PRESUDA SUDA (šesto vijeće)
6. lipnja 2024.(*)
„Zahtjev za prethodnu odluku – Pravosudna suradnja u kaznenim stvarima – Europski istražni nalog – Direktiva 2014/41/EU – Članak 24. – Saslušanje putem videokonferencije ili druge vrste audiovizualnog prijenosa – Kazneni progon pokrenut u jednoj državi članici protiv osobe koja boravi u drugoj državi članici – Mogućnost da ta osoba sudjeluje na raspravi putem videokonferencije kada nije izdan Europski istražni nalog”
U spojenim predmetima C‑255/23 i C‑285/23,
Povodom dvaju zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a, koje je uputila Ekonomisko lietu tiesa (Trgovački sud, Latvija), odlukama od 28. ožujka 2023. i od 21. travnja 2023., koje je Sud zaprimio 19. travnja 2023. i 3. svibnja 2023., u kaznenim postupcima protiv
A,
B,
C,
D,
F,
E,
G,
SIA „AVVA”,
SIA „Liftu alianse”,
uz sudjelovanje:
Rīgas tiesas apgabala prokuratūra (C‑255/23),
i
A,
B,
C,
Z,
F,
AS „Latgales Invest Holding”,
SIA „METEOR HOLDING”,
METEOR Kettenfabrik GmbH,
SIA „Tool Industry”,
AS „Ditton pievadķēžu rūpnīca”,
uz sudjelovanje:
Latvijas Investīciju un attīstības aģentūra
Rīgas tiesas apgabala prokuratūra (C‑285/23),
SUD (šesto vijeće),
u sastavu: T. von Danwitz, predsjednik vijeća, L. Bay Larsen (izvjestitelj), potpredsjednik Suda, u svojstvu suca šestog vijeća, i P. G. Xuereb, sudac,
nezavisni odvjetnik: A. M. Collins,
tajnik: A. Calot Escobar,
uzimajući u obzir pisani dio postupka,
uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:
– za A, I. Balmaks, advokāts,
– za latvijsku vladu, J. Davidoviča i K. Pommere, u svojstvu agenata,
– za estonsku vladu, N. Grünberg, u svojstvu agenta,
– za mađarsku vladu, M. Z. Fehér i Zs. Biró-Tóth, u svojstvu agenata,
– za Europsku komisiju, L. Baumgart, V. Hitrovs, H. Leupold i M. Wasmeier, u svojstvu agenata,
odlučivši, nakon što je saslušao nezavisnog odvjetnika, da u predmetu odluči bez mišljenja,
donosi sljedeću
Presudu
1 Zahtjevi za prethodnu odluku odnose se na tumačenje članka 1. stavka 1., članka 6. stavka 1. točke (a) i članka 24. stavka 1. Direktive 2014/41/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 3. travnja 2014. o Europskom istražnom nalogu u kaznenim stvarima (SL 2014., L 130, str. 1. i ispravak SL 2015., L 143, str. 16.) te članka 8. stavka 1. Direktive (EU) 2016/343 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2016. o jačanju određenih vidova pretpostavke nedužnosti i prava sudjelovati na raspravi u kaznenom postupku (SL 2016., L 65, str. 1.).
2 Ovi zahtjevi upućeni su u okviru kaznenih postupaka pokrenutih protiv A, B, C, D, F, E, G, SIA „AVVA” i SIA „Liftu alianse” (C‑255/23), kao i protiv A, B, C, Z, F, AS „Latgales Invest Holding”, SIA „METEOR HOLDING”, METEOR Kettenfabrik GmbH, SIA „Tool Industry” i AS „Ditton pievadķēžu rūpnīca” (C‑285/23) zbog djela teške prijevare u zločinačkom udruženju, pranja novca u zločinačkom udruženju, zlouporabe dužnosti i sudioništva u teškoj prijevari i pranju novca.
Pravni okvir
Pravo Unije
Direktiva 2014/41
3 U skladu s prvom rečenicom 8. uvodne izjave Direktive 2014/41, „[p]odručje primjene EIN‑a trebalo bi biti horizontalno i stoga bi trebalo vrijediti za sve istražne mjere usmjerene na prikupljanje dokaza”.
