala ukinuti ili, ako do toga ne dođe, Opći sud bi trebao izvršiti svoju neograničenu nadležnost kako bi bitno smanjio njezin iznos.

1011 U tom kontekstu Google tvrdi, prvo, da nije počinio povredu niti namjerno niti nepažnjom, drugo, da je pobijanom odlukom povrijeđeno načelo proporcionalnosti i, treće, da ona sadržava znatne pogreške u izračunu s obzirom na to kako je Komisija provela svoje smjernice. U tom pogledu Google navodi da je Komisija pogrešno izračunala relevantnu vrijednost prodaje, primijenila netočan multiplikacijski koeficijent težine, pribrojila dodatni neopravdani iznos i nije uzela u obzir različite olakotne okolnosti, među kojima i ograničeno trajanje određenih postupanja.

1012 Komisija osporava tu argumentaciju. Pobijanom odlukom utvrđen je iznos novčane kazne u skladu sa smjernicama i taj iznos odgovara težini i trajanju jedinstvene i trajne povrede.

1013 Iz prethodno navedenog proizlazi da iako argumentacija iznesena u okviru šestog tužbenog razloga počiva na pretpostavci prema kojoj Opći sud potvrđuje Komisijinu analizu koja se osporava u okviru prvih pet tužbenih razloga, ta argumentacija sadržava, međutim, određeni broj prigovora koje Opći sud može ispitati u ovom slučaju kada samostalno izvršava svoju neograničenu nadležnost. 

1014 Zbog tog razloga, u mjeri u kojoj se to pokaže relevantnim i odgovarajućim za to izvršavanje, na te će se prigovore odgovoriti u okviru ispitivanja koje slijedi.

2.      Zaključci o povredi nakon ispitivanja prvih pet tužbenih razloga

1015 Iz ispitivanja meritornih elemanata prvog, drugog i četvrtog tužbenog razloga te postupovnih elemenata drugog dijela petog tužbenog razloga proizlazi da je Komisija dokazala zlouporabnu narav prvog i drugog aspekta jedinstvene i trajne povrede koji su u pobijanoj odluci kvalificirani kao prva, druga i treća zasebna zlouporaba. S druge strane, iz ispitivanja trećeg tužbenog razloga i prvog dijela petog tužbenog razloga proizlazi da je ona povrijedila prava obrane i u pobijanoj odluci počinila više pogrešaka u ocjeni, zato što je smatrala da treći aspekt te povrede, koji je u pobijanoj odluci kvalificiran kao četvrta zasebna zlouporaba, predstavlja zlouporabu vladajućeg položaja u smislu članka 102. UFEU‑a.

1016 Iz toga slijedi da se članci 1., 3. i 4. pobijane odluke moraju poništiti samo u dijelu u kojem utvrđeno, u članku 1., da je Google počinio jedinstvenu i trajnu povredu članka 102. UFEU‑a koja se sastoji od četiri zasebne zlouporabe, od kojih se četvrta sastoji od toga da je, u okviru određenih sporazuma o podjeli prihoda, podjela prihoda s OEM‑ovima i MNO‑ovima bila uvjetovana isključivim predinstaliranjem Google Searcha na unaprijed određenom portfelju uređaja i u dijelu u kojem je ta ista četvrta zlouporaba obuhvaćena člancima 3. i 4. Iz toga slijedi također da valja preinačiti članak 2. pobijane odluke u dijelu u kojem je izrečena novčana kazna kojom se sankcionira sudjelovanje društava Google i Alphabet u jedinstvenoj i trajnoj povredi članka 102. UFEU‑a koja sadržava četvrtu zlouporabu.  

1017 U ovom slučaju, naime, Komisija nije ispunila svoju obvezu analiziranja mogućnosti istiskivanja u najmanju ruku jednako učinkovitih konkurenata koja je svojstvena četvrtoj povredi, odnosno onoj koja se odnosi na sporazume o podjeli prihoda na temelju portfelja (treći aspekt jedinstvene i trajne povrede). Opći sud ne može, dakle, otkloniti dvojbu glede mogućnosti plaćanja o kojima je riječ da ograniče tržišno natjecanje, a osobito proizvedu učinke istiskivanja stavljene na teret. 

1018 Ipak, i to neovisno o osnovanosti njihove kvalifikacije s obzirom na članak 102. UFEU‑a, valja podsjetiti na to da su sporazumi o podjeli prihoda na temelju portfelja – kao i, osim toga, sporazumi o podjeli prihoda na temelju uređaja – s pravom uzeti u obzir u pobijanoj odluci kao elementi činjeničnog konteksta radi ocjene učinaka istiskivanja stvorenih prvim i drugim aspektom jedinstvene i trajne povrede (koji su u pobijanoj odluci kvalificirani kao prva, druga i treća zasebna povreda), čija je zlouporabna narav potvrđena prilikom ispitivanja drugog i četvrtog tužbenog razloga.

1019 Konkretno, valja podsjetiti na to da su neovisno o kvalifikaciji sporazuma o podjeli prihoda s obzirom na pravo tržišnog natjecanja, objedinjeni učinci praksi koje je Google uspostavio njemu omogućili da se glede Google Searcha koristi isključivim predinstaliranjem koje je barem do 2016. obuhvaćalo više od polovice uređaja koji su stavljeni u promet u EGP‑u i rade s OS‑om izvedenim iz sustava Android (uvodna izjava 822. i bilješka na dnu stranice br. 908 pobijane odluke).

1020 Usto, valja podsjetiti na to da je sporazumima o distribuciji mobilnih aplikacija bilo predviđeno da uređaji GMS moraju ispuniti tehničke standarde kompatibilnosti koji su sadržani u CDD‑u i koji su osim toga bili primjenjivi na OEM‑ove za sve njihove uređaje čiji je OS bio verzija izvedena iz sustava Android, i to na temelju sporazuma o zabrani fragmentacije čije je sklapanje bilo nametnuto kao preduvjet za sklapanje sporazuma o distribuciji mobilnih aplikacija. Ta veza između CDD‑a i sporazuma o distribuciji mobilnih aplikacija olakšala je provedbu opće strategije koju je Google htio ostvariti. Stoga je Komisija s pravom uzela u obzir CDD radi ocjene učinaka sporazuma o distribuciji mobilnih aplikacija na tržištima usluga općeg internetskog pretraživanja.

1021 Ti elementi, činjenične okolnosti relevantne za ocjenu zlouporabne naravi postupanja stavljenih Googleu na teret, dokazuju time postojanje veze između prvog aspekta jedinstvene i trajne povrede i sporazuma o podjeli prihoda koje je Google sklapao tijekom cijelog razdoblja nezakonitog djelovanja, s jedne strane, te između prvog i drugog aspekta jedinstvene i trajne povrede, s druge strane.

1022 Ispitivanje prvog, drugog i četvrtog tužbenog razloga pokazuje, usto, da su prvo i drugo sporno ograničenje dio cjelovite strategije. Na temelju tog utvrđenja Komisija je osnovano ocijenila da se postupanje tužiteljâ, koje se sastoji od povezivanja posebnih uvjeta s upotrebom OS‑a Android, s jedne strane, kao i određenih aplikacija i usluga, s druge strane, mora kvalificirati kao jedinstvena i trajna povreda članka 102. UFEU‑a (uvodna izjava 2. i članak 1. pobijane odluke).

