PRESUDA OPĆEG SUDA (deveto vijeće)
29. svibnja 2024.(*)
„Zajednička vanjska i sigurnosna politika – Mjere ograničavanja poduzete s obzirom na stanje u Bjelarusu i sudjelovanje Bjelarusa u ruskoj agresiji prema Ukrajini – Zamrzavanje financijskih sredstava – Popis osoba, subjekata i tijela na koje se primjenjuje zamrzavanje financijskih sredstava i gospodarskih izvora – Uvrštenje i zadržavanje tužiteljeva imena na popisima – Organizacija aktivnosti ili doprinos aktivnostima Lukašenkova režima kojima se olakšava nezakonit prelazak vanjskih granica Unije – Korist od Lukašenkova režima – Pogreška u ocjeni”
U predmetu T‑116/22,
Belavia – Belarusian Airlines AAT, sa sjedištem u Minsku (Bjelarus), koji zastupaju N. Tuominen i L. Engelen, odvjetnici,
tužitelj,
protiv
Vijeća Europske unije, koje zastupaju A. Boggio‑Tomasaz i A. Antoniadis, u svojstvu agenata,
tuženika,
OPĆI SUD (deveto vijeće),
u sastavu: L. Truchot, predsjednik, H. Kanninen (izvjestitelj) i R. Frendo, suci,
tajnik: I. Kurme, administratorica,
uzimajući u obzir rješenje od 24. studenoga 2022., Belavia/Vijeće (T‑116/22 R, neobjavljeno, EU:T:2022:726),
uzimajući u obzir pisani dio postupka,
nakon rasprave održane 25. listopada 2023.,
donosi sljedeću
Presudu
1 Tužbom na temelju članka 263. UFEU‑a tužitelj, Belavia – Belarusian Airlines AAT, zahtijeva poništenje, kao prvo, Provedbene odluke Vijeća (ZVSP) 2021/2125 od 2. prosinca 2021. o provedbi Odluke 2012/642/ZVSP o mjerama ograničavanja s obzirom na stanje u Bjelarusu (SL 2021., L 430 I, str. 16.) i Provedbene uredbe Vijeća (EU) 2021/2124 od 2. prosinca 2021. o provedbi članka 8.a stavka 1. Uredbe (EZ) br. 765/2006 o mjerama ograničavanja u odnosu na Bjelarus (SL 2021., L 430 I, str. 1.) (u daljnjem tekstu: prvotni akti) te, kao drugo, Odluke Vijeća (ZVSP) 2023/421 od 24. veljače 2023. o izmjeni Odluke 2012/642/ZVSP o mjerama ograničavanja s obzirom na stanje u Bjelarusu i sudjelovanje Bjelarusa u ruskoj agresiji prema Ukrajini (SL 2023., L 61, str. 41. i ispravci SL 2023., L 70, str. 56. i SL 2023., L 90, str. 66.) i Provedbene uredbe Vijeća (EU) 2023/419 od 24. veljače 2023. o provedbi članka 8.a Uredbe (EZ) br. 765/2006 o mjerama ograničavanja s obzirom na stanje u Bjelarusu i sudjelovanje Bjelarusa u ruskoj agresiji prema Ukrajini (SL 2023., L 61, str. 20. i ispravci SL 2023., L 71, str. 42. i SL 2023., L 90, str. 65.) (u daljnjem tekstu: akti o zadržavanju), u dijelu u kojem se ti akti odnose na njega.
Okolnosti spora i činjenice nastale nakon podnošenja tužbe
2 Tužitelj je zračni prijevoznik sa sjedištem u Minsku (Bjelarus).
3 Ovaj se predmet odnosi na mjere ograničavanja koje Europska unija donosi od 2004. s obzirom na stanje u Bjelarusu u pogledu demokracije, vladavine prava i ljudskih prava.
4 Vijeće Europske unije donijelo je 18. svibnja 2006., na temelju članaka [75. i 215. UFEU‑a], Uredbu (EZ) br. 765/2006 o mjerama ograničavanja protiv predsjednika Lukašenka i određenih dužnosnika Bjelarusa (SL 2006., L 134, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 9., str. 48.), čiji je naslov, u skladu s člankom 1. stavkom 1. Uredbe Vijeća (EU) br. 588/2011 od 20. lipnja 2011. (SL 2011., L 161, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 4., str. 183.), zamijenjen naslovom „Uredba Vijeća (EZ) br. 765/2006 od 18. svibnja 2006. o mjerama ograničavanja u odnosu na B[j]elarus”.
5 Vijeće je 15. listopada 2012., na temelju članka 29. UEU‑a, donijelo Odluku 2012/642/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv Bjelarusa (SL 2012., L 285, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 10., str. 257.).
6 U skladu s člankom 4. stavkom 1. točkom (b) i točkom (c) podtočkom i. Odluke 2012/642, kako je izmijenjena Odlukom Vijeća (ZVSP) 2021/1990 od 15. studenoga 2021. (SL 2021., L 405, str. 10.), i člankom 2. stavcima 5. i 6. Uredbe br. 765/2006, kako je izmijenjena Uredbom Vijeća (EU) br. 1014/2012 od 6. studenoga 2012. (SL 2012., L 307., str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 13., str. 249.) i Uredbom Vijeća (EU) 2021/1985 od 15. studenoga 2021. (SL 2021., L 405, str. 1.), s obzirom na to da se posljednjim odredbama upućuje na prvonavedene, zamrzavaju se sva financijska sredstva i gospodarski izvori koji su u vlasništvu, koje drže ili koji su pod nadzorom, među ostalim, fizičkih ili pravnih osoba, subjekata ili tijela koji imaju koristi od Lukašenkova režima ili ga podupiru, kao i fizičkih ili pravnih osoba, subjekata ili tijela koji organiziraju aktivnosti ili doprinose aktivnostima Lukašenkova režima kojima se olakšava nezakonit prelazak vanjskih granica Unije.
7 Dopisom od 1. studenoga 2021., upućenom članu ureda visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, tužitelj je istaknuo da su navodi sadržani u određenim novinskim člancima prema kojima je bio uključen u „operacije krijumčarenja migranata” u Bjelarusu pogrešni.
8 Vijeće je 2. prosinca 2021. donijelo prvotne akte. Iz njihove uvodne izjave 2. proizlazi da je „Europsko vijeće […] 21. i 22. listopada 2021. usvojilo zaključke u kojima je izjavilo da neće prihvatiti nikakav pokušaj trećih zemalja da iskoriste migrante u političke svrhe, osudilo sve hibridne napade na granicama Unije i potvrdilo da će na odgovarajući način odgovoriti na njih” i da je Europsko vijeće „[i]staknulo […] da će Unija nastaviti suzbijati aktualni hibridni napad bjeloruskog režima, među ostalim hitnim donošenjem dodatnih mjera ograničavanja protiv osoba i pravnih subjekata, u skladu sa svojim postupnim pristupom”.
9 Prvotnim aktima tužiteljevo ime uvršteno je u 16. redak tablice B popisa fizičkih i pravnih osoba, subjekata i tijela iz članka 3. stavka 1. i članka 4. stavka 1. Odluke 2012/642 koji se nalazi u Prilogu navedenoj odluci te u 16. redak tablice B popisa fizičkih i pravnih osoba, subjekata i tijela iz članka 2. stavka 1. Uredbe br. 765/2006 koji se nalazi u Prilogu I. navedenoj uredbi (u daljnjem tekstu: sporni popisi).