4 U članku 1. navedene direktive, naslovljenom „Europski istražni nalog i obveza njegova izvršenja”, u stavcima 1. i 3. propisano je:
„1. Europski istražni nalog (EIN) sudska je odluka koju izdaje ili potvrđuje pravosudno tijelo države članice (,država izdavateljica’) radi izvršavanja jedne ili nekoliko posebnih istražnih mjera u drugoj državi članici (,država izvršiteljica’) u svrhu pribavljanja dokaza u skladu s odredbama ove Direktive.
EIN se također može izdati za pribavljanje dokaza koji su već u posjedu nadležnih tijela države izvršiteljice.
[…]
3. Izdavanje EIN‑a može zatražiti osumnjičenik ili okrivljenik, ili odvjetnik u njegovo ime, u okviru važećih prava obrane u skladu s nacionalnim kaznenim postupkom.”
5 Članak 3. navedene direktive, naslovljen „Područje primjene EIN‑a”, glasi kako slijedi:
„EIN obuhvaća sve istražne mjere s izuzetkom uspostave zajedničkog istražnog tima i prikupljanja dokaza u takvom timu, kako je predviđeno u članku 13. Konvencije o uzajamnoj pomoći u kaznenim stvarima među državama članicama Europske unije […] i u Okvirnoj odluci Vijeća 2002/465/PUP [od 13. lipnja 2002. o zajedničkim istražnim timovima (SL 2002., L 162, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 16., str. 44.)], osim za potrebe primjene članka 13. stavka 8. [te] Konvencije, odnosno članka 1. stavka 8. Okvirne odluke.”
6 U članku 6. Direktive 2014/41, naslovljenom „Uvjeti izdavanja i prosljeđivanja EIN‑a”, predviđeno je:
„Tijelo izdavatelj može izdati EIN samo kada su ispunjeni sljedeći uvjeti:
a) izdavanje EIN‑a je potrebno i proporcionalno svrsi postupka iz članka 4. uzimajući u obzir prava osumnjičenika ili okrivljenika; i
b) istražna mjera navedena ili istražne mjere navedene u EIN‑u mogle su biti određene u sličnom domaćem slučaju.”
7 Članak 24. te direktive naslovljen „Saslušanje putem videokonferencije ili druge vrste audiovizualnog prijenosa”, u stavku 1. određuje:
„Kada se osoba nalazi na državnom području države izvršiteljice i mora se saslušati kao svjedok ili stručnjak od strane nadležnih tijela države izdavateljice, tijelo izdavatelj može izdati EIN kako bi saslušao svjedoka ili stručnjaka putem videokonferencije ili druge vrste audiovizualnog prijenosa u skladu sa stavcima od 5. do 7.
Tijelo izdavatelj također može izdati EIN u svrhu saslušanja osumnjičenika ili okrivljenika putem videokonferencije ili druge vrste audiovizualnog prijenosa.”
Direktiva 2016/343
8 U skladu s 9. uvodnom izjavom Direktive 2016/343, „[s]vrha je ove Direktive jačanje prava na pošteno suđenje u kaznenom postupku utvrđivanjem zajedničkih minimalnih pravila o određenim vidovima pretpostavke nedužnosti i pravu sudjelovati na raspravi”.
9 Članak 8. te direktive, naslovljen „Pravo sudjelovati na raspravi”, u stavcima 1. i 2. propisuje:
„1. Države članice osiguravaju da osumnjičenici i optuženici imaju pravo sudjelovati na raspravi u kaznenom postupku koji se vodi protiv njih.
2. Države članice mogu predvidjeti da se rasprava koja može završiti donošenjem odluke o krivnji ili nedužnosti osumnjičenika ili okrivljenika može voditi u njegovoj odsutnosti pod uvjetom da:
a) osumnjičenik ili okrivljenik pravovremeno je obaviješten o raspravi i o posljedicama neopravdanog nedolaska;
b) osumnjičenika ili okrivljenika koji je obaviješten o raspravi zastupa opunomoćeni branitelj kojeg je osumnjičenik ili okrivljenik sam imenovao ili ga je imenovala država.”
Latvijsko pravo
10 Člankom 140. Kriminālprocesa likums (Zakon o kaznenom postupku) propisuje se:
„(1) Osoba odgovorna za postupak može provesti postupovne radnje upotrebom tehničkih sredstava (konferencijski poziv, videokonferencija) ako je to potrebno u interesu kaznenog postupka.