1023 Naime, utvrđene zlouporabe bile su dio opće strategije kojom se nastojao predvidjeti razvoj interneta na mobilnim uređajima čuvajući pritom poslovni model koji je svojstven Googleu i počiva na prihodima koje on zapravo ostvaruje od upotrebe svoje usluge općeg internetskog pretraživanja.

1024 Valja podsjetiti u tom pogledu na to da Google ne proturječi ocjenama u pobijanoj odluci prema kojima se njegov poslovni model zasniva na međudjelovanju, s jedne strane, proizvoda i usluga povezanih s internetom koje se najčešće nude bez troškova za korisnike i, s druge strane, usluga internetskog oglašavanja od kojih on ostvaruje veliku većinu svojih prihoda. Tako su Googleovi prihodi zapravo povezani s korištenjem njegovih usluga općeg internetskog pretraživanja koje mu omogućuju da prodaje usluge internetskog oglašavanja od čega ostvaruje svoje primitke (uvodna izjava 153. pobijane odluke).

1025 U okviru te sveobuhvatne strategije, koju je Google nastojao provesti, očuvanje vladajućeg položaja koji je držao tijekom cijelog razdoblja nezakonitog djelovanja na nacionalnim tržištima usluga općeg internetskog pretraživanja jest, dakle, od odlučujuće važnosti kojoj su doprinijeli prvo i drugo sporno ograničenje. Naime, kao što to proizlazi iz ispitivanja četvrtog tužbenog razloga, istiskivanje konkurentskih OS‑ova koji mogu omogućiti predinstaliranje usluga općeg internetskog pretraživanja koje konkuriraju Google Searchu ili čak koristiti se isključivim instaliranjem također je doprinijelo tom istom cilju.

1026 Naposljetku valja uzeti u obzir činjenicu da su učinci stvoreni provedbom te sveobuhvatne strategije dio činjenične situacije u kojoj se Google Search de facto koristio, na temelju sporazuma o podjeli prihoda koje je sklapao, i to neovisno o njihovoj kvalifikaciji s obzirom na pravo tržišnog natjecanja, isključivim predinstaliranjem koje je barem do 2016. obuhvaćalo više od polovice uređaja koji su stavljeni u promet u EGP‑u i rade s OS‑om izvedenim iz sustava Android (uvodna izjava 822. i bilješka na dnu stranice br. 908 pobijane odluke).

1027 Općenitije valja – na osnovi činjeničnog elementa koji treba uzeti u obzir prilikom ocjene svih relevantnih okolnosti – također uputiti na činjenicu da je tijekom cijelog razdoblja nezakonitog djelovanja Google imao sporazum s Appleom koji mu je omogućavao da njegov preglednik bude postavljen kao zadan na svim uređajima iPhone tog OEM‑a (vidjeti uvodne izjave 118. i 119. pobijane odluke). Prisutnost ekosustava Apple koji je postojao istodobno s ekosustavom Android na globalnom tržištu pametnih mobilnih uređaja nije, dakle, bila znatna konkurentska prijetnja za Google glede prihoda ostvarenih od oglašavanja u vezi s uslugama općeg internetskog pretraživanja (vidjeti, primjerice, uvodnu izjavu 515. pobijane odluke).

1028 Osim toga, Googleove zlouporabne prakse dovele su, među ostalim, do lišavanja konkurenata mogućnosti da bez zapreke nude korisnicima koji su to željeli alternativna rješenja u odnosu na uslugu općeg internetskog pretraživanja Google Search (uvodne izjave 862. i 1213. pobijane odluke). Stoga su općenito te prakse naštetile interesu potrošača da imaju više od jednog izvora za dobivanje informacija na internetu. Također, konkretnije, te su prakse također ograničile razvoj usluga internetskog pretraživanja usmjerenih na segmente potrošača koji su poseban interes pridavali, među ostalim, zaštiti privatnosti ili jezičnim osobitostima unutar EGP‑a. Takvi interesi nisu bili samo u skladu s tržišnim natjecanjem prema zaslugama jer su poticali inovaciju u korist potrošača nego i nužni da se zajamči pluralitet u demokratskom društvu.

1029 Iz prethodno navedenog proizlazi da iako članke 1., 3. i 4. pobijane odluke treba djelomično poništiti, a članak 2. pobijane odluke preinačiti, jer Komisija nije dokazala zlouporabnu narav sporazuma o podjeli prihoda na temelju portfelja, utvrđenje jedinstvene i trajne povrede, obuhvaćene općom strategijom kojoj su doprinijeli prvi i drugi aspekt jedinstvene i trajne povrede, nije, naprotiv, zahvaćeno nikakvom nezakonitošću. Posljedično je na Općem sudu da sam utvrdi, uzimajući u obzir prethodno navedeno i sve relevantne okolnosti ovog slučaja, odgovarajući iznos novčane kazne izvršavajući pritom svoju neograničenu nadležnost, kao što ga je na to Google pozvao u okviru svojeg zahtjeva za preinačenje.

1030 Zaključci koje treba izvesti iz djelomičnog poništenja pobijane odluke glede određivanja iznosa novčane kazne posebno su navedeni i naširoko raspravljeni sa strankama na raspravi.

1031 Opći sud smatra svrsishodnim prethodno podsjetiti na to da s obzirom na to da prilikom izvršavanja svoje neograničene nadležnosti samostalno ocjenjuje kriterije relevantne za određivanje iznosa novčane kazne, nije moguće izvoditi automatske zaključke iz tog djelomičnog poništenja u vezi s određivanjem jedinstvene povrede i njezinih sastavnica glede iznosa novčane kazne. S druge će strane Opći sud uzeti u obzir sve utvrđene činjenične elemente i ocjene zakonito izvedene u pobijanoj odluci koji mogu utjecaji na primjerenost iznosa te kazne.

3.      Preinaka novčane kazne 

1032 Uzimajući u obzir prethodno navedeno i u skladu sa zahtjevom podnesenim u tom smislu, valja na temelju neograničene nadležnosti priznate Općem sudu na osnovi članka 261. UFEU‑a i članka 31. Uredbe br. 1/2003 odlučiti o iznosu novčane kazne.

1033 Neograničena nadležnost ovlašćuje Opći sud da, osim jednostavnog nadzora zakonitosti kazne, u okviru kojeg može samo odbiti tužbu za poništenje ili poništiti pobijani akt, svojom ocjenom zamijeni ocjenu Komisije i, posljedično, preinači pobijani akt, čak i bez njegova poništenja, uzimajući u obzir sve činjenične okolnosti, kako bi, primjerice, izmijenio iznos novčane kazne tako da ga smanji ili poveća (vidjeti u tom smislu presude od 8. veljače 2007., Groupe Danone/Komisija, C‑3/06 P, EU:C:2007:88, t. 61. i 62., i od 3. rujna 2009, Prym i Prym Consumer/Komisija, C‑534/07 P, EU:C:2009:505, t. 86.). U tim okolnostima Opći sud može, po potrebi, donijeti ocjene koje se razlikuju od onih koje je Komisija utvrdila u pobijanoj odluci kad je riječ o kazni koja je izrečena Googleu.