10 U prvotnim aktima, kad je riječ o tužitelju, Vijeće je uvrstilo identifikacijske podatke „[a]dresa: 14 A Nemiga St., Minsk, Bjelarus, 220004”, „[d]atum registracije: 4. 1. 1996.”, „[r]egistracijski broj: 600390798”, a donošenje mjera ograničavanja u odnosu na njega opravdalo je navođenjem sljedećih razloga:
„[Tužitelj] nacionalni je zračni prijevoznik u državnom vlasništvu. Aleksandar Lukašenko obećao je da će njegova administracija pružiti svu moguću potporu [tužitelju] nakon što je Unija odlučila uvesti zabranu prelijetanja nad zračnim prostorom Unije te zabranu pristupa zračnim lukama Unije za sve bjeloruske zračne prijevoznike. Stoga se s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom dogovorio da se planiraju uvesti nove zračne linije [tužitelja].
Osim toga, uprava [tužitelja] rekla je svojim zaposlenicima da ne prosvjeduju protiv izbornih nepravilnosti i masovnih pritvaranja u Bjelarusu s obzirom na to da je [tužitelj] poduzeće u državnom vlasništvu.
Stoga [tužitelj] ostvaruje korist od Lukašenkova režima i podupire ga.
[Tužitelj] je bi[o] uključen[…] u prijevoz migranata s Bliskog istoka u Bjelarus. Migranti koji su htjeli prijeći vanjsku granicu Unije doputovali su u Minsk na letovima [tužitelja] iz niza bliskoistočnih zemalja, posebno Libanona, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Turske. Kako bi se to olakšalo, [tužitelj] je uve[o] nove zračne linije i poveća[o] broj letova na postojećim linijama. Lokalni organizatori putovanja služili su kao posrednici te su potencijalnim migrantima prodavali karte za letove [tužitelja], što je pomoglo tome da uloga [tužitelja] ostane prikrivena.
Stoga [tužitelj] doprinosi aktivnostima Lukašenkova režima kojima se olakšava nezakonit prelazak vanjskih granica Unije.”
11 Dopisom od 3. prosinca 2021. Vijeće je obavijestilo tužitelja da je njegovo ime uvršteno na sporne popise.
12 Dopisom od 30. prosinca 2021. tužitelj je od Vijeća zatražio pristup informacijama i dokazima kojima se potkrepljuje uvrštenje njegova imena na sporne popise.
13 Dopisom od 14. siječnja 2022. Vijeće je tužitelju dostavilo dokumente koji sadržavaju dokaze koji su upotrijebljeni prilikom donošenja odluke o uvrštenju njegova imena na sporne popise.
14 Dopisom od 25. veljače 2022. Vijeće je obavijestilo tužitelja o zadržavanju njegova imena na spornim popisima.
15 Dopisom od 21. prosinca 2022. Vijeće je obavijestilo tužitelja o svojoj namjeri da produlji mjere ograničavanja u odnosu na njega oslanjajući se na dokument priložen navedenom dopisu.
16 Dopisom od 19. siječnja 2023. tužitelj je odgovorio da dokument koji je dostavilo Vijeće ne opravdava zadržavanje njegova imena na spornim popisima.
17 Vijeće je 24. veljače 2023. donijelo akte o zadržavanju kojima je zadržalo tužiteljevo ime na spornim popisima zbog razloga u biti istovjetnih onima koji su navedeni u prvotnim aktima.
18 Dopisom od 27. veljače 2023. Vijeće je navelo da očitovanja iz dopisa od 19. siječnja 2023. ne dovode u pitanje njegovu ocjenu prema kojoj tužiteljevo ime treba zadržati na spornim popisima.
Postupak i zahtjevi stranaka
19 Nakon prilagodbe tužbe na temelju članka 86. Poslovnika Općeg suda kao i rasprave, tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
– poništi prvotne akte i akte o zadržavanju u dijelu u kojem se odnose na njega;
– naloži Vijeću snošenje troškova;
– odbije podredne zahtjeve Vijeća kojima od Općeg suda zahtijeva da, s jedne strane, naloži da učinci Provedbene odluke 2021/2125 ostanu na snazi u dijelu u kojem se odnose na njega do stupanja na snagu djelomičnog poništenja Provedbene uredbe 2021/2124 i, s druge strane, naloži da učinci Odluke 2023/421 ostanu na snazi u dijelu u kojem se odnose na njega do stupanja na snagu djelomičnog poništenja Provedbene uredbe 2023/419.
20 Vijeće od Općeg suda zahtijeva da:
– odbije tužbu;
– naloži tužitelju snošenje troškova;
– podredno, s jedne strane, u slučaju da Opći sud poništi prvotne akte u dijelu u kojem se odnose na tužitelja, naloži da učinci Provedbene odluke 2021/2125 ostanu na snazi u dijelu u kojem se odnose na njega do stupanja na snagu djelomičnog poništenja Provedbene uredbe 2021/2124 i, s druge strane, u slučaju da Opći sud poništi akte o zadržavanju u dijelu u kojem se odnose na tužitelja, naloži da učinci Odluke 2023/421 ostanu na snazi u dijelu u kojem se odnose na njega do stupanja na snagu djelomičnog poništenja Provedbene uredbe 2023/419.
Pravo
21 Najprije valja razmotriti zahtjev za djelomično poništenje prvotnih akata, a zatim zahtjev za djelomično poništenje akata o zadržavanju.
Zahtjev za djelomično poništenje prvotnih akata
22 U prilog zahtjevu za poništenje prvotnih akata u dijelu u kojem se odnose na njega tužitelj formalno ističe dva tužbena razloga, od kojih se prvi temelji na očitoj pogrešci u ocjeni koju je počinilo Vijeće, a drugi na tome da prvotni akti „sadržavaju nezakonitu vrstu sankcije jer Vijeće nije zadovoljilo traženi standard dokazivanja”.
23 Vijeće osporava tužiteljevu argumentaciju.
24 Uvodno, kao prvo, valja napomenuti da se dva tužbena razloga koja je tužitelj formalno istaknuo u velikoj mjeri preklapaju jer se oba u biti temelje na pogrešci u ocjeni činjenica i povredi članka 4. stavka 1. točke (b) i točke (c) podtočke i. Odluke 2012/642. Osim toga, tužitelj je na raspravi izjavio da je u biti istaknuo samo jedan tužbeni razlog.
25 U tim okolnostima Opći sud smatra da dva tužbena razloga koja je istaknuo tužitelj u biti čine jedan tužbeni razlog.
26 Kao drugo, valja podsjetiti na to da djelotvornost sudskog nadzora koju jamči članak 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima zahtijeva, među ostalim, da se sud Unije uvjeri u to da se odluka kojom su donesene ili zadržane mjere ograničavanja, a koja se osobno odnosi na osobu ili subjekt o kojem je riječ, temelji na dovoljno čvrstoj činjeničnoj osnovi. To podrazumijeva provjeru činjenica navedenih u obrazloženju koje podupire navedenu odluku, tako da sudski nadzor nije ograničen na utvrđenje apstraktne vjerojatnosti navedenih razloga, nego se odnosi na pitanje jesu li ti razlozi, ili barem jedan od njih ako ga se smatra dovoljnim kako bi podržao tu istu odluku, dokazani (presuda od 18. srpnja 2013., Komisija i dr./Kadi, C‑584/10 P, C‑593/10 P i C‑595/10 P, EU:C:2013:518, t. 119.).
27 Naime, na nadležnom je tijelu Unije da u slučaju osporavanja utvrdi osnovanost razloga iznesenih protiv osobe ili subjekta o kojem je riječ, a ne na njima samima da pruže negativan dokaz o neosnovanosti navedenih razloga (presuda od 18. srpnja 2013., Komisija i dr./Kadi, C‑584/10 P, C‑593/10 P i C‑595/10 P, EU:C:2013:518, t. 121.).