(2) Tijekom postupovne radnje u kojoj se upotrebljavaju tehnička sredstva treba osigurati da se osoba odgovorna za postupak i osobe koje sudjeluju u postupovnoj radnji, koje se nalaze u različitim prostorijama ili zgradama, tijekom konferencijskog poziva mogu međusobno čuti te da se tijekom videokonferencije mogu međusobno čuti i vidjeti.
(21) U slučaju iz stavka 2. ovog članka, osoba odgovorna za postupak ovlašćuje ili nalaže ravnatelju institucije koja se nalazi na drugom mjestu provedbe postupovne radnje da ovlasti osobu koja će osigurati provedbu postupovne radnje na lokaciji na kojoj se nalazi (u daljnjem tekstu: ovlaštena osoba).
[…]
(5) Ovlaštena osoba provjerava i potvrđuje identitet osoba koje sudjeluju u postupovnoj radnji, ali koje se ne nalaze u istoj prostoriji kao osoba odgovorna za postupak.
[…]
(7) Ovlaštena osoba sastavlja potvrdu u kojoj navodi mjesto, datum i vrijeme provedbe postupovne radnje, svoju zadaću, svoje ime i prezime te podatke o identitetu i prebivalištu svake osobe koja se nalazi na tom mjestu provedbe postupovne radnje, kao i upozorenje za te osobe, ako je zakonom predviđena odgovornost zbog nepoštovanja njihovih obveza. Obaviještene osobe potpisom potvrđuju da su primile tu informaciju. U potvrdi se navode i prekidi tijekom provedbe postupovne radnje te vrijeme njezina završetka. Potvrdu potpisuju sve osobe koje se nalaze na tom mjestu provedbe postupovne radnje te se ona dostavlja osobi odgovornoj za postupak u svrhu unošenja u zapisnik postupovne radnje.
(71) Od odredbi iz stavaka 21, 5. i 7. ovog članka može se odstupiti ako osoba odgovorna za postupak ima mogućnost tehničkim sredstvima provjeriti identitet osoba koje se nalaze u drugim prostorijama ili zgradama.
[…]”
11 U skladu s člankom 463. stavcima 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku:
„(1) Sudjelovanje okrivljenika u kaznenom postupku obvezno je.
(2) Ako okrivljenik ne dođe na raspravu kazneni postupak se odgađa.”
12 Člankom 464. tog zakona predviđa se:
„(1) Sud može presuditi u kaznenom predmetu koji se odnosi na prekršaj, kazneno djelo i teško kazneno djelo za koje se može izreći kazna oduzimanja slobode do pet godina bez sudjelovanja okrivljenika ako on više puta bez valjanog razloga ne dođe na raspravu ili ako je sudu podnio zahtjev za donošenje presude u kaznenom predmetu bez njegova sudjelovanja.
(2) U kaznenom postupku može se donijeti presuda bez sudjelovanja okrivljenika ako potonji boluje od teške bolesti zbog koje ne može sudjelovati u kaznenom postupku.
(3) U kaznenom predmetu koji uključuje više okrivljenika može se presuditi bez sudjelovanja jednog od njih ako se rasprava odnosi na jedan dio optužbi protiv drugih okrivljenika, ako nije potrebna prisutnost tog okrivljenika na raspravi i ako je on obavijestio sud da ne želi sudjelovati na raspravi o kojoj je riječ.”
13 Članak 465. navedenog zakona u stavku 1. propisuje:
„Sud može donijeti presudu u kaznenom postupku u odsutnosti okrivljenika (in absentia) u bilo kojem od sljedećih slučajeva:
1) mjesto na kojem se okrivljenik nalazi nije poznato, što je navedeno u informacijama o ishodu potrage;
2) okrivljenik se nalazi u inozemstvu i nije moguće osigurati njegov dolazak pred sud.”
Glavni postupci i prethodna pitanja
Predmet C‑255/23
14 Pred ekonomisko lietu tiesa (Trgovački sud, Latvija), sudom koji je uputio zahtjev, pokrenut je kazneni postupak protiv, među ostalim, osobe E, optužene za kvalificirani oblik kaznenog djela pranja novca. Osoba E litvanski je državljanin koji boravi u Litvi.
15 Državno je odvjetništvo na raspravi održanoj 22. rujna 2022., uzimajući u obzir zahtjev osobe E, istaknulo prigovor u pogledu njezina sudjelovanja na raspravama na daljinu putem videokonferencije, na temelju odredbi članka 140. stavka 7.1 Zakona o kaznenom postupku kako ih tumači opća sjednica Odjela za kaznene predmete Augstākā tiesa (Vrhovni sud, Latvija) u svojoj odluci od 4. studenoga 2021.