1034 To postupanje ne zahtijeva od Općeg suda da primijeni Komisijine Smjernice o metodi za utvrđivanje kazni (vidjeti u tom smislu presudu od 14. rujna 2016., Trafilerie Meridionali/Komisija, C‑519/15 P, EU:C:2016:682, t. 52. do 55.), čak i kada ga ta okvirna pravila mogu možda usmjeravati (vidjeti u tom smislu presudu od 21. siječnja 2016., Galp Energía España i dr./Komisija, C‑603/13 P, EU:C:2016:38, t. 90. i navedenu sudsku praksu).

1035 U okviru svoje obveze obrazlaganja Opći sud mora također podrobno izložiti čimbenike koje uzima u obzir prilikom utvrđivanja iznosa novčane kazne (vidjeti u tom smislu presudu od 14. rujna 2016., Trafilerie Meridionali/Komisija, C‑519/15 P, EU:C:2016:682, t. 52.).

1036 Kako bi se u ovom slučaju odredio iznos novčane kazne čija je namjena sankcionirati Googleovo sudjelovanje u jedinstvenoj i trajnoj povredi, kako proizlazi iz djelomičnog poništenja članka 1. pobijane odluke nakon ispitivanja prvih pet tužbenih razloga, potrebno je da Opći sud uzme u obzir sljedeće okolnosti.

a)      Povreda počinjena namjerno ili nepažnjom 

1037 Mora se utvrditi je li povreda počinjena namjerno ili nepažnjom. Ta razlika predviđena člankom 23. stavkom 2. Uredbe br. 1/2003 može, naime, utjecati na iznos novčane kazne.

1038 Stranke se izjašnjavaju o tome u okviru prvog dijela šestog tužbenog razloga.

1039 U tom pogledu Google ističe da pri izricanju novčane kazne nije uzeta okolnost da kod njega ne postoji niti namjera niti nepažnja. Naime, u pobijanoj odluci nije iznesen nikakav dokaz o namjeri jer su osporavane prakse uslijedile prije nego što je Google navodno stekao vladajući položaj. Isto tako, Google nije mogao, osobito uzimajući u obzir praksu koja je postojala prije i u vrijeme donošenja pobijane odluke, biti „svjestan” protutržišne naravi svojeg otvorenog i nenaplatnog poslovnog modela koji suštinski ima pozitivne učinke na tržišno natjecanje. Ništa ne upućuje na to kada je Komisija izmijenila svoju ocjenu.

1040 Komisija tvrdi da nije morala dokazati namjeru isključenja da zaključi da je povreda bila namjerno počinjena. Dovoljno je to što Google nije mogao „ne znati za protutržišnu narav svojeg postupanja”. U ovom slučaju povreda je bila „namijenjena ojačati” Googleov vladajući položaj na tržištima usluga općeg internetskog pretraživanja (uvodne izjave 858. do 860., 972. do 977. i 1140. pobijane odluke). Usto, povreda je počinjena barem nepažnjom jer je Google poznavao „bitne činjenice” koje opravdavaju zaključak iz pobijane odluke u vezi s vladajućim položajem i zlouporabama.

1041 Valja podsjetiti na to da prema članku 23. stavku 2. točki (a) Uredbe br. 1/2003, Komisija može poduzetniku odlukom izreći novčanu kaznu ako bilo namjerno ili nepažnjom krši odredbe članka 102. UFEU‑a.

1042 Glede uvjeta u vezi s počinjenjem povrede namjerno ili nepažnjom, iz sudske prakse proizlazi da je prva pretpostavka ispunjena kada poduzetnik o kojemu je riječ preuzme praksu i provodi je potpuno svjestan njezinih protutržišnih učinaka na tržište, pri čemu se ne zahtijeva da se dokaže je li on time bio svjestan da krši pravila tržišnog natjecanja (vidjeti u tom smislu presudu od 8. studenoga 1983., IAZ International Belgium i dr./Komisija, 96/82 do 102/82, 104/82, 105/82, 108/82 i 110/82, EU:C:1983:310, t. 45.).

1043 Kao prvo, nema nikakve dvojbe da je Google, kao što je to Komisija s pravom naglasila, namjerno provodio prakse o kojima je riječ, to jest potpuno svjestan učinaka koje će te prakse proizvesti na mjerodavnim tržištima.

1044 Naime, Googleu nije mogla razumno ostati nepoznata činjenica da drži vladajući položaj ili čvrstu moć na tržištima trgovina za sustav Android i usluga općeg internetskog pretraživanja. Google ne osporava, osim toga, u okviru tužbe u ovom predmetu da je tijekom razdoblja nezakonitog djelovanja zauzimao vladajući položaj na tržištima usluga općeg internetskog pretraživanja.

1045 Osim svojeg položaja na mjerodavnim tržištima, Google je svjesno nastojao provoditi strategiju „mrkve i batine” prema samim izrazima upotrijebljenima u Googleovoj internoj prezentaciji koju je Komisija ponovila u pobijanoj odluci (uvodna izjava 1343.). Navedena svrha, zahvaljujući sporazumima o distribuciji mobilnih aplikacija, sporazumima o zabrani fragmentacije i sporazumima o podjeli prihoda, neovisno o tome što u pobijanoj odluci nije dovoljno dokazana zlouporabna narav sporazuma o podjeli prihoda na temelju portfelja, bila je spriječiti upotrebu neodobrenih alternativnih verzija sustava Android i promicati upotrebu samo Googleovih usluga, i to s jasnim ciljem zaštite i jačanja Googleova položaja na tržištima usluga općeg internetskog pretraživanja (uvodne izjave 1343., 1350. i 1351.). Učinci koji su opravdali Komisijinu intervenciju i donošenje pobijane odluke bili su tim više željeni jer su proizišli iz ugovornih utanačenja sadržanih u sporazumima o kojima je riječ, a koje je Google osmislio i izradio. Izjave Googleovih zastupnika navedene u pobijanoj odluci potkrepljuju to tumačenje, pri čemu jedna od njih jasno određuje da je cilj bio onemogućiti verzije sustava Android koje uključuju usluge općeg pretraživanja koje konkuriraju Googleu (uvodne izjave 1344. i 1347. pobijane odluke).

1046 Konkretnije, nesporna je Googleova namjera da spriječi bilo kakav razvoj izvornog koda sustava Android tako da razvijateljima alternativnih varijanti sustava Android onemogući pristup tržištima, kao što to proizlazi iz ispitivanja četvrtog tužbenog razloga iznesenog u prilog tužbi u ovom predmetu. Želja da se spriječi razvoj alternativnih varijanti sustava Android sadržana je u više ciljeva zadanih sporazumima o zabrani fragmentacije i to iako Google ističe da je bio prisiljen na njih kako bi osigurao opstanak sustava Android. Osim toga, iz internih poruka elektroničke pošte navedenih u pobijanoj odluci proizlazi da je ta strategija za sprečavanje razvoja alternativnih varijanti sustava Android bila od početka uspostavljena, kako bi se Googleove partnere i konkurente onemogućilo da razviju samostalne verzije sustava Android (uvodne izjave 159. i 160. pobijane odluke).