28 Ako nadležno tijelo Unije pruži relevantne podatke ili dokaze, sud Unije mora provjeriti točnost sadržaja navedenih činjenica u odnosu na te podatke ili dokaze te utvrditi njihovu dokaznu snagu ovisno o okolnostima u tom slučaju i s obzirom na eventualna podnesena očitovanja, osobito od osobe ili subjekta kojeg se ona tiču (presuda od 18. srpnja 2013., Komisija i dr./Kadi, C‑584/10 P, C‑593/10 P i C‑595/10 P, EU:C:2013:518, t. 124.).
29 Takvu ocjenu treba provesti tako da se dokazi i podaci ne razmatraju odvojeno, nego u kontekstu u kojem su smješteni. Naime, Vijeće je ispunilo obvezu u pogledu tereta dokazivanja ako je sudu Unije predočilo skup dovoljno konkretnih, preciznih i dosljednih indicija na temelju kojih se može dokazati postojanje dovoljne veze između subjekta koji podliježe mjeri zamrzavanja financijskih sredstava i režima ili općenito stanja protiv kojega se vodi borba (vidjeti presudu od 12. veljače 2020., Kanyama/Vijeće, T‑167/18, neobjavljenu, EU:T:2020:49, t. 93. i navedenu sudsku praksu).
30 Osim toga, s obzirom na preventivnu prirodu predmetnih mjera ograničavanja, ako u okviru svojeg nadzora zakonitosti pobijane odluke sud Unije smatra da je barem jedan od razloga navedenih u obrazloženju o kojem je riječ dovoljno precizan i konkretan, da je dokazan i predstavlja dovoljnu osnovu za tu odluku, okolnost da ostali razlozi to nisu ne opravdava poništenje navedene odluke (vidjeti u tom smislu presude od 18. srpnja 2013., Komisija i dr./Kadi, C‑584/10 P, C‑593/10 P i C‑595/10 P, EU:C:2013:518, t. 130. i od 24. studenoga 2021., Assi/Vijeće, T‑256/19, EU:T:2021:818, t. 168.).
31 U ovom slučaju Opći sud smatra svrsishodnim započeti razmatranjem razlogâ prvotnih akata iz četvrtog i petog stavka navedenih u točki 10. ove presude, iz kojih proizlazi da je tužitelj bio uključen u prijevoz državljana trećih zemalja s Bliskog istoka u Bjelarus, da su državljani trećih zemalja koji su htjeli prijeći vanjske granice Unije doputovali u Minsk na letovima tužitelja iz niza bliskoistočnih zemalja, posebno iz Libanona, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Turske, da je tužitelj, kako bi to olakšao, uveo nove zračne linije i povećao broj letova na postojećim linijama, da su lokalni organizatori putovanja služili kao posrednici te su državljanima trećih zemalja koji su namjeravali prijeći vanjske granice prodavali karte za letove tužitelja, što je pomoglo tomu da uloga tužitelja ostane prikrivena, i da potonji stoga doprinosi aktivnostima Lukašenkova režima kojima se olakšava nezakonit prelazak vanjskih granica Unije.
32 Ti razlozi temelje se na kriteriju predviđenom u članku 4. stavku 1. točki (c) podtočki i. Odluke 2012/642, odredbi na koju se upućuje člankom 2. stavkom 6. točkom (a) podtočkom i. Uredbe br. 765/2006.
33 U potporu svojim tvrdnjama Vijeće se poziva, kao prvo, na kontekst spornih činjenica.
34 U tom se pogledu Vijeće oslanja na članak objavljen 21. listopada 2021. na internetskoj stranici „wyborcza.pl” i na članak objavljen 14. kolovoza 2021. na internetskoj stranici „spiegel.de”, iz kojih u biti proizlazi da su tijekom 2021. godine, kao odgovor na određene mjere Unije u odnosu na Bjelarus, bjeloruska tijela poticala putovanje zračnim prijevozom državljana trećih zemalja u Bjelarus kako bi ih iz te zemlje usmjerila prema vanjskim granicama Unije. Također se poziva na poruku objavljenu 26. listopada 2021. na društvenoj mreži Twitter prema kojoj je bjelorusko veleposlanstvo u Siriji sastavilo popis putničkih agencija s isključivim pravom izdavanja viza građanima arapskih zemalja po njihovu dolasku u ograničeno područje zračne luke Minsk.
35 Tužitelj ne osporava postojanje konteksta kao što ga je opisalo Vijeće.
36 Kao drugo, Vijeće je podnijelo sljedeće dokumente:
– članak objavljen 7. srpnja 2021. na internetskoj stranici „reuters.com” iz kojeg proizlazi, među ostalim, da je dužnosnik litavske vlade novinskoj agenciji Reuters proslijedio preslike četiriju ukrcajnih propusnica za let iz Istanbula (Turska) do Minska koji je izvodio tužitelj, a koje je državljanin treće zemlje koji je ušao na državno područje Litve imao sa sobom;
– članak objavljen 10. studenoga 2021. na internetskoj stranici „lemonde.fr” prema kojem je, među ostalim, tijekom studenoga 2021. više državljana trećih zemalja bilo u zračnoj luci Bejrut (Libanon) kako bi se ukrcalo na let do Minska koji je izvodio tužitelj, jedna od tih osoba izjavila je da je od počasnog konzula Bjelarusa dobila vizu kako bi njezino putovanje bilo „prividno zakonito” te da namjerava ući u „tvrđavu Europu”, druga od njih navela je da želi iskoristiti „liniju koja je otvorena” iz Bjelarusa kako bi otišla u Njemačku, tužitelj je od studenoga 2021. izvodio izravne letove iz Bejruta do Minska dva puta tjedno, dok je prije bio samo jedan let tjedno, od kolovoza 2020. znatno je porastao broj putnika koje je tužitelj prevozio te, „ako nije bilo moguće rezervirati let na internetskoj stranici [tužitelja], lokalni organizatori putovanja bili su zaduženi za popunjavanje njegovih letova”;
– članak objavljen 9. studenoga 2021. na internetskoj stranici „dw.com” iz kojeg, među ostalim, proizlazi, s jedne strane, da je organizator putovanja sa sjedištem u Bagdadu (Irak) izjavio da je „[tužitelj] imao izravne letove do Minska iz Istanbula, Dubaija [(Ujedinjeni Arapski Emirati)] i drugih odredišta”, da je „jedino [što je trebalo učiniti] bilo tamo otići” i da je „to [bilo] malo skuplje, ali još uvijek izvedivo” te, s druge strane, da su zrakoplovi kojima je tužitelj upravljao korišteni za „prijevoz migranata prema granici Unije”;
– članak objavljen 23. kolovoza 2021. na internetskoj stranici „reform.by” prema kojem „zrakoplovi iz Istanbula svakodnevno lete do Minska – četiri leta dnevno”, „dva leta izvodi [tužitelj], u posljednje vrijeme uglavnom Embraerom E195 (kapacitet do 125 osoba), ali je u lipnju imao Boeing kapaciteta oko 150‑190 mjesta”;
– tri izvatka iz informacija objavljena na internetskoj stranici „flightradar24.com” iz kojih proizlazi da je glavna zračna linija iz međunarodne zračne luke Irbil (Irak) ona do Istanbula s 23 leta tjedno, da je glavna zračna linija iz međunarodne zračne luke Bagdad ona do Istanbula s 28 letova tjedno i da tužitelj izvodi dva leta dnevno iz Istanbula do Minska;
– članak objavljen 11. listopada 2021. na internetskoj stranici „belsat.eu” kojim se, među ostalim, izvještava o tome da je novinar „u [zračnoj luci Istanbul] primijetio oko 50 putnika s Bliskog istoka” koji su se „prijavili za let stojeći u odvojenom redu pred [tužiteljevim] šalterom”.