16 Branitelj osobe E zatražio je 16. listopada 2022. od suda koji je uputio zahtjev da Sudu uputi prethodna pitanja koja se odnose na tumačenje odredbi Direktive 2014/41 kako bi se pojasnila priroda prava osobe E da sudjeluje u sudskom postupku na daljinu pomoću tehničkih sredstava.
17 Sud koji je uputio zahtjev navodi da članak 140. stavak 7.1 Zakona o kaznenom postupku proširuje mogućnosti poduzimanja postupovnih radnji na daljinu i da je dodavanjem tih mogućnosti u zakon nacionalni zakonodavac želio promicati uporabu tehničkih sredstava u kaznenom postupku, racionalizacijom i pojednostavljenjem njegova odvijanja, osobito u slučajevima u kojima se stranke u postupku nalaze u različitim gradovima ili različitim državama.
18 Međutim, prema mišljenju suda koji je uputio zahtjev, tumačenje članka 140. stavka 7.1 Zakona o kaznenom postupku koje proizlazi iz opće sjednice sudaca kaznenog odjela Augstākā tiesa (Vrhovni sud) dovodi do toga da, u slučaju da stranka u postupku nije obuhvaćena mjesnom nadležnošću Republike Latvije, odnosno ako se ne nalazi na njezinu državnom području, upotreba tehničkih sredstava za provedbu bilo koje postupovne radnje moguća je samo putem europskog istražnog naloga ili nekog drugog instrumenta pravosudne suradnje. Stoga, osoba koja boravi u zemlji koja nije Latvija, a protiv koje se vodi kazneni postupak, ne može sudjelovati na raspravi na daljinu putem tehničkih sredstava, čak i ako samo pasivno sudjeluje u kaznenom postupku.
19 Budući da osoba E boravi u Litvi, njezino sudjelovanje na daljinu putem tehničkih sredstava u sudskom postupku u Latviji pretpostavlja da latvijski sud od litavskog suda zahtijeva, u okviru europskog istražnog naloga, da osigura mogućnost sudjelovanja na daljinu tijekom dugog razdoblja. Međutim, s obzirom na trajanje i trošak njegova izvršenja, sud koji je uputio zahtjev smatra da izdavanje europskog istražnog naloga kako bi se osiguralo pasivno sudjelovanje okrivljenika na raspravama nije proporcionalno u smislu članka 6. Direktive 2014/41.
20 Budući da je osoba E optužena za kvalificirano kazneno djelo pranja novca, njezino sudjelovanje na raspravama, s obzirom na težinu kaznenog djela koje joj se stavlja na teret, obvezno je prilikom izvođenja dokaza koji se odnose na njezinu optužbu, čak i ako ona ne želi sudjelovati na raspravama. Prema tumačenju opće sjednice sudaca kaznenog odjela Augstākā tiesa (Vrhovni sud), osoba E obvezna je, prilikom izvođenja dokaza koji se na nju odnose, redovito i tijekom duljeg razdoblja sudjelovati na raspravama u Latviji, ili od litvanskog suda zatražiti da joj u okviru Europskog istražnog naloga omogući sudjelovanje na daljinu tijekom duljeg razdoblja.
21 Budući da sumnja u primjenjivost Direktive 2014/41 na sudjelovanje okrivljenika na raspravama tijekom kojih ga se ne saslušava, Ekonomisko lietu tiesa (Trgovački sud) odlučio je Sudu uputiti sljedeća prethodna pitanja:
„1. Je li u skladu s člankom 1. stavkom 1., člankom 6. stavkom 1. točkom (a) i člankom 24. stavkom 1. drugim podstavkom Direktive 2014/41 zakonodavstvo države članice kojim se omogućuje da bez izdavanja europskog istražnog naloga osoba koja boravi u drugoj državi članici putem videokonferencije sudjeluje na raspravi u svojstvu okrivljenika, ako se u toj fazi sudskog postupka okrivljenika ne saslušava, odnosno ako ne postoji pribavljanje dokaza, pod uvjetom da osoba odgovorna za postupak u državi članici u kojoj je postupak u tijeku ima mogućnost tehničkim sredstvima provjeriti identitet osobe koja se nalazi u drugoj državi članici te pod uvjetom da su zajamčena njezina prava obrane i pravo na pomoć tumača?