1047 Kao drugo, Google ne može tvrditi da nije znao za protutržišne učinke sporazuma o kojima je riječ samo zato što su oni bili provedeni prije nego što je stekao bilo kakav vladajući položaj. Naime, prvo, neovisno o njegovu položaju na mjerodavnim tržištima, mora se istaknuti da je Google svjesno htio učinke sporazuma o kojima je riječ. Drugo, nije mogao niti ne znati za njihovu protutržišnu narav u trenutku u kojem je njegova tržišna moć bitno narasla. Stoga je baš od trenutka u kojem je stekao vladajući položaj Google mogao, kao što to Komisija čini u pobijanoj odluci, biti sankcioniran zbog namjernog počinjenja povrede članka 102. UFEU‑a.

1048 Isto tako, puka tvrdnja da je Google namjeravao, prema vlastitom navodu, ostvariti druge ciljeve koji navodno imaju pozitivne učinke na tržišno natjecanje glede razvoja i zaštite platforme Android ne može dovesti u pitanje činjenicu da je sporazumima o kojima je riječ također nastojao provesti strategiju „mrkve i batine” kako bi očuvao i ojačao svoj položaj, osobito na tržištima za usluge općeg internetskog pretraživanja, te ograničio prisustvo svojih konkurenata na tim tržištima ili čak spriječio razvoj bilo kakvog tržišnog natjecanja.

1049 Prema tome, Google ne može tvrditi da prakse o kojima je riječ nije provodio na drugi način osim namjerno ili da nije želio učinke koje su one mogle imati i koji su opravdali da Komisija donese pobijanu odluku.

1050 To se utvrđenje ne može dovesti u pitanje Googleovim argumentima o neizvjesnosti glede kvalifikacije praksi o kojima je riječ kao zlouporabnih, s obzirom na sudsku praksu i praksu donošenja odluka prije pobijane odluke. Provođenje te analize svelo bi se, naime, na provjeru je li Google bio svjestan da njegovo postupanje dovodi do povrede članka 102. UFEU‑a, što je, kao što to proizlazi iz sudske prakse Suda, irelevantno. Jedino što je važno u slučaju namjerno počinjene povrede dokaz je o provedbi prakse uz potpunu svijest o protutržišnim učincima koji bi iz njih proizišli za tržište.

1051 Prema tome, kao što je to osim toga Komisija s pravom zaključila, Google je namjerno počinio povredu. Opći sud će uzeti u obzir tu okolnost prilikom određivanja iznosa novčane kazne.

b)      Uzimanje u obzir težine i trajanja povrede 

1052 Prilikom izvršavanja svoje neograničene nadležnosti, na Općem sudu je da utvrdi iznos novčane kazne uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja. Takav postupak na temelju članka 23. stavka 3. Uredbe br. 1/2003 podrazumijeva uzimanje u obzir težine predmetne povrede kao i njezino trajanje, uvažavajući osobito načela proporcionalnosti i individualizacije sankcija (presuda od 21. siječnja 2016., Galp Energía España i dr./Komisija, C‑603/13 P, EU:C:2016:38, t. 90. i navedena sudska praksa).

1)      Uzimanje u obzir vrijednosti prodaje kao početnog podatka

1053 Uvodno, što se tiče vrijednosti prodaje koju je Google ostvario u odnosu na povredu, a koja omogućuje Komisiji da utvrdi osnovni iznos novčane kazne koju treba izreći primjenom njezinih smjernica, Opći sud smatra primjerenim istaknuti da iako je za njega ustaljena sudska praksa da utvrđivanje novčane kazne nije precizni računski postupak (presude od 5. listopada 2011., Romana Tabacchi/Komisija, T‑11/06, EU:T:2011:560, t. 266., i od 15. srpnja 2015., SLM i Ori Martin/Komisija, T‑389/10 i T‑419/10, EU:T:2015:513, t. 436.), upotreba takve vrijednosti može u ovom slučaju dati prikladnu polazišnu osnovu za određivanje iznosa novčane kazne.

1054 Za određivanje iznosa novčane kazne pokazalo se zapravo svrsishodnim upotrijebiti metodologiju kojom se, poput one koju je Komisija slijedila, određuje prvo osnovni iznos koji se potom može uskladiti uzimanjem u obzir okolnosti svojstvenih predmetu. U tom pogledu vrijednost prodaje u odnosu na povredu odražava u ovom slučaju gospodarski učinak povrede kao i veličinu poduzetnika koji je u njoj sudjelovao.

1055 U tom će kontekstu Opći sud ispitati argumente iznesene protiv iznosa koji je Komisija uzela u obzir u okviru trećeg dijela šestog tužbenog razloga.

1056 Prvo, Google predbacuje Komisiji da je uzela u obzir vrijednost prodaje ostvarene u 2017., zadnjoj cijeloj godini sudjelovanja u povredi, iako je zapravo morala uzeti u obzir prosječnu vrijednost prodaje ostvarene u cijelom razdoblju nezakonitog djelovanja. Takvo uzimanje u obzir opravdano je eksponencijalnim rastom Googleovih prihoda između 2011. i 2017. zbog prelaska s telefona s osnovnim funkcijama na pametne telefone i s time povezanog povećanja interneta na mobilnim uređajima.

1057 Komisija naglašava, naprotiv, da je na Googleu bilo da dokaže da prodaja ostvarena tijekom 2017. ne odražava gospodarsku stvarnost povrede kao ni njegovu veličinu i tržišnu moć. Puko utvrđenje o rastu njegovih prihoda između 2011. i 2017. nije dovoljno u tu svrhu.

1058 Valja podsjetiti na to da se uzimanjem u obzir vrijednosti prodaje u izračunu osnovnog iznosa novčane kazne nastoji odraziti postojanje i gospodarski opseg sankcionirane povrede. Zadnja godina sudjelovanja u povredi kao referentno razdoblje za izračun povrede ne može se ipak uvijek prihvatiti, osobito kada se na temelju prodaje poduzetnika ostvarene tijekom zadnje godine sudjelovanja ne može odraziti gospodarski opseg povrede (vidjeti u tom smislu presudu od 11. srpnja 2014., Esso i dr./Komisija, T‑540/08, EU:T:2014:630, t. 95.).

1059 Međutim, samo utvrđenje velikog rasta Googleovih prihoda između 2011. i 2017. nije dovoljno da se dokaže da prihodi koje je ostvario u 2017. ne odražavaju gospodarsku situaciju, opseg povrede, veličinu tog poduzetnika ni njegovu tržišnu moć. Naprotiv, jednostrana narav praksi koje je Komisija sankcionirala i koje su omogućile Googleu da između 2011. i 2017. ojača svoj vladajući položaj i tržišnu moć te suzbije širenje svojih konkurenata ili ih čak isključi iz tržišta ili stvori prepreku mogućim konkurentima, opravdava da se u obzir uzmu prihodi ostvareni u 2017. kao godini tijekom koje je Google mogao ubrati sve gospodarske plodove svojih praksi provođenih od 2011.