37 Kao prvo, s jedne strane, valja istaknuti da se među tim dokumentima članak objavljen na internetskoj stranici „lemonde.fr”, članak objavljen na internetskoj stranici „dw.com”, članak objavljen na internetskoj stranici „belsat.eu” kao i članak objavljen na internetskoj stranici „reuters.com” podudaraju u tome da su se državljani trećih zemalja u Bejrutu, Dubaiju i Istanbulu mogli ukrcati na letove do Minska koje je izvodio tužitelj.
38 Točno je da Vijeće ne osporava tužiteljev navod prema kojem on nikada nije obavljao letove do Afganistana, Irana, Iraka, Mjanmara, Pakistana i Sirije ili iz tih zemalja. Usto, kao što to ističe tužitelj, s obzirom na to da se Vijeće u spornim razlozima pozivalo na letove koje je tužitelj izvodio iz određenog broja zemalja na Bliskom istoku, „posebno” iz Libanona, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Turske, ono ne može u odgovoru na tužbu valjano tvrditi da se oslanja „isključivo” na letove s polazištem iz tih triju trećih zemalja kako bi uvrstilo tužiteljevo ime na sporne popise.
39 Međutim, korištenje izraza „posebno” u spornim razlozima treba shvatiti na način da Vijeće nije taksativno navelo zemlje iz kojih su se izvodili tužiteljevi letovi. Budući da je utvrđeno postojanje takvih letova iz Libanona, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Turske do Minska, nije potrebno analizirati može li se na temelju činjenica utvrditi da je tužitelj izvodio letove iz ostalih trećih zemalja.
40 Stoga Vijeće nije počinilo pogrešku time što je smatralo da su državljani trećih zemalja putovali u Minsk barem letovima iz Libanona, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Turske koje je izvodio tužitelj.
41 S druge strane, prema članku objavljenom na internetskoj stranici „lemonde.fr” i članku objavljenom na internetskoj stranici „dw.com”, državljani trećih zemalja koristili su se letovima koje je izvodio tužitelj kako bi iz Bjelarusa naknadno prešli vanjske granice Unije, a prema članku objavljenom na internetskoj stranici „reuters.com”, kod državljanina treće zemlje koji je ušao na državno područje države članice pronađene su ukrcajne propusnice za tužiteljev let. Usto, iz članka objavljenog na internetskoj stranici „lemonde.fr” proizlazi da je državljanin treće zemlje s namjerom ukrcaja na tužiteljev let s polaskom iz Bejruta i odredištem u Minsku izjavio da se želi „približiti tvrđavi Europi”, da „[ga u Bjelarusu čekaju] ‚kontakti’” te se spominju „smrtni slučajevi na granici između Bjelarusa i Poljske”, dok je još jedan državljanin treće zemlje izjavio da namjerava otići u Njemačku, pri čemu je „odvagivao opasnost” jer „Bjelorusija ne otvara svoja vrata iz dobročiniteljstva” te da je „linija otvorena”.
42 Tim se elementima potvrđuje teza Vijeća prema kojoj su se državljani trećih zemalja ukrcavali na letove koje je tužitelj izvodio s odredištem u Minsku s namjerom prelaska granica određenih država članica a da pritom ne poštuju relevantne propise.
43 Kao drugo, iz članka objavljenog na internetskoj stranici „lemonde.fr” proizlazi da je tužitelj tijekom 2021. godine povećao broj letova s polaskom iz Bejruta. Osim toga, izvatke iz informacija objavljene na internetskoj stranici „flightradar24.com” kao i članak objavljen na internetskoj stranici „reform.by” upućuju na to da je tužitelj dnevno izvodio dva leta na liniji između Istanbula i Minska. Naposljetku, iz potonjeg članka proizlazi da je tužitelj povećao kapacitete zrakoplova na navedenoj liniji.
44 Kao treće, u članku objavljenom na internetskoj stranici „lemonde.fr” navodi se da je „od kolovoza [2020.] znatno porastao broj [tužiteljevih] putnika”, da je u tom kontekstu „[tužitelj] bio prikriven” te da, „[a]ko nije [bilo] moguće rezervirati let na [internetskoj stranici tužitelja], lokalni organizatori putovanja bili su zaduženi za popunjavanje njegovih letova”.
45 Iz razmatranja iznesenih u točkama 36. do 44. ove presude proizlazi da je prilikom donošenja prvotnih akata Vijeće raspolagalo skupom dovoljno preciznih, konkretnih i dosljednih indicija kako bi utvrdilo, s obzirom na kontekst opisan u točki 34. ove presude, da su državljani trećih zemalja koji su namjeravali prijeći vanjske granice Unije a da pritom ne poštuju relevantne propise putovali u Minsk letovima koje je izvodio tužitelj iz Libanona, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Turske, da je tužitelj, kako bi se to olakšalo, povećao broj letova na postojećim linijama i da su lokalni organizatori putovanja služili kao posrednici te su prethodno spomenutim osobama prodavali karte za letove tužitelja, što je pomoglo tomu da njegova uloga ostane prikrivena.
46 Kako bi osporio skup indicija koje je podnijelo Vijeće, tužitelj, kao prvo, ističe da drugi zračni prijevoznici izvode letove između Ujedinjenih Arapskih Emirata i Turske, s jedne strane, i Bjelarusa, s druge strane, da su oni između listopada i prosinca 2021., kada je „migrantska kriza počela slabjeti, a migranti se počeli vraćati u svoje zemlje”, prevezli brojne osobe iz Minska u treće zemlje te da on, u usporedbi s drugim zračnim prijevoznicima, ne prevozi izravno velik broj putnika, osobito s obzirom na to da zrakoplovi kojima upravlja imaju manji maksimalni kapacitet od zrakoplova kojima upravljaju ti drugi prijevoznici. Također ističe da, iako je on jedini zračni prijevoznik na liniji između Bejruta i Minska, riječ je o sezonskom letu za koji je treća osoba prodavala karte, da je tijekom 2021. godine broj putnika koji su se koristili tom zračnom linijom bio zanemariv u odnosu na druge linije iz ostalih trećih zemalja, osim Libanona, ili prema njima te da je tijekom 2021. godine prevezao manje putnika na liniji između Bejruta i Minska nego tijekom 2018. i 2019. godine. U potporu svojim navodima tužitelj se poziva na podatke dobivene od Odjela za zrakoplovstvo Bjelarusa.
47 Nijedan od tih argumenata ne može se prihvatiti.
48 Točno je da iz podataka koje je podnio tužitelj proizlazi da je tijekom 2021. prevezao manje putnika nego druga dva zračna prijevoznika na zračnim linijama između Istanbula i Minska kao i između Dubaija i Minska, da su drugi zračni prijevoznici prevezli brojne osobe iz Minska u Bagdad, Irbil i Damask (Sirija) potkraj 2021. godine i da je broj osoba koje je prevezao na liniji između Bejruta i Minska manji od broja osoba koje su se prevozile na drugim linijama iz ostalih trećih zemalja, osim Libanona, ili prema njima za koje je podnio brojčane podatke.
49 Međutim, tim okolnostima ne dokazuje se da tužitelj, s obzirom na svoje vlastite usluge prijevoza osoba iz Libanona, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Turske u Bjelarus, nije doprinosio aktivnostima Lukašenkova režima kojima se olakšava nezakonit prelazak vanjskih granica Unije.
50 Usto, prema podacima koje je tužitelj dostavio, tijekom 2021. godine broj putnika koje je on prevezao iz Istanbula u Minsk znatno se povećao, s 2978 putnika u svibnju na 6975 putnika u listopadu, kao i broj putnika koje je prevezao iz Bejruta u Minsk, sa 187 putnika u lipnju na 1681 putnika u rujnu, što ide u prilog navodima Vijeća.