2. U slučaju potvrdnog odgovora na prvo prethodno pitanje, može li pristanak osobe koja treba biti saslušana predstavljati neovisan ili dodatni kriteriji ili preduvjet za to da ta osoba putem videokonferencije sudjeluje u provedbi tog sudskog postupka u kojem se ne prikupljaju dokazi, ako osoba odgovorna za postupak u državi članici u kojoj je postupak u tijeku ima mogućnost tehničkim sredstvima provjeriti identitet osobe koja se nalazi u drugoj državi članici te ako su zajamčena njezina prava obrane i pravo na pomoć tumača?”
22 Sud koji je uputio zahtjev navodi da u trenutku donošenja odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku još treba ispitati gotovo 60 svjedoka koji nisu povezani s optužbom protiv osobe E. Međutim, ako donese odluku o prekidu glavnog postupka, takav prekid bi znatno otežao mogućnost da se postupak o kojem je riječ provede u razumnom roku. Slijedom toga, sud koji je uputio zahtjev smatra da može nastaviti sudski postupak, barem do trenutka u kojem će se razmatrati dokazi na kojima se temelji optužba protiv osobe E i da njezina prisutnost nije obvezna.
23 Budući da je Sud 7. ožujka 2024. u skladu s člankom 101. svojeg Poslovnika uputio zahtjev za pojašnjenje u okviru tog predmeta sudu koji je uputio zahtjev, taj je sud odgovorio dopisom podnesenim tajništvu Suda 21. ožujka 2024., navodeći da su saslušani svi svjedoci koje je navelo državno odvjetništvo i oni koje je navela obrana. Konkretno, na više različitih rasprava bilo je moguće ispitati dvanaest svjedoka čije je svjedočenje bilo relevantno za dokazivanje krivnje okrivljenika, pri čemu je on sudjelovao na tim raspravama ili osobno ili na daljinu putem videokonferencije.
Predmet C‑285/23
24 Pred Ekonomisko lietu tiesa (Trgovački sud), sudom koji je uputio zahtjev, pokrenut je kazneni postupak u kojem je jedan od okrivljenika, osoba A, njemački državljanin koji boravi u Njemačkoj i koji je optužen za tešku prijevaru u zločinačkom udruženju i pranje novca u zločinačkom udruženju. Ta su djela kvalificirana kao teška kaznena djela i kažnjiva su kaznom oduzimanja slobode.
25 Kaznena djela koja se stavljaju na teret osobi A predstavljaju teška kaznena djela u latvijskom pravu. Uzimajući u obzir tu kvalifikaciju i činjenicu da nisu ispunjeni uvjeti za vođenje kaznenog postupka u odsutnosti okrivljenika iz članka 465. Zakona o kaznenom postupku, iz toga slijedi da, u skladu s člancima 463. i 464. tog zakona, provođenje postupka bez sudjelovanja okrivljenika nije moguće i da je njegova prisutnost obvezna.
26 Osoba A i njezin odvjetnik obavijestili su sud koji je uputio zahtjev o okolnostima koje su osobito povezane s dobi i osobnom i obiteljskom situacijom osobe A i koje joj onemogućavaju da osobno prisustvuje većini rasprava u ovom predmetu. Njezina namjera nije izbjeći suđenje i želi sudjelovati u postupku, ali putem videokonferencije iz Njemačke.
27 Nadležna njemačka tijela odbila su i europski istražni nalog koji je izdao sud koji je uputio zahtjev i zahtjev latvijskog ministarstva pravosuđa za uzajamnu pravnu pomoć. Ona su navela da izvršenje EIN‑a nije moguće jer nije zatraženo izvršenje istražne mjere, nego sudjelovanje okrivljenika na raspravi putem videokonferencije. Usto, u okviru zahtjeva za uzajamnu pravnu pomoć ne postoji nikakva pravna osnova koja bi omogućila sudjelovanje u postupku putem videokonferencije. U njemačkom je pravu fizička prisutnost okrivljenika u postupku obvezna te bi sudjelovanje na daljinu putem videokonferencije bilo protivno temeljnim načelima njemačkog prava.