1060 Prema tome, Opći sud smatra primjerenim u okviru izvršavanja svoje neograničene nadležnosti uzeti u obzir vrijednost prodaje koju je Google ostvario u zadnjoj godini svojeg punog sudjelovanja u povredi.

1061 Drugo, Google predbacuje Komisiji da je u relevantnu vrijednost prodaje uračunala prihode koji uopće nisu povezani s povredom. Isto vrijedi stoga za prihode koje je Google ostvario prilikom klikova koje su izvršili korisnici na poveznicama na oglase povodom upita za opće internetsko pretraživanje, ne putem Googleovih predinstaliranih aplikacija, nego putem Googleove početne stranice. Sporazumi o podjeli prihoda na temelju portfelja nisu se odnosili na te prihode i Google nije bio u mogućnosti odvojiti te prihode od onih ostvarenih putem upita koji su izvršeni preko njegovih aplikacija.

1062 Komisija naglašava, s druge strane, važnost da se u obzir uzmu takvi prihodi jer se odnose na povredu.

1063 U tom pogledu valja zaključiti da vrijednost prodaje utvrđena u izračunu osnovnog iznosa novčane kazne mora biti povezana izravno ili barem neizravno sa sankcioniranom povredom, tako da se ne iskrivi postojanje i gospodarski opseg te povrede u stadiju utvrđivanja sankcije za nju.

1064 U ovom slučaju prihodi koje je Google ostvario prilikom klikova koje su izvršili korisnici na poveznicama na oglase povodom upita za internetsko pretraživanje, ne putem Googleovih predinstaliranih aplikacija, nego putem Googleove početne stranice, povezani su barem neizravno s povredom. Naime, kao što to pravilno proizlazi iz pobijane odluke, prakse koje je Komisija sankcionirala omogućile su Googleu da održava i jača svoj vladajući položaj i tržišnu moć na svim nacionalnim tržištima usluga općeg internetskog pretraživanja, i to neovisno o tome jesu li se ta internetska pretraživanja obavljala putem predinstalirane aplikacije ili Googleove početne stranice (uvodna izjava 1439. pobijane odluke).

1065 Otežavanjem korištenja i pristupa konkurentskim uslugama internetskog pretraživanja i pridobijajući korisnike takvih usluga, prakse koje je Google provodio neizravno su mu omogućile da dobije znatne prihode i putem svoje početne stranice. U tom je pogledu irelevantna činjenica da u sporazumima o podjeli prihoda na temelju portfelja nisu uzeti u obzir takvi prihodi.

1066 Prema tome, Opći sud smatra prikladnim da se iz vrijednosti prodaje utvrđene u izračunu osnovnog iznosa novčane kazne ne isključe prihodi ostvareni upitima za opće internetsko pretraživanje obavljenima na Googleovoj početnoj stranici.

1067 Treće, Google predbacuje Komisiji da je na ime vrijednosti prodaje uzela u obzir prihode koje nije ostvario on, nego treće osobe. Isto vrijedi za troškove preuzimanja prometa, to jest plaćanja koja je Google izvršio kako bi se njegove poveznice na oglase uvrstile na internetske stranice trećih osoba.

1068 Komisija tvrdi, naprotiv, da su troškovi preuzimanja prometa sastavni dio Googleovih prihoda koji proizlaze iz kontekstualnih oglasa i sastavni element cijene zaračunate oglašivačima za Googleove usluge.

1069 U tom pogledu valja podsjetiti na to da se članak 23. stavak 2. drugi podstavak Uredbe br. 1/2003 odnosi prema svojem tekstu na ukupni promet dotičnog poduzetnika bez ikakva odbitka (presuda od 12. prosinca 2012., Almamet/Komisija, T‑410/09, neobjavljena, EU:T:2012:676, t. 225.).

1070 U ovom slučaju, kao što je to Komisija s pravom naglasila u pobijanoj odluci, iako su troškovi preuzimanja prometa troškovi koje Google snosi jer čine njegove dobrovoljne izdatke kako bi se njegove poveznice uvrstile na internetske stranice trećih osoba, navedeni se troškovi, u biti, zaračunavaju oglašivačima, tako da su sastavni element Googleovih prihoda (uvodna izjava 1442. pobijane odluke).

1071 Prema tome, suprotno onomu što Google tvrdi, troškovi preuzimanja prometa ne mogu se oduzeti od vrijednosti prodaje. Naime, njegovi troškovi ne utječu na bruto iznos prihoda koje je Google ostvario i primjereno odražavaju postojanje i gospodarski opseg sankcionirane povrede.

1072 Stoga je radi utvrđivanja iznosa novčane kazne Opći sud odlučio uzeti u obzir istu vrijednost prodaje poput one koju je Komisija uzela u pobijanoj odluci.

2)      Uzimanje u obzir težine

1073 Glede ocjene težine povrede, presuđeno je, među ostalim, da ona mora biti predmet pojedinačne ocjene i da treba uzeti u obzir sve ostale elemente koje može obuhvatiti ta ocjena, poput, primjerice, broja i intenziteta protutržišnih ponašanja (vidjeti u tom smislu presudu od 26. rujna 2018., Infineon Technologies/Komisija, C‑99/17 P, EU:C:2018:773, t. 196. i 197. i navedenu sudsku praksu).

1074 U ovom slučaju, u okviru izvršavanja svoje neograničene nadležnosti Opći sud smatra, prije svega, svrsishodnim uzeti u obzir sljedeće elemente koje je Komisija također navela u svojim smjernica, to jest, narav povrede, Googleov položaj na relevantnim tržištima, zemljopisni opseg te povrede i okolnost je li povreda provedena.

1075 Što se tiče naravi povrede, iz prethodne analize proizlazi da je Komisija u dovoljnoj mjeri kvalificirala više zlouporabnih praksi istiskivanja Googlea, koje su onemogućile odvijanje tržišnog natjecanja istiskivanjem njegovih konkurenata na štetu potrošača. Te su prakse povezane s uvjetima predinstaliranja iz sporazuma o distribuciji mobilnih aplikacija i učincima istiskivanja stvorenima na temelju sporazuma o zabrani fragmentacije i treba ih analizirati s obzirom na relevantan činjenični kontekst tijekom trajanja povrede.

1076 Što se tiče Googleova položaja na mjerodavnim tržištima i zemljopisnog opsega povrede, nije sporno da je tijekom cijelog trajanja povrede Google držao vladajući položaj na nacionalnim tržištima usluga općeg internetskog pretraživanja unutar EGP‑a. Ta su tržišta bila ona koja su bila predmet Googleove opće strategije kojom se nastojala očuvati tržišna moć koju je imao glede upita u okviru usluga općeg internetskog pretraživanja izvršenih s osobnih računala te glede upita u okviru usluga općeg internetskog pretraživanja izvršenih s pametnog mobinog uređaja. Takvo utvrđenje nije dovedeno u pitanje ako se uzmu u obzir ne samo upiti u okviru usluga općeg internetskog pretraživanja s uređaja na sustavu Android nego i upiti u okviru usluga općeg internetskog pretraživanja izvršeni s uređaja iPhone.