51 Ne može se složiti ni s tužiteljevom argumentacijom prema kojoj, s jedne strane, druge zračne prijevoznike koje on spominje također treba smatrati odgovornima za aktivnosti Lukašenkova režima kojima se olakšava nezakonit prelazak vanjskih granica Unije i, s druge strane, okolnost da je ime jednog od tih zračnih prijevoznika uvršteno i potom uklonjeno sa spornih popisa opravdava povlačenje uvrštenja njegova imena.
52 U tom pogledu dovoljno je podsjetiti na to da činjenica da je odgovornost drugih zračnih prijevoznika morala ili eventualno mogla biti utvrđena sama po sebi ne isključuje mogućnost da se utvrdi tužiteljeva odgovornost kao takva, uzimajući u obzir njegove vlastite aktivnosti prijevoza osoba u Bjelarus (vidjeti u tom smislu presude od 23. rujna 2014., Ipatau/Vijeće, T‑646/11, neobjavljenu, EU:T:2014:800, t. 116. i od 7. lipnja 2023., Skryba/Vijeće, T‑581/21, neobjavljenu, EU:T:2023:321, t. 57.).
53 Kao drugo, tužitelj ističe da od vlade nije primio upute kojima mu se nalaže izvođenje letova čiji je cilj sudjelovanje u aktivnostima kojima se olakšava nezakonit prelazak vanjskih granica Unije, da bjeloruska država nije zakupila njegove letove koji prometuju u Libanonu, Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Turskoj te da su ti letovi profitabilni.
54 U tom pogledu valja istaknuti da se Vijeće u spornim razlozima nije pozvalo na postojanje uputa bjeloruske vlade, na to da je bjeloruska država zakupila određene letove ni na okolnost da predmetni letovi nisu bili profitabilni.
55 Usto, s jedne strane, kao što to ističe Vijeće, činjenica – koja među strankama nije sporna – da je tužitelj u cijelosti u vlasništvu bjeloruske države čini nevjerodostojnim argument prema kojem se njegove aktivnosti mogu odrediti neovisno o volji bjeloruske vlade, ako ne postoje dokazi kojima ga se može potkrijepiti.
56 S druge strane, u skladu s člancima objavljenima na internetskoj stranici „wyborcza.pl” i na internetskoj stranici „spiegel.de”, navedenima u točki 34. ove presude, bjeloruska tijela pogodovala su povećanju kretanja putnika u Bjelarus donošenjem mjera za izdavanje brojnih turističkih viza državljanima trećih zemalja, osobito prenošenjem posebnih ovlasti na putničke agencije, od kojih neke kontrolira bjeloruska država. U tim istim člancima, kao i u članku objavljenom na internetskoj stranici „lemonde.fr” iz točke 36. ove presude, navodi se da su u tom kontekstu državljani trećih zemalja platili znatne iznose kako bi zrakoplovom otišli u Bjelarus. Osim toga, iz potonjeg članka proizlazi da „[s]u se mnogi dionici obogatili na nadanjima za bolji život [državljana trećih zemalja]”, osobito zračni prijevoznici, od kojih su neki, kako bi odgovorili na povećanu potražnju za uslugama zračnog prijevoza iz trećih zemalja u Bjelarus, povećali svoje prijevozne kapacitete ili planirali pokrenuti nove zračne linije.
57 Tako iz dokaza u spisu proizlazi da je Lukašenkov režim organizirao prijevoz državljana trećih zemalja zračnim putem u Bjelarus ne tako što je zakupio letove, već time što je pogodovao izdavanju viza za Bjelarus, da je učinak te mjere bilo povećanje potražnje za uslugama zračnog prijevoza u Bjelarus i da su zrakoplovne kompanije imale koristi od komercijalnog obavljanja letova kojima se odgovaralo na tu potražnju. Iz toga slijedi da tužiteljevi navodi prema kojima bjeloruska država nije zakupila njegove letove koji prometuju u Libanonu, Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Turskoj te da su njegove vlastite usluge prijevoza bile profitabilne, čak i pod pretpostavkom da su utvrđeni, ne mogu dokazati da navedeni letovi i usluge nisu bili dio aktivnosti Lukašenkova režima kojima se olakšava nezakonit prelazak vanjskih granica Unije.
58 Kao treće, tužitelj tvrdi da je prilikom prijave putnika za let postupao u skladu s relevantnim propisima, osobito u pogledu obveze posjedovanja vize.
59 U tom pogledu dovoljno je istaknuti da su, kao što to proizlazi iz točke 56. ove presude, aktivnosti Lukašenkova režima kojima se olakšava nezakonit prelazak vanjskih granica Unije uključivale izdavanje viza državljanima trećih zemalja kako bi mogli putovati na bjelorusko državno područje. U članku objavljenom na internetskoj stranici „lemonde.fr” iz točke 36. ove presude tako se navodi da je državljanin treće zemlje s namjerom ukrcaja na tužiteljev let s polaskom iz Bejruta i namjerom prelaska navedenih vanjskih granica izjavio da ima vizu kako bi njegovo putovanje bilo „prividno zakonito”.
60 Iz toga slijedi da okolnost da je tužitelj provodio potrebne kontrole prilikom prijave svojih putnika za let, osobito kad je riječ o obvezi posjedovanja vize, ne isključuje da je sudjelovao u aktivnostima Lukašenkova režima kojima se olakšava nezakonit prelazak vanjskih granica Unije.
61 Kao četvrto, tužitelj tvrdi da ne obavlja druge djelatnosti osim obavljanja letova te da „u svojim zračnim lukama nikada nije sudjelovao u djelatnostima kao što je organizirano okupljanje velikih skupina navodnih migranata”.
62 Budući da ta razmatranja nisu povezana s elementima koje je Vijeće iznijelo protiv tužitelja, treba ih odbiti kao bespredmetna.
63 Doduše, s obzirom na sva prethodna razmatranja, valja primijetiti da iz dokumenata koje je podnijelo Vijeće ne proizlazi da je, kao što to proizlazi iz spornih razloga, tužitelj uveo nove zračne linije kako bi se olakšao prijevoz državljana trećih zemalja u Bjelarus.
64 Međutim, to utvrđenje nije dostatno za poništenje prvotnih akata, s obzirom na to da je Vijeće podnijelo dokaz o osnovanosti činjeničnih navoda iznesenih u točki 45. ove presude i s obzirom na to da su oni dostatni za utvrđenje da je tužitelj doprinosio aktivnostima Lukašenkova režima kojima se olakšava nezakonit prelazak vanjskih granica Unije, u smislu kriterija predviđenog člankom 4. stavkom 1. točkom (c) podtočkom i. Odluke 2012/642.
65 Usto, Opći sud smatra da razlozi koje je Vijeće iznijelo u prilog ocjeni prema kojoj je tužitelj doprinosio aktivnostima Lukašenkova režima kojima se olakšava nezakonit prelazak vanjskih granica Unije, a koji su dovoljno precizni i konkretni te ne sadržavaju pogrešku u ocjeni činjenica ni pogrešku koja se tiče prava, sami po sebi predstavljaju dovoljnu osnovu za opravdanje uvrštenja tužiteljeva imena na sporne popise.
66 Stoga, na temelju sudske prakse navedene u točki 30. ove presude, jedini tužbeni razlog valja odbiti kao neosnovan, pri čemu nije potrebno razmatrati tužiteljeve argumente usmjerene protiv drugih razloga kojima se opravdavaju prvotni akti jer okolnost da oni nisu potkrijepljeni ne može dovesti do poništenja tih istih akata.