28 U skladu s pojašnjenjima iz odluke opće sjednice Odjela za kaznene predmete Augstākā tiesa (Vrhovni sud) od 4. studenoga 2021., uzimajući u obzir teritorijalno područje primjene Zakona o kaznenom postupku, mjesna nadležnost Republike Latvije ograničena je na državno područje. Također, održavanje videokonferencije izvan međunarodnog zahtjeva za uzajamnu pravnu pomoć bilo bi moguće samo ako se postupovni akt izvršava na području mjesne nadležnosti Republike Latvije.
29 Međutim, sud koji je uputio zahtjev dvoji o tome obuhvaća li saslušanje okrivljenika putem videokonferencije, kako je predviđeno u članku 24. stavku 1. Direktive 2014/41, sudjelovanje te osobe u kaznenom postupku, uključujući pravo sudjelovati na raspravi i pratiti je. Sud koji je uputio zahtjev također se pita utvrđuje li se člankom 8. stavkom 1. Direktive 2016/343 pravo okrivljenika na sudjelovanje u kaznenom postupku putem videokonferencije iz države članice njegova boravka.
30 U tim je okolnostima Ekonomisko lietu tiesa (Trgovački sud) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:
„1) Treba li članak 24. stavak 1. Direktive [2014/41] tumačiti na način da saslušanje okrivljenika putem videokonferencije uključuje i sudjelovanje okrivljenika u provedbi kaznenog postupka u drugoj državi članici putem videokonferencije iz države članice njegova boravka?
2. Treba li članak 8. stavak 1. Direktive [2016/343] tumačiti na način da se okrivljenikovo pravo na sudjelovanje u usmenom dijelu postupka može osigurati zahvaljujući njegovu sudjelovanju u provedbi kaznenog postupka koji se održava u drugoj državi članici putem videokonferencije iz države članice njegova boravka?
3. Je li sudjelovanje okrivljenika u provedbi kaznenog postupka koji se održava u drugoj državi članici putem videokonferencije iz države članice njegova boravka istovjetno njegovoj fizičkoj prisutnosti na raspravi pred sudom države članice koji odlučuje o tom predmetu?
4. U slučaju potvrdnog odgovora na prvo i/ili drugo prethodno pitanje, može li se videokonferencija organizirati isključivo uz posredovanje nadležnih tijela države članice?
5. U slučaju niječnog odgovora na četvrto prethodno pitanje, može li sud države članice pred kojim se vodi postupak izravno kontaktirati s okrivljenikom koji se nalazi u drugoj državi članici i poslati mu poveznicu za pridruživanje videokonferenciji?
6. Je li organiziranje videokonferencije bez posredovanja nadležnih tijela države članice protivno očuvanju jedinstvenog područja slobode, sigurnosti i pravde Unije?”
31 Sud koji je uputio zahtjev smatra da, s obzirom na to da se pitanje o kojem treba odlučiti – imajući u vidu pravo Unije – odnosi samo na oblik sudjelovanja okrivljenika u postupku, odnosno osobno ili putem videokonferencije, on može, do donošenja prethodne odluke, nastaviti rješavati predmet kao što je to dosad činio, uz fizičku prisutnost osobe A. Tako se u kaznenom postupku u glavnom postupku neće povrijediti pravo okrivljenikâ na suđenje u razumnom roku, u skladu s člankom 47. drugim stavkom Povelje Europske unije o temeljnim pravima. Slijedom toga, u ovom predmetu nije prekinut postupak.
Postupak pred Sudom
32 Odlukom od 14. lipnja 2023. predmeti C‑255/23 i C‑285/23 spojeni su u svrhu pisanog i usmenog dijela postupka i donošenja presude.
33 Uzimajući u obzir prirodu upućenih pitanja, predsjednik Suda odlukom od 14. lipnja 2023. predmetima C‑255/23 i C‑285/23 dao je prednost pri odlučivanju u skladu s člankom 53. stavkom 3. Poslovnika.
34 Nasuprot tomu, budući da je sud koji je uputio zahtjev u predmetu C‑285/23 na temelju članka 105. stavka 1. Poslovnika zatražio da se o tom predmetu odluči u ubrzanom postupku, predsjednik Suda, nakon što je saslušao suca izvjestitelja i nezavisnog odvjetnika, odbio je taj zahtjev odlukom od 21. srpnja 2023.
O prethodnim pitanjima
35 U skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda članak 267. UFEU‑a uspostavlja dijalog između Suda i sudova država članica, čiji je cilj osigurati jedinstveno tumačenje prava Unije, omogućujući tako osiguranje njegove usklađenosti, njegova punog učinka i njegove autonomije kao i u konačnici posebne naravi prava uspostavljenog Ugovorima (presuda od 17. svibnja 2023., BK i ZhP (Djelomičan prekid glavnog postupka), C‑176/22, EU:C:2023:416, t. 26. i navedena sudska praksa).