1077 Glede okolnosti je li povreda provedena, Opći sud je smatrao osobito nužnim u tom pogledu, kako bi se udovoljilo načelima proporcionalnosti i individualizacije sankcija, ocijeniti broj i intenzitet Googleovih protutržišnih postupanja.

1078 Takav je postupak olakšan pažljivim ispitivanjem konkretnih učinaka koje je Komisija provela u ovom predmetu kako bi ocijenila utjecaj koji je na tržišno natjecanje prema zaslugama imala Googleova opća strategija i različita sredstva za njezinu provedbu.

1079 Opći sud primjećuje u tom pogledu da se iako je u pobijanoj odluci Komisija prvotno samo smatrala da su „tržišta mjerodavna za povredu […] od znatne ekonomske važnosti”, što je značilo da je „bilo koje protutržišno postupanje na tim tržištima [moglo] imati znatan utjecaj” (uvodna izjava 1449.), ona, međutim, pobrinula potom pojasniti da takva ocjena počiva na zaključcima koje je izvela iz analize učinaka ograničavajućih za tržišno natjecanje koja je provedena u pobijanoj odluci glede svakog postupanja o kojemu je bila riječ (uvodna izjava 1455.).

1080 Ocjena koju je Opći sud dao u tom pogledu proizlazi iz analize iznesene u okviru odgovarajućih tužbenih razloga u pogledu prvog i drugog spornog ograničenja. U toj se analizi ne uzimaju u obzir samo učinci istiskivanja koje je Komisija utvrdila u pobijanoj odluci nego i različiti argumenti koje su stranke navele u pogledu interesa za razvoj i održavanje OS‑a Android i njegova „ekosustava” koji se mora smatrati dokazanim, kao što to proizlazi osobito iz točaka 889. i 890. ove presude.

1081 U tom pogledu, nakon što je uzeo u obzir sve te elemente, Opći sud drži svrsishodnim navesti da smatra da primjena fiksnog koeficijenta težine od 11 % vrijednosti prodaje koju je Komisija utvrdila (uvodna izjava 1447. pobijane odluke) ne odražava dovoljno postojanje provedbe povrede, a osobito njezin intenzitet tijekom odnosnog razdoblja posebno što se tiče, kao što će se to ispitati u daljnjem tekstu, Googleovih protutržišnih postupanja tijekom razdoblja od 2012. do 2014.

3)      Uzimanje u obzir trajanja

1082 Glede ocjene trajna povrede, u obzir valja uzeti sljedeće okolnosti koje, osim toga, Google ne osporava u okviru tužbe u ovom predmetu.

1083 S jedne strane, društvo Google LLC sudjelovalo je bez prekida od 1. siječnja 2011. do 18. srpnja 2018., kao datuma donošenja pobijane odluke, u sljedećim dvama aspektima jedinstvene i trajne povrede: onom glede grupiranja aplikacije Google Search s Play Storeom i onom glede uvjetovanja licenciranja za Play Store i aplikaciju Google Search sklapanjem sporazuma o zabrani fragmentacije.

1084 S druge strane, društvo Google LLC sudjelovalo je bez prekida od 1. kolovoza 2012. do 18. srpnja 2018., kao datuma donošenja pobijane odluke, u drugom aspektu jedinstvene i trajne povrede, to jest grupiranju Google Chromea s Play Storeom i aplikacijom Google Search.

1085 No, za razliku od Komisije koja je upotrijebila opći jedinstveni multiplikacijski koeficijent kako bi se u obzir uzelo trajanje Googleova sudjelovanja u povredi (uvodna izjava 1461. pobijane odluke), pri čemu je vrijednost prodaje uzete u obzir bila pomnožena tim koeficijentom trajanja, Opći sud smatra da je u ovom predmetu primjerenije uzeti u obzir i druge parametre kako bi se bolje prikazale određene osobitosti svojstvene vremenskom odvijanju povrede, osobito s obzirom na njezin promjenljiv intenzitet. 

4)      Objedinjena ocjena s obzirom na intenzitet

1086 U svojoj ocjeni iznosa novčane kazne prema težini i trajanju povrede, Opći sud smatra da prije treba upotrijebiti tehniku različitu od aritmetičke i linearne koju je Komisija odredila primjenom opće metodologije kojom se poslužila u smjernicama. Takvim se odabirom može bolje osigurati, u skladu s načelima proporcionalnosti i individualizacije sankcije, da će se pravilno uzeti u obzir osobitosti ovog predmeta a da se time, međutim, ne ugrozi nužnost postizanja zadovoljavajuće razine odvraćanja.

1087 S jedne je strane primjereno u ovom slučaju uzeti u obzir komplementarnost prvih zlouporaba. Kao što to proizlazi iz analize provedene u tom pogledu, pokazalo se da su se Googleove zlouporabne prakse u okviru njegove opće strategije pojačale od trenutka u kojem su i aplikacija Google Search i preglednik Chrome postali predmet uvjeta predinstaliranja iz sporazuma o distribuciji mobilnih aplikacija. Time si je Google osigurao znatnu konkurentsku prednost na dvije glavne ulazne točke radi izvršavanja upita na internetu, što je konkurentska prednost koju je Googleovim konkurentima bilo vrlo teško nadoknaditi.

1088 S druge strane očito je nužno i da Opći sud posebno vodi o računa o intenzitetu protutržišnih postupanja s vremenom kao i o drugim činjeničnim elementima koji okružuju ta postupanja navedena u pobijanoj odluci, poput sporazuma o podjeli prihoda. Više se razdoblja može razlikovati u tom pogledu:

–        prvo istraživačko razdoblje od 1. siječnja 2011. do 1. kolovoza 2012. obilježeno primjenom opće strategije koju je Google želio ostvariti kako bi osigurao prelazak na internet na mobilnim uređajima;

–        drugo razdoblje od 1. kolovoza 2012. do prestanka važenja sporazuma o podjeli prihoda na temelju portfelja 31. ožujka 2014. tijekom kojeg je intenzitet povrede bio najviši jer su njezini učinci objedinjavali ograničavajuće aspekte sporazuma o distribuciji mobilnih aplikacija (za oba grupiranja) i sporazuma o zabrani fragmentacije, u kontekstu u kojem je isključivost dodijeljena na temelju sporazuma o podjeli prihoda na temelju portfelja još više umanjila teoretske mogućnosti zajedničkog predinstaliranja na uređaje GMS;

–        treće razdoblje od 31. ožujka 2014. do datuma donošenja pobijane odluke u kojem se može smatrati da su konkurenti imali veću marginu slobode sa sporazumima o podjeli prihoda na temelju uređaja nego što bi imali na temelju sporazuma o podjeli prihoda na temelju portfelja, ali u kojem usporedno valja također uzeti u obzir razvoj API‑ja koji su pogoršavali učinke istiskivanja sporazuma o zabrani fragmentacije.

