Tužba podnesena 31. svibnja 2017. – Cargolux Airlines protiv Komisije

(predmet T-334/17)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Cargolux Airlines International SA (Sandweiler, Luksemburg) (zastupnici: G. Goeteyn, Solicitor, E. Aliende Rodríguez, odvjetnik, i C. Rawnsley, Barrister)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva:

u slučaju da Opći sud prihvati prvi, drugi, treći ili tužbeni razlog, poništenje, u cijelosti članka 1. stavaka 1.-4. Komisijine Odluke C(2017) 1742 final od 17. ožujka 2017. o postupku na temelju članka 101. UFEU-a, članka 53. Sporazuma o EGP-u i članka 8. Sporazuma između Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o zračnom prometu (predmet AT.39258 – zračni teretni prijevoz) u dijelu u kojem se odnose na Cargolux;

u slučaju da Opći sud prihvati peti tužbeni razlog,

poništenje, u cijelosti, članka 1. stavka 1. ili ako se taj članak ne poništi u cijelosti, poništenje članka 1. stavka 1.: (i) u dijelu u kojem se odnosi na dodatak za sigurnost i naplatu provizije; (ii) u dijelu u kojem se odnosi na razdoblje od 22. siječnja 2001. do kraja 2002.; i (iii) u dijelu u kojem se njime utvrđuje sudjelovanje u zabranjenim sporazumima, kako se taj izraz uobičajeno tumačio najranije prije 10. lipnja 2005.;

poništenje, u cijelosti, članka 1. stavka 2., ili ako se taj stavak ne poništi u cijelosti, njegovo poništenje (i) u dijelu u kojem se odnosi na dodatak za sigurnost i naplatu provizije; (ii) u dijelu u kojem se njime utvrđuje sudjelovanje u zabranjenim sporazumima, kako se taj izraz uobičajeno tumačio najranije prije 10. lipnja 2005.;

poništenje, u cijelosti, članka 1. stavaka 3. i 4.

u slučaju da Opći sud prihvati šesti tužbeni razlog, poništenje članka 1. stavaka 2. i 3. pobijane odluke u dijelu u kojem se utvrđuje da je Cargolux sudjelovao u povredi koja se odnosi na dolazne rute (npr. iz zračnih luka u trećim zemljama u zračne luke unutar EU-a ili na Islandu i u Norveškoj);

ukidanje kazne određene Cargoluxu u članku 3. i, ako Opći sud ne ukine kaznu u cijelosti, znatno smanjenje njenog iznosa na temelju njegove neograničene nadležnosti;

poduzimanje potrebnih mjera u pogledu članka 4. u dijelu u kojem se odnosi na Cargolux;

nalaganje Komisiji da snosi Cargoluxove troškove.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe sedam tužbenih razloga.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na očitoj pogrešci u ocjeni jer je Komisija djelovala ultra vires temeljeći se na dokazima o rutama i u razdobljima u kojima nije bila nadležna.

Tužitelj ističe da je Komisija neopravdano proširila svoju nadležnost temeljeći se na dokazima nastalima prije: (a) 1. svibnja 2004. u odnosu na rute između EU-a i trećih zemalja; (b) 19. svibnja 2005. u odnosu na rute između EGP-a (država nečlanica EU-a) i trećih zemalja; i (c) 1. lipnja 2002. u odnosu na rute između EU-a i Švicarske, u potporu utvrđenju povrede članka 101. UFEU-a i članka 53. Sporazuma o EGP-a vezano za rute unutar EGP-a.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na bitnim povredama postupka, povredi prava obrane i očitoj pogrešci u ocjeni jer je Komisija počinila bitne povrede postupka i tužiteljeva prava obrane kad nije donijela obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku prije ponovnog donošenja.

Tužitelj ističe da je Komisija pogrešno zaključila da nije trebala donijeti obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku prije ponovnog donošenja pobijane odluke, kršeći time tužiteljeva prava obrane.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na pogrešci koja se tiče prava i očitoj pogrešci u ocjeni jer Komisija nije izvršila potrebnu ocjenu pravnog i ekonomskog konteksta nužnu za valjano utvrđenje povrede prema predmetu.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na bitnoj povredi postupka, nedostatku u obrazloženju, povredi prava obrane i očitoj pogrešci u pravnoj i činjeničnoj ocjeni jer Komisija nije u dovoljnoj mjeri identificirala opseg i parametre navodne povrede članka 101. UFEU-a i ostalih relevantnih odredaba.

Tužitelj ističe da je pretjerano proširivanje pojma jedinstvene trajne povrede dovelo do nepopravljive nejasnoće njenog opsega, što je za ishod imalo nemogućnost određivanja njenog sadržaja.

Peti tužbeni razlog, koji se temelji na očitoj pogrešci u ocjeni jer Komisija nije osigurala pouzdane dokazne temelje za svoje zaključke, odnosno nije u dovoljnoj mjeri dokazala činjenice na kojima temelji svoja utvrđenja.

Tužitelj ističe da pobijana odluka sadržava pogreške koje se tiču činjenica i pogrešne ocjene u odnosu na sva tri osnovna elementa (dodatak za gorivo, dodatak za sigurnost i naplatu provizije za dodatke) navodne jedinstvene i trajne povrede. Prema tužiteljevu mišljenju, Komisija je također zloporabila pojam jedinstvene i trajne povrede kao sveobuhvatnog prijestupa kako bi mogla kao „dokaze” predstaviti neujednačene činjenice i kontakte, uključujući ponašanje koje je zakonito odnosno nerelevantno.

Šesti tužbeni razlog, koji se temelji na pogrešci koja se tiče prava jer se Komisija pogrešno proglasila nadležnom za navodno usklađivanje suprotno tržišnom natjecanju u odnosu na letove iz zračnih luka trećih zemalja na zračne luke unutar EGP-a i jer je počinila pogrešku koja se tiče prava jer takve aktivnosti nisu u teritorijalnom području primjene članka 101. UFEU-a i članka 53. Sporazuma o EGP-u.

Sedmi tužbeni razlog, koji se odnosi na zahtjev za preispitivanje novčane kazne na temelju neograničene nadležnosti Općeg suda, i koji se temelji na očitoj pogrešci u ocjeni i povredi načela proporcionalnosti.

Tužitelj ističe da je Komisija pogrešno utvrdila vrijednost prodaje pogrešno uzevši u obzir dolazne letove i uvelike precijenivši općenitu težinu navodne povrede. Komisija je u odnosu na tužitelja pogrešno procijenila težinu i trajanje navodne povrede, te greškom odbila uzeti u obzir olakotne okolnosti.

____________