36 Stoga, presuda donesena u okviru tog postupka obvezuje nacionalni sud u pogledu tumačenja prava Unije radi rješavanja spora koji je pred njim pokrenut (presuda od 17. svibnja 2023., BK i ZhP (Djelomičan prekid glavnog postupka), C‑176/22, EU:C:2023:416, t. 27.).
37 Međutim, očuvanje korisnog učinka navedenog postupka nije u praksi onemogućeno ili pretjerano otežano nacionalnim pravilom koje, između datuma na koji je zahtjev za prethodnu odluku upućen Sudu i datuma donošenja rješenja ili presude kojom je potonji odgovorio na taj zahtjev, omogućuje nastavak glavnog postupka radi donošenja postupovnih akata koje sud koji je uputio zahtjev smatra potrebnima i koji se odnose na aspekte koji nisu povezani s postavljenim prethodnim pitanjima, odnosno postupovnih akata koji ne sprečavaju sud koji je uputio zahtjev da u okviru glavnog postupka postupi u skladu s tim rješenjem ili tom presudom (presuda od 17. svibnja 2023., BK i ZhP (Djelomičan prekid glavnog postupka), C‑176/22, EU:C:2023:416, t. 28.).
38 U ovom slučaju, sud koji je uputio zahtjev naveo je u okviru predmeta C‑255/23 da, neovisno o podnošenju svojeg zahtjeva za prethodnu odluku, nije prekinuo postupak i da je nastavio s održavanjem rasprava na kojima je osoba E sudjelovala ili osobno ili na daljinu putem videokonferencije. Kad je riječ o predmetu C‑285/23, sud koji je uputio zahtjev pojasnio je da nije prekinuo postupak i da namjerava nastaviti održavati rasprave u fizičkoj prisutnosti osobe A. Međutim, takve postupovne radnje, uključujući, osobito, izvođenje dokaza na kojima se temelji optužba okrivljenika, mogu dovesti do toga da prethodna pitanja koja se odnose na mogućnost okrivljenika da sudjeluje u postupku putem videokonferencije postanu bespredmetna te mogu dovesti do toga da nema interesa za njihovo rješavanje s obzirom na glavne postupke i stoga mogu spriječiti sud koji je uputio zahtjev da u okviru glavnih postupaka postupi u skladu s odlukama kojima će Sud odgovoriti na zahtjeve za prethodnu odluku.
39 U tom pogledu valja podsjetiti na to da Sud u prethodnom postupku nije nadležan dati odgovore koji su isključivo savjetodavne prirode (presuda od 16. lipnja 2015., Gauweiler i dr., C‑62/14, EU:C:2015:400, t. 12.).
40 Štoviše, članak 23. prvi stavak Statuta Suda Europske unije predviđa da se zahtjevom za prethodnu odluku prekida nacionalni postupak. Iako je točno da je Sud, u posebnim okolnostima, priznao iznimke u tom smislu, važno je istaknuti da, kao što to proizlazi iz sudske prakse navedene u točki 37. ove presude, to je pod uvjetom da takve iznimke ne ugrožavaju koristan učinak mehanizma suradnje predviđenog člankom 267. UFEU‑a. Međutim, u ovom bi slučaju taj koristan učinak bio ugrožen kad bi se pitanja postavljena u okviru predmeta C‑255/23 i C‑285/23 proglasila dopuštenima s obzirom na to da je sud koji je uputio zahtjev, nakon upućivanja zahtjeva za prethodnu odluku, nastavio glavne postupke kako bi izvršio postupovne radnje koje se odnose na aspekte koji su povezani s postavljenim pitanjima.
41 S obzirom na prethodna razmatranja, nije potrebno odgovoriti na prethodna pitanja postavljena u okviru predmeta C‑255/23 i C‑285/23.
Troškovi
42 Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.
Slijedom navedenog, Sud (šesto vijeće) proglašava i presuđuje:
Nije potrebno odlučiti o zahtjevima za prethodnu odluku koje je uputila Ekonomisko lietu tiesa (Trgovački sud, Latvija) odlukama od 28. ožujka 2023. i od 21. travnja 2023.
Potpisi