Žalba koju je 24. lipnja 2021. podnio Enrico Falqui protiv presude Općeg suda (osmo prošireno vijeće) od 5. svibnja 2021. u predmetu T-695/19, Enrico Falqui/Europski parlament

(predmet C-391/21 P)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Žalitelj: Enrico Falqui (zastupnik: F. Sorrentino, A. Sandulli, odvjetnici)

Druga stranka u postupku: Europski parlament

Zahtjev

Žalitelj od Suda zahtijeva:

–    poništenje presude Općeg suda br. 1000680 od 5. svibnja 2021. i, slijedom toga, obavijesti od 8. srpnja 2019. (i, prema potrebi, nacrta odluke i mišljenja pravne službe na kojima je odluka utemeljena), kao i povrat iznosa koji su mu nezakonito oduzeti od mirovine te da se Europskom parlamentu naloži snošenje troškova postupka u prvom i u drugom stupnju.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog svojoj žalbi, žalitelj navodi pet žalbenih razloga.

Prvi žalbeni razlog: povreda Odluke Ureda Predsjedništva Europskog parlamenta od 19. svibnja i od 9. srpnja 2008. o „provedbenim mjerama Statuta zastupnika Europskog parlamenta”.

Žalitelj navodi da je Opći sud povrijedio članak 75. gore navedene odluke. Taj članak ne utvrđuje da će se, kako je to naveo Opći sud, takozvano pravilo o mirovinama istovjetno onomu iz Priloga III. Pravilniku o isplati troškova i naknada zastupnicima Europskog parlamenta pro futuro nastaviti primjenjivati na mirovine koje su na dan stupanja Statuta na snagu bile isplaćene i stečene te da se stoga moguća izmjena nacionalnih mirovina in peius mora odraziti na mirovine koje dodjeljuje Parlament, nego baš suprotno, da su mirovine koje su već dodijeljena na temelju tog pravila nedodirljive po pitanju njihova postojanja i količine.

Drugi žalbeni razlog: povreda načela zaštite legitimnih očekivanja i načela proporcionalnosti.

Opći sud pogrešno je smatrao da načela zaštite legitimnih očekivanja i proporcionalnosti nisu povrijeđena. Kada je riječ o zaštiti legitimnih očekivanja, to načelo povrijeđeno je načinom na koji su Parlament i Opći sud tumačili pravilo o istovjetnoj mirovini koje je već osporavano u prvom žalbenom razlogu, dok je, kad je riječ o načelu proporcionalnosti, Opći sud pogrešno dao važnost ciljevima koje je Ured predsjedništva Zastupničkog doma Talijanske Republike želio postići donošenjem odluke br. 14/18 (smanjenje izdataka za mirovinu na teret njegova proračuna) tako što ju je smatrao zakonitom, a da nije primijetio da je u ovom slučaju takva svrha irelevantna, time što ne postoji poveznica između nje i žrtve koja se nameće žalitelju.

Treći žalbeni razlog: povreda načela prema kojemu Institucije Unije ne mogu automatskim upućivanjem prenijeti nevažeći nacionalni propis.

Opći sud pogrešno je utvrdio da se nacionalni propis automatski primjenjuje, bez obzira na njegovu nezakonitost u smislu nacionalnog prava i bez da ga europske institucije mogu istražiti. S druge strane, kada institucija Europske unije putem upućivanja primjenjuje nacionalni propis, primjenjuje se opće načelo kojim se uređuju odnosi između pravnih poredaka, po kojem se pravni poredak koji upućuje može pozivati samo na zakonita pravna pravila pravnog poretka koji je predmet upućivanja, u granicama pravne dosljednosti koju te pravne norme imaju u poretku podrijetla: ako su nevažeće, ne mogu se primijeniti. U protivnom bi žaliteljevo stajalište ostalo nezaštićeno.

Četvrti žalbeni razlog: pogreška u neuzimanju u obzir unutarnjeg propisa do koje je došlo na temelju presude br. 2/20 Sudbenog vijeća Zastupničkog doma Talijanske Republike.

Opći sud nije uzeo u obzir da da se, kao posljedica presude br. 2/20 Sudbenog vijeća Zastupničkog doma Talijanske Republike – trenutačno unutarnji sustav – koji bi Europski parlament htio primijeniti – sastoji od dvije faze: prva se sastoji od ponovnog izračuna doživotne naknade prema općim kriterijima utvrđenima u odluci 14/18, druga se sastoji u tome da Ured Zastupničkog doma na zahtjev stranke i na temelju ekonomskih i zdravstvenih uvjeta zainteresirane strane primijeni postotni rast doživotne naknade. Takav sustav ne čini se prenosivim na europsku razinu.

Peti žalbeni razlog koji se odnosi na zahtjeve koji su se smatrali nedopuštenima u prvom stupnju, kao i na troškove postupka.

Žalitelj inzistira na poništenju, prema potrebi, nacrta odluke i mišljenja pravne službe na temelju kojih je Parlament postupao, kao i na zahtjevu za povrat iznosa koji su mu nezakonito oduzeti od mirovine te na tome da se Parlamentu naloži snošenje troškova postupka u prvom i u drugom stupnju.

____________