67 Iz toga slijedi da zahtjev za djelomično poništenje prvotnih akata treba odbiti.
Zahtjev za djelomično poništenje akata o zadržavanju
68 Podneskom kojim se provodi prilagodba podnesenim u skladu s člankom 86. Poslovnika tužitelj zahtijeva poništenje akata o zadržavanju u dijelu u kojem se odnose na njega ponavljajući jedini tužbeni razlog koji je u biti naveden u tužbi.
69 U svojim očitovanjima na podnesak kojim se provodi prilagodba Vijeće prije svega tvrdi da je prije donošenja akata o zadržavanju uzelo u obzir tužiteljeva očitovanja. Nadalje, smatra da je osnovanost mjera ograničavanja protiv tužitelja dokazalo u odgovoru na tužbu i odgovoru na repliku te da je njegova ocjena potvrđena dodatnim dokazima koji su priloženi njegovu spisu prilikom donošenja akata o zadržavanju. Naposljetku, tvrdi da se tužiteljevim argumentima koji se odnose na situaciju dvaju drugih zračnih prijevoznika ne dokazuje nezakonitost akata o zadržavanju.
70 U ovom slučaju Opći sud smatra svrsishodnim razmatrati razloge akata o zadržavanju iz četvrtog i petog stavka navedenih razloga, prema kojima tužitelj doprinosi aktivnostima Lukašenkova režima kojima se olakšava nezakonit prelazak vanjskih granica Unije, a potom one navedene u prvom i trećem stavku tih razloga, prema kojima tužitelj ostvaruje korist od Lukašenkova režima.
Ocjena prema kojoj tužitelj doprinosi aktivnostima Lukašenkova režima kojima se olakšava nezakonit prelazak vanjskih granica Unije
71 U četvrtom i petom stavku obrazloženja akata o zadržavanju Vijeće je zadržalo nepromijenjenima razmatranja iz četvrtog i petog stavka obrazloženja prvotnih akata, izloženih u točki 31. ove presude.
72 U podnesku kojim se provodi prilagodba i na raspravi tužitelj je prigovorio Vijeću da nije uzelo u obzir elemente koje mu je dostavio prilikom periodičnog preispitivanja mjera ograničavanja u odnosu na Bjelarus koje je dovelo do donošenja akata o zadržavanju.
73 Tužitelj se pozvao na dopis Vijeću od 19. siječnja 2023. u kojem je osobito istaknuo da „migracijska kriza više ne postoji u pogledu granice između [Unije] i Bjelarusa”. Dodao je da su tijekom studenoga 2021. turska tijela i tijela Ujedinjenih Arapskih Emirata zabranila zračnim prijevoznicima koji izvode letove iz Turske i Ujedinjenih Arapskih Emirata s odredištem u Minsku da prevoze državljane određenih bliskoistočnih i azijskih trećih zemalja te da je sam prestao prometovati na liniji između Bejruta i Minska. Prema njegovu mišljenju, broj osoba iz navedenih trećih zemalja koje su mogle putovati u Bjelarus zračnim prijevozom znatno se smanjio, a od 2022. državljani trećih zemalja koji su pokušali prijeći vanjske granice Unije iz Bjelarusa više se nisu koristili zrakoplovom.
74 U svojim očitovanjima na podnesak kojim se provodi prilagodba Vijeće se pozvalo na „izvore kojima se potvrđuje da [je] tužitelj nastav[io] osiguravati letove s polaskom iz Istanbula, najpopularnijeg odredišta za letove iz Irbila […], prema Minsku”.
75 Vijeće je na raspravi pojasnilo da je razmotrilo elemente na koje se tužitelj pozvao prije donošenja akata o zadržavanju. Naveo je da je uzeo u obzir činjenicu da je tužitelj prestao izvoditi letove iz Libanona i da su turska tijela donijela mjere, ali da drugi elementi kojima raspolaže dokazuju da je tužitelj nastavio izvoditi letove iz zračne luke Istanbul, koja je bila prometno čvorište osobama koje su željele doputovati u Minsk kako bi zatim prešle vanjske granice Unije, te da je tužitelj netransparentno prodavao svoje karte putem posrednika. Također je tvrdio da je donošenje akata o zadržavanju opravdano tužiteljevim letovima iz Istanbula, a ne onima koje je izvodio iz Dubaija i Bejruta.
76 Valja podsjetiti na to da su mjere ograničavanja preventivne i po definiciji privremene prirode te su uvijek valjane samo toliko dugo dok postoje činjenične i pravne okolnosti koje su dovele do njihova donošenja kao i dok postoji potreba njihova održavanja na snazi radi ostvarenja cilja s kojim su povezane. Stoga je prilikom povremenog preispitivanja tih mjera ograničavanja na Vijeću da dâ aktualnu ocjenu situacije i odredi koji je učinak takvih mjera kako bi utvrdilo jesu li se njima mogli postići ciljevi zadani prvotnim uvrštenjem imena osoba i subjekata o kojima je riječ na sporni popis odnosno je li i dalje moguće izvesti isti zaključak u vezi s navedenim osobama i subjektima (vidjeti presudu od 27. travnja 2022., Ilunga Luyoyo/Vijeće, T‑108/21, EU:T:2022:253, t. 55. i navedenu sudsku praksu).
77 Za opravdanje zadržavanja imena osobe na popisu Vijeću nije zabranjeno pozivanje na iste dokaze kojima je prethodno opravdano prvotno uvrštenje, ponovno uvrštenje ili prethodno zadržavanje imena osobe o kojoj je riječ na popisu, pod uvjetom, s jedne strane, da su razlozi za uvrštenje ostali nepromijenjeni i, s druge strane, da se kontekst nije promijenio na način da ti dokazi više nisu relevantni. Taj kontekst uključuje ne samo situaciju u državi u pogledu koje je sustav mjera ograničavanja uspostavljen nego i posebnu situaciju osobe o kojoj je riječ (vidjeti presudu od 26. listopada 2022., Ovsyannikov/Vijeće, T‑714/20, neobjavljenu, EU:T:2022:674, t. 78. i navedenu sudsku praksu).
78 U ovom slučaju, kao prvo, valja istaknuti da je Vijeće na raspravi izjavilo da se, s obzirom na elemente za koje je znalo prilikom donošenja akata o zadržavanju, ocjena prema kojoj je tužitelj doprinosio aktivnostima Lukašenkova režima kojima se olakšava nezakonit prelazak vanjskih granica Unije više ne može opravdati okolnošću da je tužitelj izvodio letove iz Libanona i Ujedinjenih Arapskih Emirata. Usto, kad je riječ o tužiteljevim letovima na liniji između Istanbula i Minska, Vijeće je navelo da se navedena ocjena temeljila na postojanju linije između Irbila i Istanbula te netransparentnog sustava prodaje tužiteljevih karata.
79 Time Vijeće implicitno priznaje da su dokazi kojima je opravdano donošenje prvotnih akata u tom pogledu postali zastarjeli.
80 Stoga je, na temelju sudske prakse navedene u točki 77. ove presude, Vijeće počinilo pogrešku u ocjeni opravdavajući akte o zadržavanju nepromijenjenima razlozima u odnosu na one na kojima se temelje prvotni akti, u skladu s kojima su „[m]igranti koji su htjeli prijeći vanjsku granicu Unije doputovali […] u Minsk na letovima [tužitelja] iz niza bliskoistočnih zemalja, posebno Libanona, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Turske”.
81 Kao drugo, kad je riječ o tužiteljevim letovima na liniji između Istanbula i Minska, Vijeće se na raspravi pozvalo na informacije objavljene na internetskoj stranici „flightradar24.com” kojima je imalo pristup 23. studenoga 2022.