1089 Ta segmentacija navodi Opći sud da prilikom određivanja iznosa novčane kazne uzme u obzir sljedeće okolnosti.

1090 Prije svega je točno, kao što to Google navodi u okviru drugog dijela šestog tužbenog razloga, da se u obzir mora uzeti činjenica da je spontano okončao ugovore o podjeli prihoda na temelju portfelja i to od 31. ožujka 2014. kako bi ih nadomjestio sporazumima o podjeli prihoda na temelju uređaja te da je to nužno dovelo do umanjenja isključenja koje je proizlazilo iz isključivog predinstaliranja aplikacije Google Search i Chromea na određene GMS uređaje stavljene u promet unutar EGP‑a.

1091 Upotreba dvaju fiksnih i općih multiplikacijskih koeficijenta – jednog za težinu i drugog za trajanje – ne dopušta da se u obzir uzme ta okolnost kao što inače ne dopušta da se u obzir uzme činjenica da je uvjetima predinstaliranja iz sporazuma o distribuciji mobilnih aplikacija Chrome bio predviđen tek od 1. kolovoza 2012.

1092 Potom se mora također istaknuti da su učinci praksi o kojima je riječ u okviru drugog razdoblja bili osobito značajni, a što treba također posebno uzeti u obzir jer su ti učinci nastali u trenutku kritičnom kako za Google tako i za njegove konkurente, i to u vidu razvoja interesa za internet na mobilnim uređajima.

1093 U tom razdoblju ključnom za razvoj usluga općeg internetskog pretraživanja koje se obavljaju s pametnog mobilnog uređaja, Googleove zlouporabne prakse bile su štetne za njegovu konkurente za koje je bilo osobito važno da su bili prisutni makar i na maloj količini uređaja. Različiti Googleovi konkurenti koji su intervenirali u postupak uvjerljivo su iznijeli to stajalište na raspravi.

1094 Prilikom određivanja iznosa novčane kazne, Opći sud vodit će, dakle, računa i o odnosnom trajanju različitih dijelova jedinstvene i trajne povrede i o razlikama koje postoje između različitih razdoblja, kao što je to utvrđeno, kako bi se ocijenio promjenjiv intenzitet učinaka te povrede.

c)      Olakotne i otegotne okolnosti 

1095 Opći sud smatra da činjenični kontekst ovog predmeta ne opravdava da se Googleu u njegovu korist prizna postojanje olakotnih okolnosti ili, naprotiv, uzmu u obzir otegotne okolnosti.

1096 Što se tiče argumenata istaknutih s tim u vezi u okviru trećeg dijela šestog tužbenog razloga, valja naglasiti prije svega da Google ne može zahtijevati primjenu smanjenja novčane kazne s obzirom na to da je povredu počinio nepažnjom. Kao što je to Komisija s pravom utvrdila u pobijanoj odluci te kako to proizlazi iz prethodnih točaka, Google je namjerno počinio povredu svjesno želeći učinke koje su sporazumi o kojima je riječ mogli imati.

1097 Isto tako, Google ne može zahtijevati smanjenje iznosa novčane kazne u zamjenu za svoju navodnu aktivnu suradnju tijekom upravnog postupka. Doduše, Google je spontano ponudio suradnju kako bi odgovorio na Komisijinu zabrinutost u pogledu tržišnog natjecanja. Međutim, takva ponuda ne može sama za sebe nadilaziti Googleove pravne obveze suradnje tijekom upravnog postupka i ne može samo zbog tog razloga opravdati smanjenje novčane kazne zbog njegove aktivne suradnje.

1098 Osim toga, Opći sud ne smatra da je nužno predvidjeti druge činjenične okolnosti koje mogu utjecati na smanjenje ili povećanje iznosa novčane kazne.

d)      Iznos novčane kazne i Alphabetova solidarna odgovornost 

1099 Na temelju prethodnih razmatranja, osobito namjerne provedbe, tijekom znatnog razdoblja, opće strategije čije postojanje nije dovedeno u pitanje pogreškama koje je Komisija počinila i koje utječu na treću vrstu postupanja ispitanu u pobijanoj odluci te koja je imala učinke promjenjiva intenziteta tijekom razdoblja nezakonitog djelovanja, Opći sud smatra da su utvrđivanjem iznosa novčane kazne izrečene društvu Google LLC na 4 125 000 000 eura umjesto na 4 342 865 000 eura pravilno ocijenjeni težina povrede i njezino trajanje osobito s obzirom na načelo individualizacije sankcije.

1100 Osim toga, društvo Alphabet, Inc. treba odgovarati solidarno kao društvo majka za nezakonito djelovanje društva Google LLC od 2. listopada 2015. do 18. srpnja 2018. zbog razloga koji su izneseni u pobijanoj odluci i nisu osporavani u okviru tužbe u ovom predmetu (uvodne izjave 1388. i 1389. pobijane odluke). S obzirom na to da je u ovom slučaju društvo Alphabet, Inc. nadziralo društvo Google LLC tijekom 1013 od 2748 dana jedinstvene i trajne povrede, njemu se nalaže da solidarno plati svotu od 1 520 605 895 eura.

e)      Prikladnost sankcije 

1101 Opći sud smatra da je novčana kazna u iznosu od 4 125 000 000 eura primjerena s obzirom na važnost povrede. Što se tiče argumenata koje je s tim u vezi Google naveo u okviru drugog dijela šestog tužbenog razloga, prvo valja istaknuti da, suprotno onomu što Google tvrdi, Komisija nije bila dužna u okviru svoje ovlasti sankcioniranja pokazati umjerenost kako bi uzela u obzir navodnu novost praksi o kojima je riječ. Isti vrijedi za Opći sud kad izvršava neograničenu nadležnost.

1102 Doduše, Komisija prvi put provodi analizu platforme Android u pogledu tržišnog natjecanja. Međutim, ocjene o tržištima, vladajućem položaju koji je Google zauzimao na njima i zlouporabama koje je Komisija utvrdila u pobijanoj odluci počivaju na analizama koje su vrlo ustaljene u pravu tržišnog natjecanja. U pobijanoj odluci Komisija s pravom naglašava da sankcionira više sporazuma čija analiza otkriva tipične situacije vezanih prodaja ili isključivosti među operatorima (uvodna izjava 1432. pobijane odluke).

1103 Tako se ovaj predmet ne može, suprotno onomu što Google tvrdi, izjednačiti s onim povodom kojeg je donesena presuda od 3. srpnja 1991., AKZO/Komisija (C‑62/86, EU:C:1991:286), u kojoj je Sud uzeo u obzir do tada neviđenu sankciju za predatorske cijene kako bi smanjio iznos novčane kazne, pri čemu taj aspekt nije, međutim, bio jedini prihvaćen u tu svrhu.

1104 Istovjetno se tumačenje nameće s obzirom na Odluku Komisije 93/82/EEZ od 23. prosinca 1992. o postupku za primjenu članka 101. [UFEU‑a] (IV/32.448 i IV/32.450 – Cewal, Cowac, Ukwal) i članka 102. [UFEU‑a] (IV/32.448 i IV/32.450 – Cewal) (SL 1993., L 34, str. 20.) na koju se Google oslanja. Doduše, u uvodnoj izjavi 116. te odluke Komisija je uzela u obzir činjenicu da je okolnost slijedom koje poduzetnici o kojima je bila riječ možda nisu znali za svoje obveze u području prava tržišnog natjecanja ili su možda podcijenili težinu sankcionirane povrede mogla imati posljedice za utvrđivanje iznosa novčane kazne.