82 U tom pogledu valja istaknuti da informacije objavljene na internetskoj stranici „flightradar24.com” ni na koji način ne upućuju na navodni netransparentan sustav distribucije tužiteljevih karata na koji se poziva Vijeće. Usto, navedenim se informacijama u najboljem slučaju utvrđuje da je zračna linija između Irbila i Istanbula bila osigurana te da je tužitelj nastavio izvoditi letove na liniji između Istanbula i Minska. Međutim, sama ta okolnost nije dostatna da bi se utvrdilo da je tužitelj bio uključen u aktivnosti prijevoza državljana trećih zemalja koji su namjeravali prijeći vanjske granice Unije, s obzirom na to da Vijeće osim toga priznaje da je od listopada 2021. zračnim prijevoznicima koji su izvodili letove iz Turske s odredištem u Minsku bilo zabranjeno prevoziti državljane određenih bliskoistočnih i azijskih trećih zemalja.
83 Stoga Vijeće nije u dovoljnoj mjeri dokazalo da je na dan donošenja akata o zadržavanju tužitelj i dalje bio uključen u aktivnosti Lukašenkova režima kojima se olakšava nezakonit prelazak vanjskih granica Unije zbog letova koje je izvodio na liniji između Istanbula i Minska.
84 Iz prethodno navedenog proizlazi da razlog prema kojem tužitelj doprinosi aktivnostima Lukašenkova režima kojima se olakšava nezakonit prelazak vanjskih granica Unije sadržava pogrešku u ocjeni.
Ocjena prema kojoj tužitelj ostvaruje korist od Lukašenkova režima
85 Iz prvog i trećeg stavka obrazloženja akata o zadržavanju proizlazi da je tužitelj nacionalni zračni prijevoznik u državnom vlasništvu, da je predsjednik Lukašenko obećao da će njegova administracija pružiti svu moguću potporu tužitelju nakon što je Unija odlučila uvesti zabranu prelijetanja nad zračnim prostorom Unije te zabranu pristupa zračnim lukama Unije za sve bjeloruske zračne prijevoznike, da je u tu svrhu s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom dogovoreno da se planiraju uvesti tužiteljeve nove zračne linije i da tužitelj stoga ostvaruje korist od Lukašenkova režima.
86 Ti se razlozi temelje na kriteriju „koristi” od Lukašenkova režima, utvrđenom u članku 4. stavku 1. točki (b) Odluke 2012/642, odredbi na koju upućuje članak 2. stavak 5. Uredbe br. 765/2006, pri čemu se pojašnjava da iz članka 4. stavka 1. točke (b) Odluke 2012/642 proizlazi da je navedeni kriterij za uvrštenje različit od kriterija „potpore” Lukašenkovu režimu (vidjeti u tom smislu presude od 27. rujna 2017., BelTechExport/Vijeće, T‑765/15, neobjavljenu, EU:T:2017:669, t. 92.; od 18. listopada 2023., MAZ‑upravljajusaja kompanija holdinga Belavtomaz/Vijeće, T‑532/21, neobjavljenu, EU:T:2023:656, t. 44. i od 18. listopada 2023., Belaz‑upravljajusaja kompanija holdinga Belaz Holding/Vijeće, T‑533/21, neobjavljenu, EU:T:2023:657, t. 40.).
87 U potporu svojim tvrdnjama Vijeće se u odgovoru na tužbu i odgovoru na repliku oslanja na sljedeće dokumente:
– članak objavljen 1. lipnja 2021. na internetskoj stranici „belta.by”, iz kojeg proizlazi da je istog dana, prilikom sastanka o suradnji s Rusijom, predsjednik Lukašenko izrazio žaljenje zbog toga što je „Zapad povezao [tužitelja] s incidentom”, u kojem se navodi da će bjeloruska država pružiti svu moguću potporu tužitelju i da su Republika Bjelarus i Ruska Federacija namjeravale uvesti nove zračne linije u korist tužitelja prema većem broju ruskih gradova;
– članak objavljen 1. lipnja 2021. na internetskoj stranici „tass.com”, iz kojeg proizlazi da su, prema informacijama iz medija „SB Belarus Today”, predsjednici Republike Bjelarusa i Ruske Federacije svojim ministrima zaduženima za promet naložili da odrede u kojim bi ruskim gradovima tužitelj mogao prometovati.
88 Iz članka objavljenog na internetskoj stranici „belta.by” i članka objavljenog na internetskoj stranici „tass.com” proizlazi da je predsjednik Lukašenko izjavio da je „vrlo važno našim pilotima osigurati posao i upotrebljavati zrakoplove koje smo u zahtjevnim vremenima teško pribavili”, da je „[p]rovedena velika obnova zračne flote”, da su „[n]aši piloti sposobni”, da „obećava da nećemo napustiti [tužitelja]” i da ćemo „podupirati tog poduzetnika bez obzira na trošak, u pitanju je naša čast”.
89 Točno je da se u članku objavljenom na internetskoj stranici „belta.by” i u članku objavljenom na internetskoj stranici „tass.com” izričito ne navodi da su, kao što to tvrdi Vijeće u spornim razlozima, predmetne izjave predsjednika Lukašenka dane kao odgovor na odluku Unije o uvođenju zabrane prelijetanja nad njezinim zračnim prostorom te zabranu pristupa zračnim lukama na njezinu državnom području za sve bjeloruske zračne prijevoznike. Međutim, kao što je to Vijeće istaknulo na raspravi a da mu tužitelj nije proturječio, upućivanje u prvom članku na to da je „Zapad” „povezao [tužitelja] s incidentom” treba shvatiti tako da se njime upućuje na činjenicu da je Odlukom Vijeća (ZVSP) 2021/908 od 4. lipnja 2021. o izmjeni Odluke 2012/642/ZVSP (SL 2021., L 197 I, str. 3.), kao odgovor na prisilno slijetanje Ryanairova leta u Minsk u Bjelarusu 23. svibnja 2021., Unija poduzela mjeru u skladu s kojom države članice uskraćuju odobrenje za slijetanje na svoje državno područje, uzlijetanje s njega ili njegovo prelijetanje svakom zrakoplovu kojim upravljaju bjeloruski zračni prijevoznici.
90 Tužitelj priznaje, s jedne strane, da je zračni prijevoznik u vlasništvu bjeloruske države i, s druge strane, postojanje javnih izjava predsjednika Lukašenka navedenih u točkama 88. i 89. ove presude. Također ne osporava da su predsjednici Republike Bjelarusa i Ruske Federacije svojim ministrima zaduženima za promet naložili da odrede u kojim bi ruskim gradovima on mogao prometovati. Takvi se elementi, kojima se potvrđuje posebna potpora predsjednika Lukašenka tužitelju, nacionalnom zračnom prijevozniku u državnom vlasništvu, ne mogu isključiti prilikom ocjenjivanja svih različitih relevantnih elemenata kojima se opravdava činjenica da se tužitelja smatra subjektom koji ostvaruje korist od režima predsjednika Lukašenka (vidjeti u tom smislu presudu od 28. lipnja 2023., Dana Astra/Vijeće, T‑239/21, neobjavljenu, EU:T:2023:364, t. 45. i navedenu sudsku praksu).
91 Međutim, tužitelj tvrdi da javne izjave predsjednika Lukašenka navedene u točkama 88. i 89. ove presude za njega nisu imale nikakvu komercijalnu ili financijsku posljedicu, osobito zato što mu nakon navedenog sastanka nije bila dodijeljena nikakva nova linija prema Rusiji. Nakon što je Unija u proljeće 2021. godine nametnula ograničenja letova, uvedena je samo jedna nova linija, odnosno ona između Minska i Ufe (Rusija), a uvođenje te linije najavljeno je i o njemu je odlučeno prije sastanka predsjednika Lukašenka i predsjednika Ruske Federacije.
92 U tom pogledu valja istaknuti da se u očitovanjima na podnesak kojim se provodi prilagodba Vijeće poziva na određene dokumente koji su uloženi u njegov spis prilikom donošenja akata o zadržavanju, osobito:
– članak objavljen 10. kolovoza 2022. na internetskoj stranici „neg.by”, iz kojeg proizlazi da je tužitelj povećao broj letova iz Minska prema određenim ruskim gradovima, osobito zahvaljujući povezanosti zračne luke Vnukovo koja se nalazi u Moskvi (Rusija);
– članak objavljen 15. srpnja 2022. na internetskoj stranici „mir24.tv”, u kojem se navodi da je tužitelj uveo zračnu liniju između Minska i zračne luke Vnukovo;
– članak objavljen 15. srpnja 2022. na internetskoj stranici „eng.belta.by”, iz kojeg proizlazi da je tužitelj od tog datuma ponovno uspostavio redovne letove na liniji između Minska i zračne luke Vnukovo;
– članak objavljen 5. studenoga 2022. na internetskoj stranici „sb.by”, u kojem se navodi da su Republika Bjelarus i Ruska Federacija razvile svoju suradnju u području civilnog zrakoplovstva nakon mjera koje je Unija poduzela kako bi zatvorila svoj zračni prostor, da su u tom kontekstu bjeloruski zračni prijevoznici „preusmjeravali svoje aktivnosti prema istoku i jugu”, osobito tužitelj, koji sada izvodi redovne letove prema određenim zemljama, uključujući Rusiju, i da „zračni prijevoznici iz Rusije i Bjelarusa redovito uvode nove međunarodne i domaće linije te razvijaju svoju suradnju”.
93 Kao prvo, članak objavljen na internetskoj stranici „mir24.tv” kao i članak objavljen na internetskoj stranici „eng.belta.by” u skladu su s činjenicom da je tužitelj 15. srpnja 2022. počeo upravljati letovima prema zračnoj luci Vnukovo. Ti elementi proturječe tužiteljevim tvrdnjama prema kojima je veza između Minska i Ufe bila jedina koja je uvedena prema Rusiji nakon što je Unija odlučila zabraniti prelijetanje nad svojim zračnim prostorom.
94 Točno je da je tužitelj tvrdio da je odlučio prometovati u zračnoj luci Vnukovo zbog povećanja broja putnika koji žele putovati u Moskvu te se u tom smislu pozvao na dopis od 5. srpnja 2021. kojim je upravitelj navedene zračne luke pozvao tužiteljeva glavnog direktora da uvede novu liniju iz Minska.
95 Međutim, valja istaknuti, s jedne strane, da dopis upravitelja zračne luke Vnukovo od 5. srpnja 2021. nije jednoznačan kad je riječ o razlozima koji su prethodili uvođenju linije prema navedenoj zračnoj luci. Naime, u tom dopisu navedeni upravitelj spominje „nejasnu geopolitičku situaciju” koja bi, prema njegovu mišljenju, mogla ograničiti tužiteljeve aktivnosti, ali i omogućiti znatno povećanje broja putnika na liniji između Minska i Moskve.
96 S druge strane, s obzirom na to da je dopis upravitelja zračne luke Vnukovo bio upućen tužitelju približno mjesec dana nakon javnih izjava predsjednika Lukašenka kojima se najavljuje da će bjeloruska država pružiti svu moguću potporu tužitelju, Opći sud smatra da takva vremenska bliskost potvrđuje tezu Vijeća prema kojoj je uvođenje linije prema zračnoj luci Vnukovo, koje se dogodilo 15. srpnja 2022., posljedica navedenih izjava i da je stoga obećanje predsjednika Lukašenka o potpori tužitelju ispunjeno. Tužiteljevim argumentom prema kojem je do 2011. već prometovao u zračnoj luci Vnukovo i da zapravo nije riječ o „novoj liniji” ne može se proturječiti tom utvrđenju. Naime, činjenica da tužitelj od 2011. nije prometovao na zračnoj liniji između Minska i zračne luke Vnukovo, nego da je to počeo na temelju primljenog poziva ubrzo nakon navedenih javnih izjava predsjednika Lukašenka, više ide u prilog navodima Vijeća.
97 Iz toga slijedi da argumenti koje je iznio tužitelj nisu dostatni da dovedu u pitanje dokaze koje je iznijelo Vijeće.
98 Kao drugo, valja istaknuti da članak objavljen na internetskoj stranici „neg.by” kao i članak objavljen na internetskoj stranici „sb.by” upućuju na to da se broj letova koje je tužitelj izvodio prema Rusiji povećao i da je nakon zatvaranja zračnog prostora Unije zrakoplovima Republike Bjelarusa i Ruske Federacije uspostavljena bliska suradnja između bjeloruskih i ruskih gospodarskih subjekata koji djeluju u sektoru zračnog prijevoza.
99 Prema tome, dokazi na koje se poziva Vijeće čine skup dovoljno konkretnih, preciznih i dosljednih indicija kako bi se utvrdilo da je, suprotno onomu što tvrdi tužitelj, on ostvario konkretnu korist od javnih izjava predsjednika Lukašenka kojima je najavljeno da će mu bjeloruska država pružiti svu moguću potporu.
100 Iz svega prethodno navedenog proizlazi da Vijeće nije počinilo pogrešku u ocjeni time što je smatralo da je tužitelj nacionalni zračni prijevoznik u državnom vlasništvu, da je predsjednik Lukašenko obećao da će njegova administracija pružiti svu moguću potporu tužitelju nakon što je Unija odlučila uvesti zabranu prelijetanja nad zračnim prostorom Unije i zabranu pristupa zračnim lukama Unije za sve bjeloruske zračne prijevoznike i da je u tu svrhu s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom dogovoreno da se planiraju uvesti tužiteljeve nove zračne linije.
101 Osim toga, budući da je Vijeće podnijelo dokaz da je tužitelj ostvario konkretnu korist od javnih izjava predsjednika Lukašenka kojima je najavljeno da će mu bjeloruska država pružiti svu moguću potporu, tužitelj uzalud tvrdi da se na temelju navedenih izjava ne može utvrditi da on ostvaruje korist od Lukašenkova režima u smislu kriterija predviđenog u članku 4. stavku 1. točki (b) Odluke 2012/642.
102 Osim toga, razlozi prema kojima tužitelj ostvaruje korist od Lukašenkova režima, a koji su dovoljno precizni i konkretni te ne sadržavaju pogrešku u ocjeni činjenica ni pogrešku koja se tiče prava, sami po sebi predstavljaju dovoljnu osnovu za opravdanje zadržavanja tužiteljeva imena na spornim popisima.
103 Slijedom toga, na temelju sudske prakse navedene u točki 30. ove presude, jedini tužbeni razlog valja odbiti kao neosnovan, pri čemu nije potrebno razmatrati tužiteljeve argumente usmjerene protiv razloga akata o zadržavanju iz kojih proizlazi da on podupire Lukašenkov režim jer okolnost da oni nisu potkrijepljeni ne može dovesti do poništenja tih istih akata.
104 Uzimajući u obzir sva prethodna razmatranja, valja odbiti zahtjev za djelomično poništenje akata o zadržavanju, a time i ovu tužbu u cijelosti kao neosnovanu.
Troškovi
105 U skladu s člankom 134. stavkom 1. Poslovnika, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove. Budući da tužitelj nije uspio u postupku, treba mu naložiti snošenje troškova, u skladu sa zahtjevom Vijeća, uključujući i one nastale u postupku privremene pravne zaštite.
Slijedom navedenog,
OPĆI SUD (deveto vijeće)
proglašava i presuđuje:
1. Tužba se odbija.
2. Društvu Belavia – Belarusian Airlines AAT nalaže se snošenje troškova, uključujući i one nastale u postupku privremene pravne zaštite.
Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 29. svibnja 2024.
Potpisi