1105 Međutim, s jedne strane, u ovom se slučaju mora istaknuti da poduzetnik Googleove veličine koji drži znatnu tržišnu moć na tržištima obuhvaćenima u pobijanoj odluci ne može ne znati za svoje obveze u području prava tržišnog natjecanja. S druge strane, iz Googleovih internih dokumenata i izjava na koje se Komisija oslanja proizlazi da je Google u cijelosti bio svjestan učinaka praksi koje su dovedene u pitanje u pobijanoj odluci (uvodne izjave 1343. do 1347.).

1106 U ovom slučaju Opći sud smatra također da su različita postupanja o kojima je riječ već bila predmet Komisijine ranije prakse odlučivanja nad kojom je sud Unije također već proveo nadzor bilo da se radi o presudi od 17. rujna 2007., Microsoft/Komisija (T‑201/04, EU:T:2007:289), ili o presudi od 6. rujna 2017., Intel/Komisija (C‑413/14 P, EU:C:2017:632), u kojima su iznesena pojašnjenja o kriterijima za analizu koju treba upotrijebiti radi ocjene tih različitih postupanja. Stoga nema mjesta zaključku da bi izrečena novčana kazna bila neproporcionalna jer u njoj nije uzeta u obzir navodna novost praksi o kojima je riječ.

1107 Drugo, Google tvrdi da je njegovo postupanje bilo relativne težine te da je proizvelo učinke pozitivne za tržišno natjecanje. Izrečena novčana kazna trebala je tako, prema Googleovu stajalištu, odgovarati težini njegova postupanja, ali ne više od toga.

1108 Pokazalo se u tom pogledu da je prilikom izvršavanja svoje neograničene nadležnosti Opći sud u cijelosti uzeo u obzir, prilikom utvrđivanja težine povrede, sve okolnosti koje je okružuju, uključujući argumente koje su stranke navele glede razvoja i održavanja OS‑a Android i njegova „ekosustava”, i to kako bi se osigurala usklađenost novčane kazne s načelom proporcionalnosti.

f)      Dovoljno odvraćajući učinak sankcije s obzirom na veličinu poduzetnika 

1109 Kao i Komisija (uvodna izjava 1479. pobijane odluke), Opći sud ne treba u ovom predmetu posebno povećati novčanu kaznu kako bi joj dao odvraćajući učinak.

1110 U iznosu novčane kazne koji je Opći sud odredio na odgovarajući se način vodi računa o nužnosti da se Googleu odredi novčana kazna u odvraćajućem iznosu.

g)      Usklađenost s gornjom granicom od 10 % ukupnog prometa

1111 Iznos novčane kazne do kojeg je Opći sud došao u okviru neograničene nadležnosti koja mu je dodijeljena člankom 31. Uredbe br. 1/2003 ne prelazi iznos predviđen u članku 23. stavku 2. drugom podstavku navedene uredbe, to jest 10 % ukupnog prometa koji je Alphabet ostvario u prethodnoj poslovnoj godini.

1112 To je točno i glede poslovne godine 2017. kao poslovne godine koja je prethodila novčanoj kazni koju je Komisija izrekla (uvodna izjava 1481. pobijane odluke) i glede poslovne godine 2021. kao zadnje dostupne poslovne godine, pri čemu se ukupan promet stalno povećavao od 2017.

h)      Zaključak o preinaci 

1113 Iz prethodno navedenog proizlazi da se članak 2. pobijane odluke mora preinačiti na način da se novčana kazna izrečena društvu Google LLC zbog jedinstvene i trajne povrede iz članka 1. pobijane odluke, za koju je društvo Alphabet, Inc. solidarno odgovorno za razdoblje od 2. listopada 2015. do datuma donošenja pobijane odluke, treba utvrditi u iznosu od 4 125 000 000 eura.

1114 Vodeći računa o okolnostima koje je Opći sud uzeo u obzir prilikom izvršavanja svoje neograničene nadležnosti, nije nužno odlučiti o osnovanosti argumenata koje je Google iznio u pogledu dodatnog iznosa koji odgovara 11 % vrijednosti relevantne prodaje ostvarene u 2017. (vidjeti uvodne izjave 1467. i 1468. pobijane odluke) jer taj parametar Opći sud nije uzeo u obzir prilikom izvršavanja te nadležnosti.

IV.    Troškovi

1115 U skladu s člankom 134. stavkom 2. Poslovnika, ako više stranaka ne uspije u postupku, Opći sud odlučuje o podjeli troškova. U ovom predmetu valja odlučiti da će svaka od glavnih stranaka snositi vlastite troškove.

1116 U skladu s člankom 138. stavkom 3. Poslovnika, Opći sud može odlučiti da intervenijent koji nije jedan od navedenih u stavcima 1. i 2. tog članka snosi vlastite troškove. U ovom slučaju valja odlučiti da će ADA, CCIA, Gigaset, HMD, Opera, BEUC, VDZ, BDZV, Seznam, FairSearch i Qwant snositi vlastite troškove.

Slijedom navedenog,

OPĆI SUD (šesto prošireno vijeće)

proglašava i presuđuje:

1.      Članci 1., 3. i 4. Odluke Europske komisije C(2018) 4761 final od 18. srpnja 2018. povezane s postupkom na temelju članka 102. UFEUa i članka 54. Sporazuma o EGPu (predmet AT.40099 – Google Android) poništavaju se u dijelu koji se odnosi na četvrtu zlouporabu u okviru jedinstvene i trajne povrede koja se sastoji od uvjetovanja sklapanja sporazuma o podjeli prihoda s određenim proizvođačima originalne opreme i operatorima mobilnih mreža isključivim predinstaliranjem Google Searcha na unaprijed određenom portfelju uređaja.

2.      Novčana kazna koja je društvu Google LLC izrečena u članku 2. Odluke C(2018) 4761 final utvrđuje se za jedinstvenu povredu koju je ono počinilo, a kako proizlazi iz točke 1. izreke ove presude, u iznosu od 4 125 000 000 eura, za koji je društvo Alphabet, Inc. solidarno odgovorno u iznosu od 1 520 605 895 eura.

3.      U preostalom dijelu tužba se odbija.

4.      Google i Alphabet snose vlastite troškove.

5.      Komisija snosi vlastite troškove.

6.      Application Developers Alliance, BDZV – Bundesverband Digitalpublisher und Zeitungsverleger eV, Bureau européen des unions des consommateurs (BEUC), Computer & Communications Industry Association, FairSearch AISBL, Gigaset Communications GmbH, HMD global Oy, Opera Norway AS, Qwant, Seznam.cz, a.s., i Verband Deutscher Zeitschriftenverleger eV snose vlastite troškove.

Marcoulli

Frimodt Nielsen

Schwarcz

Iliopoulos

 

      Norkus

Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 14. rujna 2022.

Potpisi


Sadržaj



*      Jezik postupka: engleski